REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U NOVOM ZAGREBU

10000 Zagreb, Turinina 3

Poslovni broj: P-744/2024-147

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Novom Zagrebu, po sucu Berislavu Zaninoviću, kao sucu pojedincu u pravnoj stvari I. tužitelja GĐ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], II. tužiteljice HĐ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] i III. tužiteljice AĐ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], sve zastupa punomoćnik Danijel Bolfan, odvjetnik u Zagrebu, protiv tuženika ČĐ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], kojeg zastupa punomoćnica Zlatka Kreber, odvjetnica u Zagrebu, radi isplate, nakon provedene i zaključene glavne javne rasprave 27. kolovoza 2025. u prisutnosti zamjenika punomoćnika I. – III. tužitelja i punomoćnice tuženika, temeljem odredbe čl. 335. st. 4. ZPP-a, 21. studenog 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

"I. Nalaže se tuženiku ČĐ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] da isplati tužiteljici AĐ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] iznos od 9.098,15 eur zajedno sa zateznom kamatom koja od dospijeća svakog pojedinog iznosa pa do isplate teče po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine i to:

- na iznos od 149,31 eur od 01.07.2010. godine pa do isplate

- na iznos od 149,31 eur od 01.08.2010. godine pa do isplate

- na iznos od 149,31 eur od 01.09.2010. godine pa do isplate

- na iznos od 149,31 eur od 01.10.2010. godine pa do isplate

- na iznos od 149,31 eur od 01.11.2010. godine pa do isplate

- na iznos od 149,31 eur od 01.12.2010. godine pa do isplate

- na iznos od 149,31 eur od 01.01.2011. godine pa do isplate

- na iznos od 149,31 eur od 01.02.2011. godine pa do isplate

- na iznos od 149,31 eur od 01.03.2011. godine pa do isplate

- na iznos od 122,77 eur od 01.04.2011. godine pa do isplate

- na iznos od 122,77 eur od 01.05.2011. godine pa do isplate

- na iznos od 122,77 eur od 01.06.2011. godine pa do isplate

- na iznos od 122,77 eur od 01.07.2011. godine pa do isplate

- na iznos od 122,77 eur od 01.08.2011. godine pa do isplate

- na iznos od 122,77 eur od 01.09.2011. godine pa do isplate

- na iznos od 122,77 eur od 01.10.2011. godine pa do isplate

- na iznos od 122,77 eur od 01.11.2011. godine pa do isplate

- na iznos od 122,77 eur od 01.12.2011. godine pa do isplate

- na iznos od 122,77 eur od 01.01.2012. godine pa do isplate

- na iznos od 122,77 eur od 01.02.2012. godine pa do isplate

- na iznos od 122,77 eur od 01.03.2012. godine pa do isplate

- na iznos od 122,77 eur od 01.04.2012. godine pa do isplate

- na iznos od 122,77 eur od 01.05.2012. godine pa do isplate

- na iznos od 122,77 eur od 01.06.2012. godine pa do isplate

- na iznos od 122,77 eur od 01.07.2012. godine pa do isplate

- na iznos od 122,77 eur od 01.08.2012. godine pa do isplate

- na iznos od 122,77 eur od 01.09.2012. godine pa do isplate

- na iznos od 122,77 eur od 01.10.2012. godine pa do isplate

- na iznos od 122,77 eur od 01.11.2012. godine pa do isplate

- na iznos od 122,77 eur od 01.12.2012. godine pa do isplate

- na iznos od 122,77 eur od 01.01.2013. godine pa do isplate

- na iznos od 122,77 eur od 01.02.2013. godine pa do isplate

- na iznos od 122,77 eur od 01.03.2013. godine pa do isplate

- na iznos od 122,77 eur od 01.04.2013. godine pa do isplate

- na iznos od 122,77 eur od 01.05.2013. godine pa do isplate

- na iznos od 122,77 eur od 01.06.2013. godine pa do isplate

- na iznos od 122,77 eur od 01.07.2013. godine pa do isplate

- na iznos od 122,77 eur od 01.08.2013. godine pa do isplate

- na iznos od 122,77 eur od 01.09.2013. godine pa do isplate

- na iznos od 122,77 eur od 01.10.2013. godine pa do isplate

- na iznos od 122,77 eur od 01.11.2013. godine pa do isplate

- na iznos od 122,77 eur od 01.12.2013. godine pa do isplate

- na iznos od 119,45 eur od 01.01.2014. godine pa do isplate

- na iznos od 119,45 eur od 01.02.2014. godine pa do isplate

- na iznos od 119,45 eur od 01.03.2014. godine pa do isplate

- na iznos od 119,45 eur od 01.04.2014. godine pa do isplate

- na iznos od 119,45 eur od 01.05.2014. godine pa do isplate

- na iznos od 119,45 eur od 01.06.2014. godine pa do isplate

- na iznos od 119,45 eur od 01.07.2014. godine pa do isplate

- na iznos od 119,45 eur od 01.08.2014. godine pa do isplate

- na iznos od 119,45 eur od 01.09.2014. godine pa do isplate

- na iznos od 119,45 eur od 01.10.2014. godine pa do isplate

- na iznos od 119,45 eur od 01.11.2014. godine pa do isplate

- na iznos od 119,45 eur od 01.12.2014. godine pa do isplate

- na iznos od 119,45 eur od 01.01.2015. godine pa do isplate

- na iznos od 119,45 eur od 01.02.2015. godine pa do isplate

- na iznos od 119,45 eur od 01.03.2015. godine pa do isplate

- na iznos od 119,45 eur od 01.04.2015. godine pa do isplate

- na iznos od 119,45 eur od 01.05.2015. godine pa do isplate

- na iznos od 119,45 eur od 01.06.2015. godine pa do isplate

- na iznos od 119,45 eur od 01.07.2015. godine pa do isplate

- na iznos od 119,45 eur od 01.08.2015. godine pa do isplate

- na iznos od 119,45 eur od 01.09.2015. godine pa do isplate

- na iznos od 119,45 eur od 01.10.2015. godine pa do isplate

- na iznos od 119,45 eur od 01.11.2015. godine pa do isplate

- na iznos od 119,45 eur od 01.12.2015. godine pa do isplate

- na iznos od 119,45 eur od 01.01.2016. godine pa do isplate

- na iznos od 119,45 eur od 01.02.2016. godine pa do isplate

- na iznos od 119,45 eur od 01.03.2016. godine pa do isplate

- na iznos od 119,45 eur od 01.04.2016. godine pa do isplate

- na iznos od 119,45 eur od 01.05.2016. godine pa do isplate

- na iznos od 119,45 eur od 01.06.2016. godine pa do isplate

- na iznos od 119,45 eur od 01.07.2016. godine pa do isplate

II. Nalaže se tuženiku ČĐ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] da naknadi tužiteljici AĐ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], iznos troška parničnog postupka iznos troška parničnog postupka s pripadajućim zateznim kamatama, tekućim od dana donošenja ove presude pa sve do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.

III. Nalaže se tuženiku ČĐ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] da isplati tužitelju FĐ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i tužiteljici HĐ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], na jednake dijelove iznos od 4.549,07 eur zajedno sa zateznom kamatom koja od dospijeća svakog pojedinog iznosa pa do isplate teče po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine i to:

- na iznos od 74,65 eur od 01.07.2010. godine pa do isplate

- na iznos od 74,65 eur od 01.08.2010. godine pa do isplate

- na iznos od 74,65 eur od 01.09.2010. godine pa do isplate

- na iznos od 74,65 eur od 01.10.2010. godine pa do isplate

- na iznos od 74,65 eur od 01.11.2010. godine pa do isplate

- na iznos od 74,65 eur od 01.12.2010. godine pa do isplate

- na iznos od 74,65 eur od 01.01.2011. godine pa do isplate

- na iznos od 74,65 eur od 01.02.2011. godine pa do isplate

- na iznos od 74,65 eur od 01.03.2011. godine pa do isplate

- na iznos od 61,38 eur od 01.04.2011. godine pa do isplate

- na iznos od 61,38 eur od 01.05.2011. godine pa do isplate

- na iznos od 61,38 eur od 01.06.2011. godine pa do isplate

- na iznos od 61,38 eur od 01.07.2011. godine pa do isplate

- na iznos od 61,38 eur od 01.08.2011. godine pa do isplate

- na iznos od 61,38 eur od 01.09.2011. godine pa do isplate

- na iznos od 61,38 eur od 01.10.2011. godine pa do isplate

- na iznos od 61,38 eur od 01.11.2011. godine pa do isplate

- na iznos od 61,38 eur od 01.12.2011. godine pa do isplate

- na iznos od 61,38 eur od 01.01.2012. godine pa do isplate

- na iznos od 61,38 eur od 01.02.2012. godine pa do isplate

- na iznos od 61,38 eur od 01.03.2012. godine pa do isplate

- na iznos od 61,38 eur od 01.04.2012. godine pa do isplate

- na iznos od 61,38 eur od 01.05.2012. godine pa do isplate

- na iznos od 61,38 eur od 01.06.2012. godine pa do isplate

- na iznos od 61,38 eur od 01.07.2012. godine pa do isplate

- na iznos od 61,38 eur od 01.08.2012. godine pa do isplate

- na iznos od 61,38 eur od 01.09.2012. godine pa do isplate

- na iznos od 61,38 eur od 01.10.2012. godine pa do isplate

- na iznos od 61,38 eur od 01.11.2012. godine pa do isplate

- na iznos od 61,38 eur od 01.12.2012. godine pa do isplate

- na iznos od 61,38 eur od 01.01.2013. godine pa do isplate

- na iznos od 61,38 eur od 01.02.2013. godine pa do isplate

- na iznos od 61,38 eur od 01.03.2013. godine pa do isplate

- na iznos od 61,38 eur od 01.04.2013. godine pa do isplate

- na iznos od 61,38 eur od 01.05.2013. godine pa do isplate

- na iznos od 61,38 eur od 01.06.2013. godine pa do isplate

- na iznos od 61,38 eur od 01.07.2013. godine pa do isplate

- na iznos od 61,38 eur od 01.08.2013. godine pa do isplate

- na iznos od 61,38 eur od 01.09.2013. godine pa do isplate

- na iznos od 61,38 eur od 01.10.2013. godine pa do isplate

- na iznos od 61,38 eur od 01.11.2013. godine pa do isplate

- na iznos od 61,38 eur od 01.12.2013. godine pa do isplate

- na iznos od 59,72 eur od 01.01.2014. godine pa do isplate

- na iznos od 59,72 eur od 01.02.2014. godine pa do isplate

- na iznos od 59,72 eur od 01.03.2014. godine pa do isplate

- na iznos od 59,72 eur od 01.04.2014. godine pa do isplate

- na iznos od 59,72 eur od 01.05.2014. godine pa do isplate

- na iznos od 59,72 eur od 01.06.2014. godine pa do isplate

- na iznos od 59,72 eur od 01.07.2014. godine pa do isplate

- na iznos od 59,72 eur od 01.08.2014. godine pa do isplate

- na iznos od 59,72 eur od 01.09.2014. godine pa do isplate

- na iznos od 59,72 eur od 01.10.2014. godine pa do isplate

- na iznos od 59,72 eur od 01.11.2014. godine pa do isplate

- na iznos od 59,72 eur od 01.12.2014. godine pa do isplate

- na iznos od 59,72 eur od 01.01.2015. godine pa do isplate

- na iznos od 59,72 eur od 01.02.2015. godine pa do isplate

- na iznos od 59,72 eur od 01.03.2015. godine pa do isplate

- na iznos od 59,72 eur od 01.04.2015. godine pa do isplate

- na iznos od 59,72 eur od 01.05.2015. godine pa do isplate

- na iznos od 59,72 eur od 01.06.2015. godine pa do isplate

- na iznos od 59,72 eur od 01.07.2015. godine pa do isplate

- na iznos od 59,72 eur od 01.08.2015. godine pa do isplate

- na iznos od 59,72 eur od 01.09.2015. godine pa do isplate

- na iznos od 59,72 eur od 01.10.2015. godine pa do isplate

- na iznos od 59,72 eur od 01.11.2015. godine pa do isplate

- na iznos od 59,72 eur od 01.12.2015. godine pa do isplate

- na iznos od 59,72 eur od 01.01.2016. godine pa do isplate

- na iznos od 59,72 eur od 01.02.2016. godine pa do isplate

- na iznos od 59,72 eur od 01.03.2016. godine pa do isplate

- na iznos od 59,72 eur od 01.04.2016. godine pa do isplate

- na iznos od 59,72 eur od 01.05.2016. godine pa do isplate

- na iznos od 59,72 eur od 01.06.2016. godine pa do isplate

- na iznos od 59,72 eur od 01.07.2016. godine pa do isplate

IV. Nalaže se tuženiku ČĐ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] da naknadi tužitelju FĐ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i tužiteljici HĐ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], solidarno iznos troška parničnog postupka s pripadajućim zateznim kamatama, tekućim od dana donošenja ove presude pa sve do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine."

II. Nalaže se I. tužitelju FĐ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], II. tužiteljici HĐ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] i III. tužiteljici AĐ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], solidarno naknaditi tuženiku tuženiku ČĐ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], trošak parničnog postupka u iznosu od 8.250,00 eur (slovima: osamtisućadvjestopedeseteura) s pripadajućim zateznim kamatama, tekućim od 21. studenog 2025. pa sve do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.

III. Odbija se zahtjev tuženika za naknadu parničnog troška u iznosu od 6.800,00 EUR (slovima: šesttisućaosamstoeura) zajedno s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Tužitelji u tužbi navode da su zajedno s malodobnom djecom u razdoblju od 2005. godine pa do 2010. godine stanovali u dijelu kuće u [adresa], u [adresa], a koji dio kuće je u vlasništvu Grada Zagreba, dok je drugi dio kuće u vlasništvu tuženika te isti u njemu stanuje. U svibnju 2010. tuženik je prvo jednostrano postavio lanac s lokotom na sjeverna ulazna vrata u dvorište stambene zgrade [adresa] te je nakon toga zazidao ulaz u dio kuće u kojemu su stanovali tužitelj i njegova obitelj čime je protupravno prisvojio taj dio kuće kao svoje privatno vlasništvo, onemogućivši tužiteljima pristup u njihovo dosadašnje mjesto stanovanja. Tuženik je protupravno zazidao ulaz u predmetni dio kuće te je uzurpirao stan koji su do tada korstili tužitelji. Naime, predmetni stan (dio kuće) je bio u vlasništvu Grada Zagreba, dok su tužitelji posljednji mirni posjednici tog dijela kuće, a koja činjenica je razvidna iz rješenja Općinskog građanskog suda u Zagrebu posl. br. Pp-175/06 od 23. listopada 2009. te iz rješenja Županijskog suda Zuagrebu posl. br. Gž-1550/10 od 19. travnja 2011. donesenih u postupku radi smetanja posjeda pokrenutom od strane Grada Zagreba protiv tužitelja, a kojima se Grad Zagreb u cijelosti odbija. Uslijed opisanog protupravnog postupanja tuženika, tužitelji su radi zbrinjavanja stambenog problema sebe i svoje djece morali uzeti u najam drugi stan za koji plaćaju mjesečne iznose najamnine. U razdoblju od 1. lipnja 2010. pa do 1. ožujka 2010. tužitelji su sa svojom djecom živjeli u unajmljenom stanu u [adresa], u [adresa], vlasnika ZĐ, za koji su plaćali mjesečnu najamninu u iznosu od 2.250,00 kn. Nakon toga, u razdoblju od 1. ožujka 2010. pa do danas tužitelji sa svojom djecom žive u unajmljenom stanu u [adresa], vlasnika UĐ, a za koji plaćaju mjesečnu najamninu u iznosu od 1.850,00 kn. Slijedom navedenog, tužitelji su krivnjom tuženika pretrpjeli imovinsku štetu u iznosu od 36.900,00 kn te će i ubuduće krivnjom tuženika morati plaćati mjesečnu najamninu u iznosu od 1.850,00 kn. Stoga predlažu da sud usvoji tužbeni zahtjev. Ukazuje se da su tužitelji uredili tužbeni zahtjev podneskom od 5. studenog 2024.

2. Tuženi je u odgovoru na tužbu naveo da tužitelji nisu zajedno s maloljetnom djecom u razdoblju od 2005. do 2010. godine stanovali u dijelu kuće u [adresa], u [adresa], a koji dio kuće je u vlasništvu Grada Zagreba, dok je drugi dio kuće u vlasništvu tuženika te isti u njemu stanuje. Tužitelji su stanovali u dijelu kuće u [adresa] do svibnja mjeseca 2009. godine kada su dio kuće (stan na prvom katu) u kojem su stanovali napustili, a što su izjavili na ovom sudu u ovosudnom predmetu br. Pp-145/10 i pred policijskim službenicima, iz čega proizlazi da tužitelji nisu zadnji mirni posjednici predmetnog stana u zgradi u [adresa]. Nije točna činjenica da su tužitelji stanovali u dijelu kuće koje je vlasništvo Grada Zagreba, a da je drugi dio kuće u vlasništvu tuženika i da u njemu stanuje. Predmetna nekretnina u [adresa] nije etažirana, tako da stan u kojem su tužitelji stanovali do svibnja 2009. godine nije u isključivom vlasništvu Grada Zagreba, već u suvlasništvu, zajedno s ostalim vlasnicima cjelokupne zgrade. Tuženik kao fizička osoba nije vlasnik ni suvlasnik niti posjednik niti suposjednik nekretnine u [adresa] pa niti stana u kojem su stanovali tužitelji. Tuženik ne stanuje u predmetnoj zgradi u [adresa], već stanuje i prebiva na adresi u [adresa], a o čemu tužitelji imaju saznanja. Iz gore navedenih razloga tuženik ističe prigovor promašene pasivne legitimacije. Tuženik nije postavio bravu na ulazna vrata u dvorište stambene zgrade [adresa], a niti je stavio lanac s lokotom na sjeverna ulazna vrata u dvorište stambene zgrade niti zazidao ulaz u dio kuće u svibnju mjesecu 2009. Kao što je već rečeno, kod ovog suda pod br. Pp- 145/2010 vodi se postupak smetanja posjeda po tužbi tužitelja protiv tuženika koji postupak je u tijeku i nije pravomoćno okončan. Također, iz presuda koje dostavljaju tužitelji uz privitak svoje tužbe (Pp-175/06 i Gž-1550/10) nije vidljivo ni razvidno, kako to navode tužitelji, da je Grad Zagreb vlasnik predmetnog stana, jer se radi o tužbi smetanja posjeda u kojoj vlasništvo nije bitno za rješenje spora, a niti se utvrđivalo u predmetnom postupku. Tužitelji uz tužbu nisu priložili nikakve dokaze o tome da se kroz vrijeme koje navode u tužbi nalaze u najmu (nije priložen niti jedan Ugovor o najmu) i da plaćaju najamninu u visini kako su to naveli u tužbi pa stoga tuženik osporava gornje navode. Tužitelji nisu krivnjom tuženika pretrpjeli nikakvu imovinsku štetu niti je trpe, a sve iz razloga koji su ranije izneseni u odgovoru na tužbu. Naime, tuženik ima saznanja da su tužitelji kod ovog suda ustali tužbom radi smetanja posjeda stana u [adresa] protiv JĐ, a vezano za navodni učinjeni čin smetanja od 29. listopada 2010, koji se postupak vodi pod Pp-289/10 pa predlaže izvršiti uvid u navedeni spis. Navodi kao su tužitelji u toč. IV. tužbe naveli da su pretrpjeli imovinsku (materijalnu) štetu u iznosu od 36.900,00 kn te u točki I. petita tužbenog zahtjeva zahtijevaju isplatu iznosa od 36.900,00 kn, dok u toč. 2 petita tužbenog traže od tuženika isplatu mjesečnog iznosa od 1.850,00 kn na ime mjesečne rente s naslova naknade štete koju tužitelji trpe plaćanjem najamnine. Tuženik ističe da u skladu sa čl. 1088. Zakona o obveznim odnosima naknada u obliku novčane rente se može odrediti u slučaju smrti, tjelesne ozljede ili oštećenja zdravlja, što ovdje nije slučaj. Nadalje, Zakon o obveznim odnosima određuje četiri slučajeva u kojemu se materijalna šteta naknađuje isplatom novčane rente: 1) zbog izgubljenog uzdržavanja, 2) zbog izgubljene zarade, 3) zbog tuđe pomoći, 4) zbog uništenja ili smanjenja mogućnosti daljnjeg razvijanja ili napredovanja, kao posljedice potpune ili djelomične nesposobnosti za rad (što također ovdje nije slučaj). Znači, tuženik želi istaći da kad bi i postojala pravna osnova tužbe (što ne postoji), tužitelji nikako ne bi mogli tražiti naknadu materijalne štete u obliku rente. S obzirom na sve navedeno, tuženik u cijelosti osporava osnov i visinu tužbenog zahtjeva te predlaže tužbeni zahtjev odbiti.

3. Tijekom postupka sud je izveo dokaz uvidom i čitanjem rješenja (list 5-10 spisa), rješenja (list 11-12 spisa), rješenja (list 21-26 spisa), z.k. izvatka (list 27 spisa), saslušao svjedoka ZĐ (list 33-34 spisa), rješenje (list 37-39 spisa), rješenje (list 45-48 spisa), rješenje (list 49-50 spisa), presudu (list 68-70 spisa), saslušao svjedoka ŽĐ (list 79 spisa), saslušao svjedoka RĐ (list 80 spisa), pročitao spis Pu P-14381/15, tužbu (list 86-88 spisa), odgovor na tužbu (list 89-90 spisa), zapisnika (list 91-99 spisa), rješenje (list 100-102 spisa), rješenje (list 103-105 spisa), dopisa Porezne uprave (list 106-107 spisa), rješenje (list 131-139 spisa), saslušao svjedoka CĐ (list 143 spisa), saslušao svjedoka ĐĐ (list 143 spisa), zapisnika (list 150-152 spisa), saslušao tužitelja kao stranku (list 159-160 spisa), saslušao II. tužitelja kao stranku (list 160-161 spisa), saslušao tuženika kao stranku (list 161-163 spisa) opomenu (list 185 spisa), rješenje (list 186- 187 spisa), nalaza i mišljenja vještaka (list 200-214 spisa), očitovanje vještaka (list 327 spisa), saslušao vještaka (list 337-338 spisa), nalaz i mišljenje vještaka (list 358-367 spisa).

Između stranaka je sporna aktivna legitimacija tužitelja, pasivna legitimacija tuženika, jesu li ispunjene pretpostavke za naknadu štete, osnov i visina štete te posljedično je li tužbeni zahtjev osnovan.

4. Tužbeni zahtjev nije osnovan.

5. Izvedene dokaze sud je ocijenio u skladu s odredbom čl. 8. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 148/11, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23

- u daljnjem tekstu: ZPP).

6. Tužitelji su uz tužbu dostavili i pravomoćno rješenje Općinskog građanskog suda u Zagrebu posl. broj Pp-175/06 od 23. listopada 2009.

7. Iz predmetnog rješenja proizlazi da su djelatnici tamo tuženika Grada Zagreba zapečatili predmetni stan te da je stan zapečaćen 12. travnja 2024. te da je prednik I. i II. tužitelja uselio u stan nasilno 13. travnja 2025.

8. Dana 25. travnja2005. djelatnici tamo tuženika ponovo su promijenili bravu te stavili službeni pečat, a iz zapisnika tamo tuženika proizlazi da je dana 26. travnja 2006. ponovo promijenjena brava te je potrgan i službeni pečat.

9. Budući da iz navedenog rješenja proizlazi da je prednik I. i II. tužitelja izjavio da je u stan nasilno uselio 13. travnja 2025. to je životno i logično uvjerljivo da je upravo prednik I. i II. tužitelja dva puta potrgao službeni pečat.

10. Ukazuje se da je u tom trenutku bio važeći Kazneni zakon (Narodne novine br. 110/1997, 27/1998, 50/2000, 129/2000, 84/2005, 51/2001, 111/2003, 190/2003, 105/2004) koji je u čl. 323. propisao da je kazneno djelo Skidanje i povreda službenog pečata i znaka slijedećeg sadržaja:

'' (1) Tko skine ili povrijedi službeni pečat ili znak koji je ovlaštena službena osoba stavila radi osiguranja predmeta ili prostorije, ili tko bez skidanja ili povrede pečata ili znaka uđe u takvu prostoriju ili otvori osigurani predmet,

kaznit će se novčanom kaznom ili kaznom zatvora do jedne godine.

(2) Za pokušaj kaznenog djela iz stavka 1. ovoga članka počinitelj će se kazniti.''

11. Iz navedenog proizlazi da je prednik I. i II. tužitelja dva puta počinio navedeno kazneno djelo.

12. Osobito se ukazuje da Konvencija za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (Narodne novine - Međunarodni ugovori br. 18/97, 6/99 - proč. tekst, 8/99 - ispr., 14/02, 1/06 i 13/17) s izmjenama i dopunama iz Protokola br. 15 uz Konvenciju koji je stupio na snagu 1. kolovoza 2021. (Narodne novine - Međunarodni ugovori br. 13/17) i Protokola br. 14 uz Konvenciju koji je stupio na snagu 1. lipnja 2010. (Narodne novine - Međunarodni ugovori br. 1/06) ne štiti ponašanje koje je suprotno samoj Konvenciji kako to proizlazi iz čl. 17. konvencije koji određuje da se ništa se u ovoj Konvenciji ne može tumačiti kao da uključuje za bilo koju državu, skupinu ili pojedinca neko pravo da se upusti u neku djelatnost ili da izvrši neki čin koji bi smjerali na uništenje prava ili sloboda priznatih u ovoj konvenciji ili na njihovo ograničenje u većoj mjeri nego što se u njoj predviđa.

13. Takav stav za uzeo je i Europski sud za ljudska prava u Odluci - Zahtjev br. 21714/22, Zoran MAMIĆ protiv Hrvatske i dva druga zahtjeva.

U toj odluci je uz ostalo navedeno i:

''118. Nadalje, Sud je utvrdio da su zloupotreba domaćih pravnih sredstava i ponašanje podnositelja pred nacionalnim tijelima relevantni čimbenici pri ocjeni toga treba li zahtjev smatrati zloupotrebom prava na podnošenje zahtjeva (vidi Bock protiv Njemačke (odl.), br. 22051/07, **.**.2010.

G (VIII) protiv Njemačke (odl.), br. 12977/09 i četiri druga zahtjeva, 23. studenoga 2010.; i Ferrara i drugi protiv Italije (odl.) br. 2394/22 i 18 drugih zahtjeva, stavak 43., 16. svibnja 2023.).

119. Kada je riječ o subjektivnom elementu, Sud je naglasio da, kako bi se ponašanje smatralo zloupotrebom prava na podnošenje zahtjeva, ono mora biti namjerno, a ta namjera mora biti utvrđena s dovoljnom sigurnošću (vidi Gross protiv Švicarske [VV], br. 67810/10, stavak 28., ECHR 2014; gore navedeni predmet H i drugi, stavak 66.; i gore navedeni predmet Ferrara i drugi, stavci 63. i 66.)

139. Sud ne može dopustiti takvo ponašanje stranaka jer bi to omogućilo manipuliranje pravosudnim sustavom i ozbiljno ometanje pravosudnog sustava. Ne ulazeći u pitanje krivnje ili nevinosti prvog i drugog podnositelja te dotičnih sudaca u vezi s kaznenim djelima davanja i primanja mita i trgovanja utjecajem za koja ih se tereti, same okolnosti koje su prvi i drugi podnositelj potvrdili Sudu dovode do zaključka da, nakon što su svi njihovi napori da manipuliraju domaćim postupkom u svoju korist bili neuspješni, sada namjeravaju iskoristiti sustav zaštite ljudskih prava na temelju Konvencije i okoristiti se vlastitim zlouporabnim postupanjem na domaćoj razini (usporedi gore navedeni predmet A i drugi, stavak 64. in fine).

140. S tim u vezi, Sud ponavlja da bi, kada bi se bavio očiglednim zlouporabnim postupanjem od strane podnositelja ili njihovih ovlaštenih punomoćnika, to bilo nespojivo s njegovim pravim funkcijama prema Konvenciji (vidi gore navedeni predmet Č; Bekauri protiv Gruzije (preliminarni prigovor), br. 14102/02, stavak 21., 10. travnja 2012.; i De Cristofaro protiv Italije (odl.), br. 30464/07 i sedam drugih zahtjeva, stavak 45., 10. srpnja 2012.).

142. Ukratko, s obzirom na svrhu članka 17. Konvencije, u iznimnim okolnostima ovog predmeta, Sud utvrđuje da je ponašanje podnositelja zahtjeva u vezi s njihovim pravom da im sudi nepristran sud bilo očigledno protivno svrsi prava na podnošenje pojedinačnog zahtjeva kako je predviđeno Konvencijom i spriječilo je pravilno djelovanje zaštitnih mehanizama uspostavljenih Konvencijom.

144. Iako se postupanje prvog i drugog podnositelja zahtjeva koje je predstavljalo zloupotrebu izravno odnosilo samo na jedan od nekoliko prigovora na temelju članka 6. Konvencije o kojima je tužena Vlada obaviještena (vidi stavke 75. – 78. ove odluke), Sud smatra da bi njihovo ponašanje koje je bilo usmjereno na manipuliranje pravosudnim sustavom i ozbiljno ometanje pravosudnog sustava i iskorištavanje sustava zaštite ljudskih prava na temelju Konvencije, kako bi se okoristili vlastitim zlouporabnim postupanjem na domaćoj razini (vidi stavke 138. – 139. ove odluke), trebalo utjecati na dopuštenost njihovih cjelokupnih zahtjeva (usporedi Safaryan protiv Armenije (odl.), br. 16346/10, stavci 20. – 21. i 30., 14. siječnja 2020.).''

14. Slijedom navedenog proizlazi da je prednik I. i II. tužitelja kaznenim djelom došao u posjed navedenog stana, dakle isti se okoristio zlouporabnim postupanjem na domaćoj razini.

15. Ukazuje se da čl. 18. st. 3. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (Zakon o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (NN 91/96., 68/98., 137/99., 22/00., 73/00., 114/01., 79/06., 141/06., 146/08., 38/09., 153/09. i 98/10.,– u daljnjem tekstu ZVDSP, a važećeg u trenutku podnošenja tužbe) određuje da je posjed pošten ako posjednik kad ga je stekao nije znao niti je s obzirom na okolnosti imao dovoljno razloga posumnjati da mu ne pripada pravo na posjed, ali poštenje prestaje čim posjednik sazna da mu pravo na taj posjed ne pripada.

16. Iz naprijed izneseno proizlazi da je prednik I. i II. tuženika nepošteni posjednik jer je počinjenjem kaznenog djela došao u posjed predmetnog stana, a III. tuženik svoj posjed crpi iz posjeda prednika I. i II. tuženika jer je isti nasilno i protupravno ušao u predmetni stan.

17. ZVDSP uređuje konkretnu pravnu situaciju kroz odredbu čl. 165. koja uređuje ravni položaj nepoštenoga posjednika:

''1) Nepošteni posjednik tuđe stvari mora je predati vlasniku ili osobi koju taj odredi te naknaditi sve štete koje su na njoj nastale i sve koristi koje je imao za vrijeme svojega posjedovanja, pa i one koje bi stvar dala da ih nije zanemario.

(2) Vlasnikovo traženje naknade iz stavka 1. ovoga članka zastarijeva u roku od tri godine od dana kad mu je stvar predana.

(3) Nepošteni posjednik ima pravo na naknadu troškova ako bi oni bili nužni i vlasniku; to mu pravo zastarijeva u roku od tri godine od dana predaje stvari.

(4) Nepošteni posjednik nije ovlašten zadržati stvar dok mu ne budu naknađeni troškovi za koje traži naknadu, nego mora stvar predati bez odgode.

(5) Ono što je posjednik dodao, učinivši troškove koji mu se ne naknađuju, ovlašten je odvojiti i sebi uzeti, ali jedino ako to može učiniti bez oštećenja same stvari. (6) Od časa kad je pošteni posjednik postao nepošten, njegova se prava i obveze ravnaju prema pravilima postavljenim za nepoštenoga posjednika; isto se tako ravnaju i u pogledu onoga što je pošteni posjednik činio sa stvarju neprimjereno onom pravu na posjed za koje je vjerovao da mu pripada.''.

18. Iz naprijed navedene zakonske odredbe proizlazi da tužitelji nisu oštećenici već su naprotiv oštećenici vlasnici predmetnog stana, ali vlasnici predmetnog stana nisu postavili nikakav zahtjev u ovoj pravnoj stvari to je sud temeljem čl. 2. st. 1. ZPP vezan zahtjevima stranaka. Zbog navedenog sud zaključuje da tužitelji nisu oštećenici stoga im ne pripada pravo na naknadu štete.

19. Iz rješenja Općinskog građanskog suda posl. broj Pp-145/10-66 od 31. ožujka 2015. proizlazi:

"I/ Utvrđuje se da je tuženik smetao tužitelje u zadnjem mirnom posjedu korištenja ulaza u dvorište zgrade u [adresa] na način da je stavio lanac sa lokotom na ulazna vrata dvorišta i u dvorištu držao opasnog psa te u zadnjem mirnom posjedu stana na I katu u zgradi u [adresa] na način da je postavio zid na ulazna vrata stana te mu se zabranjuje takvo i slično smetanja posjeda.

II/ Odbija se dio tužbenog zahtjeva kojim se traži utvrđenje da je tuženik smetao tužitelje na način da je porušio tri zidane stepenice za ulazak u stan.

III/ Odbija se dio tužbenog zahtjeva kojim se traži uspostava prijašnjeg posjedovnog stanja.

IV/ Nalaže se tuženiku LĐ da nadoknadi tužiteljima MĐ i AĐ trošak parničnog postupka u iznosu od 6.130,00 kn u roku od 8 dana.", dakle iz navedenog neposredno proizlazi da su tužitelji odbijeni sa zahtjevom za uspostavu prijašnjeg posjedovnog stanja. Navedeno zbog toga što je uspostava prijašnjeg posjedovnog stanja prisilno provedena temeljem privremene mjere.

20. Ukazuje se da se u predmetnom parničnom postupku raspravljalo samo o posljednjem mirnom posjedu i činu smetanja, sve sukladno čl. 22. ZVDSP i 441. ZPP. To u konkretnom slučaju znači da se u ovom postupku može raspravljati o tome je li posjed tužitelja nepošten te se ne radi o presuđenoj stvari za koju je sud vezan.

21. Rješenjem o privremenoj mjeri Općinskog građanskog suda u Zagrebu posl. broj Ovr-2352/10 od 21. srpnja 2010. riješeno je:

"I. Određuje se privremena mjera te se nalaže tuženiku ČĐ da ukloni lanac s lokotom sa sjevernih ulaznih vrata u dvorište stambene zgrade [adresa], sruši zid dimenzije 3,5 x 1,10m postavljen na vrata ulaznog hodnika u zgradu s istočne strane i stavi pod cjelodnevni nadzor opasnog velikog psa koji nije vezan a nalazi se u dvorištu stambene zgrade [adresa], sve to u roku od 48 sati po primitku ovog rješenja o privremenoj mjeri.

II. Ukoliko tuženik ne postupi po točki I privremene mjere u ostavljenom roku, ista će se provesti ovršnim putem uz nazočnost suda, na trošak tuženika, putem ovlaštenog bravarskog obrtnika uz asistenciju policijskih službenika II Policijske postaje Črnomerec, uklanjanjem lanca s lokotom sa sjevernih ulaznih vrata u dvorište stambene zgrade [adresa] te putem ovlaštenog građevinskog obrtnika uz asistenciju policijskog djelatnika II Policijske postaje Črnomerec, rušenjem zida dimenzija 3,5 x 1,10m nazidanog na ulazna vrata hodnika koji vodi u zgradu s istočne strane, kao i stavljanjem pod cjelodnevni nadzor opasnog velikog psa.

III. Ova privremena mjera ostaje na snazi do pravomoćnog okončanja spora u ovosudnom predmetu ili do drugačije odluke suda.

IV. Preostali dio predložene privremene mjere se odbija.".

22. Iz navedenih odluka proizlazi da je sud u cijelosti udovoljio traženjima tužitelja kako u parničnom postupku, tako i u postupku osiguranja privremenom mjerom.

23. Iz sadržaja tužbe u ovoj pravnoj stvari proizlazi da usprkos navedenom uredovanju u predmetu Općinskog građanskog suda u Zagrebu posl. broj Ovr-2352/10 tužitelji nisu u posjedu predmetnog stana.

24. Iz iskaza sudskog ovršitelja TĐ (list 91 spisa) proizlazi da je bio sudski ovršitelj u postupku koji se vodio po rješenju o privremenoj mjeri te je s bravarom i veterinarskom službom izašao na lice mjesta. Naišli su na zaključana metalna dvorišna vrata te je lokot bio s unutarnje strane vrata, a kada su skinuli lokot, ustanovilo se da su vrata zavarena, ali je sve to riješio bravar. Kad su ušli u dvorište naišli su na velikog psa, a koji je već bio uklonjen u metalnu kutiju i tada su prionuli na uklanjanje zida koji je zatvorio ulaz u zgradu. Kad je zid srušen, iza njega su se pojavila vrata u tu zgradu, ali u rješenju o privremenoj mjeri nije bilo određeno da se i ta vrata otvaraju te su rušenjem zida obavili sve potrebne radnje. Tužitelj je bio osobno s odvjetnikom, bila je prisutna treća osoba, koja je tvrdila da je u posjedu te nekretnine, a ovršenik je bio prisutan. Napravio je zapisnik koji je potpisan, nakon čega su napustili dvorište. Bio je prisutan i MUP koji je još tamo ostao, a oni su otišli. Jednostavno ne zna što se dalje događalo, ponavlja da u zgradu i u stan nisu ulazili. Na poseban upit suda jeli možda primijetio da bi na tom uredovanju, a po rušenju zida, tužitelj otključao vrata od zgrade i ušao u zgradu i u stan, svjedok navodi da on ne može dozvoliti, kao sudski ovršitelj, obavljanje nikakve druge radnje, osim one koja je određena rješenjem o privremenoj mjeri, tako da e ništa takvog nije događalo te da on to ne bi dozvolio, a što je bilo poslije, ne zna. Treća osoba se protivila provedbi ovrhe, tvrdila je da je ona u posjedu nekretnine, a sjeća se i daje ovršenik stalno tvrdio da ne može ispuniti zahtjev iz tog parničnog postupka jer on nije u posjedu nekretnine. Čini mu se da je treća osoba bila neka firma, a na uredovanju mu se čini da je bio vlasnik, odnosno odgovorna osoba te firme s odvjetnikom. Ovrhovoditelj je nakon što su srušili zid pitao ovršitelja može li otvoriti vrata koja su se pojavila iza zida, ali mu on to nije dozvolio. Ovrhovoditelj je u rukama imao neke ključeve, ali nije došlo do faze da te ključeve stavi u vrata. Misli da je ovrhovoditelj ostao u tom dvorištu kada sam ja napustio mjesto uredovanja. Po rješenju o privremenoj mjeri, stavio je psa pod nadzor, odnosno staviti ga u metalni boks, a kada je uredovanje završeno, prestaje i nadzor nad psom. On je privremenu mjeru shvatio na način da psa mora neutralizirati kao opasnost za vrijeme dok se provodi privremena mjera, odnosno za vrijeme trajanja našeg uredovanja.

25. Sažimajući u bitnom iskaz navedenog svjedoka proizlazi da je izvršio sve radnje što je bio dužan po rješenju o privremenoj mjeri, ali da nije otvorio vrata u zgradu jer u rješenju o privremenoj mjeri nije bilo određeno da se i ta vrata otvaraju. Propust je tužitelja da u prijedlogu za određivanje privremene mjere nisu tražili otvaranje vrata. Iz navedenog proizlazi da tužitelji nisu tražili odgovarajuću sudsku zaštitu pa im je zbog toga eventualno nastala šteta stoga eventualno nastala šteta, ne može ići na štetu tuženika, dakle čak i da su tužitelji oštećenici, a što nisu kako je naprijed izneseno, to je razvidno da im je eventualno nastala šteta isključivo zbog njihovog propusta.

26. Iz podneska tuženika od 16. siječnja 2025. proizlazi da su tužitelji uvedeni u posjed temeljem privremene mjere i to dana 29. listopada 2010. Tužitelji predmetni navod nisu osporili pa sud zaključuje da je to nesporno među strankama.

27. Iz iskaza prednika I. i II. tužitelja danog u postupkom pred Općinskim građanskim sudom u Zagrebu posl. broj Pp-289/10 (a gdje je tuženik bio JĐ) proizlazi da je tuženik zatvorio dvorišna vrata, ponovno stavio lokot i lanac i pustio psa, tako da od tada do 9. mjeseca 2010. godine ne može ući u posjed stana kojeg je bio miran posjednik.

28. Temeljem navedenog sud zaključuje da tužitelji nisu mogli koristiti stan zbog radnji tužitelja već isključivo zbog radnji JĐ. Slijedom navedenog ovaj sud zaključuje da tuženik nije štetnik u ovoj pravnoj stvari.

29. Iz iskaza stranaka danih na ročištu 10. rujna 2021. proizlazi da su se tužitelji u spornoj nekretnini nalazili 10-tak godina, nakon čega je tuženik provalio u kuću, razbio ulaz sa južne strane i ostavio cedulju da je kuća prodana i da se isele. I. tužitelj EĐ je provjerio i kuća nije bila prodana, te su tamo ostali živjeti, iako im je Elektra isključila struju, a vodu nisu mogli koristiti zbog toga jer su imali hidrofor, pri čemu naglašava kako je htio platiti račun Elektri, ali mu oni to nisu dopustili. Jednog dana se sjeća da su došli do kuće nakon što su pokupili djecu iz vrtića i uočili da su ulazna vrata zazidana, zbog čega više u tu kuću nisu mogli ući. To je prijavio i policiji, o tome su pisale i novine, ali od toga nije bilo nikakve koristi. S obzirom da tamo više nisu mogli ući, morali su iznajmljivati stanove, te su se puno selili. Živjeli su u stanu na adresi SĐ, radilo se o manjem 2-sobnom stanu, ne može se sada točno sjetiti koliko su dugo tamo živjeli, a može reći da su za njega plaćali mjesečno iznos od 250 eur plus režije. Nakon toga su živjeli na adresi NĐ, radilo se od prostoru površine oko 45 m2 koji je bio više garaža nego stan, ali je imao sve potrebne priključke, tamo su ostali oko godinu dana i za taj su smještaj također plaćali mjesečno oko 250 eur. Nakon toga su živjeli na adresi [adresa], radilo se o većem 4-sobnom stanu, tamo su ostali oko dvije godine te su za taj smještaj plaćali mjesečno iznos od 300 eur plus režije. Nakon toga su se preselili na Padine, radilo se o većem stanu od oko 90 m2, tamo su ostali oko godinu i pol te su za taj smještaj plaćali između 250 i 300 eur mjesečno plus režije, pri čemu napominje kako je vlasnica tog stana saslušana u ovom postupku. Na kraju su se opet selili na [adresa], radilo se o većem stanu od 90 m2, vlasnika toga stana se i saslušalo u ovom postupku, za taj su smještaj plaćali 270 ili 280 eur mjesečno, a tamo su bili blizu dvije godine. Na poseban upit pun. I. tužitelja navodi kako u to vrijeme u posjedu niti vlasništvu nismo imali nikakvu drugu nekretninu. Na poseban upit pun. II. tužiteljice navodi kako je protiv tuženika, nakon što je zazidao ulaz, podnio tužbu, ali taj postupak još nije završen i nije se ništa dogodilo. Na poseban upit pun. tuženika navodi kako se ne može točno sjetiti datuma kada je Elektra isključila struju, ali misli da je to bilo 2010. godine. Prvi put su u podstanare iz predmetnog stana otišli 2010. godine. Kada ga se pita je li bio saslušan u postupku pokrenutom radi smetanja posjeda, navodi kako se ne može sjetiti, bio je na sudu više puta saslušavan i prošlo je jako puno vremena. Pun. tuženika postavlja pitanje je li u postupku smetanja posjeda bila donesena privremena mjera na temelju koje je srušen zid. Na upit o privremenoj mjeri, može navesti da nije bio uveden u posjed predmetne nekretnine. Na daljnji upit navodi kako je za smetanje posjeda bio tužio i tuženikovog kompanjona. Kada ga se pita zašto je tužio JĐ, navodi kako je to bilo zato što je on zajedno sa tuženikom radio radnje kojima su ih onemogućavali u posjedu, postavljali su ograde, zidali, puštali psa i sl. Za kraj dodaje kako cijeli slučaj sa JĐ predstavlja posebno pitanje oko kojeg se vodio postupak te nema veze sa ovim slučajem.

30. Iz iskaza II. tužiteljice proizlazi da su predmetnom stanu u [adresa] živjeli oko pet godina sve do 2009. godine kada im se isključena struja, nakon čega su se privremeno smjestili u stanu u [adresa]. Napominjem da su se tamo samo smjestili i tamo spavali jer nisu mogli sa malom djecom funkcionirati bez struje i vode, ali se iz [adresa] nisu preselili, svaki dan su tamo uredno dolazili, održavali taj stan i u njemu držali svoje stvari ali tamo nisu mogli boraviti cijelo vrijeme bez tople vode i struje. Nakon što je tuženik 2010. godine zazidao tamo ulaz, morali su otići u podstanarstvo. Najprije su otišli u stan na adresi SĐ gdje su živjeli od 1. lipnja 2010. godine do ožujka 2011. godine, za što su mjesečno plaćali iznos od 2.250,00 kuna. Od ožujka 2011. do ožujka 2014. godine su živjeli u [adresa], za što su najprije plaćali iznos od 250 eur mjesečno, a nakon toga 300 eur mjesečno. Potom su se u ožujku 2014. godine preselili u [adresa] gdje su plaćali mjesečno smještaj u iznosu od 2.500,00 kuna, te su tamo ostali do kraja 2014. godine. Konačno su došli u [adresa] početkom 2015. godine do 1. kolovoza 2016. godine, nakon kojeg datuma više ne potražuje nikakav iznos, a za taj su smještaj plaćali mjesečno 2.000,00 kuna. Na poseban upit suda navodi kako je stan u DĐ bio manji 2-sobni stan od oko 60 m2, stan u [adresa] je bio površine 80 m2, a stanovi u [adresa] i [adresa] između 85-90 m2. Na poseban upit pun. II. tužiteljice navodi kako su protiv tuženika, nakon što je zazidao ulaz, podnijeli tužbu radi smetanja posjeda, te je u tom postupku donesena pravomoćna odluka u njihovu korist. Pun. tuženika postavlja pitanje je li u postupku smetanja posjeda bila donesena privremena mjera i je li ista provedena. Na upit je li u tom postupku bila donesena privremena mjera i je li ista provedena, navodi kako se toga ne sjeća. Na upit je li podnesena tužba i protiv treće osobe pored tuženika navodi kako nije. Kada ju se pita kada je i kako došlo do isključena struje u [adresa], navodi kako se ne može točno sjetiti tijeka stvari, misli da je bio napravljen neki novi vod zbog čega su ostali odsječeni, i misli da je to Elektra napravila na zahtjev tuženika. Kada ju se pita zna li gdje su stvari koje su se nalazile u tom stanu i ima li saznanja o sudskom pologu, navodi kako ne zna gdje se sad te stvari nalaze i nema o tome saznanja.

31. Tuženik u svom iskazu prvenstveno naglašava da on kao fizička osoba na spornoj nekretnini nije ništa poduzimao niti radio, nije vršio posjed niti tamo stanovao, već je sve radnje poduzimao i vršio u ime i za račun društva Zaštita i sigurnost d.o.o. kojeg je bio suvlasnik i jedan od dva direktora, a drugi direktor je bio JĐ. Cijela priča je započela u ožujku 2010. godine, kada je firma Zaštita i sigurnost kupila tu nekretninu i ušla u posjed. Pri tom naglašava kako je kupljena jedna polovica nekretnine koja tada nije bila etažirana, već se nalazila u suvlasništvu sa Gradom Zagrebom. Prilikom pregovora o kupnji nekretnine prodavatelj im je rekao da su se tamo ranije nalazili ilegalni podstanari koji su od tamo odselili jer im je isključena struja i voda. Oni smo kontaktirali Grad Zagreb, odnosno njihov ured za upravljanje imovinom jer im je ta nekretnina bila zanimljiva i htjeli su s njima dogovoriti nekakvu zamjenu, te su tada saznali da Grad Zagreb sa tužiteljima vodi sudski postupak. Što se tiče rušenja ulaza i slično, najprije bi naglasio kako se cijela nekretnina nalazila u dosta lošem stanju, dvorište je bilo zaraslo i puno otpada, a i sama kuća je bila u lošem stanju, s nje je otpadala žbuka i dimnjak se klimao. Također bi rekao da je točno da su u stubištu ostavili obavijest da je nekretnina u privatnom vlasništvu i da se trebaju iseliti, nakon čega mu se javio I. tužitelj. On je s njime tada u razgovoru saznao da je on u podstanarstvu u stanu u [adresa], ali da još drži ključeve ovog stana jer se radilo o socijalnom stanu, te je htio tako postići neku nagodbu sa Gradom kako bi dobio novi socijalni stan. On je njoj čak i dao podatak o broju spisa koji se vodio povodom njegovog zahtjeva za dodjelu socijalnog stana, jer joj nije predstavljalo problem da čovjek sebi pokuša ishoditi socijalni stan, ali je kasnije saznala da on za to uopće nije ispunjavao uvjete. Oni su krenuli uređivati nekretninu, čistiti dvorište, odvoziti smeće, te obavljati radove na kući, a cijelo to vrijeme su pokušavali sa tužiteljem postići dogovor. Međutim, u prvom kontaktu sa II. tužiteljicom ista ih je ucijenila i rekla da za svoj stan traži 150.000 eur. Nakon toga je vidio da tu neće biti nikakve mogućnosti dogovora, te su 1. svibnja 2010. godine postavili ogradu, a tužitelji su to uočili tek krajem svibnja kada su tamo pozvali policiju. Oni su policiji pokazali dokumente da su vlasnici, te je policija rekla da je to stvar suda, a nakon čega je krenuo postupak po tužbi za smetanje posjeda. Sjeća se da je u tom postupka bila donesena privremena mjera koja je bila provedena u listopadu 2010. godine. Tada je JĐ zatvorio i zaključao vrata, s time da on više s tim nije imao nikakve veze, a potom su tužitelji i njega tužili za smetanje. Naglašava kako je u njegovom postupku protiv njega odbijen tužbeni zahtjev jer je usvojen prigovor promašene pasivne legitimacije, dok je u njenom postupku, za potpuno istu stvar i u istoj situaciji, usvojen tužbeni zahtjev. Napominje kako se sada postupak nalazi na Vrhovnom sudu povodom revizije, a s obzirom na dvije potpuno različite odluke u istoj stvari. Također naglašava kako se, prema njegovim saznanjima, tužitelj sa obitelji u stanu na adresi NĐ nalazio od 2009. godine, te se sjeća da je prilikom uredovanja u listopadu 2010. godine govorio kako traži novi stan. Na poseban upit suda navodi kako je I. tužitelj, u vrijeme kada su kupili predmetnu nekretninu, raspolagao ključevima iste nekretnine, njima je dao jedan primjerak ključa kada je trebalo sanirati štetu u prizemlju od curenja, odnosno gredu između prizemlja i kata, ali je sebi bio ostavio primjerak ključeva. Što se tiče njihovih stvari koje su ostale u stanu, za njih je osnovan sudski polog u izvanparničnom postupku, te su stvari dvije godine bile smještene u Jankomiru, tužitelji su ih mogli preuzeti u bilo kojem trenutku, ali oni za te stvari nisu niti pitali budući da se većinom radilo o starom namještaju. Nakon kupnje nekretnine nije vidio da tužitelji tamo dolaze, njihov prvi kontakt je ostvaren telefonskim putem nakon što je I. tužitelj vidio obavijest u stubištu. Kada ju se pita zašto sam ostavljao obavijest u stubištu, navodi kako je to bilo zato što je od Grada saznao da oni tamo imaju podatak o ilegalnim podstanarima i da s njima vode postupak, te su mu oni preporučili da ostavi obavijest i vidi hoće li se itko javiti. Na poseban upit pun. I. tužitelja navodi kako je za predmetnu nekretninu, odnosno prodaju iste, saznao preko oglasa na koji se javio. Kada ga se pita zašto mu je I. tužitelj dao broj svojeg spisa koji se vodio radi dodjele socijalnog stana, navodi kako to mora njega pitati, to je bilo za slučaj ako može kako pomoći. Radnju zidanja su obavili majstori po nalogu ovlaštene osobe društva Zaštita i sigurnost, odnosno njega i JĐ. Njihovo društvo od svojeg ukupnog prometa od gradnje ostvari promet od oko 20.000,00 kuna godišnje. Na poseban upit pun. II. tužiteljice navodi kako ima saznanja da je protiv njega donesena pravomoćna odluka suda kojom je utvrđeno da sam smetao tužitelje u zadnjem mirnom posjedu korištenja stana na I. katu u zgradi u [adresa], na način da je postavljen zid na ulazna vrata stana. Također naglašava da se u toj odluci spominje da je donesena i provedena privremena mjera. Za kraj naglašava kako je prije ovog ročišta malo gledao sve te papire jer se puno toga događalo te je uočio da je I. tužitelj u svojem iskazu danom u srpnju 2010. godine naveo da ga taj stan uopće nije zanimao te na to želi ukazati.

32. Iz iskaza tužitelja proizlazi da u navedenom stanu nije bilo ni struje ni vode, da su predmetni stan napustili 2009. i otišli živjeti u [adresa] NĐ, ali da su zadržali posjed predmetnog stana u [adresa].

33. Sud ocjenjuje takve iskaze neživotnim i nelogičnim te usmjerenim na poboljšanje svoje procesne pozicije te u suprotnosti s iskazom prednika I. i II. tužitelja danim u drugom postupku.

34. Ukazuje se da je nesporno između stranka da u stanu nije bilo ni struje ni vode stoga je isti bio nepodoban za stanovanje stoga ovaj sud smatra da bez obzira što je tuženik počinio smetanje posjeda tužiteljima time nije nastala nikakva šteta jer isti stan nisu mogli koristiti za stanovanje, kako to proizlazi iz njihovih iskaza.

Tijekom postupka tužitelji nisu dokazali da bi im tuženik isključio struju i vodu odnosno da je poduzeo radnje koje bi dovele do isključivanja struje i vode

35. Odredbom čl. 219. st. 1. ZPP propisana je dužnost svake stranke da iznese činjenice i predloži dokaze na kojima temelji svoj zahtjev ili kojim pobija navode i dokaze protivnika.

36. Čl. 221a. ZPP-a određuje da ako na temelju izvedenih dokaza ne može sa sigurnošću tvrditi neku činjenicu, o postojanju činjenice zaključit će primjenom pravila o teretu dokazivanja.

37. Dužnost je stranaka iznijeti činjenice i predložiti dokazna sredstva prikladna za stjecanje uvjerenja suda u istinitost tvrdnji od kojih zavisi osnovanost zahtjeva stranke. Ako stranka u tome ne uspije, sud će izvesti zaključak o nedokazanosti, odnosno o neistinitosti njene tvrdnje, pa će njen zahtjev odbiti kao neosnovan. Predlaganjem efikasnih dokaza stranka ostvaruje povoljne izglede za svoj uspjeh u parnici. Kad sud ne uspije formirati određeno uvjerenje oslanjajući se na slobodnu ocjenu dokaza, tada dolaze u obzir pravila o teretu dokazivanja (čl. 221a. ZPP-a). Ta pravila u osnovi obvezuju sud uzeti kao nedokazanu onu tvrdnju za čiju istinitost stranka koja se na određenu činjenicu poziva u svoju korist, nije bila u stanju pružiti dovoljno odgovarajućih dokaznih sredstava.

38. Pri tome stranka ne mora dokazati navedeno s potpunom izvjesnošću već s dovoljnim životnim stupnjem uvjerljivosti, što tužitelji u konkretnom slučaju nisu učinili, dakle nisu dokazali da bi zbog radnji tuženika bili spriječeni koristiti predmetni stan.

39. Valja reći da je Zakon o obveznim odnosima (Narodne novine br. 35/05, 41/08, - dalje: ZOO) definirao opće pretpostavke odgovornosti za štetu, a to su 1. subjekti obveznog odnosa odgovornosti za štetu, 2. štetna radnja štetnika, 3. šteta, 4. uzročna veza, 5. protupravnost.

40. Da bi tužitelji uspio s tužbenim zahtjevom koji je usmjeren na naknadu štete mora biti ispunjeno svih pet pretpostavki i to kumulativno, s time da tužitelj sukladno čl. 219. ZPP-a mora dokazati istinitost svojih tvrdnji navedenih u tužbi. To u konkretnom slučaju znači da tužitelj mora dokazati postojanje svih gore navedenih pretpostavki odgovornosti za štetu.

41. U konkretnom slučaju nisu ispunjene sve gore navedene pretpostavke odgovornosti za štetu. Naime, u ovom logično vremenskom nizu nedostaje (uz nedostatak ostalih kako je gore izneseno) i štetna radnja štetnika, a to je postupak kojim se oštećeniku nanosi šteta. Ponašanje tuženika opisano u tužbi ne može se smatrati štetnom radnjom. Naime štetna radnja mora nužno dovesti do nastanka štete, dakle mora se dokazati uzročno posljedična veza to tužitelji nisu dokazali.

42. Naime, neprijeporno je da je je tuženik smetao tužitelje u posjedu te da su tužitelji uvedeni u posjed 29. listopada 2010., dakle tužitelj ne može odgovarati za štetu koja je nastala poslije toga datuma.

43. Što se tiče štete koja je nastala prije toga datuma to se ponovo ukazuje da je nekretnina bila nepodobna za stanovanje, zbog isključene struje i vode, a tužitelji nisu dokazali da bi za navedeno bio odgovoran tuženik, niti su dokazali da su navedeni stan koristili za stanovanje, niti su bili oštećenici kako je gore navedeno.

44. Budući da ovdje tužitelji potražuju iznose koje su morali plaćati za najam stana jer nisu mogli stanovati u predmetnoj nekretnini to ovaj sud zaključuje da tužitelji nisu mogli stanovati u predmetnoj nekretnini zbog nedostatka struje i vode a ne zbog smetanja posjeda počinjenog od stane tuženika.

45. Obzirom da je tužbeni zahtjev već iz svih gore obrazloženih razloga valjalo odbiti sud se, vođen načelom ekonomičnosti i koncentracije postupka, proklamiranim čl. 10. ZPP nije upuštao u daljnju ocjenu navoda stranaka te dokaza koji nisu posebno obrazloženi, jer ne bi doveli do promjene odluke u ovoj pravnoj stvari.

46. Odluka o trošku tuženika temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. ZPP-a budući da je tuženik uspio u sporu, te mu je valjalo, u smislu čl. 155. st. 1 ZPP-a kao potrebne, u skladu s odredbama Tarifi o nagradi i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 138/23, dalje Tarifa) i a prema ukupnoj vrijednosti predmeta spora u skladu sa troškovnikom, priznati troškove zastupanja na ročištu 14. svibnja 2012. u iznosu od 100,00 eura sukladno Tbr. 9. t. 5. Tarife, zastupanja na ročištu 19. prosinca 2012. u iznosu od 500,00 eura sukladno Tbr. 9. t. 1. Tarife, zastupanja na ročištu 18. ožujka 2013. u iznosu od 500,00 eura sukladno Tbr. 9. t. 1. Tarife, zastupanja na ročištu 23. listopada 2014. u iznosu od 500,00 eura sukladno Tbr. 9. t. 1. Tarife, zastupanja na ročištu 4. ožujka 2019. u iznosu od 100,00 eura sukladno Tbr. 9. t. 5. Tarife, zastupanja na ročištu 19. ožujka 2019. u iznosu od 500,00 eura sukladno Tbr. 9. t. 1. Tarife, zastupanja na ročištu 9. prosinca 2019. u iznosu od 500,00 eura sukladno Tbr. 9. t. 1. Tarife, zastupanja na ročištu 6. ožujka 2020. u iznosu od 100,00 eura sukladno Tbr. 9. t. 1. Tarife, sastava podneska od 9. listopada 2020. u iznosu od 500,00 eura sukladno Tbr. 8. t. 1. Tarife, sastava podneska od 28. svibnja 2021. u iznosu od 500,00 eura sukladno Tbr. 8. t. 1. Tarife, zastupanja na ročištu 14. lipnja 2021. u iznosu od 500,00 eura sukladno Tbr. 9. t. 1. Tarife, sastava podneska od 15. srpnja 2021. u iznosu od 500,00 eura sukladno Tbr. t. 1. Tarife, zastupanja na ročištu 10. rujna 2021. u iznosu od 500,00 eura sukladno Tbr. 9. t. 1. Tarife sastava podneska od 22. listopada 2021. u iznosu od 500,00 eura sukladno Tbr. 8. t. 1. Tarife, sastava podneska od 29. studenog 2021. u iznosu od 200,00 eura sukladno Tbr. 8. t. 3. Tarife, sastava podneska od 6. kolovoza 2024. u iznosu od 50,00 eura sukladno Tbr. 8. t. 4. Tarife, sastava podneska od 26. kolovoza 2024. u iznosu od 50,00 eura sukladno Tbr. 8. t. 4. Tarife, zastupanja na ročištu 3. rujna 2024. u iznosu od 500,00 eura sukladno Tbr. 9. t. 1. Tarife, zastupanja na ročištu 9. prosinca 2024. u iznosu od 500,00 eura sukladno Tbr. 9. t. 1. Tarife, sastava podneska od 17. siječnja 2025. u iznosu od 200,00 eura sukladno Tbr. 8. t. 3. Tarife, sastava podneska od 29. travnja 2025. u iznosu od 200,00 eura sukladno Tbr. 8. t. 3. Tarife, sastava podneska od 30. srpnja 2025. u iznosu od 200,00 eura sukladno Tbr. 8. t. 3. Tarife, zastupanja na ročištu 27. kolovoza 2025. u iznosu od 500,00 eura sukladno Tbr. 9. t. 1. Tarife, odnosno ukupno 8.200,00 eura što uvećano za trošak predujma za vještačenje u iznosu od 50,00 eur iznosi 8.250,00 eura stoga je odlučeno kao u točki II. izreke.

47. Tuženiku nije priznat trošak sastava odgovora na tužbu od 19. prosinca 2012. budući da takav podnesak ne prileži spisu, zastupanja na ročištu od 14. svibnja 2012. u zatraženom iznosu od 500,00 eur budući da je isto odgođeno prije početka raspravljanja, zastupanja na ročištu 24. studenog 2014. jer takvo ročište nije održano, zastupanja na ročištu 7. siječnja 2019. jer punomoćnik tuženika nije pristupio na navedeno ročište, zastupanja na ročištu 4. ožujka 2019. u zatraženom iznosu od 500,00 eur budući da je isto odgođeno prije početka raspravljanja, zastupanja na ročištu 6. ožujka 2020. u zatraženom iznosu od 500,00 eur budući da je isto odgođeno prije početka raspravljanja, sastava podneska od 29. studenog 2021., 17. siječnja 2025., 29. travnja 2025. i 30. srpnja 2025. u zatraženom iznosu od 500,00 eura s obzirom da je odredbom Tbr. 8 toč. 1. Tarife propisano da za sastavljanje odgovora na tužbu, prigovora protiv platnog naloga i četiri obrazložena podneska u prvostupanjskom postupku odvjetniku pripada nagrada kao za tužbu po Tbr. 7. toč. 1., 4., 7. i 8., a tuženiku je već priznat trošak sastava podneska od 9. listopada 2020., 28. svibnja 2021., 15. srpnja 2021. i 22. listopada 2021. sukladno Tbr. 8. toč. 1. Nadalje, tuženiku nije priznat trošak sastava podneska od 4. siječnja 2019. jer istim tuženik moli odgodu ročišta, koji trošak nije bio potreban za vođenje parnice u smislu odredbe čl. 155. ZPP-a, kao niti trošak sastava podneska od 22. studenog 2024. budući da istim ispravlja imena tužitelja, a svakako trošak sastava takvih podneska ne može ići na teret tužitelja. Također, tuženiku nije priznat trošak sastava podneska od 3. rujna 2024. budući da mu je priznat trošak pristupa na ročište 3. rujna 2024. te je sve navode iznesene u podnesku mogao iznijeti i na navedenom ročištu. Tuženiku nije priznat ni trošak sastava podneska od 6. kolovoza 2024. i 26. kolovoza 2024. u zatraženom iznosu od 500,00 eura budući da se ne radi o obrazloženim podnescima. Slijedom navedenog, valjalo je odbiti tuženikom zahtjev za naknadu parničnog troška u iznosu od 6.800,00 eur i odlučiti kao u toč. III. izreke.

U Zagrebu 21. studen 2025.

Sudac:

Berislav Zaninović

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU

Protiv ove presude dopuštena je žalba nadležnom Županijskom sudu u Karlovcu. Žalba se podnosi putem ovog suda, u četiri istovjetna primjerka, u roku 15 dana od dana obavljene dostave presude (čl. 335. st. 6., 7., 8., 9., 10. i 11. ZPP-a).

DNA:

- I. – III. tužiteljima po pun.

- tuženiku po pun.