Republika Hrvatska

Općinski sud u Virovitici

Virovitica, Tomaša Masaryka 8

Poslovni broj: P-262/2025-18

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Virovitici, po sucu pojedincu Siniši Rajnoviću, u pravnoj stvari tužiteljice JZ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], 105. brigade 15, koju zastupa punomoćnik Krunoslav Markovinović, OIB: [osobni identifikacijski broj], odvjetnik u Bjelovaru, Mihanovićeva 1, protiv tuženice Zagrebačke banke d.d. OIB: 92963223473, Zagreb, Trg bana Josipa Jelačića 10, koju zastupa Margita Kiš Kapetanović, OIB: [osobni identifikacijski broj], odvjetnica u Odvjetničkom društvu Porobija & Porobija j.t.d., OIB: 85577874038, Zagreb, Iblerov trg 10/VII p.p.7, radi isplate, nakon glavne javne rasprave zaključene na ročištu od 7. listopada 2025., u prisutnosti punomoćnika stranaka, 21. studenog 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku Zagrebačka banka d.d., Zagreb, Trg bana Josipa Jelačića 10, u roku od 15 dana isplatiti tužiteljici JZ, [adresa], 105. brigade 15, iznos od 11.258,87 EUR-a (slovima: jedanaesttisućadvjestopedesetosameura osamdesetsedamcenti) i to s osnove ništetne odredbe o promjenjivosti kamatne stope iznos od 4.763,15 EUR-a (slovima: četiritisućesedamstošezdesettrieura petnaestcenti), zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja na iznose od:

- 36,93 EUR-a od 15. studenog 2007., do isplate,

- 36,88 EUR-a od 14. prosinca 2007., do isplate,

- 36,82 EUR-a od 16. siječnja 2008., do isplate,

- 36,77 EUR-a od 16. veljače 2008., do isplate,

- 68,77 EUR-a od 16. ožujka 2008., do isplate,

- 68,77 EUR-a od 16. travnja 2008., do isplate,

- 68,57 EUR-a od 16. svibnja 2008., do isplate,

- 68,47 EUR-a od 17. lipnja 2008., do isplate,

- 68,37 EUR-a od 16. srpnja 2008., do isplate,

- 68,27 EUR-a od 15. kolovoza 2008., do isplate,

- 68,16 EUR-a od 18. rujna 2008., do isplate,

- 68,06 EUR-a od 17. listopada 2008., do isplate,

- 67,95 EUR-a od 18. studenoga 2008., do isplate,

- 67,84 EUR-a od 16. prosinca 2008., do isplate,

- 67,73 EUR-a od 16. siječnja 2009., do isplate,

- 67,62 EUR-a od 17. veljače 2009., do isplate,

- 67,51 EUR-a od 15. ožujka 2009., do isplate,

- 67,39 EUR-a od 16. travnja 2009., do isplate,

- 67,27 EUR-a od 16. svibnja 2009., do isplate,

- 67,16 EUR-a od 16. lipnja 2009., do isplate,

- 67,04 EUR-a od 16. srpnja 2009., do isplate,

- 90,40 EUR-a od 14. kolovoza 2009., do isplate,

- 90,25 EUR-a od 16. rujna 2009., do isplate,

- 90,09 EUR-a od 17. listopada 2009., do isplate,

- 89,94 EUR-a od 17. studenoga 2009., do isplate,

- 89,79 EUR-a od 16. prosinca 2009., do isplate,

- 89,63 EUR-a od 16. siječnja 2010., do isplate,

- 89,47 EUR-a od 16. veljače 2010., do isplate,

- 89,30 EUR-a od 16. ožujka 2010., do isplate,

- 89,13 EUR-a od 16. travnja 2010., do isplate,

- 88,97 EUR-a od 16. svibnja 2010., do isplate,

- 88,80 EUR-a od 16. lipnja 2010., do isplate,

- 88,62 EUR-a od 16. srpnja 2010., do isplate,

- 88,45 EUR-a od 17. kolovoza 2010., do isplate,

- 88,28 EUR-a od 17. rujna 2010., do isplate,

- 88,10 EUR-a od 16. listopada 2010., do isplate,

- 87,92 EUR-a od 16. studenoga 2010., do isplate,

- 87,73 EUR-a od 16. prosinca 2010., do isplate,

- 87,55 EUR-a od 16. siječnja 2011., do isplate,

- 87,36 EUR-a od 16. veljače 2011., do isplate,

- 87,17 EUR-a od 16. ožujka 2011., do isplate,

- 86,98 EUR-a od 28. travnja 2011., do isplate,

- 86,79 EUR-a od 17. svibnja 2011., do isplate,

- 86,60 EUR-a od 16. lipnja 2011., do isplate,

- 86,39 EUR-a od 16. srpnja 2011., do isplate,

- 75,34 EUR-a od 14. kolovoza 2011., do isplate,

- 75,16 EUR-a od 16. rujna 2011., do isplate,

- 74,94 EUR-a od 16. listopada 2011., do isplate,

- 74,78 EUR-a od 16. studenog 2011., do isplate,

- 74,60 EUR-a od 17. prosinca 2011., do isplate,

- 74,41 EUR-a od 17. siječnja 2012., do isplate,

- 74,22 EUR-a od 16. veljače 2012., do isplate,

- 103,96 EUR-a od 19. ožujka 2013., do isplate,

- 71,86 EUR-a od 16. travnja 2013., do isplate,

- 71,68 EUR-a od 16. svibnja 2013., do isplate,

- 71,48 EUR-a od 15. lipnja 2013., do isplate,

- 71,28 EUR-a od 19. srpnja 2013., do isplate,

- 71,09 EUR-a od 21. kolovoza 2013., do isplate,

- 70,88 EUR-a od 14. rujna 2013., do isplate,

- 70,68 EUR-a od 17. listopada 2013., do isplate,

- 70,47 EUR-a od 16. studenog 2013., do isplate,

- 70,27 EUR-a od 17. prosinca 2013., do isplate,

- 70,06 EUR-a od 17. siječnja 2014., do isplate,

kao i iznos od 6.495,72 EUR-a (slovima: šesttisućačetristodevedesetpeteura sedamdesetdvacenta), na ime ništetnih odredaba o valutnoj klauzuli u valuti švicarski franak (CHF), zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja na iznose od:

- 0,11 EUR-a od 2. prosinca 2005., do isplate,

- 18,41 EUR-a od 16. siječnja 2009., do isplate,

- 18,79 EUR-a od 17. veljače 2009., do isplate,

- 0,01 EUR-a od 2. ožujka 2009., do isplate,

- 6,29 EUR-a od 15. ožujka 2009., do isplate,

- 0,01 EUR-a od 2. travnja 2009., do isplate,

- 9,16 EUR-a od 16. travnja 2009., do isplate,

- 0,02 EUR-a od 2. svibnja 2009., do isplate,

- 9,72 EUR-a od 16. svibnja 2009., do isplate,

- 0,01 EUR-a od 2. lipnja 2009., do isplate,

- 4,79 EUR-a od 16. lipnja 2009., do isplate,

- 5,64 EUR-a od 16. srpnja 2009., do isplate,

- 1,88 EUR-a od 14. kolovoza 2009., do isplate,

- 7,02 EUR-a od 16. rujna 2009., do isplate,

- 1,98 EUR-a od 17. listopada 2009., do isplate,

- 4,89 EUR-a od 17. studenog 2009., do isplate,

- 0,01 EUR-a od 2. prosinca 2009., do isplate,

- 4,27 EUR-a od 16. prosinca 2009., do isplate,

- 0,01 EUR-a od 2. siječnja 2010., do isplate,

- 14,75 EUR-a od 16. siječnja 2010., do isplate,

- 0,03 EUR-a od 2. veljače 2010., do isplate,

- 21,48 EUR-a od 16. veljače 2010., do isplate,

- 0,02 EUR-a od 2. ožujka 2010., do isplate,

- 20,03 EUR-a od 16. ožujka 2010., do isplate,

- 0,03 EUR-a od 2. travnja 2010., do isplate,

- 26,72 EUR-a od 16. travnja 2010., do isplate,

- 0,10 EUR-a od 2. svibnja 2010., do isplate,

- 38,87 EUR-a od 16. svibnja 2020., do isplate,

- 0,27 EUR-a od 2. lipnja 2010., do isplate,

- 41,30 EUR-a od 16. lipnja 2020., do isplate,

- 0,05 EUR-a od 2. srpnja 2010., do isplate,

- 56,02 EUR-a od 16. srpnja 2010., do isplate,

- 0,03 EUR-a od 2. kolovoza 2010., do isplate,

- 55,56 EUR-a od 17. kolovoza 2020., do isplate,

- 0,01 EUR-a od 2. rujna 2010., do isplate,

- 0,02 EUR-a od 3. rujna 2010., do isplate,

- 76,88 EUR-a od 17. rujna 2010., do isplate,

- 1,95 EUR-a od 21. rujna 2010., do isplate,

- 0,09 EUR-a od 2. listopada 2010., do isplate,

- 67,98 EUR-a od 16. listopada 2010., do isplate,

- 72,09 EUR-a od 16. studenoga 2010., do isplate,

- 0,02 EUR-a od 2. prosinca 2010., do isplate,

- 90,99 EUR-a od 16. prosinca 2010., do isplate,

- 0,03 EUR-a od 1. siječnja 2011., do isplate,

- 92,68 EUR-a od 16. siječnja 2011., do isplate,

- 0,01 EUR-a od 2. veljače 2011., do isplate,

- 0,04 EUR-a od 2. veljače 2011., do isplate,

- 85,92 EUR-a od 16. veljače 2011., do isplate,

- 0,01 EUR-a od 2. ožujka 2011., do isplate,

- 0,02 EUR-a od 2. ožujka 2011., do isplate,

- 90,01 EUR-a od 16. ožujka 2011., do isplate,

- 0,02 EUR-a od 2. travnja 2011., do isplate,

- 92,00 EUR-a od 28. travnja 2011., do isplate,

- 103,74 EUR-a od 17. svibnja 2011., do isplate,

- 0,04 EUR-a od 2. lipnja 2011., do isplate,

- 129,06 EUR-a od 16. lipnja 2011., do isplate,

- 0,10 EUR-a od 2. srpnja 2011., do isplate,

- 159,04 EUR-a od 16. srpnja 2011., do isplate,

- 0,40 EUR-a od 2. kolovoza 2011., do isplate,

- 188,62 EUR-a od 14. kolovoza 2011., do isplate,

- 0,23 EUR-a od 2. rujna 2011., do isplate,

- 137,84 EUR-a od 16. rujna 2011., do isplate,

- 0,33 EUR-a od 2. listopada 2011., do isplate,

- 120,58 EUR-a od 16. listopada 2011., do isplate,

- 0,27 EUR-a od 2. studenog 2011., do isplate,

- 121,77 EUR-a od 16. studenog 2011.,, do isplate,

- 0,29 EUR-a od 2. prosinca 2011., do isplate,

- 127,20 EUR-a od 17. prosinca 2011., do isplate,

- 0,23 EUR-a od 2. siječnja 2012., do isplate,

- 138,98 EUR-a od 17. siječnja 2012., do isplate,

- 0,04 EUR-a od 2. veljače 2012., do isplate,

- 143,62 EUR-a od 16. veljače 2012., do isplate,

- 0,12 EUR-a od 2. ožujka 2013., do isplate,

- 3,04 EUR-a od 5. ožujka 2013., do isplate,

- 132,32 EUR-a od 19. ožujka 2013., do isplate

- 0,02 EUR-a od 2. travnja 2013., do isplate,

- 144,78 EUR-a od 16. travnja 2013., do isplate,

- 0,08 EUR-a od 2. svibnja 2013., do isplate,

- 129,02 EUR-a od 16. svibnja 2013., do isplate,

- 0,05 EUR-a od 2. lipnja 2013., do isplate,

- 129,14 EUR-a od 15. lipnja 2013., do isplate,

- 0,06 EUR-a od 2. srpnja 2013., do isplate,

- 129,26 EUR-a od 19. srpnja 2013., do isplate,

- 0,05 EUR-a od 2. kolovoza 2013., do isplate,

- 128,99 EUR-a od 21. kolovoza 2013., do isplate,

- 0,15 EUR-a od 2. rujna 2013., do isplate,

- 132,17 EUR-a od 14. rujna 2013., do isplate,

- 0,07 EUR-a od 2. listopada 2013., do isplate,

- 134,85 EUR-a od 17. listopada 2013., do isplate,

- 0,03 EUR-a od 2. studenog 2013., do isplate,

- 137,69 EUR-a od 16. studenog 2013., do isplate,

- 0,07 EUR-a od 2. prosinca 2013., do isplate,

- 144,13 EUR-a od 17. prosinca 2013., do isplate,

- 0,22 EUR-a od 2. siječnja 2014., do isplate,

- 136,59 EUR-a od 17. siječnja 2014., do isplate,

- 0,06 EUR-a od 2. veljače 2014., do isplate,

-123,74 EUR-a od 18. veljače 2014., do isplate,

- 0,02 EUR-a od 2. ožujka 2014., do isplate,

- 126,84 EUR-a od 15. ožujka 2014., do isplate,

- 123,68 EUR-a od 17. travnja 2014., do isplate,

- 0,05 EUR-a od 2. svibnja 2014., do isplate,

- 119,90 EUR-a od 16. svibnja 2014., do isplate,

- 120,88 EUR-a od 17. lipnja 2014., do isplate,

- 124,29 EUR-a od 20. srpnja 2014., do isplate,

- 0,11 EUR-a od 2. kolovoza 2014., do isplate,

- 126,27 EUR-a od 17. kolovoza 2014., do isplate,

- 0,15 EUR-a od 2. rujna 2014., do isplate,

- 126,86 EUR-a od 16. rujna 2014., do isplate,

- 0,05 EUR-a od 2. listopada 2014., do isplate,

- 131,00 EUR-a od 22. listopada 2014., do isplate,

- 0,04 EUR-a od 2. studenog 2014., do isplate,

- 133,89 EUR-a od 21. studenog 2014., do isplate,

- 0,01 EUR-a od 2. prosinca 2014., do isplate,

- 134,03 EUR-a od 18. prosinca 2014., do isplate,

- 0,05 EUR-a od 2. siječnja 2015., do isplate,

- 134,59 EUR-a od 16. siječnja 2015., do isplate,

- 0,04 EUR-a od 2. veljače 2015., do isplate,

- 134,32 EUR-a od 19. veljače 2015., do isplate,

- 134,36 EUR-a od 17. ožujka 2015., do isplate,

- 0,12 EUR-a od 2. travnja 2015., do isplate,

- 134,24 EUR-a od 16. travnja 2015., do isplate,

- 0,15 EUR-a od 2. svibnja 2015., do isplate,

- 134,21 EUR-a od 19. svibnja 2015., do isplate,

- 134,36 EUR-a od 18. lipnja 2015., do isplate,

- 134,36 EUR-a od 17. srpnja 2015., do isplate,

- 134,65 EUR-a od 5. rujna 2015., do isplate,

- 134,07 EUR-a od 17. rujna 2015., do isplate,

- na sve iznose po kamatnoj stopi koja od dospijeća svakog pojedinog iznosa do 31. prosinca 2007., teče u visini od 15% godišnje, od 1. siječnja 2008., do 31. srpnja 2015., u visini eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećano za pet postotnih poena, od 1. kolovoza 2015., do 31. prosinca 2022., po stopi koja se određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023., do 31. prosinca 2023., po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena i od 1. siječnja 2024., do isplate po stopi koje se određuju, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, a referenta stopa je kamatna stopa koja je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke.

II. Nalaže se tuženiku Zagrebačka banka d.d., Zagreb, Trg bana Josipa Jelačića 10, u roku od 15 dana tužiteljici JZ, [adresa], 105. brigade 15, isplati iznos 796,72 EUR-a (slovima: sedamstodevedesetšesteurasedamdesetdvacenta).

III. Nalaže se tuženiku Zagrebačka banka d.d., Zagreb, Trg bana Josipa Jelačića 10, u roku od 15 dana tužiteljici JZ, [adresa], 105. brigade 15,, naknaditi troškove parničnog postupka u iznosu od 2.961,94 EUR-a (slovima: dvijetisućedevetstošezdesetjedaneurdevedesetčetiricenta) sa zakonskim zateznim kamatama koje od 21. studenog 2025., do isplate teku po stopi koje se određuju, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, a referenta stopa je kamatna stopa koja je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke.

Obrazloženje

1. Tužiteljica je protiv tuženika 7. lipnja 2019., podnijela tužbu radi isplate ukupnog iznosa od 12.055,59 EUR-a, od čega se iznos od 9.076,70 EUR-a sa zakonskim zateznim kamatama odnosi s osnove preplate po ništetnim odredbama Ugovora o namjenskom kreditu kojega su tužiteljica kao korisnica kredita i tuženik kao kreditor sklopili 29. rujna 2005., (dalje: Ugovor), u dijelu koji se odnosi na ugovornu odredbu o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli u valuti CHF te iznosa od 2.978,89 EUR-a sa zakonskim zateznim kamatama na ime razlike efekta konverzije na preostalu glavnicu u odnosu na efekt ništetne valutne klauzule na preostalu glavnicu. Ugovorom je tuženik kao kreditor odobrio i stavio na raspolaganje tužiteljici kredit u kunskoj protuvrijednosti od 101.100,00 CHF obračunato prema srednjem tečaju Hrvatske narodne banke. Tužiteljica se obvezala tuženiku platiti u anuitetima iznos od 101.100,00 CHF i redovnu kamatu koja je tijekom postojanja obveze promjenjiva u skladu s promjenama Odluke o kamatnim stopama tuženika, a na dan sklapanja Ugovora iznosi 4,50%. Rok otplate kredita iznosi 240 mjeseci, a namjena kredita je kupnja stana. Mjesečni anuitet u kunskoj protuvrijednosti iznosi 634,70 CHF obračunatoj po srednjem tečaju Hrvatske narodne banke važećem za CHF na dan plaćanja. Iznos anuiteta sadrži glavni dug i kamatu obračunatu temeljem kamatne stope važeći na dan sklapanja Ugovora.

1.1. Nakon izvedenog dokaza knjigovodstveno-financijskim vještačenjem tužiteljica je u podnesku od 20. svibnja 2025., postavila konačni tužbeni zahtjev, zahtijevajući isplatu ukupnog iznosa od 11.258,87 EUR-a sa zakonskim zateznim kamatama od čega se iznos od 4.763,15 EUR-a odnosi na preplatu s osnove ništetne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi iz Ugovora, dok se iznos od 6.495,72 EUR-a odnosi na preplatu na ime ništetne odredbe o valutnoj klauzuli u valuti CHF iz Ugovora.

2. Tužiteljica je u tužbi navela da više nije mogla plaćati mjesečne anuitete po Ugovoru zbog kumulativnog djelovanja povećanja tečaja i promjena kamatnih stopa, bez pravog izbora, a u cilju osiguranja kakve takve likvidnosti svojih sredstava i mogućnosti podmirenja svih životnih troškova, tužiteljica je s tuženikom 25. siječnja 2016., sklopila Dodatak Ugovoru. Prema izvršenoj konverziji, utvrđeno je novo stanje glavnice kredita na dan 30. rujna 2015., u iznosu od 488.126,15 kn, a ujedno je utvrđeno i da nakon provedene konverzije postoji preplata u iznosu od 9.706,48 kn.

2.1. Tužiteljica kao potrošač pozvala se na presudu iz kolektivnog spora, odnosno na pravomoćnu presudu Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P- 1401/2012 od 4. srpnja 2013., i presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-7129/2013-4 od 13. lipnja 2014., i poslovni broj Pž-6632/2017-10 od 14. lipnja 2018.

2.2. Radi dokazivanja iznesenih tvrdnji tužiteljica je priložila isprave na koje se pozvala u tužbi, predložila je izvesti dokaz saslušanjem tužiteljice u svojstvu stranke, na okolnost sklapanja Ugovora i Dodatka Ugovoru te dokaz knjigovodstveno- financijskim vještačenjem radi utvrđivanja visine preplaćenih iznosa.

3. Tuženik je u odgovoru na tužbu i tijekom postupka u cijelosti osporio osnovu i visinu tražbine te je istakao prigovor zastare.

3.1. Kredit je konvertiran sukladno odredbama Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju ("Narodne novine" broj: 102/2015 – dalje: ZIDZPK/15) jer su stranke 25. siječnja 2016., sklopile Dodatak kojim je obavljena konverzija kredita u CHF u kredit u EUR, a dodatak je priložen uz odgovor na tužbu s izračunom konverzije. Konverzijom predviđenom ZIDZPK/15 postiže se: 1) promjena valute kredita iz CHF u EUR, 2) promjena kamatne stope od datuma sklapanja ugovora do sklapanja aneksa ugovoru na način da se umjesto svih onih promjenjivih kamatnih stopa koje su bile primjenjivane u otplati kredita u CHF primjenjuju sve one promjenjive kamatne stope koje je vjerovnik primjenjivao kod kredita u EUR, 3) utvrđenje preostalog iznosa neotplaćene glavnice kredita u EUR te 4) sporazum o raspolaganju preplatom, odnosno podmirenju manje plaćenog iznosa. Navedeno proizlazi iz pravila konverzije predviđenih odredbom čl. 19.c ZIDZPK/15. Tužiteljičin tužbeni zahtjev protivan je izričito propisanim pravilima konverzije. Tužiteljica polazi od pretpostavke da joj je prilikom konverzije trebao biti priznat iznos po pojedinim anuitetima iz fiksnog otplatnog plana CHF-u s početnom kamatnom stopom od 4,50% godišnje za cijelo vrijeme razdoblja otplate kredita do trenutka konverzije te početni tečaj za CHF. Međutim, kad bi se takav tužiteljičin stav prihvatio kao ispravan, negirali bi se mandatorni principi konverzije naloženi odredbom čl. 19.c st. 1. točka 2. i 3. ZIDZPK/15 koji izričito navodi kao je banka prilikom obračuna konverzije dužna primijeniti kamatnu stopu jednaku kamatnoj stopi koju je vjerovnik primjenjivao na kredite iste vrste i trajanja denominirane u EUR, pri čemu se konverzijom mijenja valuta kredita iz CHF u EUR. Konverzija je provedena na način da se položaj potrošača s kreditom denominiranim u CHF izjednači s položajem u kojem bi bio da je koristio kredit denominiran u EUR. Sklapanjem Dodatka tužiteljica je stavljena u položaj kao da je za cijelo vrijeme koristila kredit denominiran u EUR te su sve tužiteljičine uplate uzete u obzir prilikom izračuna konverzije i iskorištene za namirenje usporednog EUR kredita. Tužiteljica je pravilnost izračuna konverzije potvrdila potpisom Dodatka, gdje su ugovoreni i iznosi preostale glavnice, sporazum o preplati, kamate za ubuduće i ostali zakonom propisani dijelovi sporazuma o konverziji temeljeni na izračunu konverzije. Tuženik je sukladno odredbi čl. 19.d ZIDZPK/15 prije objave kalkulatora konverzije bio dužan pribaviti mišljenje ovlaštenog revizora ili sudskog vještaka da je kalkulator izrađen u skladu s načinom izračuna propisanim čl.19.c ZIDZPK/15 te takvo mišljenje objaviti na svojim mrežnim stranicama, a što je i dostupno na mrežnim stranicama. Tužiteljičine tvrdnje o razlici glavnice u potpunosti su neutemeljene s obzirom da je banka morala obračunati novu glavnicu u skladu s izričitim odredbama čl. 19. ZIDZPK/15, a u odredbi čl. 19.c točka 8. ZIDZPK/15 izričito je navedeno kako je banka dužna primijeniti tečaj na dan 30. rujna 2015., (dan konverzije) i svako drugo postupanje banke bilo bi protivno izričitim zakonskim propisima. Tužiteljica je imala mogućnost izbora te je mogla izabrati prihvatiti ili ne prihvatiti izračun konverzije kredita, odnosno sklopiti ili ne sklopiti s vjerovnikom sporazum iz čl. 19.c st. 1. točka 6. ZIDZPK/15. Prema izričitoj odredbi čl. 19.e st. 6. ZIDZPK/15, ako potrošač nije prihvatio izračun konverzije kredita ili nije sklopio s vjerovnikom sporazum iz čl. 19.c st. 1. točke 6. ovog Zakona, otplata kredita nastavila bi se prema važećim ugovorenim uvjetima i sukladno odredbama Zakona o potrošačkom kreditiranju. Osim toga, tužiteljica nije dokazala da je potrošač, a prema odredbama o zaštiti potrošača, potrošač je fizička osoba koja sklapa pravni posao i djeluje na tržištu izvan svoje trgovačke, poslovne, obrtničke i profesionalne djelatnosti. Ustavni sud Republike Hrvatske je rješenjem broj U-I-3685/2015 i dr. od 4. travnja 2017., odbio prijedlog više predlagatelja za pokretanje postupka za ocjenu suglasnosti ZIDZPK/15 s Ustavom Republike Hrvatske. Ustavni sud je zaključio da je navedeni Zakon usklađen s Ustavom Republike Hrvatske. Pored formalne i materijalne ustavnosti, Ustavni sud Republike Hrvatske je istaknuo da usporedni ZIDZPK/15 ima legitiman cilj koji se ogleda u povećanju socijalne zaštite, sprječavanju nastavljanja nepoštene poslovne prakse kreditnih institucija i sprječavanje produbljivanja dužničke krize te da je navedena mjera (konverzija) razmjerna legitimnom cilju koji se želio postići jer su propisane mjere bile prikladne i nužne te nije postojala druga manje tegobna ili ograničavajuća mjera. Sadržaj dodatka ugovora koji je ponuđen potrošaču unaprijed je sastavljen, ali ne po trgovcu nego po zakonodavcu.

3.2. Tuženik je istakao prigovor nedostatka aktivne legitimacije jer iz sadržaja prometa po kreditu proizlazi da su osim tužiteljice i treće osobe uplaćivale obveze po kreditu.

4. Radi razjašnjenja spornih pravno odlučnih činjenica pročitan je sadržaj Ugovora o namjenskom kreditu broj 413/05 od 29. rujna 2005., (stranica 5-7), Dodatka ugovoru o kreditu (8-13), efektivnih kamatnih stopa (14-17), pregleda promjena kamatnih stopa (18), prometa po kreditu (19-25), tuženikovog dopisa od 12. studenog 2015., (39), izračuna konverzije na dan 30. rujna 2015., (41-47), informativnog sažetka izračuna konverzije na dan 30. rujna 2015., (49), pregleda otvorenih stavki po kreditu na dan 30. rujna 2015., (51), prijedloga izmjene ugovora o kreditu (53-56), pisanog nalaza i mišljenja ovlaštenog knjigovodstveno-financijskog vještaka Sanje Radoš s pisanim odgovorom (144-176, 212-215).

4.1. Izveden je dokaz saslušanjem stalnog sudskog vještaka za knjigovodstvo i financije Sanje Radoš iz trgovačkog društva LIDER PREMIUM d.o.o., [adresa] (stranica 222).

5. Izvedeni dokazi ocijenjeni su sukladno odredbi čl. 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP).

6. Ocjenom izvedenih dokaza sud utvrđuje da je tužbeni zahtjev osnovan.

7. Predmet spora tužiteljičin je zahtjev za isplatom iznosa od 11.258,87 EUR-a sa zakonskim zateznim kamatama od čega se iznos od 4.763,15 EUR-a odnosi na preplatu s osnove ništetne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi iz Ugovora, dok se iznos od 6.495,72 EUR-a odnosi na preplatu na ime ništetne odredbe o valutnoj klauzuli u valuti CHF iz Ugovora.

8. Nije sporno da su tužiteljica kao korisnica kredita i tuženik kao kreditor sklopili Ugovor 29. svibnja 2005. Ugovorom je tuženik kao kreditor odobrio i stavio na raspolaganje tužiteljici kredit u kunskoj protuvrijednosti od 101.100,00 CHF obračunato prema srednjem tečaju Hrvatske narodne banke. Tužiteljica se obvezala tuženiku platiti u anuitetima iznos od 101.100,00 CHF i redovnu kamatu koja je tijekom postojanja obveze promjenjiva u skladu s promjenama Odluke o kamatnim stopama tuženika, a na dan sklapanja Ugovora iznosi 4,50%. Rok otplate kredita iznosi 240 mjeseci, a namjena kredita je kupnja stana. Mjesečni anuitet u kunskoj protuvrijednosti iznosi 634,70 CHF obračunatoj po srednjem tečaju Hrvatske narodne banke važećem za CHF na dan plaćanja. Iznos anuiteta sadrži glavni dug i kamatu obračunatu temeljem kamatne stope važeći na dan sklapanja Ugovora. Stranke su 25. siječnja 2016., sklopile Dodatak Ugovoru sukladno ZIDZPK/15.

9. Sporno je ima li tužiteljica koji je prihvatila konverziju i čiji je CHF kredit konvertiran sukladno odredbama ZIDZPK/2015, unatoč izvršenoj konverziji, pravo na povrat s osnove preplate zbog ništetne odredbe Ugovora o promjenjivoj kamatnoj stopi i s osnove preplate zbog nepoštene i ništetne odredbe Ugovora o valutnoj klauzuli u valuti CHF, a ako je odgovor potvrdan, u kom iznosu. Sporno je ima li tužiteljica svojstvo potrošača, postoji li aktivna legitimacija te je li nastupila zastara tražbine.

10. Radi odlučivanja o tome ima li tužiteljica koja je prihvatila konverziju i čiji je CHF kredit konvertiran sukladno odredbama ZIDZPK/2015, unatoč izvršenoj konverziji pravo na povrat s osnove preplate zbog ništetne odredbe Ugovora o promjenjivoj kamatnoj stopi i s osnove preplate zbog nepoštene i ništetne odredbe Ugovora o valutnoj klauzuli u valuti CHF, potrebno je utvrditi je li tužiteljica kao potrošač prije stupanja na snagu ZIDZPK/15 imala kakva prava po osnovi nepoštene i ništetne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi te nepoštene i ništetne odredbe o valutnoj klauzuli iz Ugovora, je li tuženik kao trgovac prije stupanja na snagu ZIDZPK/15 imao kakvih obveza po osnovi ništetne odredbe o parametrima promjenjivosti stope ugovorne kamate i odredbe o valutnoj klauzuli iz Ugovora te je li odredbama ZID ZPK/15 ponuđeno tužiteljici kao potrošaču novacijom postojećeg Ugovora otkloniti neravnotežu u pravima i obvezama stranaka i uspostava uravnoteženih odnosa prava i obveza obiju stranaka.

11. U vrijeme sklapanja Ugovora (29. rujna 2005.) na snazi je bio Zakon o zaštiti potrošača (''Narodne novine'' broj 96/2003 - dalje: ZOZP/03) kojim je definiran pojam nepoštene odredbe i ocjena nepoštenosti kako slijedi:

- čl. 81. ZOZP/03:

(1) Ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra se nepoštenom ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača. (2) Smatra se da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo, ako je ta odredba bila unaprijed formulirana od strane trgovca te zbog toga potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, poglavito ako se radi o odredbi unaprijed formuliranoga standardnog ugovora trgovca.

(3) Činjenica da se o pojedinim aspektima neke ugovorne odredbe, odnosno o pojedinoj ugovornoj odredbi pojedinačno pregovaralo ne utječe na mogućnost da se ostale odredbe tog ugovora ocjene nepoštenima, ako cjelokupna ocjena ugovora ukazuje na to da se radi o unaprijed formuliranom standardnom ugovoru trgovca. (4) Ako trgovac tvrdi da se o pojedinoj ugovornoj odredbi u unaprijed sastavljenom ugovoru pojedinačno pregovaralo, dužan je to dokazati.

(5) Odredbe ove glave Zakona ne primjenjuju se na ugovorne odredbe kojima se u ugovor unose zakonske odredbe prisilne naravi, odnosno kojima se u ugovor unose odredbe i načela konvencija koje obvezuju Republiku Hrvatsku.

- čl. 84. ZOZP/03: Nije dopušteno ocjenjivati jesu li poštene ugovorne odredbe o predmetu ugovora i cijeni ako su te odredbe jasne, lako razumljive i lako uočljive.

- čl. 85. ZOZP/03: Ako, na temelju zakona ili sporazuma stranaka, ugovor mora biti u pisanom obliku, njegove odredbe moraju biti napisane jasno i lako razumljivo te moraju biti lako uočljive.

- čl. 86. ZOZP/03: (1) Dvojbene ili nerazumljive ugovorne odredbe tumače se u smislu koji je povoljniji za potrošača. (2) Pravilo iz prethodnog stavka ovoga članka ne primjenjuje se u postupcima pokrenutim na temelju članka 88. ovoga Zakona.

- čl. 87. ZOZP/03 (1) Nepoštena ugovorna odredba je ništava. (2) Ništavost pojedine odredbe ugovora ne povlači ništavost i samog ugovora ako on može opstati bez ništave odredbe.

11.1. Navedene odredbe nacionalnog prava po svom su sadržaju u bitnom identične odgovarajućim odredbama čl. 3. do čl. 6. Direktive Vijeća broj 93/13/EEZ od 5. travnja 1993., o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima. S obzirom na to da Republika Hrvatska u vrijeme sklapanja Ugovora nije bila članica EEZ, Republika Hrvatska nije bila dužna implementirati navedenu Direktivu, pa sama Direktiva nema ni izravni ni interpretativni učinak kod tumačenja citiranih odredaba ZZP/07.

11.2. Međutim, u odnosu na pravne odnose i sporove za koje je mjerodavan ZOZP/03, koji su nastali prije ulaska Republike Hrvatske u Europsku uniju, a na koje se ni izravno ni interpretativno ne primjenjuje pravo Europske unije, postoji obveza hrvatskih sudova tumačiti nacionalno pravo u duhu prava Europske unije i njezinih sveopćih pravnih stečevina, što uključuje uz ostalo i praksu Suda Europske unije, na što se Republika Hrvatska obvezala sklapanjem Sporazuma o stabilizaciji i pridruživanju, koji je u primjeni od 2005., (posebno čl. 69. i 74. ''Narodne novine'', broj 11/2001).

12. Ništetnost odredaba ugovora o potrošačkom kreditiranju koje su sklapale banke u Republici Hrvatskoj utvrđena je presudom Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/12 od 4. srpnja 2013., pa je u odnosu na tuženika u točki I. izreke presuđeno:

''1. Utvrđuje se da je prvotužena Zagrebačka banka d.d. u razdoblju od 01. travnja 2005. godine do 31. prosinca 2008. godine povrijedila kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju - ugovorima o kreditima, na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja predmetnih ugovora prvotužena Zagrebačka banka d.d. kao trgovac nije potrošače u cijelosti informirala o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi zaključenja predmetnih ugovora o kreditu, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, pa je time prvotužena Zagrebačka banka d.d. postupala suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača (''Narodne novine'' br. 96/03) u razdoblju od 01. 06. 2005. godine do 06.08.2007. godine i to člancima 81.,82. i 90., a od 07.08.2007. do 31.12.2008. godine protivno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača (''Narodne novine'' br. 79/07, 125/07, 75/09, 79/09, 89/09, 133/09) i to člancima 96. i 97. Zakona o zaštiti potrošača te suprotno odredbama Zakona o obveznim odnosima, te da je u razdoblju od 10.09.2003. godine do 31.12.2008. godine, a koja povreda traje i nadalje, povrijedila kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima, koristeći u istima, ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju - ugovorima o kreditima, na način da je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja obveze po ugovorima o kreditima promjenljiva u skladu s jednostranom odlukom prvotužene Zagrebačke banke d.d. i drugim internim aktima banke, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja ugovora prvotužena Zagrebačka banka d.d. kao trgovac i korisnici kreditnih usluga kao potrošači nisu pojedinačno pregovarali i ugovorom utvrdili egzaktne parametre i metodu izračuna tih parametara koji utječu na odluku prvotužene Zagrebačke banke d.d. o promjeni stope ugovorene kamate, a što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana utemeljenu na jednostranom povećanju kamatnih stopa, a sve na štetu potrošača, pa je time prvotužena Zagrebačka banka d.d. postupila suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača (''Narodne novine'' br. 96/03) u razdoblju od 10.09.2003. godine do 06.08.2007. godine i to člancima 81., 82., 90., a od 07.08.2007. godine pa nadalje, protivno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača (''Narodne novine'' br. 79/07, 125/07, 75/09, 79/09, 89/09, 133/09) i to člancima 96. i 97. Zakona o zaštiti potrošača te suprotno odredbama Zakona o obveznim odnosima.''

12.1. Presudama Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Revt- 249/14-2 od 9. travnja 2015., i Revt-2221/2018 od 3. rujna 2019., odbijene su revizije tuženih banaka protiv presuda Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-7129/13-4 od 13. lipnja 2014., i Pž- 6632/2017-10 od 14. lipnja 2018., kojima je potvrđena prvostupanjska presuda kako u odnosu na utvrđenje da su te banke u određeno navedenim razdobljima povrijedile kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita sklapanjem ugovora o kreditu koristeći u njima nepoštene i ništetne ugovorne odredbe ugovaranjem valute CHF uz koju je vezana glavnica, tako i u odnosu na utvrđenje da su ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkim kreditima na način da je ugovorena promjenjiva redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja obveze po ugovorima o kreditima promjenljiva u skladu s jednostranom odlukom banke.

13. Vrhovni sud Republike Hrvatske je u svojim odlukama (Rev-820/2023-3 od 23. travnja 2024., Rev-259/2022-3 od 9. listopada 2024., i dalje) zauzeo shvaćanje da ugovor može ostati na snazi i bez ništetne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli u valuti CHF, navodeći da "…ugovor o kreditu može opstati i nije u cijelosti ništetan u slučaju ništetnosti odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli pod uvjetom da je moguća ponovna uspostava pravne i činjenične situacije u kojoj bi se potrošač nalazio da one nisu postojale i da je time uspostavljena primjerena ravnoteža između zahtjeva za visokom razinom zaštite potrošača, s jedne strane i zahtjeva za efikasnim funkcioniranjem tržišta i tržišnih sloboda, s druge".

14. Sporno je je li sklapanjem Dodatka Ugovoru omogućena ponovna uspostava pravne i činjenične situacije u kojoj bi se potrošač nalazio da nisu postojale ništetne odredbe ugovora o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli u valuti CHF te je li sklapanjem Dodatka Ugovoru uspostavljena primjerena ravnoteža između zahtjeva za visokom razinom zaštite potrošača, s jedne strane i zahtjeva za efikasnim funkcioniranjem tržišta i tržišnih sloboda, s druge.

14.1. Sporno je kakav učinak ima pravomoćna presuda iz kolektivnog spora kojom je utvrđeno da je prvotužena Zagrebačka banka d.d. u razdoblju od 1. travnja 2005., do 31. prosinca 2008., povrijedila kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita, zaključujući ugovore o kreditima koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju-ugovorima o kreditima, na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica CHF.

14.2. Riječ je od odredbi ugovora o kreditu bez koje ugovor ne može ostati na snazi jer je glavna obveza kreditora po svom sadržaju osnovni predmet ugovora i samim time bitan sastavni dio ugovora. Naime, prema odredbi čl. 1065. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 53/1991, 73/1991, 3/1994, 111/1993, 107/1995, 7/1996, 112/1999 i 88/2001 – dalje: ZOO/91) koji je bio na snazi u vrijeme sklapanja Ugovora, ugovorom o kreditu banka se obvezuje da korisniku kredita stavi na raspolaganje određeni iznos novčanih sredstava, na određeno ili neodređeno vrijeme, za neku namjenu ili bez utvrđene namjene, a korisnik se obvezuje da banci plaća ugovorenu kamatu i dobiveni iznos novca vrati u vrijeme i na način kako je utvrđeno ugovorom.

14.3. Dakle, glavna obveza banke, odnosno glavni predmet ugovora je stavljanje korisniku na raspolaganje određenog iznosa novčanih sredstava pa je u slučaju ništetnosti te odredbe ništetan i cijeli ugovor.

14.4. Ništetnost se procjenjuje prema trenutku sklapanja ugovora, imajući na umu pravni okvir, kao i sve okolnosti konkretnog slučaja i ugovora u njegovoj cjelini. Kasnije stupanje na snagu ZID ZPK/15 kojim je potrošaču pružena mogućnost tražiti od banke novaciju ugovora radi uklanjanja ništetne odredbe o glavnom predmetu ugovora, s djelovanjem od početka, nema utjecaja na ocjenu o tome je li prvotni Ugovor o kreditu ništetan u cijelosti.

14.5. Sud stoga utvrđuje da je Ugovor kojega su stranke sklopile 29. rujna 2005., u cijelosti ništetan. Nakon pravomoćnosti presude Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/2012 od 4. srpnja 2013., tuženik je bio ovlašten u posebnoj parnici dokazivati da je konkretni Ugovor kojega su stranke sklopile 29. rujna 2005., pravno valjan. Tuženik tijekom postupka nije dostavio pravomoćnu presudu iz posebne parnice koja bi sadržala utvrđenje da je Ugovor od 29. rujna 2005., pravno valjan niti je pravnu valjanost tog Ugovora dokazao u ovom postupku.

14.6. Nakon što je sud utvrdio ništetnost nepoštene odredbe ugovora sklopljenog između potrošača i prodavatelja robe ili pružatelja usluga koja taj ugovor čini ništavim u cijelosti, ništetnu odredbu taj sud ne može zamijeniti bilo tumačenjem izjava volje ugovornih strana, kako bi se izbjeglo utvrđenje ništetnosti navedenog ugovora, ili dispozitivnom odredbom nacionalnog prava, čak i ako je potrošač bio obaviješten o posljedicama ništetnosti tog ugovora te ih je prihvatio.

14.7. U slučaju ništetnosti ugovora, prema odredbi čl. 104. st. 1. ZOO/91, svaka ugovorna strana dužna je vratiti drugoj sve ono što je primila po osnovi takvog ugovora. Tužitelj je ovlašten zahtijevati povrat uplaćenog novčanog iznosa sa zakonskim zateznim kamatama od dana svake pojedine uplate, a tuženik povrat onoga što je dao, sa zakonskim zateznim kamatama od dana kada je zatražio povrat, jer je bio nepošten i koristio je u konkretnom ugovornom odnosu nepoštene i ništetne odredbe o bitnom sadržaju potrošačkog ugovora.

14.8. Sklapanjem Dodatka Ugovoru 25. siječnja 2016., nije moguća ponovna uspostava pravne i činjenične situacije u kojoj bi se potrošač nalazio da nisu postojale nepoštene i ništetne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli u valuti CHF po Ugovoru od 29. rujna 2005. Sklapanjem Dodatka Ugovoru nije uspostavljena primjerena ravnoteža između zahtjeva za visokom razinom zaštite potrošača, s jedne strane i zahtjeva za efikasnim funkcioniranjem tržišta i tržišnih sloboda, s druge.

14.9. Ostvarujući prava koja proizlaze iz zahtjeva za poštivanjem tržišnih sloboda tuženik je svoja prava ostvarivao na način da je u Ugovoru od 29. rujna 2005., koristio nepoštene i ništene odredbe o valutnoj klauzuli u valuti CHF i promjenjivoj kamatnoj stopi, što proizlazi iz pravomoćne presude Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/12 od 4. srpnja 2013.

14.10. Nasuprot tuženiku, tužiteljica kao potrošač ni u jednom trenutku konkretnog ugovornog odnosa koji je predmet spora nije mogla ostvarivati prava koja proizlaze iz zahtjeva za visokom razinom zaštite potrošača. Tužiteljica nije mogla u spornom poslovnom odnosu koristiti prava koja proizlaze iz načela jednakosti i ravnopravnosti u obveznopravnom odnosu. Načelo jednakosti i ravnopravnosti u obveznopravnom odnosu pretpostavlja mogućnost obiju ugovornih strana slobodno izraziti volju pri stjecanju prava i preuzimanju obveza. Kod sklapanja Ugovora od 29. rujna 2005., tužiteljica kao potrošač nije mogla pojedinačno pregovarati o nepoštenim ugovornim odredbama koje je formulirao tuženik i tužiteljica kao potrošač nije mogla utjecati na njihov sadržaj, čime je uzrokovana znatna neravnoteža u pravima i obvezama stranaka na štetu tužiteljice kao potrošača, a ova utvrđenja proizlaze iz sadržaja pravomoćne presude Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/12 od 4. srpnja 2013. Prilikom sklapanja Dodatka Ugovoru od 25. siječnja 2016., tužiteljica kao potrošač ponovno nije mogla izraziti svoju volju jer je sadržaj Dodatka Ugovoru bio omeđen zakonodavnom aktivnošću i to u vrijeme kada ugovorne strane, a ni zakonodavac nije znao niti je mogao znati da će odredba o ništetnosti ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli biti pravomoćno utvrđena ništetnom tijekom 2018. , u sudskom postupku. Bez djelotvornog sustava pravne pomoći tužiteljica kao potrošač ne može ostvariti prava koja proizlaze iz zahtjeva za visokom razinom zaštite tužiteljice kao potrošača. Donošenje ZIDZPK/15 ne predstavlja djelotvoran sustav pravne pomoći tužiteljici kao potrošaču jer kod njegovog donošenja nije mogla biti uzeta u obzir činjenica da će nakon donošenja tog Zakona biti utvrđena ništetnom odredba o valutnoj klauzuli u valuti CHF kao glavnoj obvezi iz Ugovora od 29. rujna 2005., a sadržaj odredbi ZIDZPK/15 nisu jamčile potrošaču pravo na visoku razinu njegove zaštite.

14.11. Zahtjev za efikasnim funkcioniranjem tržišta nije ocijenjen umanjenim ili otklonjenim kada je tuženik kao banka pozivajući se na tržište slobode sklapala ugovore s potrošačima koji su sadržavali ništetne i nepoštene odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli u valuti CHF. Stoga zahtjevi za efikasno funkcioniranje tržišta nisu dovedeni u pitanje kada potrošač zahtjeva uspostavu ravnoteže u pravima i obvezama stranaka. Prema ocjeni ovog suda uspostava ravnoteže u danim okolnostima moguća je u vraćanju svega onoga što su stranke primile na temelju Ugovora od 29. rujna 2005., koji je u cijelosti ništetan. Takav način uspostavljanja ravnoteže predstavlja djelotvoran sustav pravne pomoći potrošaču u ostvarivanju njegovih prava koja proizlaze iz zahtjeva jednakosti i ravnopravnosti u obveznopravnom odnosu.

15. U vrijeme stupanja na snagu ZID ZPK/15 (30. rujna 2015.) još nije bila utvrđena ništetnom odredba o valutnoj klauzuli u CHF u ugovorima o kreditu, dapače, u to vrijeme, prema pravnom shvaćanju Vrhovnog suda Republike Hrvatske izraženom u presudi poslovni broj Revt- 249/14-2, odredba o valutnoj klauzuli u CHF nije ništetna. Tek je nakon intervencije Ustavnog suda Republike Hrvatske presudom Visokog trgovačkog suda poslovni broj Pž-6632/2017-10 od 14. lipnja 2018., potvrđena prvostupanjska presuda kojom je utvrđena ništetnost navedene odredbe, a to shvaćanje je u ponovljenom postupku prihvatio i Vrhovni sud Republike Hrvatske u presudi poslovni broj Rev-2221/2018.

15.1. Prosječni potrošač u vrijeme sklapanja Dodatka Ugovoru nije mogao znati da je riječ o ništetnoj odredbi u pogledu valute uz koju je vezana njegova obveza, što za posljedicu ima ništetnost cijelog ugovora. Samim time tužiteljica kao potrošač nije se mogla valjano odreći prava na restituciju koja proizlaze iz odredaba ZOZP-a i ZOO- a, jer za postojanje tih prava nije ni znala u trenutku kad je 25. siječnja 2016., sklapala Dodatak Ugovoru.

15.2. Tužiteljica kao potrošač mogla se u konkretnom slučaju odreći potraživanja po osnovi stečenog prava na obeštećenje po osnovi ništetene odredbe o jednostranom pravu banke na promjenu kamatne stope, jer je glede tog prava 25. siječnja 2016., imala dovoljno informacija. Međutim, takvo odricanje od potraživanja ne proizlazi iz sadržaja Dodatka Ugovoru niti iz sadržaja bilo koje druge isprave koja se nalazi u spisu. Dapače, tužiteljica kao potrošač upravo je i podnijela predmetnu tužbu radi ostvarenja tog prava i tijekom parnice je i nakon konverzije ustrajala na zahtjevu.

15.3. Prema odredbi čl. 109. ZOO/91 na ništetnost sud pazi po službenoj dužnosti, na nju se može pozivati svaka zainteresirana osoba, a prema odredbi čl. 110. ZOO/91, pravo na isticanje ništetnosti ne gasi se.

16. Dana 30. rujna 2015., stupio je na snagu ZID ZPK/15 kojim su u čl. 1. st. 1. iza čl. 19. ZPK dodani čl. 19a. do 19l. ZPK. Tim Zakonom je uređen predmet konverzije, načela konverzije i načela izračuna konverzije kredita, informiranje potrošača i drugi parametri za provedbu tog zakona.

16.1. Predmetni zakon ne sadrži uvodne odredbe o ustavnoj osnovi i razlozima donošenja zakona, ciljevima koji se žele postići izglasanim zakonom, očekivanim učincima i posljedicama donošenja zakona, pa je jedini izvor prave volje zakonodavca u tumačenju zakonskih odredaba nacrt prijedloga zakona, u ovom slučaju Prijedloga ZID ZPK/15, kojeg je sačinilo Ministarstvo financija (dalje u tekstu: Nacrt). Konkretni Nacrt se niti u jednom dijelu ne temelji na tvrdnjama o ništetnosti pojedinih odredaba ili cijelog ugovora o kreditu s valutnom klauzulom u CHF, niti se iz njega može zaključiti da je cilj i svrha tog zakona bila otkloniti razloge ništetnosti zbog valutne klauzule i promjene stope redovnih kamata, niti uravnotežiti prava i obveze ugovornih strana iz takvih ugovora. To je i razumljivo jer je ništetnost cijelog ugovora tek naknadno utvrđena pravomoćnom presudom donesenom u kolektivnom sporu protiv više banaka, među kojima i ovdje tuženika. Sud smatra kako cilj i svrha predloženog zakona nije bilo uklanjanje ništetnih odredaba ugovora o kreditima u CHF, niti obeštećenje potrošača zbog primjene ništetnih odredaba o jednostranoj promjeni kamatne stope, nego trajno rješenje problema nastalog znatnom promjenom tečaja CHF u odnosu na kunu, u situaciji kad je u svim ugovorima o kreditu vezanim uz CHF rizik promjene tečaja u cijelosti bio prebačen na potrošače. Provođenje konverzije je odredbom čl. 19.b. ZID ZPK/15 uređeno na način da se položaj potrošača s kreditom denominiranim u kunama s valutnom klauzulom u CHF izjednači s položajem u kojem bi bio da je koristio kredit denominiran u kunama s valutnom klauzulom u EUR. Dakle, ni Nacrt, ni tekst ZID ZPK/15, nisu kao cilj i svrhu zakona proklamirali potpuno uravnoteženje prava i obveza stranaka, niti potpuno obeštećenje korisnika kredita zbog ništetnih odredaba ugovora. Navedenim Zakonom nije izravno došlo do izmjene odredaba Ugovora o kreditu, nego je njegova izmjena ovisila o suglasnosti potrošača. Zakonom je potrošačima ponuđena mogućnosti sklopiti novi ugovor o kreditu ili dodatak postojećem ugovoru o kreditu. Međutim, zahtjev postojanja suglasnosti potrošača sam po sebi ne dovodi do toga da se te odredbe ne smatraju odrazom obaveznih zakonskih odredaba, jer su banke njime obvezane potrošačima dati odgovarajuću ponudu unutar utvrđenog roka. Za potrošača je jedina alternativa ponuđenom bila zadržavanje postojećeg ugovora, uključujući i one odredbe koje su za njega štetne i koje su prema mišljenju nepoštene i ništetne. Osim toga, sadržaj potencijalnog dodatka ugovoru u potpunosti je uređen zakonom i nije ga proizvoljno sačinio prodavatelj robe ili pružatelj usluge. Potrošač tada nije znao za prava po osnovi ništetnosti cijelog ugovora. Potrošač koji se odlučio na sklapanje dodatka ugovoru o kreditu morao je dodatak sklopiti prema sadržaju prisilnih odredaba ZID ZPK/15, a banka mu je bila dužna ponuditi upravo takav dodatak radi novacije ugovora vezanog uz CHF. Formalna i materijalna ustavnost ZID ZPK/15 ne isključuje mogućnost ništetnosti sklopljenih ugovora po tom Zakonu, ako sud u pojedinačnom postupku utvrdi postojanje pretpostavke ništetnosti ugovora.

16.2. Uzimajući u obzir sve okolnosti konkretno slučaja, sud utvrđuje da je Dodatak Ugovoru kojega su stranke sklopile 25. siječnja 2016., također ništetan. Kada su stranke sklopile Dodatak Ugovoru čiji se krajnji učinak ne sastoji u ostvarenju ciljeva donošenja ZID ZPK/2015, a to su povećanje socijalne zaštite, sprječavanje nastavljanja nepoštene poslovne prakse kreditnih institucija i sprječavanje produbljivanja dužničke krize (rješenje Ustavnog suda Republike Hrvatske broj U-I- 3685/2015 i dr. od 4. travnja 2017.), nego je krajnji učinak zadržavanje onoga što su banke stekle na temelju ništetnog Ugovora od 29. rujna 2005., onda je u cijelosti ništetan i Dodatak Ugovoru sklopljen 25. siječnja 2016., jer je protivan moralu i prisilnim propisima te zahtjeva za visokom razinom zaštite potrošača. To stoga što je Dodatak Ugovoru od 25. siječnja 2016., u takvim okolnostima protivan prisilnim odredbama o ništetnosti potrošačkih ugovora. Ništetne odredbe o potrošačkim ugovorima sadržane su u istom propisu kao i odredbe o konverziji, a to su unutarnje odredbe zakona kojima se uređuje zaštita potrošača i potrošačko kreditiranje, a koji su propisi već navedeni u ovoj presudi. Kada u unutarnjem propisu Republike Hrvatske postoji kolizija odredaba istog zakona o zaštiti potrošača i potrošačkom kreditiranju, primjenjuje se ona odredba unutarnjeg propisa o zaštiti potrošača koja je povoljnija za potrošača, a takvo tumačenje sukladno je pravnom okviru za zaštitu potrošača kao dijelu javnog poretka EU, odnosno interpretativnim pravilima iz Direktive Vijeća 93/13/EZZ od 5. travnja 1993., o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima. Tužiteljica kao potrošač stoga ima pravo na puno obeštećenje na temelju ništetnih ugovora. Tužiteljica se nikada nije odrekla prava na puno obeštećenje jer takav zaključak ne proizlazi iz sadržaja ZID ZPK/15 i sklopljenih ugovora između parničnih stanaka za koje ovaj sud utvrđuje da su ništetni. Potpuna i pravedna restitucija je neupitni cilj i logična svrha svake druge ili bilo koje ništetnosti iz obveznopravnih odredbi domaćeg zakonodavstva, ali i iz prava EU.

17. Nakon donošenja pravomoćne presude Trovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/2012 od 4. srpnja 2013., tuženik je bio ovlašten u posebnoj parnici dokazivati da je Ugovor sklopljen s tužiteljicom 29. rujna 2005., pravno valjan, što tuženik nije učinio. U slučaju da je utvrđena pravna valjanost Ugovora od 29. rujna 2005., tuženik bi bio ovlašten pozivati se na prava i obveze iz Dodatka Ugovoru od 25. siječnja 2016.

17.1. Pravno je shvaćanje ovoga suda da Dodatak Ugovoru koji je sklopljen na temelju ZID ZPK/15 ima pravni učinak samo u onim slučajevima u kojima je trgovac u posebnoj parnici dokazao da je konkretni osnovi ugovor o kreditu pravno valjan i na koji se osnovi ugovor o kreditu ne protežu pravni učinci pravomoćne presude Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/2012 od 4. srpnja 2013., što u ovoj parnici tuženik nije dokazao. U Glavi IV.a ZID ZPK/15 sadržane su odredbe o konverziji kredita denominiranih u CHF i denominiranih u kunama s valutnom klauzulom u CHF. Odredbom čl. 19.a propisano je da se ovom glavom (IV.a) uređuju obveze vjerovnika i potrošača. Iz navedene odredbe proizlazi da je ZID ZPK/2015 uredio samo obveze vjerovnika i potrošača u slučaju sklapanja dodatka ugovoru. Taj Zakon ni na koji način ne dira u prava vjerovnika i potrošača. ZID ZPK/15 ne dira u pravo potrošača isticati razloge ništetnosti kredita denominiranih u CHF i denominiranih u kunama s valutnom klauzulom u CHF. Ne dira u pravo potrošača zahtijevati od trgovca povrat onoga što je trgovac stekao na temelju nepoštenih i ništetnih odredaba ugovora o kreditu, niti dira u pravo banke kao vjerovnika dokazivati da je pravno valjan ugovor koji sadrži odredbe koje u kolektivnom sporu potrošača protiv banaka utvrđene ništetnim. ZID ZPK/15 nije donesen radi otklanja razloga ništetnosti, jer takva svrha ne proizlazi ni iz jedne njegove odredbe. Sklapanjem Dodatka Ugovoru na temelju ZID ZPK/15 vjerovnik i potrošač nisu se mogli odreći ni jednog prava, jer prava tim izmjenama i dopunama nisu bila predmet uređivanja. Postojanje svojih subjektivnih prava vjerovnik i potrošač ovlašteni su dokazivati u posebnim postupcima pred sudovima ili onim tijelima koja su trajno ili privremeno osnovana radi ostvarivanja subjektivnih prava i trgovaca i potrošača. Tužitelj je svoja subjektivna prava odlučio štititi i ostvarivati u ovom postupku. Tužitelj se nije mogao prešutno odreći svojih prava na povrat novčanog iznosa iz ništetnog Ugovora. Odricanje od povrata novčanog iznosa predstavljao bi otpust duga za koji je potrebna izjava vjerovnika dužniku da neće tražiti njezino ispunjenje, a dužnik se s time suglasi (čl. 344. st. 1. ZOO/91).

18. Prema odredbi čl. 502.c ZPP-a, fizičke i pravne osobe mogu se u posebnim parnicama za naknadu štete ili isplate pozvati na pravno uređenje iz presude kojom će biti prihvaćen zahtjev iz tužbe za zaštitu kolektivnih interesa i prava da s određenim postupanjem, uključujući i propuštanjem tuženika, povrijeđeni ili ugroženi zakonom zaštićenim kolektivni interesi i prava osoba koje je tužitelj ovlašten štititi. U tom će slučaju sud biti vezan za ta utvrđenja u parnici u kojoj će se ta osoba na njih pozvati.

18.1. Tužiteljica se u ovoj parnici pozvala na utvrđenja iz presude kojom je prihvaćen zahtjev iz tužbe za zaštitu kolektivnih interesa i prava te je sud vezan za ta utvrđenja u ovoj parnici.

18.2. Tužiteljica je Ugovor od 29. rujna 2005., sklopila u svrhu kupnje stana. Na temelju te činjenice utvrđene iz sadržaja Ugovora i činjenice da je između parničnih stranaka sklopljen Dodatak Ugovoru (kojega su mogli sklopiti samo potrošači), sud utvrđuje da je tužiteljica potrošač, jer tako utvrđene činjenice tuženik ničim nije osporio. Tužiteljica je potrošač u smislu čl. 3. st. 1. ZOZP/03 jer je tužiteljica fizička osoba koja je sklopila pravni posao na tržištu, u svrhe koje nisu namijenjene njezinom zanimanju ni njezinoj poslovnoj aktivnosti ili poduzetničkoj djelatnosti. Iz navedenih razloga sud nije izvodio dokaz saslušanjem tužiteljice u svojstvu stranke radi utvrđivanja činjenice statusa potrošača.

19. Sud je vezan tužbenim zahtjevom u pogledu visine tražbine te je visinu tužiteljičine tražbine utvrđivao na način kako je to tužiteljica predložila jer je tužiteljičin prijedlog u okviru onoga što pripada tužiteljici na ime ništetnosti cijelog Ugovora, a samim time i ništetnosti Dodatka Ugovoru.

19.1. Radi utvrđivanja visine novčane tražbine izveden je dokaz knjigovodstveno-financijskim vještačenjem, a nalog vještaku sadržan je u rješenju Općinskog suda u Virovitici poslovni broj P-78/2023-8 od 29. studenog 2024.

19.2. Iz sadržaja pisanog nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka za knjigovodstvo i financije iz trgovačkog društva Lider Premium d.o.o., [adresa] i pisanog odgovora na tuženikove prigovore od 6. lipnja 2025., proizlazi da je tužiteljica s osnove ništetne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi preplatila iznos od 4.763,15 EUR-a, a s osnove ništetnih odredbi o valutnoj klauzuli u valuti CHF preplatila je iznos od 6.495,72 EUR-a, sve sa zakonskim zateznim kamatama.

19.3. Tužiteljica nije imala primjedbi na nalaz i mišljenje vještaka.

19.4. Tuženik je osporio nalaz i mišljenje vještaka smatrajući ga nebitnim za rješenje spora jer su stranke sklopile Dodatak Ugovoru od 25. siječnja 2016. Tuženica se usprotivila smanjenju tužbenog zahtjeva smatrajući ga preinakom tužbe.

19.5. Knjigovodstveno-financijski vještak saslušan na ročištu od 2. srpnja 2025., u cijelosti je ostao kad pisanog nalaza i mišljenja.

19.6. Uslijed utvrđenja suda da je Ugovor u cijelosti ništetan, a posljedično tome da je ništetan i Dodatak Ugovoru, sve s učincima samo u ovoj parnici (čl. 12. ZPP-a), sud je u cijelosti prihvatio nalaz i mišljenje vještaka u odnosu na visinu tražbine, jer je obračunata tražbina po nalazu i mišljenju vještaka u okviru onoga što tužiteljici pripada prema učincima u cijelosti ništetnog Ugovora od 29. rujna 2005.

20. Prigovor zastare je neosnovan.

20.1. Prema obvezujućem pravnom shvaćanju Vrhovnog sud Republike Hrvatske sa sjednice Građanskog odjela broj Su-IV-33/2022-6 od 31. siječnja 2022., a vezano uz shvaćanje Su-IV-47/2020 od 30. siječnja 2020., zastarni rok u slučaju restitucijskog zahtjeva prema kojem su ugovorne strane dužne vratiti jedna drugoj sve ono što su primile na temelju ništetnog ugovora, odnosno u slučaju zahtjeva iz članka 323. stavak 1. ZOO/05 (članak 104. stavak 1. ZOO/91) kao posljedice utvrđenja ništetnosti ugovora, počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora, a ako je ništetnost ustanovljena, kao u ovom slučaju, već u postupku kolektivne zaštite potrošača, tada zastarni rok, sukladno tekstu oba pravna shvaćanja, počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ništetnost u postupku kolektivne zaštite potrošača, neovisno od (naknadnog) utvrđenja ništetnosti sadržajno istovjetnih ugovornih odredbi kredita u CHF odnosno kredita u kunama s valutnom klauzulom u CHF u svakom pojedinom slučaju, a povodom individualnih parnica potrošača u kojoj se oni pozivaju na pravne učinke presude donesene u postupku kolektivne zaštite. Presuda po tužbi radi zaštite kolektivnih interesa postala pravomoćna 13. lipnja 2014., u odnosu na promjenjivu kamatnu stopu, a u odnosu na valutnu klauzulu CHF postala je pravomoćna 14. lipnja 2018. Ništetnost cijelog Ugovora od 29. rujna 2005., sud je utvrdio u ovom postupku, samo s učinkom u ovoj parnici, odlučujući o tom pitanju kao prethodnom pitanju.

20.2. Tužba je predana sudu neposredno 7. lipnja 2019., koja sadrži restitucijski zahtjev s osnove utvrđene ništetnosti odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli CHF. Budući da je tužba predana sudu 7. lipnja 2019., a da je sud u ovom postupku utvrdio ništetnost cijelog Ugovora, nije protekao zastarni rok od pet godina i tužitelj je ovlašten pred sudom zahtijevati ostvarenje tražbine.

20.3. Neosnovan je tuženikov prigovor nedostatka aktivne legitimacije kojega je tuženik istakao navodeći da iz sadržaja prometa po kreditu proizlazi da su osim tužiteljice i treće osobe otplaćivale obveze po kreditu. Prema odredbi čl. 296. st. 1. i 2. ZOO/91 obvezu može ispuniti ne samo dužnik nego i treća osoba. Vjerovnik je dužan primiti ispunjenje od svake osobe koja ima neki pravni interes da obveza bude ispunjena, čak i kad se dužnik protivi tom ispunjenju. No, tuženik je u svojim poslovnim knjigama sve uplate evidentirao kao tužiteljičine uplate kao korisnika kredita, a prilikom obračuna konverzije sve obavljene uplate prihvaćene su kao tužiteljičine uplate. Od svega onoga što je tužiteljica tuženiku platila na temelju ništetnog Ugovora, tužiteljica u ovom postupku zahtjeva povrat samo dijela svega uplaćenog (6.972,88 EUR-a), koji je iznos tužiteljica tuženiku nedvojbeno platila, što proizlazi iz sadržaja specifikacije uplata koje se nalaze u spisu (12.055,59 EUR-a, odnosno 11.258,87 EUR-a prema smanjenom tužbenom zahtjevu).

24. Na temelju dokaza izvedenih tijekom postupka sud je nedvojbeno utvrdio da je Ugovor od 29. rujna 2005., ništetan, a posljedično tome ništetan je i Dodatak Ugovoru. Tužiteljica u ovom postupku nije zahtijevala vraćanje svega što je tuženik primio na temelju ništetnog Ugovora, već vraćanje samo dijela i to iznosa od 12.055,59 EUR-a, prije smanjenja tužbenog zahtjeva, odnosno iznosa od 11.258,87 EUR-a nakon smanjenja tužbenog zahtjeva. Sud je iz navedenih razloga prihvatio tužbeni zahtjev za povratom novčanog iznosa od 11.258,87 EUR-a, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od svake pojedine tužiteljeve uplate. Zakonske zatezne kamate dosuđene su primjenom odredbe čl. 104. st. 1. ZOO/91 i odredbe čl. 210. i 214. istog Zakona. Stopa zakonskih zateznim kamata dosuđena je primjenom odredbe čl. 1. Uredbe o visini stope zatezne kamate ("Narodne novine" broj 153/04) i odredbe čl. 29. st. 2. ZOO/05, po stopi koja se primjenjuje u ostalim odnosima. Slijedom toga, odlučeno je kao u točki I. izreke presude.

25. Tužiteljica je u podnesku od 20. svibnja 2025., smanjila tužbeni zahtjev za iznos od 796,72 EUR-a, na što tuženik nije pristao, zbog čega je sud meritorno odlučiti o tom dijelu zahtjeva. Uslijed utvrđenja suda da je Ugovor od 29. rujna 2005., ništetan, a samim tim da je ništetan i Dodatak Ugovoru, zbog ništetnosti Ugovora i Dodatka Ugovoru tužiteljica je ovlaštena od tuženika tražiti povrat svega onoga što je tuženiku platila, a platila je i iznos od 796,72 EUR-a što proizlazi iz sadržaja prometa po kreditu. Iz navedenog je razloga prihvaćen tužbeni zahtjev za isplatom iznosa od 796,72 EUR- a i odlučeno je kao u točki II. izreke presude.

26. Odluka o troškovima parničnog postupka donesena je na temelju odredbe čl. 154. st. 1. i čl. 155. st. 1. ZPP-a jer je tuženik u cijelosti izgubio parnicu i dužan je protivnoj stranci naknaditi troškove izazvane vođenjem postupka.

26.1. Visina tužiteljičinih parničnih troškova utvrđena je primjenom Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 138/23 - dalje: OT), vrijednosti predmeta spora i tužiteljičinom troškovniku.

26.2. Tužiteljičini parnični troškovi sastoje se od troška sastava tužbe u iznosu od 200,00 EUR-a (Tbr. 7.1. OT), troška sastava podnesaka od 26. rujna 2019., 28. listopada 2019., i 20. svibnja 2025., za svaki podnesak iznos od 200,00 EUR-a (Tbr. 8.1. OT), sastava podnesaka od 26. listopada 2020., i 14. siječnja 2022., za svaki podnesak iznos od 50,00 EUR-a (Tbr. 8.4. OT), troška zastupanja na ročištima od 21. listopada 2019., 23. listopada 2020., 20. studenog 2024., 2. srpnja 2025., i 7. listopada 2025., za svako ročište iznos od 200,00 EUR-a (Tbr. 9.1. OT), troška PDV u iznosu od 475,00 EUR-a (Tbr. 46. OT), i troška plaćenog i utrošenog predujma potrebnog za izvođenje dokaza knjigovodstveno-financijskim vještačenjem u iznosu od 586,94 EUR- a, što ukupno iznosi 2.961,94 EUR-a. Iz navedenih je razloga odlučeno kao u točki III. izreke presude.

U Virovitici 21. studenog 2025.

Sudac

Siniša Rajnović

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba županijskom sudu. Žalba se podnosi ovome suda, u roku od 15 dana od dana dostave presude.

Dostaviti:

1. Odvjetnik Krunoslav Markovinović,

2. Odvjetnica Margita Kiš Kapetanović.