Republika Hrvatska

Općinski sud u Osijeku

Europska avenija 7

31000 Osijek

Poslovni broj: P-623/2022-26

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Osijeku, po sutkinji toga suda Heleni Topić Vuković, u pravnoj stvari tužiteljice GŽ, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupane po punomoćniku Darku Gojaku, odvjetniku u Karlovcu, protiv tuženika ĐŽ, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupan po punomoćniku Tomislavu Bogdanu, odvjetniku u Osijeku, radi isplate, nakon održane i zaključene glavne i javne rasprave 14. listopada 2025., u nazočnosti zamjenika punomoćnika tužiteljice, tuženika i punomoćnika tuženika, te uz javnu objavu presude, 24. studenog 2025.,

p r e s u d i o  j e

I/ Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev koji glasi:

„I. Nalaže se tuženiku ĐŽ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], da tužiteljici GŽ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], isplati iznos od 4.125,00 eura, te iznos od 2.322,65 eura / 17.500,00 kn, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od dana podnošenja tužbe, tj. od 17. kolovoza 2022. godine, pa do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, u roku od 15 dana.

II. Nalaže se tuženiku ĐŽ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], da tužiteljici GŽ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], naknadi parnični trošak zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od dana donošenja prvostupanjske presude, pa do isplate, i to po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, u roku od 15 dana.“

II/ Nalaže se tužiteljici GŽ, OIB: [osobni identifikacijski broj] da tuženiku ĐŽ, OIB: [osobni identifikacijski broj], plati trošak postupka u iznosu od 1.625,00 EUR-a (tisućušestodvadesetpeteura) u roku 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužiteljica je u tužbi navela da su ona i tuženik, temeljem rješenja o nasljeđivanju, iza svog oca pok. NŽ, stekli pravo suvlasništva na nekretninama upisanim u zk. ul. broj [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], ona u 2/8 dijela te tuženik u 6/8 dijela. Nadalje, navela je da su tuženik i ona s kupcem PŽ sklopili Kupoprodajni ugovor, temeljem kojeg su prodali nekretnine navedene u tužbi, kao i da je navedeni Ugovor sklopljen i ovjeren kod javnog bilježnika Marije Čulo Poljak u Bjelovaru, pod brojem OV-4265/2018 dana 16. srpnja 2018. Predmetne nekretnine, navela je, prodane su za iznos od ukupno 16.500,00 EUR-a, koji im je iznos kupac isplatio na ruke prilikom potpisa Ugovora, time da su suglasno na Kupoprodajni ugovor stavili manji iznos i to 68.000,00 kuna. Tužiteljica je navela da bi joj od navedenog iznosa za koji su prodane nekretnine, a u skladu s njezinim suvlasničkim udjelom od 2/8 dijela, trebao pripasti iznos od 4.125,00 EUR-a, a tuženiku iznos od 12.375,00 EUR-a. Nadalje, navela je da su se po isplati od strane kupca, tuženik i ona, usmeno dogovorili kako će čitav iznos kupoprodajne cijene položiti na račun tuženika u Erste banci d.d., a tako su se dogovorili iz razloga što se tuženik obvezao voditi brigu o njihovoj majci RŽ, koja je bila osoba starije životne dobi, slabijeg zdravstvenog stanja te su eventualno za taj novac trebali kupiti neku manju kuću na ime njihove majke. Tužiteljica je nadalje navela da su tuženik i ona iza svog pokojnog oca naslijedili i pokretnine, odnosno razne poljoprivredne strojeve, alat i domaće životinje, koje su sve prodali za ukupan iznos od 70.000,00 kuna, a koji novac je također položen na račun tuženika u Erste banci d.d., kako bi iz tog novca bili podmireni životni troškove njihove majke RŽ, te da bi joj od navedenog iznosa, za koji su prodane pokretnine, trebala pripasti ¼ dijela, što predstavlja zakonski nasljedni dio iza njezinog pokojnog oca. Istaknula je da se tuženik nije držao usmenog dogovora, odnosno nije za života vodio brigu o njihovoj majci kako je to obećao, iz kojeg razloga mu je dala iznos koji je trebala dobiti od prodaje nekretnine iz točke I. ove tužbe, odnosno 4.125,00 EUR-a te ¼ dijela iznosa koji bi joj trebao pripasti od novca dobivenog od prodaje pokretnina naslijeđenih iza njihovog pokojnog oca, odnosno iznos od 17.500,00 kuna. Navela je da im je majka RŽ umrla **.**.2020. Tužiteljica je u tužbi navela kako smatra da je tuženik bez ikakve pravne osnove, prijevarno, stekao i za sebe zadržao iznos od 4.125,00 EUR-a te iznos od 17.500,00 kuna, slijedom čega je podnijela ovu tužbu te je predložila da sud donese presudu kojom će usvojiti tužbeni zahtjev. Potraživala je i naknadu troškova parničnog postupka zajedno sa zateznim kamatama.

1.1. U podnesku od 8. veljače 2025. tužiteljica je navela da odustaje od dokaznog prijedloga radi saslušanja svjedokinje SŽ. Podneskom od 28. lipnja 2025. tužiteljica je specificirala tužbeni zahtjev, s obzirom da je došlo do promjene valute u Republici Hrvatskoj iz kune u EUR.

2. U odgovoru na tužbu tuženik je naveo da je nesporno da je rješenjem o nasljeđivanju iza pok. NŽ, utvrđeno kako ostavinsku imovinu sačinjavaju nekretnina upisana u zk. ul. br. [broj ZK uloška]. k. o. [katastarska općina] u cijelosti, koja se sastoji od k. č. br. [katastarska čestica] dvor, voće i oranica [adresa] sa 1 jutro 25 čhv, k. č. br. [katastarska čestica] oranica i livada [adresa] sa 1259 čhv, kč. br. [katastarska čestica] livada, vinograd i oranica Polum sa 1 jutro 279 čhv. te pokretnina, odnosno novčano potraživanje prema HZMO-u s osnova neisplaćene mirovine za mjesec svibanj 2015., ali je naveo da nisu točni navodi tužiteljice iz toč. III. tužbe kako su iza svog pokojnog oca naslijedili pokretnine poput poljoprivrednih strojeva, alata i domaćih životinja te da su iste prodali za ukupan iznos od 70.000,00 kn, koji je položen na njegov račun u Erste banci d.d., kako bi se iz toga podmirivali životni troškovi njihove majke, koja je preminula bez imovine, a što je vidljivo iz rješenja o obustavi. Tuženik je napomenuo kako je ostavitelj pok. NŽ neposredno prije smrti boravio u domu za starije i nemoćne, a kojim Ugovorom o međusobnim pravima i obvezama od dana 28. ožujka 2015. se on, kao skrbnik-obveznik plaćanja, obvezao plaćati cijenu usluga obiteljskog doma koja je iznosila 3.500,00 kn, te se također Ugovorom o pružanju usluga skrbi izvan vlastite obitelji obvezao, kao uzdržavatelj korisnika skrbi, doprinositi za njegovu skrb i podmiriti sve eventualne potrebite troškove, a koju je obvezu uredno ispunjavao. Tuženik je naveo da je podmirio i troškove sahrane pokojnih ostavitelja, za svrhu čega je dostavio račune Komunalca Čepin d.o.o., iz kojih je vidljivo kako isti glase upravo na njega. Nadalje, naveo je da je nesporno i da je kupoprodajni iznos zaista iznosio 16.500,00 EUR-a, kao i to da mu je tužiteljica dragovoljno prepustila svoj dio kupovnine na ime njegove dosadašnje brige o pokojnome ocu i uzdržavanja pok. te troškova sahrane, kao i buduće brige o majci (hrana, medicinske potrepštine, najamnina), s obzirom da ima majka nije ostvarivala pravo ni na kakvu mirovinu, već je de facto koristila socijalnu naknadu, kao i za troškove anticipiranog sprovoda i u trenutku smrti majke, što je s obzirom na njene pozne godine bilo samo pitanje vremena. Tuženik je naveo da je iz konteksta same tužbe vidljivo kako tužiteljica svoj tužbeni zahtjev temelji na odredbama stjecanja bez osnove, te da bi ista, stoga, trebala imati na umu kako, sukladno čl. 1112. Zakona o obveznim odnosima, tko izvrši isplatu znajući da nije dužan platiti, nema pravo zahtijevati vraćanje. Ujedno, naveo je, nije jasno zašto tužiteljica tek sada, 4 godine od samog sklapanja kupoprodajnog ugovora te 2 godine od smrti majke, podnosi ovu tužbu, ukoliko je zaista postojao takav dogovor kako navodi. Istaknuo je i da su nelogični i neživotni navodi tužiteljice kako bi svoj dio kupovnine predala njemu na ime obveze uzdržavanja majke te da bi se od tog iznosa još eventualno kupila manja kuća na ime pok. majke. Slijedom svega izloženog, tuženik je naveo da se protivi tužbi i tužbenom zahtjevu te je predložio sudu da odbije tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti.

3. Radi utvrđenja spornih činjenica sud je u dokaznom postupku izvršio uvid u cjelokupan spis i svu priliježeću dokumentaciju te je pročitao rješenje Zemljišnoknjižnog odjela Bjelovar posl.b.r. Z-6874/2015 od 24.7.2015. (list spisa 5-6), Kupoprodajni ugovor od 16.7.2018. (list spisa 7-9), rješenje o nasljeđivanju posl.br. O-1715/15 od 18.6.2015. (list spisa 18-19), rješenje Javnog bilježnika posl.br. O- 2148/20 od 19.10.2020. (list spisa 20), Ugovor o međusobnim pravima i obvezama od 28.3.2015. (list spisa 21-23), Ugovor o pružanju usluga skrbi izvan vlastite obitelji (list spisa 24), preslik uplatnica (list spisa 25), preslik računa Komunalac Čepin d.o.o. (list spisa 26-27), zapisnik sačinjen pri Centru za soc. skrb Osijek dana 12.12.2018. (list spisa 28), rješenje Centra za soc. skrb Osijek od 21.1.2019. (list spisa 29-30), preslik računa br. 212/POSL2/1 (list spisa 31-33), preslik računa Gardenija cvjetni dizajn (list spisa 34), Ugovor br. 2015/0205-000099-15 (list spisa 35), preslik uplatnice br. 15000076 (list spisa 36), preslik računa Komunalac Čepin d.o.o. (list spisa 37), dopis odvj. Jadranke Miladin-Slaviček upućen UŽ od 8.6.2021. (list spisa 58), preslik bankovne kartice otvorene kod Erste banke na ime UŽ te preslik isplatnice (list spisa 59-60), Potvrdu o računima na ime ŠŽ, kao i promet po istima, a koji su otvoreni kod Erste banke (list spisa 65-68), dopis Erste banke s Izvodima prometa po računu klijenta ĐŽ (list spisa 84-88), te je saslušao parnične stranke i svjedoke, te putem Općinskog suda u Bjelovaru, a temeljem zamolnice, saslušana je i svjedokinja FŽ (list spisa 89-94).

3.1. Sud je odbio dokazni prijedlog tužiteljice za saslušanjem svjedoka G i AŽ jer nemaju neposrednih saznanja o sadržaju dogovora između tužiteljice, tuženice i njihove pok. majke. Isto tako, sud je odbio i dokazni prijedlog tuženika za saslušanjem Đ i DŽ jer trebaju iskazivati o činjenicama koje nisu sporne, odnosno, da su primili iznos od 4.700,00 eura od tuženika.

3.2. Sud nije proveo dokazni prijedlog tužiteljice za saslušanjem svjedokinje SŽ iz razloga što je tužiteljica podneskom od 8. veljače 2025. odustala od tog dokaznog prijedloga, a odustala je i od saslušanja svjedoka PŽ, a koji je trebao iskazivati na okolnosti koje nisu sporne (iznos kupoprodajne cijene za kuću u [adresa]).

3.3. Potrebno je reći da je tužiteljica tijekom postupka zahtijevala od suda pribavu podataka o prometu po računu tuženika otvorenom kod Erste banke d.d. Nakon što je tuženik dostavio podatke od računu, sud je zatražio od Erste banke d.d. tražene podatke, a koja se očitovala da je tuženik imao otvoren račun od 26. veljače 2020. do 27. veljače 2025. (list spisa 65-68, 84-88).

4. Tužbeni zahtjev nije osnovan.

5. Predmet spora je zahtjev tužiteljice protiv tuženika za isplatom iznosa od 4.125,00 eura a koji iznos da je tuženik dužan isplatiti tužiteljici na ime nasljedstva iza pok. NŽ, oca parničnih stranaka, te iznos od 2.322,65 eura/17.500,00 kn, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od dana podnošenja tužbe pa do isplate, na ime novca ostvarenog prodajom pokretnina naslijeđenih od oca parničnih stranaka.

6. Među parničnim strankama nije sporno da su parnične stranke s kupcem PŽ sklopile Kupoprodajni ugovor, temeljem kojeg su prodali nekretnine naslijeđene iza pok. NŽ, oca parničnih stranaka, te da je kupoprodajna cijena iznosila 16.500,00 EUR, kao i da je tužiteljica predala tuženiku svoj dio kupovnine.

7. Među parničnim strankama je sporno jesu li parnične stranke iza svog pokojnog oca naslijedile pokretnine poput poljoprivrednih strojeva, alata i domaćih životinja te da su iste prodali za ukupan iznos od 70.000,00 kn, te je li navedeni novac položen na račun tuženika kako bi se iz toga podmirivali životni troškovi njihove majke, sada pok. RŽ. Nadalje, sporno je može li tužiteljica zahtijevat vraćanja iznosa od 4.125,00 eura, te iznos od 2.322,65 eura, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama a sukladno čl. 1112. Zakona o obveznim odnosima, koji propisuje da tko izvrši isplatu znajući da nije dužan platiti, nema pravo zahtijevati vraćanje, a sporno je i je li nastupila zastara potraživanja iznosa od 2.322,65 eura (tuženik navedeni prigovor istaknuo na ročištu održanom 16. listopada 2024).

8. Iz rješenja Zemljišnoknjižnog odjela Bjelovar posl.b.r. Z-6874/2015 od 24. srpnja 2015. (list spisa 5-6), Kupoprodajnog ugovora od 16.7.2018. (list spisa 7-9) i iz rješenja o nasljeđivanju posl.br. O-1715/15 od 18.6.2015. (list spisa 18-19) proizlazi da su tužiteljica i tuženik nasljednici iza pok. NŽ, umrlog **.**.2015., i to tužiteljica je nasljednica ¼ dijela, a tužitelj ¾ dijela nekretnina, dok je RŽ nasljednica pokretnina – novčano potraživanje prema HZMO-u u cijelosti. Tužiteljica i tuženik su kao prodavatelji prodali naslijeđene nekretnine iza pok. NŽ i to kupcu PŽ **.**.2018. Ovdje se ističe da iako je u Ugovoru o kupoprodajni naznačena kupoprodajna cijena od 68.000,00 kn, da tijekom postupka nije sporno da je kupoprodajna cijena iznosila 16.500,00 eura.

9. Iz rješenja Javnog bilježnika posl.br. O-2148/20 od 19. listopada 2020. (list spisa 20) proizlazi da se obustavlja ostavinski postupak iza pok. RŽ r. SŽ, umrle **.**.2020. (majke parničnih stranaka) zbog nedostatka ostavinske imovine, te da se sukladno čl. 76. ZN-a potraživanja prema Centru za socijalnu skrb Osijek s osnove prava na socijalnu pomoć, te potraživanja prema Centru za socijalnu skrb Osijek s osnove prava za doplatak za pomoć i njegu raspoređuju ĐŽ, sinu ostaviteljice u cijelosti.

10. Iz Ugovora o međusobnim pravima i obvezama od 28. ožujka 2015. (list spisa 21- 23) proizlazi da sklopljen između Obiteljskog doma Ljiljane Tomić “Ljiljan“ Širkobriješka 2a, [adresa] i ĐŽ kao obveznika plaćanja, te da se Dom obvezuje primiti NŽ na smještaj i brigu, a obveznik plaćanja se obvezuje plaćati cijenu usluge u iznosu od 3.500,00 kn mjesečno. Nadalje, iz Ugovora o pružanju usluga skrbi izvan vlastite obitelji (list spisa 24) od 30. travnja 2015. proizlazi da je sklopljen između Obiteljskog doma za starije i nemoćne iz Satnice, Osječka 30 i NŽ, a kojom se NŽ obvezao doprinositi za svoju skrb vlastitim prihodima i to mjesečno 3.200,00 kn, a ŠŽ se obvezuje kao uzdržavatelj korisnika doprinositi za skrb svog oca, te podmiriti sve potrebne eventualne troškove. Nadalje, iz preslike uplatnica (list spisa 25) proizlazi da je troškove smještaja u dom „Ljiljana“ platio ŠŽ, ovdje tuženik. Iz preslike računa Komunalac Čepin d.o.o. od 11. svibnja 2015. (list spisa 26-27) proizlazi da se odnosi na troškove sahrane i ukopa, a koje ukupno iznosi 6.183,20 kn. Iz preslike računa Komunalac Čepin d.o.o. (list spisa 37) proizlazi da se odnosi na račun u iznosu od 550,00 kn za dan 12. svibnja 2015.

11. Iz zapisnika sačinjenog pri Centru za soc. skrb Osijek dana 12. prosinca 2018. (list spisa 28) proizlazi da je ŠŽ u prosincu 2018. pri Centru za socijalnu skrb Osijek dao izjavu u vezi ostvarivanja RŽ na zajamčenu minimalnu naknadu kao radno nesposobnog samca. U izjavi je ŠŽ naveo da je njegova majka promijenila prebivalište, te da joj je Centar za socijalnu skrb Bjelovar isplatio zadnji doplatak za pomoć i njegu u iznosu od 420,00 kn i to 30. rujna 2019., a da je ranije bila korisnica zajamčene minimalne naknade u iznosu od 920,00 kn. Nadalje, naveo je da njegova majka RŽ stanuje kao podstanar u Osijeku, te da joj on donese sve što joj je potrebno, hranu i sve što joj zatreba, te da majka od svoje naknade plaća podstanarstvo, ali kako dva mjeseca nije dobivala naknadu da joj je on platio podstanarstvo, te da nije naslijedila očevu mirovinu, tj. suprugovu. Iz rješenja Centra za soc. skrb Osijek od 21. siječnja 2019. (list spisa 29- 30) proizlazi da je RŽ priznato pravo na zajamčenu minimalnu naknadu u iznosu od 920,00 kn mjesečno, počevši od 1. listopada 2018.

12. Iz preslike računa br. 212/POSL2/1 (list spisa 31-33) od 9. rujna 2020. proizlazi da se odnosi na opremu i usluge u vezi ukopa i sahrane pokojnika RŽ, u ukupnom iznosu od 6.284,90 kn. Iz preslike računa Gardenija cvjetni dizajn (list spisa 34) proizlazi da se odnosi na iznos od 550,00 kn, iz Ugovora br. 2015/0205- 000099-15 od 14. rujna 2015. (list spisa 35) i iz preslike uplatnice br. 15000076 (list spisa 36), proizlazi da se odnosi na izradu spomenika, stalka za svijeće i vazu, u ukupnom iznosu od 7.244,10 kn.

13. Iz dopisa odvjetnice Jadranke Miladin-Slaviček, punomoćnice tužiteljice, upućen UŽ od 8. lipnja 2021. (list spisa 58) proizlazi da je tuženik trebao tužiteljici isplatiti preostali dio kupoprodajne cijene koji je dobiven prodajom nekretnine 16. srpnja 2018., i to iznos od 6.000,00 EUR-a, kao i iznos od 40.000,00 kn, s pozivom da navedeni iznos uplati tužiteljici u roku od 10 dana.

14. Iz preslike bankovne kartice otvorene kod Erste banke na ime UŽ te preslike isplatnice (list spisa 59-60) proizlazi da je tužitelj 25. rujna 2020. sa računa podignuo iznos od 9.000,00 EUR-a.

15. Iz Potvrde o računima na ime ŠŽ, kao i promet po istima, a koji su otvoreni kod Erste banke (list spisa 65-68), kao i iz dopisa Erste banke s Izvodima prometa po računu klijenta ĐŽ (list spisa 84-88) proizlazi da je tuženik imao otvoren račun broj [broj bankovnog računa] kod Erste banke d.d. od 26. veljače 2020., te da na računu nije vidljiva uplata iznosa od 16.500,00 EUR-a, niti iznosa od 70.000,00 kn, a kako to tužiteljica tvrdi tijekom postupka.

16. Iz iskaza svjedokinje FŽ (list spisa 89-94) proizlazi da poznaje tužiteljicu i tuženika, a poznavala je i sada pok. RŽ. Ona joj je rekla da je novac, ostvaren prodajom kuće u [adresa], dala sinu ĐŽ kako bi joj on za taj novac kupio kućicu na periferiji Osijeka. Kućica je trebala imati vrt jer je ČŽ bila vrijedna osoba. Bila je zaposlena u državnoj upravi i radila je na tzv. boračkim pitanjima pa joj je poznato da je pokojni NŽ, suprug RŽ, primao mirovinu od oko 3.000,00 kn mjesečno. NŽ bio je njezina stranka i on je umro prije RŽ pa je RŽ nakon njegove smrti ostvarila pravo na obiteljsku invalidninu. Ta obiteljska invalidnina iznosila je negdje oko 1.000,00 kn mjesečno, ne može se više sa sigurnošću sjetiti koliko je iznosila. U mirovini je već 11 godina, a sjeća se da je RŽ jednom vozila u Poštansku banku i ona je tada oročila iznos od 30.000,00 kn na rok od godinu dana. Godinu dana kasnije ponovno ju je vozila u istu banku i RŽ tada je podigla oročeni novac i više ga nije oročavala. RŽ nije joj govorila od kud joj taj novac, zna da su RŽ i njezin suprug bili vrlo štedni. Sada pokojna RŽ imala je veliki vrt, jedno vrijeme držala je jednu kravu, imala je kokoši i pure, a njezin suprug bavio se ovcama, jedno vrijeme imao je dvadesetak ovaca. Zna da su prodavali janjce, ali ne može sa sigurnošću reći jesu li prodavali druge životinje, to ne zna, ali pretpostavlja da jesu. RŽ umrla je u Osijeku, a istovremeno kada su prodali kuću u [adresa], tada su prodali i životinje. Ne zna što je bilo s novcem dobivenim prodajom životinja. Nakon što je odselila u [adresa], ČŽ jednom ju je nazvala i rekla joj je da je podstanar, tj. da nisu kupili kuću. RŽ u kući u [adresa] je imala sav potreban namještaj i kućanske aparate. Taj namještaj i te kućanske aparate prodala je nakon što je prodana kuća u [adresa] i nakon što je RŽ odselila u Osijek, namještaj i kućanski aparati prodavani su posebno, tj. odvojeno od prodaje kuće. Ne zna iznos za koji su prodani namještaj i kućanski aparati. Poznato joj je da je RŽ prodavala kokošja jaja kada bi ih dovoljno skupila, a zna da su ona i suprug imali mlin i kosilice koji su također prodani. Ona im je omogućila da od Centra za socijalnu skrb jednom godišnje primaju jednokratnu pomoć koja je iznosila 1.000,00 kn, a nije joj poznato jesu li od Centra dobivali i pomoć u obliku doniranih namirnica. RŽ osobno nije ostvarila pravo na mirovinu. Osobno je navela da tuženika poznaje jer su zajedno popili kavu nakon ostavinske rasprave iza pok. NŽ, a tuženik ju je potom odvezao pred njezin stan. RŽ polog od 30.000,00 kn u banci je oročila u vrijeme dok je bila zaposlena, dakle prije 11 ili više godina, ali ne sjeća se više točno koje godine je to bilo. Prije približno pola godine tužiteljica ju je nazvala i pitala ju može li biti svjedok u ovom postupku. U [adresa] je kod NŽ i RŽ zadnji puta bila još u vrijeme kada je on bio živ, nakon što se NŽ razbolio, više ih nije posjećivala. Broj ovaca koje su držali rekla je otprilike jer je dolazeći k njima vidjela hrpu ovaca. Ne zna koliki je iznos socijalnih primanja ostvarivala sada pok. RŽ jer je ona pravo na ta primanja ostvarila nakon što je ona otišla u mirovinu.

16.1. Iskaz svjedokinje FŽ sud je ocijenio nevjerodostojnim, jer je neuvjerljiv i nelogičan u dijelu koji se odnosi na to da je pok. RŽ išla u banku oročiti iznos od 30.000,00 kn, jer ne zna niti koje godine je to bilo, ali sigurno je bilo prije 11 godina (jer je u mirovini unazad 11 godina), niti je li novac koji je ista išla oročiti dobiven prodajom životinja sa imanja, kao niti koja je namjena bila podizanja potom novca s računa u banci, ali se sjeća točnog iznosa novca kao i kada je isto pok. RŽ podignula s računa. Nadalje, u dijelu u kojem iskazuje o životinjama i strojevima koje su na svom imanju imali pok. RŽ i pok. NŽ, kao i da su isti prodani, iskaz svjedokinje je nevjerodostojan jer ne zna kada su prodani, tko ih je prodavao, niti što je učinjeno s novcem dobivenim od prodaje, a u tom dijelu je i iskaz svjedokinje suprotan iskazu tuženika.

17. Iz iskaza svjedoka LŽ proizlazi da su roditelji njegove supruge, ovdje tužiteljice, bili radno sposobni i imali su seosko gospodarstvo na kojem su imali krave, potom ovce, sadili su kukuruz i sl. Otac njegove supruge bio je invalid, imao je ukočenu jednu nogu, ali je mogao sve raditi; primao je i mirovinu u iznosu od 3.500,00 kn. Roditelji njegove supruge su imali novaca te im nije bilo potrebno uzdržavanje. Stvari iz kuće nakon što je prodana prevezene su kod tuženika u Osijek. Još za života njegov tast, otac tužiteljice, prodao je 20 ovaca i on mu je pomogao u prodaji tih ovaca, a mlin i cirkular koji su imali prodala je tužiteljicina majka. Ne zna što je s novcima od prodaje novaca i mlina. Punica ih je čuvala te su ti novci bili kod nje. Mjesec dana prije smrti majke tužiteljice bili su kod nje u stanu u [adresa], te im je ona sama rekla da ima neku ušteđevinu i pokazala gdje se ista nalazi, odnosno da se nalazi u jednom ćošku. Njemu nije rekla iznos, a nije ni pokazala novce, odnosno ušteđevinu. Kada je tužiteljicina majka umrla došli su na sprovod i mislili su ući u taj stan. Njegova supruga je tražila da uđe u stan jer je znala za ušteđevinu i pitala je tuženika za tu ušteđevinu, a on joj je rekao da nije ništa našao. Kuća njegove punice, majke tužiteljice, prodana je za 16.500,00 eura, u kući je bila ušteđevina. Kuću u [adresa] oglašavao je dugo na prodaju, nakon nekog vremena mu se javio kupac. Kupac je kupio kuću za 16.500,00 eura, a novci od prodaje te kuće položeni su na Antin, tuženikov, račun. Ne zna koje je godine kuća prodana, misli da jedno pola godine prije smrti tužiteljicine i tuženikove majke. Dogovor je bio da iznos od 16.500,00 eura i ušteđevina njihove majke se iskoristi za kupnju kuće u okolici Osijeka na selu. Ta ušteđevina je bila oko 10.000,00 eura sigurno, a to zna jer mu je punica to pričala. Za taj dogovor o kupnji kuće u okolici Osijeka zna jer su stalno o tome pričali, jer je to bila punicina želja. On je tražio kuće u okolici Osijeka, našao je jednu kraj [adresa], ali to su našli prije nego su prodali kuću u [adresa] i imali novce. Nakon prodaje kuće u [adresa] nije tražio ništa u vezi kupnje kuće, te je to preuzeo tuženik. U okolici Osijeka se u to vrijeme mogla naći mala kuća na selu. Nakon sahrane, tužiteljicine majke, tuženik je dao tužiteljici 1.500,00 eura, njezinom jednom sinu 300,00 eura, a drugome 350,00 eura, njemu je dao 1.000,00 kn, kao nagradu što je prodao kuću. Ne zna odakle tuženiku ti novci, rekao je da tužiteljici daje njezin dio i da više nema. Dogovor između tužiteljice, tuženika i njihove majke je bio da se novac od prodaje kuće položi na račun tuženika, radi kupnje druge kuće. Majka tužiteljice kada je živjela u [adresa] živjela je od socijalne pomoći, te je imala popuste na struju i vodu, a dobivala je i hranu, ali ne zna od koga je dobila hranu. Stanarinu ne zna tko je plaćao, a zna da je tuženik vodio brigu o tome i oko njezinih novaca i da je on to nešto otplaćivao. Ponavlja, da je pričala da ima ušteđevinu u stanu, misli 10.000,00 eura. Kada su prodali kuću sačinili su Kupoprodajni ugovor, datum na kupoprodajnom ugovoru odgovara datumu prodaje i taj dan je uplaćen novac tuženiku na račun u banci. Punica nije imala pravo na mirovinu nakon što je punac umro, jer je on bio mirnodopski invalid, nije mogla naslijediti njegovu mirovinu i nije imala pravo na svoju mirovinu. Da je punica novac od prodaje uplatila na svoj račun ne bi imala pravo na socijalnu pomoć koju je primala. Nakon što je tuženik dao novce njemu, supruzi i njihovoj djeci, isplatio je i novce djeci pok. brata parničnih stranaka i to N, DŽ i šogorici ZŽ. Dao im je ukupno oko 4.500,00 ili 4.700,00 eura. Šogoricina djeca su sudjelovala ranije u ostavinskom postupku, odrekli su se nasljedstva u korist tuženika. O dogovoru između parničnih stranaka i punice, da se kupi kuća u [adresa], upoznat je jer su oni počeli pričati o tome od prvog dana kada je tast umro, jer je punica živjela sama na selu i bila od njih udaljena 180 km. Nije se htio petljati u dogovore parničnih stranaka oko toga gdje će se položiti novac od kupnje kuće, odnosno zašto isto nije formaliziran dogovor gdje se polažu novci kada su iste imali i kada su u tom trenutku kada je kupac predao novce bili kod javnog bilježnika. Pok. tast nije imao redovnu mirovinu, imao je neka dva čeka.

17.1. Dio iskaza svjedoka LŽ koji se odnosi na to je li pok. RŽ imala ušteđevinu, te koliko je iznosila ušteđevina, ne odnosi se na odlučne činjenice u ovoj pravnoj stvari, i ne odnosi se na tužbeni zahtjev i navode iz tužbe. Naime, tužbeni zahtjev odnosi se na isplatu razmjernog dijela novca dobivenog prodajom naslijeđene nekretnine, i to 2/8 dijela, kao i isplatu iznosa ostvarenog prodajom pokretnina koje su parnične stranke naslijedile iza pok. NŽ.

17.2. Nadalje, iskaz svjedoka LŽ sud je ocijenio nevjerodostojnim u dijelu u kojem je iskazao da je kuća u [adresa] prodana jedno pola godine prije smrti majke ovdje parničnih stranaka, jer suprotno proizlazi iz Ugovora o kupoprodaji, iz kojeg proizlazi da je kuća u [adresa] prodana 16. srpnja 2018., a iz rješenja o obustavi ostavinskog postupka iza pok. RŽ proizlazi da je ista umrla **.**.2020. Iskaz svjedoka LŽ sud je ocijenio nevjerodostojnim u dijelu u kojem je naveo da je dogovor bio da se od iznosa od 16.500,00 EUR-a i ušteđevine kupi kuća u okolici Osijeka, jer je u tom dijelu suprotan iskazu tuženika. Nadalje, iskaz svjedoka LŽ sud je ocijenio nevjerodostojnim u dijelu u kojem je naveo da je pok. RŽ imala popuste na struju i vodu i da joj je netko donosio hranu, jer nije znao reći odakle mu navedena saznanja, niti tko bi to donosio hranu pok. RŽ.

17.3. Iskaz svjedoka LŽ sud je ocijenio vjerodostojnim u dijelu u kojem je naveo da je gledao i tražio kuću u okolici Osijeka za pok.RŽ, ali to u vremenu prije nego je prodana kuća u [adresa], kao i da je kuća u [adresa] prodana za iznos od 16.500,00 eura i da je iznos predan tuženiku, jer je u tom dijelu u skladu s iskazom i tuženika i tužiteljice.

18. Iz iskaza svjedokinje ŽŽ proizlazi da ne zna je li postojao nekakav dogovor između parničnih stranka i njihove majke. Zna da je prodana kuća i da su te novce od prodaje zadržani za slučaj, ako se baka, njihova majka, razboli te da se od tih novaca uzdržava i ako bude potrebno od tih novaca da se plaća Dom za starije. Sjeća da je GŽ tražila da se nađe nekakva kuća, oni su pokušavali naći, ali nisu ništa našli, rekli su njoj, GŽ, da proba naći kuću u [adresa] ili ovdje, ali im ništa nije javila. Zna da je baka bila zadovoljna, da kada je došla u stan koji su joj iznajmili je rekla da nikada nije bila sretnija. U početku kada je došla u Osijek nije imala primanja, dok nije ostvarila pravo na socijalnu pomoć. Cijelo to vrijeme dok nije ostvarila pravo na socijalnu pomoć tuženik joj je davao novce, a ponekad joj je davala i ona. Tuženik joj je davao novce za stanarinu, režije i hranu. Ne zna od kojih novaca joj je davao to, da li od svojih vlastitih novaca ili od novaca od prodaje kuće, ali zna da baki ništa nije falilo. U vezi traženja kuće u okolici Osijeka, zna da je ta priča bila aktualna dok je dida bio živ, jer su kupili grobnicu u Osijeku i tu im je sahranjen jedan sin. Nakon prodaje kuće u [adresa] nije ništa traženo, odnosno ne zna je li išta traženo, a prije toga je traženo, probali su naći i sve je bilo preskupo, a GŽ nije mogla vjerovati da se za te novce ne može naći kuća u okolici Osijeka. Prije nego što je kuća u [adresa] prodana, u dvorištu kuće bile su kokice i tri do četiri ovce. Baka je prodala te ovce i to su bili njezini novci. Koliko zna otac tužiteljice i tuženika nije prodavao nikakve životinje za svog života, ne zna je li majka parničnih stranaka imala ušteđevinu, oni nisu u stanu našli nikakve novce. Nakon sahrane su molili tužiteljicu da dođe u stan i uzme stvari jer je to ipak bila njezina majka, ali je rekla da nema vremena. Poslije je zvala nju i njezinu djecu i govorila da je baka imala novce, prevrnuli su cijeli stan, ali nisu ništa našli. Nije sigurna i ne može sto posto tvrditi, ali je spominjan neki iznos oko 2.000,00 kn, ali stvarno nije sigurna o kojem se iznosu radi. Zna da su novci od prodaje kuće u [adresa] stavljeni na tuženikov račun u Erste banci. Zna da joj je tuženik, njezin suprug, pokazao kovertu u kojoj se nalazio papir o otvaranju računa na kojem se nalaze ti novci, te joj je rekao da zna da su to novci od prodaje bakine kuće, baš je rekao to su bakini novci. Nakon smrti njihove majke tuženik je rekao da će dati dio novaca DŽ i N koji im po zakonu i moralno pripada, dio GŽ, a ostalo je njegov dio. Sjeća se da su to htjeli podijeliti

1 0

sve na obiteljskom ručku kod njih, ali GŽ nije htjela doći. Ne zna o kojem iznosu novaca je riječ. Sjeća se da ju je tužiteljica nazvala i nagovarala da nagovori tuženika da ne da novce Marinkovoj djeci, N i DŽ, ali je rekla tužiteljici da je to njihovo zakonsko pravo i da imaju na to pravo te da se ne želi miješati u to. Djeca pok. brata P odrekla su se nasljednog dijela u korist tuženika, htjeli su se u bakino ima odreći, a budući da se baka odrekla u Antino ime i oni su se potom odrekli u ime strica, jer mu vjeruju. Baka se odrekla jer nije imala pravo na djedovu invalidsku mirovinu, te se odrekla i ona. Da je imala kuću i zemlju na sebi ne bi imala pravo na socijalnu pomoć. Kuća u [adresa] je prodana za iznos od 16.500,00 eura. Ne zna koliko je baka imala godina kada je kuća u [adresa] prodana. Baka nije bila sposobna brinuti se sama za sebe, niti za veliko imanje – koje je iznosilo 5 jutara, ali je mogla biti u stanu u [adresa] jer su bili udaljeni na 5 minuta od nje i mogli su je obilaziti. U kući u [adresa] bilo je stvari i dovezene su kod njih u podrum, prodane su dok je baka bila živa, a novcima od prodaje su pokrili troškove od prijevoza te je komentirala da su se džabe stvari prevozile. Bio je i hrastov stol i 6 stolica koje je baka poklonila GŽ. Novci koji su ostali nakon smrti pok. majke stranaka, koliko zna, podijelila su se na tri dijela. 16.500,00 eura su bili na Antino ime, bili su u banci oročeni i nisu se dizali ti novci, nego je LŽ, tuženik, sve financirao od svojih novaca.

18.1. Iskaz svjedokinje ŽŽ sud je ocijenio vjerodostojnim jer je detaljan, jasan te je u skladu s iskazom tuženika u dijelu u kojem je iskazivala o dogovoru između tužitelja i tuženika u vezi s namjenom novca dobivenog prodajom kuće u [adresa]. Nadalje, iskaz svjedokinje ŽŽ sud je ocijenio vjerodostojnim u dijelu u kojem je navela da su tužiteljica i njezin suprug tražili da se kupi kuća pok. RŽ, ali prije nego je prodana kuća u [adresa], jer je u tom dijelu iskaz svjedokinje ŽŽ u skladu s iskazom svjedoka LŽ. Nadalje, iskaz svjedokinje ŽŽ sud je ocijenio vjerodostojnim i u dijelu u kojem je iskazivala da pok. RŽ nije imala primanja, u početku kada je došla u Osijek, te da je poslije ostvarila pravo na socijalu pomoć, jer je u tom dijelu iskaz svjedokinje u skladu s materijalnom dokumentacijom i to rješenjem Centra za socijalnu skrb Osijek od 21. siječnja 2019., a u dijelu da je pok.RŽ tuženik davao novac za stanarinu u tom periodu dok je bila bez primanja, kao i da je tuženik davao novac za režije i hranu je u skladu s iskazom tuženika.

19. Iz iskaza svjedokinje ZŽ proizlazi da zna da je njezin šogor krajem rujna 2020. dao njezinoj djeci N i DŽ 4.700,00 eura ukupno, ali ona nije bila prisutna. Rečeno joj je da je te novce dao jer je to ostalo nakon smrti bake i da je smatrao da oni trebaju dobiti dio. Zna da su se njezina djeca odrekla svog nasljednog dijela iza njihova djeda u korist bake, odrekli su se jer su mislili da je baka ostala sama i da neće imati primanja. Ne zna ništa oko prodaje kuće u [adresa] i nije upoznata s tim, ali je čula od ovdje parničnih stranaka da je kuća prodana za iznos oko 16.000,00 eura. Ne zna čiji je to novac bio niti kod koga se nalazio. Nakon što je prodana kuća u [adresa] zna da pok. majka parničnih stranaka živjela 2 mjeseca kod njezina šogora, onda u stančiću u Osijeku. Misli da se financirala iz tih novaca, imala je i socijalnu pomoć, a šogor i šogorica su se vjerojatno brinuli i imali skrb o baki nakon djedove smrti. Zadnji put je bila u kući u [adresa] prije nego što je djed umro i tada je vidjela da je bilo nešto malo ovaca, misli jedno četiri – pet ovaca i misli da nije bilo više ničega. Ne zna što je bilo sa stvarima iz kuće. Ne zna je li baka imala kakvu ušteđevinu.

1 1

19.1. Iskaz svjedokinje ZŽ sud je ocijenio vjerodostojnim jer je u skladu sa iskazom tuženika i tužiteljice u dijelu u kojem navodi da je tuženik dao N i DŽ, djeci pokojnog brata tuženika, iznos od 4.700,00 EUR-a nakon smrti pok. RŽ.

20. Iz iskaza tužiteljice proizlazi da je njezin otac, dok je bio živ, imao mirovinu zato što je mirnodopski vojni invalid, imao je opskrbninu u ukupnom iznosu 3.500,00 kn, te se sam uzdržavao. U Domu u Osijeku završio je dva do tri mjeseca prije smrti, odnosno, bio je u Domu samo dva do tri mjeseca. Dom je platio tuženik, njezin brat, novcima koje mu je majka dala. Mama mu je dala novce da plati Dom, sprovod i to je plaćeno od tih novaca. Nakon smrti njezina oca, naslijedila je 2/8 nasljedstva sukladno rješenju o nasljeđivanju, a mama je ostala živjeti sama u kući te nije imala mirovinu jer je tata bio mirnodopski vojni invalid, pa je mama stoga imala pravo samo na socijalnu naknadu. Brat i ona su se dogovorili da će prodati kuću i kupiti mami novu kuću u [adresa] ili okolici Osijeka, a tamo su odlučili jer imaju grobnicu u Osijeku i tamo im se nalazi otac i pok. brat. Kuću u [adresa] su prodali za 16.500,00 eura, iako je iznos u kupoprodajnom ugovoru naveden 68.000,00 kn, ali taj iznos je naveden zbog poreza na promet nekretninama. Brat i ona su se dogovorili da od tih novaca, odnosno, 16.500,00 eura koje su isti dan, kada je isplaćena kuća, uplatiti na račun tuženika u Erste banci u Bjelovaru, mami kupe kuću u [adresa], tj. u [adresa], gdje su našli jednu kuću za 12.000,00 eura u blizini groblja. Njezin brat kuću nije kupio majci, nego je iznajmio garsonijeru, a mama je plaćala podstanarstvo od svoje socijalne naknade, a koliko zna Centar za socijalnu skrb joj je plaćao režije te je dobivala i hranu od njih, koju joj je donosila Udruga. Njezina majka je bila do kraja života svjesna i s nama je sve dogovarala. Njezin brat je dolazio kod njezine majke, ali nije pridonosio njezinom uzdržavanju. Pitala ga je zašto mami nije kupio kuću, dok je majka bila još živa, a on joj je odgovorio da neće kupiti kuću jer ih nema, ali je sebi kupio stan. Njezina majka ga je pozivala da joj kupi kuću. Novac u iznosu od 16.500,00 eura je uplaćen na račun brata, a trebao je služiti za zadovoljavanje majčinih potreba u vidu kupnje kokoši, ostalih peradi i kupnje kuće za majku, a prema dogovoru nje, brata i njihove majke. 70.000,00 kn koje su uplatili njezinom bratu na račun dobili su prodajom ovaca te ostale mehanizacije, kao što su mlin, a taj novac je uplaćen s istom namjenom, kao i iznos od 16.500,00 eura. Nije bila svjedok kada je uplaćen iznos od 70.000,00 kn na račun njezina brata, već to zna jer joj je to majka rekla. Nisu dogovarali što će s novcem koji su stavili na račun njezina brata, u slučaju da majka umre prije nego se kupi kuća, nisu to očekivali jer je majka bila pokretna i iznenada je umrla u dobi od 84 godine. Njezin brat je isplatio djecu od njihova pok. brata i to svakom djetetu, DŽ i N, iznos od 4.700,00 eura, od novca od kuće i s računa, dao je i njoj i njezinoj djeci ukupno 2.000,00 eura, a to je dao novce od 70.000,00 kn, dok u odnosu na 16.500,00 eura joj nije dao ništa. Iza svoje majke nije naslijedila ništa, kao i od novca kojeg je našao u stanu. Majka joj je imala samo visok tlak, bila je pokretna i živjela je sama u stanu te je mogla živjeti i sama u kući. Njezin brat je platio troškove sahrane njihove majke, s majčinim novcima, jer su se dogovorili za života majke da on financira sprovod sredstvima koja su mu položena na račun u Erste banci. U vremenskom periodu od majčine smrti do podnošenja tužbe, pokušala je riješiti mirnim putem s bratom te ga je prvo pitala da joj isplati dio novaca. On joj je rekao da nema pravo na to jer na to imaju pravo nećaci tj. djeca njezina pok. brata P. Nekretninu za majku su tražili ona i njezin muž isto, našli su kuću u [adresa], dok je još majka bila u Bjelovaru i živa. Kada je došla u Osijek i ušla u podstanarski stan više nisu tražili kuću, jer su novci za majku

1 2

bili kod brata, ovdje tuženika. Majka joj je rekla da je imala u kutijici u plakaru neke novce, koje nije vidjela. Na upit kako je majka mogla imati novce u plakaru, ako je plaćala stanarinu od socijalne naknade je odgovorila da joj je majka sama rekla da je nešto uštedjela. Nakon smrti oca prodali su kotao za rakiju, mlinove i 20 ovaca te stvari iz kuće, a to mogu potvrditi svjedoci koji su predloženi u tužbi i to FŽ. Pokretnine koje su prodali, nisu navedene u rješenje o nasljeđivanju, jer su te stvari, kao i ovce, bile mamine. Ne zna kada je uplaćen iznos od 70.000,00 kuna, jer zna da majka nije smjela te novce držati u kući, te je majka rekla da je dala novce bratu. Misli da su mu neke novce već uplatili kada se tata razbolio. Ne zna točno. Dala je novce bratu, da nađe majci kuću, zato jer ja ne živi u [adresa], nego živi u [adresa] i logično je da to on traži u Osijeku, ta kuća je trebala biti mamina, a mama je novce prebacila na račun brata jer nije smjela imati novce na računu, jer ne bi mogla primati socijalnu naknadu. Kuću u [adresa], koju ste našli za 12.000,00 eura nisu kupili jer su je našli prije nego što su prodali kuću u [adresa], odnosno, u vrijeme kada su je našli nisu imali novaca. Gledali su kako se kreću cijene nekretnina nakon što su prodali kuću u [adresa], tražili su kuće u okolici Osijeka, u blizini groblja i crkve, bilo je kuća, ali brat nije htio kupiti. Majka joj je rekla da je primala 1.950,00 kn socijalne naknade. Moguće je da je njihova majka željela ići u Osijek živjeti zbog brata. Bilo je moguće da se za iznos od 16.500,00 eura kupiti kuću u okolici Osijeka, kada su tražili nekretninu i imali novce. Iznos od 2.000,00 eura, koje joj je dao brat, misli da je to iznos koji je njezin brat zatekao u stanu te ne zna koliki je iznos nađen u stanu, a to joj je rekla CŽ. Svoju je djecu odgojila da budu pošteni i da ne otimaju, a žalosno je što njezin brat otima njezino nasljedstvo.

20.1. Iskaz tužiteljice sud je ocijenio nevjerodostojnim u dijelu u kojem je navela da je između tužitelja i tuženice, a nakon što je prodana kuća u [adresa], bio dogovor da će iznos dobiven prodajom kuće biti namijenjen za kupnju kuće RŽ u [adresa], ili [adresa], te za zadovoljenje svih njezinih potreba u vezi kupnje kokoši i drugih životinja. Naime, u tom dijelu iskaz tužiteljice u suprotnosti je s iskazom tuženika i svjedokinjom ŽŽ. Nadalje, iskaz tužiteljice sud je ocijenio nevjerodostojnim u dijelu u kojem je iskazivala da je pok. RŽ Centar za socijalnu skrb plaćo režije i da joj je davao hranu, kao i da joj je neka udruga donosila hranu, jer su navedeni navodi tužiteljice paušalni, a tužiteljica ne navodi ime udruge koja je donosila hranu niti temeljem koje odluke je Centar za socijalnu skrb plaćao režije pok. RŽ (osim režijskih troškova za struju koji su pomirivani vaučerom). Isto tako, sud je ocijenio nevjerodostojnim iskaz tužiteljice u dijelu u kojem navodi da je tuženik platio dom za starije za njihovog oca pok. NŽ i to novcima koje mu je dala njihova majka, jer suprotno proizlazi iz ugovora o smještaju pok. NŽ u dom u kojem se navodi kao obveznik plaćanja tuženik (list spisa 21).

20.2. Nadalje, iskaz tužiteljice sud je ocijenio nevjerodostojnim jer je neuvjerljiv i paušalan u dijelu u kojem je navela da su od prodaje životinja i mehanizacije nakon smrti oca imali iznos od 70.000,00 kn. Naime, tužiteljica ne navodi tko je prodavao navedeno, majka tužiteljice ili je prodavao i tuženik, te s kojom namjenom i svrhom je navedeni novac dan tuženiku, ako mu je uopće dan. Isto tako, iskaz tužiteljice sud je ocijenio nevjerodostojnim u dijelu u kojem je navela da je njezina majka primala socijalnu pomoć u iznosu od 1.920,00 kn, kada suprotno proizlazi iz rješenja Centra za socijalnu skrb od 21. siječnja 2019. iz kojeg proizlazi da je socijalna pomoć pok. RŽ iznosila 920,00 kn. Nadalje, sud je ocijenio nevjerodostojnim iskaz

1 3

tužiteljice u dijelu u kojem je navela da je iznos koji joj je tuženik dao nakon smrti njihove majke tuženik našao u majčinom stanu i da joj je to od CŽ, jer suprotno proizlazi iz iskaza svjedokinje FŽ.

20.3. Iskaz tužiteljice sud je ocijenio vjerodostojnim u dijelu u kojem je iskazivala da je tuženik je platio troškove sahrane njihove majke, s majčinim novcima, jer su se dogovorili za života majke da on financira sprovod sredstvima koja su mu položena na račun u Erste banci, kao i u dijelu u kojem je iskazala da je tuženik dao njoj određeni iznos novaca nakon smrti pok. RŽ, jer je u tom dijelu iskaz tužiteljice u skladu s iskazom tuženika i računima o plaćenim uslugama u vezi ukopa i sahrane pok. RŽ.

21. Iz iskaza tuženika proizlazi da nakon što je njegov otac doživio srčani udar, sestra ga je nazvala u petak i rekla da će ga sutra dovesti od kuće u [adresa] i da mu nađe dom. Prvo ga je smjestio u jedan dom u kojem je bio od 28. ožujka 2015. do 30. travnja 2015., a onda ga je prebacio u Dom u Satnicu Valpovačku u kojem je bio do 10. svibnja 2015. kada je umro. Dom je plaćao svojim novcima jer u tom trenutku kuća nije prodana, a majka nikakav novac nije dala. Zadnjih 10 dana je otac bio stvarno loše, tražio je sestru da ga dođe posjetiti i dovede majku, ali nije htjela pa je majka došla vlakom 8. svibnja u Osijek, a on ju je onda odvezao u Dom. Nakon očeve smrti, u ostavinskom postupku mama se zbog toga da bi mogla primiti socijalnu naknadu odrekla svojeg dijela u njegovu korist, kao i djeca pok. brata, te je naslijedio 6/8. Kuća nije bila legalizirana te su 2014., dok su majka i otac bili živi, pokrenuli postupak legalizacije, koji je skroz završen u lipnju 2018. Njegova je sestra oglašavala kuću radi prodaje, ali u to vrijeme nije bila legalizirana, što se može vidjeti iz rješenja o nasljeđivanju, jer nije ista navedena u rješenju jer nije bila upisana u zemljišne knjige. Troškove legalizacije iznosili su ukupno 11.000,00 kn, a on je platio oko 4.500,00 kn, dok su majka i otac platili ostatak. Platio je i sve kazne, slivne vode i ostalo da bi mogli kuću prodati i to je platio mjesec dana prije prodaje. Kuću su prodali za 16.500,00 eura te je dogovor bio da su to mamini novci i da se po majčinoj želji ista seli u Osijek, dogovorili su se da novci služe za maminu skrb i život. Nikakva se kuća nije spominjala jer mama nije htjela živjeti u kući, jer da je htjela ostala bi živjet u kući koju su prodali, a i u tom trenutku je imala 82 godine i nije mogla više raditi oko kuće. Isto tako, za te novce od 16.500,00 eura se u Osijeku i okolici nije mogla kupiti kuća. Napominje, da je po dogovoru novac od 16.500,00 eura služio isključivo za zadovoljavanje maminih potreba, a nisu dogovorili što će s novcima, ako majka umre prije nego se potroše ti novci, ali je on svakako taj iznos koji je ostao podijelio. Otprilike je ostalo oko 7.000,00 eura. Kada je mama došla u Osijek, dok su našli stan živjela je nekih mjesec i pol dana kod njega te je od 1. rujna 2018. do 1. veljače 2019. živjela u jednom stanu, u kojem je stanarina iznosila 1.100,00 kn, te struje u iznosu od 400,00 kn jer je grijanje bilo na struju, a dok je bila u tom stanu nije ostvarila pravo na socijalnu naknadu te je on plaćao što je trebalo. Od 1. veljače pa nadalje živjela je u drugom stanu, garsonijeri, koju su plaćali 100,00 eura plus režije, u to vrijeme je stanarinu plaćala mama, a imala je vaučer za struju, a grijanje, stubište i sve ostalo, kao i hranu je on plaćao. Znao je majci dati novce za kupovinu hrane, a ona bi kupila, a za vrijeme CORONE joj je donosio svaka dva do tri dana, ali nije puno trošila na hranu nekih 500,00 kn mjesečno. Taj dan kada je majka umrla bio je u [adresa], te je nazvao sestru i rekao joj da krenu u Osijek autobusom jer im je majka u bolnici umrla, a sestra nije htjela. Kada je došao u Osijek nije imao ključeve od stana u kojem je majka živjela, nego mu je ključeve dao najmodavac. U

1 4

majčin stan je ušao sa svojom suprugom kako bi uzeo odjeću za majku koja je bila na patologiji, a sestri nije zabranio ulazak u stan, ona ni nije bila taj dan u Osijeku, nego je došla oko 21,00 sati u utorak (a mama je umrla u ponedjeljak). Nadalje je naveo da nije istina da je iznos od 70.000,00 kn dobio prodajom životinja i stvari iz kuće, kao i strojeva. Zna da je bilo 4 ovaca i ovan, a koje je majka prodala kako bi mogla doći kod tate u posjetu jer nije mogla ostaviti životinje da uginu bez hrane. Nije prodavao nikakve stvari iz kuće niti strojeve, a ni sestra nije znala navesti koje su to stvari i strojevi prodani te je naveo da je iznos od 70.000,00 kn izmišljen, kao i podatak o životinjama i drugim stvarima. Kada je podmirio troškove sahrane, karmine, platio misu zadužnicu, pozvao je sestru da dođe kod njega 26. rujna 2020. i rekao joj da će doći nećaci, od pok. brata djeca, a njegova sestra tada nije htjela doći te je on otišao 27.9.2020. za [adresa] i našli su se u [adresa], te joj je u njegovom stanu u [adresa] predao 2.500,00 eura i to u novčanicama pet puta po 500,00 eura, sračunali su i dug koji su joj 2009. godine njezini roditelji dali u iznosu od 3.000,00 eura koje nikada nije vratila te je to ukupno iznosilo 5.500,00 eura, dao je za nećake AŽ iznos od 350,00 eura, a za G iznos od 300,00 eura, te je svom šogoru, mužu od tužiteljice, dao 1.000,00 kn jer je to majka htjela, kao nagradu jer su našli kupca za kuću, a nećacima pok. brata je ukupno dao 4.700,00 eura, a to je iznos koji bi pripao njegovom bratu da je živ. Nakon što je nazvala njegovu suprugu da rasprave oko novca koje je dao nećacima, a ne njoj, ju je nazvao, a njegovoj sestri bilo je samo sporan novac koji je dao nećacima pok. brata, a koji nije dao njoj, ali ga nije tražila nikakav novac sve do podnošenja tužbe. Tužiteljica ne radi misli 20 godina i misli da je to razlog zbog čega je podnijela tužbu. Djeca pok. brata su nasljednici, ali su se odrekli nasljedstva u korist njega. Novac je dao djeci pok. brata, iako su se odrekli nasljedstva u njegovo ime, jer je to njegova moralna obveza. Novac pripada njima jer su se odrekli nasljedstva da bi se kuća lakše prodala. Ne zna zašto su se nećaci, djeca pok. brata odrekla nasljedstva kuće, on to nije tražio niti zahtijevao od njih. Otac je bio 80% invalid od 23 godine njegova života te nije imao nikakve radne strojeve. U vrijeme kada je tužiteljici predao novce u [adresa], neposredno nakon smrti majke, bio je u dobrim odnosima. Te novce je podigao iz banke. Da je novce dao tužiteljici svjedok je jedino njezin muž, on nije sačinio nikakav papir o tome. Za dug tužiteljice od 3.000,00 eura prema roditeljima zna zato što je te novce on osobno poslao, a koje novce su roditelji dali za nju.

21.1. Iskaz tuženika sud je ocijenio vjerodostojnim u dijelu u kojem je iskazivao da je imao dogovor sa tuženicom da iznos dobiven prodajom kuće u [adresa] služi za zadovoljenje potreba njihove majke, odnosno da novac služi za skrb i život pok. RŽ, jer je u tom dijelu iskaz tuženika u skladu sa iskazom svjedokinje ŽŽ, a i životan i logičan je. Nadalje, iskaz tuženika sud je ocijenio vjerodostojnim i u dijelu u kojem navodi da je iznos koji je ostao nakon smrti pok. RŽ podijelio i djeci pokojnog brata i tužiteljici, jer je u tom dijelu iskaz tuženika u skladu sa iskazom svjedokinje ZŽ.

21.2. Iskaz tuženika sud je ocijenio vjerodostojnim u dijelu u kojem je iskazivao da je pok. RŽ kad je došla u Osijek, u početku živjela kod njega, kao i da je stanarina za stan pok. RŽ plaćana sredstvima socijalne pomoći, a dok nije ostvarila socijalnu pomoć da je plaćao tuženik, kao i da je tuženik pomagao pok. RŽ plaćajući režije (osim računa za električnu energiju) i donoseći hranu. Naime, iskaz tuženika u tom dijelu je u skladu sa iskazom svjedokinje ŽŽ, a osim toga iskaz je i logičan i uvjerljiv. Naime, pok. RŽ je

1 5

živjela u [adresa] skoro pune dvije godine, od listopada 2018. do rujna 2020., te joj je socijalna pomoć u iznosu od 920,00 kn služila za plaćanje stanarine jer je živjela kao podstanar, pa je logično da je istu netko trebao pomagati u vezi plaćanja režija, kao i u hrani i eventualno u lijekovima s obzirom na stariju životnu dob (imala je 82 godine kada je došla u Osijek), odnosno da pok. RŽ vlastitim sredstvima nije mogla zadovoljavati sve svoje životne, prehrambene, higijenske i zdravstvene potrebe.

21.3. Nadalje, sud je iskaz tuženika ocijenio vjerodostojnim u dijelu u kojem je iskazivao da je platio trošak sahrane pok. RŽ, kao i da je ostatak novca koji je bio namijenjen za skrb pok. RŽ podijelio, odnosno da je i tuženici dao dio novca, jer je u tom dijelu iskaz tuženika u skladu s iskazom tužiteljice, svjedokinja ŽŽ i ZŽ.

22. Ocjenom svakog dokaza posebno i svih dokaza zajedno, sud je utvrdio:

- da je u srpnju 2018. prodana kuća u [adresa], a čiji vlasnici su bili 2/8 tužiteljica i 6/8 tuženik, te da je prodana za iznos od 16.500,00 EUR-a,

- da su se tužiteljica i tuženik dogovorili da iznos od 16.500,00 EUR-a bude kod tuženika te da će služiti za zadovoljenje potreba pok. RŽ koja se tada, nakon prodaje kuće u [adresa] (u kojoj je živjela do prodaje), preselila u Osijek,

- da nije postojao dogovor između tužiteljice i tuženika što će učiniti s novcima ako pok. RŽ umre prije nego au potrošena sredstva namijenjena za zadovoljenje njezinih potreba,

- da je dolaskom u Osijek, prvo živjela kod tuženika (u [adresa]), te potom u iznajmljenom stanu, da je stan plaćan od sredstava socijalne pomoći koja je iznosila 920,00 kn, a da je tuženik plaćao dio režijskih troškova, te se brinuo za hranu i druge potrebe pok.RŽ,

- da je pok. RŽ živjela u [adresa] skoro dvije pune godine (od listopada 2018. do rujna 2020.),

- da je tuženik platio trošak sahrane i sve ostale troškove vezane za sahranu pok. RŽ.

23. Tužiteljica tijekom postupka navodi da je tuženik bez pravne osnove stekao iznos od 4.125,00 EUR-a a koji iznos predstavlja razmjerni iznos od iznosa 16.500,00 EUR-a (2/8 nasljednog dijela).

23.1. Sukladno čl. 219. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91., 91/92., 58/93., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 02/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 28/13., 89/14., 70/19., 80/22. i 114/22., u nastavku: ZPP) svaka stranka je dužna iznijeti činjenice i predložiti dokaze na kojima temelji svoj zahtjev ili kojim pobija navode i dokaze protivnika.

23.2. U konkretnom slučaju, na tužiteljici je teret dokaza da je postojao dogovor između nje i tuženika da će iznos od 16.500,00 EUR-a biti namijenjen za kupnju kuće za RŽ, te je tužiteljica bila dužna dokazati i je li postojao dogovor što će učiniti s novcem u slučaju da pok. RŽ umre a da nisu iskorištena sva novčana sredstva namijenjena za zadovoljenje njezinih potreba.

23.3. Tužiteljica, na kojoj je teret dokazivanja, nije dokazala da je postojao dogovor između nje i tuženika da se od novca dobivenog prodajom kuće u [adresa], a nakon

1 6

što je kuća prodana, kupi kuća u [adresa] ili okolici Osijeka. Ovdje se ističe da je tužiteljica u svom iskazu navela i da je postojao dogovor da će tuženik od sredstava koja su mu dana za zadovoljenje potreba RŽ platiti i sve troškove u vezi sahrane. Isto tako, ističe se da tužiteljica nije niti dokazala da je nakon što je prodana kuća u [adresa], za iznos od 16.500,00 EUR-a bilo moguće kupiti kuću u [adresa] i okolici, te kupiti i životinje za obiteljsko gospodarstvo, a kako to tužiteljica tvrdi u svom iskazu.

23.4. Međutim, tuženik, je dokazao osnovanost svojih navoda, odnosno da je između tužiteljice i tuženika postojao dogovor da će iznos od 16.500,00 EUR-a služiti za zadovoljenje svih potreba pok. RŽ, a što je on i činio za vrijeme njezina života, a nakon što se doselila u Osijek, i to dvije godine, do smrti pok. RŽ.

23.5. Budući da tužiteljica, na kojoj je teret dokaza, nije dokazala osnovanost svojih navoda, odnosno da je dio imovine tužiteljice bez osnove prešao u imovinu tuženika, i to da je bez osnove u imovinu tuženika prešao iznos od 4.125,00 EUR-a, ovaj sud je tužbeni zahtjev odbio kao neosnovan.

24. Ovaj sud smatra potrebnim navesti, da je osnova na temelju koje je na računu tužitelja bio iznos od 16.500,00 EUR-a upravo dogovor stranaka da navedeni iznos bude kod tuženika, kako bi se mogao skrbiti za majku. Nadalje u vrijeme dogovora tužiteljice i tuženika da iznos od 16.500,00 EUR-a služi za zadovoljenje potreba pok. RŽ nije bilo izvjesno koliko će dugo trajati navedeno zadovoljenje potreba, te hoće li biti dovoljno novca, a stranke nisu dogovorile što u slučaju da su pok. RŽ bile povećane potrebe, odnosno da joj je trebala povećana briga i skrb, a nisu niti dogovorili što će učiniti s novcima u slučaju da pok. RŽ umre prije nego se potroše sredstva namijenjena za njezinu skrb.

25. Nadalje, ovaj sud je usvojio dokazni prijedlog tužiteljice te je pribavio stanje po računu tuženika otvorenog u Erste banci d.d., ali iz očitovanja Erste banke d.d. nije vidljivo da je položen iznos od 16.500,00 EUR-a na račun tuženika, jer je račun otvoren tek u veljači 2020., odnosno godinu i pol nakon prodaje kuće u [adresa]. Budući da iz očitovanja Erste banke d.d. (list spisa 84) proizlazi da je račun otvoren 26. veljače 2020., ovaj sud nije tražio podatke po računu od 2015. Osim toga, tijekom postupka nije niti sporno da je kod tuženika bio iznos od 16.500,00 EUR-a a kako bi isti mogao služiti za zadovoljenje potreba pok. RŽ.

26. Ovaj sud ističe, da s obzirom da nije bilo dogovoreno što će se učiniti s novcem u slučaju da pok. RŽ umre prije nego su sredstva namijenjena za zadovoljenje njezinih potreba potrošena (a tužiteljica tijekom postupka nije niti tvrdila da je postojao takav dogovor) tuženik nije bio dužan tužiteljici dati niti razmjerni iznos novca koji je preostao nakon smrti pok. RŽ, iako je tuženik svojevoljno dao tužiteljici iznos od 2.500,00 EUR-a, kao i djeci njihovog pokojnog brata N i DŽ iznos od ukupno 4.700,00 EUR-a. Osim toga, prema ocjeni ovoga suda, tuženik je u dvije godine koliko se skrbio za potrebe pok. RŽ dio novca i potrošio za zadovoljenje njezinih potreba plaćajući dio režija i kupujući hranu, a i platio je i sve troškove sahrane.

1 7

27. Nadalje, u vezi dijela tužbenog zahtjeva koji se odnosio na isplatu iznosa od 2.322,65 EUR-a, a koji čini razmjerni dio iznosa od 70.000,00 kn dobiven prodajom životinja i poljoprivredne mehanizacije na imanju pok. RŽ u [adresa], potrebno je reći da je na tužiteljici bio teret dokazivanja što je sve prodano, za koji iznos, kada je prodano i kod koga se nalazi iznos novca dobiven prodajom i po kojoj osnovi se nalazi kod te osobe. Međutim, tužiteljica, na kojoj je sukladno čl. 219. st. 1. ZPP-a teret dokazivanja, nije dokazala kada i što je sve prodano s imanja pok. RŽ, te tko je prodao i po kojoj osnovi i kod koga se nalazi navedeni iznos. Tužiteljica je samo paušalno navodila da je postojala mehanizacija i da su postojale životinje ali ne navodi okolnosti pod kojima su iste prodavane, ako su prodavane, niti dostavlja dokumentaciju o prodaji mehanizacije ili prodaji životinja. Važno je naglasiti da čak da i je prodano ono što tužiteljica tvrdi, da isto ne znači i da tužiteljica ima pravo na razmjerni dio odnosno da isto predstavlja njezino nasljedstvo iza pok. NŽ. Naime, ako je isto bilo imovina pok. RŽ, ista je mogla raspolagati sa životinjama, mehanizacijom i stvarima, te raspolagati s novcem dobivenim od prodaje životinja na način kako ona to želi.

27.1. Dakle, tužiteljica, na kojoj je teret dokazivanja sukladno čl. 219. st. 1. ZPP-a, nije dokazala niti da su prodavane životinje i mehanizacija na imanju pok. RŽ, čije su bile navedene stvari, te nije dokazala da da bi imala pravo na razmjerni dio, odnosno tužiteljica nije dokazala niti osnovanost tog dijela tužbenog zahtjeva.

28. Slijedom navedenoga, tužbeni zahtjev odbijen je kao neosnovan, te je odlučeno kao pod toč. I/ izreke.

28.1. Nadalje, ovaj sud nije utvrđivao je li pok. RŽ imala ušteđevinu u vrijeme kada je umrla, u kojem iznosu i gdje se ista nalazila, jer postojanje ušteđevine nije predmet tužbenog zahtjeva.

29. Tuženik je u cijelosti uspio u sporu pa mu pripada pravo na naknadu troška postupka sukladno čl. 154. st. 1. ZPP-a. Tuženiku je priznata naknada troška sastava odgovora na tužbu u iznosu od 200,00 EUR-a sukladno Tbr. 8. toč. 1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 138/2023., u nastavku: Tarifa), trošak zastupanja na ročištu 18. travnja 2023., 16. listopada 2024., 12. veljače 2025., 2. lipnja 2025. i 14. listopada 2025. u iznosu od 200,00 EUR-a sukladno Tbr. 9. toč. 1. Tarife, što ukupno iznosi 1.200,00 EUR-a, uvećano za 25% PDV-a iznosi 1.500,00 EUR-a. Navedenom trošku pridodan je trošak pristupa na ročište za objavu presude u iznosu od 100,00 EUR-a uvećano za 25% PDV-a sukladno Tbr. 9. toč.3. Tarife, iznosi 125,00 EUR-a, što sveukupno iznosi 1.625,00 EUR-a. Slijedom navedenoga, odlučeno je kao pod toč. II/ izreke.

29.1. Tuženiku nije priznat trošak sastava podneska od 21. listopada 2024. jer je priloge iz podneska mogao dostaviti sudu na ročištu, odnosno trošak sastava navedenog podneska nije bio potreban za odlučivanje u ovoj stvari sukladno čl. 155. st. 1. ZPP-a, a nije mu priznat niti trošak sudske pristojbe na odgovor na tužbu jer isti trošak nastaje nakon pravomoćnog okončanja postupka razmjerno uspjehu stranka u sporu.

1 8

30. Tužiteljica je u cijelosti izgubila u sporu pa joj ne pripada naknada troška postupka.

Osijek, 24. studenog 2025.

Sutkinja

Helena Topić Vuković

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od dana objave iste. Žalba se predaje putem ovog suda, a o žalbi odlučuje nadležni županijski sud.

DOSTAVITI:

1. Pun. tužiteljice

2. Pun. tuženika