REPUBLIKA HRVATSKA
TRGOVAČKI SUD U ZAGREBU
Zagreb, Trg Johna Fitzgeralda Kennedyja 11
Poslovni broj: P-1945/2024-21
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
I
R J E Š E NJ E
Trgovački sud u Zagrebu, po sutkinji tog suda Dini Jellin, na temelju pisanog prijedloga više sudske savjetnice Teodore Gregurić Šoštarić, u pravnoj stvari tužitelja HŽ INFRASTRUKTURA d.o.o., OIB: 39901919995, Mihanovićeva ulica 12, Zagreb, protiv tuženika HŽ CARGO d.o.o., OIB: 08720210702, Ulica Vjekoslava Heinzela 51, Zagreb, radi isplate iznosa od 3.000,00 eura, nakon javne glavne rasprave zaključene 22. listopada 2025., održane u prisutnosti punomoćnika stranaka, 21. studenog 2025.
p r e s u d i o j e
I. Odbija se tužbeni zahtjev:
"Nalaže se tuženiku HŽ CARGO d.o.o., Zagreb, Heinzelova 51, OIB: 08720210702 isplatiti tužitelju HŽ INFRASTRUKTURA d.o.o., Zagreb, Mihanovićeva ulica 12, OIB: 39901919995 iznos od 3.049,79 eur sa zakonskom zateznom kamatom tekućom na iznos od 3.029,14 eur od 20. ožujka 2021. do isplate te iznos od 20,65 eur od 5. svibnja 2021. do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. godine do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, te da naknadi trošak parničnog postupka, sve u roku od 15 dana."
i
r i j e š i o j e
I. Utvrđuje se da je tužitelj povukao tužbu u dijelu kojim je traženo da sud naloži tuženiku da tužitelju plati iznos od 13.253,50 eura, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim na iznos od 10.879,34 eura od 20. ožujka 2021. do isplate te na iznos od 2.374,16 eura od 5. svibnja 2021. do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. godine do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, te da naknadi trošak parničnog postupka, sve u roku od 15 dana.
II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadom troškova parničnog postupka kao neosnovan.
III. Odbija se zahtjev tuženika za naknadom troškova parničnog postupka kao neosnovan.
Obrazloženje
1. Tužitelj u tužbi od 23. rujna 2024. navodi da su presudom Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-3881/18 od 28. studenog 2019. promijenjeni, tj. povećani iznosi mjesečnih renti za gubitak u zaradi i gubitak u zaradi iz dopunskog rada u poljoprivredi te iznosi naknade za tuđu pomoć i njegu, a koje iznose da su tužitelj i tuženik uz trgovačko društvo HŽ Putnički prijevoz d.o.o. (dalje: HŽPP d.o.o.) bili obvezni isplaćivati oštećenicima F i FM sukladno presudi Općinskog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-2733/01, radi naknade štete nastale 10. listopada 1979. Navedenom presudom poslovni broj Pr-3881/18 naloženo je tužitelju, tuženiku i društvu HŽPP d.o.o. isplatiti oštećenicima iznos od ukupno 9.545,30 eura na ime mjesečnih renti te naknade za tuđu pomoć i njegu te troškove parničnog postupka u iznosu od 4.029,80 eura, sve zajedno sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama. Tužitelj da je 24. veljače 2021. izvršio plaćanje u iznosu od 27.130,51 eura na račun punomoćnika oštećenika.
Nadalje, da je presudom Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž-2634/15 od 31. siječnja 2017., a kojom je preinačena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-3286/13 od 26. svibnja 2014., naloženo tužitelju, tuženiku i društvu HŽPP d.o.o. isplatiti društvu Basler osiguranje d.d. (pripojeno društvu UNIQA osiguranje d.d.) iznos od 504,81 eura na ime troškova parničnog postupka te iznos od 103,69 eura na ime troška sastava žalbe, sve zajedno sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama. Tužitelj da je 7. travnja 2017. izvršio plaćanje u iznosu od 617,08 eura na račun UNIQA osiguranja d.d. Zagreb.
Isto tako, da je presudom Županijskog suda u Zadru poslovni broj Gž-1285/2020 od 15. siječnja 2021., a kojom je preinačena presuda Općinskog suda u Sesvetama poslovni broj P-15/2019 od 14. kolovoza 2020., naloženo tužitelju, tuženiku i društvu HŽPP d.o.o. isplatiti Hrvatskom uredu za osiguranje d.d. na ime troškova parničnog postupka iznos od ukupno 1.177,50 eura, zajedno sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama. Tužitelj da je 31. ožujka 2021. izvršio plaćanje u iznosu od 406,91 eura na račun Hrvatskog ureda za osiguranje d.d.
Također, da je presudom Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž R- 1155/2020 od 12. siječnja 2021. potvrđena presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-2446/2016 od 15. srpnja 2020. kojom je naloženo tužitelju, tuženiku i društvu HŽPP d.o.o. isplatiti FMČ iz [adresa] iznos od 22.164,71 eura, RM iz [adresa] iznos od 21.899,26 eura te naknaditi troškove parničnog postupka u iznosu od 26.546,22 eura, sve zajedno sa pripadajućim zakonskim kamatama. Tužitelj da je 24. veljače 2021. izvršio plaćanje u iznosu od 16.644,29 eura na račun punomoćnika RMČ i RM.
U svim navedenim postupcima da su tužitelj, tuženik i društvo HŽPP d.o.o. sudjelovali kao pravni sljednici društva HŽ – Hrvatske željeznice d.o.o., Zagreb (dalje: HŽ d.o.o.). Tužitelj ističe da je odredbom točke 6.2. Plana podjele trgovačkog društva HŽ d.o.o. br. U-27-41/06 od 12. travnja 2006. (dalje u tekstu: Plan podjele), određeno da se obveze i prava koje nastanu od dana upisa novih društava u sudski registar, a koje će biti definirane sudskim odlukama, odlukama upravnih tijela i javnih bilježnika te izvansudskim nagodbama u predmetima koji su kao sporni bili u postupku prije upisa novih društava, dijele, odnosno prenose na četiri nova društva razmjerno visini temeljnog kapitala utvrđenog za svako pojedino novo društvo u Izjavama o osnivanju. Citirana odredba da je dodatno utvrđena i Odlukom Uprave HŽ Hrvatske željeznice holding d.o.o. br. Uh-6-1/07 od 15. veljače 2007. Sukladno Odluci Uprave HŽ Hrvatske željeznice holding d.o.o. br. UH-35-15/12 od 26. listopada 2012., a zbog statusne promjene četvrtog od novonastalih društava – HŽ Vuča vlakova d.o.o. – koje je podjelom na društvo tuženika i HŽPP d.o.o. prestalo postojati, da su utvrđeni izmijenjeni omjeri u temeljnim kapitalima. Novoutvrđeni omjer za tuženika tako iznosi 42,97%, za društvo HŽPP d.o.o. 40,10%, dok je za tužitelja omjer ostao neizmijenjen i iznosi 16,93%. Tužitelj ističe da odredba točke 6.2. Plana podjele trgovačkog društva HŽ Hrvatske željeznice d.o.o., kao i navedene Odluke Uprave, ne čine razliku između glavnice i troškova postupka, već se odnose na sva prava i obveze koja za društva sljednike proizađu iz sudskih i drugih postupaka.
Nadalje, da je sektor pravnih poslova tužitelja po pravomoćnosti odluka donesenih u predmetima Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-3881/18 od 28. studenog 2019. i Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P- 3286/13 od 26. svibnja 2014. izdao nalog za plaćanje dosuđenih iznosa Sektoru financija, računovodstva i kontrolinga tužitelja, s napomenom da se isplaćeni iznos preračuna društvima tuženika i HŽPP d.o.o., na način opisan odredbom točke 6.2. Plana podjele i navedenim odlukama Uprave HŽ Hrvatske željeznice holding d.o.o. Po obavljenom preračunu tužitelj da je tuženiku ispostavio račun broj 793/DIR/10 na iznos od 10.879,33 eura uvećan za PDV po stopi od 25% za plaćanje izvršeno sukladno presudi Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-3881/18 te račun broj 783/DIR/10 na iznos od 247,45 eura uvećan za PDV po stopi od 25% za plaćanje izvršeno sukladno presudi Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž-2634/15. Tužitelj ističe da tuženik predmetne račune do danas nije podmirio. Nadalje, a s obzirom da su tuženik i društvo HŽPP d.o.o. samovoljno odlučili da parnične troškove neće naknađivati na način opisan odredbom točke 6.2. Plana podjele i navedenim odlukama Uprave HŽ Hrvatske željeznice holding d.o.o ., već tako da svako od društava naknadi 1/3 dosuđenih troškova, tužitelj je za iznose dosuđene po pravomoćnim presudama Općinskog suda u Sesvetama poslovni broj P-15/2019 od 14. kolovoza 2020. i Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-2446/2016 od 15. srpnja 2020. izdao nalog Sektoru financija, računovodstva i kontrolinga za plaćanje 1/3 dosuđenog iznosa parničnih troškova. Tužitelj je uz nalog za plaćanje dao i uputu da se za isplaćeni iznos izvrši preračun više plaćenog, odnosno razlike između 16,93% iznosa koje je tužitelj bio dužan platiti i 1/3 koju je platio, te da se razlika više plaćenog preračuna na društvo tuženika i HŽPP d.o.o. na način opisan odredbom točke 6.2. Plana podjele i navedenim odlukama Uprave HŽ Hrvatske željeznice holding d.o.o . Po obavljenom preračunu da je tužitelj ispostavio tuženiku račun broj 1560/DIR/10 na iznos od 82,60 eura uvećan za PDV po stopi od 25% za plaćanje izvršeno sukladno presudi Županijskog suda u Zadru poslovni broj Gž-1285/2020 te račun broj 1562/DIR/10 na iznos od 1.833,25 eura uvećan za PDV po stopi od 25% za plaćanje izvršeno sukladno presudi Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr- 2446/2016. Tuženik da predmetne račune do danas nije podmirio. Tužitelj također ističe kako je na predmetne račune PDV zaračunat sukladno pisanom očitovanju koje je, kao odgovor na iznesenu predmetnu problematiku, izdalo Ministarstvo financija – Porezna uprava, Središnji ured, 16. siječnja 2017., urbroj: 513-07-21-01/17-2.
Slijedom navedenoga, a s obzirom na to da je naplata u mirnom postupku izostala, tužitelj predlaže da sud usvoji tužbeni zahtjev i naloži tuženiku da tužitelju isplati iznos od 16.303,29 eura sa zakonskim zateznim kamatama te da naknadi trošak parničnog postupka.
2. Tuženik je u odgovoru na tužbu od 22. studenog 2024. naveo da se protivi tužbi i tužbenom zahtjevu u cijelosti te da isti osporava u osnovi i visini. U odnosu na utužene tražbine po presudi Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-3881/18 od 28. studenog 2019., presudi Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P- 3286/13 od 26. svibnja 2014., a koja je preinačena presudom Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž-2634/15 od 31. siječnja 2017., presudi presuda Općinskog suda u Sesvetama poslovni broj P-15/2019 od 14. kolovoza 2020., a koja je preinačena presudom Županijskog suda u Zadru poslovni broj Gž-1285/2020 od 15. siječnja 2021. te presudi Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-2446/2016 od 15. srpnja 2020., potvrđenom presudom Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž R- 1155/2020 od 12. siječnja 2021., tuženik je osporio visinu potraživanja tužitelja navodeći da ista nije ni razvidno prikazana ni dokazana bilo kojim dokazom, izračunom ili specifikacijom. Dodatno, tuženik navodi da je svoje obveze utvrđene presudama Županijskog suda u Zadru poslovni broj Gž-1285/2020 od 15. siječnja 2021. i Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž R-1155/2020 od 12. siječnja 2021. izvršio u cijelosti. Također, u odnosu na sva potraživanja tužitelja, tuženik je istaknuo prigovor zastare. Stoga predlaže odbit tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti te naložiti tužitelju da naknadi trošak ovog postupka.
3. Postupajući po rješenju ovog suda poslovni broj P-1945/2025- 12 od 21. srpnja 2025., tužitelj je podneskom od 7. kolovoza 2025. uredio tužbeni zahtjev navodeći da "povlači tužbeni zahtjev" u dijelu koji se odnosi na potraživanje iznosa od 2.291,56 eura po računu broj 1562/DIR/10, sve to budući da je tuženik 22. srpnja 2024., a sukladno presudi Trgovačkog suda u Zagrebu posl. br. 2556/2023 od 17. svibnja 2024., podmirio predmetno dugovanje. Nadalje, podneskom od 8. rujna 2025. tužitelj je konačno uredio tužbeni zahtjev budući da je 13. kolovoza 2025. primio uplate tuženika u iznosu od 13.939,35 eura kojim su podmirene tražbine tužitelja kako slijedi:
- iznos od 10.879,33 eura po presudi Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-3881/18 od 28. studenog 2019., a za koje potraživanje je tužitelj izdao račun broj 793/DIR/10,
- iznos od 2.955,55 eura na ime zakonskih zateznih kamata po presudi Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-3881/18 od 28. studenog 2019., a za koje potraživanje je tužitelj izdao račun broj 793/DIR/10,
- iznos od 82,60 eura po presudi Županijskog suda u Zadru poslovni broj Gž-1285/2020 od 15. siječnja 2021., a za koje potraživanje je tužitelj izdao račun broj 1560/DIR/10 i
- iznos od 21,87 eura na ime zakonskih zateznih kamata po presudi Županijskog suda u Zadru poslovni broj Gž-1285/2020 od 15. siječnja 2021., a za koje potraživanje je tužitelj izdao račun broj 1560/DIR/10.
Iz navedenog da je razvidno da tuženik nije podmirio PDV u iznosu 25% izražen na računima br. 793/DIR/10 i 1560/DIR/10, tj. iznos od 2.719,83 EUR po računu br. 793/DIR/10 te iznos od 20,65 eura po računu br. 1560/DIR/10. Također, da je u cijelosti ostalo nepodmireno dugovanje za plaćanje koje je tužitelj izvršio sukladno presudi Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž-2634/15 od 31. siječnja 2017., a za koje je tužitelj izdao račun broj 783/DIR/10. Slijedom navedenoga, tužitelj predlaže da se tuženiku naloži plaćanje iznosa od 3.049,14 eura sa zakonskim zateznim kamatama tekućim na iznos od 3.029,14 eura od 20. ožujka 2021. do isplate te iznos od 20,65 eura od 5. svibnja 2021. do isplate uz nastali trošak parničnog postupka.
4. Tuženik je podneskom od 2. rujna 2025. dostavio dokaze o uplatama od 13. kolovoza 2025., dok je u odnosu na potraživanje u iznosu od 309,31 eura po presudi Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž-2634/15 od 31. siječnja 2017., a za koje je tužitelj izdao račun broj 783/DIR/10, ostao kod prigovora zastare. Podneskom od 22. rujna 2025. ostao je pri svemu do sada iznesenom vezano za tužiteljevo potraživanje PDV-a, a u odnosu na tužbeni zahtjev konačno specificiran podneskom tužitelja od 8. rujna 2025., tuženik je naveo da se protivi istome s obzirom na to da glavnica potraživanja nije specificirana u skladu s utuženim računima niti je tijek zakonskih zateznih kamata određen u skladu s istima i pozitivnim zakonskim propisima.
5.1. Tužitelj je tijekom postupka podneskom od 7. kolovoza 2025. uredio tužbeni zahtjev na način da djelomično povukao tužbu i smanjio tužbeni zahtjev u dijelu koji se odnosi na potraživanje iznosa od 2.291,56 eura po presudi Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-2446/2016 od 15. srpnja 2020., potvrđenoj presudom Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž R-1155/2020 od 12. siječnja 2021.
5.2. Tuženik je navedeni podnesak, kojim je tužitelj uredio tužbeni zahtjev na način naveden u točki 5.1. obrazloženja, zaprimio 9. rujna 2025., međutim budući da se nije u zakonskom roku izjasnio, to sud smatra da je tuženik pristao na djelomično povlačenje tužbe u dijelu koji se odnosio na isplatu iznos od 2.291,56 eura. Stoga je postupak nastavljen u odnosu na preostali iznos koji tužitelj potražuje u predmetnom postupku.
5.3. Nadalje, podneskom od 8. rujna 2025. tužitelj je smanjio tužbeni zahtjev za iznos od 13.939,35 eura, sve sukladno uplati izvršenoj od strane tuženika 13. kolovoza 2025. te je konačno uredio tužbeni zahtjev na način da je zatražio da se tuženiku naloži plaćanje iznosa od 3.049,14 eura sa zakonskim zateznim kamatama tekućim na iznos od 3.029,14 eura od 20. ožujka 2021. do isplate te iznos od 20,65 eura od 5. svibnja 2021. do isplate uz nastali trošak parničnog postupka.
6. Ovdje se ističe da smanjenje tužbenog zahtjeva je djelomično povlačenje tužbe iz članka 193. Zakona o parničnom postupku (''Narodne novine'', broj: 53/1991., 91/1992., 58/1993., 112/1999., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 02/2007., 84/2008., 96/2008., 123/2008., 57/2011., 148/2011., 25/2013., 89/2014., 70/2019., 80/2022., 114/2022. i 155/2023., dalje u tekstu: ZPP) za koje je, ako je do toga došlo nakon što se tuženik upustio u raspravljanje o glavnoj stvari, potreban pristanak tuženika . Budući da je tuženik 22. rujna 2025. primio podnesak tužitelja od 8. rujna 2025. kojim je tužba djelomično povučena za iznos od 13.253,50 eura te se u roku od 15 dana o tome nije izjasnio, već je izričito osporio samo iznos od 3.049,79 eura koji tužitelj potražuje konačno postavljenim tužbenim zahtjevom, sukladno stavku 2. citiranog članka sud smatra se da je pristao na povlačenje. Slijedom navedenoga, odlučeno je kao u točki I. izreke rješenja.
7. Radi razjašnjenja spornih, a za ovaj postupak odlučnih činjenica, te pravilnog i potpunog utvrđenja činjeničnog stanja, sud je izveo dokaze čitanjem sljedećih isprava: sudskih odluka uz priložene punomoći i dokaze o izvršenim nalozima za plaćanje (listovi 5- 109, 182-188 i 200-206 spisa), Plana podjele trgovačkog društva HŽ- Hrvatske željeznice d.o.o. od 12. travnja 2006. (listovi 113- 116 spisa), Odluke HŽ- Hrvatske željeznice holding d.o.o. broj: Uh-6-1/07 od 15. veljače 2007. o primjeni točke 6.2. Plana podjele HŽ-a (list 117 spisa), Odluke HŽ-Hrvatske željeznice holding d.o.o. broj: Uh-35-15/12 od 26. listopada 2012. (list 118 spisa), računa broj 793/DIR/10 od 28. veljače 2021. s prilozima (listovi 119-121 spisa), računa broj 783/ DIR/10 od 28. veljače 2021. s prilozima (listovi 122-125 spisa), računa broj 1560/DIR/10 od 31. ožujka 2021. s prilozima (listovi 126-131 spisa), računa broj 1562/DIR/10 od 31. ožujka 2021. s prilozima (listovi 132-137 spisa), opomene za plaćanje od 30. lipnja 2021. (listovi 138-142 spisa), opomene za plaćanje od 7. listopada 2021. (listovi 144-147 spisa), ovjerenog izvoda iz poslovnih knjiga tužitelja (list 148 spisa), očitovanja Ministarstva financija – Porezne uprave, Središnjeg ureda, KLASA: 410-19/16-02/174, URBROJ: 513-07-21- 01/17-2, od 16. siječnja 2017. (listovi 149-150 spisa), potvrda o izvršenim nalozima za plaćanje (listovi 162-168, 196-199 i 207-210 spisa) i obračuna zateznih kamata (list 169 spisa).
8. Iako su stranke na pripremnom ročištu predložile izvođenje financijskog vještačenja na okolnost visine potraživanja, tužitelj je podneskom od 8. rujna 2025. odustao od navedenog dokaznog prijedloga. S obzirom na stav suda o pravnim pitanjima koja su bila sporna među strankama, a koji stav je sud obrazložio u točkama 16. i 17. presude, sud je odustao od izvođenja predloženog vještačenja kao nevažnog za odluku u predmetnoj pravnoj stvari.
9. Tužbeni zahtjev nije osnovan.
10. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od 3.049,79 eura, pri čemu se iznos od 247,45 eura odnosi na dio plaćenog duga s osnove naknade troškova parničnog postupka koji je tužitelj isplatio protustranci po pravomoćnoj i ovršnoj presudi Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-3286/13 od 26. svibnja 2014., preinačenoj presudom Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž-2634/15 od 31. siječnja 2017., a za koje potraživanje je tužitelj izdao račun broj 783/DIR/10 i obračunao i porez na dodanu u iznosu od 25% u iznosu od 61,86 eura, dok se iznos od 2.740,48 eura odnosi na porez na dodanu vrijednost od 25% obračunat na računima izdanim za plaćanja koja je tužitelj kao jedan od dužnika isplatitelja izvršio prema protustrankama na temelju presude Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-3881/18 od 28. studenog 2019. i presude Općinskog suda u Sesvetama poslovni broj P-15/2019 od 14. kolovoza 2020., preinačenoj presudom Županijskog suda u Zadru poslovni broj Gž-1285/2020 od 15. siječnja 2021.
11. Među strankama nije sporno da je tužitelj izvršio plaćanja po osnovi povećanih iznosa mjesečnih renti za gubitak u zaradi i gubitak u zaradi iz dopunskog rada u poljoprivredi te iznosi naknade za tuđu pomoć i njegu po pravomoćnoj i ovršnoj presudi Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-2446/2016 od 15. srpnja 2020. u iznosu od 27.130,51 EUR te nastali trošak parničnog postupka s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama po pravomoćnim i ovršnim presudama Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-3286/13 od 26. svibnja 2014. u iznosu od 617,08 EUR, Općinskog suda u Sesvetama poslovni broj P-15/2019 od 14. kolovoza 2020. u iznosu od 406,91 EUR i Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr- 2446/2016 od 15. srpnja 2020. u iznosu od 16.644,29 EUR. Također, nije sporno da je tuženik 22. srpnja 2024., sukladno presudi presudi Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-2556/2023 od 17. svibnja 2024., podmirio dugovanje u dijelu koji se odnosi na iznos od 2.291,56 eura koji u ovome postupku tužitelj potražuje po presudi Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-2446/2016 od 15. srpnja 2020., potvrđenoj presudom Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž R-1155/2020 od 12. siječnja 2021., a za koje potraživanje je tužitelj izdao račun broj 1562/DIR/10. Također, nije sporno ni da je tuženik 13. kolovoza 2025. isplatom tužitelju u iznosu od 13.834,88 eura podmirio dio utužene tražbine po presudi Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-3881/18 od 28. studenog 2019., a koji iznos se odnosi na dio plaćenog duga za povećani iznos mjesečnih renti za gubitak u zaradi i gubitak u zaradi iz dopunskog rada u poljoprivredi te iznosi naknade za tuđu pomoć i njegu , a koje iznose su tužitelj i tuženik uz trgovačko društvo HŽ Putnički prijevoz d.o.o. (dalje: HŽPP d.o.o.) bili obvezni isplaćivati oštećenicima F i FM sukladno presudi Općinskog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-2733/01, radi naknade štete nastale 10. listopada 1979., uvećan za zakonske zatezne kamate. Isto tako, nije sporno da je tuženik 13. kolovoza 2025. isplatom tužitelju u iznosu od 104,47 eura podmirio utuženi dio tražbine po presudi Općinskog suda u Sesvetama poslovni broj P-15/2019 od 14. kolovoza 2020., preinačenoj presudom Županijskog suda u Zadru poslovni broj Gž-1285/2020 od 15. siječnja 2021., a koji iznos se odnosi na dio plaćenog duga po osnovi naknade štete i troškova parničnog postupka FMČ i RM, uvećan za zakonske zatezne kamate. Navedeni iznosi koje je tuženik kao jedan od dužnika podmirio tužitelju obračunati su na temelju Plana podjele trgovačkog društva HŽ- Hrvatske željeznice d.o.o., Zagreb od 12. travnja 2006., Odluke o primjeni točke 6.2. Plana podijele HŽ-a broj Uh-6-1/7 i Odluke broj Uh-35- 15/12. Osim toga, među strankama nije sporno da tuženik nije platio iznos iznos koji tužitelj potražuje u predmetnoj pravnoj stvari.
12. Među strankama je sporno je li za utuženi dio potraživanja u iznosu od 247,45 EUR po presudi Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-3286/13 od 26. svibnja 2014., preinačenoj presudom Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž-2634/15 od 31. siječnja 2017. nastupila zastara te može li tužitelj izdavati račune i obračunavati porez na dodanu vrijednost u iznosu od 25% za dio plaćenog duga po osnovi sudskih odluka, te slijedom navedenoga je li tuženik u obvezi podmiriti po toj osnovi utuženi dio potraživanja u iznosu od 2.802,34 EUR .
13. Tuženik je tijekom postupka osporavao da bi tužitelj imao pravo potraživati porez na dodanu vrijednost (dalje u tekstu: PDV) za plaćeni dio duga po osnovi sudskih odluka, stoga će sud prije svega utvrditi je li tužitelj za utužena potraživanja mogao izdati račune te, s tim u vezi, na iznose navedene na računima koji su predmet postupka obračunati i PDV u iznosu od 25%.
14. Sukladno odredbi članka 4. stavka 1. Zakona o porezu na dodanu vrijednost ("Narodne novine", broj: 73/2013., 99/2013., 148/2013., 153/2013., 143/2014., 115/2016., 106/2018., 121/2019. i 138/2020.) predmet oporezivanja PDV-om je isporuka dobara u tuzemstvu uz naknadu koju obavi porezni obveznik koji djeluje kao takav (točka 1.) ili obavljanje usluga u tuzemstvu uz naknadu koje obavi porezni obveznik koji djeluje kao takav (točka 3.).
15. Parnične stranke su u odnosu solidarnih obveznika sukladno Zakonu o podjeli trgovačkog društva HŽ-Hrvatske željeznice d.o.o. ("Narodne novine", broj: 153/2005.) odnosno Planu podjele. Nadalje, odredbom članka 52. stavka 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj: 35/2005., 41/2008., 125/2011., 78/2015. i 29/2018., dalje u tekstu: ZOO) propisano je da dužnik koji je ispunio obvezu ima pravo zahtijevati od svakog sudužnika da mu naknadi dio duga koji pada na njega.
16. Stav je ovog suda da se u konkretnom slučaju ne radi o poslovnom odnosu niti je tužitelj tuženiku isporučio kakvo dobro ili obavio za njega uslugu za koju se izdaje račun niti obračunava porez na dodanu vrijednost. Dakle, suprotno shvaćanju Porezne prave na koje ukazuje tužitelj, ne radi se o nadoknadi učinjenih izdataka koje tužitelj na temelju ugovornog odnosa prevaljuje na ostala društva. S obzirom na navedeno, stav je ovog suda da nije bilo mjesta kako niti izdavanju računa tako niti obračunu poreza na dodanu vrijednost. Stoga je dio utužene tražbine koji se odnosi na obračunati porez na dodanu vrijednost u iznosu od 25% u iznosu od 2.802,64 EUR, a sukladno računima izdanim za plaćanja prema sudskim odlukama navedenim u točki 12. obrazloženja, neosnovan.
17. S obzirom na utvrđenja suda iz prethodne točke, zastara u odnosu na potraživanje iz presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P- 3286/13 od 26. svibnja 2014., preinačenoj presudom Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž-2634/15 od 31. siječnja 2017., ne teče od dana izdavanja računa broj 783/DIR/10 od 28. veljače 2021., već od dana kada je tužitelj izvršio plaćanje, dakle 7. travnja 2017. S obzirom na to da se na regres primjenjuje opći zastarni rok od 5 godina sukladno odredbi članka 225. ZOO-a, a da je tužba u predmetnoj pravnoj stvari podnesena 23. rujna 2024., razvidno je da je nastupila zastara potraživanje te je stoga osnovan tuženikov prigovor.
18. Slijedom navedenoga, odlučeno je kao u točki I. izreke presude.
19. Iako je tuženik, kao stranka koja je uspjela u sporu, u odgovoru na tužbu predložio da se tužitelju naloži da tuženiku naknadi trošak ovog postupka , do zaključenja glavne rasprave nije u smislu odredbe članka 164. stavka 2. ZPP-a određeno naveo troškove za koje traži naknadu, a na istu ne ostvaruje pravo i s obzirom na to da je zastupan po zastupnici po zaposlenju. Slijedom navedenoga, valjalo je odlučiti kao u točki II. izreke rješenja.
20. Budući da je tužitelj u cijelosti izgubio parnicu, to je sud odlučio kao u točki III. izreke rješenja.
U Zagrebu 21. studenoga 2025.
Sutkinja:
Dina Jellin
Nacrt odluke izradila:
Teodora Gregurić Šoštarić, viša sudska savjetnica
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ove presude nezadovoljna stranka može podnijeti žalbu Visokom trgovačkom sudu Republike Hrvatske u roku od 15 (petnaest) dana od dana ročišta za objavu presude (za stranku koja je bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje) odnosno u roku od 15 (petnaest) dana po primitku presude (za stranku koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje), koja se podnosi putem informacijskog sustava e-Komunikacija ovog suda.
Presuda u postupku u sporovima male vrijednosti može se pobijati samo zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. ZPP-a, osim zbog povrede iz članka 354. stavka 2. točke 3. ZPP-a (čl. 467. st. 1. ZPP-a).
