REPUBLIKA HRVATSKA
ŽUPANIJSKI SUD U PULI-POLA
Kranjčevićeva 8, 52100 Pula-Pola
Poslovni broj Gž-1594/2025-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Puli-Pola, u vijeću sastavljenom od sudaca Biljane Bojanić, kao predsjednice vijeća, Nataše Babić, kao sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća, te Kristine Pavičić-Sirotić, kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja DO iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Zvonimir Bodrožić, odvjetnik u Zagrebu, protiv tuženog Croatia osiguranje d.d., Zagreb, Ulica Vatroslava Jagića 33, OIB 26187994862, radi naknade štete, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn-1321/2023-22 od 25. rujna 2025., na sjednici vijeća održanoj 24. studenoga 2025.,
p r e s u d i o j e
Odbija se žalba tužitelja te se potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn-1321/2023-22 od 25. rujna 2025.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskom presudom presuđeno je:
„I. Nalaže se tuženiku Croatia osiguranju d.d. OIB:26187994862 iz Zagreba, Vatroslava Jagića 33, platiti tužitelju DO OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], na ime naknade neimovinske štete i nenovčane imovinske štete s naslova tuđe pomoći i njege iznos od 817,75 eura sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 18. svibnja 2023. godine do isplate, kao i naknaditi trošak parničnog postupka u iznosu od 546,23 eura sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 25. rujna 2025. godine do isplate, a sve po stopi koja se za razdoblje od 18. svibnja 2023. godine do 29. prosinca 2023. godine određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, a za razdoblje od 30. prosinca 2023. godine do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, s time da je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, u roku 15 dana.
II. Odbija se dio tužbenog zahtjeva na ime naknade neimovinske štete i nenovčane imovinske štete s naslova tuđe pomoći i njege u iznosu od 532,25 eura sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 17. ožujka 2023. godine do isplate kao neosnovan.
III. Odbija se dio tužbenog zahtjeva za isplatom zakonske zatezne kamate tekuće na iznos od 817,75 eura na ime naknade neimovinske štete i nenovčane imovinske štete s naslova tuđe pomoći i njege od 17. ožujka 2023. godine do 17. svibnja 2023. godine kao neosnovan.
IV. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadom troška parničnog postupka preko dosuđenog iznosa kao neosnovan.“
2. Pravovremenom i dopuštenom žalbom navedenu presudu pobija tužitelj u dijelu u kojem je odbijen s dijelom tužbenog zahtjeva i s dijelom zahtjeva za naknadu troškova postupka, i to zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, pogrešne primjene materijalnog prava te odluke o troškovima postupka. Ističe da je izreka pobijane presude nerazumljiva, u suprotnosti je s obrazloženjem iste, a razlozi na kojima sud temelji svoju presudu su pogrešni, nejasni i proturječni, pa zbog svega navedenog presuda u pobijanom dijelu ima nedostataka zbog kojih se ne može ispitati. Naime, iz obrazloženja presude ne proizlazi na čemu je sud temeljio svoju odluku o naknadi imovinske i neimovinske štete, već je sud samo naveo svoj konačan stav, te je sama presuda time ostala neobrazložena. U bitnome ističe da se prvostupanjski sud u svojoj odluci između ostalog pozvao na izmijenjene kriterije Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj SU-IV-47/2020 (2. sjednica Građanskog odjela od 5. ožujka 2020. i 15. lipnja 2020.), no odluka suda je u suprotnosti i s tim kriterijima. Nadalje, 2020. Vrhovni sud Republike Hrvatske donio je izmijenjene Orijentacijske kriterije kojim je iznose naknade štete povisio za 50%, te je tužitelj sukladno istim izmjenama kriterijima postavio tužbene zahtjeve, no iako se sud pozvao na te Izmjene tužitelju je dosudio puno niže iznose. Ujedno, od izmjena Orijentacijskih kriterija 2020. pa do danas došlo do dodatnog rasta cijena, velike inflacije i dr. pa je jasno da bi sudovi iznose iz „novih“ Kriterija 2020. trebali uzeti kao minimalne iznose. Ističe se i kako je odlukom Ustavnog suda Republike Hrvatske poslovni broj U-III/7796/2014 od 11. veljače 2016. zauzeto stajalište da promjene vrijednosti novca uzrokovane inflatornim kretanjima treba uzeti u obzir prilikom dosude naknade štete pa je u svakom slučaju u cijelosti neosnovana i paušalna odluka suda kojom je tužitelju dosudio iznose koji su puno niži od Kriterija iz 2020. te se ista odluka suda ne može ispitati. Budući da je sud donio pogrešnu odluku o glavnoj stvari, donio je i pogrešnu odluku o troškovima postupka, odnosno sud je trebao u cijelosti usvojiti i zahtjev tužitelja za naknadom troškova postupka. Tužitelj ističe da je sud pogrešno primijenio materijalno pravo te zatraženi trošak odvjetničkog zastupanja za zastupanje na ročištu za objavu presude ocijenio kao nepotreban, odnosno nije se uopće očitovao o opravdanosti tog troška, a koji je, sukladno ustaljenoj sudskoj praksi uvijek opravdan. Predlaže preinačiti prvostupanjsku presudu u pobijanom dijelu, a podredno ukinuti i predmet vratiti na ponovni postupak.
3. Sa žalbom tužitelja postupljeno je po članku 359. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/1991., 91/1992., 112/1999., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 2/2007., 84/2008., 96/2008., 123/2008., 57/2011., 148/2011. -pročišćeni tekst, 25/2013., 89/2014., 70/2019., 80/2022., 114/2022. i 155/2023. - dalje: ZPP).
3.1. Odgovor na žalbu nije podnesen.
4. Žalba tužitelja nije osnovana.
5. Ispitujući pobijanu presudu i postupak koji joj je prethodio nije uočeno da bi bile počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. ZPP- a na koje ovaj sud u smislu odredbe članka 365. stavka 2. ZPP-a pazi po službenoj dužnosti, pa tako niti ona iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP-a na koju prema sadržaju žalbe ukazuje tužitelj, jer presuda sadrži jasne i valjane razloge o odlučnim činjenicama i može se ispitati.
6. I činjenično stanje nije sporno, pa je tako utvrđeno da je tužitelj stradao u prometnoj nesreći 8. listopada 2022. koju je skrivila osiguranica tuženika. Nije bila sporna odgovornost tuženika za štetu, a u ovoj fazi postupka prema sadržaju žalbe tužitelja sporna je samo utvrđena visina neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti.
7. Na temelju nalaza i mišljenja vještaka utvrđeno je da je tužitelj zbog povreda zadobivenih u prometnoj nesreći (istegnuće mišića vratne, prsne i slabinske kralješnice) trpio bol jakog intenziteta 1 dan, srednjeg intenziteta 5 dana i slabijeg intenziteta 35 dana, s time da su povremeni bolovi manjeg intenziteta iskazani kroz smanjenje životnih aktivnosti od 2%. Primarni strah je bio kratkotrajan i jakog intenziteta, a tzv. sekundarni strah jačeg intenziteta trajao je 2 dana, srednjeg intenziteta kumulativno 4 dana i manjeg intenziteta kumulativno 20 dana.
8. Na temelju tako opisanih posljedica prvostupanjski sud je utvrdio da tužitelju pripada pravična novčana naknada zbog povrede prava osobnosti u smislu odredbe članka 1100. stavka 1. i stavka 2. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/2005., 41/2008., 125/2011., 78/2015., 29/2018., 126/2021. i 114/2022. - dalje: ZOO), i to za bolove u iznosu od 800,00 eur, za umanjenje životne aktivnosti u iznosu od 300,00 eur i za strah u iznosu od 630,00 eur. Nije bilo sporno da je tuženik 17. ožujka 2023. platio tužitelju na ime naknade neimovinske štete i nenovčane imovinske štete s naslova tuđe pomoći i njege iznos od 1.075,00 eur, pa mu je prvostupanjskom presudom dosuđena razlika između iznosa štete koji mu po stavu prvostupanjskog suda pripada i već isplaćenog iznosa.
9. Žalitelj neosnovano osporava utvrđene iznose neimovinske štete jer se prvostupanjski sud rukovodio Orijentacijskim kriterijima Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 5. ožujka 2020. i 15. lipnja 2020., te tužitelju utvrdio naknadu i u nešto većem iznosu nego bi to bilo ako bi se izračun potpuno temeljio na tim kriterijima. Valja dodati da se nije radilo o naročito teškim povredama, tužitelj nije bio bolnički liječen niti, osim fizikalne terapije, podvrgnut drugim medicinskim zahvatima koji bi zbog neugodnosti mogli utjecati na određivanje visine neimovinske štete. Iz navedenog razloga nije ostvaren niti žalbeni razlog pogrešne primjene materijalnog prava.
10. Nije osnovana niti žalba žalitelja da mu nije priznat trošak pristupa na ročište za objavu i uručenje presude održanog 25. rujna 2025., jer punomoćnik tužitelja na to ročište nije niti pristupio.
11. Slijedom navedenog odbijena je žalba tužitelja protiv prvostupanjske presude te je potvrđena po članku 368. stavku 1. ZPP-a.
U Puli-Pola 24. studenoga 2025.
Predsjednica vijeća:
Biljana Bojanić
