Republika Hrvatska

Općinski sud u Virovitici

Stalna služba u Slatini

Slatina, Trg sv. Josipa 12

Poslovni broj: P-203/2025-14

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Virovitici, Stalna služba u Slatini, po sucu toga suda Zoranu Šljivcu, u pravnoj stvari po tužbi tužiteljice CD iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćnici Željki Radoš Radičević, odvjetnici iz Osijeka, protiv tuženika Addiko Bank d.d. Zagreb, Slavonska avenija 6, OIB: 14036333877, zastupanog po punomoćnicima odvjetnicima iz Odvjetničkog društva Ćurković i Šanjug d.o.o. iz Zagreba, radi utvrđenja ništetnosti i isplate, nakon glavne rasprave održane u prisutnosti tužiteljice i njezinog punomoćnika, a u odsutnosti uredno pozvanog punomoćnika tuženika, te ročišta za objavu i dostavu presude održanog 21. studenog 2025.

p r e s u d i o  j e

I. U t v r đ u j e s e da je ništetan i bez učinka dio odredbe članka 9. st. 2. Ugovora o kreditu broj 5140130268-63000119506/2006 sklopljenog dana 19. svibnja 2005. g. između prednika tužitelja i prednika tuženika, a koji glasi: „U tom slučaju Korisnik se kredita obvezuje izvršiti uplatu prema zaključnom obračunu Banke koja je ovlaštena zaračunati i naknadu prema Odluci o visini naknada Banke u postotku na preostali iznos kredita, sukladno poslovnoj politici Banke“.

II. N a l a ž e s e tuženiku Addiko Bank d.d., Zagreb, Slavonska avenija 6, OIB: 14036333877, da tužiteljici CD iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], isplati iznos od 565,16 EUR na ime naplaćene naknade za prijevremenu otplatu kredita s pripadajućim zateznim kamatama računajući od 10. srpnja 2009. godine pa do 30. lipnja 2011. g. po stopi od 14 % godišnje, od 01. srpnja 2011.g. do 31. srpnja 2015. godine po stopi od 12 % godišnje, od 01. kolovoza 2015. godine pa do 31. prosinca 2022. godine uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 01. siječnja 2023. godine pa do 31. prosinca 2023. godine prema stopi zatezne kamate koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta uvećanoj za tri postotna poena, od 01. siječnja 2024. godine do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, a koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, a sve to u roku 15 dana.

III. Nalaže se tuženiku da tužiteljici naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 1.224,54 EUR sa zateznim kamatama počev od 22.11.2025. godine po stopi u smislu čl. 29. st. 2. i 8. Zakona o obveznim odnosima do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, a koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, a sve to u roku 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužiteljica je protiv tuženika podnijela tužbu navodeći da je dana 19.5.2006. godine pokojni SD otac od tužiteljice s Slavonskom bankom d.d. Osijek prednik tuženika, sklopio Ugovor o kreditu broj: 5140130268-63000119506/2006, a prema kojem je prednik tuženika kao kreditor predniku tužiteljice kao korisnice kredita, odobrio i stavio na raspolaganje kredit u iznosu od 64.000,00 CHF u kunskoj protuvrijednosti prema srednjem tečaju za devize HNB-a na dan korištenja kredita, a koji je kredit prijevremeno otplaćen dana 10.7.2009. godine. Predmetnim Ugovorom ugovoren je rok otplate kredita koji je iznosio 8 godina kroz otplatu u jednakim mjesečnim anuitetima. Korisnik kredita pok. SD preminuo je 21.1.2021. godine te je rješenjem o nasljeđivanju Općinskog suda u Virovitici, Stalna služba u Slatini poslovni broj: O-264/2021, UPP/OS – Virovitica 56/2021-7 od 11.3.2021. godine po povjereniku suda javnom bilježniku Sandri Naumovskoj iz [adresa], kao njegov oporučni nasljednik proglašena tužiteljica CD.

2. Čl. 9. predmetnog Ugovora o kreditu ugovoreno je da korisnik kredita može izvršiti prijevremenu konačnu otplatu kredita ukoliko o toj namjeri obavijesti banku najmanje 30 dana unaprijed. U tom slučaju korisnik kredita se obvezuje izvršiti uplatu prema zaključnom obračunu banke, koja je ovlaštena zaračunati i naknadu prema Odluci o visini naknada banke u postotku na preostali iznos kredita sukladno poslovnoj politici banke. Obzirom da je prednik tužiteljice kao korisnik kredita odlučio prijevremeno u cijelosti otplatiti kredit, tuženik je dana 10.7.2009. godine predniku tužiteljice naplatio naknadu za prijevremenu konačnu otplatu kredita u iznosu od 4.258,20 kn odnosno 565,16 EUR prema fiksnom tečaju konverzije 1 EUR = 7,53450 kn.

3. Sukladno čl. 1024. st. 3. ZOO-a dopušteno je ugovoriti ovakvu odredbu, ali pod uvjetom da je davatelj kredita u slučaju prijevremene otplate pretrpio štetu. Stoga je ova odredba ništetna iz razloga što je tuženik naplatio naknadu za prijevremenu otplatu kredita, a da pri tome nije pretrpio nikakvu štetu, odnosno ni na koji način prilikom prijevremene otplate kredita nije pojasnio tužiteljici u čemu se sastoji ta šteta, niti koji su objektivni eventualni troškovi nastali za tuženika prilikom prijevremene otplate kredita, a niti je obračun naknade transparentan i razumljiv. Prema čl. 96. tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača iz 2007. godine propisano je da se ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra nepoštenom, ako suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača. Nadalje je propisano da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo, ako je ta odredba bila unaprijed formulirana od strane trgovca, te zbog toga potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, poglavito ako se radi o odredbi unaprijed formuliranog standardnog Ugovora trgovca, a što je ovdje slučaj. Dakle, radi se o ugovornoj odredbi o kojoj se nije moglo pregovarati, jer se radilo o odredbi po principu "uzmi ili ostavi", a isto se radi i o neodređenoj i neodredivoj činidbi koja je kao takva ništetna sukladno člancima 269. – 272. Zakona o obveznim odnosima.

4. Uvažavajući stav sudske prakse Vrhovnog suda RH, Ustavnog suda RH i Visokog trgovačkog suda RH kao relevantnih i u ovom predmetu, a posebice pravno shvaćanje sjednice Građanskog odjela VSRH broj: Su-IV-47/2020-2 od 30.1.2022. godine o zastarijevanju restitucijskih zahtjeva temeljem ništetnog Ugovora, odnosno odredbi tužiteljica smatra da je tuženik dužan vratiti tužiteljici sve što je temeljem takvog Ugovora primio, a sve sukladno odredbama čl. 1111. ZOO o stjecanju bez osnove, s time da zastara restitucije nije niti počela teći. Tužiteljica predlaže da sud nakon provedenog postupka donese presudu kao u izreci.

5. U odgovoru na tužbu tuženik ističe prigovor zastare, osporava sve činjenične navode tužbe, iznesena tumačenja tužiteljice te se protivi svim dokaznim prijedlozima tužiteljice. Tuženik ističe kako visina i datum naplaćene naknade za prijevremenu otplatu kredita nije sporan.

6. Tuženik osporava tužiteljici status potrošača te ističe da je bitna pretpostavka da bi se Ugovor smatrao potrošačkim da je jedna ugovorna strana potrošač, odnosno da jedna ugovorna stranka sklapa Ugovor za potrebe izvan okvira svojega obrta, poslovne djelatnosti i profesije. Iz odredbi samog Ugovora i činjenica dostupnih u javnim registrima proizlazi da tužiteljica nije sklopila predmetni Ugovor kao potrošač, već kao u sklopu svog obrta u cilju obavljanja svoje poslovne djelatnosti. Ističe da je u vrijeme sklapanja Ugovora bio vlasnik obrta čija je primarna djelatnosti bila djelatnost pripreme i usluživanja pića "Caffe bar "Y" broj 904", [adresa], MBO: [matični broj osiguranika]. Tuženik stoga smatra da se tužiteljica nema pravo pozivati na kolektivne presude za zaštitu interesa i prava potrošača, kad on pri sklapanju Ugovora nije nastupao kao potrošač.

7. Tuženik nadalje ističe materijalnopravni prigovor zastare te da se primjenjuje opći zastarni rok od 5 godina, što znači da su sva potraživanja s osnova stjecanja bez osnove koja su nastala prije 4.4.2020. godine zastarjela. Kako je kondemnatorni dio u zastari, tužiteljica nema niti pravnog interesa za utvrđenje ništetnosti. Deklaratorni tužbeni zahtjev ne može biti sam sebi svrha, već interes za takav zahtjev mora proizlaziti iz mogućnosti da tužiteljica tužbom potražuje isplatu, kako to određuje odredba čl. 187. st. 2. Zakona o parničnom postupku, što u konkretnom slučaju nije ispunjeno. Ističe da je čl. 225. ZOO-a propisano da tražbine zastarijevaju za 5 godina ako zakonom nije određen neki drugi rok zastare. Rok od 5 godina je primjeren i razuman rok u kojem oštećena strana ima mogućnosti poduzeti odgovarajuće pravne radnje kojima se prekida zastara.

8. Tuženik nadalje ističe da zatvaranjem bilo kojeg kredita, a naročito njegovo prijevremeno zatvaranje predstavlja umanjenje imovine banke zbog čega banka ima legitimno pravo ugovoriti obvezu korisnika kredita da u takvom slučaju bude dužan banci nadoknaditi prouzročene troškove. Nitko nije dužan besplatno trpjeti štetu na svojoj imovini. Stoga predlaže da se tužba i tužbeni zahtjev odbiju.

9. U dokaznom postupku sud je saslušao tužiteljicu (list 166) i svjedokinju ED (list 165) te je izvršio uvid u odluku Vrhovnog suda RH broj: Rev-112/2018-2 (list 5-8), u presudu Vrhovnog suda RH broj: Rev-659/2022-2 (list 9-13), u presudu VSRH broj: Rev-43/2022-2 (list 14-16), u izvod iz zapisnika sa sjednice Građanskog odjela Vrhovnog suda RH od 30.1.2020. godine (list 17), u izvod iz zapisnika sa sastanka predsjednika Građanskih odjela županijskih sudova i Građanskog odjela VSRH od 5.11.2020. (list 18-20), u rješenje o nasljeđivanu broj: O-264/2021 UPP/OS

– Virovitica 56/2021-7 od 11.3.2021. godine (list 21-24), u ispis poruka (list 25-28), u izvadak iz Obrtnog registra (list 45), u presudu i rješenje Visokog trgovačkog suda RH br. 7 Pž-1558/20217-4 (list 47-53), u presudu Visokog trgovačkog suda RH broj: 57 Pž-5301/2018-2 (list 55-58), u presudu Visokog trgovačkog suda RH broj: Pž- 4595/2021-5 (list 59-62), u presudu Visokog trgovačkog suda RH broj: 47 Pž- 4105/2021-5 (list 63-69), u presudu Visokog trgovačkog suda RH broj: Pž-4105/2021- 5 (list 70-74), u presudu Visokog trgovačkog suda RH broj: 12 Pž-5327/2018-3 (list 75- 79), u presudu Županijskog suda u Bjelovaru broj: Gž-104/2023-2 (list 80-94), u promet po računu (list 95-113), u izjavu svjedoka DD (list 114-116), u izjavu svjedoka HD (list 118-120), u presudu VSRH broj: Rev-112/2018-2 (list 126-129), u izvod iz zapisnika sa sjednice Vrhovnog suda RH od 30.1.2020. (list 130), u presudu VSRH broj: Rev-1051/2023-2 (list 131-135), u Ugovor o kreditu broj: 5140130268- 63000119506/2006 (list 143-151), u Ugovor o kreditu broj: 5140130268- 63000119506/2006 sa Sporazumom o osiguranju novčane tražbine zasnivanjem založnog prava na nekretninama (list 154-162).

10. Temeljem uvida u Ugovor o kreditu broj: 5140130268-63000119506/2006 sa Sporazumom o osiguranju novčane tražbine zasnivanjem založnog prava na nekretninama od 19.5.2006. godine (list 154-162), utvrđeno je da su prednik tužiteljice SD iz [adresa] i prednik tuženika Slavonska banka d.d. zaključili Ugovor o stambenom kreditu za kupnju nekretnina u ovršnom postupku u iznosu od 64.000,00 CHF u protuvrijednosti kuna prema srednjem tečaju za devize Hrvatske narodne banke na dan korištenja kredita. Kredit je odobren na rok vraćanja od 8 godina uz kamatnu stopu od 7,5 % godišnje dekurzivno. Kredit se otplaćuje u jednakim mjesečnim anuitetima, a podmiruje se u kunama obračunatim po srednjem tečaju Hrvatske narodne banke za devize na dan dospijeća, odnosno na dan plaćanja ukoliko se plaćanje vrši prije roka dospijeća. Prvi anuitet dospijeva do 1.7.2006. godine, a dospijeće svakog sljedećeg anuiteta je svakog prvog dana u mjesecu. Ugovoreno je da je kamatna stopa promjenjiva i vezana uz određenu valutnu klauzulu. Prema čl. 9. st. 1. navedenog Ugovora korisnik kredita se obvezuje da će u slučaju otkaza Ugovora o kreditu, prije korištenja iznosa iz čl. 2. Ugovora nadoknaditi banci nastale troškove koji se utvrđuju Odlukom o tarifi banke i postotku od odobrenog kredita.

11. Prema iskazu tužiteljice (list 166) kredit je podignut kao stambeni kredit za kupnju nekretnine. O tome kreditu se nije moglo pregovarati i banka je imala svoje uvjete za pristanak i zaključenje Ugovora. Nije se moglo razgovarati niti o naknadi za prijevremenu otplatu kredita. Korisnik kredita SD je taj kredit prijevremeno otplatio 2009. godine čula je da je korisnik kredita morao otplatiti naknadu za prijevremenu otplatu kredita. Navedeno je u svome iskazu potvrdila i svjedokinja ED (list 165-166) koja je bila založni dužnik. Potvrdila je da je predmetni kredit odobren kao stambeni kredit za kupnju nekretnine. Kredit je otplaćen prijevremeno, a sjeća se da je SD banka za prijevremenu otplatu kredita naplatila naknadu u kunama i taj iznos je bio negdje preko 4.000,00 kn. O toj naknadi se prilikom podizanja kredita nija razgovaralo, a u banci su im rekli da im moraju platiti ako žele dobiti kredit.

12. Kako je prema navedenom Ugovoru i iskazu tužiteljice kredit podigao njezin pokojni otac SD kao stambeni kredit za kupnju nekretnine koja je očito bila potrebna za stanovanje, ocjena je ovoga suda da je prednik tužiteljice predmetni Ugovor o kreditu zaključio sukladno čl. 3. st. 1. Zakona o zaštiti potrošača (NN 96/03 – dalje: ZOZP), kao fizička osoba koja sklapa pravni posao ili djeluje na tržištu u svrhe koje nisu namijenjene njegovoj poslovnoj djelatnosti niti obavljanju djelatnosti slobodnog zanimanja, dakle, da je predmetni kredit zaključio kao potrošač te da se ovdje radi o potrošačkom ugovoru.

13. Odredbe Ugovora gdje je ugovor već bio pripremljen za potpisivanje i gdje se o odredbama ugovora nije moglo pojedinačno pregovarati, što je potvrdila svjedokinja ED koja je bila založni dužnik po predmetnom kreditu (list 165-166) je suprotno načelu savjesnosti i poštenja i što uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, gdje potrošač nije imao utjecaja na njegov sadržaj, temeljem čl. 81. ZOZP smatraju se nepoštenima, a temeljem čl. 87. st. 1. ZOZP nepoštena ugovorna odredba je ništetna.

14. Kako se o odredbi Ugovora kojom je utvrđena naknada za prijevremenu, djelomičnu i konačnu otplatu kredita i gdje ta naknada ovisi o odluci banke u postotku na preostali iznos kredita i ona nije utvrđena u trenutku sklapanja Ugovora nije posebno pregovaralo, te je ta odredba već bila utvrđena na unaprijed pripremljenom ugovoru, što proizlazi iz iskaza tužiteljice i svjedokinje, a tijekom postupka tuženik nije obrazložio osnov za utvrđenje tih troškova, ista je nepoštena, a time i ništetna. Stoga je sud usvojio tužbeni zahtjev za utvrđenje ništetnosti ugovorne odredbe o plaćanju naknade za prijevremenu otplatu kredita utvrđene u čl. 9. st. 2. Ugovora o kreditu (list 143-151) te je donio odluku kao pod točkom I. izreke presude.

15. Kako je utvrđena ništetnost odredbe Ugovora u dijelu koji se odnosi na naknadu za prijevremenu otplatu kredita utvrđenu u čl. 9. st. 2. Ugovora, a prednik tužiteljice je tuženiku temeljem te ništetne odredbe Ugovora dana 9.7.2009. godine, što između stranaka nije sporno, isplatio naknadu za prijevremenu otplatu kredita u iznosu od 565,16 EUR, tuženik je temeljem čl. 323. st. 1. u svezi s čl. 324. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18 – dalje: ZOO) u slučaju djelomične ništetnosti Ugovora dužan vratiti sve što je primio temeljem ništetne odredbe. Obveza vraćanja imovine vrši se po odredbama o stjecanju bez osnove i nastaje kada se nešto primi s obzirom na osnovu koja se nije ostvarila ili koja je kasnije otpala.

16. U ovome slučaju osnova plaćanja naknade za prijevremenu otplatu kredita temeljena na Ugovoru o kreditu je otpala utvrđenjem ništetnih tih odredbi Ugovora, te je tuženik temeljem čl. 1111. ZOO-a obvezan izvršiti povrat primljenih novčanih sredstava, sukladno čl. 1015. ZOO-a kao nepošten stjecatelj s zakonskim zateznim kamatama sukladno čl. 29. st. 1. i 2. ZOO-a od dana stjecanja do isplate.

17. Između stranaka nije bila sporna visina plaćene naknade od 565,16 EUR i datum plaćanja. Kako je naknada za prijevremenu otplatu kredita utvrđena ništetnom, sud je usvojio tužbeni zahtjev i odlučio kao pod točkom II. izreke presude.

18. Zastarni rok u slučaju restitucijskog zahtjeva prema kojem su ugovorne strane dužne vratiti jedna drugoj sve ono što su primile na temelju ništetnog ugovora odnosno u slučaju zahtjeva iz čl. 323. st. 1. ZOO-a kao posljedice utvrđenja ništetnosti ugovora počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora, što je sukladno pravnom shvaćanju utvrđenom na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda RH broj: Su-IV-33/2022-2 od 31. siječnja 2022. godine. Prema navedenom shvaćanju tražbina tužitelja nije mogla zastarjeti jer zastarijevanje počinje teći tek po pravomoćnosti odluke kojom je utvrđena ništetnost. Kako je ništetnost utvrđena ovom odlukom, potraživanje tužitelja nije moglo zastarjeti.

19. Uvidom u rješenje o nasljeđivanju javnog bilježnika Sandre Naumovska iz [adresa] broj: O-264/2021 od 11.3.2021. godine (list 21-24) utvrđeno je da je tužiteljica nasljednica pok. SD korisnika predmetnog kredita te da je ista temeljem čl. 5. Zakona o nasljeđivanju (NN 48/03, 163/03, 35/05, 127/13, 33/15 i 14/19 – dalje: ZN) njegova sveopća pravna sljednica.

20. Parnični troškovi tužiteljice u ovome postupku iznosili su 1.224,54 EUR, a sastojali su se od troškova sastava tužbe u iznosu od 200,00 EUR, od troškova zastupanja na dvije rasprave održane 2.9.2025. i 14.10.2025. godine u iznosu od 400,00 EUR, od troškova zastupanja na ročištu za objavu presude u iznosu od 100,00 EUR, od troškova sastava jednog potrebnog podneska od 23.6.2025. u iznosu od 200,00 EUR, od PDV-a u iznosu od 225,00 EUR, te od sudske pristojbe na tužbu i presudu 99,54 EUR. Kako je tužiteljica uspjela u sporu, tuženik joj je temeljem čl. 154. st. 1. ZPP-a dužan platiti navedene troškove zajedno s zakonskim zateznim kamatama počev od dana donošenja presude pa do isplate.

21. Stoga je odlučeno kao u izreci.

U Slatini 21. studenog 2025.

Sudac:

Zoran Šljivac

Pouka o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba županijskom sudu u roku od 15 dana od dana primitka iste. Žalba se podnosi putem ovog suda u tri istovjetna primjerka.

Dostaviti:

1. Tužiteljica po punomoćnici Željki Radoš Radičević, odvjetnici iz Osijeka, Trg Ante

Starčevića 12,

2. Tuženik po punomoćnicima odvjetnicima iz Odvjetničkog društva Ćurković i Šanjug d.o.o. iz Zagreba, Maksimirska 25.