REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: Pn-2720/2022-63

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sucu toga suda Goranu Goluži, a na temelju prijedloga višeg sudskog savjetnika Tonija Kapeline, u pravnoj stvari tužitelja FF iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Hrvoje Zdilar, odvjetnik u Zagrebu, protiv tuženika Republike Hrvatske, OIB: 52634238587, koju zastupa Općinsko građansko državno odvjetništvo u Zagrebu, radi naknade štete, nakon održane glavne, usmene i javne rasprave, zaključene 20. listopada 2025., u prisutnosti punomoćnika tužitelja Hrvoja Zdilara, odvjetnika i zakonske zastupnice tuženika ĆF, zamjenice Općinskog građanskog državnog odvjetnika u Zagrebu, 21. studenoga 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku Republika Hrvatska, OIB: 52634238587, isplatiti tužitelju FF iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], iznos od 5.400,00 EUR (slovima: pet tisuća i četiristo eura) sa zateznim kamatama od 16. siječnja 2019. do isplate, prema stopi koja se do 31. prosinca 2022. određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, zatim prema stopi koja se od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. određuje uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena te prema stopi koja se od 30. prosinca 2023. do isplate određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku 15 dana.

II. Odbija se tužitelj FF s dijelom tužbenog zahtjeva u iznosu od 6.545,05 EUR, kao neosnovanim.

III. Nalaže se tuženiku Republika Hrvatska, OIB: 52634238587, nadoknaditi tužitelju FF iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], troškove parničnog postupka u iznosu od 1.452,13 EUR (slovima: tisuću četiristo pedeset dva eura i trinaest centi), sa zateznim kamatama od 21. studenoga 2025. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku 15 dana.

IV. Odbija se zahtjev tužitelja FF za naknadu troškova u preostalom dijelu, kao neosnovan.

V. Odbija se zahtjev tuženika Republike Hrvatske za naknadu troškova parničnog postupka, kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi podnesenoj 25. srpnja 2018. u bitnome navodi da se u razdoblju od 15. siječnja 2016. do 1. veljače 2016. nalazio u istražnom zatvoru u prostorijama Zatvora u Zagrebu, a zbog sumnje na počinjenje kaznenog djela. Navodi da se za vrijeme trajanja istražnog zatvora nalazio u prostoru sobe br. 13., I. zatvorskog odjela zajedno s LF, TF, IF i RF, a koji su također bili istražni zatvorenici u navedenom vremenskom razdoblju. Tužitelj ističe da su IF i RF psihički i tjelesno zlostavljali tužitelja na način da su istog verbalno vrijeđali, govoreći mu da je psihički nedovoljno razvijena i zaostala osoba te da su mu svakodnevno i kontinuirano zadavali više udaraca po glavi i tijelu, rukama i nogama, sapunom stavljenim u čarape i drugim dostupnim predmetima te da su ga po rukama rezali britvom žileta, polijevali vrelom vodom, kao i da je RF po tužitelju urinirao te od tužitelja zahtijevao da liže njegovu mokraću. Isto tako, tužitelj navodi i da su u nakani da tužitelj oralno zadovolji RF, RF i IF prijetili tužitelju da će ga napasti kao i njegovu majku i sestru po izlasku iz istražnog zatvora te da dok je tužitelj klečao na podu sobe, da je IF istog primio za ruke s ciljem da mu onemogući da se pomakne, dok je RF sa sebe skinuo odjeću i svoje spolovilo prislonio na zatvorena usta tužitelja tražeći od njega da ga oralno zadovolji, što je tužitelj uspio izbjeći držeći usta zatvorena i otklanjanjem glave u stranu. Nadalje, navodi i da je RF za vrijeme trajanja istražnog zatvora točno neutvrđenog dana, u prostoru sobe br. 13, I,. zatvorskog odjela Zatvora u Zagrebu, psihički i tjelesno zlostavljao tužitelja na prethodno opisani način te da mu je prijetio kako će ga tjelesno napasti kao i njegovu majku i sestru po izlasku iz istražnog zatvora i time ga prisilio da potrbuške legne na krevet i skine sa sebe donji dio trenirke i gaće, a što da je tužitelj protivno svojoj volji i napravio, da bi mu potom RF vrhom drvene drške metle dužine 12 cm i promjera 1,5 cm, koja je korištena za čišćenje zatvoreničke sobe, penetrirao u analni otvor. Ističe da je zbog navedenog postupanja Županijsko državno odvjetništvo u Velikoj Gorici podiglo pred Županijskim sudom u Velikoj Gorici protiv IF i RF optužnicu radi počinjenja kaznenog djela na štetu tužitelja, a koji postupak se vodi pred Županijskim sudom u Velikoj Gorici pod poslovnim brojem K-2/2017. Tužitelj ističe da su mu navedenim postupanjem od strane istražnih zatvorenika IF i RF, nanesene ozljede opisane u medicinskoj dokumentaciji te da mu je zbog svih ozljeda zadobivenih tjelesnim ozljedama i kaznenim djelom silovanja povrijeđeno pravo na duševno i tjelesno zdravlje. Ističe da je zatvor u Zagrebu pod ingerencijom Uprave za zatvorski sustav, koja uprava čini ustrojstvenu jedinicu Ministarstva pravosuđa Republike Hrvatske, a kako je Ministarstvo pravosuđa Republike Hrvatske tijelo državne uprave, tako da za štetu koja je nanesena tužitelju ne(postupanjem) od strane Zatvora u Zagrebu, sukladno odredbi čl. 14. Zakona o sustavu državne uprave, odgovara Republika Hrvatska, a sve s obzirom da je dužnost Zatvora u Zagrebu bila tužitelju osigurati neometan i prije svega siguran boravak u istražnom zatvoru, što je u konkretnom slučaju izostalo. Tužitelj na ime naknade neimovinske štete od tuženika potražuje iznos od 3.981,68 EUR (30.000,00 kn) na ime pretrpljenih fizičkih bolova, iznos od 3.981,68 EUR (30.000,00 kn) na ime pretrpljenog straha te iznos od 3.981,68 EUR (30.000,00 kn) na ime psihičkih posljedica. Slijedom navedenog, tužitelj predlaže donošenje presude kojom će se naložiti tuženiku isplatiti tužitelju iznos od ukupno 11.945,05 EUR (90.000,00 kn), sa zateznim kamatama od 16. siječnja 2019. do isplate, kao i da mu tuženik naknadi troškove parničnog postupka.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu u bitnome ističe da se protivi tužbi i tužbenom zahtjevu u cijelosti, da osporava osnov i visinu tužbenog zahtjeva, kao i svoju odgovornost te da ističe prigovor promašene pasivne legitimacije. Ističe da je točna tvrdnja tužitelja da je u statusu istražnog zatvorenika boravio u Zatvoru u Zagrebu u razdoblju od 15. siječnja 2016. do 1. veljače 2016. te da je točna tvrdnja kako je tužitelj tijekom boravka bio smješten na I. zatvorenički odjela u sobu broj 13 s istražnim zatvorenicima UF, TF, IF i RF. Međutim, tuženik ističe da nije točna tvrdnja tužitelja da je Zatvor u Zagrebu svojim ne(postupanjem) uzrokovao štetu koju tužitelj trpi. Stoga tuženik navodi da u konkretnom slučaju ne postoji odgovornost države jer nije ispunjena osnovna pretpostavka za njezinu odgovornost budući šteta koju navodno trpi tužitelj nije posljedica nezakonitog i nepravilnog rada tijela tuženika. Isto tako, tuženik ukazuje na nedostatak protupravnosti na strani tuženika, kao i na nedostatak uzročne veze. s obzirom da u konkretnom slučaju tužitelj nije dokazao postojanje uzročne veze između postupanja tijela tuženika i štete koju tužitelj navodno trpi, pa da nema ni odgovornosti tuženika. Tuženik u cijelosti osporava odgovornost za uzrokovanu štetu, odnosno postojanje uzročno posljedične veze između nezakonitog ili nepravilnog rada službenika Zatvora u Zagrebu i nastale štete, kao neposredne posljedice činjenja ili propuštanja djelovanja suprotno zakonu ili drugim propisima, kao i pravilima struke, ne ulazeći u ocjenu o tome jesu li istražni zatvorenici RF i IF na štetu tužitelja izvršili kazneno djelo koje im se stavlja na teret. Tuženik ističe da je postupanje službenika Zatvora u Zagrebu od prvog dana zaprimanja tužitelja u zatvor do njegovog otpuštanja bilo u skladu s pozitivnim zakonskim propisima, poglavito odredbama Zakona o izvršavanju kazne zatvora, Pravilnikom o načinu obavljanja poslova u odjelima osiguranja kaznionica i zatvora, drugim pravilima službe, Zakonom o kaznenom postupku, Pravilnikom o kućnom redu u zatvorima za izvršavanje istražnog zatvora, Kućnom redu Zatvora u Zagrebu i drugim propisima i općim aktima kojima se utvrđuje izvršavanje istražnog zatvora. Nadalje, tuženik navodi da se odgovornost države za štetu uzrokovanu nezakonitim ili nepravilnim radom temelji na objektivnom kriteriju, odnosno na načelu uzročnosti, a što da znači da se za postojanje odgovornosti mora raditi o nezakonitim ili nepravilnom radu službenika te da mora postojati uzročna veza između nezakonitog i nepravilnog rada te nastale štete kao posljedice istog, a da u konkretnom slučaju ove pretpostavke nisu ispunjene, budući da su službenici Zatvora u Zagrebu postupali odgovorno, savjesno, sukladno zakonu i drugim propisima te sukladno pravilima službe. Tuženik navodi da je tužitelju u zatvorskoj sobi omogućeno korištenje 4m2 prostora i 10m2 zraka te da je tužitelj bio smješten u zatvorsku sobu s četiri istražna zatvorenika mlađa punoljetnika, kao što je to bio i tužitelj. Tuženik ističe da nitko od službenika Zatvora u Zagrebu nije imao ni posredna ni neposredna saznanja ili informaciju o tome da bi postojale okolnosti koje upućuju da je potrebno poduzeti mjere opreza radi zaštite psihičkog ili fizičkog integriteta tužitelja, kao i da se nije znalo da je tužitelj sin sutkinje koja je prekršajno osudila istražnog zatvorenika RF. Tuženik navodi i da se tužitelj u vremenu za koje navodi da je bio žrtva zlostavljanja nije obratio, niti dao nasluti ikome od službenika Odjela osiguranja Zatvora u Zagrebu da trpi zlostavljanje ili da mu prijeti ugroza psihičkog i tjelesnog zdravlja od strane istražnih zatvorenika s kojima je bio smješten u sobi. Isto tako, tuženik navodi i da se tužitelj nije obratio niti svom odvjetniku, a niti službeniku tretmana, liječniku ili specijalistu psihijatru s kojima osobama je bio u kontaktu, kao niti sucu nadležnog Županijskog suda koji je u navedeno vrijeme dva puta obilazio zatvor po službenoj dužnosti. Ističe i da je u spornom razdoblju tužitelj sudjelovao u u svim dnevnim aktivnostima, da je koristio mogućnost boravka na svježem zraku te da ni po čemu nije dao naslutiti da je bio zlostavljan. Nadalje, tuženik ističe i da se tijekom boravka u zatvoru nad zatvorenicima vrši kontinuirani nadzor redovitim obilascima zatvoreničkih soba, redovnim i po potrebi izvanrednim pretresima, neposrednim provjerama sigurnosti u zatvoreničkim sobama, kao i putem nadzornog okna tzv. "špijunke" na vratima te da se nije dalo naslutiti da se s tužiteljem nešto događa. Tuženik navodi i da je tuženik po prvoj zaprimljenoj pritužbi tužitelja odmah reagirao te je tužitelj odmah upućen u vanjsku bolnicu KBC "Sestre Milosrdnice" radi preveniranja eventualnih posljedica i zaštite njegovog zdravlja, kao i da je nakon pregleda potom upućen u Zatvorsku bolnicu gdje je zadržan sve do ukidanja istražnog zatvora. Nadalje, tuženik navodi i da je Zatvor u Zagrebu odmah po saznanju za kritični događaj 2. veljače 2016. Središnjem uredu Uprave za zatvorski sustav, Županijskom državnom odvjetništvu u Velikoj Gorici, Ministarstvu pravosuđa i Policijskoj upravi Zagrebačkoj, VI. policijskoj postaji uputio izvješće o događaju s pratećom dokumentacijom. Nadalje, tuženik ističe i prigovor isključive krivnje tuženika za nastalu štetu, budući je tužitelj pravovremenim obavještavanjem tuženika o štetnom događaju mogao spriječiti nastanak štete ili je barem umanjiti. Tuženik navodi i da je tužiteljeva majka odgovorna jer kao sudac, odnosno pravosudni dužnosnik nije tuženika upozorila na moguće probleme i opasnosti koje su se mogle pojaviti zbog prirode njenog posla, kao i psihički nestabilnog djeteta koje se nalazi u istražnom zatvoru. Dakle, tuženik ističe da iz svega navedenog razvidno da u postupanju tuženika prema tužitelju za vrijeme njegovog boravka u Zatvoru u Zagrebu nije bilo elemenata protupravnosti, odnosno nezakonitosti ili nepravilnosti koje bi uzrokovalo štetu tužitelju. Tuženik navodi i da visinu tužbenog zahtjeva smatra previsoko postavljenom te da ista nije razmjerna ozljedama koje je tužitelj pretrpio. Slijedom svega navedenog, predlaže odbiti tužbeni zahtjev u cijelosti, uz naknadu parničnog troška tuženiku.

3. U tijeku postupka sud je izveo dokaz čitanjem zahtjeva za mirno rješenje spora (list 6-11 spisa), rješenja Županijskog suda u Zagrebu pod poslovnim brojem Kir-159/16 od 1. veljače 2016. (list 12-13 spisa), optužnice Županijskog državnog odvjetništva u Velikoj Gorici (list 14-30 spisa), medicinske dokumentacije tužitelja (list 31-65 i 94-99 spisa), nalaza i mišljenja (list 65-67 spisa), zapisnika o obilasku pritvorenika u Zatvoru u Zagrebu (list 74-77 i 345-346 spisa), izvješća (list 78-81 i 101104 spisa), službene zabilješke (list 82-88 spisa), izjava (list 89-93 spisa), naloga Ministarstva pravosuđa (list 115-116 i 216-217 spisa), izvješća Zatvora u Zagrebu (list 117-121 spisa), izvješća o radu smjene dežurstva (list 122-164 spisa), evidencije dnevnog izvješća dežurnog na odjelu (list 165-207 i 347-428 spisa), presude Županijskog suda u Velikoj Gorici pod poslovnim brojem K-2/2017 od 21. studenoga 2019. (list 229-247 spisa) i presude i rješenja Vrhovnog suda Republike Hrvatske pod poslovnim brojem Kž-61/2020-11 od 28. travnja 2022. (list 248-253 spisa). Na temelju suglasnosti stranaka pročitani su iskazi tužitelja i svjedoka u kaznenom postupku koji se vodio pred Županijskim sudom u Velikoj Gorici pod poslovnim brojem K-2/2017 i zapisnika o ispitivanju svjedoka pred Županijskim državnim odvjetništvo u Velikoj Gorici, i to iskaz tužitelja (list 439-443 spisa), svjedoka LF (list 432 spisa), svjedoka PF (list 436-437 spisa), svjedoka OF (list 446-448 spisa), svjedoka KF (list 449-451 spisa), svjedoka NF (list 452-453 spisa), svjedoka JF (list 454-455 spisa), svjedoka ŠF (list 456-458 spisa), svjedoka EF (list 459-460 spisa), svjedoka VF (list 461-463 spisa), svjedoka ŽF (list 464-465 spisa), svjedoka GF (list 466-467 spisa), svjedoka HF (list 468-469 spisa) i svjedoka DF (list 470-471 spisa). Provedeno je medicinsko vještačenje (list 478482 spisa) te su saslušani svjedok MF (list 531-533 spisa) i svjedok ZF (list 533-534 spisa)

3.1. Druge dokaze sud nije izvodio budući da stranke nisu stavljale dokaznih prijedloga, a što su dužne temeljem čl. 7. st. 1. i čl. 219. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 04/08, 84/08, 57/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23, dalje u tekstu: ZPP). Naime, punomoćnici stranaka su na zadnjem ročištu izjavili da nemaju drugih dokaznih prijedloga te da predlažu zaključenje glavne rasprave.

4. Predmet spora je zahtjev tužitelja za naknadu iznosa od 11.945,05 EUR na ime naknade neimovinske štete kao posljedice zlostavljanja tužitelja tijekom boravka u Zatvoru u Zagrebu u razdoblju od 15. siječnja 2016. do 1. veljače 2016.

5. Na temelju tako izvedenog dokaznog postupka, a cijeneći dokaze svaki za sebe i u njihovoj ukupnosti, sukladno čl. 8. ZPP-a, ovaj sud je ocijenio da je konačno postavljeni tužbeni zahtjev djelomično osnovan.

6. Među strankama je nesporno da je tužitelj u statusu istražnog zatvorenika boravio u Zatvoru u Zagrebu u razdoblju od 15. siječnja 2016. do 1. veljače 2016. te da je tužitelj tijekom navedenog boravka bio smješten na I. zatvorenički odjel u sobu broj 13 s istražnim zatvorenicima UF, CF, IF i RF.

7. Sporna je osnova i visina tužbenog zahtjeva, pasivna legitimacija te istaknuti prigovor isključive krivnje tuženika za nastalu štetu.

8. Presudom Županijskog suda u Velikoj Gorici pod poslovnim brojem K-2/2017 od 21. studenoga 2019. (list 229-247 spisa) RF proglašen je krivim što je zajedno s IF **.**.2016. u prostorijama Zatvora u Zagrebu, u Zagrebu, dr. Luje Naletilića br. 1, u prostoru sobe br. 13, I. zatvorskog odjela, u kojoj prostoriji su se nalazili zajedno s tužiteljem, LF i TF, nakon što su od 15. siječnja 2016. zajedno, psihički i tjelesno zlostavljali tužitelja FF na način da su ga verbalno vrijeđali govoreći mu da je psihički nedovoljno razvijena i zaostala osoba te mu svakodnevno i kontinuirano zadavali više udaraca po glavi i tijelu, rukama i nogama, sapunom stavljenim u čarape i drugim dostupnim predmetima te ga po rukama rezali britvicom žileta, polijevali vrelom vodom, a RF i urinirao po njemu te zahtijevao da liže njegovu mokraću te u nakani da tužitelj FF oralno zadovolji RF prijetili da će ga napasti kao i njegovu majku i sestru po izlasku iz istražnog zatvora i dok je tužitelj FF klečao na podu sobe IF primio ga za ruke s ciljem da mu onemogući da se pomakne, dok je RF sa sebe skinuo odjeću i svoje spolovilo prislonio na zatvorena usta tužitelja FF tražeći od njega da ga oralno zadovolji što je tužitelj FF uspio izbjeći držeći usta zatvorena i otklanjanjem glave u stranu, dakle RF je s namjerom da s drugom osobom bez njezinog pristanka izvrši sa spolnim odnošajem izjednačenu spolnu radnju, a djelo je počinjeno uporabom sile i prijetnje da će izravno napasti na život ili tijelo silovane i druge osobe, poduzeo radnje koje prostorno i vremenski neposredno prethode ostvarenju bića kaznenog djela. Isto tako, RF proglašen je krivim i što je točno neutvrđenog dana u vremenskom razdoblju između 15. siječnja 2016. do 27. siječnja 2016, na istom mjestu psihički i tjelesno zlostavljao tužitelja FF na gore opisani način i prijetio istom kako će ga tjelesno napasti kao i njegovu majku i sestru po izlasku iz istražnog zatvora i time ga prisilio da potrbuške legne na krevet i skine sa sebe donji dio trenirke i gaće, što je isti protivno svojoj volji i učinio, da bi mu potom vrhom drvene drške metle dužine 12 cm i promjera 1,5 cm, koja je korištena za čišćenje zatvoreničke sobe penetrirao u analni otvor, dakle da je s drugom osobom bez njezinog pristanka izvršio sa spolnim odnošajem izjednačenu spolnu radnju, a djelo je počinjeno uporabom sile i prijetnje da će izravno napasti na život ili tijelo silovane i druge osobe. Navedenim postupanjem utvrđeno je da je RF počinio kaznena djela protiv spolne slobode i to pokušajem silovanja te silovanjem.

8.1. Navedena presude je potvrđena presudom Vrhovnog suda Republike Hrvatske pod poslovnim brojem Kž-61/2020-11 od 28. travnja 2022. (list 248-253 spisa).

8.2. U odnosu na navedenu presudu, ističe se da je u skladu s čl. 12. st. 3. ZPP-a ovaj sud u ovom parničnom postupku vezan za predmetnu pravomoćnu presudu Županijskog suda u Velikoj Gorici pod poslovnim brojem K-2/2017 od 21. studenoga 2019. u pogledu postojanja kaznenog djela i kaznene odgovornosti RF.

9. Iz Zapisnika o obilasku pritvorenika (list 74-77 spisa) proizlazi da je 19. i 26. siječnja 2016. sudac istrage Županijskog suda u Zagrebu obavio pregled i obilazak Zatvora u Zagrebu.

9.1. Iz izvješća o događaju (list 78-81 spisa) proizlazi da je Zatvor u Zagrebu 1. i 2. veljače 2016. o štetnom događaju obavijestio Županijsko državno odvjetništvo u Zagrebu i Ministarstvo pravosuđa.

10. Tužitelj u svom iskazu u bitnome navodi da je prvi susret s ostalim zatvorenicima u sobi br. 13 Zatvora u Zagrebu bio normalan te da su međusobno predstavili, a ostali su ga zatvorenici uputili u pravila funkcioniranja u ćeliji, te u početku nije imao neugodnosti. Međutim, naveo je da su se kasnije pojavili problemi te da su mu ostali zatvorenici ukazivali na manje propuste i nedostatke, npr. da prekomjerno pije kavu, da je loše očistio sobu, kao i da su ga vrijeđali, osuđivali i verbalno napadali. Istaknuo je da su mu govorili da je fizički i mentalno retardiran, da ne zaslužuje živjeti te da ga treba kazniti. Potom navodi da se dogodilo i fizičko napastovanje koje su radili IF i RF na način da su ga premlaćivali sapunom, kao i da su mu pržili kožu, zalijevali ga kipućom vodom po ruci, rezali žiletom inicijale na njegovoj lijevoj ruci, hranili ga sumnjivim supstancama, vjerojatno dezinfekcijskim sredstvima koje je bio prisiljen jesti, a da ne zna što jede. Naveo je da su ga tukli sapunom gotovo svakodnevno, minimalno jedan put u danu. U početku se ovakvo premlaćivanje događalo jednom do dva puta dnevno, a kasnije su postala učestalija te su se prvo događala na njegovom krevetu, a kasnije na krevetu koji se ne vidi kroz otvor na vratima. Fizičko zlostavljanje sapunom dogodilo se tako što mu je bilo naređeno da legne na krevet, pa su se ostali zatvorenici izmjenjivali pojedinačno svatko sa sapunom u čarapi te su ga tukli po leđima i nogama. Zlostavljanje se kasnije intenziviralo i više ga nisu udarali samo sapunom u čarapi, već i žlicom po glavi i rukama, nogama po cijelom tijelu i improviziranom palicom, a vrijeme trajanja udaranja neprestano se produživalo i trajalo sve dulje i dulje, da bi vrhunac bio posljednji dan kada su ga tijekom tog dana tukli sigurno dobrih šest sati ali ne u komadu. Prisiljavali su ga i da liže mokraću s poda. Prijetili su mu da ne smije nikome govoriti što se događa, da će oni nastradati ako ih cinka i bude druker. Žiletom su mu urezivali inicijal "F" kao prvo slovo imena. Bilo je i pokušaja dok leži na podu da mu se nogama smrska nos i glava. Nakon dolaska PF koji je u prtljazi donio i časopise o automobilima LF je smotao časopis, omotao ga najlonskim vrećicama i spaljivanjem tih vrećica napravio nešto nalik na palicu, te su ga ovom improviziranom palicom udarali po glavi. Tijekom jednog razgovora IF spominjao je njegovu sestru u kontekstu silovanja, pa je i to shvatio kao vid prijetnje. Bilo je i pokušaja seksualnog napastovanja, to je bio krajnji čin poniženja. Prvi događaj kada je od njega traženo da oralno zadovolji RF dogodio se negdje drugi ili treći dan nakon što je u sobu došao TF. Bio je to pokušaj oralnog zadovoljavanja gdje je bio suočen sa spolnim organom RF ispred lica, a držao ga je IF. Tom prilikom RF nije bio gol, imao je skinute hlače i gaće, te mu je rečeno da ga mora oralno zadovoljiti, ali se to nije dogodilo jer je to odbio učiniti pa je slijedilo uriniranje, ejakulacije nije bilo. U međuvremenu je bilo ismijavanja, guranja a potom uriniranje po njegovoj glavi od strane RF. IF ga je držao, možda je koja kapljica zahvatila i njega. Pri pokušaju oralnog zadovoljavanja RF klečao je na koljenima, nije niti bio u drugoj poziciji jer je to bilo "milom ili silom", a RF unosio mu se spolovilom u lice, te je tražio da ga oralno zadovolji. To se desilo jedanput, a bili su nazočni i zatvorenik LF kojem se ne sjeća prezimena i nije siguran, da li je bio i jedan F kojem ne zna ime. Osmi ili deveti dan njegovog boravka u istražnom zatvoru dogodilo se guranje drške metle u analni otvor što mu je učinio RF, a bili su nazočni i drugi zatvorenici. Događaj s metlom dešavao se na krevetu zatvorenika LF, kazano mu je da legne jer da će ga opet tući sapunom, da se okrene licem prema zidu, ali nije imao zavezane oči, okrenuo se i trzao i vidio da je RF uzeo metlu i gurnuo mu dršku metle u analni otvor 1 cm maksimalno, tu negdje. Prilikom guranja metle u analni otvor bio je odjeven a skinuo je hlače i gaće jer mu je RF naredio da skine hlače i gaće, nije imao izbora. Seksualnu radnju guranja metle u analni otvor ili trljanja penisa po licu doživio je kao poniženje. Ovu situaciju kod jednog i drugog događaja doživio je kao prijeteću ukoliko ne postupi kako se od njega tražilo jer je tu bilo mučenja i maltretiranja, te da nije tako postupio vjerojatno bi opet bilo premlaćivanja. Tužitelj je naveo da se nije nikome žalio na ovo što se dešava jer je psihički bio opran od mozga, bio je doslovno plav, nije mogao hodati, šepao je, a morao se boriti protiv IF, jedan na jedan. Točno se sjeća da nije mogao stajati na nogama. Nakon zatvorske šetnje nije ga bilo briga, iako je dobio prijetnje da ne smije o tome nikome reći, mislio je da će se to nastaviti, pa se požalio policijskom službeniku i pokazao modrice. Bilo je prijetnji ako kaže što se dešava da će nastradati. Nakon toga je odveden doktorici, te su vidjeli da mu je tijelo pokriveno svim bojama. Kako nije bio u dobrom psihofizičkom stanju niti uravnotežen zbog svega što je proživio kroz tih 14 dana, odvezen je i na psihijatriju. Istaknuo je da su pravosudni policajci svakodnevno ulazili u ćelije pa je morao pokrivati ozljede na određenim dijelovima tijela.

10.1. Sud je prihvatio iskaz tužitelja kao istinit, jer je isti iskazivao jasno i logično te u skladu s drugim dokazima u postupku.

11. Svjedok LF je u svom iskazu u bitnome naveo da je bio u zatvorskoj sobi s tužiteljem, IF i RF. Naveo je da su problemi počeli kada su u sobu došli RF i IF jer su se oni znali otprije te nisu željeli niti čistiti sobu niti išta raditi već su uveli maltretiranje u sobu. Istaknuo je da su RF i IF maltretirali fizički i psihički tužitelja te ga pljuvali i tukli rukama i nogama.

12. Svjedok TF je u svom iskazu u bitnome naveo da je vidio kako su ostali istražni zatvorenici od tužitelja zahtijevali da legne na krevet i okrene se licem prema zidu i da su ga tada tukli čarapama u kojima se nalazio sapun. Nakon toga su ga tjerali da liže čučavac te su mu stavljali kremu za brijanje u hranu i tražili od njega da to jede. Navodi da je tukao i maltretirao tužitelja prvenstveno RF, potom IF, a treći ga je tu i tamo udario šakom. Ističe da nisu tužitelju dozvolili niti da skine majicu dugih rukava kako se ne bi vidjelo da je pun masnica. Također mu je poznato da su ga zalili vrućom vodom jer je vidio ranu a to mu je rekao i tužitelj. Vidio je kada je RF tražio od tužitelja da klekne i urinirao je po njemu, a tom prilikom RF je tražio od tužitelja da mu „popuši penis“. Vidio je da je tužitelj po ruci zarezan nekim oštrim predmetom ali ne zna kad se to dogodilo. Naveo je i da mu se čini da su ga palili i cigaretama ali to nije vidio, a zaključio je po opekotinama koje je imao po ruci. Kada bi se događalo zlostavljanje njemu bi naredili da stoji ispred vrata tako da mu glava zaklanja pogled kroz špijunku. Rekli bi mu da je novi i da mora učiti pravila ponašanja odnosno raspored i dnevni red u ćeliji koja su napisana ispod špijunke. Posljednji dan zlostavljanja, a to je bila subota, počelo je maltretiranje od ranog jutra. IF je govorio da ima sparing s tužiteljem, ali u biti samo je on udarao šakama po njemu. Poslije se pridružio i RF i obojica su ga udarali rukama i nogama po cijelom tijelu. Tom prilikom su napravili improvizirani pendrek na način da su „zarolali“ deblji časopis te ga omotali najlon vrećicom a potom palili upaljačem vrećicu kako bi postalo tvrdo i time ga tukli. Sjeća se da je RF udario tužitelja šakom u glavu više puta uslijed čega je tužitelju pukla koža na licu, imao i masnicu na oku te je krvario. To je trajalo sve do poslije ručka s time da su pauze bile kad bi došli čuvari s doručkom ili ručkom. Smatra da se to udaranje nije moglo čuti na hodnik jer su vrata dosta debela, a zahtijevali su od tužitelja da ima ručnik u ustima kako ga se ne bi čulo. Njemu su rekli da ukoliko nekome izda što se događalo u ćeliji da će ga naći i ubiti, a i tužitelju su govorili da će ga odslužiti ukoliko nekome nešto kaže.

13. Svjedok OF, majka tužitelja, je u svom iskazu u bitnome navela da je 1. veljače 2016. došla po tužitelja s odvjetnikom jer je taj dan otpušten iz zatvora. Prilikom dolaska po tužitelja povela je i psa kojeg tužitelj jako voli, međutim on je izgledao strahovito preplašeno, uznemireno, smršavio je, bio je iscrpljen i nije se na ništa obazirao već je sjeo na suvozačko mjesto do odvjetnika MF. Prilikom razgovora u automobilu rekao je odvjetniku da ne želi razgovarati što mu se desilo u istražnom zatvoru jer da to nije za njene uši i da je zapravo bio u logoru. Kada ga je upitala da li bi išao na psihijatriju na Rebro, rekao je da može ići svugdje jer da je nakon istražnog zatvora sve za njega luksuz tipa Sheratona. Tužitelja su odbacili u dogovoru s psihijatrom na Rebro gdje je na zatvorenom odjelu bio sve do 18. veljače 2016. Tužitelja je posjećivala svaki dan tri puta dnevno gdje je sanirala njegove rane po tijelu i tek tada je vidjela što je on proživio u istražnom zatvoru i koliko je bio zlostavljan.

14. Svjedok MF u svom iskazu je u bitnome naveo da je zastupao tužitelja za vrijeme dok je isti bio u istražnom zatvoru. Naveo je da kada ga je prvi put posjetio tužitelja u zatvoru a što je bilo odmah po uhićenju, da ga je pitao je li sve u redu, te da mu je on potvrdio da je sve u redu, a i da se njemu on činio u redu. Prilikom druge posjete, nakon tjedan dana, tužitelj mu nije djelovao u redu, te ga je on pitao je li sve u redu, a na što mu je tužitelj odgovorio da će mu sve ispričati kada izađe iz istražnog zatvora. Nakon izlaska iz istražnog zatvora, on i tužiteljeva majka odveli su tužitelja na odjel psihijatrije u KBC Rebro, a kojom prilikom mu je tužitelj djelovao povučeno te mu je na njegov nagovor tužitelj ispričao o zlostavljanju koje je pretrpio u zatvoru. Istaknuo je i da prilikom posjeta tužitelju u istražnom zatvoru nije primijetio vizualnih promjena na njemu, odnosno tužitelj nije imao meni vidljivih ozljeda.

15. Svjedok KF, upravitelj Zatvora u Zagrebu iskazao je da ga je ČF, načelnik Osiguranja izvijestio da se tužitelj požalio na zlostavljanje od strane istražnih zatvorenika koji su s njim boravili u sobi. Odmah po saznanju tužitelj je odveden u zdravstvenu službu u kojoj su tada radile samo medicinske sestre koje su odlučile da te ozljede prelaze mogućnosti saniranja s njihove strane i istoga uputile u KBC Sestre milosrdnice. Nakon izvršenog pregleda liječnik je odredio da se tužitelj prebaci u Bolnicu za osobe lišene slobode. Kada ga se pitalo da objasni kako to da je tužitelj bio smješten u ćeliju zajedno s AF, za koga je kasnije utvrđeno da ga je majka FF koja je sutkinja Prekršajnog suda sudila za prekršaj kaznom zatvora odgovorio je da su dobili rješenje o određivanju istražnog zatvora i nitko iz sustava nije signalizirao da bi se radilo o sinu sutkinje koja je sudila RF u kojem slučaju bi na to obratili pozornost prilikom njegovog smještaja. Istakno je da se nadzor istražnih zatvorenika vrši se putem tzv. špijunke i otvaranjem vrata, kao i da se dnevno vrata ćelije otvaraju najmanje 15 do 20 puta (3 obroka, 3 puta odnošenje suđa, šetnja, posjete, izvođenje na telefon, izvođenje na sud, za odvjetnike, podjela terapije 2 do 3 puta dnevno, preuzimanje smjena, provjera rešetki na prozoru i sl.). Naveo je da se jednom tjedno vrši se obilazak Zatvora od strane sudaca općinskih odnosno županijskih sudova i razgovor sa svim zatvorenicima. Noćna kontrola obuhvaća kontrolu kroz nadzorno okno i nadzire krug za šetnju tako da je u neposrednoj blizini prozora ćelija koje gledaju na taj krug. Naveo je da se tužitelj za vrijeme boravka u istražnom zatvoru nikome nije potužio na zlostavljanje. U vremenu koje navodi da je vršeno zlostavljanje nad njim isti se nije obratio niti svom odvjetniku s kojim je bio 2 puta, niti liječniku gdje je također bio 2 puta, niti službeniku tretmana, niti zatvorskom čuvaru, a niti sucu koji je obilazio Zatvor po službenoj dužnosti. Sukladno s svjedokom KF iskazivali su i drugi zaposlenici Zatvora u Zagrebu svjedoci VF, DF, ŽF, ĐF, EF, ŠF, JF i ZF.

16. Iz provedenih dokaza utvrđeno je da je tužitelj pretrpio zlostavljanje i silovanje od strane dugih zatvorenika s kojima je dijelio sobu u Zatvoru u Zagrebu, a što je uostalom utvrđeno i pravomoćnom presudom Županijskog suda u Velikoj Gorici pod poslovnim brojem K-2/2017 od 21. studenoga 2019. Tužitelj je bio u strahu za svoj život i život svoje obitelji uslijed prijetnji te stoga isti nije prijavio nadležnim zaposlenicima zlostavljanje. Zlostavljanje nad tužiteljem se događalo u dijelu zatvorske sobe koji nije bio vidljiv kroz okno, tzv. špijunku, a sve s obzirom da su drugi zatvorenici znali koji dio sobe nije vidljiv. Također, drugi zatvorenici su glavama pokrivali okno kako pravosudni policajci ne bi mogli vidjeti što se događa u sobi. Isto tako, tužitelj je bio smješten u sobu s RF iako je protiv navedenog tužiteljeva majka kao sutkinja donijela presudu. Tužitelj je imao i vidljive ozljede u pogledu rasjekotine usne, a bio je i psihički nestabilna osoba kako je to prethodno utvrđeno medicinskom dokumentacijom.

17. Sukladno čl. 14. Zakona o sustavu državne uprave ("Narodne novine" broj 150/2011 i 12/2013) štetu koja građaninu, pravnoj osobi ili drugoj stranci nastane nezakonitim ili nepravilnim radom tijela državne uprave, tijela jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave, odnosno pravnih osoba koje imaju javne ovlasti u povjerenim im poslovima državne uprave, naknađuje Republika Hrvatska.

18. U skladu s prethodno utvrđenim činjeničnim stanjem te zakonskom odredbom proizlazi da je prilikom dovođenja tužitelja u Zatvor u Zagrebu propušteno od strane službenika zatvora i drugih djelatnika sustava zatvorskog sustava utvrditi da je tužitelj osoba s psihičkim problemima. Isto tako, propušteno je utvrditi da je tužitelj sin sutkinje koja je donijela presudu protiv RF te je potom s njime smješten u sobu. Navedeno postupanje djelatnika Zatvora u Zagrebu predstavlja očiti propust koji je doveo do situacije da je tužitelj kao psihički nestabilna osoba smješten u zatvorsku sobu s osobom koju je njegova majka osudila. Predmetna situacija pogodovala je mogućnosti zlostavljanja tužitelja, a koje se i dogodilo. Prigovor tuženika da tužitelj nije prijavio zlostavljanje ovaj sud ne prihvaća, s obzirom da tužitelj uslijed opravdanog straha za svoj život i život svoje obitelji nije prijavio nasilje, a usto je bio i osoba s psihičkim smetanjama. Upravo je Zatvor u Zagrebu trebao spriječiti nastanak ovakvih okolnosti koje su omogućile zlostavljanje tužitelja. Nadalje, ukazuje se i na činjenicu da nije cijeli dio zatvorske sobe bio vidljiv kroz okno, tzv. špijunku, a što su znali i zatvorenici te je stoga kontrola sobe bila neučinkovita, a što isto predstavlja propust zatvora da brine o sigurnosti zatvorenika odnosno tužitelja. Drugi zatvorenici su glavama pokrivali okno te na taj način spriječili da pravosudni policajci vide što se u sobi događa. Ukazuje se i da je tužitelj imao vidljive ozljede u vidu posjekotine usne te je isti šepao, a što su službenici zatvora mogli vidjeti odnosno vidjeti da tužitelj trpi zlostavljanje te reagirati, a što su propustili.

19. Dakle, jasno je utvrđeno da su prilikom boravka tužitelja u zatvoru počinjeni brojni propusti od strane zaposlenika zatvora, a koji propusti su omogućili da tužitelj bude podvrgnut konstantnom premlaćivanju, zlostavljanju i silovanju. Dužnost zatvorskog sustava je bila spriječiti navedeno, a što je očito izostalo, tim više kad se uzme u obzir duljina zlostavljanja koje je tužitelj pretrpio.

20. Slijedom navedenog, utvrđeno je da je zlostavljanje tužitelja posljedica nepravilnog rada Zatvora u Zagrebu kao tijela državne uprave te je stoga tuženik dužan naknaditi nastalu štetu tužitelju.

21. Radi utvrđenja relevantnih činjenica (odnosno je li tužitelj pretrpio fizičke bolove i strah, jesu li trajne posljedice njegovih ozljeda umanjile njegovu životnu aktivnost, a koje činjenice predstavljaju kvalifikatorne okolnosti koje utječu na visinu naknade) sud je izveo dokaz medicinskim vještačenje po sudskim vještacima prof.dr.sc. Žarku Rašiću, specijalistu kirurgu i prim. BF, specijalistu psihijatru.

21.1. Na temelju nalaza i mišljenja vještaka od 13. studenoga 2023. (list 478-482 spisa) sud nalazi utvrđenim da je tužitelj u štetnom događaju zadobio otok lijeve jagodice, krvni podljev lijeve strane donje usne, više krvnih podljeva po leđima, više krvnih podljeva na obje nadlaktice, opekline u cijeljenju na lijevoj podlaktici, rezne rane u cijeljenju na vanjskoj strani desne nadlaktice, krvni podljevi na stražnjici, više desno i krvne podljeve duž obje natkoljenice do visine koljena. Tužitelj je na psihičkom planu razvio simptomatiku elemenata PTSP-a (F43.1), u primarno psihički vulnerabilne strukture (F60.3). Isto tako, tužitelj je pretrpio bolove jakog intenziteta u trajanju od 2 dana, srednjeg intenziteta u trajanju od 14 dana, a da su bolovi slabijeg intenziteta trajali 45 dana, pretrpio je primarni strah jačeg intenziteta i kratkog trajanja, zatim sekundarni strah u jačem intenzitetu u trajanju od 7 dana, u srednjem intenzitetu 2 tjedna, a blažem intenzitetu 8 tjedana, kao i da je kod tužitelja, uslijed psihičkih smetnji nastupilo trajno smanjenje općih životnih i radnih sposobnosti u omjeru od 10%. Nadalje, vještaci su utvrdili da između štetnog događaja i ozljeda, kao i razvoja psihičkog poremećaja, postoji izravna uzročno-posljedična veza.

21.2. Sud je prihvatio nalaz i mišljenje vještaka prof.dr.sc. Žarka Rašića i prim. BF kao stručan i objektivan te izrađen u cijelosti po pravilima struke, a da je to tako potvrđuju i same stranke koje na nalaz i mišljenje nisu imale nikakvih prigovora.

22. Na temelju izvedenih dokaza sud nalazi utvrđenim da je tužitelju u predmetnom štetnom događaju povrijeđeno pravo osobnosti, i to pravo na tjelesno i duševno zdravlje, sukladno odredbi čl. 19. st. 2. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj 35/05, 41/08, 125/11 i 78/15; dalje: ZOO) čime mu je prouzročena neimovinska šteta iz čl. 1046. ZOO-a, a utvrđena težina povrede i okolnosti slučaja opravdavaju dosudu pravične novčane naknade sukladno odredbi čl. 1100. st. 1. ZOO-a.

22.1. U ovoj pravnoj stvari došlo je do kumulacije nekoliko povreda prava osobnosti (prava na tjelesno i duševno zdravlje), a s obzirom na činjenicu povezanosti (isprepletenosti) oblika tih povreda sud smatra da je opravdano dosuditi jedan iznos pravične novčane naknade za sve povrede. Prilikom odlučivanja sud je vodio računa i o cilju kojem ta naknada služi te o tome da se njome ne pogoduje težnjama koje nisu spojive sa njezinom naravi i društvenom svrhom.

22.2. Tužitelju na temelju pretrpljenih bolova pripada pravična novčana naknada u iznosu od 1.400,00 EUR, dok mu na temelju pretrpljenog straha pripada pravična novčana naknada u iznosu od 2.000,00 EUR.

22.3. Uzevši u obzir da je tužitelj osobna rođena 1992. godine, a da se štetni događaj dogodio 2016. godine, odnosno u vrijeme kada je tužitelj imao 24 godine, kao i da će tužitelj kao mlađa osoba dugo trpjeti posljedice smanjenja životne aktivnosti u omjeru od 10%, to je sud ocijenio da tužitelju na ime smanjenja životne aktivnosti pripada pravična novčana naknada u iznosu od 2.000,00 EUR.

22.4. Dakle, odlučujući o visini pravične novčane naknade sud je uzeo u obzir gore navedene i obrazložene kvalifikatorne okolnosti pa po ocjeni ovog suda tužitelju pripada pravična novčana naknada za povredu prava osobnosti u iznosu od 5.400,00 EUR te je u navedenom dijelu tužbeni zahtjev ocijenjen osnovanim i odlučeno je kao pod točkom I. izreke presude.

23. S obzirom da je tužitelj tužbenim zahtjevom tražio isplatu iznosa od 11.945,05 EUR, a da je tužitelju dosuđena pravična novčana naknada u iznosu od 5.400,00 EUR, to je tužbeni zahtjev u preostalom dijelu od 6.545,05 EUR ocijenjen neosnovanim te je odlučeno kao pod točkom II. izreke presude.

24. Sukladno odredbi čl. 1103. ZOO-a tužitelju je u okviru tužbenog zahtjeva dosuđena zatezna kamata na neimovinsku štetu od 16. siječnja 2019. odnosno od dana dostave tuženiku zahtjeva za mirno rješenje spora.

24.1. Odluka o visini kamatne stope donesena je na temelju odredbe čl. 29. st. 2. ZOO-a.

25. Odluka o troškovima postupka donesena je temeljem odredbe čl. 154. st. 2. ZPP-a, tako što je najprije utvrđeno da je tužitelj uspio u pogledu visine tužbenog zahtjeva sa 45,20% (5.400,00 EUR : 11.945,05 EUR). Tužitelj je uspio i u odnosu na osnovu tužbenog zahtjeva u omjeru od 100%, jer je ocjenom izvedenih dokaza utvrđena osnova tužbenog zahtjeva, a koji uspjeh valja uračunati unatoč činjenici da tuženik osporava samo visinu tužbenog zahtjeva, a sve u skladu s rješenjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske pod poslovnim brojem Rev-736/2023-2 od 21. veljače 2024. Dakle, tužitelj je s obzirom na osnovu i visinu (100+45,20=145,20 : 2 = 72,60) uspio u omjeru od 72,60%, a tuženik u omjeru od 27,40%. Kada se nakon toga oduzme veći postotak od 72,60% s kojim je uspio tužitelj od manjeg postotka uspjeha tuženika od 27,40%, dobije se 45,20% te tuženik treba tužitelju naknaditi 45,20% opravdanog i potrebnog troška.

25.1. Tako je tužitelju, priznat trošak sastava prijedloga za mirno rješenje spora u visini od 100 bodova (Tbr. 32/1 Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine broj 138/23; dalje: Tarifa)), zatim trošak sastava tužbe u visini od 100 bodova (Tbr. 7/1 Tarife), trošak podneska od 25. travnja 2024. u visini od 100 bodova svaki (Tbr. 8/1 Tarife) te trošak zastupanja na ročištima održanim 25. studenoga 2019., 20. ožujka 2023., 24. veljače 2025., 14. travnja 2025. i 20. listopada 2025. u visini od 100 bodova za svako (Tbr. 9/1 Tarife). Dakle. tužitelj ima pravo na naknadu troškova u visini od ukupno 800 bodova, a što pomnoženo s vrijednošću jednog boda u iznosu od 2,00 EUR (Tbr. 54. u vezi s Tbr. 52/3 Tarife) te uvećano za 25% na ime PDV-a (Tbr. 46. Tarife) iznosi 2.000,00 EUR. Tužitelj ima pravo i na trošak sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 165,90 EUR (Tar. br. 2. st. 1. Uredbe o Tarifi sudskih pristojbi (Narodne novine broj 53/19)) te sudsku pristojbu na presudu u iznosu od 165,90 EUR (Tar. br. 1. Uredbe o Tarifi sudskih pristojbi (Narodne novine broj 37/23)). Dakle, tužitelju pripada pravo na naknadu troškova parničnog postupka u iznosu od 2.331,80 EUR te kada se navedeni iznos podijeli s omjer uspjeha tužitelja u parnici od 45,20%, proizlazi da tužitelj ima pravo na naknadu troškova u iznosu od 1.053,97 EUR.

25.2. Kada se gore navedenom iznosu od 1.053,97 EUR doda kao nužan trošak medicinskog vještačenja od 398,16 EUR, dobije se iznos od 1.452,13 EUR, a koliko je i dosuđeno tužitelju u izreci presude.

25.3. Tužitelju nije priznat trošak sastava podneska od 20. ožujka 2023., s obzirom da je tužitelj specifikaciju tužbenog zahtjeva u skladu s valutom euro mogao izvršiti i na raspravi, pa stoga navedeni podnesak nije bio potreban za vođenje postupka.

25.4. Zahtjev tuženiku za naknadu troškova odbijen je kao neosnovan, u skladu s čl. 154. st. 2. ZPP-a

26. Slijedom navedenog, odlučeno je kao u izreci presude

U Zagrebu 21. studenoga 2025.

Sudac:

Goran Goluža

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude je dopuštena žalba. Žalba se podnosi ovom sudu u roku od petnaest dana od dana dostave presude, a o njoj odlučuje županijski sud.

Dostaviti:

1. Tužitelju – po punomoćniku, uz rješenje o pristojbi na prvostupanjsku presudu u iznosu od 165,90 EUR

2. Tuženiku – po zakonskom zastupniku