REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U VELIKOJ GORICI

Velika Gorica, Trg kralja Tomislava 36

Poslovni broj: P-280/2023-29

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Velikoj Gorici po sucu toga suda Marijanu Muži, kao sucu pojedincu u pravnoj stvari tužitelja NŠ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupan po punomoćniku Frani Šturi, odvjetniku iz Zagreba, protiv tuženika Erste&Steiermärkische Bank d.d., Rijeka, Jadranski Trg 3/a, OIB: 23057039320, zastupan po OD Hanžeković i Partneri d.o.o. iz Zagreba, radi utvrđenja ništetnosti i isplate, nakon održane glavne i javne rasprave 2. listopada 2025. u prisutnosti punomoćnika tužitelja i punomoćnika tuženika, temeljem odredbe čl. 335 st. 4. Zakona o parničnom postupku, 21. studenoga 2025.

p r e s u d i o  j e :

I. Utvrđuje se da je ništetna odredba članka 8.2. Ugovora o kreditu broj 2402006-1031262160/51400607-5103124806, sklopljenog 30.08.2006. godine, između tužitelja NŠ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i tuženika Erste&Steiermärkische bank d. d. iz Rijeke, Jadranski Trg 3/a, OIB: 23057039320, potvrđenog (solemniziranog) dana 04.09.2006. godine po javnom bilježniku Ranka Spevec iz Velike Gorice, pod brojem: OU-993/2006, a koja glasi: „Ugovorne strane su suglasne da se za vrijeme trajanja Ugovora o kreditu mogu vršiti promjene ugovorene kamatne stope, kao i način obračuna i naplate u skladu s važećim odlukama Banke.“

II. Nalaže se tuženiku Erste&Steiermärkische bank d. d. iz Rijeke, Jadranski Trg 3/a, OIB: 23057039320, da u roku od 15 dana, isplati tužitelju NŠ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], iznos od 1.993,50 EUR zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom koje teku:

-na iznos od 4,11 EUR od dana 11.11.2006. godine, pa do isplate

-na iznos od 0,72 EUR od dana 13.12.2006. godine, pa do isplate

-na iznos od 0,04 EUR od dana 13.01.2007. godine, pa do isplate

-na iznos od 0,59 EUR od dana 10.02.2007. godine, pa do isplate

-na iznos od 0,46 EUR od dana 13.03.2007. godine, pa do isplate

-na iznos od 3,84 EUR od dana 13.04.2007. godine, pa do isplate

-na iznos od 4,39 EUR od dana 12.05.2007. godine, pa do isplate

-na iznos od 1,37 EUR od dana 15.06.2007. godine, pa do isplate

-na iznos od 0,91 EUR od dana 13.07.2007. godine, pa do isplate

-na iznos od 6,67 EUR od dana 18.01.2008. godine, pa do isplate

-na iznos od 31,19 EUR od dana 21.02.2008. godine, pa do isplate

-na iznos od 31,79 EUR od dana 21.03.2008. godine, pa do isplate

-na iznos od 24,42 EUR od dana 22.04.2008. godine, pa do isplate

-na iznos od 30,71 EUR od dana 22.05.2008. godine, pa do isplate

-na iznos od 24,31 EUR od dana 22.06.2008. godine, pa do isplate

-na iznos od 31,16 EUR od dana 17.07.2008. godine, pa do isplate

-na iznos od 24,10 EUR od dana 22.08.2008. godine, pa do isplate

-na iznos od 24,10 EUR od dana 23.09.2008. godine, pa do isplate

-na iznos od 25,43 EUR od dana 22.10.2008. godine, pa do isplate

-na iznos od 32,92 EUR od dana 15.11.2008. godine, pa do isplate

-na iznos od 29,47 EUR od dana 13.12.2008. godine, pa do isplate

-na iznos od 22,78 EUR od dana 16.01.2009. godine, pa do isplate

-na iznos od 23,86 EUR od dana 14.02.2009. godine, pa do isplate

-na iznos od 91,41 EUR od dana 14.03.2009. godine, pa do isplate

-na iznos od 31,58 EUR od dana 16.04.2009. godine, pa do isplate

-na iznos od 31,69 EUR od dana 16.05.2009. godine, pa do isplate

-na iznos od 30,84 EUR od dana 16.06.2009. godine, pa do isplate

-na iznos od 21,23 EUR od dana 15.07.2009. godine, pa do isplate

-na iznos od 26,71 EUR od dana 14.08.2009. godine, pa do isplate

-na iznos od 32,32 EUR od dana 06.09.2009. godine, pa do isplate

-na iznos od 35,74 EUR od dana 30.10.2009. godine, pa do isplate

-na iznos od 30,13 EUR od dana 17.11.2009. godine, pa do isplate

-na iznos od 35,72 EUR od dana 15.12.2009. godine, pa do isplate

-na iznos od 32,18 EUR od dana 15.01.2010. godine, pa do isplate

-na iznos od 33,64 EUR od dana 16.02.2010. godine, pa do isplate

-na iznos od 33,02 EUR od dana 16.03.2010. godine, pa do isplate

-na iznos od 35,12 EUR od dana 15.04.2010. godine, pa do isplate

-na iznos od 26,97 EUR od dana 15.05.2010. godine, pa do isplate

-na iznos od 29,18 EUR od dana 16.06.2010. godine, pa do isplate

-na iznos od 40,29 EUR od dana 16.07.2010. godine, pa do isplate

-na iznos od 36,42 EUR od dana 14.08.2010. godine, pa do isplate

-na iznos od 32,89 EUR od dana 16.09.2010. godine, pa do isplate

-na iznos od 38,53 EUR od dana 16.10.2010. godine, pa do isplate

-na iznos od 28,97 EUR od dana 16.11.2010. godine, pa do isplate

-na iznos od 32,40 EUR od dana 16.12.2010. godine, pa do isplate

-na iznos od 46,96 EUR od dana 15.01.2011. godine, pa do isplate

-na iznos od 36,81 EUR od dana 16.02.2011. godine, pa do isplate

-na iznos od 168,55 EUR od dana 19.02.2013. godine, pa do isplate

-na iznos od 45,67 EUR od dana 15.03.2013. godine, pa do isplate

-na iznos od 41,34 EUR od dana 16.04.2013. godine, pa do isplate

-na iznos od 47,69 EUR od dana 14.05.2013. godine, pa do isplate

-na iznos od 41,81 EUR od dana 14.06.2013. godine, pa do isplate

-na iznos od 39,09 EUR od dana 13.07.2013. godine, pa do isplate

-na iznos od 38,20 EUR od dana 14.08.2013. godine, pa do isplate

-na iznos od 41,76 EUR od dana 14.09.2013. godine, pa do isplate

-na iznos od 44,63 EUR od dana 15.10.2013. godine, pa do isplate

-na iznos od 40,95 EUR od dana 15.11.2013. godine, pa do isplate

-na iznos od 39,22 EUR od dana 14.12.2013. godine, pa do isplate

-na iznos od 45,21 EUR od dana 15.01.2014. godine, pa do isplate

-na iznos od 42,55 EUR od dana 14.02.2014. godine, pa do isplate

-na iznos od 42,86 EUR od dana 14.03.2014. godine, pa do isplate

-na iznos od 43,85 EUR od dana 12.04.2014. godine, pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, od 01.08.2015. godine do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, te od 01.01.2023. godine pa do isplate za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena.

III. Nalaže se tuženiku da tužitelju naknadi prouzročeni parnični trošak u iznosu od 3.157,76 eura zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana donošenja presude prvog stupnja 21. studenoga 2025. pa do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, sve u roku 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi da je s tuženikom zaključio ugovor o kreditu 30. kolovoza 2006. br. 2402006-1031262160/51400607-5103124806 kojim je tuženik odobrio tužitelju kreditni iznos od 131.280,00 CHF. Navedenim ugovorom je ugovorena promjenjiva kamatna stopa od 4,750% godišnje (čl. 8.), te je predmetnim ugovorom ugovoreno vraćanje kredita u 360 mjeseci od prijenosa kredita u otplatu. Tuženik je s obzirom na odredbu navedenog ugovora jednom obavijestio tužitelja o promjeni kamatne stope na što je tužitelj usmeno prigovorila, dok je kasnije promjene tuženik vršio bez da o tome obavijesti tužitelja kao ugovornu stranu na bilo koji način tako da tužitelj nije imao mogućnosti za prigovor. Tužitelj je kroz mjesečne rate primijetio da je došlo do promjene tako da joj je mjesečni anuitet u odnosu na prvotni znatno porastao, međutim kao i u odnosu na prvi prigovor i daljnji prigovori tužitelja ostali su bez ikakvog rezultata.

1.1. Tužitelj kontinuirano uredno podmiruje obveze iz predmetnog ugovora o kreditu te je navedeni kredit još uvijek aktivan.

1.2. Kamatna stope se s početnih 4,75% godišnje do sada u više navrata mijenjala na štetu tužitelja. Iz potvrda (obavijesti) tuženika o promjeni kamatne stope po predmetnom kreditu, razvidno je da je korekcijom kamatne stope od 1.2.2008. ista iznosila 5,25%, korekcijom kamatne stope od 1.4.2009. ista je iznosila 5,60%, korekcijom od 3.8.2009. iznosila je 5,60%, korekcijom kamatne stope od 12.10.2010. iznosila je 5,35%, korekcijom od 3.5.2011. iznosila je 5,05 %, korekcijom od 6.10.2012. kamatna stopa je iznosila 4,70%, te od 1.1.2014. stupanjem na snagu Zakona o potrošačkom kreditiranju, kamatna stopa sukladno zakonskoj obvezi bila je određena na iznos od 3,23%. Tužitelj smatra da je takav način promjene kamatne stope ništetan obzirom da se ista mijenjala bez tužitelju jasnih parametara, odnosno ugovorena je na način da tužitelju kao potrošaču nije razumljiva jer ne sadrži jasne kriterije na temelju kojih bi tužitelj mogao predvidjeti ekonomske posljedice koje iz nje proizlaze. U konkretnom slučaju radi se o ugovornoj odredbi o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo te koja je u svojoj konkretnoj primjeni suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokovala znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, odnosno tužitelja u ovom postupku.

1.3. Dana 30. ožujka 2016. tužitelj i tuženik sklopili su Aneks broj 1 Ugovora o kreditu broj 5103124806, a na temelju odredbe članka 19.a do 19.i. Zakona o potrošačkom kreditiranju (NN 102/15) te su ugovoreni uvjeti za provedbu konverzije kredita s valutnom klauzulom u CHF u kunski kredit s valutnom klauzulom u EUR.

1.4. Odlukom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj: Pž-7129/13-4 od 13. lipnja 2014., utvrđeno je da između ostalih i tuženik u razdoblju od 10. rujna 2003. do 31. prosinca 2008., a koje povrede traju i nadalje, povrijedio kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita tako što u potrošačkim ugovorima po kreditima koristi nepoštenu ugovornu odredbu kojom je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja ugovorne obveze promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom banke o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo, a koja je ništetna.

1.5. Sukladno navedenom, tužitelj navodi da dio odredbe čl. 8 ugovora kojim se kamatna stopa određuje kao "promjenjiva sukladno odredbi Banke" kojim se omogućuje promjena iznosa anuiteta u slučaju promjene kamatne stope iz čl. 8. ugovora temeljem čl. 96. Zakona o zaštiti potrošača predstavljaju nepoštene ugovorne obveze koje su kao takve temeljem čl. 87. ZZP-a te čl. 296., 322. i 323. ZOO-a ništetne i ne proizvode pravne učinke odnosno smatraju se kao da nisu niti ugovorene. Nadalje, u čl. 7. ugovora sadržane su odredbe o valutnoj klauzuli kojima se otplata predmetnog kredita veže uz valutu švicarski franak (CHF).

1.6. Tužitelj ističe da ima pravo na povrat iznosa koji je preplatio s osnova nezakonitog povećanja po promjenjivoj kamatnoj stopi.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu navodi da u cijelosti osporava osnovu i visinu tužbenog zahtjeva. Nadalje tuženik ističe prigovor zastare navodeći da se na zahtjev tužitelja za isplatu treba primijeniti trogodišnji zastarni rok u smislu čl. 230. ZOO-a u vezi s čl. 118. ZZP-a, imajući u vidu tužiteljevo saznanje o svakoj promjeni kamatne stope i plaćanja koja je tužitelj vršio po uvećanim anuitetima.

2.1.. Tuženik navodi da je u ovom postupku potrebno utvrditi da li je u fazi pregovaranja oko sklapanja predmetnog ugovora o kreditu i samog sklapanja ugovora o kreditu tužitelj bio odgovarajuće informiran glede valute za koju se veže glavnica kredita, odnosno da li je banka upozorila tužitelja kao budućeg korisnika kredita na posljedice porasta vrijednosti strane valute (švicarskog franka) za njegove kreditne obveze, odnosno da li je tužitelj bio informiran glede promjene kamatne stope. Tuženik ističe kako je sve promjene kamatne stope izvršio sukladno tada važećim pozitivnim propisima.

2.2. U odnosu na Metodologiju utvrđivanja promjene kamatnih stopa, tuženik ističe kako je tužitelju pružena zaštita sukladno noveli Zakona o potrošačkom kreditiranju koja je objavljena 2. prosinca 2013., a stupila je na snagu 1. siječnja 2014..

2.3. Nadalje, tuženik navodi da je tek od stupanja na snagu Metodologije kojom je sukladno zakonom predviđenoj obvezi definiran parametar, fiksna marža te razdoblja promjena kamatnih stopa, odnosno od 1. siječnja 2014. mogao definirati navedene elemente promjenjive kamatne stope, odnosno izmijeniti sadržaj svih ugovorenih odnosa s promjenjivom kamatnom stopom što je tuženik i učinio.

2.4. Također tuženik navodi da se o spornim odredbama s tužiteljem pojedinačno pregovaralo slijedom čega iste nisu nepoštene, a samim time ni ništetne. Podredno, tuženica navodi da su sporne ugovorne odredbe jasne, lako uočljive i razumljive, zbog čega nije dopušteno ocjenjivati njihovu nepoštenost. Dodatno, navodi da zakonske odredbe članka 138. a ZZP/09 i članka 502. c Zakona o parničnom postupku predviđaju da se potrošači mogu pozvati na pravna utvrđenja iz presude za zaštitu kolektivnih interesa i prava u posebnim parnicama za naknadu štete, dok u ovom konkretnom slučaju tužitelj traži utvrđenje ništetnosti i isplatu na temelju stjecanja bez osnove. Nadalje, da je tuženica postupala u skladu s kogentnim zakonskim odredbama Zakona o bankama, Zakona o kreditnim institucijama, Zakona o zaštiti potrošača te Zakona o obveznim odnosima čime je ispoštovala sve zakonske obveze koje je imala. Tuženica navodi i da o razumljivosti spornih odredbi evidentno svjedoči činjenica da je tužitelj potpisao Ugovor o kreditu, kao i da mu je odredba o promjenjivoj kamatnoj stopi bila pojašnjena od strane radnika tuženice prilikom odobravanja Ugovora o kreditu. Osim toga, navodi da je Ugovor o kreditu solemniziran kod javnog bilježnika koji je tom prilikom potvrdio da Ugovor o kreditu, pa time i njegove odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi, predstavljaju pravu volju tužitelja te da isti prihvaća pravne posljedice koje za njega proizlaze iz takve odredbe. Dakle, javni bilježnik je postupio sukladno članku 57. Zakona o javnom bilježništvu te protumačio tužitelju značenje svih ugovornih odredbi, objasnio mu pravne posljedice koje za njega proizlaze iz Ugovora o kreditu, utvrdio kako su mu iste jasne i razumljive te se uvjerio o njegovoj pravoj i ozbiljnoj volji za sklapanjem predmetnog ugovora navedenog sadržaja. Nadalje, navodi da bi posljedica utvrđenja ništetnosti odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi na način kako to zahtijeva tužitelj dovela do posljedica kao da je među ugovornim stranama ugovorena fiksna kamatna stopa, a to ne bi odgovaralo pravoj ugovornoj volji ugovornih strana.

2.5. Tužena također spori da bi na strani tužitelja nastupila šteta, kao i da bi tuženik ikakvu štetu prouzročio svojim postupanjem tužitelju.

2.6. Sukladno navedenom tužena smatra da je tužba neutemeljena te da se tužitelj pogrešno poziva na odredbe ZOO-a kao i da je tuženik postupao u cijelosti sukladno ugovoru i preuzetim obvezama te tuženik predlaže tužbu i tužbeni zahtjev odbiti kao neosnovane u cijelosti uz naknadu parničnog troška tuženiku.

3. Sud je tijekom postupka izvršio uvid u cijeli predmet, u ugovor o kreditu od 30.8.2006. broj 2402006/1031262160/51400607-5103124806 (list spisa 7-11 spisa), u aneks broj 1 ugovora o kreditu broj 5103124806 od 30.3.2016. (list 12-14 spisa), u priloženu dokumentaciju (list 15-88 spisa te list 95-171 spisa te list 201-249 spisa, te list 252-272 spisa), u nalaz i mišljenje stalnog sudskog vještaka prof.dr.sc. dipl.oec. Vatroslava Zovka od 11. listopada 2021. (list 278-286 spisa), u pisano očitovanje sudskog vještak prof.dr.sc. Vatroslava Zovka od 6. lipnja 2024. (list 392 spisa) te dopunsko financijsko vještačenje sudskog vještaka Vatroslava Zovka od 24. listopada 2024. (list 400-402 spisa te list 404-407 spisa, te list 415 spisa), na ročištu održanom 11. lipnja 2024. također se očitovao stalni sudski vještak prof.dr.sc. Vatroslav Zovko.

4. Tužba i tužbeni zahtjev tužitelja specificiran podneskom od 21. veljače 2024. (list 386-387 spisa) u cijelosti je osnovan.

5. Uvidom o Ugovor o kreditu broj 2402006/1031262160/51400607- 5103124806 od 30. kolovoza 2006. utvrđeno je da je isti sklopljen između Erste&Steiermärkische bank d. d. kao banke i Mlinac Krešimir iz [adresa], kao korisnik kredita, te da je iznos kredita 131.280,00 CHF, namjena stambeni krediti građena preko 3 godine uz čvrstu valutnu klauzulu. Stambeni kredit za kupnju nekretnine.

6. Nadalje, uvidom u aneks broj 1 Ugovora o kreditu broj 5103124806 od 30. ožujka 2016., utvrđeno je da je isti sklopljen između Erste&Steiermärkische bank d. d. i NŠ iz [adresa].

7. Na okolnost visine tužbenog zahtjeva izveden je dokaz financijskim vještačenjem po stalnom sudskom vještaku za financije, računovodstvo, poreze i informatiku DŠ prof. dr.sc. dipl.oec. U skladu s utvrđenjima i izračunima iz nalaza te priležeće dokumentacije vještak je dao svoje mišljenje, navodeći da sveukupno potraživanje tužitelja radi preplate u slučaju da se primjenjivala fiksna kamatna stopa od 4,75% u razdoblju od 01. studenog 2006. zaključno sa 30. listopada 2011. godine iznosi 9.260,40 kuna, a pojedinačni mjesečni iznosi prikazani su u tablici 1. U slučaju da se tužitelju u razdoblju od 02. studenog 2011. do 30.rujna 2015. godine obračunavala početna kamata po kreditu u iznosu od 4,75%, tužitelj bi svojim stvarnim uplatama zaključno sa 30. rujna manje platio 5.323,52 kuna, a pojedinačni mjesečni iznosi prikazani su u tablici 2. Prilikom izračuna konverzije i sklapanja Aneksa predmetnog Ugovora o kreditu tužena nije uzela u obzir navodne preplate tužitelja vršene s obzirom na promjene u kamatnim stopama kroz razdoblje od početka otplate predmetnog kredita pa do konverzije.

7.1. Također, u svom pisanom očitovanju navedeni vještak je iskazao da je vještak u svom nalazu i mišljenju sačinio izračun više plaćene razlike tužitelja u odnosu na parametre određene zadatkom vještačenja, a sve temeljem stvarnim uplata tužitelja, te da samim time nalaz i mišljenje su u cijelosti matematički ispravni, a da sve ostale primjedbe predstavljaju pravna pitanja (zakonsko utemeljenje parametara određenih zadatkom vještačenja). U skladu s navedenim, vještak ističe da u cijelosti ostaje pri svom pisanom nalazu i mišljenju.

8. Sud je nalaz i mišljenje navedenog vještaka u cijelosti prihvatio kao vjerodostojan i valjan budući da je isti dan u skladu s pravilima struke te od strane stručne osobe, te da je zaključak vještaka izrađen u skladu sa zadatkom vještačenja koji mu je sud odredio.

9. Budući su prigovori tuženice na predmetni nalaz i mišljenje pravne naravi, a o kojima prigovorima je sud dao svoju ocjenu u prethodnom dijelu obrazloženja, isti ne dovode u sumnju vjerodostojnost nalaza i mišljenja jer ga je vještak izradio u skladu sa zadatkom koji mu je povjeren od strane suda.

10. Tužitelj NŠ je iskazao da je tijekom 2006. odlučio sa suprugom kupiti nekretninu za stanovanje te su se interesirali radi realizacije stambenog kredita. Odlučio se realizirati kredit u Erste banci jer su mu u toj banci bili najpovoljniji uvjeti realizacije kredita i to realizacija u švicarskim francima kada je bila kamata 4,75%, a uz banka je omogućavala i prijevremeno zatvaranje kredita bez neki dodatnih naplata zbog čega se odlučio za realizaciju kredita u navedenoj banci. Navedenim kreditom kupili su stan u [adresa], veličine 57 m² u kojem tužitelj stanuje sa svojom obitelji. Nadalje je naveo da se u banci nije moglo prigovarati u vezi visine kamatne stope, niti o ugovornim odredbama koje određuju način promjene kamatne stope, a u odnosu na rok otplate kredita te s obzirom na visinu njegovih tadašnjih primanja, bio mu je ponuđen rok otplate 30 godina na iznos kredita od 131.280,00 CHF. Nakon 3 godine su napravili prijevremenu uplatu u iznosu od oko 200.000,00 kuna te je nakon toga uredno otplaćivao anuitete kredita do konverzije i to do 2007., iznos kredita je bio ugovoren u iznosu od 650,00 CHF mjesečno, a početkom 2008. rata se povisila te je nastavio otplaćivati kredit koji je u cijelosti otplaćen tijekom 2019. ili 2020.. Banka ga nije obavještavala o bilo kakvim rizicima vezanim za promjenu kamatne stope. Budući je bilo dogovoreno da se otplata rata kredita vrši obustavom na njegovoj plaći, koja izjava je bila ovjerena od strane javnog bilježnika, zbog toga su uplate na ime otplate kredita vršene od strane njegovog poslodavca pod nazivom Optima direkt d.o.o., koji je često mijenjao svoj naziv.

11.Sud iskaz tužitelja NŠ u cijelosti ocjenjuje kao vjerodostojan i istinit budući da isti ima neposredna saznanja o bitnim činjenicama utvrđivanim u ovom postupku, te nije u suprotnosti s ostalim provedenim dokazima tijekom ovog postupka.

12. Cijeneći svaki dokaz zasebno i sve dokaze zajedno i na temelju rezultata cjelokupnog postupka, u skladu sa čl. 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine“, broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11. i 148/11. – pročišćeni tekst 25/13, 28/13, 89/14. i 70/19. dalje u tekstu: ZPP) ovaj sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev tužitelja usklađen podneskom od 21. veljače 2024. (list 386-387 spisa) u cijelosti osnovan.

13. Predmet spora je zahtjev tužitelja u tužbenom zahtjevu za utvrđenje ništetnim odredaba o promjenjivoj kamatnoj stopi iz članka 8. Ugovora o kreditu br. 2402006-1031262160/51400607-5103124806 od 30. kolovoza 2006., te da su nezakonito donesene odluke tuženika o promjenama kamatnih stopa kao i da je ništetna odredba o valutnoj klauzuli te da stoga tužitelj nije bio dužan plaćati mjesečnu ratu po promjenama kamatnih stopa koje je tuženik izvršio kao i po promjenjivom tečaju CHF.

14. Među strankama je sporno jesu li predmetne odredbe Ugovora o kreditu bile u skladu s odredbama zakona koji su uređivali pitanje zaštite potrošača, odnosno potrošačkog kreditiranja, jesu li bile u skladu s općim odredbama i načelima obveznog prava koje se tiču zasnivanja ovakve vrste obveza, te posljedično tome radi li se o ništavim odredbama Ugovora o kreditu. Sporna je i visina zahtjeva, kao i da li je nastupila zastara.

15. Iz samog Ugovora o kreditu proizlazi da niti na jednom mjestu nisu utvrđeni egzaktni parametri niti metode izračuna tih parametara koji utječu na odluku o promjeni kamatne stope slijedom čega je odredba da se kamatna stopa mijenja jednostranom odlukom banke suprotna načelu savjesnosti i poštenja, a samim time i ništetna. S tim u vezi, ugovorna odredba koja je protivna načelu savjesnosti i poštenja uzrokuje neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana i to isključivo na štetu tužitelja. Nadalje, tužiteljica osporava navode tuženice o njegovom nesavjesnom ponašanju na njezinu štetu budući da je upravo tuženica ta koja je bez valjane pravne osnove stekla iznose kamate koje je tužitelj platio u anuitetima otplate kredita preko iznosa promjenjive kamatne stope od 4,750%. Prema tome, tužitelj sukladno odredbama članka 1111. te članka 323. Zakona o obveznim odnosima osnovano potražuje od tuženice povrat svih iznosa koje je preplatio temeljem povećane kamatne stope. Tužitelj navodi i da je odredba o promjeni kamatne stope ključna odredba Ugovora o kreditu, a u ovom slučaju ista je ovisna isključivo o odluci jednog ugovaratelja – banke, bez da su istodobno precizno određeni uvjeti promjenjivosti i referentna stopa za koju se promjena veže, pa ista odredba na taj način uzrokuje neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, i to na štetu tužitelja, jer dolazi do situacije u kojoj vjerovnik jednostrano određuje obvezu dužnika koji promjenu ne može predvidjeti, a pravilnost promjene ne može niti provjeriti jer nema egzaktnih kriterija.

16. U odnosu na istaknuti prigovor zastare sud je mišljenja kako je isti neosnovan. Naime, podnošenjem kolektivne tužbe Trgovačkom sudu u Zagrebu u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača, a koji postupak je pokrenut podnošenjem tužbe 4. travnja 2012., došlo je do prekida zastare u smislu odredbe članka 388. ZOO/91, a isto propisuje članak 241. ZOO. Po pitanju zastare izričito se izjasnio Vrhovni sud Republike Hrvatske (dalje VSRH) u svojoj presudi posl. br. Rev- 2245/17 od 20. ožujka 2018. Prema shvaćanju VSRH izraženom u toj odluci pokretanjem parničnog postupka za zaštitu kolektivnih interesa potrošača dolazi do prekida zastare na temelju odredbe članka 241. ZOO te zastara individualnih restitucijskih zahtjeva počinje teći ispočetka tek od trenutka pravomoćnosti sudske odluke donesene u povodu te tužbe, zbog čega zastara nije nastupila. Prilikom donošenja takovog shvaćanja posebice se imalo na umu postojanje znatnih teškoća prilikom ostvarivanja restitucijskih zahtjeva iz ništetnih ugovora zbog toga što takvi zahtjevi zastarijevaju u relativno kratkom zastarnom roku od 5 godina, neovisno o tome što se pravo na isticanje ništetnosti sukladno članku 328. ZOO ne gasi.

17. Dakle, u nedostatku posebnih zakonskih odredaba koje bi izričito utvrđivale prekid zastare zbog pokretanja postupka radi zaštite kolektivnih interesa i prava, a vodeći i računa o tome da potrošači mogu ostvariti djelotvornu pravnu zaštitu bez obzira na kratak restitucijski rok iz ništetnih ugovora i bez obzira na to što je odredbom članka 140. ZZP propisano da pokretanje ili vođene postupka radi zaštite kolektivnih interesa potrošača ne sprječava potrošača da protiv trgovca pokrene pojedinačni postupak radi zaštite svojih povrijeđenih subjektivnih prava, revizijski sud nalazi da je vođenjem kolektivnog spora došlo do prekida zastare u smislu članka 241. ZOO jer u protivnom vođenje postupka kolektivne zaštite u opisanim okolnostima ne bi imalo smisla.

18. Stoga kako je u konkretnom slučaju tužba podnesena 12. lipnja 2019., a s obzirom na gore sve navedeno prigovor zastare tuženika nije osnovan.

19. Isto tako se napominje, da je Vrhovni sud Republike Hrvatske, Građanski odjel zauzeo stajalište 30. siječnja 2020. da u slučaju ništetnosti ugovora zastarni rok za povrat danoga počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora.

20. Uvidom u Ugovor o kreditu broj 2402006-1031262160/51400607- 5103124806 utvrđeno je da su ga tužitelj i tuženik sklopili 30. kolovoza 2006., a istim je odobren i stavljen na raspolaganje kredit u iznosu kunske protuvrijednosti od 131.280,00 CHF, da je člankom 8. ugovorena redovna godišnja kamata od 4,750%, a koja je promjenjiva sukladno Odluci o kamatnim stopama prednika tuženika ili drugog akta banke, te da je člankom 6. Ugovorena otplata u 360 mjesečnih anuiteta u kunskoj protuvrijednosti.

21. Tužitelj je podneskom od 21. veljače 2024. (list 368-387 spisa) uredio tužbeni zahtjev u skladu s nalazom i mišljenjem vještaka za financije prof.dr.sc Vatroslava Zovka na način kako je to navedeno pod točkom I. i II. izreke ove presude.

22. Valja napomenuti da glede postojanja, odnosno nepostojanja interesa za zahtjeve da se utvrde ništetnima pojedine odredbe ugovora o kreditu prethodno vezanih uz CHF, da se u rješenju Vrhovnog suda Republike Hrvatske posl.br. Rev- 2868/2018-2 od 12. veljače 2019. taj sud izjasnio da bez obzira na sklapanja dodatka ugovora o kreditu, tužitelji imaju pravni interes i ovlašteni su tražiti ništetnost pojedinih ugovornih odredbi kako bi na temelju toga mogli ostvarit neka eventualna prava koja im pripadaju, a većinom je riječ o kondemnatornim novčanim zahtjevima.

22.1. Stoga, s obzirom na provedeni postupak i provedene dokaze u ovom postupku, sud smatra da je konverzija u konkretnom slučaju napravljena zakonito i računski točno što proizlazi i iz vještačkog nalaza i mišljenja sudskog vještaka za financije Vatroslava Zovka, dipl.oec. te da je način izračuna konverzije kredita izvršen prema odredbama čl. 19.c ZID ZPK-a.

22.2. Navedena utvrđenja predstavljaju relevantne okolnosti koje Vrhovni sud RH navodi i u svojem rješenju naprijed navedenom i to kao eventualne osnove za postavljanje kondemnatornih zahtjeva potrošača koji su konvertirali svoj kredit.

23. Sud smatra sukladno naprijed navedenom da je tužbeni zahtjev tužitelja osnovan u cijelosti, a sukladno podnesku tužitelja od 21. veljače 2024., a kako je to već naprijed navedeno.

24. Sukladno članku 138. a ZZP/09 odluka suda donesena u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača iz članka 131. stavka 1. ovoga Zakona u smislu postojanja povrede propisa zaštite potrošača iz članka 131. stavka 1. ovoga Zakona obvezuje ostale sudove u postupku koji potrošač osobno pokrene radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem tuženika.

25. Člankom 502. c. ZPP propisano je da se fizičke i pravne osobe mogu u posebnim parnicama za naknadu štete ili isplatu pozvati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi iz tužbe iz članka 502. a stavak 1. ovoga Zakona da su određenim postupanjem, uključujući i propuštanjem tuženika, povrijeđeni ili ugroženi zakonom zaštićeni kolektivni interesi i prava osoba koje je tužitelj ovlašten štititi. U tom će slučaju sud biti vezan za ta utvrđenja u parnici u kojoj će se ta osoba na njih pozvati.

26. Nadalje, odredbom članka 323. stavak 1. ZOO propisano je da u slučaju ništetnosti ugovora svaka ugovorna strana dužna je vratiti drugoj sve ono što je primila na temelju takva ugovora, a ako to nije moguće, ili ako se narav onoga što je ispunjeno protivi vraćanju, ima se dati odgovarajuća naknada u novcu, prema cijenama u vrijeme donošenja sudske odluke, ako zakon što drugo ne određuje, dok je odredbom članka 1111. stavak 1. istog Zakona propisano da kad dio imovine neke osobe na bilo koji način prijeđe u imovinu druge osobe, a taj prijelaz nema osnove u nekom pravnom poslu, odluci suda, odnosno druge nadležne vlasti ili zakonu, stjecatelj je dužan vratiti ga, odnosno, ako to nije moguće, naknaditi vrijednost postignute koristi.

27. Slijedom navedenog, a kako je tužitelj svoj tužbeni zahtjev u dijelu u kojem potražuje isplatu specificirao podneskom od 21. veljače 2024., sukladno nalazu i mišljenju sudskog vještaka financijske struke, koji ovaj sud prihvaća, to je zahtjev tužitelja prihvaćen u cijelosti na temelju odredbe članka 323. stavak 1. i članka 1111. stavak 1. ZOO. Na svaki preplaćeni mjesečni iznos tužitelju pripadaju zakonske zatezne kamate sukladno odredbi članka 1115. ZOO i to od dana kada su izvršene pojedine uplate kako to tužitelj i zahtjeva, a koji datumi uplata su razvidni iz nalaza i mišljenja vještaka.

28. S tim u vezi, u vrijeme sklapanja predmetnog Ugovora o kreditu bio je na snazi ZZP/03 koji je u članku 81. stavak 1. definirao pojam nepoštene ugovorne odredbe na način da se ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra nepoštenom ako suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokuje značajnu ravnotežu u odnosima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, posebice ako potrošač nije imao utjecaj na njezin sadržaj. Nastavno, pojam nepoštene ugovorene odredbe bio je sadržan i u odredbi članka 96. stavak 1. ZZP/07.

29. Pored navedenog, u konkretnom slučaju nepoštenost tuženice utvrđena je u presudi koja je donesena od strane Trgovačkog suda u Zagrebu, posl. br. P- 1401/12 od 04.07.2013., a potvrđena presudom VTSRH, posl. br. Pž-6632/2017-10 od 14.06.2018. Navedenom presudom Trgovačkog suda u Zagrebu utvrđeno je da je tuženica kamatnu stopu mijenjala bez ugovorenih parametara jednostranom odlukom banke, samim obavještavanjem o promjeni, dakle o kojoj promjeni nije pojedinačno pregovarano, čime je došlo do povrede kolektivnih interesa i prava potrošača, korisnika kredita, a što je imalo za posljedicu ništetnost navedene ugovorne odredbe. Dakle, nakon donošenja predmetnih presuda tužiteljica, kao i svaki potrošač, raspolaže sudskim odlukama kojima je riješeno prethodno pitanje glede ništetnosti odredbi iz ugovora o kreditu koje su tužene banke sklapale s potrošačima u utuženim razdobljima, a kojim odredbama je ugovorena redovna kamatna koja je tijekom trajanja ugovornih obveza promjenljiva u skladu s jednostranim odlukama banaka, a sve sukladno članku 502. c ZPP.

30. Stoga, je tuženica dužna isplatiti tužitelju na ime nepripadnog plaćenog iznosa zbog promjenjivih kamatnih stopa iznos od 1.993,50 eura, kao stečeno bez osnove i to od dana stjecanja, a što je u konkretnom slučaju dan kada je izvršena svaka pojedina uplata. Odluka o primjeni kamatne stope temelji se na odredbi čl. 1. Uredbe o visini stope zatezne kamate za razdoblje od dospijeća do 31. prosinca 2007., a od 1. siječnja 2008. nadalje na odredbi čl. 29. st. 2. ZOO., a slijedom čega je odlučeno kao pod točkom II. izreke ove presude.

31. Odluka o troškovima parničnog postupka temelji se na odredbi članka 154. stavak 1. i članka 155. ZPP budući da je isti u cijelosti uspio u sporu. Trošak tužitelja odnosi se na zastupanje po punomoćniku odvjetniku koji je određen Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (NN 142/12, 103/14, 118/14, 107/15 dalje Tarifa), a sukladno vrijednosti predmeta spora prema konačno postavljenom tužbenom zahtjevu, te prema priloženom troškovniku. Tako je tužitelju priznat trošak sastava tužbe od 12.6.2019. u iznosu od 200,00 eura, sastav žalbe protiv rješenja od 11.11.2019. u iznosu od 100,00 eura, pristup na ročište 22.10.2020. u iznosu od 200,00 eura, sastav podneska od 26.2.2021. u iznosu od 200,00 eura, sastav podneska od 8.11.2021. u iznosu od 200,00 eura, pristup na ročište 13.10.2023. u iznosu od 200,00 eura, sastav podneska od 13.11.2023. u iznosu od 200,00 eura, sastav podneska od 21.2.2024. u iznosu od 200,00 eura, pristup na ročište 26.3.2024. u iznosu od 200,00 eura, pristup na ročište 11.6.2024. u iznosu od 200,00 eura, pristup na ročište 13.2.2025. u iznosu od 200,00 eura, pristup na ročište 2.10.2025. u iznosu od 200,00 eura što ukupno iznosi 2.300,00 eura uz PDV 25%, odnosno 575,00 eura, troškovi vještačenja u iznosu od 150,00 eura, sudska pristojba na tužbu u iznosu od 66,38 eura, sudska pristojba na presudu u iznosu od 66,38 eura tako da sveukupni troškovi parničnog postupka iznose 3.157,76 eura.

32. Slijedom svega navedenog odlučeno je kao u izreci ove presude.

Velika Gorica, 21. studenoga 2025.

Sudac:

Marijan Muža

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Županijskom sudu. Žalba se podnosi putem ovog suda, u tri primjerka, u roku 15 dana od dana objave presude.