REPUBLIKA HRVATSKA

Općinski sud u Bjelovaru - Stalna služba u Čazmi

Trg Čazmanskog kaptola 20

43240 Čazma

Poslovni broj: P-685/2024-7

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Bjelovaru, Stalna služba u Čazmi, po sutkinji Almi Horvatinović, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja VČ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćnici AČ iz Zajedničkog odvjetničkog ureda Bojan Doneski i dr., odvjetnicima u Garešnici, protiv tuženika OTP banka d.d., Split, Domovinskog rata 61, OIB: 52508873833, zastupanog po punomoćnicima iz Odvjetničkog društva Žurić i Partneri, odvjetnicima u Zagrebu, radi isplate, nakon održane i zaključene glavne i javne rasprave dana 09. listopada 2025., u prisutnosti punomoćnika stranaka i tužitelja osobno, temeljem odredbe članka 335. stavak 4. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 96/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - u daljnjem tekstu ZPP) dana 21. studenog 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Utvrđuje se da je ništetna odredba čl. 2. Ugovora o kreditu sa sporazumom o osiguranju prijenosom prava vlasništva broj: 15024/06, zaključenog između tužitelja i prednika tuženika Splitska banka d.d. dana 24. veljače 2006. godine u dijelu koji glasi „u kunskoj protuvrijednosti od CHF 36.200,00”, te se utvrđuje da je ništetna odredba čl. 5. navedenog ugovora u dijelu koji glasi „odnosno kamatna stopa sukladno odluci kreditora”.

II. Nalaže se tuženiku OTP banka d.d. Split, Ulica Domovinskog rata 61, OIB 52508873833 da tužitelju VČ iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] na ime razlike redovnih kamata isplati iznos od 2.785,05 EUR, sa zakonskim zateznim kamatama tekućim na:

- iznos od 0,01 EUR počevši od 13.06.2006. godine do isplate,

- iznos od 0,01 EUR počevši od 11.08.2006. godine do isplate,

- iznos od 0,01 EUR počevši od 11.11.2006. godine do isplate,

- iznos od 7,62 EUR počevši od 13.02.2007. godine do isplate,

- iznos od 23,58 EUR počevši od 13.03.2007. godine do isplate,

- iznos od 26,02 EUR počevši od 11.04.2007. godine do isplate,

- iznos od 25,17 EUR počevši od 11.05.2007. godine do isplate,

- iznos od 25,94 EUR počevši od 12.06.2007. godine do isplate,

- iznos od 25,01 EUR počevši od 11.07.2007. godine do isplate,

- iznos od 25,81 EUR počevši od 11.08.2007. godine do isplate,

- iznos od 25,74 EUR počevši od 11.09.2007. godine do isplate,

- iznos od 24,85 EUR počevši od 11.10.2007. godine do isplate,

- iznos od 25,60 EUR počevši od 13.11.2007. godine do isplate,

- iznos od 24,67 EUR počevši od 11.12.2007. godine do isplate,

- iznos od 25,46 EUR počevši od 11.01.2008. godine do isplate,

- iznos od 25,39 EUR počevši od 12.02.2008. godine do isplate,

- iznos od 23,67 EUR počevši od 11.03.2008. godine do isplate,

- iznos od 25,25 EUR počevši od 11.04.2008. godine do isplate,

- iznos od 24,36 EUR počevši od 13.05.2008. godine do isplate,

- iznos od 25,05 EUR počevši od 11.06.2008. godine do isplate,

- iznos od 24,22 EUR počevši od 11.07.2008. godine do isplate,

- iznos od 24,95 EUR počevši od 12.08.2008. godine do isplate,

- iznos od 24,84 EUR počevši od 11.09.2008. godine do isplate,

- iznos od 24,00 EUR počevši od 11.10.2008. godine do isplate,

- iznos od 24,72 EUR počevši od 11.11.2008. godine do isplate,

- iznos od 23,84 EUR počevši od 11.12.2008. godine do isplate,

- iznos od 24,93 EUR počevši od 13.01.2009. godine do isplate,

- iznos od 36,27 EUR počevši od 11.02.2009. godine do isplate,

- iznos od 32,71 EUR počevši od 11.03.2009. godine do isplate,

- iznos od 36,07 EUR počevši od 11.04.2009. godine do isplate,

- iznos od 34,80 EUR počevši od 12.05.2009. godine do isplate,

- iznos od 35,80 EUR počevši od 11.06.2009. godine do isplate,

- iznos od 34,57 EUR počevši od 11.07.2009. godine do isplate,

- iznos od 35,60 EUR počevši od 11.08.2009. godine do isplate,

- iznos od 35,48 EUR počevši od 11.09.2009. godine do isplate,

- iznos od 34,23 EUR počevši od 13.10.2009. godine do isplate,

- iznos od 35,18 EUR počevši od 11.11.2009. godine do isplate,

- iznos od 34,30 EUR počevši od 11.12.2009. godine do isplate,

- iznos od 44,61 EUR počevši od 12.01.2010. godine do isplate,

- iznos od 44,43 EUR počevši od 11.02.2010. godine do isplate,

- iznos od 40,03 EUR počevši od 11.03.2010. godine do isplate,

- iznos od 44,13 EUR počevši od 13.04.2010. godine do isplate,

- iznos od 42,49 EUR počevši od 11.05.2010. godine do isplate,

- iznos od 43,80 EUR počevši od 11.06.2010. godine do isplate,

- iznos od 42,24 EUR počevši od 13.07.2010. godine do isplate,

- iznos od 43,41 EUR počevši od 11.08.2010. godine do isplate,

- iznos od 43,31 EUR počevši od 11.09.2010. godine do isplate,

- iznos od 41,75 EUR počevši od 12.10.2010. godine do isplate,

- iznos od 42,97 EUR počevši od 11.11.2010. godine do isplate,

- iznos od 41,41 EUR počevši od 11.12.2010. godine do isplate,

- iznos od 42,33 EUR počevši od 11.01.2011. godine do isplate,

- iznos od 39,44 EUR počevši od 11.02.2011. godine do isplate,

- iznos od 35,47 EUR počevši od 11.03.2011. godine do isplate,

- iznos od 39,08 EUR počevši od 12.04.2011. godine do isplate,

- iznos od 37,65 EUR počevši od 11.05.2011. godine do isplate,

- iznos od 38,72 EUR počevši od 11.06.2011. godine do isplate,

- iznos od 37,31 EUR počevši od 12.07.2011. godine do isplate,

- iznos od 38,37 EUR počevši od 11.08.2011. godine do isplate,

- iznos od 38,19 EUR počevši od 13.09.2011. godine do isplate,

- iznos od 36,79 EUR počevši od 11.10.2011. godine do isplate,

- iznos od 37,82 EUR počevši od 11.11.2011. godine do isplate,

- iznos od 36,43 EUR počevši od 13.12.2011. godine do isplate,

- iznos od 37,45 EUR počevši od 11.01.2012. godine do isplate,

- iznos od 37,27 EUR počevši od 11.02.2012. godine do isplate,

- iznos od 34,68 EUR počevši od 13.03.2012. godine do isplate,

- iznos od 36,86 EUR počevši od 11.04.2012. godine do isplate,

- iznos od 35,49 EUR počevši od 11.05.2012. godine do isplate,

- iznos od 36,47 EUR počevši od 12.06.2012. godine do isplate,

- iznos od 35,10 EUR počevši od 11.07.2012. godine do isplate,

- iznos od 36,07 EUR počevši od 11.08.2012. godine do isplate,

- iznos od 35,86 EUR počevši od 11.09.2012. godine do isplate,

- iznos od 34,51 EUR počevši od 11.10.2012. godine do isplate,

- iznos od 35,44 EUR počevši od 13.11.2012. godine do isplate,

- iznos od 34,10 EUR počevši od 11.12.2012. godine do isplate,

- iznos od 35,02 EUR počevši od 11.01.2013. godine do isplate,

- iznos od 34,81 EUR počevši od 12.02.2013. godine do isplate,

- iznos od 31,25 EUR počevši od 12.03.2013. godine do isplate,

- iznos od 34,35 EUR počevši od 11.04.2013. godine do isplate,

- iznos od 33,03 EUR počevši od 11.05.2013. godine do isplate,

- iznos od 33,90 EUR počevši od 14.06.2013. godine do isplate,

- iznos od 32,59 EUR počevši od 13.07.2013. godine do isplate,

- iznos od 33,45 EUR počevši od 15.08.2013. godine do isplate,

- iznos od 33,22 EUR počevši od 13.09.2013. godine do isplate,

- iznos od 31,92 EUR počevši od 15.10.2013. godine do isplate,

- iznos od 32,75 EUR počevši od 14.11.2013. godine do isplate,

- iznos od 31,46 EUR počevši od 14.12.2013. godine do isplate,

- iznos od 4,86 EUR počevši od 13.12.2014. godine do isplate,

- iznos od 15,27 EUR počevši od 14.01.2014.godine do isplate,

po stopi od 15% godišnje do 31. prosinca 2007. godine, po stopi od 14% godišnje počevši od 01. siječnja 2008. godine do 30. lipnja 2011. godine, po stopi od 12% godišnje počevši od 1. srpnja 2011. godine do 31. srpnja 2015. godine, od 1. kolovoza 2015. godine do 31. prosinca 2022. godine po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od jedne godine nefinancijskim trgovačkim društvima izračunata za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 %-tna poena, a od 1. siječnja 2023. godine do 31. prosinca 2023. godine po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 01. siječnja 2024. do isplate po stopi zatezne kamate određene uvećanjem referentne stope iz članka 29. st. 9. Zakona o obveznim odnosima za 3 postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine,

sve to u roku od 15 dana.

III. Nalaže se tuženiku OTP banka d.d. Split, Ulica Domovinskog rata 61, OIB 52508873833 da tužitelju VČ iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] na ime tečajne razlike isplati iznos od 3.397,11 EUR sa zakonskim zateznim kamatama tekućim na:

- iznos od 0,41 EUR počevši od 11.05.2006. godine do isplate,

- iznos od 0,18 EUR počevši od 13.06.2006. godine do isplate,

- iznos od 0,41 EUR počevši od 11.10.2006. godine do isplate,

- iznos od 2,51 EUR počevši od 11.11.2008. godine do isplate,

- iznos od 0,87 EUR počevši od 11.12.2008. godine do isplate,

- iznos od 10,22 EUR počevši od 13.01.2009. godine do isplate,

- iznos od 14,32 EUR počevši od 11.02.2009. godine do isplate,

- iznos od 18,86 EUR počevši od 11.03.2009. godine do isplate,

- iznos od 10,76 EUR počevši od 11.04.2009. godine do isplate,

- iznos od 0,11 EUR počevši od 07.05.2009. godine do isplate,

- iznos od 7,99 EUR počevši od 12.05.2009. godine do isplate,

- iznos od 1,54 EUR počevši od 05.06.2009. godine do isplate,

- iznos od 6,09 EUR počevši od 11.06.2009. godine do isplate

- iznos od 2,53 EUR počevši od 08.07.2009. godine do isplate,

- iznos od 8,33 EUR počevši od 11.07.2009. godine do isplate,

- iznos od 1,49 EUR počevši od 05.08.2009. godine do isplate,

- iznos od 6,82 EUR počevši od 11.08.2009. godine do isplate,

- iznos od 0,34 EUR počevši od 05.09.2009. godine do isplate,

- iznos od 8,20 EUR počevši od 11.09.2009. godine do isplate,

- iznos od 7,47 EUR počevši od 05.12.2009. godine do isplate,

- iznos od 10,19 EUR počevši od 06.01.2010. godine do isplate,

- iznos od 15,20 EUR počevši od 05.02.2010. godine do isplate,

- iznos od 16,01 EUR počevši od 05.03.2010. godine do isplate,

- iznos od 5,60 EUR počevši od 23.03.2010. godine do isplate,

- iznos od 20,38 EUR počevši od 07.04.2010. godine do isplate,

- iznos od 20,39 EUR počevši od 06.05.2010. godine do isplate,

- iznos od 23,39 EUR počevši od 05.06.2010. godine do isplate,

- iznos od 7,49 EUR počevši od 22.06.2010. godine do isplate,

- iznos od 33,32 EUR počevši od 07.07.2010. godine do isplate,

- iznos od 29,62 EUR počevši od 05.08.2010. godine do isplate,

- iznos od 39,67 EUR počevši od 07.09.2010. godine do isplate,

- iznos od 36,61 EUR počevši od 07.10.2010. godine do isplate,

- iznos od 30,61 EUR počevši od 06.11.2010. godine do isplate,

- iznos od 2,54 EUR počevši od 11.11.2010. godine do isplate,

- iznos od 36,12 EUR počevši od 08.12.2010. godine do isplate,

- iznos od 41,86 EUR počevši od 06.01.2011. godine do isplate,

- iznos od 46,50 EUR počevši od 05.02.2011. godine do isplate,

- iznos od 46,20 EUR počevši od 04.03.2011. godine do isplate,

- iznos od 185,22 EUR počevši od 20.05.2011. godine do isplate,

- iznos od 0,44 EUR počevši od 11.06.2011. godine do isplate,

- iznos od 61,09 EUR počevši od 14.06.2011. godine do isplate,

- iznos od 63,44 EUR počevši od 12.07.2011. godine do isplate,

- iznos od 2,38 EUR počevši od 16.07.2011. godine do isplate,

- iznos od 104,83 EUR počevši od 11.08.2011. godine do isplate,

- iznos od 66,88 EUR počevši od 13.09.2011. godine do isplate,

- iznos od 61,22 EUR počevši od 11.10.2011. godine do isplate,

- iznos od 62,61 EUR počevši od 11.11.2011. godine do isplate,

- iznos od 0,01 EUR počevši od 15.11.2011. godine do isplate,

- iznos od 62,10 EUR počevši od 13.12.2011. godine do isplate,

- iznos od 67,04 EUR počevši od 11.01.2012. godine do isplate,

- iznos od 70,49 EUR počevši od 11.02.2012. godine do isplate,

- iznos od 71,55 EUR počevši od 13.03.2012. godine do isplate,

- iznos od 69,04 EUR počevši od 11.04.2012. godine do isplate,

- iznos od 70,38 EUR počevši od 11.05.2012. godine do isplate,

- iznos od 71,76 EUR počevši od 12.06.2012. godine do isplate,

- iznos od 69,69 EUR počevši od 11.07.2012. godine do isplate,

- iznos od 69,50 EUR počevši od 11.08.2012. godine do isplate,

- iznos od 65,60 EUR počevši od 11.09.2012. godine do isplate,

- iznos od 66,93 EUR počevši od 11.10.2012. godine do isplate,

- iznos od 69,83 EUR počevši od 13.11.2012. godine do isplate,

- iznos od 68,91 EUR počevši od 11.12.2012. godine do isplate,

- iznos od 70,24 EUR počevši od 11.01.2013. godine do isplate,

- iznos od 66,46 EUR počevši od 12.02.2013. godine do isplate,

- iznos od 64,99 EUR počevši od 12.03.2013. godine do isplate,

- iznos od 56,82 EUR počevši od 11.04.2013. godine do isplate,

- iznos od 12,48 EUR počevši od 16.04.2013. godine do isplate,

- iznos od 13,75 EUR počevši od 11.05.2013. godine do isplate,

- iznos od 24,83 EUR počevši od 16.05.2013. godine do isplate,

- iznos od 24,57 EUR počevši od 14.06.2013. godine do isplate,

- iznos od 30,71 EUR počevši od 06.07.2013. godine do isplate,

- iznos od 24,72 EUR počevši od 13.07.2013. godine do isplate,

- iznos od 18,47 EUR počevši od 03.08.2013. godine do isplate,

- iznos od 24,93 EUR počevši od 15.08.2013. godine do isplate,

- iznos od 25,84 EUR počevši od 13.09.2013. godine do isplate,

- iznos od 2,15 EUR počevši od 26.09.2013. godine do isplate,

- iznos od 26,09 EUR počevši od 15.10.2013. godine do isplate,

- iznos od 22,88 EUR počevši od 05.11.2013. godine do isplate,

- iznos od 26,36 EUR počevši od 14.11.2013. godine do isplate

- iznos od 25,81 EUR počevši od 14.12.2013. godine do isplate,

- iznos od 26,44 EUR počevši od 15.01.2014. godine do isplate,

- iznos od 27,58 EUR počevši od 22.02.2014. godine do isplate,

- iznos od 27,61 EUR počevši od 13.03.2014. godine do isplate,

- iznos od 27,36 EUR počevši od 15.04.2014. godine do isplate,

- iznos od 26,56 EUR počevši od 14.05.2014. godine do isplate,

- iznos od 26,85 EUR počevši od 13.06.2014. godine do isplate,

- iznos od 23,64 EUR počevši od 15.07.2014. godine do isplate,

- iznos od 27,62 EUR počevši od 14.08.2014. godine do isplate,

- iznos od 24,13 EUR počevši od 13.09.2014. godine do isplate,

- iznos od 28,16 EUR počevši od 15.10.2014. godine do isplate,

- iznos od 24,06 EUR počevši od 13.11.2014. godine do isplate,

- iznos od 28,80 EUR počevši od 13.12.2014. godine do isplate,

- iznos od 23,67 EUR počevši od 14.01.2015. godine do isplate,

- iznos od 37,03 EUR počevši od 13.02.2015. godine do isplate,

- iznos od 71,24 EUR počevši od 21.02.2015. godine do isplate,

- iznos od 37,69 EUR počevši od 13.03.2015. godine do isplate,

- iznos od 71,62 EUR počevši od 14.04.2015. godine do isplate,

- iznos od 38,63 EUR počevši od 15.04.2015. godine do isplate,

- iznos od 28,73 EUR počevši od 14.05.2015. godine do isplate,

- iznos od 37,32 EUR počevši od 13.06.2015. godine do isplate,

- iznos od 37,48 EUR počevši od 15.07.2015. godine do isplate,

- iznos od 26,49 EUR počevši od 13.08.2015. godine do isplate,

- iznos od 34,21 EUR počevši od 15.09.2015. godine do isplate,

po stopi od 15% godišnje do 31. prosinca 2007. godine, po stopi od 14% godišnje počevši od 01. siječnja 2008. godine do 30. lipnja 2011. godine, po stopi od 12% godišnje počevši od 1. srpnja 2011. godine do 31. srpnja 2015. godine, od 1. kolovoza 2015. godine do 31. prosinca 2022. godine po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od jedne godine nefinancijskim trgovačkim društvima izračunata za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 %-tna poena, a od 1. siječnja 2023. godine do 31. prosinca 2023. godine po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 01. siječnja 2024. godine do isplate po stopi zatezne kamate određene uvećanjem referentne stope iz članka 29. st. 9. Zakona o obveznim odnosima za 3 postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, sve to u roku od 15 dana.

IV. Odbija se tužitelj sa ostatkom tužbenog zahtjeva na ime tečajne razlike u iznosu od 1.011,61 EUR, zajedno sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama.

V. Nalaže se tuženiku da naknadi tužitelju trošak ovog postupka u iznosu od 2.348,22 EUR sa zateznim kamatama po stopi zatezne kamate određene uvećanjem referentne stope iz članka 29. st. 9. Zakona o obveznim odnosima za 3 postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, počevši od 21. studenog 2025. do isplate, sve to u roku od 15 dana.

VI. Odbija se tužitelj sa zahtjevom za isplatu troška parničnog postupka preko dosuđenog iznosa od 2.348,22 EUR do zatraženog iznosa od 4.970,82 EUR, odnosno za iznos od 2.622,60 EUR, sa zateznim kamatama po stopi zatezne kamate određene uvećanjem referentne stope iz članka 29. st. 9. Zakona o obveznim odnosima za 3 postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, počevši od 21. studenog 2025. do isplate.

Obrazloženje

1.Tužitelj je kod ovoga suda podnio tužbu protiv tuženika OTP banke d.d. Split, radi utvrđenja ništetnosti i isplate.

1.1. Tužitelj u tužbi između ostaloga navodi da je s prednikom tuženika Splitskom bankom d.d. dana 24. veljače 2006. godine sklopio ugovor o kreditu sa sporazumom o osiguranju prijenosom prava vlasništva broj 15024/06, a da je tužitelju kao korisniku kredita odobren kredit u iznosu od 36.200,00 CHF u kunskoj protuvrijednosti koji je isplaćen tužitelju po prodajnom deviznom tečaju prednika tuženika vrijedećem za CHF na dan korištenja kredita, dakle da je ugovor zaključen s ugovorenom valutom uz koju je vezana glavnica švicarski franak a da prije i tijekom zaključenja ugovora prednik tuženika nije tužitelja u cijelosti informirao o svim potrebnim parametrima za donošenje odluke tužitelja o sklapanju ugovora o kreditu u CHF. Isto tako navodi da je ugovorom o kreditu ugovorena promjenjiva kamatna stopa od 3,30% u primjeni od dana 31. prosinca 2006., te je ugovoreno da će se nakon toga roka primijeniti kamatna stopa od 4,55% odnosno kamatna stopa sukladno odluci kreditora (odredba čl. 5. st. 1 i 2. Ugovora o kreditu), a za vrijeme trajanja ugovora o kreditu prednik tuženika te tuženik su jednostranim odlukama u više navrata promijenili ugovoreno redovnu kamatnu stopu iz predmetnog ugovora o kreditu, a da prije toga nisu sa tužiteljem o tome pojedinačno pregovarali. Tužitelj navodi da je presudom Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-1401/12 od 04. srpnja 2013. koja je potvrđena Presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-7129/13-4 od 13. lipnja 2014. godine, utvrđeno da je tuženik u razdoblju od 10. rujna 2003. do 31. prosinca 2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe na način da je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja obveze o ugovorima promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom i drugim internim odlukama tuženika, a da prije nisu sa korisnicima kredita pojedinačno pregovarali pa je time tužena postupala suprotno tada važećem Zakonu o zaštiti potrošača te suprotno odredbama Zakona o obveznim odnosima. Tužitelj nadalje navodi da je presudom Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-1401/2012 od 04. srpnja 2013. godine, koja je djelomično potvrđena presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-6632/2017 od 14. lipnja 2018., utvrđeno da je tužena u razdoblju od 01. travnja 2005. do 31. prosinca 2008. povrijedila kolektive interese i prava potrošača korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije i tijekom zaključenja ugovora nisu potrošače u cijelosti informirali o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje odluke utemeljene na potpunoj obavijesti pa da je time tužena postupila suprotno tada važećem zakonu o zaštitit potrošača, te suprotno odredbama Zakona o obveznim odnosima. Tužitelj ističe da temeljem odredbe čl. 118. Zakona o zaštiti potrošača naprijed navedene sudske odluke, donesene u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača iz čl. 106. st. 1. Zakona o zaštiti potrošača, obvezuju ostale sudove u postupku koji potrošač pokrene u svakom pojedinom slučaju a vezanost ovoga suda za utvrđenje iz citirane pravomoćne odluke Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-1401/2012 od 04. srpnja 2013. je utemeljeno i na čl. 502c. Zakona o parničnom postupku pa je sukladno tome tužitelj postavio zahtjev za utvrđenjem ništetnosti točno određenih dijelova odredbi predmetnog ugovora. Tužitelj navodi da je od tuženika zaprimio dokumentaciju koja se u prilogu dostavlja međutim ista nije bila dovoljna za izračun visine tražbine koja je predmet tužbe zbog čega je tuženik od tužitelja zatražio dostavu daljnje dokumentacije po kojem zahtjevu tuženik nije postupio do dana podnošenja tužbe, pa tužitelj nije mogao sačiniti izračun visine tražbine stoga tužbeni zahtjev u točki 3. i 4. postavlja u neodređenom iznosu kojega će precizirani nakon provedbe knjigovodstveno-financijskog vještačenja tijekom postupka. Tužitelj navodi da potražuje razliku između iznosa redovnih kamata obračunatih po ugovoru o kreditu i iznosa redovnih kamata obračunatih i plaćenih tuženiku prema naknadnim odlukama prednika tužene i tužene o promjeni kamatnih stopa, a sve u razdoblju kada je prvotno ugovorena kamatna stopa bila manja od primijenjene kamatne stope u vremenskom periodu od dana sklapanja ugovora o kreditu do konverzije kredita, odnosno razlika više plaćenog iznosa tuženiku temeljem ugovora o kreditu s temelja nastalih tečajnih razlika uslijed primjene ugovorene valutne klauzule u CHF u razdoblju u kojemu je ugovoreni tečaj bio manji od primjenjivog u vremenskom periodu od dana sklapanja ugovora o kreditu do konverzije kredita.

Isto tako tužitelj navodi da je s prednikom tuženika Splitskom bankom d.d. dana 01. ožujka 2016. zaključio Dodatak broj 1. ugovora o kreditu broj 15024/06 koji je tužena zaključila sukladno odredbama Zakona o izmjeni i dopuni zakona o potrošačkom kreditiranju. Sklapanjem dodatka ugovora i provođenjem konverzije iz valute CHF u EUR, tuženik nije vratio tužitelju niti uzeo u obzir više plaćenog iznosa s osnova redovnih kamata i tečajnih razloga iz točke 4. tužbe, pa je tuženik dužan tužitelju vratiti sve što je stekao bez osnove, to tužitelj podnosi ovu tužbu sukladno čl. 323. Zakona o obveznim odnosima sve i svezi čl. 1111., 1115. i 1046. Zakona o obveznim odnosima te sukladno odredbi čl. 186b. Zakona o parničnom postupku.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu navodi da je ista neosnovana, a da je nesporno da je tužitelj s prednikom tuženika 24.2.2006. sklopio ugovor o kreditu sa Sporazumom o osiguranja prijenosa prava vlasništva broj 15024/06 te je sporno jesu li u konkretnom slučaj pojedine odredbe ugovora nepoštene a time i ništetne te da tužitelj svoj tužbeni

zahtjev temelji na tome da je ugovor u navodnoj suprotnosti sa određenim zakonskim odredbama kojima je uređena zaštita potrošača te se tuženik takvim navodima izričito protivi. Tuženik je predložio prekid postupka do donošenja odluke o reviziji tužitelja te je istakao prigovor zastare utuženih iznosa a ističe da je 17.8.2018. podnio reviziju protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-6632/17 od 14. 06.2018. godine kojom je potvrđena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-1401/12 od 04. srpnja 2013. godine, a revizijski razlozi tuženika protiv navedene presude u bitnome su se zasnivali na okolnosti da je Visoki trgovački sud na očigled postupio protivno uputu Vrhovnog suda Republike Hrvatske pa kako je pravna argumentacije tuženika zasnovana na utvrđenjima iz parnice Potrošač i navodnoj potrebi njene izravne primjene na ovaj spor odluka Vrhovnog suda Republike Hrvatske o reviziji tuženika predstavlja prethodno pitanje u smislu čl. 12. ZPP-a. Tuženik isto tako ističe prigovor zastare potraživanja jer je tužitelj ovaj postupak pokrenuo 11.6.2019. pa tuženik prigovara zastari utuženih iznosa sukladno Zakonu o obveznim odnosima ovisno o pravnoj kvalifikaciji potraživanja tužitelja i to tako ako bi se radilo o naknadi štete primjenjiv bi bio zastarni rok iz čl. 230. ZOO a ako bi se radilo o povratu mjesečnih anuiteta u primjeni bi bio zastarni rok iz čl. 226 ZOO a ako bi se radilo o stjecanju bez osnove zastarni rok bi iznosio 5 godina. Isto tako tuženi navodi da se utvrđenja iz parnice Potrošač ne mogu primijeniti na konkretan predmet te ističe da se kolektivnom zaštitom osigurava preventivna zaštita i kontrola nepoštenih ugovornih odredaba u odnosu na prosječnog potrošača ali se njome ne mogu zamijeniti učinci koji se ostvaruju individualnom pravnom zaštitom s obzirom da se u pojedinačnim parnicama uređuju pravni učinci pojedinačnog potrošačkog ugovora u odnosu na konkretnog potrošača i presuda u kolektivnom sporu nema pravni učinak erga omnes te ističe da nije pravno osnovano niti životno logično da primjera radi osoba sa visokom stručnom spremom odnosno osoba koja je prethodno koristila proizvode bankarskog sektora a koji bi bili korisnici kredita po svojim osnovnim obilježjima odgovaraju kreditima koji su bili predmet parnice Potrošač poziva na utvrđenja iz citirane presude Visokog trgovačkog suda pa je dakle u svakom pojedinom sporu potrebno dokazivati postojanja svih oni pretpostavki na kojima je zasnovana presuda Visokog trgovačkog suda. Tuženik navodi da ukazuje na opće poznatu činjenicu da je dana 30.9.2015. stupio na snagu izmijenjeni i dopunjeni zakon o potrošačkom kreditiranju kojim je za ugovore o kreditu u CHF i kunama s valutnom klauzulom u CHF određena obveza banke ponuditi korisnicima kredita konverziju kredita denominiranih u CHF i denominiranih u kunama s valutnom klauzulom u CHF u kredite denominirane u euru, odnosno u kredite denominirane u kune s valutnom klauzulom u euru i svrha takve konverzije je da se položaj potrošača s kreditom denominiranim u CHF izjednači s položajem u kojem bi bio da je koristio kredit denominiran u euru a položaj potrošača s kreditom denominiranim u kunama s valutnom klauzulom u CHF izjednači s položajem u kojem bi bio da je koristio kredit denominiran u kunama s valutnom klauzulom u euru. Tuženik navodi da je tužitelju ponudio izmjene Ugovora o kreditu i da je isto tužitelj prihvatio te je sklapanjem Dodatke 1. Ugovora o kreditu od 01.03.2016. te sporazuma o podmiri duga nastalog temeljem konverzije kredita vezanom za CHF valutnu klauzulu te je s obzirom na to tužitelj doveden u položaj kao da je s tuženikom prvobitno sklopio ugovor o kreditu s valutnom klauzulom u euru a koji ugovor o kreditu nije bio predmet rasprave niti ocjene u parnici radi zaštite kolektivnih interesa potrošača. Tuženik ističe da presuda Visokog trgovačkog suda donesena u parnici Potrošač ne daje subjektivna prava potrošačima s obzirom da je ista usmjerena na apstraktnu pravnu zaštitu "prosječnog potrošača" pa je s toga tužitelj dužan dokazati da u ugovornom odnosu njega i tuženika postoje pretpostavke nepoštenosti valutne klauzule propisane čl. 84. i 81 Zakona o zaštiti potrošača a ističe da je ugovorna odredba o valutnoj klauzuli jasna, lako uočljiva i razumljiva, slijedom čega osporava odredba uopće ne može biti predmetom ocjene poštenosti. Isto tako ističe da su navedene odredbe jasno koncipirane ugovorom te unesene u ugovor na lako uočljivim mjestima. Te je neosnovano da tužitelj kada je prošlo preko 10 godina od sklapanja ugovora tvrdi da mu odredbe ugovora nisu bile jasne i da nije bio svjestan promjene tečaja CHF u odnosu na kunu i da je tužitelj od strane raspoloživih službenika tuženika mogao zatražiti sve dodatne informacije i pojašnjenja vezano za isto, pa navedena odredba ugovora je lako uočljiva, jasna i razumljiva i sukladno odredbama čl. 84. Zakona o zaštiti potrošača ocjena poštenosti te odredbe prema kriterijima iz čl. 81 istog zakona nije dopuštena. Isto tako tuženik navodi da navedena odredba o valutnoj klauzuli ne uzrokuje, protivno načelu savjesnosti i poštenja značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovorih strana na štetu potrošača te tužitelj nije dokazao da je u konkretnom ugovornom odnosu tuženik postupao protivno načelu savjesnosti i poštenja odnosno da je nastala značajna neravnoteža u pravima na štetu tužitelja te ističe da je teret dokaza na tužitelju a tuženik u ovome dijelu ukazuje na okolnosti iz kojih proizlazi da tuženik unatoč svojoj stručnosti i pažnji nije znao niti je mogao znati za buduća kretanja CHF. Tuženik ističe da je činjenica da se tečaj CHF naknadno promijenio na štetu potrošača no da ne može i ne smije biti relevantna za ocjenu nepoštenosti primarno ugovorene valutne klauzule prema kojoj su kako tužitelj tako i tuženik imali ravnopravne startne pozicije, a nepobitna je činjenica da je i tuženik bio izložen riziku valutne klauzule odnosno svim posljedicama promjene CHF. Tuženik u odnosu na promjenjivost kamatne stope ističe da ista nije bila predmetom ispitivanja ništetnosti u parnici Potrošač i da je tužitelj neosnovano proširio opseg utvrđenja iz presude Visokog trgovačkog suda te da tužitelj pogrešno smatra da se može naprosto pozivati na pravna utvrđenja iz presude bez dokazivanja tužbenog zahtjeva a ističe da bi određena ugovorna odredba bila ništetena potrebno je da se kumulativno ispune slijedeći uvjeti: da se o toj odredbi nije pojedinačno pregovaralo, da je odredba i/ili nejasna, i/ili teško razumljiva, i/ili teško uočljiva te naposljetku da je odredba u suprotnosti s načelom savjesnosti i poštenja uzrokovala znatnu neravnotežu u pravima ugovornih strana na štetu potrošača a što u konkretnom slučaju nije ispunjeno a materijalno pravo koje je bilo na snazi u vrijeme sklapanja ugovora kao i sada izrijekom predviđa mogućnost ugovaranja promjenjive kamatne stope u ugovorima o potrošačkome kreditiranju, a netočno je da je tuženik donosio proizvoljne odluke sa kojima tužitelj nije bio ili nije mogao biti upoznat te da je tužitelju u vrijeme sklapanja ugovora bilo poznato da se za promjenu kamatne stope uzimaju vrijednosti određene odlukom o kamatama banke što je interni akt tuženika i dostupan svima te su stranke izrijekom dogovorile promjenu odredbe o kamatnoj stopi odlukom tuženika i takva odredba je jasno uočljiva i razumljiva i njezinu nedopuštenost odnosno ništetnost nije moguće utvrđivati. Isto tako tuženik navodi da je kao kriterij za utvrđivanje ništetnosti ugovorenih odredbi a za koje je prethodno utvrđeno da su ili nejasne ili neuočljive ili nerazumljive je da suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokuju znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača što u konkretnom slučaju nije ispunjeno te da je tuženik odluku o promjeni kamatnih stopa donosio u pravilu jednom godišnje i to u trenutku kada je promjena uvjeta na tržištu bitno odstupala od tekućih kamatnih stopa u portfelju tuženika a pri tome se rukovodio kombinacijom parametara: visine kamatnih stopa koju tuženik plaća na izvore sredstava, visinu kamatnih stopa koje tuženik plaća na izvore sredstava na međunarodnom tržištu kapitala, rizik naplate kredita pa da tuženik ni na koji način nije donosio jednostrane odluke na štetu tužitelja bez valjanog ugovorom predviđenog razloga, te opravdano tvrdi da odredba o promjenjivoj kamatnoj stopi u predmetnom ugovoru nije protivna načelu savjesnosti i poštenja odnosno da nije uzrokovala znatnu neravnotežu ugovornih strana. Tuženik prigovara postavljenoj visini tužbenog zahtjeva te navodi da manifestacijski zahtjev postavljen od strane tužitelja o dostavi podataka nije osnovan.

3. U ovom predmetu donesena je Presuda posl. broj P-802/2019-34 od 19. veljače 2024. koja je povodom žalbe tuženika ukinuta Rješenjem Županijskog suda u Splitu posl. broj G-1099/2024-3 od 03. srpnja 2024. te je predmet vraćen sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

4. Predmet spora je zahtjev tužitelja za utvrđenjem ništetnosti odredaba čl. 2. Ugovora o kreditu sa Sporazumom o osiguranju prijenosom prava vlasništva broj 15024/06 zaključenog između tužitelja i prednika tuženika dana 24. veljače 2006. u dijelu gdje je ugovorena valutna klauzula u CHF te odredba čl. 5. navedenog ugovora u dijelu gdje je ugovorena kamatna stopa sukladno odluci kreditora, te povrat utuženog iznosa s osnova preplaćene kamate po ugovoru u kreditu sklopljenog s prednikom tuženika, i s osnove preplaćenog iznosa zbog ugovorene valutne klauzule CHF (promjene tečaja). Tužitelj svoj zahtjev zasniva na ništetnosti ugovorne odredbe o promjenjivosti kamatne stope i ugovorne odredbe kojim je ugovoren švicarski franak (CHF) kao valuta uz koju je vezana glavnica.

4.1. Tužitelj je podneskom od 14. rujna 2023., a nakon što je tuženik u spis dostavio traženu dokumentaciju potrebnu za izračun potraživanja tužitelja i nakon provedenog financijskog vještačenja, uredio tužbeni zahtjev tako da potražuje na ime razlike redovnih kamata iznos do 2.785,05 eur za zakonskom zateznom kamatom na svaki pojedini mjesečni iznos te na ime tečajne razlike iznos od 4.408,72 eur sa zakonskom zateznom kamatom na svaki pojedini mjesečni iznos te da tužitelju naknadi troškove parničnog postupka.

4.2. Sud je prihvatio preinaku tužbe budući je člankom 190 st. 2. ZPP-a propisano kako tužitelj može preinačiti tužbu do zaključenja glavne rasprave ako je bez svoje krivnje nije mogao preinačiti do zaključenja prethodnog postupka, dok je čl. 191 st. 1. ZPP-a propisano kako je preinaka tužbe promjena istovjetnosti zahtjeva, povećanje postojećeg ili isticanje drugog zahtjeva uz postojeći. U ovom predmetu provedeno je financijsko knjigovodstveno vještačenje s ciljem utvrđivanja visine potraživanja tužitelja prema tuženiku, koji dokaz nije mogao biti izveden prije zaključenja prethodnog postupka te je tužitelj izvršio usklađenje svog tužbenog zahtjeva sa nalazom i mišljenjem vještaka.

5. Sud nije odredio prekid postupka do donošenja odluke o reviziji tuženika protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-6632/17 kako je to tuženik predložio u odgovoru na tužbu s obzirom da je revizija tuženika odbijena kao neosnovana presudom Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev-2221/2018-11. Sud nije prihvatio predloženi prekid postupka do odluke suda Europske unije po zahtjevu Vrhovnog suda Republike Hrvatske podnijetog pod brojem Rev-1042/17 s obzirom da isti prijedlog po ocjeni ovoga suda nije osnovan.

6. Među strankama nije sporno:

- da su stranke i to tužitelj kao korisnik kredita, a prednik tuženika HVB Splitska banka d.d. Split kao kreditor, sklopile ugovor o kreditu broj 15024/06 24.2.2006. (list br. 8-15 spisa) kojim je ugovorena glavnica kredita u iznosu od 36.200,00 CHF u kunskoj protuvrijednosti po prodajnom deviznom tečaju kreditora vrijedećem za CHF na dan korištenja kredita (čl. 2. Ugovora),

- da se tužitelj obvezao vratiti kredit kroz 180 mjeseci u mjesečnim anuitetima u kunskoj protuvrijednosti 274,65 CHF i jednog preostalog anuiteta u vrijednosti od 276,22 CHF,

- da je ugovorena kamatna stopa od 4,30 % godišnje, koja vrijedi do 31.12.2006. a nakon toga na stanje duga primijeniti će se kamatna stopa od 4.55 % odnosno kamatna stopa sukladno odluci kreditora (čl. 5. Ugovora)

- da su stranke sklopile Dodatak 1. Ugovora o kreditu broj 15024/06 sa sporazumom o osiguranju zasnivanjem založnog prava dana 01.03. 2016.

7. Među strankama je sporna pravna osnova i visina tužbenog zahtjeva te prigovor zastare. Sporno je i jesu li sve uplate, odnosno preplaćeni iznosi uzeti u obzir prilikom konverzije kredita iz CHF u EUR.

8. Tijekom dokaznog postupka, a radi razjašnjenja spornih i odlučnih okolnosti te pravilnog i potpunog utvrđenja činjeničnog stanja, sud je izvršio uvid u: preslik djelomičnog izvatka iz Sudskog registra (list 6-7), Ugovor o kreditu sa sporazumom o osiguranju prijenosa prava vlasništva broj 15024/06 zaključenog između HVB Splitska banka d.d. te UČ i IČ **.**.2006. sa potvrdom Javnog bilježnika (list 8-17), izvadak iz zemljišne knjige (list 18), izračun i otplatni plan (list 19-23), obavijest o kreditnom ugovoru sklopljenog sa Splitskom bankom d.d. (list 24) , obavijest o promjeni kamatne stope od 04. srpnja 2016. (list 25), obavijest o promjeni kamatne stope od 20. prosinca 2013. (list 26), obavijest o novoj Odluci o pravilima za utvrđivanje promjene o kamatnim stopa za kredite i depozite (list 27), Izvod po kreditu od 01. veljače 2018. (list 28-29), Izvod po kreditu od 01. ožujka 2015. (list 30-31), Izvod po kreditu od 01. veljače 2013. (list 32), Izračun EKS-a i otplatni plan za ugovor broj 260863 (list 33-37, Pregled uplata za razdoblje od 10.04.2006. do 14.09.2015. (list 38), dopis tužiteljice sa preslikom prijamne knjige (list 39-40), Dodatak br. 1. ugovora o kreditu broj 15024/06 sa sporazumom o osiguranju zasnivanjem založnog prava od 1. ožujka 2016. sa prilozima: dodatak Ugovoru o kreditu, preslik osobnih iskaznica i potvrda javnog bilježnika (list 41-46, 265-270), Sporazum o podmiri duga nastalog temeljem konverzije kredita vezano za CHF valutnu klauzulu (list 47, 262), Reviziju na broj P-1401/12 od 17. kolovoza 2018. (list 66-67), Opće uvjete poslovanja za Splitsku banku d.d. (list 92-105), Odluku o pravilima za utvrđivanje pravila o kamatnoj stopi i depozite u poslovanju s građanima (list 106-110), Odluku o pravilima za utvrđivanje promjena kamatnih stopa za kredite i depozite iz poslovanja s građanima (list 111-113), Ogledne primjere utvrđivanja promjene kamatnih stopa za kredite u poslovanju s građanima (list 114-116), Odluku o pravilima za utvrđivanje pravila o kamatnoj stopi i depozite u poslovanju s građanima (list 117-121), Odluku o pravilima za utvrđivanje promjena kamatnih stopa za kredite i depozite iz poslovanja s građanima (list 122-124), pregled mjesečne vagane prosječne kamatne stope u % na godišnjoj razini (list 125-138), kretanje petogodišnjeg CDS-a za RH (list 139-174), kretanje trogodišnjeg CDS-a za RH (list 175-193), Obavijest o promjeni kamatne stope od 13. veljače 2007. (list 227), Obavijest o promjeni kamatne stope od 16. siječnja 2009. (list 228), Obavijest o promjeni kamatne stope od 15. prosinca 2009. (list 229), Obavijest o promjeni kamatne stope od 03. srpnja 2017. (list 230), Obavijest o promjeni kamatne stope od 04. srpnja 2016. (list 231), Obavijest o promjeni kamatne stope od 16. siječnja 2017. (list 232), Obavijest o promjeni kamatne stope od 20. prosinca 2013. (list 233), Obavijest o promjeni kamatne stope od 19. listopada 2018. (list 234), Obavijest o promjeni kamatne stope od 07. siječnja 2011. (list 235), Obavijest o dospijeću obroka i redove kamate (list 236), Obračun po kreditu za period od 01. travnja 2006. do 30. studenog 2018. (list 237-256), Promet po računu (list 257-258), Oplatni plan za kredit broj 068022 od 19. lipnja 2020. (list 259-260), Oplatni plan za kredit broj 260863 od 19. lipnja 2020. (list 261), Račun javnog bilježnika br. 736/1/1 od 10. ožujka 2016. (list 263), CHF konverziju duga klijenta (list 264), Obavijest tuženika o prijedlogu konverzije od 09. studenog 2015. s prilozima (list 271-277), Promet po kreditu za razdoblje od 01. ožujka 2006. do 30. studenog 2018. (list 323-352), Kretanje tečaja (list 353-358).

9. Izveden je dokaz saslušanjem tužitelja kao stranke (list 283-284, 638).

10. Izveden je dokaz knjigovodstveno financijskim vještačenjem po stalnom sudskom vještaku mr.sc. Sanji Radoš, dipl. oec. iz tvrtke Lider Premium d.o.o. koja je u spis dostavila pisani nalaz i mišljenje (list 359-427). Vještak je usmeno saslušan na ročištu 31. siječnja 2024. (list 444-445). Vještak je po nalogu suda izradio i pisanu dopunu nalaza i mišljenja (list 620-635).

11. Sve izvedene dokaze sud je ocijenio u smislu odredbe čl. 8 ZPP-a.

12. Specificirani tužbeni zahtjev tužitelja je djelomično osnovan.

13. Iz Ugovora kreditu sa sporazumom o osiguranju prijenosom prava vlasništa broj 15024/06, od 24. veljače 2006., proizlazi kako su isti sklopili prednik tuženika kao kreditor, tužitelj kao korisnik kredita te IČ kao sudužnik. Iznos kredita je 36.200,00 CHF, u kunskoj protuvrijednosti koji se isplaćuje po prodajnom deviznom tečaju kreditora vrijedećem za CHF na dan korištenja kredita. Namjena kredita je isključivo za adaptaciju nekretnine i refinanciranje namjenskog kredita. Rok otplate kredita iznosi 180 mjeseci i otplaćuje se u mjesečnim anuitetima, a iznos anuiteta je 274,65 CHF, osim posljednjeg koji iznosi 276,22 CHF. Kamatna stopa je promjenjiva, utvrđuje se odlukom kreditora i u trenutku ugovaranja iznosi 4,30% godišnje. Ugovor je potvrđen po javnom bilježniku Stanki Jelinić u Novoj Gradiški, 24. veljače 2006. pod posl. brojem OU-65/2006. Ugovoru prileži izvadak iz zemljišne knjige i preslike osobnih iskaznica.

14. Iz Dodatka br. 1 ugovora o kreditu br. 15024/06 sa sporazumom o osiguranju zasnivanjem založnog prava, od 01. ožujka 2016. proizlazi kako su isti sklopile ugovorne strane iz osnovnog ugovora temeljem Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju (NN 102/15). Predmetnim aneksom se utvrđuju promjene u načinu ispunjenja obveza iz Ugovora o namjenskom kreditu u svrhu ispunjenja zakonskih obveza Banke propisanih ZID ZPK od 30. rujna 2015. Ovim Dodatkom izvršena je konverzija kredita iz valute CHF u EUR te se iz Osnovnog ugovora mijenjaju odredbe koje se odnose na valutu kredita, kamatnu stopu i iznos preostalog neotplaćenog kredita te se zaključuje i Sporazum o podmiri duga nastalog temeljem konverzije kredita vezanom za CHF valutnu klauzulu. Dodatak je potvrđen po javnom bilježniku Miri Malačić u Kutini, dana 10. ožujka 2016., pod brojem OV- 961/16.

15. Iz priloženih Prometa po kreditu vidljiva je visina anuiteta, dinamika troškova, kretanja kamate i uplata rata kredita.

16. Iz priloženih Obavijesti o promjeni kamatnih stopa vidljivo je kako se po navedenom kreditu mijenjala kamatna stopa, a u skladu s time i anuiteti/rate kredita.

17. Tužitelj, saslušan kao stranka u postupku, naveo je kako je novce dobivene od predmetnog kredita u CHF utrošio za adaptaciju kuće i zatvaranje jednog manjeg kredita, te da su koliko se sjeća uvjeti za kredite u euru i CHF bili identični osim što se za kredite u euru tražilo da ugovor potpišu i dva jamca a da mu je valuta CHF prezentirana kao stabilna i sigurna valuta i to od strane službenika banke pa se odlučio podići kredit u CHF, a da je početna rata za otplatu kredita iznosila 1.100,00 kn mjesečno, a u najgorem razdoblju 2.400,00 kn a da ne bi podignuo kredit da je znao da će rata tako rasti, a da je primao obavijesti od banke o promjeni kamatne stope ali da je bio bespomoćan te da je tečaj rastao a kada je otišao u mirovinu ona je iznosila manje od rate za otplatu kredita te 10 godina nije podigao novce od mirovine jer je istome u cijelosti otplaćivan predmetni kredit.

Na ročištu 09. listopada 2025. tužitelj je naveo kako je u međuvremenu u cijelosti otplatio kredit. Istaknuo je kako je pristao na konverziju iz razloga što više nije bio u mogućnosti plaćati rate kredita, a smatrao je da će potpisom ugovora o konverziji zaustaviti rast tih rata. U banci nije mogao raspravljati o pojedinim odredbama ugovora, već su mu samo gurnuli taj papir, a on je na to pristao iz navedenog razloga. Bio je razočaran sa ratom nakon konverzije, jer je očekivao da će nakon sklapanja tog ugovora rata biti kao njegova prvotna rata ili nešto viša, a ona se samo smanjila sa 2400 kn na nešto ispod 2000 kn.

18. Iz nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka mr.sc. Sanje Radoš, dipl. oec. iz tvrtke Lider Premium d.o.o. zaprimljenog 15. ožujka 2023. proizlazi kako je preračun kredita u kune u Ugovoru o kreditu izvršen s tečajem na dan isplate kredita 03.03.2006. godine, a koji je iznosio 4,7121 kn za jedan CHF. Prema tim uvjetima anuitet je trebao iznositi 1.294,18 kuna. Prema ugovorenom otplatnom planu tužitelj je na glavnicu od 36.199,89 CHF trebao platiti 13.238,68 CHF kamata što ukupno iznosi 49.438,57 CHF.

Preračunano u kune tužitelj je na glavnicu od 170.577,50 kuna trebao platiti 62.381,98 kamata što ukupno iznosi 232.959,49 kuna. Tijekom otplate kredita došlo je do promjene visine anuiteta zbog promjene visine kamatne stope kao i zbog promjene tečaja CHF u odnosu na kunu.

U periodu od puštanja kredita u tečaj odnosno od 03.03.2006. godine pa do konverzije kredita 30.09.2015. tuženik je tužitelju na dan dospijeća obračunao 195.177,18 kuna na ime otplate anuiteta, a koji bi, da su kamatna stopa i tečaj CHF ostali isti kao u vrijeme sklapanja ugovora o kreditu iznosili 147.536,32 kune. To čini ukupnu razliku od 47.640,86 kuna.

Razlika u kamatama koje je tužitelj trebao platiti prema ugovorenoj kamatnoj stopi i stopi koja se tijekom otplate kredita nekoliko puta mijenjala iznosi 4.182,02 CHF , a što preračunato prema tečaju na dan ugovora iznosi 19.706,10 kune, a više plaćene kamate iznose 20.983,92 kuna.

U periodu otplate kredita tužitelj je zbog porasta tečaja obračunate anuitete trebao platiti 195.177,18 kuna , a da je tečaj bio isti kao u vrijeme sklapanja ugovora te bi anuitete platio 163.077,68 kuna. To je 32.099,50 kune više u odnosu na tečaj u vrijeme ugovaranja kredita.

Ukupna tečajna razlika u korist tužitelja iznosi 33.217,52 kuna dok tečajna razlika u korist tuženika iznosi -1.118,02 kune.

Prilikom konverzije kredita iz CHF u eure tuženik je početno odobreni iznos kredita u CHF konvertirao u eure i cjelokupnu otplatu kredita u CHF transformirao u otplatu prema uvjetima koji su u to vrijeme bili za kredite u eurima.

Tijekom otplate kredita koji je tužitelj sklopio s tuženikom tužitelj je ukupno platio 20.983,92 kuna na ime više uplaćenih kamata, 33.217,52 kuna na ime više uplaćenih tečajnih razlika, 23.351,10 na ime zatezne kamate na više plaćene iznose, 13.283,34 kuna na ime razlike glavnice koja je nastala prilikom konverzije kredita iz CHF u EUR.

Ukupna potraživanja tužitelja temeljem gore specificiranih iznosa ukupno iznose 90.835,89 kuna.

Banka je tužitelju prilikom konverzije priznala manjak pretplate u iznosu 1.722,13 eura odnosno -13.273,32 kuna preračunano u kune čime je potraživanje tužitelja povećano na 104.109,21 kuna.

19. Obzirom na uputu drugostupanjskog suda kako je potrebno utvrditi je li konverzija napravljena zakonito i računski točno, odnosno je li način izračuna konverzije kredita izvršen prema odredbama članka 19.c ZID ZPK-a, i to iznos preplate iz odredbe članka 19.c stavka 1. točke 5. ZID ZPK-a ako je ona utvrđena, odnosno manje plaćeni iznos iz odredbe članka 19.c stavka 1. točke 6. ZID ZPK-a ako je on utvrđen, kao i postoje li razlozi eventualne nevaljanosti ugovora koji izviru iz općeg obveznog uređenja, neovisnih o posebnom zakonskom uređenju ZID ZPK-a (npr. poslovna nesposobnost), te je li njome uspostavljena (ili barem ublažena) narušena ravnoteža u odnosima trgovaca i potrošača, kao i da li su u konverziji uzete u obzir i zakonske zatezne kamate na preplaćene iznose od strane tužitelja, a koje su predmet tužbenog zahtjeva tužitelja u ovom postupku, ovaj sud je zatražio dopunu nalaza i mišljenja vještaka na tražene okolnosti.

20. U dopuni nalaza i mišljenja zaprimljenoj 09. srpnja 2025. vještak je naveo kako je prilikom konverzije kredita iz CHF u eure tuženik početno odobreni iznos kredita u CHF denominirao u eure i cjelokupnu otplatu kredita u CHF izjednačio s položajem u kojem bi tužitelj bio da je koristio kredit denominiran u EUR iste vrste i trajanja, a kako je to u skladu sa zakonskim odredbama, međutim prilikom konverzije nisu priznate sve pretplate tužitelja utvrđene nalazom i mišljenjem vještaka, čime tužitelj konverzijom nije obeštećen u odnosu na početno ugovorene uvjete.

Uplate tužitelja u iznosu od 167.272,66 HRK raspoređene za podmirivanje anuiteta u CHF iskorištene su na podmirivanje anuiteta u EUR.

Prema Sporazumu temeljem Zakona o izmjeni i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju (NN 102/2015) od 01.03.2016. godine konverzijom je na datum 30.09.2015. utvrđen manjak uplata u iznosu od 1.722,13 EUR a. Tužitelj je dospjelu kamatu i glavnicu pribrojio konvertiranoj glavnici u EUR. Uplate tužitelja u iznosu od 2.828,18 HRK raspoređene za podmirivanje zateznih kamata i naknada u CHF iskorištene su na podmirivanje zateznih kamata i naknada u EUR. Tužitelj nije na vrijeme podmirivao svoje obaveze. Na datum 30. rujna 2015. nisu bili podmireni anuiteti u ukupnom iznosu 4.304,32 CHF.

U periodu otplate kredita tužitelj je zbog porasta tečaja platio anuitete 167.272,66 kuna, a da je tečaj bio isti kao u vrijeme sklapanja ugovora te bi anuitete platio 142.795,29 kuna. To je 24.477,28 kuna više u odnosu na tečaj u vrijeme ugovaranja kredita.

Ukupna tečajna razlika u korist tužitelja iznosi 25.595,30 kuna dok tečajna razlika u korist tuženika iznosi -1.118,02 kune.

Razlika više uplaćenih kamata i tečajnih razlika iznose 46.579,18 kuna, a zatezne kamate do Sporazuma o konverziji 01.03.2016. iznose 23.809,38 kuna. Tijekom otplate kredita koji je tužitelj sklopio s tuženikom tužiteljica je platila ukupno 20.983,94 kuna (2.785,08 € ) više zbog promjene kamatne stope taksativno po mjesecima kako slijedi s datumom plaćanja kako slijedi

Tijekom otplate kredita koji je tužitelj sklopio s tuženikom tužitelj je platio ukupno 25.595,24 kuna ( 3.397,11 € ) više zbog promjene tečaja CHF u odnosu na kune taksativno po mjesecima kako slijedi.

Zatezne kamate na više plaćene iznose do Sporazuma o konverziji 01.03.2016. godine iznose 23.809,38 HRK odnosno 3.160,10 EUR. Iste nisu uzete u obzir prilikom konverzije.

21. Sud prihvaća nalaz i mišljenje vještaka, odnosno dopunski nalaz i mišljenje, budući su isti dani stručno i argumentirano, vještak je pregledno prikazao sve korištene podatke i svoje izračune, precizno uputio na isprave koje je pri vještačenju koristio i analizirao, te su isti u skladu sa pravilima struke.

22. Sud je donio odluku temeljem savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno kao i na temelju rezultata cjelokupnog postupka sukladno čl. 8 ZPP-a.

23. Sud je kao vjerodostojne prihvatio sve isprave koje su pročitane i u koje je izvršen uvid na glavnoj raspravi budući njihova vjerodostojnost nije dovedena u pitanje pri čemu je dokaznu snagu istih cijenio dovodeći ih u vezu s drugim dokazima te odredbama zakona.

24. Sud je prihvatio iskaz tužitelja kao stranke, budući je isti iskazivao životno, logično i uvjerljivo o onim činjenicama kojih se sjeća i o svojem viđenju stvari.

25. Tužitelj se poziva na presudu Trgovačkog suda u Zagrebu pod posl. br. P- 1401/2012 od 4. srpnja 2013. kojom je utvrđeno da je tuženik u razdoblju od 10. rujna 2003. do 31. prosinca 2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita, tako što je u potrošačkim ugovorima o kreditima koristio nepoštenu ugovornu odredbu kojom je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja ugovorne obveze promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom banke, o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo, a koja je ništetna. U navedenom dijelu citirana presuda je potvrđena presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske posl. br. Pž-7129/13-4 od 13. lipnja 2014. godine, a Vrhovni sud Republike Hrvatske svojom odlukom br. Revt-249/14-2 od 9. travnja 2015. godine je odbio revizije I-VII- tuženika kao neosnovane. Također, navedena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu pod posl. br. P-1401/2012 od 4. srpnja 2013. potvrđena je presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske posl. br. Pž-6632/17 od 14. lipnja 2018., a kojom je utvrđeno da je tuženik u razdoblju od 01. travnja 2005. do 31. prosinca 2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita, tako što je u potrošačkim ugovorima o kreditima koristio ništetne i nepoštene ugovorne odredbe na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije i tijekom zaključenja ugovora nisu potrošače u cijelosti informirali o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje odluke utemeljene na potpunoj obavijesti.

26. Naprijed navedeni postupak pokrenut po tužbi Hrvatskog saveza udruga za zaštitu potrošača - Potrošač protiv sedam banaka, a među kojima je i tuženik, predstavlja kolektivni sudski postupak, a sukladno odredbi čl. 502.c Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 57/11, 25/13 – dalje: ZPP), pravomoćna presuda u kolektivnom sudskom postupku obvezuje prvostupanjske sudove koji u pojedinačnim parnicama sude povodom zahtjeva potrošača radi zaštite prava čija je povreda utvrđena u kolektivnom sporu. Također, u skladu s odredbom čl. 138.a Zakona o zaštiti potrošača (NN 79/07, 125/07, 75/09, 79/09, 89/09, 133/09, 78/12 i 56/13, dalje ZZP) odluka suda donesena u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača iz čl. 131. st. 1. Zakona u smislu postojanja povrede propisa zaštite potrošača iz čl. 131. st. 1. Zakona, obvezuje ostale sudove u postupku, koji potrošač osobno pokrene radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem tuženika. U odnosu na tuženika je utvrđeno između ostalog da je u razdoblju od 10. rujna 2003. do 31. prosinca 2008. g. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima, koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju - ugovorima o kreditima, na način da je ugovorena redovna kamatna stopa, koja je tijekom postojanja obveze po ugovorima o kreditima promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom tuženika i drugim internim aktima banke, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja tuženik kao trgovac i korisnici kreditnih usluga kao potrošači nisu pojedinačno pregovarali i ugovorom utvrdili egzaktne parametre i metodu izračuna tih parametara koji utječu na odluku tuženika o promjeni stope ugovorene kamate, a što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana utemeljenoj na jednostranom povećanju kamatnih stopa, a sve na štetu potrošača pa je time tuženik postupio suprotno odredbama Zakona o zaštiti potrošača te suprotno odredbama Zakona o obveznim odnosima. Taj dio odluke je Visoki trgovački sud potvrdio svojom odlukom br. Pž-7129/13-4 od 13. lipnja 2014. godine. U odluci Vrhovnog suda Republike Hrvatske br. Revt-249/14-2 od 9. travnja 2015. godine između ostaloga je navedeno da nije sporno da su odredbe u ugovorima o kreditu koji su sklapani u spornom razdoblju između banaka kao trgovaca i korisnika kredita kao potrošača, a koje su se odnosile na ugovornu kamatu i promjenjivu kamatnu stopu bile uočljive i jasne, ali nisu bile razumljive, jer je formulacija ugovornih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi koja je postojala u ugovorima o kreditu koje su banke sklapale s potrošačima bila takva da su na temelju nje potrošači jedino znali kolika je visina kamatne stope na dan sklapanja ugovora o kreditu, ali ni približno nisu mogli ocijeniti zašto, kako te u kojem smjeru će se tijekom budućeg kreditnog razdoblja kretati kamatna stopa. Stoga buduća kamatna stopa ugovorena kao promjenjiva nije bila određena, a niti odrediva.

27. Sukladno odredbi čl. 81. st. 1. ZZP-a, ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra se nepoštenom ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, a sukladno odredbi čl. 81. st. 2. ZZP-a, smatra se da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je ta odredba bila unaprijed formulirana od strane trgovca te zbog toga potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, poglavito ako se radi o odredbi unaprijed formuliranoga standardnog ugovora trgovca.

28. Sukladno odredbi čl. 269. st. 2. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine, br. 35/05, 41/08, 125/11 i 78/15 - dalje: ZOO) činidba kao objekt ugovorne obveze mora biti moguća, dopuštena i određena, odnosno odrediva. Prema odredbi čl. 272. ZOO, činidba je odrediva ako ugovor sadrži podatke pomoću kojih se može odrediti ili su strane ostavile trećoj osobi da ju odredi, dok je čl. 270. st. 1. ZOO propisano da kad je činidba nemoguća, nedopuštena, neodređena ili neodrediva, ugovor je ništetan.

29. U smislu odredbe članka 502c ZPP-a sud je vezan za utvrđenja u naprijed navedenim odlukama Trgovačkog suda u Zagrebu i Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske s obzirom da se tužitelj pozvao na ta pravna utvrđenja. Nadalje, i Vrhovni sud Republike Hrvatske u svojoj odluci Revt-249/14-2 od 9. travnja 2015. godine u bitnom je izrazio stajalište da ugovorne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi nisu niti određene, a niti odredive, te da se radi o ugovornim odredbama čiji sadržaj prosječnom potrošaču nije bio niti je mogao biti razumljiv, te da je unošenje takvih odredaba u Ugovore o kreditima suprotno načelima obveznog prava, te je potrošač kao korisnik kredita doveden u neravnopravan položaj u odnosu na banku.

30. Iz izvedenih dokaza, a uzimajući u obzir citirane zakonske odredbe, proizlazi da su sporne odredbe predmetnog ugovora o kreditu u dijelu kojim je ugovorena promjenjivost ugovorne kamatne stope i valutne klauzule sukladno odluci tuženika, a uslijed kojih je došlo do povećanja kamatne stope i rasta valute ništetne, kako je to navedeno u toč. I. izreke presude.

31. Sklopljeni ugovor ne sadrži referentnu stopu koja se primjenjuje na početnu kamatnu stopu, a niti precizan način utvrđivanja promjene kamatne stope. U ugovoru nisu jasno određeni parametri za promjenu kamatne stope, a budući da ugovorna odredba o promjenjivoj kamatnoj stopi predstavlja odredbu unaprijed formuliranog standardnog ugovora tuženika, smatra se da se o istoj nije pojedinačno pregovaralo (čl. 81. st. 2. ZZP). Ugovorena redovna kamata sadržajno odgovara naknadi koju se korisnik kredita obvezuje platiti za korištenje iznosa novčanih sredstava odobrenih od strane kreditora (banke) na određeno vremensko razdoblje, uz obvezu vraćanja iskorištenog iznosa novca, sve u vrijeme i na način kako je to Ugovorom o kreditu i ugovoreno. Stoga odredba o takvoj kamati mora biti određena odnosno barem odrediva u smislu odredbi čl. 269. st. 2. ZOO i čl. 272. ZOO.

32. Iz odredaba predmetnog ugovora o kreditu proizlazi da je ugovorena redovna kamatna stopa promjenjiva, a utvrđuje odlukom kreditora, pri čemu se pobliže ne navodi koji su to kriteriji pod kojima se može mijenjati kamatna stopa. Stoga sud nalazi da odredbe Ugovora o kreditu koje se odnose na promjenjivost kamatne stope nisu bile ni određene, a niti odredive u trenutku sklapanja toga Ugovora. Osim toga, navedeni Ugovor je sklopljen bez pojedinačnog pregovaranja o takvim ugovornim odredbama, čime je tužitelj kao potrošač stavljen u neravnopravan položaj u odnosu na banku. Stoga sud nalazi i da sporne odredbe o promjenjivosti kamatne stope predstavljaju nepoštene odredbe u smislu čl. 81. st. 1. ZZP-a.

33. Prema odredbi čl. 3. st. 1. Direktive 93/13/EEZ od 5. travnja 1993. g. ugovorna odredba o kojoj se nisu vodili pojedinačni pregovori smatra se nepoštenom ako u suprotnosti s uvjetom o dobroj vjeri, na štetu potrošača prouzroči znatniju neravnotežu u pravima i obvezama stranaka proizašlima iz ugovora.

34. Prema odredbi čl. 5. iste Direktive u slučaju ugovora u kojem se potrošaču sve ili određene odredbe nude u pisanom obliku, te odredbe uvijek moraju biti sročene jasno i razumljivo.

35. Navedene odredbe predmetnog ugovora koja promjenu ugovorne kamate čine ovisnom isključivo o odluci jednog ugovaratelja, bez da istovremeno precizno odrede uvjete promjenjivosti i referentnu stopu za koju se veže promjena, uzrokuju neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača jer dolazi do situacije da vjerovnik jednostrano određuje obvezu dužnika, koju promjenu dužnik ne može predvidjeti, a pravilnost promjene ne može ni provjeriti jer nema nikakvih egzaktnih kriterija. Tužitelju nisu objašnjeni razlozi promjene kamatne stope, o tome se nije pojedinačno pregovaralo, te tužitelju kao potrošaču nije omogućeno da pristane na takve odredbe (koje jasno definiraju uvjete i razloge zbog kojih se kamatna stopa može mijenjati) i iskoristi neke od navedenih solucija, odnosno prigovori povećanju stope redovne kamate ili zatraži okončanje ugovornog odnosa. Primjenom navedenih ugovornih odredbi tuženik je izbjegao utjecaj druge ugovorne strane (tužitelja) na cijenu, što je suprotno odredbi čl. 247. ZOO koja propisuje da je ugovor sklopljen kad su se ugovorne strane suglasile o bitnim sastojcima ugovora. Takve jednostrano određene ugovorne odredbe protivne su i načelu savjesnosti i poštenja iz čl. 4. ZOO jer je neizvjesna visina novčanog iznosa kojeg tužitelj mora vratiti tuženiku.

36. Sukladno odredbi čl. 323. st. 1. ZOO, u slučaju ništetnosti ugovora svaka ugovorna strana dužna je vratiti drugoj sve ono što je primila na temelju takvog ugovora, a ako to nije moguće ili se narav onoga što je ispunjeno protivi vraćanju, ima se dati odgovarajuća naknada u novcu, prema cijenama u vrijeme donošenja sudske odluke, ako zakon što drugo ne određuje. Nadalje, sukladno odredbi čl. 323. st. 2. ZOO, ugovaratelj koji je kriv za sklapanje ništetnog ugovora odgovoran je svome suugovaratelju za štetu koju trpi zbog ništetnosti ugovora ako ovaj nije znao ili prema okolnostima nije morao znati za postojanje uzroka ništetnosti. U konkretnom slučaju, tuženik je na temelju ništetnih ugovornih odredbi ostvario korist u vidu plaćanja veće naknade za kredit odnosno veće kamate i valute, nego što bi ostvario da je ostala na snazi kamatna stopa koja je bila na snazi u trenutku sklapanja predmetnog Ugovora o kreditu. Stoga je tuženik u obvezi platiti tužitelju razliku u vidu više plaćenog iznosa kamate i valute kredita zbog ništetnih ugovornih odredbi u smislu odredbe čl. 1111. st. 1. ZOO.

37. Ocjenu dopuštenosti tužbe, odnosno pravnog interesa zahtijevati utvrđenje ništetnosti odredbi osnovnog ugovora o kreditu u slučaju kada je kredit konvertiran, svoje mišljenje je dao Vrhovni sud Republike Hrvatske u odluci broj Rev-2868/2018 od 12. veljače 2019. Prema stavu Vrhovnog suda Republike Hrvatske korisnik kredita ima pravni interes i može tražiti utvrđenje ništetnosti pojedinih ugovornih odredbi neovisno o činjenici što je ugovorena konverzija kredita. Ovo iz razloga što sklapanjem Dodatka nije u cijelosti podmiren dug budući ništetnost nastupa po samom zakonu i nastaje od samog trenutka sklapanja pravnog posla pri čemu ništetan ugovor ne postaje valjan ni kada uzrok ništetnosti naknadno nestane, osim u izuzetnim uvjetima koje propisuje članak 326. stavak 2. ZOO-a, a koji u predmetnom slučaju nisu ispunjeni. Tuženik je ponudom konverzije postupio sukladno Zakonu o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju ("Narodne novine", broj 102/15.) koji je stupio na snagu 30. rujna 2015., a kojim je propisano načelo konverzije kredita s valutnom klauzulom u CHF u kredit s valutnom klauzulom u Euro na način da se položaj potrošača u CHF izjednači s položajem u kojem bi bio da je koristio kredit u Eurima. Kamatna stopa određena Dodatkom od 01. ožujka 2016. određena je onako kako je vrijedila za kredite koji su u navedenom razdoblju ostvarivani u valuti Euro, dakle i za te kamatne stope i promjenu istih nisu vođeni pojedinačni pregovori, već je kamatna stopa mijenjana prema odlukama tuženika (banke).

38. Sud ovdje ukazuje i na presudu Europskog suda u predmetu broj: C452/18 (Iberacija Banco SA od 09.07.2020.) a u kojoj se ističe kako članak 6. Stavak 1. Direktive Vijeća 93/13/EEZ od 05.04.1993. o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima treba/ tumačiti tako da mu se ne protivi mogućnost da odredba ugovora koji su sklopili prodavatelj robe ili pružatelj usluga i potrošač, a za koju se u sudskom postupku može utvrditi da je nepoštena, valjano bude predmet ugovora o obnovi između tog prodavatelja robe ili pružatelja usluga i tog potrošača kojim se potonji odriče učinaka do kojih bi dovelo proglašavanje te odredbe nepoštenom pod uvjetom da je to odricanje rezultat slobodnog i informiranog pristanka potrošača što je na nacionalnom sudu da provjeri – dakle činjenica da je sklopljen Dodatak Ugovoru o kreditu – konverzija ne znači da su se istim potrošači odrekli sudske zaštite ili prava kojih imaju po prvotno sklopljenom ugovoru o kreditu u CHF.

39. Presudom suda EU C118/17 (slučaj V) utvrđeno je da nacionalni sudovi moraju utvrditi je li zakonodavnom intervencijom izvršena potpuna restitucija, a nakon provedenog vještačenja sud je utvrdio da nije, te je očigledan pravni interes tužitelja za podnošenje predmetne tužbe.

40. Ovaj sud smatra, a uvažavajući iznesene stavove Suda Europske unije da u konkretnom slučaju konvertiranjem kredita nije postignut učinak zaštite tužitelja kao potrošača, jer Dodatkom Ugovora nije otklonjena neravnoteža u pravima i obvezama ugovornih strana. Dakle, sklapanjem Dodatka nije uspostavljena ravnoteža u pravima i obvezama iz Ugovora o kreditu, odnosno nadoknađena šteta koja je nastala tužitelju u vidu preplaćenih kamata i iznosa po osnovi valutne klauzule.

41. Ovakav stav zauzela je i novija praksa županijskih sudova u odlukama Županijskog suda u Osijeku broj: Gž-2011/2019-2 od 04. siječnja 2021., Županijskog suda u Zagrebu broj: Gž-1338/2020-4 od 27. siječnja 2021., Županijskog suda u Rijeci broj: Gž-2614/2019-2 od 23. veljače 2021., te Županijskog suda u Splitu broj: Gž-400/2021-2 od 24. ožujka 2021.

42. Sklapanjem Dodatka Ugovoru tuženik nije tužitelju vratio preplaćene iznose s osnova pravomoćno utvrđenih ništetnih ugovornih odredbi iz osnovnog Ugovora, već je ponudom istog postupio po odredbama ZID ZPK/15, odnosno odredbama članka 19.b, 19.c, 19.d i 19.e ZID ZPK/15.

43. Odredbama ZID ZPK/15, a niti dodatkom izričito se ne spominje način rješavanja ugovornih odredbi kojima se u ugovorima o kreditu s valutom u CHF ugovarala promjenjiva kamatna stopa i valutna klauzula, kao što se ne spominje niti na koji način bi se trebala riješiti eventualna ništetnost tih odredbi koje se tiču promjenjive kamatne stope i valutne klauzule, a koja je nastupila zbog činjenice da su banke bez prethodnog pregovaranja s korisnicima kredita same jednostrano mijenjale kamatne stope i sa korisnicima kredita nisu pregovarale o valutnoj klauzuli na koju tužitelj nije imao utjecaj.

44. Ujedno, analizirajući odredbe ZID ZPK/15 proizlazi da konverzija kredita u valuti CHF onako kako je uređena navedenim zakonom se odnosi isključivo na ugovorne obveze proizašle iz ugovora o kreditu te da nijedna odredba tog zakona ne širi primjenu konverzije na izvanugovorne odnose stranaka, kao što su restitucijski zahtjevi temeljem ništetnih ugovornih odredbi. Tužitelj se sklapanjem Dodatka Ugovora o kreditu od 01. ožujka 2016. nije odrekao zahtijevati potpuno obeštećenje temeljem ništetnih ugovornih odredbi ugovora o kreditu u valuti CHF.

45. Uslijed navedenog, činjenicom da su stranke sklopile Dodatak Ugovora o kreditu 01. ožujka 2016. prema odredbama ZID ZPK/15, kojim su odredbe iz Ugovora o kreditu od 24. veljače 2006. izmijenile u pogledu valutne obveze, kamatne stope i iznosa preostale neotplaćene glavnice te postigle sporazum o raspolaganju preplatom, ne znači da je time tužitelj izgubilo pravo na restitucijski zahtjev temeljem ništetnih ugovornih odredbi o kreditu o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli, jer je intencija donošenja ZID ZPK/15 bila izjednačiti položaj potrošača, odnosno korisnika kredita u CHF sa položajem potrošača koji su sklopili ugovor o kreditu u eurima.

46. Stoga su neosnovani navodi tuženika kojima on osporava pravo tužitelju na isplatu preplaćenih iznosa temeljem nepoštenih i ništetnih odredbi osnovnog Ugovora o kreditu, to stoga jer tužitelj kao korisnik kredita u CHF se nije mogao u momentu sklapanja Dodatka nagoditi u pogledu nepoštenih i ništetnih odredbi, jer mu u tom momentu nisu od strane tuženika date sve informacije o nepoštenim odredbama o valutnoj klauzuli i promjenjivoj kamatnoj stopi, posebice imajući u vidu da je odluka u kolektivnom sporu uslijedila tek nakon tri godine nakon sklapanja Dodatka Ugovora o kreditu, pa potrošači i korisnici kredita nisu mogli u cijelosti imati sve informacije i sagledati u cijelosti koje su sve odredbe nepoštene i ništetne u konkretnom osnovnom Ugovoru da bi se mogli pravovaljano odreći tih svojih prava. Takav zaključak proizlazi i iz odluke Suda Europske unije od 9. srpnja 2020. u predmetu C- 452/2018 XZ protiv Ibercaja Banko S.A., pa protivno žalbenim navodima tuženika presuda nije protivna pravnom shvaćanju Suda Europske unije.

47. Slijedom svega navedenog ovaj sud je stajališta da provođenje konverzije nije dovelo do pravične ravnoteže u ugovornim odnosima između stranaka i utvrdio da konverzija nije ispravila neravnotežu koja je nastala uslijed nepoštenih ugovornih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli.

48. Ovaj sud prihvaća i pravno shvaćanje iz odluke VSRH broj Rev-1096/2022-2 od 8. studenog 2022. VSRH u navedenoj odluci se nije bavio pitanjem kondemnacije, već je na postavljeno pitanje: "je li sporazum o konverziji sklopljen na osnovu ZID ZPK/15 nepostojeći i ništetan u slučaju kada su ništetne odredbe osnovnog Ugovora o kreditu o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli" odgovorio da: "Sporazum o konverziji sklopljen na osnovi ZID ZPK/15 ima pravne učinke i valjan je u slučaju kada su ništetne odredbe osnovnog Ugovora o kreditu o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli". Iz navedene odluke proizlazi da sklapanjem dodatka ugovora korisnik kredita ne gubi pravo na potraživanje preplaćenih iznosa temeljem nepoštenih i ništetnih odredbi osnovnog ugovora o kreditu, već zadržava pravo potraživati razliku preplaćenih iznosa ako takva razlika postoji.

49. Prilikom konverzije kredita iz CHF u EUR tuženik je početno odobreni iznos kredita u CHF denominirao u eure i cjelokupnu otplatu kredita u CHF izjednačio s položajem u kojem bi tužitelj bio da je koristio kredit denominiran u EUR iste vrste i trajanja, a kako je to u skladu sa zakonskim odredbama, međutim prilikom konverzije nisu priznate sve pretplate tužitelja utvrđene provedenim financijsko- knjigovodstvenim vještačenjem, iz čega proizlazi da tužitelj konverzijom nije obeštećen u odnosu na početno ugovorene uvjete.

50. Prema Sporazumu temeljem Zakona o izmjeni i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju (NN 102/2015) od 01.03.2016. godine konverzijom je na datum 30.09.2015. utvrđen manjak uplata u iznosu od 1.722,13 EUR a, budući da tužitelj nije na vrijeme podmirivao svoje obaveze. Uplate tužitelja u iznosu od 2.828,18 HRK raspoređene za podmirivanje zateznih kamata i naknada u CHF iskorištene su na podmirivanje zateznih kamata i naknada u EUR. Na datum 30.09.2015. godine nisu bili podmireni anuiteti u ukupnom iznosu 4.304,32 CHF, sada sa pro futuro novo definiranom kamatnom stopom.

Dakle, banka je prilikom konverzije napravila projekciju kredita kao da je on od početka bio u eurima, obračunala je promjenjivu kamatnu stopu kakvu je u isto vrijeme primjenjivala na kredite u eurima i taj fiktivni otplatni plan je zatvarala sa stvarnim uplatama koje je tužitelj učinio do tada i tako je utvrđeno je li potrošač nešto pretplatio

po kreditu ili je banci nešto ostao dužan, a nastala pretplata se nije vraćala potrošaču već se koristila za podmirenje budućih obveza po konvertiranom kreditu. Stoga prilikom konverzije banka niti na koji način nije utvrdila do tada učinjene pretplate po kamati i valuti, već se uspoređivao početni otplatni plan kredita u CHF-u s početnim fiktivnim euro kreditom kakav bi bio, pa se pretplata utvrdila na temelju razlike stvarnog otplatnog plana u CHF i projiciranog otplatnog plana kredita u euru kakve je banka nudila u isto vrijeme drugim potrošačima i utvrdila se razlika između ta dva otplatna plana koja je mogla nastati ili su potrošači bili u konačnici dužni platiti banci neki dodatni iznos. Tužitelj nije imao bilo kakvu mogućnost pregovora o ponuđenom dodatku ugovora jer bi prigovorom na bilo koji aspekt Ugovora ili nepotpisivanja istoga ostao bez provedbe konverzije. Pregledom Dodatka ugovora o kreditu sud je utvrdio kako se tužitelj nigdje nije odrekao svojih potraživanja niti se odrekao prava na potpuno obeštećenja niti se odrekao tužbe i sudske zaštite, a niti je bilo kakvo odricanje bilo propisano Zakonom.

51. Tuženik je istakao i prigovor zastare, a sud je stajališta kako taj prigovor nije osnovan. Naime, prema shvaćanju Vrhovnog suda Republike Hrvatske, izraženog u odluci Rev-2245/17-2 od 20.03.2018. godine, pokretanjem parničnog postupka za zaštitu kolektivnih interesa potrošača dolazi do prekida zastare na temelju članka 241. ZOO-a te zastara individualnih restitucijskih zahtjeva počinje teći ispočetka tek od trenutka pravomoćnosti sudske odluke donesene u povodu te tužbe, a što je bilo 13. lipnja 2014. Tužba u ovom predmetu je podnesena 11. lipnja 2019. pa nije protekao rok zastare od pet godina. Donošenjem odluke Visokog trgovačkog suda RH broj:Pž-6632/17 od 14. lipnja 2018. prekinuta je zastara u odnosu na valutnu klauzulu uz švicarski franak, pa obzirom da je tužitelj tužbu podnio 11. lipnja 2019. u tom trenutku nije protekao opći zastarni rok od 5 godina propisan člankom 225. ZOO- a.

52. Tijekom postupka sud je utvrdio da je tuženik, Ugovorom o kreditu broj: 15024/06, koji je zaključio sa tužiteljem dana 24. veljače 2006., povrijedio interes i prava potrošača, korisnika kredita (tužitelja), jer se u Ugovoru koristio ništetnim i nepoštenim ugovornim odredbama, na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja ugovora nije u cijelosti informirao potrošača o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravilima i obvezama ugovornih strana, čime je tuženik postupio suprotno odredbama članaka 81., 82. i 90. tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine 96/03, dalje: ZZP). Nadalje je utvrđeno da je u tom Ugovoru tuženik ugovorio sa tužiteljem redovnu kamatnu stopu koja je tijekom postojanja obveze po Ugovoru promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom banke (tuženika) i internim aktima tuženika, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja ugovora stranke nisu pregovarale i Ugovorom utvrdile egzaktne parametre i metodu izračuna tih parametara koji utječu na odluku tuženika o promjeni stope ugovorene kamate, a što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana utemeljenoj na jednostranom povećanju kamatne stope, a sve na štetu potrošača (tužitelja), a što je također protivno ranije navedenim odredbama ZZP-a. Pregovori stranaka, prije sklapanja Ugovora, sveli su se uglavnom na podatak o visini rate kredita i trajanju otplate kredita. Tuženik nije na valjan i razumljiv način objasnio tužitelju postupak formiranja kamatne stope, odnosno tužitelj nije raspolagao osnovnim parametrima o kojima ovisi kretanje kamatne stope u budućem razdoblju pa tako ugovorena kamata nije bila određena, razumljiva pa time ni poštena. Isto se odnosi i na valutu u kojoj je kredit odobren – švicarski franak-CHF, odnosno njegov tečaj tijekom trajanja otplate kredita. Tužitelj, kao građanin sa prosječnim obrazovanjem i razumijevanjem bankarskog poslovanja nije mogao predvidjeti da će rata, koja mu je predočena prije sklapanja ugovora, porasti više od ugovorenog, i to u nekoliko navrata. Obzirom da je sud poklonio vjeru iskazu tužitelja, smatra utvrđenim kako tužitelj pripada kategoriji "prosječnog potrošača". S druge strane, tuženik kao bankar, je trebao upozoriti tužitelja i na te okolnosti, ako ih je znao ili ih je trebao znati. Kako je utvrđeno da je tuženik, temeljem tih nepoštenih odredbi stekao određenu nepripadnu korist, a za to nema pravne osnove, dužan ju je vratiti tužitelju, a ako to nije moguće naknaditi vrijednost postignute koristi (članak 1111. ZOO-a). Kad se vraća ono što je stečeno bez osnove, moraju se vratiti plodovi i platiti kamate, i to, ako je stjecatelj nepošten od dana stjecanja, a inače od dana podnošenja zahtjeva (članak 1115. ZOO-a).

53. Sud je djelomično odbio specificirani tužbeni zahtjev tužitelja i to u dijelu preplate zbog primjene valutne klauzule u CHF/promjene tečaja, budući je specificirani tužbeni zahtjev izrađen po osnovnom nalazu i mišljenju vještaka u kojem je vještak preplatu obračunao prema tečaju dospijeća pojedinog iznosa, s obzirom na to da tužitelj do trenutka konverzije nije platio sve dospjele anuitete.

Uobičajeno je da vještak preplatu nastalu po valutnoj klauzuli računa kao razliku između iznosa anuiteta koji bi tužitelj platio da se primjenjivao tečaj u CHF spram HRK koji je vrijedio na dan isplate kredita i iznosa anuiteta koji je tužitelj stvarno i plaćao po tečaju CHF spram HRK na dan plaćanja pojedinog anuiteta. Ta metoda vrijedi i za kamatnu stopu, dakle preplata iste se računa, ne od dospijeća pojedinog anuiteta, nego od one kamatne stope koja je vrijedila na dan uplate pojedinog iznosa u odnosu na početno ugovorenu kamatnu stopu. Vještak je takvu metodologiju primijenio u dopuni nalaza i mišljenja koju je sud prihvatio. Tako iz navedenog proizlazi da se u odnosu na specificirani tužbeni zahtjev tužitelja u dijelu koji se odnosi na preplatu kamata, ukupni iznos potraživanja nije se promijenio. Međutim, u dijelu preplaćenih anuiteta koji se odnose na promjenu tečaja, dolazi se do značajno manjeg iznosa, stoga je sud u tom dijelu odbio specificirani tužbeni zahtjev, kako je to pobliže navedeno u toč. IV. izreke presude.

54. Tako tuženik treba vratiti tužitelju iznose koje je utvrdio stalni sudski vještak u svojoj dopuni nalaza i mišljenja, i to na ime preplate zbog promjenljive kamatne stope u ukupnom iznosu od 2.785,05 eura i na ime preplate zbog primjene valutne klauzule u CHF / povećanja tečaja za valutu CHF u ukupnom iznosu od 3.397,11 eura, zajedno sa zateznim kamatama na pojedine iznose sve do isplate, uzimajući u obzir da je vještak potvrdio kako prilikom obračuna konverzije nisu u obzir uzete zatezne kamate na preplaćene iznose, sve kako je navedeno u toč. II. i III. izreke presude.

55. Visina stope zatezne kamate određena je Zakonom o kamatama, Uredbom o visini stope zatezne kamate i člankom 29. ZOO-a.

56. O troškovima postupka sud je odlučio primjenom čl. 154. st. 5. ZPP-a i 155. ZPP- a.

57. Odluka o trošku temelji se na odredbi čl. 154. st. 2. ZPP-a (NN 53/91, 91/92, 112/99, 173/03, 88/05, 2/07, 84/08, 57/11, 25/13, 70/19, 80/22, 114/22). Sud je kao potrebne troškove tužitelja utvrdio troškove koji se odnose na troškove zastupanja istoga po odvjetniku te na troškove sudskih pristojbi i uplaćenih predujmova za vještačenja. Sud je kao potrebne i opravdane troškove tužitelja koji se odnose na zastupanje tužitelja po odvjetniku, a koji su određeni sukladno odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine broj 138/23) utvrdio trošak zastupanja po odvjetniku i to za sastav tužbe, obrazloženog podneska od 13.11.2019., 18.06.2020., 12.10.2022., 13.09.2023 u iznosu od 200,00 eur za svaki, za zastupanje tužitelja na ročištima održanim dana 03.11.2020., 09.09.2021., 31.01.2024. i 09. listopada 2025. u iznosu od 200,00 eur za svako ročište, za zastupanje na ročištima održanim 14.11.2019., 18.06.2020., 05.02.2021., 06.04.2022., 13.10.2022 i 14.09.2023. i 28. studenog 2024. u iznosu od 100,00 eur za svako ročište budući se na istima raspravljalo samo o procesnim pitanjima, za sastav podneska od 18.06.2020. u iznosu od 50,00 eur te pristupa ročištu za objavu presude u iznosu od 100,00 eur, sve uvećano za PDV 25% u iznosu od 662,50 eur, te na sudsku pristojbu na tužbu koju je uplatio tužitelj u iznosu od 53,09 eur (Narodne novine 118/18, 51/23, dalje ZSP), i na trošak predujma za provedeno knjigovodstveno-financijsko vještačenje u iznosu od 395,82 eur. Dakle, potrebni i opravdani troškovi tužitelja ukupno iznose 3.261,41 eura.

S obzirom na uspjeh tužitelja u sporu od 86%, a tuženika od 14%, kada se od uspjeha tužitelja oduzme uspjeh tuženika, tuženik je dužan tužitelju naknaditi 72% dosuđenog iznosa troška, stoga je sud tuženiku naložio da tužitelju plati iznos od 2.348,22 eura, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana donošenja presude do isplate, sve kako je navedeno u toč. V. i VI. izreke presude.

58. Svi parnični troškovi priznati strankama bili su u smislu čl. 155 st. 1 ZPP potrebni za vođenje ove parnice, a odmjereni su u granicama postavljenih određenih zahtjeva stranaka za naknadom parničnih troškova, te u skladu s odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika i Zakona o sudskim pristojbama, te u skladu sa vrijednošću predmeta spora važećoj u vrijeme poduzimanja svake pojedine parnične radnje.

59. Slijedom navedenog, sud je odlučio kao u izreci.

U Čazmi, 21. studenog 2025.

Sutkinja:

Alma Horvatinović

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku 15 dana od dana objave iste. Žalba se podnosi pisano u tri istovjetna primjerka nadležnom Županijskom sudu, putem ovog suda.

Naredba:

I Presuda nepravomoćna

II. DNA -punomoćniku tužitelja

-punomoćniku tuženika

U Čazmi, 21. studenog 2025.