REPUBLIKA HRVATSKA

ŽUPANIJSKI SUD U PULI-POLA

Kranjčevićeva 8, 52100 Pula-Pola

Poslovni broj Gž R-183/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A  I  R J E Š E NJ E

Županijski sud u Puli-Pola, u vijeću sastavljenom od sudaca Nataše Babić, kao predsjednice vijeća, Kristine Pavičić-Sirotić, kao sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća te Biljane Bojanić, kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja RI iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], kojega zastupa punomoćnica Marta Perak, odvjetnica u Osijeku, protiv tuženog Hrvatske agencije za poljoprivredu i hranu, Osijek, Ulica kardinala Alojzija Stepinca 17, OIB 35506269186, kojeg zastupaju punomoćnici iz Odvjetničkog društva Burić & Mišljenović Dasović j.t.d., Osijek, radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika izjavljenoj protiv presude i rješenja Općinskog suda u Osijeku poslovni broj Pr-194/2024-14 od 4. rujna 2025., u sjednici vijeća održanoj 24. studenog 2025.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se kao neosnovana žalba tuženika te se u pobijanom dijelu - točka I. i II. izreke, potvrđuje presuda Općinskog suda u Osijeku poslovni broj Pr-194/2024-14 od 4. rujna 2025.

i

r i j e š i o  j e

Odbija se kao neosnovana žalba tuženika se u pobijanom dijelu – točka II. izreke, potvrđuje rješenje Općinskog suda u Osijeku poslovni broj Pr-194/2024-14 od 4. rujna 2025.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom i rješenjem odlučeno je slijedeće:

„I. Utvrđuje se da tužitelju RI pripada 10% dodatka na plaću zbog posebnih uvjeta rada, pri čemu se kao osnovica za izračun dodatka uzima zbroj mjesečnih iznosa koji su mu isplaćeni za redovni rad, minuli rad, godišnji odmor, državne blagdane i neradne dane.

II. Nalaže se tuženici Hrvatskoj agenciji za poljoprivredu i hranu isplatiti tužitelju RI dodatak na plaću za vremensko razdoblje od kolovoza 2020. do 15. studenoga 2023. u iznosu 5.739,17 EUR (slovima: pet tisuća sedam stotina trideset devet eura i sedamnaest centi) uvećanu za zatezne kamate, izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak, koje teku:

- na iznos 123,26 EUR od 16. rujna 2020.,

- na iznos 120,96 EUR od 16. listopada 2020.,

- na iznos 122,27 EUR od 16. studenog 2020.,

- na iznos 121,55 EUR od 16. prosinca 2020.,

- na iznos 121,55 EUR od 16. siječnja 2021.,

- na iznos 140,90 EUR od 16. veljače 2021.,

- na iznos 140,91 EUR od 16. ožujka 2021.,

- na iznos 140,91 EUR od 16. travnja 2021.,

- na iznos 140,91 EUR od 16. svibnja 2021.,

- na iznos 140,91 EUR od 16. lipnja 2021.,

- na iznos 140,91 EUR od 16. srpnja 2021.,

- na iznos 140,91 EUR od 16. kolovoza 2021.,

- na iznos 140,91 EUR od 16. rujna 2021.,

- na iznos 140,91 EUR od 16. listopada 2021.,

- na iznos 140,91 EUR od 16. studenog 2021.,

- na iznos 141,59 EUR od 16. prosinca 2021.,

- na iznos 141,59 EUR od 16. siječnja 2022.,

- na iznos 141,59 EUR od 16. veljače 2022.,

- na iznos 141,59 EUR od 16. ožujka 2022.,

- na iznos 141,59 EUR od 16. travnja 2022.,

- na iznos 141,59 EUR od 16. svibnja 2022.,

- na iznos 147,25 EUR od 16. lipnja 2022.,

- na iznos 147,25 EUR od 16. srpnja 2022.,

- na iznos 126,21 EUR od 16. kolovoza 2022.,

- na iznos 149,51 EUR od 16. rujna 2022.,

- na iznos 147,71 EUR od 16. listopada 2022.,

- na iznos 156,12 EUR od 16. studenog 2022.,

- na iznos 156,84 EUR od 16. prosinca 2022.,

- na iznos 161,12 EUR od 16. siječnja 2023.,

- na iznos 161,12 EUR od 16. veljače 2023.,

- na iznos 156,84 EUR od 16. ožujka 2023.,

- na iznos 156,84 EUR od 16. travnja 2023.,

- na iznos 159,97 EUR od 16. svibnja 2023.,

- na iznos 159,97 EUR od 16. lipnja 2023.,

- na iznos 166,12 EUR od 16. srpnja 2023.,

- na iznos 159,97 EUR od 16. kolovoza 2023.,

- na iznos 179,07 EUR od 16. rujna 2023.,

- na iznos 161,58 EUR od 16. listopada 2023.,

- na iznos 168,01 EUR od 16. studenog 2023.,

- na iznos 49,81 EUR od 16. prosinca 2023.,

pa do isplate po kamatnoj stopi koja se do 31. prosinca 2022. određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 (tri) postotna poena, a od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3 (tri) postotna poena te od 30. prosinca 2023. pa do isplate po godišnjoj stopi koja je određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope, odnosno kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za 3 (tri) postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja se na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku 15 (petnaest) dana.“,

a riješeno je:

„I. Dopušta se preinaka tužbe na način kako je to naveo tužitelj u podnesku od 11. kolovoza 2025.

II. Nalaže se tuženici Hrvatskoj agenciji za poljoprivredu i hranu isplatiti tužitelju RI prouzročeni parnični trošak u iznosu 1.000,00 EUR (slovima: tisuću eura) sa zateznom kamatom koja teče od 4. rujna 2025. pa do isplate po kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope, odnosno kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za 3 (tri) postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku 15 (petnaest) dana.

III. Preostali dio tužbenog zahtjeva vezano za naknadu troška tužitelja RI u iznosu 250,00 EUR (slovima: dvije stotine pedeset eura) uključujući PDV 25% kao i zatezne kamate na navedeni iznos, sud je odbio kao neosnovan.

IV. Odbija se zahtjev tuženice Hrvatske agencije za poljoprivredu i hranu za naknadu parničnog troška u ukupnom iznosu 750,00 EUR (slovima: sedam stotina pedeset eura), kao neosnovan u cijelosti.“

2. Pravovremenom i dopuštenom žalbom navedenu presudu u odnosu na točku I. i II. izreke, te rješenje u odnosu na točku II. izreke - troškovi postupka, pobija tuženik zbog bitne povrede odredbi parničnog postupka, pogrešno utvrđenog činjenog stanja te pogrešne primjene materijalnog prava. Ističe da zaključak suda osnovom koga prihvaća tužbeni zahtjev tužitelja nema uporišta u provedenim dokazima, što pobijanu presudu čini nerazumljivom i proturječnom obzirom da su odlučne činjenice na temelju kojih sud donosi odluku u suprotnosti sa sadržajem provedenih dokaza, pa je pobijana presuda donesena uz bitnu povredu iz članka 354. stavak 2. točka 11. Zakona o parničnom postupku. Ostaje kod tvrdnje iznijete tijekom postupka da tužitelj na temelju prethodnih ugovora o radu sklopljenih s prednikom tuženika imao ugovoreno pravo na 10% povećanja za poslove s posebnim uvjetima rada (propisano članak 5. Pravilnikom o plaćama Hrvatskog centra za poljoprivredu, hranu i selo iz 2010.), ali nakon što je sklopio novi ugovor o radu 2020., kojim je prihvatio primjenu Pravilnika o plaćama od 23. lipnja 2020., otpala je pravna osnova na temelju koje mu se isplaćivao navedeni dodatak na plaću. Osporava i odluku o troškovima postupka. Obzirom na navedeno, predlaže da sud drugoga stupnja njegovu žalbu uvaži, presudu i rješenje u pobijanom dijelu preinači sukladno njegovim žalbenim navodima. Potražuje troškove žalbe.

3. Sa žalbom tuženika postupljeno je na temelju odredbe članka 359. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/1991., 91/1992., 112/1999., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 2/2007., 84/2008., 96/2008., 123/2008., 57/2011., 148/2011. - pročišćeni tekst, 25/2013., 89/2014., 70/2019., 80/2022., 114/2022. i 155/2023. - dalje: ZPP).

3.1. Odgovor na žalbu nije dostavljen.

4. Žalba tuženika nije osnovana.

5. Predmet spora je zahtjev tužitelja usmjeren prema tuženiku radi utvrđenja da mu pripada dodatak na plaću za posebne uvjete rada u visini od 10% od plaće pri čemu se kao osnovica uzima zbroj mjesečnih iznosa isplaćenih tužitelju za redovan rad, minuli rad, godišnji odmor te državne blagdane i neradne dane, te posljedično da se naloži tuženiku da mu s tog osnova za razdoblje od kolovoza 2020. do 15. studenoga 2023. isplati iznos od ukupno 5.739,17 eur s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom na iznose pobliže opisane kao u točki II. izreke, pri čemu ne potražuje zatezne kamate na iznos poraza i prireza na dohodak.

5.1. Svoj tužbeni zahtjev tužitelj temelji na tvrdnji da je dugogodišnji zaposlenik tuženika na radnom mjestu koordinator za opis biljnih sorti i postregistracijske pokuse, koje radno mjesto podrazumijeva posebne uvjete rada – jer u obavljanju svog rada izložen je štetnim kemijskim i raznim drugim utjecajima s obzirom da posao izvršavao na neposredan način, a što je potvrdio i tuženik donošenjem Odluke od 1. lipnja 2018. kojom mu se plaća uvećava za 10%, s tim da mu taj dodatak poslodavac nije isplatio u utuženom vremenskom periodu, iako mu on pripada osnovom Temeljnog kolektivnog ugovora za službenike i namještenike u javnim službama koji je u primjeni od 1. prosinca 2017. i regulira pitanje dodataka na plaću, kao i članka 2. Pravilnika o plaćama i naknadama i ostalim materijalnim pravima od 23. lipnja 2020. (dalje: Pravilnik 2020.). U pravcu osnovanosti svog zahtjeva, poziva se i na odredu članka 9. stavku 3. Zakona o radu („Narodne novine“ broj 93/2014., 127/2017., 98/2019., 151/2022. i 64/2023. - dalje: ZR).

6. Polazeći od nespornih činjenica - da je tužitelj zaposlen kod tuženika na radnom mjestu koordinator za opis biljnih sorti i postregistracijske pokuse, da se radi o radnom mjestu s posebnim uvjetima rada sukladno članku 3. točki 18. Pravilnika o poslovima s posebnim uvjetima rada („Narodne novine“ broj 5/1984.), da je tuženik tužitelju do srpnja mjeseca 2020. isplaćivao dodatak na plaću s osnove rada na poslovima kod kojih postoje posebni uvjeti rada, da tuženik ne spori visinu konačno postavljenog tužbenog zahtjeva tužitelja, i onih spornih - koje se odnose na osnovanost osnove tužbenog zahtjeva tužitelja odnosno pripada li tužitelju pravo na dodatak na plaću za poslove s posebnim uvjetima rada u spornom vremenskom periodu, sud prvoga stupnja zahtjev tužitelja utvrdio je osnovanim kako po osnovu tako i po visini odnosno utvrdio je da tužitelju u utuženom vremenskom periodu pripada zahtijevani dodatak na plaću za posebne uvjete rada u visini od 10% pri čemu se kao osnovica za njegov izračun uzima zbroj mjesečnih iznosa isplaćenih tužitelju za redovan rad, minuli rad, godišnji odmor te državne blagdane i neradne dane, te je tuženiku naložio da tužitelju isplati nesporni iznos od 5.739,17 eur s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom na iznose pobliže opisane kao u točki II. izreke (radi se o iznosu koji među strankama nije sporan).

6.1. To stoga što je prvostupanjski sud utvrdio:

- da iz Ugovora o radu sklopljenog između tužitelja i tuženika dana 31. prosinca 2020. proizlazi da je člankom 5. propisano da se u odnosu na radno vrijeme, godišnji, dnevni odmor, prestanak ugovora o radu, visinu osnovne plaće, dodataka na plaću primjenjuju odredbe TKU-a, Zakona o plaćama u javnim službama („Narodne novine“ broj 27/2001. i 39/2009.), Uredbe o nazivima radnih mjesta i koeficijentima složenosti poslova u javnim službama, Zakona o radu, Pravilnika o unutarnjem ustrojstvu i sistematizaciji radnih mjesta tuženika, Pravilnika o radu tuženika i Pravilnika o plaćama i naknadama tuženika;

- da iz Odluke tuženika od 1. lipnja 2018. proizlazi između ostalog da se plaća tužitelju uvećava za 10% s obzirom da isti radi na poslovima kod kojih postoje posebni uvjeti rada te da se Odluka počinje primjenjivati za obračun plaće od 1. lipnja 2018., da je člankom 2. stavkom 3. Pravilnika 2020. propisano je da su dodaci na osnovnu plaću stimulacija, dodaci za posebne uvjete rada i uvećanja plaća, dok je člankom 27. stavkom 1. istoga Pravilnika propisano da stupanjem na snagu tog Pravilnika 2020. (1. kolovoza 2020.) prestaju važiti Pravilnici o plaćama i naknadama koji su važili prije njegova stupanja na snagu, te se stavljaju van snage sve Odluke o plaći donesene na temelju ranije važećih Pravilnika o plaćama i naknadama;

- da su i raniji Pravilnici priznavali radniku kao dodatak na osnovnu plaću dodatak za posebne uvjete rada, koji je prema Pravilniku iz 2010. iznosio 10% od osnovne plaće (članak 5. Pravilnika);

- da i Temeljni kolektivni ugovor za službenike i namještenike u javnim službama („Narodne novine“ broj 128/2017., 47/2018., 123/2019. i 66/2020. - dalje: TKU/17) koji je bio na snazi do 1. svibnja 2022., člankom 54. stavkom 1. propisuje da zaposleniku u javnim službama koji radi na poslovima kod kojih postoje posebni uvjeti rada, pripada pravo na posebni dodatak na plaću, dok je u stavku 2. istog članka propisano da se radna mjesta s posebnim uvjetima rada i pripadajuća visina posebnih dodataka na plaću za svako takvo mjesto utvrđuje granskim kolektivnim ugovorom;

- da je isto propisano i u članku 53. Temeljnog kolektivnog ugovora za službenike i namještenike u javnim službama („Narodne novine“ broj 56/2022., 127/2022. i 58/2023. - dalje: TKU/22);

- da iz Kolektivnog ugovora za zaposlene u Hrvatskoj agenciji za poljoprivredu i hranu („Narodne novine“ broj 141/2023.) sklopljenog 15. studenoga 2023. proizlazi da dodatak na plaću za rad u posebnim uvjetima iznosi 5% osnovne plaće (članak 13.);

- da je člankom 94. ZR propisano da za otežane uvjete rada, prekovremeni i noćni rad te za rad nedjeljom, blagdanom ili nekim drugim danom za koji je određeno da se ne radi, radnik ima pravo na povećanu plaću, dok je člankom 9. stavkom 3. istoga Zakona propisano da ako je neko pravo iz radnog odnosa različito uređeno ugovorom o radu, pravilnikom o radu, sporazumom sklopljenim između radničkog vijeća i poslodavca, kolektivnim ugovorom ili zakonom, da se primjenjuje za radnika najpovoljnije pravo, ako ovim ili drugim zakonom nije drukčije određeno.

6.2. Stoga je sud zaključio da nakon što je ukinuta Odluka tuženika 1. lipnja 2018. prema kojoj je tužitelj imao pravo na dodatak za posebne uvjete rada u visini 10%, visina spornoga dodatka više nije bila definirana niti jednim drugim aktom, pa u tom slučaju dolazi do primjena odredba članka 9. stavka 3. ZR i to na način da se za utuženo razdoblje tužitelju predmetni dodatak trebao obračunavati u istoj visini sve do stupanja na snagu odluke, odnosno propisa koji utvrđuje drugačiju visinu istog, a to je Kolektivni ugovor za zaposlene u Hrvatskoj agenciji za poljoprivredu i hranu sklopljen 15. studenoga 2023., koji propisuje dodatak na plaću za rad u posebnim uvjetima 5% od osnovne plaće. Pritom, sud je zaključio da se taj Kolektivni ugovor ne može u predmetnom slučaju primijeniti u pogledu sporne visine dodatka u utuženom vremenskom periodu, jer je istim propisano da stupa na snagu danom potpisivanja, bez mogućnosti retroaktivne primjene za period prije njegovog donošenja.

7. Ispitujući pobijanu presudu u granicama žalbenih navoda tuženika, a pazeći pri tome dodatno, po službenoj dužnosti na pravilnu primjenu materijalnog prava i na bitne povrede odredbi parničnog postupka (članak 365. ZPP), ocjena je ovog drugostupanjskog suda da je pobijana presuda pravilna i zakonita. Činjenice bitne za odluku o zahtjevu tužitelja pravilno su utvrđene i na tako utvrđeno činjenično stanje materijalno pravo pravilno je primijenjeno.

7.1. Prvostupanjski sud nije počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP obzirom da su u pobijanoj presudi navedeni jasni razlozi o odlučnim činjenicama, a obrazloženje predmetne presude nije proturječno niti nejasno, a niti o odlučnim činjenicama postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava ili zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava ili zapisnika, zbog čega pobijana presuda nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati njezina zakonitost i pravilnost.

8. Suprotno žalbenim navodima tuženika, i po pravnom shvaćanju ovoga suda drugoga stupnja tužitelj kao zaposlenik koji radi na poslovima s posebnim uvjetima rada, i u utuženom vremenskom periodu ima pravo na dodatak na plaću za posebne uvjete rada, iako visina tog dodatka nije bila propisana aktima tuženika.

8.1. Visinu spornog dodatka, sud je pravilno utvrdio temeljem odredaba članka 3. Pravilnika o plaćama i naknadama i ostalim materijalnim pravima od 23. lipnja 2020., članka 54. TKU/17, članka 53. TKU/22 te članka 94. ZR. Pritom, sud je pravilno cijenio i činjenicu da je Odlukama tuženika od 29. prosinca 2015. i 1. lipnja 2018., tuženik kao poslodavac tužitelju uvećavao plaću za 10%, obzirom se radi o zaposleniku koji obavlja poslove kod kojih postoje posebni uvjeti rada, sve do donošenja Pravilnika o plaćama 23. lipnja 2020.

8.2. Činjenica da u utuženom razdoblju nije sklopljen granski kolektivni ugovor i da tuženik kao poslodavac nije donio odluku kojom bi utvrdio visinu dodatka za posebne uvjete rada nakon što je raniju odluku ukinuo (Pravilnikom o plaćama od 23. lipnja 2020.), prvostupanjski sud pravilno cijeni utvrđujući da takvo postupanje tuženika ne može isključiti tužiteljevo pravo na dodatak za posebne uvjete rada, te da je u spornom razdoblju visina dodatka za posebne uvjete rada odrediva te pravilno utvrđuje da ista iznosi 10% plaće, s obzirom na utvrđenu činjenicu da je toliko iznosio dodatak za posebne uvjete rada u ranijem razdoblju prije donošenja Pravilnika o plaćama od 23. lipnja 2020.

8.3. Ostali žalbeni navodi tuženika ne dovode u dvojbu pravilnost i zakonitost predmetne presude.

9. I odluka o troškovima postupka sadržana u točki II. izreke predmetnog rješenja pravilna je i zakonita, jer je po osnovi pravilno utemeljena na odredbi članka 154. stavak 1. i članka 155. ZPP, a po visini je pravilno odmjerena sukladno odredbama Tarife o nagradama i naknadi za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 142/2012., 103/2014., 118/2014., 107/2015., 37/2022., 126/2022. i 138/2023.) sve to prema vrijednosti predmeta spora.

10. Obzirom na navedeno, žalbu tuženika valjalo je u cijelosti odbiti kao neosnovanu te temeljem odredbe članka 368. stavak 1. i članka 380. stavak 2. ZPP odlučiti kao u izreci.

11. Odluka o troškovima žalbe tuženika temelji se na odredbi članka 166. stavak 1. ZPP u vezi s člankom 154. stavak 1. ZPP.

U Puli-Pola 24. studenoga 2025.

Predsjednica vijeća:

Nataša Babić