REPUBLIKA HRVATSKA
UPRAVNI SUD U OSIJEKU
Poslovni broj: Us I-1230/2024-14
Osijek, Vukovarska cesta 31
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Upravni sud u Osijeku, po sutkinji Blanki Sajter, na prijedlog sudskog savjetnika Mislava Radojevića, uz sudjelovanje zapisničarke Kristine Huselić, u upravnom sporu tužitelja TL iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], i tužiteljice ŠL iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], oboje zastupani po opunomoćeniku Damiru Hećimoviću, odvjetniku u Odvjetničkom društvu Hećimović i partneri d.o.o. u Slavonskom Brodu, Ante Starčevića 40, protiv tuženika Brodsko- posavske županije, Upravnog odjela za graditeljstvo, infrastrukturu i zaštitu okoliša, Odsjeka za infrastrukturu, zaštitu okoliša i obnovu, OIB: 27400987949, Petra Krešimira IV br. 1, Slavonski Brod, kojega zastupa OL, službena osoba, uz sudjelovanje zainteresirane osobe Grada Slavonskog Broda, Vukovarska 1, Slavonski Brod, OIB: 58007872049, koju zastupa ČL, gradonačelnik, radi komunalnog doprinosa, 21. studenog 2025.,
p r e s u d i o j e
I. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev za poništavanje rješenja Brodsko-posavske županije, Upravnog odjela za graditeljstvo, infrastrukturu i zaštitu okoliša, KLASA: UP/II-363-02/24-01/10, URBROJ: 2178-03-02/07-24-2 od 23. rujna 2024.
II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troška upravnog spora.
Obrazloženje
1. Osporavanim rješenjem tuženika, KLASA: UP/II-363-02/24-01/10, URBROJ: 2178-03-02/07-24-2 od 23. rujna 2024., odbijena je žalba tužitelja izjavljena protiv rješenja Upravnog odjela za komunalni sustav i komunalno redarstvo Grada Slavonskog Broda, KLASA: UP/I-944-10/22-01/89, URBROJ: 2178/01-09-24-6 od 8. veljače 2024., kao neosnovana.
1.1. Navedenim prvostupanjskim rješenjem u točki 1. izreke utvrđuje se obveznicima (ovdje tužiteljima) visina komunalnog doprinosa u postupku izdavanja rješenja o izvedenom stanju za ozakonjenje nezakonito izgrađenih građevina na lokaciji [adresa], na k. č. br. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina], razlike obujma 2.480,94 m[3] u 2. zoni po jediničnoj vrijednosti od 3,98 eura/m u ukupnom iznosu od 9.874,14 eura, kako slijedi: a. zahtjevna zgrada stambeno-poslovne namjene, razlike obujma stambene namjene od 263,54 m[3] u iznosu od 1.048,89 eura, b. zahtjevna zgrada poslovne namjene, obujma od 1.455,42 m[3] u iznosu od 5.792,57 eura, c. manje zahtjevna zgrada stambeno-poslovne namjene, razlike obujma od 581,54 m[3] u iznosu od 2.314,53 eura (obujam stambene namjene od 316,68 m[3] iznosi 1.219,22 eura, a obujam poslovne namjene od 264,86 m[3] u iznosu od 1.054,14 eura), d. jednostavna zgrada poslovne namjene, obujma od 180,44 m[3] u iznosu od 718,15 eura. Sukladno točki 2. izreke rješenja, utvrđuje se da su ispunjene pretpostavke za djelomično oslobođenje od komunalnog doprinosa iz točke 1.a. i 1.c. iste izreke jer predmetna zgrada za koju je utvrđena obveza komunalnog doprinosa predstavlja stambeni prostor u kojem obveznik i članovi njegove obitelji imaju prebivalište i koje mu služi za stanovanje do dana podnošenja zahtjeva za donošenjem rješenja o izvedenom stanju, a koje pravo obveznik nije koristio do donošenja toga rješenja. Stoga se obveznik oslobađa djelomično obveze plaćanja komunalnog doprinosa iz točke 1.a. i 1.c. za 580,00 m[3] obujma stambene namjene u iznosu od 2.192,68 eura. Prema točki 3. izreke rješenja, utvrđuje se da je po izvršenom oslobađanju iz točke 2. iste izreke obveznik obvezan platiti preostali komunalni doprinos u iznosu od 7.681,46 eura. Točkom 4. izreke rješenja određeno je da je obveznik plaćanja dužan uplatiti iznos naveden u točki 3. izreke toga rješenja u roku od 15 dana po izvršnosti rješenja na specificirani račun Grada Slavonskog Broda, dok je točkom 5. izreke rješenja određeno da se na nepravodobno plaćen iznos komunalnog doprinosa obračunavaju i obveznik je dužan platiti zakonske zatezne kamate, a točkom 6. izreke rješenja je određeno da će se rješenje izvršiti prisilno na trošak obveznika u ovršnom postupku ne uplati li obveznik komunalni doprinos u roku koji je utvrđen točkom 4. izreke toga rješenja. Točkom 7. izreke istog rješenja određeno je da će se posebnim rješenjem, po zahtjevu obveznika, odlučiti o odgodi plaćanja ili obročnoj otplati plaćanja komunalnog doprinosa.
2. Tužitelji podnose tužbu zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te pogrešne primjene materijalnog i postupovnog prava. Ističu kako u konkretnom slučaju nije poštivano načelo utvrđivanja materijalne istine iz članka 8. i članka 47. stavka 1. Zakona o općem upravnom postupku ("Narodne novine" br. 47/09., 110/21., - dalje: ZUP). Nadalje, navode kako je tuženik donio odluku na temelju rješenja prvostupanjskog tijela bez ikakve daljnje provjere i uz kršenje zakonskih obveza, budući da nije u cijelosti utvrdio sve odlučne i relevantne činjenice i okolnosti bitne za zakonito i pravilno rješavanje stvari. Pojašnjavaju kako prema izvedenom stanju, koje izvedeno stanje proizlazi iz Analitičkog izračuna volumena zahtjevne građevine stambeno poslovne namjene, kojega su tužitelji dostavili u privitku žalbe na prvostupanjsko rješenje, sveukupan volumen poslovnih dijelova na predmetnom posjedu iznosi 2.853,45 m[3] , dok sveukupan volumen stambenih dijelova na predmetnom posjedu iznosi 1.139,80 m[3] . Dalje tvrde da su postupajući po rješenju Grada Slavonskog Broda, Upravnog odjela za komunalni sustav i komunalno redarstvo KLASA: UP/I-944-10/11-01/133, URBROJ: 2178/01-09-11-02 od 15. rujna 2011., kojim je istima utvrđena visina komunalnog doprinosa za izgrađenu poslovnu zgradu i nadstrešnicu, na građevinskom zemljištu kč. br. [katastarska čestica], volumena 2.317,26 m[3] , uplatili komunalni doprinos u iznosu od 23.227,50 kn / 3.082,81 eura. U vezi toga navode kako predmetnu uplatu komunalnog doprinosa, obračunatog na volumen od 2.317,26 m[3] predmetne nekretnine, prvostupanjsko tijelo nije uzelo u obzir prilikom izračuna visine komunalnog doprinosa. Slijedom navedenog, s obzirom na to da tužitelji tvrde kako su postupajući po prethodno navedenom rješenju od 15. rujna 2011. već platili obračunati komunalni doprinos za predmetnu nekretninu u ukupnom volumenu od 2.317,26 m[3] , koji se ima oduzeti od sveukupnog volumena poslovnih dijelova koji iznosi 2.853,45 m[3] , smatraju da preostali volumen poslovnih dijelova na predmetnom posjedu koji služi kao osnovica za obračun plaćanja komunalnog doprinosa iznosi 536,19 m[3] . Nadalje, smatraju da volumen stambenih dijelova koji služi kao osnovica za obračun komunalnih doprinosa iznosi 1.139,80 m[3] . Ističu kako je komunalni doprinos pogrešno određen, uzevši u obzir da je prvostupanjsko tijelo propustilo uzeti u obzir već obračunat i plaćen komunalni doprinos, koji je utvrđen rješenjem od 15. rujna 2011. Predlažu da Sud poništi osporavano rješenje tuženika uz naknadu troška upravnog spora tužiteljima.
3. Tuženik u odgovoru na tužbu u cijelosti osporava tužbu i ostaje kod navoda iz osporavanog rješenja. Pojašnjava kako je prvostupanjsko tijelo obračunalo visinu komunalnog doprinosa na temelju podataka o volumenu i razlici volumena za obračun visine komunalnog doprinosa iskazanog u Arhitektonskoj snimci izvedenog stanja, oznaka: 60/15, od 31. kolovoza 2015., izrađenoj od ovlaštenog arhitekta RL, dipl. ing. arh., a koja je sastavni dio pravomoćnog rješenja o izvedenom stanju Upravnog odjela za graditeljstvo, prostorno uređenje i zaštitu okoliša Grada Slavonskog Broda, KLASA: UP/I-361-03/13-04/8785, URBROJ: 2178/01-10-19-21 od 14. siječnja 2019. Ističe kako prvostupanjsko tijelo u predmetnom postupku ne određuje volumen zgrada stambene i poslovne namjene već koristi podatke za izračun koji su već utvrđeni pravomoćnim rješenjem o izvedenom stanju i snimkom izvedenog stanja koja je sastavni dio rješenja. Smatra da su navedene prigovore tužitelji trebali isticati u postupku koji je prethodio donošenju rješenja o izvedenom stanju, ako su smatrali da navedena snimka izvedenog stanja, prema kojoj je izvršen obračun komunalnog doprinosa, ne odgovara stvarnom stanju predmetnih zgrada u pogledu njihove površine i volumena. Predlaže odbijanje tužbenog zahtjeva.
4. U podnesku zainteresirane osobe, zaprimljenom na ovome Sudu 14. travnja 2025., zainteresirana osoba izlaže kronološki tijek i utvrđenja u postupcima koji su prethodili ovome sporu te upućuje na odredbe materijalnog prava koje valja primijeniti. Zaključuje kako je prvostupanjsko tijelo izvršilo obračun komunalnog doprinosa na temelju rješenja o izvedenom stanju, KLASA: UP/I-361-03/13-01/8785, URBROJ: 2178/01-10-19-21 od 14. siječnja 2019., sastavni dio koje je i Geodetski snimak izvedenog stanja Oznake UP-148/15 od 22. rujna 2015. izrađen od Geoagencija d.o.o. Slavonski Brod i Arhitektonski snimak izvedenog stanja broj TD I-63/15 od 31. kolovoza 2015. izrađen od Ambijent RST d.o.o. [adresa]. Napominje kako se posebno utvrđuje da se komunalni doprinos obračunava na temelju pravomoćnog rješenja o izvedenom stanju i dokumentacije koja čini sastavni dio i koja je dostavljena od strane Upravnog odjela za graditeljstvo, prostorno uređenje i zaštitu okoliša, a ne „korigiranih“ naknadno dostavljenih izračuna. Navodi da je dužna postupiti prema podacima koji su dostavljeni od strane Upravnog odjela za graditeljstvo, prostorno uređenje i zaštitu okoliša, iako je projektant naknadno dostavio novi analitički izračun. Smatra da su tužbeni navodi neosnovani jer je osporavano rješenje doneseno po službenoj dužnosti, na temelju pravomoćnog rješenja o izvedenom stanju u kojem je iskazan obračun komunalnog doprinosa na način kako je to utvrđeno u rješenju, te kako nije izmijenjeno rješenje o izvedenom stanju ili snimka izvedenog stanja. Predlaže odbijanje tužbenog zahtjeva.
5. Tužitelji su se podneskom od 26. lipnja 2025. očitovali na dostavljene odgovore na tužbu, u kojemu, u bitnome, ponavljaju već iznesene navode.
6. Sud je u ovom sporu održao raspravu 24. listopada 2025. kako bi strankama u skladu s člankom 6. stavkom 1. Zakona o upravnim sporovima ("Narodne novine" br. 36/24. - dalje: ZUS), prije donošenja presude, bila pružena mogućnost izjasniti se o navodima protivne stranke te o svim činjenicama i pravnim pitanjima koja su predmet upravnog spora. Rasprava je održana u prisutnosti zamjenika opunomoćenika tužitelja HL, odvjetničkog vježbenika u Odvjetničkom društvu Mišević i Jarić d.o.o., prema zamjeničkoj punomoći. Rasprava je u skladu s člankom 91. stavkom 3. ZUS-a održana u odsutnosti uredno pozvanog tuženika i zainteresirane osobe.
6.1. Zamjenik opunomoćenika tužitelja je na raspravi ostao kod tužbe i svih navoda iz iste, kao i kod podneska od 26. lipnja 2025. i svih dokaznih prijedloga. Predložio je usvajanje tužbenog zahtjeva i zatražio trošak prema troškovniku predanom u spis.
6.2. Sukladno članku 93. stavku 2. ZUS-a, Sud je na raspravi odbio predložene dokazne prijedloge za saslušanje tužitelja i provođenje građevinskog i financijsko- knjigovodstvenog vještačenja kao nevažne za odluku. Sud prvenstveno navodi kako su tužitelji ostvarili mogućnost izjašnjavanja u tužbi, a saslušavanje tužitelja na okolnosti već iznesene u tužbi ocijenjeno je kao nepotrebno. Nadalje, budući da je Sud ocijenio kako je prema materijalnoj dokumentaciji u spisu činjenično stanje u dovoljnoj mjeri razjašnjeno, nije bilo potrebno izvoditi dokaz ni provođenjem građevinskog niti financijsko-knjigovodstvenog vještačenja. Izvođenje navedenih dokaznih prijedloga bilo bi u suprotnosti s načelom učinkovitosti iz članka 8. ZUS-a jer bi se tako odugovlačio spor uz stvaranje nepotrebnih troškova, pa ih je valjalo odbiti.
7. Tijekom dokaznoga postupka Sud je izvršio uvid u spis, spis tuženika te u sve isprave koje prileže istima.
8. Na temelju razmatranja svih činjeničnih i pravnih pitanja, a sukladno odredbi iz članka 114. stavka 3. ZUS-a, Sud je utvrdio da tužbeni zahtjev nije osnovan.
9. Iz podataka spisa upravnog postupka proizlazi da su tužitelji 30. lipnja 2013. podnijeli zahtjev za izdavanje rješenja o izvedenom stanju za nezakonito izgrađene zgrade (u zahtjevu pod Prilozi navedene kao: 1. Zahtjevna zgrada, 2. Manje zahtjevna zgrada, 3. Jednostavna zgrada i 4. Pomoćna zgrada) na k. č. br. [katastarska čestica] i k. č. br. [katastarska čestica] u katastarskoj općini [katastarska općina] u [adresa].
10. Na temelju navedenog zahtjeva, Grad Slavonski Brod, Upravni odjel za graditeljstvo, prostorno uređenje i zaštitu okoliša donio je 14. siječnja 2019. rješenje o izvedenom stanju KLASA: UP/I 361-03/13-04/8785, URBROJ: 2178/01-10-19-21, kojim se ozakonjuju dovršena zahtjevna zgrada 1 stambeno-poslovne namjene (Po +P+2), dovršena zahtjevna zgrada 2 – poslovne namjene (P+1), dovršena manje zahtjevna zgrada stambeno-poslovne namjene (P), dovršena jednostavna zgrada – poslovne namjene (P) i dovršena pomoćna zgrada – nadstrešnica i pecalo (P). Prema navedenom rješenju, predmetne zgrade izgrađene su na zemljištu k. č. br. [katastarska čestica] i k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] u [adresa] na lokaciji [adresa], prikazane na Geodetskom snimku izvedenog stanja nezakonito izgrađene zgrade Oznaka: UP- 148/15 od 22. rujna 2015. izrađenog od ovlaštenog inženjera geodezije ĆL, dipl.ing. geod.; GEOAGENCIJA d.o.o. iz [adresa] i Arhitektonskoj snimci izvedenog stanja, Broj T.D.: I-63/15 od 31. kolovoza 2015., izrađene od ovlaštenog arhitekta RL, dipl.ing.arh.: AMBIJENT – RST d.o.o. iz [adresa]. Navedeno rješenje postalo je izvršno 13. veljače 2019.
11. U predmetnoj Arhitektonskoj snimci izvedenog stanja, Broj T.D.: I-63/15 od 31. kolovoza 2015. prikazani su izračuni volumena za obračun komunalnog i vodnog doprinosa. Za zahtjevnu građevinu stambeno poslovne namjene (Po+P+2) razlika volumena za obračun iznosi V=263,54 m[3] , što je izračunato oduzimanjem izračunatog volumena stambeno poslovne građevine po građevinskoj dozvoli iz 1997. od vrijednosti izračunatog volumena zahtjevne zgrade po predmetnoj Arhitektonskj snimci (1.775,85 m[3] -1.512,31 m ). Nadalje, za manje zahtjevnu građevinu stambeno poslovne namjene (P), iskazan je sljedeći volumen za obračun komunalnog i vodnog doprinosa: V=581,54 m[3] , dok je za zahtjevnu građevinu poslovne namjene (P+1) iskazan volumen za obračun komunalnog i vodnog doprinosa: V=1.455,42 m[3] . Konačno, za jednostavnu građevinu poslovne namjene (P) iskazan je sljedeći volumen za obračun komunalnog i vodnog doprinosa: V= 180,44 m[3] .
12. U dokumentaciji u spisu upravnog postupka sadržana je Građevna dozvola KLASA: UP/I-361-03//97-02/110, URBROJ: 2178-05-09-97-9 od 5. ožujka 1997., izdana od strane Županije brodsko- posavske, Ureda za prostorno uređenje, stambeno komunalne poslove, graditeljstvo i zaštitu okoliša u Slavonskom Brodu, kojom se dozvoljava tužiteljima izgradnja stambeno-poslovne građevine (P0+P+1) – ugostiteljski objekt, prodavaonica neprehrambenih proizvoda i kancelarije na zemljištu k. č. br. [katastarska čestica]/3k (NI 4345/1) upisane u Zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] u [adresa].
13. Rješenjem Grada Slavonskog Broda, Upravnog odjela za komunalni sustav i komunalno redarstvo, KLASA: UP/I-944-10/11-01/133l, URBROJ: 2178/01-09-11-02 od 15. rujna 2011., određeno je da se obveznicima plaćanja komunalnog doprinosa, ovdje tužiteljima, utvrđuje visina komunalnog doprinosa za izgrađenu poslovnu zgradu i nadstrešnicu u [adresa], na građevinskom zemljištu oznaka k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], koje se nalazi u IV zoni, volumena 2.317,26 m[3] , u iznosu od 30,00 kn/m[3] , što ukupno iznosi 23.227,50 kn, a po odbitku volumena od 1.543,01 m postojeće građevine potvrđene po Građevnoj dozvoli brodsko-posavske županije, Ureda za prostorno uređenje, stambeno-komunalne poslove, graditeljstvo i zaštitu okoliša u Slavonskom Brodu (KLASA: UP/I-361-03/97-02/110, URBROJ: 2178-05-09- 97-9 od 5. ožujka 1997.).
14. Člankom 22. stavkom 1. Zakona o postupanju s nezakonito izgrađenim zgradama ("Narodne novine" br. 86/12., 143/13., 65/17., 14/19.) propisano je da su podnositelj zahtjeva, odnosno vlasnici zgrade za koju je doneseno rješenje o izvedenom stanju, osim za pomoćnu zgradu, dužni po izvršnosti tog rješenja platiti komunalni doprinos i vodni doprinos u skladu s posebnim propisima, ako ovim Zakonom nije propisano drukčije.
15. Člankom 5. Odluke o komunalnom doprinosu („Službeni glasnik Grada Slavonskog Broda“ br. 3/19., 7/19. i 17/22.) propisane su zone za plaćanje komunalnog doprinosa, iz čega je vidljivo da se predmetne nekretnine nalaze u II. zoni. Nadalje, prema članku 6. Odluke o komunalnom doprinosu, jedinična vrijednost komunalnog doprinosa za građenje u pojedinim zonama iz članka 5. ove Odluke iznosi: 4,72 eura za I. zonu, a 3,98 eura za II. zonu.
16. Slijedom svega navedenog, uzimajući u obzir da je na temelju zahtjeva tužitelja od 30. lipnja 2013. doneseno predmetno rješenje o izvedenom stanju, KLASA: UP/I 361-03/13-04/8785, URBROJ: 2178/01-10-19-21 od 14. siječnja 2019., ozakonjene su dovršena zahtjevna zgrada 1 stambeno-poslovne namjene (Po +P+2), dovršena zahtjevna zgrada 2 – poslovne namjene (P+1), dovršena manje zahtjevna zgrada stambeno-poslovne namjene (P), dovršena jednostavna zgrada – poslovne namjene (P) i dovršena pomoćna zgrada – nadstrešnica i pecalo (P), izgrađene na zemljištu k. č. br. [katastarska čestica] i k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] u [adresa] na lokaciji [adresa].
17. Shodno tome, valjalo je primijeniti odredbu članka 22. stavka 1. Zakona o postupanju s nezakonito izgrađenim zgradama, po kojoj su tužitelji kao podnositelji zahtjeva po izvršnosti tog rješenja dužni platiti komunalni doprinos u skladu s posebnim propisima. Sud ocjenjuje kako je visina komunalnog doprinosa za predmetne zgrade pravilno izračunata množenjem obujma zgrade koja se gradi ili je izgrađena, izraženog u kubnim metrima s jediničnom vrijednošću komunalnog doprinosa u zoni u kojoj se zgrada gradi ili je izgrađena, odnosno, u slučaju da se postojeća zgrada uklanja zbog građenja nove zgrade ili ako se postojeća zgrada dograđuje ili nadograđuje, obračunom razlike obujma zgrade u odnosu na prijašnji obujam zgrade. Stoga je određena visina komunalnog doprinosa umnoškom jedinične vrijednosti m[3] komunalnog doprinosa u II. zoni od 3,98 eura/m[3] s razlikom obujma građevina koje se ozakonjuju od 2.480,94 m[3] . Tužitelji su podnijeli zahtjev za djelomično oslobođenje od plaćanja komunalnog doprinosa, koji je usvojen. Po izvršenom oslobođenju obvezni su platiti preostali komunalni doprinos u iznosu od 7.681,46 eura.
18. U odnosu na tužbene navode o tome da su tužitelji postupajući po rješenju od 15. rujna 2011., kojim je utvrđena visina komunalnog doprinosa za izgrađenu poslovnu zgradu i nadstrešnicu, na građevinskom zemljištu kč. br. [katastarska čestica], volumena 2.317,26 m[3] , uplatili komunalni doprinos u iznosu od 23.227,50 kn / 3.082,81 eura , za istaknuti je kako prvostupanjsko tijelo u postupku utvrđivanja visine komunalnog doprinosa ne određuje volumen predmetnih zgrada stambene i poslovne namjene, nego koristi podatke za izračun koji su već utvrđeni izvršnim rješenjem o izvedenom stanju od 14. siječnja 2019. (KLASA: UP/I 361-03/13-04/8785, URBROJ: 2178/01-10-19-21) i snimkom izvedenog stanja koja je sastavni dio tog rješenja.
19. Dodatno, rješenjem od 15. rujna 2011. utvrđuje se visina komunalnog doprinosa za izgrađenu poslovnu zgradu i nadstrešnicu sukladno građevnoj dozvoli od 5. ožujka 1997., a ne za ozakonjenje zahtjevne zgrade stambeno-poslovne namjene, zahtjevne zgrade poslovne namjene, manje zahtjevne zgrade stambeno-poslovne namjene i jednostavne zgrade poslovne namjene, za koje je visina komunalnog doprinosa utvrđena prema predmetnom prvostupanjskom rješenju od 6. veljače 2024. Naime, u konkretnom slučaju riječ je o komunalnom doprinosu utvrđenom prema članku 22. Zakona o postupanju s nezakonito izgrađenim zgradama, prema kojemu su podnositelj zahtjeva, odnosno vlasnici zgrade za koju je doneseno rješenje o izvedenom stanju, osim za pomoćnu zgradu, dužni po izvršnosti tog rješenja platiti komunalni doprinos. S druge strane, komunalni doprinos utvrđen rješenjem od 15. rujna 2011. određen je u skladu s člankom 31. stavkom 3. Zakona o komunalnom gospodarstvu („Narodne novine“ br. RH, br. 26/03.-proč. tekst, 82/04.,178/04., 38/09. i 79/09.) kojim je propisano da komunalni doprinos plaća vlasnik građevne čestice na kojoj se gradi građevina, odnosno investitor. Iz navedenog proizlazi kako se komunalni doprinos po rješenju od 15. rujna 2011. plaća zbog građenja, a komunalni doprinos po rješenju od 6. veljače 2024. za ozakonjenje, to jest za nekretnine za koje je doneseno rješenje o izvedenom stanju. Dakle, Sud ocjenjuje kako nije riječ o ponovnom plaćanju komunalnog doprinosa po istoj osnovi.
20. Nadalje, u upravnom sporu koji se vodi radi ocjene zakonitosti rješenja o komunalnom doprinosu zbog ozakonjenja nezakonito izgrađenih građevina, osporavanje utvrđenja iz rješenja o izvedenom stanju nije moguće kao predmet spora. To stoga što rješenje o izvedenom stanju predstavlja pravomoćan i izvršan akt kojim se ozakonjuje nezakonito izgrađena zgrada, a prema članku 22. Zakona o postupanju s nezakonito izgrađenim zgradama, podnositelj zahtjeva i vlasnici zgrade dužni su platiti komunalni doprinos po izvršnosti tog rješenja.
21. Dakle, u slučaju da su tužitelji smatrali kako predmetna snimka izvedenog stanja, prema kojoj je izvršen obračun komunalnog doprinosa, ne odgovara stvarnom stanju predmetnih zgrada po pitanju površine i volumena, tužitelji su takve prigovore trebali isticati u postupku koji je prethodio donošenju rješenja o izvedenom stanju. Dakle, rješenje o izvedenom stanju je pravna osnova za obračun komunalnog doprinosa, a u postupku utvrđivanja komunalnog doprinosa ne može se preispitivati zakonitost ili sadržaj rješenja o izvedenom stanju. Eventualne prigovore na rješenje o izvedenom stanju potrebno je rješavati u posebnom upravnom sporu protiv tog rješenja, a ne u sporu o komunalnom doprinosu.
22. Stoga nije od utjecaja na drugačije odlučivanje u ovome sporu naknadno dostavljeni analitički izračun jer je prvostupanjsko tijelo bilo dužno po službenoj dužnosti postupiti prema podacima na temelju izvršnog rješenja o izvedenom stanju u kojem je iskazan obračun komunalnog doprinosa, pri čemu nisu izmijenjeni ni rješenje o izvedenom stanju niti snimka izvedenog stanja.
23. Sud ne nalazi da je u postupku povrijeđeno načelo utvrđivanja materijalne istine, odnosno članka 8. i članka 47. stavka 1. na koje se tužitelji pozivaju, jer je, sukladno svemu prethodno iznesenom, u postupku utvrđeno pravo stanje stvari, odnosno utvrđene su sve činjenice i okolnosti koje su bitne za zakonito i pravilno rješavanje upravne stvari.
24. Slijedom svega navedenog, Sud je ocijenio da je u postupku potpuno i pravilno utvrđeno činjenično stanje, na koje je pravilno primijenjeno relevantno materijalno pravo, bez činjenja bitnih povreda pravila upravnog postupka.
25. Stoga je Sud osporavano rješenje tuženika ocijenio zakonitim te je primjenom članka 116. stavka 1. ZUS-a odbio tužbeni zahtjev kao neosnovan i odlučio kao u točki I. izreke presude.
26. U odnosu na troškove spora odlučeno je primjenom odredbe članka 147. stavka 1. ZUS-a, kojom je propisano da stranka koja izgubi spor u cijelosti snosi sve troškove spora, ako zakonom nije drugačije propisano.
26.1. Budući da su tužitelji u cijelosti izgubili spor, odlučeno je kao u točki II. izreke presude.
U Osijeku 21. studenog 2025.
Sutkinja
Blanka Sajter
Uputa o pravnom lijeku:
Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovoga suda, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave presude. Žalba odgađa izvršenje pobijane presude (članak 126. stavak 6. ZUS-a).
DNA:
1. Tužiteljima, po opunomoćeniku
2. Tuženiku
3. Zainteresiranoj osobi