Republika Hrvatska

Općinski sud u Zadru

Ulica plemića Borelli 9, Zadar

Poslovni broj: P-1314/2021-35

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Zadru, po sutkinji Ivi Abfal, u pravnoj stvari tužitelja 1. FŠ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], 2. PŠ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i 3. mldb. DŠ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po majci i zakonskoj zastupnici tužiteljici ad. 1., a svi po punomoćnicima Ivanu Šalini i Boži Vrkiću, odvjetnicima u Zadru, protiv tužene Erste&Steiermärkische Bank d.d., Rijeka, Jadranski trg 3a, OIB: 23057039320, zastupane po punomoćnicima iz OD Metelko, Knežević i partneri, odvjetnicima u Zagrebu, radi ništetnosti i isplate, nakon usmene, glavne i javne rasprave zaključene dana 22. listopada 2025., u nazočnosti tužiteljice ad. 1. osobno, zamjenice punomoćnika tužitelja ad. 1. do ad. 3., te zamjenice zamjenika punomoćnika tužene, dana 21. studenog 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se kao neosnovan glavni tužbeni zahtjev tužiteljice koji glasi: „I. Utvrđuje se da je Ugovor o kreditu broj: 2402006-1031262160/51404627- 5102331092 zaključen između pok. OŠ i tužene dana 8. travnja 2005., ništetan te kao takav ne proizvodi pravni učinak slijedom čega se nalaže tuženoj isplatiti-vratiti tužiteljima iznos od 41.041,48 EUR zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom na svaki pojedinačni iznos počevši od dospijeća do isplate na svaki plaćeni iznos i to na:

- iznos od 599,21 EUR sa kamatom od 11.04.2005. godine

- iznos od 305,82 EUR sa kamatom od 06.06.2005. godine

- iznos od 305,82 EUR sa kamatom od 06.07.2005. godine

- iznos od 305,82 EUR sa kamatom od 04.08.2005. godine

- iznos od 305,82 EUR sa kamatom od 06.09.2005. godine

- iznos od 305,82 EUR sa kamatom od 05.10.2005. godine

- iznos od 305,82 EUR sa kamatom od 04.11.2005. godine

- iznos od 305,82 EUR sa kamatom od 06.12.2005. godine

- iznos od 305,82 EUR sa kamatom od 05.01.2006. godine

- iznos od 305,82 EUR sa kamatom od 07.02.2006. godine

- iznos od 305,82 EUR sa kamatom od 03.03.2006. godine

- iznos od 305,82 EUR sa kamatom od 05.04.2006. godine

- iznos od 282,57 EUR sa kamatom od 01.07.2006. godine

- iznos od 126,09 EUR sa kamatom od 18.07.2006. godine

- iznos od 126,09 EUR sa kamatom od 14.08.2006. godine

- iznos od 142,61 EUR sa kamatom od 14.08.2006. godine

- iznos od 971,02 EUR sa kamatom od 15.09.2006. godine

- iznos od 151,90 EUR sa kamatom od 15.09.2006. godine

- iznos od 285,09 EUR sa kamatom od 11.10.2006. godine

- iznos od 220,90 EUR sa kamatom od 17.10.2006. godine

- iznos od 82,70 EUR sa kamatom od 17.10.2006. godine

- iznos od 279,91 EUR sa kamatom od 15.11.2006. godine

- iznos od 282,17 EUR sa kamatom od 13.12.2006. godine

- iznos od 278,05 EUR sa kamatom od 22.01.2007. godine

- iznos od 277,39 EUR sa kamatom od 19.02.2007. godine

- iznos od 278,45 EUR sa kamatom od 22.03.2007. godine

- iznos od 275,27 EUR sa kamatom od 23.04.2007. godine

- iznos od 270,36 EUR sa kamatom od 16.05.2007. godine

- iznos od 271,23 EUR sa kamatom od 08.08.2007. godine

- iznos od 272,81 EUR sa kamatom od 08.09.2007. godine

- iznos od 268,26 EUR sa kamatom od 09.10.2007. godine

- iznos od 270,08 EUR sa kamatom od 08.11.2007. godine

- iznos od 269,62 EUR sa kamatom od 08.12.2007. godine

- iznos od 274,27 EUR sa kamatom od 08.01.2008. godine

- iznos od 277,72 EUR sa kamatom od 08.02.2008. godine

- iznos od 283,46 EUR sa kamatom od 08.03.2008. godine

- iznos od 279,01 EUR sa kamatom od 08.04.2008. godine

- iznos od 272,21 EUR sa kamatom od 08.05.2008. godine

- iznos od 273,98 EUR sa kamatom od 09.06.2008. godine

- iznos od 273,73 EUR sa kamatom od 08.07.2008. godine

- iznos od 270,28 EUR sa kamatom od 08.08.2008. godine

- iznos od 274,50 EUR sa kamatom od 08.09.2008. godine

- iznos od 280,27 EUR sa kamatom od 09.10.2008. godine

- iznos od 291,13 EUR sa kamatom od 08.11.2008. godine

- iznos od 285,34 EUR sa kamatom od 08.12.2008. godine

- iznos od 297,48 EUR sa kamatom od 08.01.2009. godine

- iznos od 302,66 EUR sa kamatom od 09.02.2009. godine

- iznos od 309,11 EUR sa kamatom od 09.03.2009. godine

- iznos od 298,89 EUR sa kamatom od 08.04.2009. godine

- iznos od 296,84 EUR sa kamatom od 08.05.2009. godine

- iznos od 295,05 EUR sa kamatom od 08.06.2009. godine

- iznos od 294,84 EUR sa kamatom od 08.07.2009. godine

- iznos od 292,24 EUR sa kamatom od 08.08.2009. godine

- iznos od 295,30 EUR sa kamatom od 08.09.2009. godine

- iznos od 300,23 EUR sa kamatom od 09.10.2009. godine

- iznos od 301,78 EUR sa kamatom od 09.11.2009. godine

- iznos od 302,49 EUR sa kamatom od 08.12.2009. godine

- iznos od 308,32 EUR sa kamatom od 08.01.2010. godine

- iznos od 312,13 EUR sa kamatom od 08.02.2010. godine

- iznos od 311,73 EUR sa kamatom od 08.03.2010. godine

- iznos od 318,93 EUR sa kamatom od 08.04.2010. godine

- iznos od 322,94 EUR sa kamatom od 08.05.2010. godine

- iznos od 327,21 EUR sa kamatom od 08.06.2010. godine

- iznos od 339,01 EUR sa kamatom od 08.07.2010. godine

- iznos od 328,29 EUR sa kamatom od 09.08.2010. godine

- iznos od 354,83 EUR sa kamatom od 08.09.2010. godine

- iznos od 342,24 EUR sa kamatom od 09.10.2010. godine

- iznos od 340,45 EUR sa kamatom od 08.11.2010. godine

- iznos od 354,55 EUR sa kamatom od 08.12.2010. godine

- iznos od 370,58 EUR sa kamatom od 08.01.2011. godine

- iznos od 361,44 EUR sa kamatom od 08.02.2011. godine

- iznos od 358,47 EUR sa kamatom od 08.03.2011. godine

- iznos od 353,40 EUR sa kamatom od 08.04.2011. godine

- iznos od 363,92 EUR sa kamatom od 09.05.2011. godine

- iznos od 382,79 EUR sa kamatom od 08.06.2011. godine

- iznos od 386,46 EUR sa kamatom od 08.07.2011. godine

- iznos od 425,10 EUR sa kamatom od 08.08.2011. godine

- iznos od 389,90 EUR sa kamatom od 08.09.2011. godine

- iznos od 380,00 EUR sa kamatom od 10.10.2011. godine

- iznos od 378,90 EUR sa kamatom od 08.11.2011. godine

- iznos od 377,82 EUR sa kamatom od 08.12.2011. godine

- iznos od 385,92 EUR sa kamatom od 09.01.2012. godine

- iznos od 391,70 EUR sa kamatom od 08.02.2012. godine

- iznos od 391,44 EUR sa kamatom od 08.03.2012. godine

- iznos od 388,62 EUR sa kamatom od 10.04.2012. godine

- iznos od 390,73 EUR sa kamatom od 08.05.2012. godine

- iznos od 393,27 EUR sa kamatom od 08.06.2012. godine

- iznos od 389,50 EUR sa kamatom od 09.07.2012. godine

- iznos od 390,60 EUR sa kamatom od 08.08.2012. godine

- iznos od 383,22 EUR sa kamatom od 08.09.2012. godine

- iznos od 385,35 EUR sa kamatom od 09.10.2012. godine

- iznos od 390,15 EUR sa kamatom od 08.11.2012. godine

- iznos od 388,99 EUR sa kamatom od 08.12.2012. godine

- iznos od 390,79 EUR sa kamatom od 08.01.2013. godine

- iznos od 385,10 EUR sa kamatom od 08.02.2013. godine

- iznos od 384,42 EUR sa kamatom od 08.03.2013. godine

- iznos od 390,85 EUR sa kamatom od 08.04.2013. godine

- iznos od 383,59 EUR sa kamatom od 08.05.2013. godine

- iznos od 380,88 EUR sa kamatom od 08.06.2013. godine

- iznos od 378,15 EUR sa kamatom od 08.07.2013. godine

- iznos od 380,47 EUR sa kamatom od 08.08.2013. godine

- iznos od 381,77 EUR sa kamatom od 09.09.2013. godine

- iznos od 388,06 EUR sa kamatom od 09.10.2013. godine

- iznos od 385,78 EUR sa kamatom od 08.11.2013. godine

- iznos od 389,29 EUR sa kamatom od 09.12.2013. godine

- iznos od 385,00 EUR sa kamatom od 08.01.2014. godine

- iznos od 390,46 EUR sa kamatom od 08.02.2014. godine

- iznos od 392,11 EUR sa kamatom od 08.03.2014. godine

- iznos od 390,44 EUR sa kamatom od 08.04.2014. godine

- iznos od 388,94 EUR sa kamatom od 08.05.2014. godine

- iznos od 388,14 EUR sa kamatom od 09.06.2014. godine

- iznos od 389,39 EUR sa kamatom od 08.07.2014. godine

- iznos od 392,23 EUR sa kamatom od 08.08.2014. godine

- iznos od 394,48 EUR sa kamatom od 08.09.2014. godine

- iznos od 393,8 EUR sa kamatom od 09.10.2014. godine

- iznos od 397,37 EUR sa kamatom od 08.11.2014. godine

- iznos od 398,54 EUR sa kamatom od 08.12.2014. godine

- iznos od 398,87 EUR sa kamatom od 08.01.2015. godine

- iznos od 398,98 EUR sa kamatom od 05.02.2015. godine

- iznos od 398,8 EUR sa kamatom od 05.03.2015. godine

- iznos od 398,69 EUR sa kamatom od 09.04.2015. godine

- iznos od 398,59 EUR sa kamatom od 07.05.2015. godine

po stopi od 15 % godišnje za razdoblje od 08. travnja 2005. godine pa do 31. prosinca 2007. godine, po stopi od 14 % godišnje za razdoblje od 01. siječnja 2008. godine pa do 30. lipnja 2011.godine, po stopi od 12% godišnje za razdoblje od 01. srpnja 2011. godine pa do isplate, a u slučaju promjene stope zateznih kamata prema prosječnoj kamatnoj stopi na stanju kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, u roku do 15 dana i pod prijetnjom ovrhe.“

II. Utvrđuje se da je ništetna odredba o valutnoj klauzuli iz Ugovora o kreditu broj: 2402006-1031262160/51404627-5102331092, koji su zaključili pok. LŠ i tužena dana 8. travnja 2005. godine slijedom čega tužitelji nisu dužni plaćati mjesečnu ratu po promjenama tečaja CHF u odnosu na kune, a koje promjene su nastupile nakon 8. travnja 2005. pa na dalje.

III. Dužna je tužena isplatiti-vratiti tužiteljima na ime nepripadnog plaćenog iznosa zbog promjene u tečaju CHF iznos od 5.179,81 EUR zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom na svaki pojedinačni iznos počevši od plaćanja od strane prednika tužitelja svakog pojedinog mjesečnog iznosa pa do isplate i to na:

- iznos od 0,52 EUR sa kamatom od 01.06.2005. godine

- iznos od 1,55 EUR sa kamatom od 01.09.2005. godine

- iznos od 1,55 EUR sa kamatom od 01.10.2005. godine

- iznos od 8,45 EUR sa kamatom od 01.11.2008. godine

- iznos od 11,66 EUR sa kamatom od 01.01.2009. godine

- iznos od 12,96 EUR sa kamatom od 01.02.2009. godine

- iznos od 14,28 EUR sa kamatom od 01.03.2009. godine

- iznos od 10,35 EUR sa kamatom od 01.04.2009. godine

- iznos od 10,08 EUR sa kamatom od 01.05.2009. godine

- iznos od 5,78 EUR sa kamatom od 01.06.2009. godine

- iznos od 0,74 EUR sa kamatom od 01.07.2009. godine

- iznos od 2,81 EUR sa kamatom od 01.08.2009. godine

- iznos od 2,81 EUR sa kamatom od 01.09.2009. godine

- iznos od 2,91 EUR sa kamatom od 01.10.2009. godine

- iznos od 2,56 EUR sa kamatom od 01.11.2009. godine

- iznos od 6,79 EUR sa kamatom od 01.12.2009. godine

- iznos od 10,18 EUR sa kamatom od 01.01.2010. godine

- iznos od 14,61 EUR sa kamatom od 01.02.2010. godine

- iznos od 13,54 EUR sa kamatom od 01.03.2010. godine

- iznos od 21,16 EUR sa kamatom od 01.04.2010. godine

- iznos od 19,51 EUR sa kamatom od 01.05.2010. godine

- iznos od 21,32 EUR sa kamatom od 01.06.2010. godine

- iznos od 41,61 EUR sa kamatom od 01.07.2010. godine

- iznos od 37,12 EUR sa kamatom od 01.08.2010. godine

- iznos od 53,63 EUR sa kamatom od 01.09.2010. godine

- iznos od 45,44 EUR sa kamatom od 01.10.2010. godine

- iznos od 38,38 EUR sa kamatom od 01.11.2010. godine

- iznos od 59,49 EUR sa kamatom od 01.12.2010. godine

- iznos od 70,25 EUR sa kamatom od 01.01.2011. godine

- iznos od 62,20 EUR sa kamatom od 01.02.2011. godine

- iznos od 64,68 EUR sa kamatom od 01.03.2011. godine

- iznos od 57,93 EUR sa kamatom od 01.04.2011. godine

- iznos od 58,68 EUR sa kamatom od 01.05.2011. godine

- iznos od 80,08 EUR sa kamatom od 01.06.2011. godine

- iznos od 83,62 EUR sa kamatom od 01.07.2011. godine

- iznos od 107,98 EUR sa kamatom od 01.08.2011. godine

- iznos od 104,54 EUR sa kamatom od 01.09.2011. godine

- iznos od 85,41 EUR sa kamatom od 01.10.2011. godine

- iznos od 84,95 EUR sa kamatom od 01.11.2011. godine

- iznos od 83,61 EUR sa kamatom od 01.12.2011. godine

- iznos od 88,56 EUR sa kamatom od 01.01.2012. godine

- iznos od 94,09 EUR sa kamatom od 01.02.2012. godine

- iznos od 94,22 EUR sa kamatom od 01.03.2012. godine

- iznos od 90,76 EUR sa kamatom od 01.04.2012. godine

- iznos od 91,90 EUR sa kamatom od 01.05.2012. godine

- iznos od 94,03 EUR sa kamatom od 01.06.2012. godine

- iznos od 92,00 EUR sa kamatom od 01.07.2012. godine

- iznos od 92,16 EUR sa kamatom od 01.08.2012. godine

- iznos od 90,21 EUR sa kamatom od 01.09.2012. godine

- iznos od 86,36 EUR sa kamatom od 01.10.2012. godine

- iznos od 90,79 EUR sa kamatom od 01.11.2012. godine

- iznos od 92,06 EUR sa kamatom od 01.12.2012. godine

- iznos od 92,16 EUR sa kamatom od 01.01.2013. godine

- iznos od 85,74 EUR sa kamatom od 01.02.2013. godine

- iznos od 89,87 EUR sa kamatom od 01.03.2013. godine

- iznos od 90,99 EUR sa kamatom od 01.04.2013. godine

- iznos od 88,51 EUR sa kamatom od 01.05.2013. godine

- iznos od 81,56 EUR sa kamatom od 01.06.2013. godine

- iznos od 78,81 EUR sa kamatom od 01.07.2013. godine

- iznos od 81,67 EUR sa kamatom od 01.08.2013. godine

- iznos od 85,41 EUR sa kamatom od 01.09.2013. godine

- iznos od 89,97 EUR sa kamatom od 01.10.2013. godine

- iznos od 87,37 EUR sa kamatom od 01.11.2013. godine

- iznos od 88,75 EUR sa kamatom od 01.12.2013. godine

- iznos od 89,74 EUR sa kamatom od 01.01.2014. godine

- iznos od 92,64 EUR sa kamatom od 01.02.2014. godine

- iznos od 94,29 EUR sa kamatom od 01.03.2014. godine

- iznos od 93,12 EUR sa kamatom od 01.04.2014. godine

- iznos od 91,02 EUR sa kamatom od 01.05.2014. godine

- iznos od 89,30 EUR sa kamatom od 01.06.2014. godine

- iznos od 90,87 EUR sa kamatom od 01.07.2014. godine

- iznos od 93,39 EUR sa kamatom od 01.08.2014. godine

- iznos od 95,44 EUR sa kamatom od 01.09.2014. godine

- iznos od 97,15 EUR sa kamatom od 01.10.2014. godine

- iznos od 98,26 EUR sa kamatom od 01.11.2014. godine

- iznos od 99,86 EUR sa kamatom od 01.12.2014. godine

- iznos od 99,05 EUR sa kamatom od 01.01.2015. godine

- iznos od 100,5 EUR sa kamatom od 01.02.2015. godine

- iznos od 100,5 EUR sa kamatom od 01.03.2015. godine

- iznos od 100,5 EUR sa kamatom od 01.04.2015. godine

- iznos od 100,5 EUR sa kamatom od 01.05.2015. godine

po stopi od 15 % godišnje za razdoblje od 08. travnja 2005. godine pa do 31. prosinca 2007. godine, po stopi od 14 % godišnje za razdoblje od 01. siječnja 2008. godine pa do 30. lipnja 2011.godine, po stopi od 12% godišnje za razdoblje od 01. srpnja 2011. godine pa do isplate, a u slučaju promjene stope zateznih kamata prema prosječnoj kamatnoj stopi na stanju kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, u roku do 15 dana i pod prijetnjom ovrhe.

IV. Utvrđuje se da ne postoji potraživanje tužene prema tužiteljima s osnove potplaćenih i povlaštenih anuiteta i to u iznosu od 456,22 EUR uvećano za zatezne kamate.

V. Nalaže se tuženoj Erste&Steiermärkische Bank d.d., Rijeka, Jadranski trg 3a, OIB: 23057039320, isplatiti tužiteljima 1. FŠ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], 2. PŠ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i 3. mldb. DŠ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], na ime troškova parničnog postupka iznos od 3.678,40 EUR zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 21. studenog 2025., kao dana presuđenja pa do isplate po kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, u roku od 15 dana, dok se preko dosuđenog iznosa zahtjev tužitelja odbija kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Tužitelji ad. 1. do ad 3. u tužbi navode da je pok. suprug tužiteljice ad. 1. i otac tužitelja ad. 2. i ad. 3., kao korisnik kredita s tuženom dana 8. travnja 2005. zaključio Ugovor o kreditu broj 2402006-1031262160/51404627-5102331092, kojim je tuženik odobrio predniku tužitelja, sada pok. LŠ, kreditni iznos od 38.000,00 CHF, uz ugovorenu promjenjivu kamatnu stopu od 7,99% (čl.8). Nakon smrti pok. LŠ njegovim nasljednicima da su proglašeni tužitelji. Tužena da je, s obzirom na odredbe predmetnog Ugovora, koliko je tužiteljima poznato, jednom obavijestila pok. prednika tužitelja o promjeni kamatne stope, na što je prednik tužitelja sada pok. LŠ, koliko je tužiteljima poznato, usmeno prigovorio, dok je kasnije tužena promijene vršila bez da o tomu obavijesti sada pok. LŠ kao ugovornu stranku na bilo koji način, tako da tužitelji, kao ni njihov prednik, nisu ni imali mogućnosti za prigovor. Tužitelji da su, naročito tužiteljica ad. 1., istina, skupa sa svojim suprugom kroz mjesečne rate osjetila da je došlo do promjene tako da joj je mjesečni anuitet, u odnosu na prvotni, znatno porastao, međutim, kao i u odnosu na prvi prigovor i daljnji prigovori njenog pok. supruga i nje ostali su bez ikakvog rezultata. Promjene tužene u pogledu kamatne stope da su nezakonite što je, uostalom, i utvrđeno pred Trgovačkim sudom u Zagrebu. Naime, iste nisu opravdane sa niti jednog stajališta tim više što u vrijeme povoljnih tržišnih prilika tužena kamatnu stopu nije promijenila na niže odnosno u korist tužitelja. Svakako, sporne promjene kamatne stope i sama ugovorna odredba o tomu da nisu zakoniti ni zbog slijedećih razloga: Ugovor da je sastavljen u tipskom obliku i oko njegova sadržaja prednik tužitelja nije mogao pregovarati, već je nju isti, kao slabija ekonomska strana, morao prihvatiti i povinuti se sili jačega, te sama ta odredba o promjeni kamatne stope unosi neravnotežu u pravima i obvezama na štetu tužitelja kao potrošača pa spada u red nepoštenih odredbi iz čl.96 Zakona o zaštiti potrošača; sporna odredba ne navodi razloge na temelju kojih se može promijeniti kamatna stopa, a ne navođenjem tih razloga ona stavlja tužitelja u neravnopravan položaj. Tako, njemu prilikom zaključenja ugovora nije objašnjeno koji su to uvjeti koji mijenjaju visinu kamatne stope, te bez tih podataka prednik tužitelja kao potrošač nije mogao provjeriti na temelju čega se donose odluke o promjeni kamatne stope. Sporna odredba omogućuje tuženoj kao jačoj ekonomskoj strani da jednostrano mijenja ugovorene odredbe što je protivno čl.97 st.1 alineja 10 i 11 Zakona o zaštiti potrošača. Ugovorne odredbe koje su protivne čl.96 i 97 Zakona o zaštiti potrošača su prema čl. 102. toga zakona ništetne. Dakle, tužena je mijenjala kamatnu stopu uvijek u svoju korist i na štetu tužitelja iako je, s obzirom na stanje na tržištu, to mogla činiti i u korist tužitelja, a kako to nije činila to je njezino postupanje suprotno čl. 296. ZOO. Pored promjenjive kamatne stope i odredba o valutnoj klauzuli Ugovorena u spornom Ugovoru o kreditu je kao nepoštena odredba, ništetna. Naime, kolektivnom presudom po tužbi Potrošača pa i protiv tuženika, pred Trgovačkim sudom u Zagrebu, koja presuda obvezuje i ovaj sud, utvrđeno je da je valutna klauzula ništetna. Naime, s obzirom da je tužitelj zaduživan po tečaju CHF koji, kao takav, nikada nije primio te mu je mjesečni anuitet obračunavan po tečaju tuženika na dan isplate to je tužitelj i na taj način izvršio povrat iznosa koji, kao takav, nije morao. Ni o ovoj odredbi Ugovora o kreditu, kao ni o ostalim odredbama, nažalost, tužitelj kao slabija ugovorna strana nije mogla pregovarati. Osim odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli, za koje odredbe je od strane Trgovačkog suda u Zagrebu utvrđeno da su ništetne, ništetne su i ostale odredbe što, svakako, čini Ugovor o kreditu ništetnim u cijelosti. Naime, bez tih odredbi Ugovor o kreditu ne može opstati na bilo koji način što ga, opet, u konačnici čini ništetnim. Upravo stoga, a polazeći od odredbe čl. 1111. ZOO svaka od ugovornih strana bi bila u obvezi vratiti onoj drugoj ono što je temeljem takvog ništetnog pravnog posla primila. Međutim, za razliku od tužitelja, tužena strana je nepoštena, pa je ne pripada pravo na zakonske zatezne kamate na isplaćeni iznos tužiteljici dok s druge strane, tužiteljica ima pravo na povrat zakonskih zateznih kamata na isplaćene iznose. Tako, kada se učini prijeboj međusobnih uplata i to na strani tužene iznosa glavnice bez kamata dok na strani tužitelja imamo mjesečne anuitete sa zakonskim zateznim kamatama ispada da je tužitelj, u toj slučaju, isplatila i pretplatila pozamašan iznos koji, nažalost, u ovom trenutku ne može odrediti budući da joj nedostaje određena dokumentacija koja se, kao takva, nalazi u posjedu tužene koja joj to odbija predati. U svakom slučaju, tužitelji imaju pravo na povrat iznosa koji su pretplatili s osnova nezakonitog povećanja po promjenjivoj kamatnoj stopi te po ništetnoj valutnoj klauzuli odnosno tečajnoj razlici. Tužitelji su, kao i njihov prednik, dakle, nažalost zbog nepoštenog mijenjanja kamatne stope od strane tuženika te ništetne valutne klauzule tuženoj isplatili veći iznos od onoga što bi morali da su te odredbe bile valjane međutim, točan iznos, kao i u slučaju ništetnosti cjelokupnog Ugovora o kreditu, zbog nepostojanja dokumentacije koja se nalazi u posjedu tužene, ne može u ovom trenutku odrediti.

2. Tužena u odgovoru na tužbu prvenstveno ističe prigovor mjesne nenadležnosti ovog Suda, pozivajući se na odredbi čl. 14. Ugovora o kreditu u kojem je u slučaju spora ugovorena nadležnost Suda u mjestu sjedišta banke, dakle, Općinski sud u Rijeci, te u cijelosti spori osnovanost i visinu tužbe i tužbenog zahtjeva, te ističe prigovor zastare. Nadalje, u cijelosti osporava navode tužitelja da bi se imalo smatrati da je cijeli Ugovor o kreditu ništetan, jer drži da možebitna i eventualna ništetnost pojedinih odredbi ugovora, a što tuženik u cijelosti osporava da bi bio slučaj u konkretnom predmetu, ne može nikako povlačiti ništetnost i samog ugovora, pozivajući se na odredbu čl. 55. Zakona o zaštiti potrošača i odredbu čl. 324. ZOO, pa ističe da ukoliko bi se i smatrala ništetnom odredba o načinu promjene kamatne stope i odredba o valutnoj klauzuli, a što se u cijelosti osporava, to nipošto ne bi značilo da je ništetan cijeli Ugovor o kreditu. S obzirom na navedeno, drži da je neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja kojim zahtijevaju da se utvrdi ništetnim cijeli ugovor o kreditu. U odnosu na postavljeni eventualni tužbeni zahtjev, tužena prvenstveno ističe kako drži da su odluka Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 3. rujna 2019. godine, poslovni br. Rev 2221/18, a kojom odlukom je potvrđena odluka Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni br. Pž-6632/2017 od 14. lipnja 2018. u dijelu kojim se utvrđuje da su Banke (pa tako i tuženik) povrijedile kolektivne interese potrošača ugovarajući valutu uz koju je vezana glavnica švicarski franak, nepravilne i nezakonite, a što osobito potvrđuje odluka Suda EU u predmetu C- 81/19, (NG OH c/a SC Banca Transilvania SA) iz koje proizlazi da je ugovorna odredba o valutnoj klauzuli isključena od ispitivanja poštenosti/nepoštenosti iz razloga što je ista odraz zakonske odredbe članka 22. Zakona o obveznim odnosima. Primjenjujući taj stav Suda EU na konkretni slučaj, proizlazi da je odredba o valutnoj klauzuli iz ovo-predmetnog ugovora o kreditu, a koja odredba je odraz odredbe čl. 22. ZOO-a, isključena od ispitivanja poštenosti/nepoštenosti te da je stoga isključena iz primjene Direktive pa tako i nacionalnih odredbi o zaštiti potrošača, jer se i u ovom slučaju mora pretpostaviti (praesumptio iuris et de iure) da je zakonodavac uspostavio ravnotežu između svih prava i obveza tužitelja kao potrošača i tuženika kao trgovca. Nadalje, tužena ističe kako su predniku tužiteljs bile dostupne sve informacije prije, prilikom i za vrijeme sklapanja predmetnog ugovora o kreditu na takav način da je mogao shvatiti ekonomske posljedice ugovaranja kredita u kojem se glavnica kredita veže za valutu švicarski franak. Tuženik nadalje smatra da bilo koje podizanje kredita u bilo kojoj valuti per se predstavlja rizik, osobito iz razloga što valute ovise o kretanjima na svjetskoj ekonomiji i nijedna osoba ne može utjecati na eventualne promjene u tom pogledu. Ne samo da je tužitelju kao prosječnom i razboritom potrošaču to jasno, po stajalištu tužene, to je svakoj osobi jasno. Neživotno je i nelogično da tužitelj nije znao za rizik. Osim toga, donošenje odluke o kreditnom zaduženju predstavlja značajnu obvezu, prvenstveno novčanu, te se takva odluka zasigurno ne može temeljiti samo na reklami bez opširnog prikupljanja daljnjih obavijesti kako kod Banke tako i općenito, a takve obavijesti je Banka stavila na raspolaganje svakom klijentu pa tako i tužitelju kako je ranije opisano. Ističe kako su ugovaranjem valutne klauzule, tužitelj i tužena dobrovoljno, prema procjeni vlastitih interesa pristali na rizik promjenjivosti tečaja. Navedeno je razvidno iz činjenice kako se u ponudi tužene nisu nalazili samo ugovori o kreditu s valutnom klauzulom u CHF, pri čemu su različiti financijski proizvodi imali različite uvjete. Pritom je iznimno bitno istaknuti da se spomenuti rizik promjenjivosti tečaja odnosi i na svaku drugu valutu u odnosu na kunu, a ne samo na CHF. Naime, razvoj tečaja strane valute nije moguće unaprijed predvidjeti, kako u odnosu na CHF, tako i u odnosu na druge valute. Slijedom navedenog odredba ugovora kojom se glavnica kredita veže uz valutu švicarski franak ne može uopće biti predmetom ispitivanja poštenosti/nepoštenosti, a sve i da naslovni sud zauzme stav da može, ista nije nepoštena, jer sukladno pravilima pravne logike i duhu zaštite potrošača ne predstavlja nerazumljivu odredbu. Naime, navedena odredba je jasna, lako uočljiva i razumljiva, a tužitelju kao prosječno opreznom i pažljivom potrošaču nije moglo ostati nepoznao da je tečaj kune u odnosu na CHF podložan promjenama. Nadalje, vezano za tužbeni zahtjev tužitelja kojim potražuju zakonske zatezne kamate na pojedinačne iznose od dana plaćanja istih, tužena ističe da čak i u slučaju kada bi sud utvrdio ništetnim pobijane odredbe ugovora i ocijenio osnovanim postojanje tužiteljeve tražbine, a što se spori u cijelosti, takav zahtjev tužitelja u odnosu na tijek zakonskih zateznih kamata bi bio u potpunosti neosnovan, jer bi tužitelj eventualno imao pravo na zakonske zatezne kamate na potraživani iznos i to od podnošenja tužbe, a sve iz razloga jer je tek podnošenjem predmetne tužbe tužitelj postavio zahtjev prema tuženoj za povrat stečenog bez osnove, a tužena u trenutku stjecanja nije bila nepoštena te je se sukladno izraženom shvaćanju VSRH u smislu odredbe članka 214. ZOO treba smatrati savjesnom. Podredno i opreza radi, ukoliko bi sud iz bilo kojeg razloga sukladno glavnom tužbenom zahtjevu tužitelja utvrdio ništetnim cijeli Ugovor o kreditu, a za što opetovano ističe da je u cijelosti neosnovano i apsurdno, izjavljuje prigovor radi prebijanja svoje tražbine na vraćanje cjelokupnog iznosa danog kredita zajedno s pripadajućim kamatama, pa predlaže presudom utvrditi da postoji tražbina tužene prema tužitelju koja iznosi kn 180.382,20 (CHF 38.000,00 x 4,7469 – početni tečaj na dan isplate kredita) zajedno s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama. Podredno i opreza radi, a sukladno eventualnom tužbenom zahtjevu tužitelja, ukoliko sud iz bilo kojeg razloga utvrdi ništetnom pobijanu odredbu o valutnoj klauzuli, a što osporava u cijelosti, tada tužena ističe prigovor radi prebijanja svoje tražbine s osnove potplaćenih i povlaštenih anuiteta u iznosu od kn 3.437,35 (kada je tečaj CHF bio niži od početnog tečaja), pa predlaže presudom utvrditi da postoji tražbina tužene prema tužitelju koja iznosi kn 3.437,35 kn zajedno sa zateznim kamatama tekućim na pojedinačne iznose, te također sudu predlaže konstitutivnom odlukom izvršiti prijeboj tražbine tužene s tražbinom tužitelja.

3. Sud je izveo dokaz uvidom u isprave priložene spisu i to u Ugovor o kreditu broj: 2402006-1031262160/51404627-5102331092 od 8.4.2005. (l.s. 7-10), pravomoćno Rješenje o nasljeđivanju ovog Suda doneseno po Javnom bilježniku Dariji Grgillo Ramljak pod poslovnim brojem O-830/06, UPP/OS-147/06 od 20.9.2006. (l.s. 11-13), Obavijest o promjeni kamatne stope od 6.10.2011. (l.s. 35-36), otplatni plan (l.s. 37), pregled prometa po partiji kredita 5102331092 za razdoblje od 8.4.2005. do 16.11.2015. (l.s. 38-54), Obavijest o usklađivanju kamatne stope od 13.12.2013. (l.s. 55), Obavijest o promjeni kamatne stope od 1.4.2009. (l.s. 56-60), Obavijest o usklađivanju visine kamatne stope za referentno razdoblje od 1.1.2015. do 30.6.2015. (l.s. 61-63), Otplatnu tablicu s datumom 8.4.2005. (l.s. 64-69), Obavijest o kreditu za razdoblje do 31.12.2014. (l.s. 70-71), Plan otplate (l.s. 72-73), te je proveo dokaz financijskim vještačenjem, a potom izvršio uvid u Nalaz i mišljenje stalnog sudskog vještaka za računovodstvo i financije Majde Korljan, dipl. oec. od 11.5.2024. (l.s. 262-280), dopunu nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka za računovodstvo i financije Majde Korljan, dipl. oec. od 7.10.2025. (l.s. 349-353), te je proveo dokaz saslušanjem tužiteljice ad. 1. kao stranke ovog postupka.

4. Analizom svih izvedenih dokaza, a na temelju rezultata savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, kao i na temelju cjelokupnog postupka, u skladu sa čl. 8. Zakona o parničnom postupku (Nar. Nov. broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 – dalje ZPP) ovaj Sud nije našao osnovanim glavni tužbeni zahtjev tužitelja ad. 1. do ad. 3., međutim podredno postavljeni tužbeni zahtjev tužitelja cijenio je u cijelosti osnovanim.

5. Predmet ovog spora zahtjev je tužitelja za povratom iznosa koje su preplatili tuženoj s osnova nezakonitog povećanja po ništetnoj valutnoj klauzuli odnosno tečajnoj razlici, pa tako, glavnim tužbenim zahtjevom tužitelji zahtijevaju da se utvrdi da je Ugovor o kreditu broj: 2402006-1031262160/51404627-5102331092 zaključen između njihovog prednika, pok. LŠ i tužene dana 8. travnja 2005., ništetan te kao takav ne proizvodi pravni učinak slijedom čega se naloži tuženoj da im isplatiti - vratiti iznos od 41.041,48 EUR zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućima na svaki pojedini plaćeni mjesečni iznos počevši od dospijeća pa do isplate. Eventualno kumuliranim tužbenim zahtjevom tužitelji zahtjevaju da se utvrdi da je ništetna odredba o valutnoj klauzuli iz predmetnog Ugovora o kreditu, slijedom čega tužitelji nisu dužni plaćati mjesečnu ratu po promjenama tečaja CHF u odnosu na kune a koje promjene su nastupile nakon 8. travnja 2005. pa na dalje, pa da se naloži tuženoj isplatiti - vratiti tužiteljima na ime nepripadnog plaćenog iznosa zbog promjene u tečaju CHF iznos od 5.179,81 EUR zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom na svaki pojedinačni iznos počevši od dospijeća do isplate na svaki plaćeni iznos.

5.1. Navedeno su tužitelji precizirali po provedenom financijskom vještačenju po stalnom sudskom vještaku Majdi Korljan, dipl. oec., svojim podneskom od 23. svibnja 2024.

6. Tako, nije sporno među strankama ovog postupka da su prednik tužitelja, pok. LŠ, kao korisnik kredita i tužena kao kreditor zaključili Ugovor o kreditu broj: 2402006-1031262160/51404627-5102331092 dana 8. travnja 2005., kojim ugovorom je predniku tužitelja odobren kredit u kunskoj protuvrijednosti iznosa od 38.000,00 CHF, uz rok otplate od 10 godina, odnosno 120 mjeseci, te redovnu kamatu koja je tijekom postojanja obveze po ugovoru promjenjiva u skladu s promjenama tržišnih uvjeta, a temeljem Odluke o kamatnim stopama kreditora, te koja na dan sklapanja ugovora iznosi 4,50% godišnje.

7. Međutim, u ovom postupku sporna je pravna osnova tužbenog zahtjeva, kao i visina istog, da li se na predmetni spor primjenjuju pravna utvrđenja iz presuda po kolektivnoj tužbi Hrvatskog saveza udruga za zaštitu potrošača „Potrošač“, da li je predmetni Ugovor o kreditu ništetan u cijelosti, jesu li odredbe ugovora o valutnoj klauzuli nepoštene i ništetne, te je istaknuti prigovor prigovor zastare, kao i prigovor radi prijeboja.

8. Tako, tužiteljica ad. 1. saslušana kao stranka ovog postupka, iskazala je da je njezin suprug, pok. LŠ, preminuo u srpnju 2006., te da je ona po njegovoj smrti, saznala kako je on u Erste banci podignuo kredit godinu dana ranije, a o čemu da ju je obavijestio suprugov brat, kojeg je kontaktirao jamac njezinog supruga, koji se zove NŠ, te kojeg ona nikad nije upoznala. Tako, dok je sve sredila oko ostavine i stala na noge zbog smrti supruga, već u toku te 2006., počela je sa otplaćivanjem kredita, a koji je on podignuo. Naime, da je pristupila u Erste banku, te joj je pokazan Ugovor koji mu je odobren, glasio je na iznos od oko 38.000,00 CHF, te je odobren na rok od 10 godina. Zbog toga da je prebacila sve svoje račune u Erste banku i postala njihov klijent, te je ugovorila trajni nalog, kako bi joj se putem istog oduzimali mjesečni anuiteti, koje je preuzela na ime svog supruga za ovaj kredit, a kao njegova nasljednica, jer su njezino dvoje djece bili malodobni, jedno je imalo šest godina, a jedno jednu godinu. Nadalje, navodi da su mjesečni anuiteti u tom njezinom početku otplate iznosili oko 2.000,00 i nešto kuna, a kasnije da su narasli preko 3.000,00 kuna, zaista ne može točno odrediti te iznose, nije se pripremala za ročište, da je gledala brojke. Predmetni kredit da je otplatila u cijelosti 2015. godine, te nije isti konvertirala, nego ga je otplatila u CHF u cijelosti. Nadalje, da koliko se sjeća, nije dobivala nikakve obavijesti od banke vezano za promjene tečaja, niti nove otplatne planove. Može reći da je njezin suprug očito ovaj kredit podigao kako bi zatvorio druge kredite koje su oni imali, tako da iako nije znala za ovaj kredit sve do njegove smrti, znala je da imaju druge kredite, te je utvrdila da su isti zatvoreni upravo ovim kreditom, kao i minus na tekućem računu. Želi još napomenuti kako je kontaktirala banku po konačnoj otplati kredita, tražeći ih da joj izdaju potvrdu da je kredit u cijelosti isplaćen, no isti joj nisu odmah odgovorili, već su tražili dozvolu od jamca kako bi takvu potvrdu izdali.

9. Tako, ovaj Sud je stava da u konkretnom slučaju ima mjesta primjeni Presude i Rješenja Trgovačkog suda u Zagrebu pod poslovnim brojem P-1401/12 dana 4. srpnja 2013. godine, koja je potvrđena presudom Visokog trgovačkog suda pod poslovnim brojem Pž-7129/13 od 13. lipnja 2014. godine, kojom je utvrđeno da je ovakav način ugovaranja promjenjive kamatne stope u ugovorima o kreditu kojeg su banke, pa tako i tužena, sklapale s potrošačima, nisu bile uočljive ni jasne niti razumljive, zbog čega je došlo do neravnoteže u pravima i obvezama ugovornih stranaka na štetu potrošača, a što je suprotno temeljnim načelima obveznog prava, uz ostalo načelu ravnopravnosti sudionika u obveznim odnosima, te načelu dužnosti njihove suradnje i zabrani zlouporabe prava i da se radilo o nepoštenoj odredbi, zbog čega su takve odredbe ugovora bile ništetne. Pravomoćnom presudom Visokog trgovačkog suda RH pod poslovnim brojem Pž-6632/17 od 14. lipnja 2018. godine potvrđena je navedena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu u dijelu kojim se utvrđuje da je između ostalih i tužena u razdoblju od 1. lipnja 2004. do 1. srpnja 2008. povrijedila kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita, zaključujući ugovore o kreditima, koristeći u njima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe, na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica CHF, a da prije zaključenja i u vrijeme predmetnih ugovora nisu kao trgovci potrošače u cijelosti informirali o svim potrebnim parametrima za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi zaključenja predmetnih ugovora o kreditu što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, pa da su time tuženici postupali suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača i Zakona o obveznim odnosima.

9.1. Odlukom Vrhovnog suda RH pod poslovnim brojem Rev-2221/18 od 3. rujna 2019. godine odbijena je kao neosnovana revizija 1-8 tuženih banaka i potvrđena odluka Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske pod poslovnim brojem Pž- 6632/17, u dijelu u koje je utvrđeno da su iste povrijedile kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditu koristeći u njima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe ugovorima o potrošačkom kreditiranju – ugovorima o kreditima na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica CHF, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja predmetnih ugovora banke kao trgovci nisu potrošače u cijelosti informirali o svim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi zaključenja predmetnih ugovora o kreditu što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana. Jednako tako u odluci istog suda pod poslovnim brojem Revt-249/14 od 9. travnja 2015. godine utvrđeno je da su povrijeđeni kolektivni interesi i prava korisnika kredita, na način da je ugovorena kamatna stopa koja je tijekom postojanja obveze po ugovorima o kreditima promjenjiva, u skladu s jednostranom odlukom tuženika i drugim internim aktima banke, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja ugovora tuženik kao trgovac i korisnici kreditnih usluga kao potrošači nisu pojedinačno pregovarali i ugovorom utvrdili egzaktne parametre i metodu izračuna tih parametara koji utječu na odluku tuženika o promjeni stope ugovorne kamate, a što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana utemeljenoj na jednostranom povećanju kamatnih stopa, a sve na štetu potrošača.

9.2. Citirane presude donesene su na temelju odredbe čl. 131. Zakona o zaštiti potrošača (Nar. nov. 96/03 – dalje ZZP), a temeljem odredbe čl. 138.a. ZZP-a, odluka kojom sud usvaja takav tužbeni zahtjev povodom kolektivne tužbe za zaštitu potrošača obvezuje sve ostale sudove u postupku koji potrošač osobno pokrene radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem tuženika. Također, odredbom čl. 502.b ZPP-a propisan je sadržaj tužbe iz čl. 502.a. ZPP-a, dok je čl. 502.c ZPP-a propisano da se fizičke i pravne osobe mogu u posebnim parnicama za naknadu štete pozvati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi iz tužbe iz čl. 502.a. st. 1. ZPP, da su određeni postupanjem uključujući i propuštanjem tuženika povrijeđeni ili ugroženi zakonom zaštićeni kolektivni interesi i prava osoba koje je tužitelj ovlašten štititi. U tom će slučaju sud biti vezan za ta utvrđenja u parnici u kojoj će se ta osoba na njih pozvati.

10. Obzirom na navedeno, poglavito utvrđenje da je i tužena, povrijedila kolektivne interese i prava potrošača koristeći u ugovorima o potrošačkom kreditiranju koje je zaključila u određenom razdoblju, nepoštene odredbe o valutnoj klauzuli za koju je vezana glavnica u švicarskim francima i odredbe u kojima je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja obveze promjenjiva u skladu s jednostrukom odlukom tužene, to je ovaj Sud utvrdio da je odredba o valutnoj klauzuli predmetnog Ugovora o kreditu ništetna, sukladno odredbi čl. 322., u vezi s čl. 324. st. 1. Zakona o obveznim odnosima (Nar. Nov. broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18 i 126/21 – dalje ZOO), te odredbama čl. 81. st. 1. i čl. 84. Zakona o zaštiti potrošača (Nar. Nov. broj 96/03 – dalje ZZP/03) i čl. 96. st. 1. ZZP, to sve jer je tužena iskoristila svoj položaj i protivno načelu savjesnosti i poštenja nametnula ugovorne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi po kojoj odluka o promjeni ovisi isključivo o volji banke, obzirom da pozitivni propisi koji su bili na snazi u vrijeme sklapanja predmetnog Ugovora o kreditu nisu propisivali obvezu ugovaranja kriterija za primjenu promjenjive kamatne stope, te iako nije zabranjeno istovremeno ugovoriti valutnu klauzulu i promjenjivu kamatnu stopu, činjenica što obveza potrošača istovremeno ovisi o dva promjenjiva bitna elementa čini tu obvezu posebno rizičnom, jer u vrijeme sklapanja ugovora potrošač ne zna koji iznos glavnice kredita izražene u kunama će biti u obvezi tijekom dugoročne otplate vratiti banci, a ne zna niti koju će cijenu (redovnu kamatu) za to platiti. Iznos glavnice kredita, koji je promjenjiv, a ovisi o odnosu švicarskog franka i kune, ne mogu unaprijed znati niti na njega utjecati ni banke ni potrošači, dok iznos cijene ovisi i o iznosu glavnice, koji je neizvjestan, i o visini kamatne stope, koja je tijekom postojanja obveze po ugovoru promjenjiva sukladno odluci banke, dakle vjerovnika. Zato već sama činjenica da u opisanoj situaciji drugi promjenjivi element o kojem ovisi visina obveze potrošača - kamatu, određuje banka jednostrano, uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača i to protivno načelu savjesnosti i poštenja. Slijedom iznesenog, odlučeno je kao pod točkom II. izreke ove presude.

11. Obzirom da tužitelji svoj tužbeni zahtjev temelje na tvrdnji da su platili nešto što nisu bili dužni, na konkretan pravni odnos ima se primijeniti institut stjecanja bez osnove, propisan odredbom čl. 1111. st. 1. ZOO, prema kojoj kad dio imovine neke osobe na bilo koji način prijeđe u imovinu druge osobe, a taj prijelaz nema osnove u nekom pravnom poslu, odluci suda, odnosno druge nadležne vlasti ili zakonu, stjecatelj je dužan vratiti ga, odnosno, ako to nije moguće, naknaditi vrijednost postignute koristi. Također, ističe se da je odredbom čl. 1115. ZOO propisano da kada se vraća ono što je stečeno bez osnove, da se moraju vratiti plodovi i platiti zatezne kamate, i to ako je stjecatelj nepošten od dana stjecanja, a inače od dana podnošenja zahtjeva.

12. Tako, u odnosu na prigovor zastare, valja reći da je zastarni rok za stjecanje bez osnove pet godina, te da je prigovor neosnovan. Naime, podnošenjem kolektivne tužbe Hrvatskog saveza udruga za zaštitu potrošača došlo je do prekida zastare na temelju čl. 241. ZOO, zbog čega zastara individualnih restitucijskih zahtjeva počinje teći ispočetka tek od trenutka pravomoćnosti sudske odluke donesene u povodu te tužbe, dakle od 14. lipnja 2018. kada je pravomoćno odlučeno da je odredba o valutnoj klauzuli ništetna, odlukom Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P- 1401/12 od 4. srpnja 2013., pa zastarni rok od 5 godina počinje teći 14. lipnja 2018. Kako je tužba u ovom predmetu podnesena 9. srpnja 2021., to od 14. lipnja 2018. do tada nije protekao zastarni rok od pet godina po čl. 225. ZOO, sukladno pravnom shvaćanju sa sjednice Građanskog odjela VSRH broj Su-IV-33/2022-2 od 31. siječnja 2022.

13. Kako je tužena osporila i visinu tužbenog zahtjeva, to je radi utvrđivanja okolnosti visine preplaćenih iznosa, a temeljem provedenog financijskog vještačenja po stalnom sudskom vještaku Majdi Korljan, koji nalaz i mišljenje ovaj Sud u cijelosti prihvaća kao stručan i objektivan, utvrđeno da su tužitelji uslijed povećanja tečaja za CHF od početka do kraja otplate kredita preplatili ukupan iznos od 5.179,81 EUR, pa obzirom da su ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli ništetne i iste ne proizvode pravni učinak prema tužiteljima, iznos koji je sukladno istima naplaćen od tužitelja, tužena je stekla bez osnove, pa je sukladno navedenim odredbama čl. 1111. i 1115. ZOO, stjecatelj dužan vratiti iznos od 5.179,81 EUR, zajedno s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama, sukladno odredbi čl. 29. st. 1. i 2. ZOO, zbog čega je odlučeno kao u izreci ove presude pod točkom III.

14. Zaključno, ističe se da po ocjeni ovoga Suda, istaknuti prigovor tužene radi prebijanja po osnove potplaćenih i povlaštenih anuiteta (kada je tečaj bio niži od početnog tečaja), u iznosu od 456,22 EUR/3.437,39 kuna, a kako to tužena po provedenoj Dopuni nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka Majde Korljan od 7. listopada 2025., specificira podneskom od 17. listopada 2025., nije osnovan. Naime, pravne posljedice ništetnosti propisane su odredbom članka 323. ZOO, te je određeno, da je u slučaju ništetnosti svaka ugovorna strana dužna vratiti drugoj sve ono što je primila na temelju takvog ugovora, a kada to nije moguće, ili ako se narav onoga što je ispunjeno, protivi vraćanju, dati odgovarajuću naknadu u novcu, prema cijenama u vrijeme donošenja sudske odluke, ako zakon što drugo ne određuje. S obzirom da u spornom razdoblju tužitelji ništa nisu primili od tužene, već su tuženoj izvršili isplatu kako je ona od njih zatražila i obračunala, te je u tom razdoblju došlo isključivo do prijelaza imovine tužitelja u imovinu tužene, a ne i do prijelaza imovine tužene u imovinu tužitelja, tuženoj ne pripada pravo bilo što zahtijevati od tužitelja. Osim toga, odredbom članka 323. stavak 2. ZOO propisano je, da je ugovaratelj koji je kriv za sklapanje ništetnog ugovora odgovoran svom suugovaratelju za štetu koju trpi zbog ništetnosti ugovora, ako ovaj nije znao ili prema okolnostima, nije morao znati za postojanje uzroka ništetnosti. U konkretnom slučaju, tužena je kao jača ugovorna strana povrijedila kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditu - ugovore o potrošačkom kreditiranju koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe na način da je ugovorena promjenjiva kamatna stopa jednostranom odlukom tužene, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja predmetnog ugovora nije kao trgovac, potrošače u cijelosti informirala o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi zaključenja predmetnih ugovora o kreditu, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, čime je tužena postupila suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača, kako je to konačno i utvrđeno u kolektivnom sporu. Uzimajući u obzir navedeno, tužena, kao trgovac, koja je kriva za sklapanje ništetnih odredba ugovora, i to dakle odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi jednostranom odlukom tužene, nema pravo od tužitelja kao potrošača, zahtijevati bilo kakvu naknadu ni s osnove naknade štete koju je eventualno sama pretrpila zbog djelomične ništetnosti ugovora s obzirom da takvo pravo, a sve u smislu odredbe članka 323. st. 2. ZOO, pripada samo onoj ugovornoj strani koja nije odgovorna za sklapanje ništetnog ugovora, a što je konkretno tužitelj, a ne i tužena koja je odgovorna za ugovaranje ništetnih odredbi ugovora.

15. Odluka o troškovima parničnog postupka temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. ZPP, budući da su tužitelji u cijelosti uspjeli sa eventualnim tužbenim zahtjevom, a u skladu s Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Nar. nov. br: 138/23), slijedom čega je istima priznat trošak parničnog postupka na ime zastupanja po punomoćniku – odvjetniku i to za trošak sastava tužbe – 130 bodova (Tbr.7.t.1., Tbr. 40.t.1.), trošak sastava četiri obrazložena podneska od 11.4.2022., 12.5.2022., 17.3.2023. i 23.5.2024. – svaki po 130 bodova (Tbr.8.t.1., Tbr. 40.t.1.), trošak sastava podneska 27.6.2022., 9.7.2024. i 31.12.2024. – svaki po 32,5 bodova ( Tbr.8.t.4., Tbr. 40.t.1.), te trošak zastupanja na ročištima dana 5.10.2022., 9.6.2025., 12.9.2025. i 22.10.2025. – svaki po 130 bodova (Tbr.9.t.1., Tbr. 40.t.1.), što uz vrijednost boda od 2,00 EUR, uvećano za pripadajući PDV, trošak sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 111,48 EUR, te trošak predujma za financijsko vještačenje u iznosu od 398,17 EUR, sveukupno iznosi 3.678,40 EUR, dok je preko dosuđenog zahtjev tužitelja za naknadnom parničnog troška, sukladno odredbi čl. 155. st. 1. ZPP, odbijen kao neosnovan, a koji se odnosi na zatraženi trošak sudske pristojbe na presudu, koje obveze su tužitelji oslobođeni kao potrošači, te previsoko naznačene iznose pojedinih radnji, slijedom čega je odlučeno kao u točki V. izreke rješenja.

Zadar, 21. studenog 2025.

S u t k i nj a

Iva Abfal

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od petnaest (15) dana. Žalba se podnosi putem ovog suda, pisano u 3 (tri) istovjetna primjerka, a o istoj odlučuje sud drugog stupnja.

DNA:

1. Tužiteljima po pun.,

2. Tuženoj po pun.