REPUBLIKA HRVATSKA

ŽUPANIJSKI SUD U SLAVONSKOM BRODU

Tome Skalice 2, Slavonski Brod

Poslovni broj: Gž-1030/2025-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Slavonskom Brodu u vijeću sastavljenom od sutkinja toga suda Irene Dikanović-Terzić, predsjednice vijeća, Mirjane Šebalj Meglajec, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, te Lidije Klašnja-Petrović, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja GČ iz [adresa] (ranije iz Darde, Šandora Petefija 1 G), OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po punomoćniku Arturu Fišbahu, odvjetniku u Osijeku, protiv tuženika ČČ iz [adresa] (ranije iz [adresa]), OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po punomoćniku Mariu Boniću, odvjetniku u Zagrebu, radi isplate, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog suda u Osijeku, od 25. rujna 2025., poslovni broj: P-371/2020-64, u sjednici vijeća održanoj 24. studenog 2025.,

p r e s u d i o  j e

I Odbija se kao neosnovana žalba tužitelja GČ, te se potvrđuje presuda Općinskog suda u Osijeku, od 25. rujna 2025., poslovni broj: P-371/2020- 64.

II Odbija se tužitelj sa zahtjevom za naknadu troška žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Presudom prvostupanjskog suda odlučeno je:

„I. Odbija se u cijelosti kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja GČ, OIB [osobni identifikacijski broj], koji glasi:

"Tuženik ČČ, OIB [osobni identifikacijski broj], sin pok. ZČ, dužan je GČ, OIB [osobni identifikacijski broj], sinu pok. OČ, isplatiti iznos od 54.000. - (pedesetčetiritisuće) EUR-a, uvećan za dospjele zakonske zatezne kamate koje su na glavnicu pripisivane oročenjem kod Slatinske banke d.d., od 16. travnja 2004. godine pa do momenta isplate, kao i tužitelju naknaditi trošak ovog postupka koliko bude iznosio, sve u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe."

II. Nalaže se tužitelju GČ da tuženiku ČČ naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 7.898,00 eura, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 25. rujna 2025. pa do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, a koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, u roku od 15 dana.

lll. Odbija se tuženik s preostalim zahtjevom za naknadu troškova postupka iznad priznatog iznosa od 7.898,00 eura do zatraženog iznosa od 11.500,00 eura, kao neosnovan.“

2. Protiv prvostupanjske presude žalbu je pravovremeno podnio tužitelj zbog svih žalbenih razloga iz članka 353. stavka 1. točke 1.-3. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07-Odluka USRH, 84/08, 96/08-Odluka USRH, 123/08, 57/11, 148/11 - pročišćeni tekst, 25/13, 89/14, 70/19; - dalje: ZPP), te zbog odluke o troškovima.

2.1. U žalbi navodi da prvostupanjsku presudu pobija zbog apsolutno bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP-a, jer presuda ima nedostataka zbog kojih se ne može ispitati, zbog čega da je izreka presude nerazumljiva, ne sadrži razloge o odlučnim činjenicama, dok je postojeće obrazloženje o postojećim odlučnim činjenicama proturječno sa samim sadržajem isprava i disponiranjem tužitelja tijekom postupka.

2.2. Navodi i da je pogrešno utvrđeno činjenično stanje u dijelu odlučne činjenice kvalitete potpisa nalogoprimatelja ZČ, jer je grafološki vještak u svom mišljenju naveo da je navedeni skriptor vjerojatno autor potpisa, da je pogrešno i nepotpuno utvrđeno činjenično stanje u odnosu odlučnu činjenicu suglasnosti stranaka glede bitnih sastojaka iz pismenoga Sporazuma stranaka, jer da su na te okolnosti drugačije iskazivali skriptor Sporazuma u to vrijeme odvjetnik ĆČ i svjedok ŽČ, da je nepotpuno utvrđeno činjenično stanje u odnosu na odlučnu činjenicu deponiranja sredstava i sudbine deponiranih sredstava prema izvorima podataka Slatinske banke d.d. i to na temelju pismenoga izviješća banke od 29. travnja 2025. koje smatra nepotpunim jer obuhvaća samo dio vremenskoga razdoblja oročenja od 1. travnja 2004. do 31. prosinca 2004., te da je pogrešno utvrđeno činjenično stanje u odnosu na odlučnu činjenicu kako on-tužitelj nije očitovao svoju volju prihvaćanja dara od oca, jer da je to suprotno njegovom iskazu i poduzetima radnjama u pravcu realiziranja darovanja. Napose ukazuje na nepotpunu primjenu odredbe članka 71. stavka 1. ZOO/91 koju da je bilo potrebno dopuniti i primjenom članaka 74.-76. i 749.-764. ZOO/91, te na nepotpunu primjenu paragrafa 943. OGZ-a.

2.3. Predlaže da se žalba usvoji i pobijana presuda ukine te predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovni postupak i da mu se prizna trošak žalbe (ne navodeći u kojem iznosu).

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba je neosnovana.

5. Suprotno žalbenim navodima tužitelja, pobijana presuda sadrži razloge o odlučnim činjenicama koji nisu nejasni niti proturječni provedenim dokazima te nije nerazumljiva, o odlučnim činjenicama ne postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava i zapisnika o iskazima danim u postupku sa sadržajem samih tih isprava i danih iskaza, pa se presuda može sa sigurnošću ispitati tako da nije počinjena apsolutno bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točka 11. ZPP-a na koju se ukazuje u žalbi tužitelja.

5.1. Nisu počinjene niti bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a, na koje sud pazi po službenoj dužnosti prema članku 365. stavka 2. ZPP-a. Nije osnovan ni žalbeni razlog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, jer je odlučne činjenice sud prvog stupnja pravilno utvrdio i raspravio u smislu članka 8. ZPP-a, dakle na temelju ocjene rezultata izvedenih dokaza utvrđene su sve okolnosti koje su temeljem mjerodavnih zakonskih odredbi odlučne za donošenje zakonite i pravilne odluke. Na utvrđeno činjenično stanje, prvostupanjski sud je pravilno primijenio materijalno pravo kada je odbio kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja.

6. Predmet ovog spora je zahtjev tužitelja za isplatu novčanog iznosa od 54.000,00 eura sa pripadajućim kamatama na oročenu štednju kod Slatinske banke d.d., tekućim od 16. travnja 2004., budući da tužitelj tvrdi da mu je navedeni iznos temeljem Sporazuma od 15. travnja 2004., sada pok. ZČ (otac tuženika i brat tužitelja) bio dužan isplatiti prema nalogu njihovog sada pok. oca OČ, nakon zasnivanja bračne zajednice tužitelja, što ZČ nije učinio za života, pa stoga tužitelj taj iznos sada potražuje od tuženika kao nasljednika pok. ZČ.

7. U žalbenom postupku sporna je osnovanost tužbenog zahtjeva, prije svega sporno je je li predmetni Sporazum uopće sklopljen, odnosno je li isti vjerodostojan dokument obzirom da tuženik osporava da se na Sporazumu nalazi potpis njegova pok. oca ZČ, sporno je i njegovo tumačenje, sporno je i je li sad pok. OČ predao sinu ZČ iznos od 54.000,00 eura i je li ZČ taj iznos oročio po nalogu oca OČ. Visina utuženog iznosa nije sporna.

8. Iz spisa predmeta prvostupanjskog suda proizlazi:

- da su parnične stranke rodbinsko povezane, tužitelj je stric tuženika, tuženik je njegov nećak (sin njegovog pok. brata ZČ), tužitelj GČ i sada pok. ZČ, sinovi su pok. OČ,

- da je iz Sporazuma koji je tužitelj dostavio uz tužbu u preslici (str. 8 spisa), pa potome i u fotokopiji (str. 143 spisa), razvidno da se na istome nalaze imena i potpisi OČ, koji je naveden kao darovatelj, ZČ, GČ, svjedoka ŽČ i svjedoka (odvjetnika) ĆČ, a u kojem OČ, daje VČ nalog za oročenje iznosa od 54.000,00 eura kod Slatinske banke d.d. i isplatu tog iznosa GČ po zasnivanju bračne zajednice, i to kako glavnice tako i kamata najkasnije do 15. prosinca 2019.,

- da je iz tog Sporazuma razvidno da su potpisi OČ, koji je naveden kao darovatelj i ZČ, podebljavani, na istima je obris tinte razmazan po papiru iz čega da proizlazi sumnja da je moguće bilo manipulacija s tim potpisima, dok su potpisi tužitelja, svjedoka ŽČ i svjedoka (odvjetnika) ĆČ jasno čitljivi i vidljivi i bez podebljavanja,

- da je tužitelj zasnovao bračnu zajednicu sa KČ **.**.2011. za vrijeme koje su rođena tri sina,

- da iz ostavinskog spisa broj O-96/10 koji je priklopljen predmetnom spisu proizlazi da je OČ preminuo **.**.2010., da su kao njegovi nasljednici utvrđeni supruga AČ te djeca NČ, ZČ, GČ, ĐČ, RČ i MČ, da u ostavinskom postupku nije prijavljeno postojanje oporuke, kao niti postojanje predmetnog Sporazuma, ostavinska imovina sastojala od kuće sa okućnicom u Viljevu, oko 7 katastarskih jutara oranica, neregistriranog traktora IMT 539, dvije prikolice i priključaka za traktor, te novčanog uloga u neutvrđenom novčanom iznosu kod HPB d.d., a zakonski nasljednici pok. OČ, sporazumjeli su se o raspodjeli i ustupanju ostavinske imovine pokojnog ostavitelja,

- da je tuženik temeljem rješenja o nasljeđivanju iza pok. ZČ, donesenog po Javnom bilježniku Mariji Habuda Bučanac iz [adresa] pod brojem O-3340/17-4 od 15. svibnja 2018., uknjižen zajedno sa svojim sestrama CČ i HČ, kao suvlasnik na nekretnini označenoj kao kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], zk. uložak [broj ZK uloška], koja je prije toga bila u vlasništvu ZČ, iz čega proizlazi da su tuženik i njegove dvije sestre nasljednici iza pok. ZČ,

- da je tuženik temeljem punomoći koju je dobio od svojih sestara prodao naslijeđenu nekretninu za iznos od tadašnjih 200.000,00 kuna,

- da su pok. ZČ, umrlog **.**.2017., naslijedili tuženik i njegove dvije sestre, proizlazi iz podneska Slatinske banke d.d., iz kojeg je razvidno da je temeljem rješenja o nasljeđivanju tuženiku i njegovim sestrama (svakom 1/3 dijela) isplaćen devizni štedni ulog i devizni oročeni depozit koji su u trenutku smrti ZČ iznosili 8.255,06 USD, 65.299,19 EUR, 5.001,08 EUR i 69,44 AUD,

- da iz podataka o računima i deviznim oročenim depozitima Slatinske banke d.d. na ime sada pok. ZČ proizlazi da je isti tijekom godina imao više otvorenih računa na kojima je novac štedio, pretežno u valuti eura, s tim da je prvi račun na koji je položen devizni štedni ulog otvoren 11. travnja 1996.,

- da na računima ZČ, spornim iznosima iz Sporazuma odgovaraju štedni ulozi od 28. ožujka 2003. kad je oročen iznos od 40.000,00 eura na 24 mjeseca plus 1 dan, koji iznos je isplaćen 31. kolovoza 2005., te iznos od 14.000,00 eura oročen 22. rujna 2003. na 36 mjeseci plus 1 dan, koji iznos je isplaćen 23. rujna 2006.,

- da tijekom travnja 2004., kada je Sporazum navodno sklopljen, a niti kasnije nije bilo uplata koje bi po iznosima barem približno odgovarale iznosima naznačenim u Sporazumu,

- da svjedoci ŽČ i ĆČ, odvjetnik koji je sastavio Sporazum, nemaju neposrednih saznanja jesu li stranke spornog ugovornog odnosa nakon potpisivanja Sporazuma otišle u banku radi oročenja utuženog iznosa, kao niti saznanje jesu li i koliki novčani iznos stranke donijele sa sobom prilikom potpisivanja Sporazuma, dakle iz njihovih iskaza nisu se mogle utvrdi činjenice bitne rješenje ovog spora a to su je li sada pok. ZČ primio od sada pok. OČ novčani iznos naveden u Sporazumu niti je li ga sukladno nalogu oročio u Slatinskoj banki d.d., jer novac koji su svjedoci navodno vidjeli samo u torbi koju je donio pok. OČ, nisu brojali niti su osobno išli u banku sa strankama Sporazuma, slijedom čega sud pravilno zaključuje da na temelju iskaza svjedoka nije mogao utvrditi sporne činjenice,

- da iz iskaza tuženika proizlazi da do podnošenja predmetne tužbe uopće nije imao saznanja o postojanju Sporazuma, a proizlazi i da je njegov otac ZČ živio i radio u Njemačkoj, te da je otac zajedno sa majkom imao štednju u Hrvatskoj, jer su kamate na štednju u Hrvatskoj bile veće nego u Njemačkoj, koji iskaz je sud prihvatio kao istinit jer je logičan i sukladan materijalnoj dokumentaciji koja priliježe spisu,

- da tužitelj u tužbi navodi da je njegov sada pok. otac OČ, **.**.2004. kada je u odvjetničkom uredu sastavljen predmetni Sporazum, istog dana taj novac u ukupnom iznosu od 54.000,00 eura, predao svom sinu sada pok. ZČ, s nalogom kako je pobliže navedeno u Sporazumu, dok prilikom saslušanja kao stranke u svrhu dokazivanja, proturječno iskazuje kako navodima tužbe tako i svom iskazu koji mijenja, tako da prilikom prvog saslušanja (24. rujna 2021.) iskazuje da mu je otac 2008. pred Božić, kada se počeo razbolijevati, rekao da ima nešto za njega izvadivši iz kutije Sporazum i govoreći mu da su svi drugi već dobili svoje, da je kada je otvorio taj dokument koji je bio presavijen vidio je da se radi o predmetnom Sporazumu u kojem je naveden iznos od 54.000,00 eura, pa da je pitao oca o kakvom Sporazumu se radi, a on da mu je rekao da je blizu smrti i da je njegova želja da mu uruči ta dva papira, tužitelj pri tome iskazuje i da je bio zbunjen budući da do tada nije znao o čemu se radi, pa da mu je otac objasnio da je to njegova ostavština i da mu je objasnio kako je došlo do sklapanja Sporazuma, te da mu je rekao da to čuva i da će reći ZČ da mu je dao ugovore koji su sklopljeni u banci na taj iznos, da bi tužitelj tek nakon kada su mu punomoćnici počeli postavljati pitanja, odgovorio da je ipak bio prisutan kad je Sporazum potpisan, što je potvrdio i u dopunskom iskazu 10. rujna 2025., međutim iskazujući da je on pitao oca neposredno pred njegovu smrt, gdje je Sporazum, a koji da mu je dao Sporazum sa slikama, za koje zna da ih je stavio brat ZČ u [adresa], te ocu dao primjerak istog. Pri prvom saslušanju tužitelj je na postavljeno pitanje iskazao i da je novac u eurima osobno vidio u odvjetničkom uredu, da ga nije brojao i ne zna točan iznos novca, da se radilo o većoj hrpi novca koji je bio u očevoj kožnoj torbici, da su banku otišli otac i brat ZČ, a on da nije išao pa ne zna je li novac naveden u Sporazumu oročen, zatim je iskazao da ne zna je li uopće vidio ugovore iz banke, a potome proturječno da je jednom vidio ugovor o depozitu kod svog oca za kojeg je čak potvrdio da je identičan ugovoru o oročenju koji mu je predočen na uvid prilikom prvog saslušanja, da bi nakon toga izjavio da je prilikom iskazivanja mislio samo na dva primjerka Sporazuma, ali ne i na ugovor o oročenju, slijedom čega pravilno prvostupanjski sud zaključuje da nije životno niti logično da bi tužitelj, bilo zbog proteka vremena bilo zbog nekog drugog razloga zaboravio barem bitne okolnosti pod kojima je sklopljen premetni pravni posao jer je na temelju istog trebao dobiti značajan novčani iznos,

- da je iz nalaza i mišljenja sudskog vještaka za grafologiju Davora Butorca, dipl. krim., te iz njegovog usmenog pojašnjenja nalaza utvrđeno da je vještak vještačenje rukopisa (potpisa VČ) proveo metodom koja se temelji na komparacijskoj analizi općih i posebnih karakteristika, pri čemu je uzeo u obzir elemente kao što su sigurnost poteza, konzistentnost i način oblikovanja elemenata te je u radu koristio elektronski mikroskop i računalnu opremu sa suvremenim programima za analizu i komparaciju grafičkog materijala, kao i za super poziciju (foto preklapanja transparentnih materijala), slijedom čega je vještak mišljenja da je sporni potpis ZČ na Sporazumu od 15. travnja 2004. vjerojatno sačinjen od imenovanog, dok je na raspravi pojasnio da na temelju fotokopiranog Sporazuma nije mogao dati mišljenje kao sigurno, jer za usporedbu nije imao izvorni dokument pa da je stoga izveo zaključak stupnjem gradacije koja se iskazuje kroz vjerojatnost, te da kada se mišljenje iskazuje kao vjerojatno, tad se isto može prema pravilima struke gradirati u 5 stupnjeva, a u konkretnom slučaju navodeći da je ZČ vjerojatno autor potpisa, znači srednji stupanj vjerojatnosti, a veći stupnji vjerojatnosti od toga su još vrlo vjerojatno i sigurno, kojem nalazu i mišljenju je sud poklonio vjeru ispravno ga smatrajući stručnim i danim u skladu s pravilima struke, te uobzirujući pri tome da niti stranke nakon usmenog pojašnjenja nalaza i mišljenja (10. rujna 2025.) istome nisu prigovarale.

9. Obzirom da je na predmetnom Sporazumu kao dan sastavljanja naveden 15. travanj 2004., a da je Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05, 41/08, 63/08, 134/09, 94/13, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 155/23; - dalje: ZOO), stupio na snagu 1. siječnja 2006., primjenom odredbe članka 1163. stavka 1. tog Zakona, u predmetnoj pravnoj stvari imaju se primijeniti odredbe Zakona o obveznim odnosima („Službeni list SFRJ“ broj 29/78, 39/85, 46/85, 57/89, „Narodne novine“ broj 53/91, 73/91, 111/93, 3/94, 107/95, 7/96, 91/96, 112/99, 88/01; - dalje: ZOO/91).

10. Odredbom članka 26. ZOO/91, propisano je da je ugovor sklopljen kad su se ugovorne strane suglasile o bitnim sastojcima ugovora, a člankom 71. stavka 1. ZOO/91, da ako je ugovor sklopljen u posebnoj formi, bilo na temelju zakona bilo voljom stranaka, važi samo ono što je u toj formi izraženo.

11. Prvostupanjski sud je Sporazum razmotrio u smislu odredbe članka 71. stavka 1. ZOO/91, što je detaljno obrazložio pod točkom 15. obrazloženja pobijane presude i pravilno zaključio da se radi o mješovitom obvezno pravnom poslu koji sadrži ugovor o darovanju s odgodnim uvjetom i ugovor o nalogu, dakle da se ne radi o pisanoj oporuci pred svjedocima kako je to tvrdio tužitelj, obzirom da ga je sastavila osoba pravne struke, odvjetnik koji raspolaže stručnim znanjem, te iz razloga što ga niti tužitelj niti njegov sada pok. brat ZČ, nisu prijavili kao oporuku u ostavinskom postupku koji se vodio iza pok. OČ, pod poslovnim brojem O-96/10.

11.1. Nadalje je prvostupanjski sud pravilno zaključio da budući da ZOO/91 ne sadržava odredbe o darovanju, da se na darovne odnose koji su nastali u to doba, primjenjuju odredbe Općeg građanskog zakonika (dalje: OGZ), koji se primjenjuje na temelju članka 2. Zakona o načinu primjene pravnih propisa donesenih prije 6. travnja 1941. („Narodne novine“, broj 73/91), te da se prema paragrafu 943. OGZ-a za valjanost ugovora o darovanju bez prave predaje tražila pismena forma, obzirom da isti glasi: “Iz darovne pogodbe, koja je učinjena samo usmeno bez prave predaje darovane stvari, daroprimac ne zadobiva nikakva tužbenog prava. Ovo pravo treba da je na pismenoj ispravi osnovano.“, pa je stoga neosnovano tuženikovo prigovaranje da sporni pravni posao nema propisanu formu, pri čemu sud navodi i da bi se u konkretnom slučaju obzirom da Sporazum sadrži i nalog, primjenjivale i odredbe članka 749.-770. ZOO/91, da je ugovorni odnos zaista zasnovan.

11.2. Kako tužitelj navedeno nije dokazao, neosnovano u žalbi ističe da je prvostupanjski sud nepotpuno primijenio paragraf 943. OGZ-a, te da je propustio primijeniti odredbe članka 749.-770. ZOO/91, a isto se odnosi i na primjenu odredaba članka 74.-76. ZOO/91.

12. Odredbom članka 219. stavka 1. ZPP-a propisano je da je svaka stranka dužna iznijeti činjenice i predložiti dokaze na kojima temelji svoj zahtjev ili kojim pobija navode i dokaze protivnika, dok je odredbom članka 221.a ZPP-a propisano da ako sud na temelju izvedenih dokaza (članak 8.) ne može sa sigurnošću utvrditi neku činjenicu, o postojanju činjenice zaključit će primjenom pravila o teretu dokazivanja.

13. Pravilno je stoga u konkretnom slučaju prvostupanjski sud odlučio primjenom pravila o teretu dokazivanja, obzirom da tužitelj u postupku nije dokazao da je sporni ugovorni odnos nazvan Sporazum, nastao temeljem suglasnosti volja tužitelja i njegovih sad pok. oca OČ i brata ZČ. Kako tužitelj nije dostavio izvornik predmetnog Sporazuma, sudski vještak na temelju analize spornog potpisa sada pok. TČ na kopiji Sporazuma nije mogao sa sigurnošću utvrditi da je imenovani vlastoručno potpisao Sporazum, već je vještak zaključio da je ZČ vjerojatno autor potpisa, znači u srednjem stupnju vjerojatnosti, što uzimajući u obzir sve okolnosti konkretnog slučaja nije dovoljno za uspjeh tužitelja u ovoj parnici, koji uz navedeno nije dokazao niti da je njegov otac sada pok. OČ predao novac ZČ radi oročenja, niti koji točno novčani iznos mu je navodno predao, niti da je ZČ postupio po dobivenom nalogu odnosno da je oročio novac, jer drugačije proizlazi iz podataka Slatinske banke d.d. vezanih za promet po računima ZČ u trenutku navodnog sklapanja Sporazuma i kasnije poslije toga, kako je to obrazložio prvostupanjski sud pod točkom 18. obrazloženja pobijane presude, pa se radi izbjegavanja nepotrebnog ponavljanja isto neće ponovno navoditi jer takvo obrazloženje kao pravilno prihvaća i ovaj sud. Napose tužitelj nije dokazao niti da je on kao daroprimatelj u trenutku navodnog sklapanja predmetnog Sporazuma, očitovao volju kojom prihvaća dar. Valja istaći da je iskaz tužitelja proturječan materijalnim dokazima koji priliježu spisu, navodima tužbe i samom sebi obzirom da je prvo iskazivao da je bio zbunjen kada mu je otac 2008. uručio „dva papira“ jer da do tada nije znao o čemu se radi, pri čemu je nejasno objasnio jesu li to bila dva primjerka Sporazuma ili Sporazum i ugovor o oročenju, te da mu je otac objasnio o čemu se radi, zatim mijenja iskaz govoreći da je ipak bio nazočan kod odvjetnika kada se Sporazum sastavljao ali ne zna o kojoj svoti novca se radi jer se novac nalazio u očevoj torbi, što je protivno navodima iz tužbe, a ne zna niti je li novac oročen jer nije išao u banku, a u dopunskom iskazu govori da je on pitao oca neposredno pred njegovu smrt, gdje je Sporazum, kada mu je otac dao Sporazum sa slikama (ispravno bi bilo fotografijama), koje je naknadno na Sporazum stavio brat ZČ u [adresa], s kojim tužitelj nije bio u bliskom odnosu niti održavao kontakte, a tužitelj nije iskazao odakle mu to saznanje.

14. Slijedom navedenog neosnovani su žalbeni razlozi, tako da je prvostupanjski sud pravilno odlučio kada je odbio tužbeni zahtjev.

15. Na temelju članka 368. stavka 1. ZPP-a žalba tužitelja odbijena je kao neosnovana te je potvrđena prvostupanjska presuda.

16. Budući da tužitelj u žalbi posebno ne obrazlaže žalbene razloge zbog kojih pobija odluku o troškovima postupka, a kako na žalbeni razlog pogrešne primjene materijalnog prava drugostupanjski sud u odluci o troškovima postupka ne pazi po službenoj dužnosti (članak 365. stavka 2. ZPP-a), niti su u tom dijelu počinjene bitne povrede iz članka 354. stavka 2. ZPP-a na koje žalbeni sud pazi po službenoj dužnosti, to žalba tužitelja kojom se pobija odluka o parničnom trošku nije osnovana.

16.1. Odluka o parničnom trošku sukladna je odredbi članka 154. stavka 1. ZPP-a, u vezi s člankom 155. ZPP-a, te je određena uz primjenu važeće Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 138/23; - dalje: OT), pa je tuženiku osnovano dosuđen trošak u iznosu od 7.898,00 eura, koji se odnosi na sastav odgovora na tužbu, sastav jednog obrazloženog podneska, trošak zastupanja po punomoćniku na četiri ročišta, sve uz pripadajući PDV, te trošak vještačenja, sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom od presuđenja pa do isplate, dok je osnovano tuženik odbijen sa preostalim dijelom zahtjevom za naknadu parničnog troška do zatraženog iznosa od 11.500,00 eura.

17. Na temelju članka 166. stavka 1. ZPP-a, zahtjev tužitelja za naknadu troškova žalbenog postupka odbijen je kao neosnovan jer nije uspio sa žalbom, pri čemu se tužitelju ukazuje da je sukladno odredbi članka 164. stavka 2. ZPP-a stranka dužna u zahtjevu određeno navesti troškove za koje traži naknadu, što je u žalbi propustio učiniti jer nije naveo iznos troška koji potražuje.

Slavonski Brod, 24. studeni 2025.

Predsjednica vijeća

Irena Dikanović-Terzić