REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: Pn-1687/2021-54

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu, sudac toga suda Nikola Raguz kao sudac pojedinac u pravnoj stvari tužitelja ŠŽ iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa odvjetnik Luka Mardešić iz Zagreba, protiv tuženika Adriatic osiguranja d.d. iz Zagreba, Listopadska 2, OIB 94472454976, kojeg zastupa odvjetnik Davor Bubalo iz Zagreba, poradi naknade štete, nakon održane glavne i javne rasprave 7. listopada 2025. godine, u nazočnosti opunomoćenika stranaka, dana 21. studenog 2025. godine,

p r e s u d i o  j e

I Nalaže se tuženiku Adriatic osiguranju d.d. platiti tužitelju ŠŽ 3.479,04 eur s zateznim kamatama na 3.240,00 eur od 23. srpnja 2022. godine do isplate i na 239,04 eur od 21. studenog 2025. godine do isplate te naknaditi trošak parničnog postupka od 2.353,31 eur s zateznim kamatama od 21. studenog 2025. godine do isplate, do 31. prosinca 2022. godine po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima, izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, te od 1. siječnja 2023. godine do 29. prosinca 2023. godine po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvoga kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena i od 30. prosinca 2023. godine do isplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za svako polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi za dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, u roku od 15 dana.

II Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja ŠŽ kojim zahtijeva da mu Adriatic osiguranje d.d. plati 869,76 eur s zateznim kamatama na 810,00 eur od 23. srpnja 2022. godine do isplate i na 59,76 eur s zateznim kamatama od donošenja presude do isplate, u roku 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi tvrdi da je stradao u prometnoj nezgodi u Sesvetama kao putnik u vozilu reg. ozn. [registarska oznaka] osiguranog kod tuženika policom osiguranja od automobilske odgovornosti broj 068780208642 te je zadobio teške tjelesne ozljede i zahtjeva naknadu imovinske i neimovinske štete kao u podnesku od 12. travnja 2024. godine, tj. nalaganje tuženiku plaćanje 4.050,00 eur s zateznim kamatama od 23. srpnja 2022. godine do isplate, 298,80 eur s zateznim kamatama od donošenja presude do isplate i naknadi trošak parničnog postupka s zateznim kamatama od donošenja presude do isplate, u roku 15 dana.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu priznaje nastanak štetnog događaja i pasivnu legitimaciju, prigovara isključivoj odgovornosti tužiteljevoj zbog nekorištenja sigurnosnog pojasa, osporava visinu tužbenog zahtjeva i tijek kamata te predlaže odbiti isti uz naknadu troška parničnog postupka s zateznim kamatama od donošenja presude do isplate.

3. Sud je proveo dokaz uvidom u zapisnik o očevidu s crtežom mjesta događaja i fotografski elaborat u crnobijelim fotografijama, liječničke isprave za tužitelja te odštetni zahtjev i utemeljeni odgovor, tužiteljev zdravstveni karton i daljnje liječničke isprave na listovima 131-134 spisa, presliku crteža mjesta događaja i fotoelaborata u boji, izvornike liječničkih isprava na ročištu 10. listopada 2023., preslušao tužitelj i svjedoka PŽ, odredio liječničko vještačenje i sudskomedicinsko-prometno vještačenje, tuženik nije dostavio podatak Hrvatskog ureda za osiguranje je li tužitelj sudjelovao u drugim prometnim nezgodama, kako m u je naloženo na pripremnom ročištu te taj navod da bi tužitelj sudjelovao u drugim prometnim nezgodama sud ocjenjuje nedokazanim.

Iz zapisnika o očevidu ne proizlazi da bi tužitelj i svjedok PŽ bili ispitani na postojanje opojnih droga, a niti iz njihova iskaza proizlazi da bi njih dvojica konzumirali takve droge, slijedom čega nije pribavljan niti kazneni spis, a niti je tuženik dostavio podatak da bi uopće bio vođen takav kazneni postupak, da bi tuženik na ročištu 7. listopada 2025. godine odustao od prijedloga radi prilaganja kaznenog spisa i od radiološkog vještačenja.

4. Tužbeni zahtjev je djelomice osnovan.

5. Kako je tužitelj povećao tužbeni zahtjev podneskom od 12. travnja 2024. godine, a tuženik se je protivio preinaci tužbe na ročištu 14. svibnja 2024. godine, sud je dopustio tu preinaku tužbe, ocjenjujući da u ovoj pravnoj stvari nedopuštanjem preinake tužbe bi tužitelju bila nametnuta ograničenja prava na pristup sudu i pravičnog suđenja zajamčenoga odredbom čl.6. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (NN-MU-18/97-13/17). Naime u svakom pojedinom slučaju primjenom ispitivanja razmjernosti je potrebno utvrditi je li ovakvim ograničenjem preinake tužbe do zaključenja glavne rasprave narušena sama bit toga prava tj. dolazili do kršenja prava na pristup sudu. Tako u slučaju kad tužitelj u vrijeme podnošenja tužbe ne raspolaže svima odlučnim činjenicama potrebnim za postavljanje konačnoga tužbenog zahtjeva, s obzirom da je to objektivno nemoguće bez pribave potrebnih isprava za računovodstveno vještačenje i samog vještačenja, već je istom tada moguće saznati sve odlučne činjenice vezane za visinu tužbenog zahtjeva kojeg tuženik osporava, pa slijedom toga nedopuštenje preinake tužbe koje je uslijedilo odmah nakon pribave potrebnih isprava i vještačenja ne bi bilo razmjerno tom legitimnom cilju iz odredbe čl.190.st.2. Zakona o parničnom postupku i dovelo bi do kršenja prava na pristup sudu. To stoga jer je legitiman cilj zabrane preinake tužbe nakon zaključenja prethodnog postupka ako ima njegove krivnje zapravo onemogućavanje zloporabe postupovnih prava radi ubrzanja parničnog postupka, a postavljanje tužbenog zahtjeva u novčanom dijelu odmah nakon pribave potrebnih isprava i provedenog vještačenja , koje je zasnovano na istoj činjeničnoj i pravnoj osnovi ne utječe na dužinu trajanja postupka, dočim nedopuštanjem preinake tužbe može tužitelj podnijeti samo novu tužbu za preostali dio zahtjeva naznačene vrijednosti predmeta spora u tužbi, što nepotrebno uzrokuje nove troškove te se izlaže prigovoru presuđene stvari li možebitne zastare što opet dovodi u pitanje ostvarenja tužiteljeva prava to je za njega prekomjeran teret (ESLJP, zahtjev br. 14692/18).

6. Glede odgovornosti, iz otpusnog pisma KB Dubrava od 15. lipnja 2020. godine je utvrđeno da je tužitelj od 10. lipnja do 15. lipnja 2020. liječen zbog zadobivene kraniocerebralne ozljede i dovezen je kolima hitne medicinske pomoći nakon što je stradao u prometnoj nezgodi dočim tužitelj iskazuje da se prevozio na stražnjem sjedalu predmetnog vozila i to iza vozačkog sjedala i nije bio vezan sigurnosnim pojasom, no u prometnoj nezgodi j e ozlijedio glavu, ne zna kako, budući se onesvijestio, a svjedok PŽ iskazuje da na stražnjem sjedalu iza vozača postoji sigurnosni pojas i ne zna je li tužitelj bio vezan njim, te je nakon nezgode vidio da je tužitelj onesviješten, a odvezla ga je hitna pomoć.

7. Nalazom i mišljenjem prometnog vještaka je utvrđeno da je vozilo reg. oz. [registarska oznaka] svojim prednjim dijelom naletjelo na prednji dio desne bočne strane vozila tuženikova osiguranika tj. onoga kojim je upravljao svjedok PŽ, pri čemu je put među vozilima u trenutku sudara iznosio 60-70 stupnjeva uz promjenu brzine vozila svjedoka PŽ od oko 40-45 km/h, nakon čega se ono zarotiralo za oko 130-140 stupnjeva u smjeru obrnutom od smjera okretanja kazaljke na satu, a sudskomedicinskim nalazom i mišljenjem je utvrđeno da je tužitelju nakon tog događaja dijagnosticirano natučenje lijevog čeonog dijela glave, rana razderotina kože glave desno, sljepoočno-zatiljno krvni podljev mekog oglavka desno zatiljno i krvarenje unutar mozgovine desno sljepoočno, zatim navodi mišljenje da dijagnoza natučenja glave lijevo čeono, na osnovi priloženih liječničkih isprava jest postavljena bez objektivno medicinski utvrđenih i opisanog znaka ozljeđivanja pa ne predstavlja ozljedu u sudsko medicinskom smislu, preostale su ozljede objektivno medicinski utvrđene i opisane te čine cjelinu, a nastale su udarcem desnog sljepoočno-zatiljnog dijela glave tužitelja u neku tupopvrdu zaprjeku unutar kabine vozila, s obzirom na nalaz i mišljenje prometnog vještaka očekivano je da je u trenutku sudara došlo do polijetanja tužiteljeva tijela prema naprijed i udesno u odnosu na uzdužnu os vozila svjedoka PŽ i prema naslovu prednjeg desnog sjedala uzevši u obzir da se prije toga tužitelj nalazio na stražnjoj klupi iza vozača te zbog toga utvrđuje da su ove ozljede kao cjelina nastale zbog nevezivanja sigurnosnim pojasom i posljedičnim polijetanjem prema naprijed i udesno nakon sudara te je zatim tužitelj desnim tjemeno-zatiljnim dijelom glave udario u neku tupotvrdu zaprjeku unutar kabine vozila ispred i udesno od mjesta gdje je sjedio, najvjerojatnije naslon prednjeg desnog sjedala, zbog čega nadalje zaključuje da postoji medicinski logičan slijed nevezivanja tužitelja sigurnosnim pojasom, sudara dinamike utvrđene po prometnom vještaku, polijetanja tijela tužitelja naprijed i udesno i opisanog udarca glave u zaprjeku unutar kabine, a u slučaju vezivanja sigurnosnim pojasom komponenta pomaka tužiteljeva tijela prema naprijed, a i udesno bi bila znatno manja te bi očekivano bio izbjegnut kontakt, udarac glave tužitelja u tupotvrdu zaprjeku unutar kabine vozila ispred i udesno od mjesta njegova sjedenja, a tim i nastanak ove utvrđene ozljede kao cjeline, čemu prigovara tužitelj sadržajno kao u podnesku 25. veljače 2025., a vještaci otklanjaju na ročištu 7. listopada 2025. tj. prometni vještak:

U odnosu na podnesak tužitelja od 25.veljače 2025. godine i navod da bi plastika naslona ruke između prednjih sjedala mogla nanijeti ozljedu glave tužitelju kao prometni vještak može reći da u konkretnom slučaju tehnički nije realno da bi došlo do oštećenja gornjeg dijela naslona za ruke između prednjih sjedala. Čak i da je došlo do otkidanja gornjeg dijela tog naslona, tada bi i njegov smjer kretanja bio približno jednak očekivanom smjeru kretanja tijela tužitelja, a to znači u istom smjeru pa praktički ne bi došlo do kontakta tijela tužitelja s tim dijelom plastike dok je i sama masa plastike zanemarivo mala tako da u tehničkom smislu nije mogla prouzročiti bilo kakvu silu na tijelo tužitelja. Na tužiteljev upit da li je sjedalo suvozača moglo pritisnuti naslon između prednjih sjedala navodi da takvu mogućnost ne može isključiti ali to po vještaku ništa ne utječe na utvrđenu dinamiku. Na daljnje pitanje navodi da ne može zaključivati o nekakvoj veličini sile koja je djelovala na taj naslon ali je njegovo oštećenje prema fotografiji na listu 4. nalaza moglo biti posljedica naleta tijela tužitelja koji je upravo u predmetnom štetnom događaju očekivano trebao poletjeti u tom smjeru. Na tužiteljev upit kako je moguće da je tužitelj svojim tijelom naletio na središnji naslon koji se nalazi između vozačevog i suvozačevog sjedišta navodi da je položaj naslona kako sam već i rekao bio na očekivanom smjeru kretanja tijela tužitelja pri čemu on nije bio u potpunosti zaklonjen naslonom vozačkog sjedala. Na daljnje pitanje u kojem smjeru polijeće tijelo kod bočnih udara navodi da u konkretnom slučaju se nije radilo o isključivo bočnom naletu, dok bi kod isključivo bočnih naleta očekivano polijetanje tijela bilo isključivo u bočnu stranu prema mjestu sudara, a što ovdje nije bio slučaj.

Vještak sudske medicine u cijelosti ostaje kod pisanog nalaza i mišljenja od 31. siječnja 2025. godine te na podnesak tužitelja od 25. veljače 2025. godine navodi kako iz prometnog dijela ovog kombiniranog vještačenja proizlazi da je tijelo tužitelja, a koji se nalazio u vozilu osiguranika tuženika na stražnjoj klupi iza vozača uslijed sudara došlo do polijetanja prema naprijed i udesno, a ne kako to punomoćnik tužitelja navodi u podnesku. Utvrđene ozljede glave tužitelja nastale su udarcem desnog slijepoočno – zatiljnog dijela u neku tupo tvrdu prepreku unutar kabine vozila ispred i nešto u desno od mjesta njegovog sjedenja, a uzimajući u obzir fotografije fotodokumentacije proizlazi da bi se najvjerojatnije radilo o naslonu prednjeg desnog sjedala, odnosno suvozačkog sjedala. Nadalje punomoćnik tužitelja navodi kako je moguće da je tužitelj zadobio udarac u desnu stranu glave od strane druge osobe koja se nalazila na stražnjoj klupi te isto isključuje s obzirom da sile na osobe i stvari unutar kabine vozila u prometnim nesrećama djeluju u jednakim intenzitetima i smjerovima na sve pa bi prigodom polijetanja tijela tužitelja prema naprijed i u desno i tijelo druge osobe na stražnjoj klupi također poletjelo prema naprijed i udesno, a ne ulijevo prema tijelu tužitelja. Na postavljeno pitanje pun. tužitelja da li je moguće da je došlo do udarca rukom druge osobe u desni dio glave tužitelja navodi kako ovo ne može u potpunosti isključiti no kao što je ranije navedeno tijelo te druge osobe pa i njegove ruke bi očekivano poletjele prema naprijed i udesno a ne prema lijevo ili lijevoj strani. Š je prihvatio nalaz i mišljenje ova dva vještaka kao stručno i obrazloženo, zasnovana na raspoloživim i bitnim ispravama u spisu.

8. Tužitelj iskazuje da nije bio vezan sigurnosnim pojasom, premda je postojao na stražnjem sjedalu iza vozačkog sjedala, gdje je sjedio, a svjedok PŽ se ne sjeća je li bio tužitelj vezan sigurnosnim pojasom.

9. Slijedom toga je sud utvrdio da tužitelj nije bio vezan sigurnosnim pojasom premda je postojao na stražnjem sjedalu iza vozača gdje se nalazio, a možebitni utjecaj trećih osoba kao putnika u tom vozilu, zatim plastike naslona ruke koja bi se možebitno otkinula, možebitno otkidanje suvozačkog sjedala ili možebitni bočni nalet na vozilo u kojem je bio tužitelj su hipotetska i ničim dokazana pa i suprotna utvrđenjima vještaka o načinu nastanka štetnog događaja ili pak ne utječu na način nastanka štetnog događaja, sve kako su vještaci obrazložili u svojoj usmenoj dopuni, pa nadalje sud ocjenjuje da je tužitelj doprinio na ovaj način ozljeđivanju s 20%, budući se nije vezao sigurnosnim pojasom, premda je to mogao učiniti te bi tako izbjegao ozljeđivanje sve sukladno odredbi čl. 163, st. 1. Zakona o sigurnosti prometa na cestama (NN 67/08-145/24), u svezi s odredbom čl. 1071, st. 1. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05-155/23).

10. Stoga je sud odbio tužiteljev prijedlog radi novog vještačenja prometno sudskomedicinskoga, jer nije doveo u osnovanu sumnju prihvaćeno mišljenje.

11. Glede osnove i visine tužbenog zahtjeva, liječničkim vještačenjem od 12. ožujka 2024. godine je utvrđeno da je tužitelj u štetnom događaju zadobio natučenje glave čeono lijevo, unutarmoždano krvarenje slijepoočno desno i zaprimljen u bolnicu te opisuje tijek liječenja i pretraga i prije ozljeđivanja nije imao istih li sličnih ozljeda, kliničkim pregledom objektivno je utvrđeno da nema znakova lezije kranijskih živaca niti lateralizirajućeg motornog deficita, a postoji blaža titubacija u rombergu, subjektivno navodi zaboravljivost, glavobolje i povremene vrtoglavice, duševnu napetost, promjenjivo raspoloženje, loš san i strah od vožnje automobilom te vještak ocjenjuje smanjenu životnu aktivnost od 10% zbog navedenih subjektivnih tegoba čemu pak prigovara tuženik sadržajno kao u podnesku od 28. ožujka 2024., a vještak otklanja na ročištu 14. svibnja 2024. jer je objektivno ustanovio stanje tijekom neurološkog pregleda, cijeneći subjektivne tegobe koje su sukladne vrsti i težini ozljede koje ponovo opisuje kao i navedene pretrage, te kako te tegobe nije imao prije ozljeđivanja zaključuje da su posljedica štetne ozljede, a te subjektivne tegobe se ne mogu dijagnosticirati verificirati liječničkim ispravama.

Ovaj sud prihvaća ovaj nalaz kao stručan i obrazložen, zasnovan na bitnim liječničkim ispravama i kliničkom pregledu, te je odbio tuženikov prijedlog radi novog vještačenja budući nije doveo u osnovanu sumnju prihvaćeno mišljenje liječnika vještaka, a kojim je utvrđeno i postojanje uzročnoposljedične veze između nastanka štetnog događaja i opisanih tužiteljevih ozljeda.

12. Ovdje treba primijeniti odredbe čl. 19, 1095. i 100. Zakona o obveznim odnosima.

13. Tako bi sud tužitelju za fizičke bolove dosudio 1.000,00 eur, jer su jaki trajali tri dana, srednje jaki 10 dana, manji 20 dana, te uzevši u obzir još i boravak od 5 dana u bolnici te pretrage CT-om i EEG-om kao neugodnosti prilikom liječenja, za strah bi dosudio 950,00 eur jer je jaki primarni izostao zbog gubitka svijesti, jači sekundarni je trajao 3 dana, srednji 8 dana, i manji 6 tjedana, za duševne bolove zbog smanjene životne aktivnosti bi sud tužitelju dosudio 1.500,00 eur, uzevši u obzir smanjenje od 10%, njegov spol i dob, rođen je 2000. godine te je po zanimanju konobar, za duševne bolove zbog naruženosti bi sud tužitelju dosudio 600,00 eur, uzevši u obzir da je naružen na vlasištu s desne strane tjemena, koji ožiljak je vidljiv kod kraće kose i blagog je stupnja te povremeno vidljiv, kao i njegov spol i dob.

14. Tako je sud tužitelju za povrijeđeno pravo osobnosti na duševno i tjelesno zdravlje za neimovinsku štetu dosudi 4.050,00 eur umanjenu za 20% doprinosa ili 810,00 eur, što je 3.240,00 eur konačno.

15. Tuđa pomoć je tužitelju trebala tri sata dnevno tijekom jednog mjeseca te je primjenom odredbe čl. 223, st. 1. Zakona o parničnom postupku, budući ima pravo na naknadu štete u novčanoj svoti, visinu koju je moguće utvrditi s nerazmjernim poteškoćama sud dosudio po 3,32 eur za sat što je 298,80 eur ukupno, umanjeno za 20% doprinosa ili 59,76 eur što je onda 239,04 eur.

16. To je ukupno 3.479,04 eur.

17. Tuženik je još prigovorio zastari za povećani dio tužbenog zahtjeva na ročištu 14. svibnja 2024. godine, koji sud ocjenjuje neosnovanim primjenom odredbe čl. 241, i čl. 245 st.1. i 3. Zakona o obveznim odnosima. Naime, kako je štetni događaj bio 10. lipnja 2020. godine, a tužitelj je za opseg štete doznao 10. studenog 2020. kada je završeno liječenje to je tužba od 1. srpnja 2021. podnesena unutar subjektivnog zastarnog roka od tri godine po odredbi čl. 230, st. 1. istog Zakona, budući je za štetnike doznao tijekom štetnog događaja pa i tijekom parnice može povećavati tužbeni zahtjev.

18. Glede tijeka zateznih kamata na neimovinsku štetu, tužba je dakle podnesena 1. srpnja 2021., liječenje je završeno 10. studenog 2020., odštetni zahtjev je podnesen 23. srpnja 2020. te bi ovdje trebalo primijeniti odredbu čl. 12 Zakona o obveznim osiguranjima u prometu (NN 151/05-155/23). No, kako tuženik u vrijeme podnošenja odštetnog zahtjeva nije znao za opseg svoje obveze naknade štete, budući je liječenje završeno 10. studenog 2020., tj. tri i pol mjeseca kasnije, to sud ocjenjuje da treba primijeniti odredbu čl. 1103 Zakona o obveznim odnosima te je dosudio zatezne kamate od 1. srpnja 2021. godine kao dana podnošenja tužbe, a odbijen je dio zahtjeva za tim kamatama od 23. srpnja 2022. godine do isplate na neimovinsku štetu.

19. Kako je tužitelj zahtijevao zatezne kamate na imovinsku štetu od dana donošenja presude, kada je sud utvrdio i njenu visinu, to je primjenom odredbe čl. 1085 i čl. 1089, st. 2. Zakona o obveznim odnosima tako i dosuđeno, a na parbeni trošak zatezne kamate teku po odredbi čl. 151, st. 3. Zakona o parničnom postupku sve po stopi određenoj čl. 29 st. 2. i 8.Zakona o obveznim odnosima.

20. Na osnovi odredbe čl. 154, st. 2. Zakona o parničnom postupku, budući je tužitelj uspio s 80%, tužbenog zahtjeva, tuženik s 20%, a razlika je 60%, to je primjenom tbr. 7, 8 i 9 OT sud tužitelju priznao trošak odvjetničkog zastupanja i to za tužbu, odštetni zahtjev, podnesak 30.8.2021., 13.1.2022., 11.5.2022. i 12.5.2022. po 200,00 eur svaki, za ročišta 13.5.2022., 3.3.2023., 10.10.2023., 14.5.2024. i 7.10.2025. po 200,00 eur svaki, za preostale podneske 24.1.2023., 25.1.2023., 19.1.2024., 12.4.2024. i 25.2.2025. po je priznao 100,00 eur svako, što je ukupno 2.700,00 eur, uvećano za PDV od 675,00 eur, što je 3.375,00 eur, sudsku pristojbu na tužbu 35,17 eur i presudu 68,09 eur, što je ukupno 3.478,26 eur, a 60% toga je 2.086,95 eur, uvećano za trošak vještačenja od 200,00 eur, te 33,18 eur dva puta za vještakove pristupe, što je 2.353,31 eur, a trošak ročišta za objavu nije priznat primjenom odredbe čl. 155, st. 1. Zakona o parničnom postupku, kao u potpunosti nepotreban za uspjeh u postupku, trošak ročišta od 200,00 eur nije priznat, jer je nejasno na što se odnosi, a rješenjem od 13. svibnja 2022. je tuženiku priznat trošak tog ročišta od 250,00 kn tj. 33,18 eur s PDV-om od 8,30 eur ili ukupno 41,48 eur, primjenom odredbe čl. 156, st. 1. istog Zakona te Tbr 9 st. 5 OT jer je tužitelj odgodu tog ročišta uzrokovao svojom krivnjom dostavom podnesaka od 11. i 12. svibnja 2022. godine tj. u kraćem roku od 8 dana prije održavanja tog ročišta što je suprotno odredbi čl. 299a, st. 2. Zakona o parničnom postupku.

U Zagrebu, dana 21. studenog 2025. godine

Sudac

Nikola Raguz

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka može uložiti žalbu Županijskom sudu u roku 15 dana od uručenja prijepisa. Žalba se podnosi putem ovoga suda.

DNA:

- opunomoćeniku stranaka