REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU
Ulica grada Vukovara 84
Poslovni broj: P-2159/2024-110
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski građanski sud u Zagrebu po sucu tog suda Ani Santini Gazilj, u pravnoj stvari tužiteljice HŠ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnik Ivica Škunca, odvjetnik u Zaprešiću, protiv tuženice RŠ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnica Svjetlana Balek Roginić, odvjetnica u Zagrebu, radi ništetnosti, nakon održane i zaključene glavne i javne rasprave dana 9. listopada 2025., u prisutnosti zamjenika punomoćnika tužiteljice Mladena Slovice - odvjetnika i tuženice osobno te punomoćnice tuženice Svjetlane Balek Roginić - odvjetnice, dana 21. studenog 2025.,
p r e s u d i o j e
I Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev koji glasi:
"1. Utvrđuje se ništetan Ugovor o doživotnom uzdržavanju sklopljen između KŠ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kao primatelja uzdržavanja i tužene RŠ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] kao davateljice uzdržavanje dana 28. prosinca 2018. godine, solemniziran po Javnom bilježniku Vladimiru Marčinku iz Zagreba, Palmotićeva 43A, pod posl. brojem OV-7759/17 te isti ne proizvodi pravne učinke.
Nalaže se Zemljišnoknjižnom odjelu Općinskog građanskog suda u Zagrebu da izvrši upis brisanja prava vlasništva s imena tužene RŠ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], uz ponovni upis prava vlasništva na ime KŠ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i to na - 36. suvlasničkom dijelu:
1849/100000 ETAŽNO VLASNIŠTVO (E-36), 1. trosobni stan na III (trećem) katu lijevo, ulaz broj 6, koji se sastoji od tri sobe, kuhinje, kupaonice, nužnika, predsoblja i dva balkona, ukupne neto korisne površine 72,09, m2, sagrađen na k.č.b.r. 4718/1 STAMBENA ZGRADA BR. 2, 4, 6 i 8 i DVORIŠTE, ZADARSKA, površine 2132 m2, STAMBENA ZGRADA br. 2, 4, 6 i 8, ZADARSKA, površine 888 m2, DVORIŠTE, površine 1244 m2, sve upisano u z. k. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina].
Nalaže se Zemljišnoknjižnom odjelu Općinskog suda u Sisku da izvrši upis brisanja prava vlasništva s imena tužene RŠ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], uz ponovni upis prava vlasništva na ime KŠ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i to na k. č. br. [katastarska čestica] BREG, površine 3043 m2, ORANICA BREG, površine 3043 m2, upisana u z. k. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina]. Nalaže se Zemljišnoknjižnom odjelu Općinskog suda u Novom Zagrebu, Stalna služba u Jastrebarskom da izvrši upis brisanja prava vlasništva s imena tužene RŠ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], uz ponovni upis prava vlasništva na ime KŠ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i to na 997/1 PAŠNJAK ŠPIŠIĆKA, površine 161 m2 i kč. br. [katastarska čestica] ORANICA ŠPIŠIĆKA, površine 379 m2, sve upisano u z. k. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina].
2. Poništava se Ugovor o doživotnom uzdržavanju sklopljen između KŠ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kao primatelja uzdržavanja i tužene RŠ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] kao davateljice uzdržavanje dana 28. prosinca 2018. godine, solemniziran po Javnom bilježniku Vladimiru Marčinku iz Zagreba, Palmotićeva 43A, pod posl. brojem OV-7759/17 te isti ne proizvodi pravne učinke.
Nalaže se Zemljišnoknjižnom odjelu Općinskog građanskog suda u Zagrebu da izvrši upis brisanja prava vlasništva s imena tužene RŠ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], uz ponovni upis prava vlasništva na ime KŠ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i to na - 36. suvlasničkom dijelu:
1849/100000 ETAŽNO VLASNIŠTVO (E-36), 1. trosobni stan na III (trećem) katu lijevo, ulaz broj 6, koji se sastoji od tri sobe, kuhinje, kupaonice, nužnika, predsoblja i dva balkona, ukupne neto korisne površine 72,09, m2, sagrađen na k.č.b.r. 4718/1 STAMBENA ZGRADA BR. 2, 4, 6 i 8 i DVORIŠTE, ZADARSKA, površine 2132 m2, STAMBENA ZGRADA br. 2, 4, 6 i 8, ZADARSKA, površine 888 m2, DVORIŠTE, površine 1244 m2, sve upisano u z. k. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina].
Nalaže se Zemljišnoknjižnom odjelu Općinskog suda u Sisku da izvrši upis brisanja prava vlasništva s imena tužene RŠ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], uz ponovni upis prava vlasništva na ime KŠ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i to na k. č. br. [katastarska čestica] BREG, površine 3043 m2, ORANICA BREG, površine 3043 m2, upisana u z. k. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina].
Nalaže se Zemljišnoknjižnom odjelu Općinskog suda u Novom Zagrebu, Stalna služba u Jastrebarskom da izvrši upis brisanja prava vlasništva s imena tužene RŠ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], uz ponovni upis prava vlasništva na ime KŠ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i to na 997/1 PAŠNJAK ŠPIŠIĆKA, površine 161 m2 i kč. br. [katastarska čestica] ORANICA ŠPIŠIĆKA, površine 379 m2, sve upisano u z. k. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina].
3. Utvrđuje se da je tužiteljica ŠŠ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kao zakonska nasljednica iza pok. KŠ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], nasljeđivanjem stekla pravo vlasništva s 1/4
udjelom od dijela na:
- 36.suvlasničkom dijelu: 1849/100000 ETAŽNO VLSNIŠTVO (E-36), 1. trosobni stan na III (trećem) katu lijevo, ulaz broj 6 koji se sastoji od tri sobe, kuhinje, kupaonice, nužnika, predsoblja i dva balkona, ukupne neto korisne površine 72,09 m2, sagrađen na k. č. br. [katastarska čestica] STAMBENA ZGRADA br. 2, 4, 6 i 8 i DVORIŠTE, ZADARSKA, površine 2132 m2, STAMBENA ZGRADA br. 2, 4, 6 i 8, ZADARSKA, površine 888 m2, DVORIŠTE, površine 1244 m2, sve upisano u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina].
- k. č. br. [katastarska čestica] BREG, površine 3043 m2, ORANICA BREG, površine 3043 m2, upisana u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina].
- kč. br. [katastarska čestica] PAŠNJAK ŠPIŠIĆKA, površine 161 m2 i kč. br. [katastarska čestica] ORANICA ŠPIŠIĆKA, površine 379 m2, sve upisano u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina].
te je tužena RŠ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], dužna trpjeti upis prava vlasništva u zemljišne knjige.
4. Nalaže se tuženoj da tužiteljici nadoknaditi troškove parničnog postupka, u roku od 15 dana, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od dana donošenja presude pa do isplate prema čl. 29. Zakona o obveznim odnosima, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena."
II Nalaže se tužiteljici DŠ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] naknaditi tuženici RŠ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] trošak parničnog postupka u iznosu od 2.062,50 eur sa zateznom kamatom tekućom od 21. studenog 2025. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem za tri postotna poena referentne stope, koja je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.
Obrazloženje
1. Tužiteljica u tužbi navodi da je izvanbračna kćer pok. KŠ s kojim je tuženica, njegova supruga, dana 28. prosinca 2017. sklopila Ugovor o doživotnom uzdržavanju, koji ugovor je potvrđen po javnom bilježniku Vladimiru Marčinko pod posl. brojem OV-7759/17. Tužiteljica nadalje navodi da je iza smrti pok. KŠ pokrenut ostavinski postupak koji se vodio kod javnog bilježnika Jasminke Ankon pod posl. brojem O-8268/18 te da je na istom saznala za postojanje ugovora o doživotnom uzdržavanju. Tužiteljica navodi da pobude za sklapanje ovog ugovora nisu bile uzdržavanje pok. KŠ već isključivo lišenje nasljedstva tužiteljice kao izvanbračne kćeri pok. KŠ te u što kraćem roku stjecanje imovine pok. KŠ, da je u trenutku sklapanja ugovora KŠ već bio bolestan odnosno da je bolovao od karcinoma te da je tri mjeseca nakon sklapanja ugovora preminuo, da je u trenutku sklapanja ugovora tuženici bilo poznati zdravstveno stanje pok. KŠ kao i činjenica da isti ima izvanbračnu kćer koja je pozvana na nasljedstvo pa da je stoga tuženica poučena pravnim posljedicama sklapanja ugovora sklopila ovaj ugovor. Tužiteljica nadalje navodi da je tuženica s pok. KŠ sklopila brak 24. studenog 2017. ali da je već ranije bila u braku s pok. KŠ u kojem braku je rođeno dvoje djece te da je sklapanjem ovog ugovora sva vrjednija imovina pripala tuženici, a podredno i njezinoj djeci dok tužiteljica kao izvanbračna kćer nije stekla ništa od svoga oca. Slijedom navedenog tužiteljica tvrdi da je pobuda za sklapanje ovog ugovora o doživotnom uzdržavanju bilo lišenje nužnog nasljednika ovdje tužiteljice nasljedstva, a koja pobuda je postojala kod oba ugovaratelja te da je tuženica usprkos znanju o zdravstvenom stanju KŠ sklopila ugovor o doživotnom uzdržavanja. Stoga tužiteljica predlaže donošenje presude kojom se utvrđuje da je predmetni Ugovor o doživotnom uzdržavanju ništetan te da ne proizvodi pravne učinke te kojom se nalaže Zemljišnoknjižnom odjelu Općinskog građanskog suda u Zagrebu, Općinskog suda u Sisku i Općinskog suda u Novom Zagrebu upis brisanja prava vlasništva s imena tuženice uz ponovni upis prava vlasništva na ime KŠ na nekretninama kojima je raspolagano predmetnim Ugovorom o doživotnom uzdržavanju pobliže opisanim u izreci presude, zatim donošenje presude kojom se poništava predmetni Ugovor o doživotnom uzdržavanju i kojom se nalaže Zemljišnoknjižnom odjelu Općinskog građanskog odjela u Zagrebu, Općinskog suda u Sisku i Općinskog suda u Novom Zagrebu upis brisanja prava vlasništva s imena tuženice uz ponovni upis prava vlasništva na ime KŠ na nekretninama kojima je raspolagano predmetnim Ugovorom o doživotnom uzdržavanju pobliže opisanim u izreci presude te donošenje presude kojom se utvrđuje da je tužiteljica kao zakonska nasljednica pok. KŠ nasljeđivanjem stekla pravo vlasništva u ¼ dijela na 36. suvlasničkom dijelu: 1849/100000 ETAŽNO VLSNIŠTVO (E-36), 1. trosobni stan na III (trećem) katu lijevo, ulaz broj 6 koji se sastoji od tri sobe, kuhinje, kupaonice, nužnika, predsoblja i dva balona, ukupne neto korisne površine 72,09 m2, sagrađen na k. č. br. [katastarska čestica] STAMBENA ZGRADA br. 2, 4, 6 i 8 i DVORIŠTE, ZADARSKA, površine 2132 m2, STAMBENA ZGRADA br. 2, 4, 6 i 8, ZADARSKA, površine 888 m2, DVORIŠTE, površine 1244 m2, sve upisano u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], kč. br. [katastarska čestica] Breg, površine 3043 m2, Oranica breg, površine 3043 m2, upisana u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], kč. br. [katastarska čestica] Pašnjak Špišićka, površine 161 m2 i kčbr. [katastarska čestica] Oranica Špišićka, površine 379 m2, sve upisano u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] te je tužena dužna trpjeti upis prava vlasništva u zemljišne knjige, sve uz naknadu troška parničnog postupka s zateznom kamatom od dana donošenja presude pa do isplate.
2. U odgovoru na tužbu tuženica navodi kako nije sporno da je tužiteljica izvanbračna kćer pok. KŠ s kojim je tuženica zaključila predmetni Ugovor o doživotnom uzdržavanju te da nije sporno da je tuženica supruga pok. KŠ. Tuženica u preostalom dijelu osporava tužbu navodeći da su neosnovani navodi tužiteljice da su pobude za sklapanje ugovora o doživotnom uzdržavanju bile isključivo lišenje nasljedstva tužiteljice kao izvanbračne kćeri pok. KŠ. Tuženica navodi da je pok. KŠ imao rak pluća u terminalnoj fazi radi čega mu je bilo potrebno uzdržavanje te da nije sporno da je tuženica znala za iznimno teško zdravstveno stanje pok. KŠ jer se o njemu godinama brinula, vodila ga kod liječnika, navodi da je 1995. pok. KŠ imao infarkt te da ga je svakodnevno posjećivala u bolnici i pomagala njemu i njegovoj majci, da je s pok. KŠ bila u iznimno dobrim odnosima cijeli život te da mu je cijeli život bezrezervno pomagala. Tuženica nadalje navodi da je volja pok. KŠ bila da sva njegova imovina navedena u Ugovoru o doživotnom uzdržavanju pripadne tuženici za njezinu cjelokupnu i cjeloživotnu brigu o njemu, a što se na kraju njegovog života očitovalo u pomoći pri pratnji kod odlazaka liječniku radi pregleda, odlascima po uputnice, vođenju na kemoterapije, vođenje kućanstva, plaćanje računa, odlascima u nabavu, pomoći pri obavljanju osobne higijene, organiziranju dolaska liječnika te naposljetku organiziranje sahrane. Tuženica nadalje navodi da je nakon nagovaranja od strane KŠ konačno pristala da se ponovo vjenčaju nakon utvrđenja njegove dijagnoze. Tuženica navodi da je pok. KŠ odlučio sa svojom imovinom raspolagati tako da istu dobije onaj tko je njega zaista faktično uzdržavao i brinuo se o njemu, a da sva potencijalna buduća raspolaganja imovinom od strane tuženice nisu predmet ovog spora. Tuženica navodi da je pobuda za sklapanje predmetnog Ugovora o doživotnom uzdržavanju bilo isključivo uzdržavanje pok. KŠ te da činjenica da je tuženica znala za zdravstveno stanje pok. KŠ ne utječe na njegovu valjanost. Tuženica nadalje navodi da je pok. KŠ priznao očinstvo tužiteljice, plaćao alimentaciju za istu, davao joj novac te kupovao potrepštine. Tuženica zaključno predlaže odbiti tužbu i tužbeni zahtjev kao u cijelosti neosnovane te obvezati tužiteljicu na naknadu troška postupka.
2.1. U tijeku prethodnog postupka tuženica je navela da je u braku s pok. KŠ bila od 27.11.1971. do 26.10.1989. te potom od 24.11.2017. do smrti istog, a drugi brak da je zaključen nakon višegodišnje izvanbračne zajednice u tijeku koje je s istim živjela na adresi u [adresa] te se o njemu brinula na način opisan u odgovoru na tužbu dok za tužiteljicu navodi da se nije brinula o ocu niti nudila kakvu pomoć.
3. Presudom i rješenjem Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P- 5166/2018-72 od 27. listopada 2023., ispravljena rješenjem Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-5166/2018-77 od 15. studenog 2023., odbijen je kao neosnovan tužbeni zahtjev tužiteljice te je naloženo tužiteljici naknaditi tuženici trošak parničnog postupka.
3.1. Navedena presuda i odluka o parničnom trošku sadržana u točki II izreke rješenja ukinuti su rješenjem Županijskog suda u Puli-Pola poslovni broj Gž- 252/2024-2 od 26. veljače 2024.
4. U tijeku postupka sud je izvršio uvid u: izvadak iz zemljišne knjige za zk. ul. broj [broj ZK uloška], posebni izvadak: suvlasnički udio redni broj 36 k. o. [katastarska općina] (list 8 spisa), izvadak iz zemljišne knjige za zk. ul. broj [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] (list 9 spisa), izvadak iz zemljišne knjige za zk. ul. broj [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] (list 10 spisa), Ugovor o doživotnom uzdržavanju od 28. prosinca 2017. (list 11-15 spisa), izvadak iz matice rođenih (list 23-24 spisa), zapisnik o ročištu održanom u ostavinskom postupku posl. broj O-8268/18 dana 17. listopada 2018. pred javnim bilježnikom Jasminkom Ankon (list 25-26 spisa), izvadak iz matice umrlih (list 27 spisa), izvadak iz matice rođenih (list 28 spisa) pribavio zdravstveni karton pok. KŠ (list 268-345 spisa), izveo dokaz saslušanjem svjedoka ŽŠ, ĆŠ, UŠ, LŠ, dr. FŠ, dr. AŠ i izveo dokaz saslušanjem stranaka.
5. Preostalu dokumentaciju dostavljenu u spis sud nije posebno cijenio jer istu ne nalazi odlučnom za predmet spora te nije izveden dokaz financijskim vještačenjem na okolnost izvršenih uplata majci tužiteljice od strane pok. KŠ, kako je to predložila tužiteljica, obzirom predmet ovog spora nije obveza uzdržavanja.
6. Ocjenjujući rezultate provedenih dokaza, u skladu s odredbom čl. 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14) sud je utvrdio da tužbeni zahtjev nije osnovan.
7. Predmet spora je zahtjev tužiteljice za utvrđenje ništetnosti ugovora o doživotnom uzdržavanju zaključenog između tuženice kao davateljice uzdržavanja i, sada pok., KŠ kao primatelja uzdržavanja dana 28. prosinca 2017. odnosno zahtjev za poništaj navedenog ugovora zbog prekomjernog oštećenja, zahtjev za uspostavu ranijeg zemljišnoknjižnog stanja te zahtjev za utvrđenje da je tužiteljica nasljeđivanjem stekla pravo vlasništva na ¼ dijela nekretnina kojima je pok. KŠ raspolagao predmetnim Ugovorom o doživotnom uzdržavanju.
8. Među strankama nije sporno da je tužiteljica izvanbračna kćer pok. KŠ, supruga ovdje tuženice RŠ i da su KŠ kao primatelj uzdržavanja i tuženica kao davatelj uzdržavanja dana 28. prosinca 2017. sklopili Ugovor o doživotnom uzdržavanju koji je potvrđen po javnom bilježniku Vladimiru Marčinku pod poslovnim brojem OV-7759/17.
9. Iz dokumentacije u koju je izvršen uvid kao bitno proizlazi kako slijedi:
- da je tuženica kao davateljica uzdržavanja s KŠ kao primateljem uzdržavanja dana 28. prosinca 2017. sklopila Ugovor o doživotnom uzdržavanju koji je solemniziran po javnom bilježniku Vladimiru Marčinku pod brojem OV-7759/17 dana 28. prosinca 2017., a što među strankama i nije sporno,
- iz navedenog ugovora o doživotnom uzdržavanju proizlazi da se tuženica kao davateljica uzdržavanja obvezuje uzdržavati primatelja uzdržavanja KŠ do njegove smrti, a primatelj uzdržavanja da se obvezuje ostaviti davateljici uzdržavanja nakon svoje smrti imovinu – nekretninu upisanu u zk. ul. [broj ZK uloška], E-36 k. o. [katastarska općina], nekretninu upisanu u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], nekretninu upisanu u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] te da su kao obveze tuženice kao davateljice uzdržavanja navedene briga o svim potrebama primatelja uzdržavanja do njegove smrti, pribavljanje mu po potrebi higijenskih pribora i lijekova, u slučaju bolesti skrbiti o primatelju uzdržavanja na način da mu osigura i organizira liječničku njegu, hranu i druge potrepštine, vodi ga kod liječnika i osigura kućni posjet liječnika, a po potrebi ga smjesti u zdravstvenu ustanovu, pomagati primatelju uzdržavanja u obavljanu svakodnevnih poslova i potreba i pružati mu svu drugu potrebnu pomoć u kućanstvu te istog po njegovoj smrti o svom trošku pokopati prema mjesnim običajima,
- iz izvatka iz matice umrlih (list 27 spisa) proizlazi da je pok. KŠ umro dana **.**.2018. te da je bio u braku s tuženicom, a što među strankama nije sporno,
- iz izvatka iz matice rođenih (list 28 spisa) proizlazi da je tužiteljica izvanbračna kćer pok. KŠ, a što među strankama nije sporno,
- da je na nekretninama upisanim u: zk. ul. [broj ZK uloška]. suvlasnički udio k. o. [katastarska općina], zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] te zk. ul. [broj ZK uloška] Poljana Lekenička kao vlasnik upisana tuženica,
- iz zapisnika sastavljenog pred javnim bilježnikom Jasminkom Ankon u ostavinskom postupku iza pok. KŠ pod posl. brojem O-8268/18 dana 17. listopada 2018. proizlazi da je tuženica dala na uvid predmetni ugovor o doživotnom uzdržavanju te da je konstatirano da nekretnine navedene u tom ugovoru ne čine ostavinsku masu ostavitelja pok. KŠ.
10. U svom iskazu svjedokinja JŠ je u bitnome iskazala da je majka tužiteljice koju je dobila u izvanbračnoj zajednici s pok. KŠ te da nije bila u braku s pok. KŠ, da joj je poznato da se pok. KŠ razbolio ali da nije bila u Hrvatskoj u to vrijeme pa da su se često čuli telefonom, da ne zna detalje glede odnosa njega i tužiteljice osim da su se povremeno viđali, te da za imovinu pok. KŠ ne zna ništa niti za raspolaganje istom, da ne može detaljnije opisati ponašanje pok. KŠ uoči smrti jer da su se čuli telefonom, ali da joj se u zadnjih par navrata činilo da je nepovezano pričao te da ne može reći da li je to bilo zbog tableta ili je on možda bio dementan, da ne zna kada je zadnji put vidjela KŠ te da ne zna kada je umro, ali da misli da ga je vidjela možda prije četiri godine, da zna da je bolovao od raka, da joj je poznato da je tuženica dolazila kod pok. KŠ i da je pred kraj života živjela kod njega odnosno kada se razbolio i kada nije više mogao sam, ali da ju to nije zanimalo, da joj KŠ nije rekao da se ponovno oženio, da se s OŠ viđala negdje do 2007. godine radi djeteta, da glede viđanja tužiteljice i pok. KŠ nije bilo nekog reda, da bi se nekada viđali intenzivnije, a nekada ne, da je tužiteljica posjećivala pok. KŠ ali da joj nije poznato kada je zadnji put bila, da je OŠ srela u 3. mjesecu 2018. kada mu je vratila novac koji joj je pozajmio uz kamatu i da ga je tada vidjela s bocom infuzije koju je nosio s sobom te da je imao kisik, a tuženica da ga je vozila, da je teško govorio ali da je bio lucidan.
10.1. Iskaz svjedokinje sud je ocijenio kao neuvjerljiv u dijelu u kojem navodi da joj se u zadnjih par navrata kada se čula telefonom s KŠ činilo da isti nepovezano priča jer je taj dio iskaza u suprotnosti s iskazom svjedokinje u dijelu u kojem je navela da je 2018. vidjela KŠ kada je teško govorio ali da je bio lucidan te je u tom dijelu iskaz svjedokinje u suprotnosti s iskazom ostalih saslušanih svjedoka. Nadalje, sud je kao neuvjerljiv ocijenio iskaz svjedokinje u dijelu u kojem navodi da je tuženica tek pred kraj života KŠ živjela kod njega, a obzirom je svjedokinja u svom iskazu navela da navedeno pretpostavlja kad KŠ radi bolesti više nije mogao sam. Valja nadodati da je iskaz svjedokinje u tom dijelu neuvjerljiv i iz razloga jer je svjedokinja iskazala da od 2007. do 2020. nije živjela u [adresa], da se s KŠ viđala negdje do 2007. radi djeteta kao i da je situacija vezano za KŠ nije zanimala. Valja dodati da svjedokinja nema neposredna saznanja o raspolaganju imovinom pok. KŠ.
11. U svom iskazu svjedok ĆŠ je u bitnome iskazao da je susjed tuženice i njezinog pok. supruga KŠ te da ih poznaje iz viđenja, da je bio zamoljen da bude svjedok kada je javni bilježnik došao kod njih doma, a prilikom potpisivanja neke izjave od strane pok. KŠ, da ne zna što je to točno bilo, ali da je trebao posvjedočiti da KŠ djeluje suvislo i da zna što radi, da se ne sjeća točno kad je to bilo, ali da može reći da je prilikom dolaska javnog bilježnika KŠ znao što radi odnosno da je tako djelovao. Svjedok je nadalje iskazao da su tuženica i pok. KŠ bili u braku i da ih je viđao obzirom da je susjed, a ne njihov osobni prijatelj pa da je tuženicu znao često viđati u prolazu, da je nosila vrećice, da je od susjeda čuo da je pok. KŠ bolestan, ali da je to i primijetio jer je teže hodao te da je to sve što je znao o zdravstvenom stanju pok. KŠ, da obzirom je tuženicu viđao da pretpostavlja da se ona i brinula za pok. KŠ, ali da ne zna što se događa u čijem stanu kao i da nije zainteresiran za njihove odnose i sve što je pročitao da je njemu ishlapilo, da ne zna tko je ŠŠ. Svjedok je iskazao da se sjeća da je komunikacija između javnog bilježnika i KŠ bila jasna te da mu je KŠ postavljao i potpitanja, ali da se ne može sjetiti detalja jer to nije bila stvar za koju je bio osobno zainteresiran.
11.1. Iskaz svjedoka ĆŠ sud je ocijenio kao iskren, životan i uvjerljiv.
12. Svjedokinja UŠ je u svom iskazu navela da poznaje tuženicu te da je poznavala i pok. KŠ jer su joj susjedi obzirom živi na adresi [adresa], da je znala kod pok. KŠ popiti kavu, da je on bio teško bolestan te da je ona svjedok na predmetnom ugovoru. Svjedokinja je dalje iskazala da dok KŠ još nije bio teško bolestan da je redovito viđala tuženicu i OŠ kad bi odlazili na tržnicu ili kod liječnika kad bi ga tuženica pratila, obzirom se s njezinog balkona sve vidi te da je tuženicu stalno viđala kod KŠ. Svjedokinja je dalje iskazala da je KŠ bio fizički bolestan, ali da je bio mentalno priseban, da je u kuhinji imao sve po datumu složeno, sve zk izvatke, svu dokumentaciju, da sve ono što je govorio je bilo suvislo i da je odavao dojam čovjeka koji je svjestan da odlazi, ali da želi sve prije toga riješiti. Svjedokinja je dalje iskazala da se ne može decidirano izjasniti, obzirom na protek vremena, koliko se dugo tuženica brinula o KŠ prije zaključenja ugovora, ali da ono što može reći je da je u njezinom sjećanju ona uvijek bila prisutna uz njega jer da je u toj zgradi živjela kao dijete, onda da se odselila, pa opet vratila, pri čemu da se ne može sjetiti kada se ponovno vratila u zgradu, ali da je dolazila stalno, barem jedno tri puta tjedno, jer da joj je djed živio tamo, a da se vratila u zgradu prije jedno desetak godina. Svjedokinja je iskazala da je KŠ već neko vrijeme bio bolestan ali da se iz njegovog izgleda to nije dalo zaključiti te da se kasnije povukao ali da je stalno i u toj fazi njegove bolesti viđala tuženicu, nekada samu nekada s njim, da mu je znalo pozliti te da je sa svog balkona znala viđati taxi te tuženicu i OŠ kako ulaze u taxi.
12.1. Iskaz svjedokinje UŠ sud je ocijenio kao iskren, životan i uvjerljiv te se radi o svjedokinji koja ima neposredna saznanja o onome o čemu je svjedočila.
13. U svom iskazu svjedok LŠ je iskazao da poznaje tuženicu i pok. KŠ od kada su se oženili te da zna da je OŠ namjerno zaključio ugovor o doživotnom uzdržavanju s tuženicom jer da je znao da je bolestan i da je kraj, a da cijelo vrijeme i dok su bili razvedeni tuženica i KŠ nikada nisu izgubili kontakt. Svjedok je nadalje iskazao da KŠ nije bio fizički zdrav ali da je bio psihički zdrav, da zna da se za njega brinula tuženica, da je tjedan dana prije nego što je umro bio kod njih na ručku i tom prilikom da mu je rekao da sve što ima, želi ostaviti tuženici, a kako bi ona kada umre odredila što će ostaviti djeci jer nije bio u posebno dobrim odnosima ni s jednim djetetom. Svjedok je iskazao da ne može točno odgovoriti koliko se tuženica brinula za KŠ, ali da od kad je on saznao da je bolestan da se ona stalno brinula za njega, ali i dok su bili razvedeni da su se stalno posjećivali i viđali ali da ne zna koliko su se često viđali. Svjedok je iskazao da je viđao KŠ gotovo svaki dan te da je prije pet godina od kad se umirovio otišao živjeti u [adresa].
13.1. Iskaz svjedoka LŠ sud je ocijenio kao iskren, životan i uvjerljiv te se radi o svjedoku koja ima neposredna saznanja o onome o čemu je svjedočio.
14. Saslušana u svojstvu svjedoka dr. IŠ je iskazala da je pok. KŠ bio njezin pacijent, da je imao kronične bolesti ali da se detalja ne sjeća te je po predočenju zdravstvenog kartona pok. KŠ iskazala da se prisjetila pacijenta kao i njegovih dijagnoza, da se sjeća da je njegova supruga živjela s njim jer da je stalno dolazila za njega te isto teško podnosila. Svjedokinja je dalje iskazala općenito glede preživljavanja pacijenata sa tumorom pluća odnosno bronha navodeći da pacijenti sa tom dijagnozom prežive od devet mjeseci do godine i pol od dijagnoze otprilike, ako pacijent nije operiran i ovisno o tipu tumora jer nisu svi isti ali da se prognoze o trajanju života ne daju s dijagnozom.
14.1. Iskaz svjedoka dr. IŠ sud je ocijenio kao iskren i uvjerljiv.
15. Saslušana u svojstvu svjedoka dr. AŠ, liječnica na Klinici za plućne bolesti Jordanovac, je iskazala da se ne sjeća je li pok. KŠ bio njezin pacijent, da kao liječnik u svojoj dugogodišnjoj praksi nikada nikome nije rekla koliko će dugo živjeti jer da to nije u njezinoj moći te da ne zna koliko će dugo živjeti osoba s karcinomom pluća u IV. stadiju.
15.1. Iskaz svjedoka dr. AŠ sud je ocijenio kao iskren i uvjerljiv.
16. U svom iskazu tužiteljica je u bitnome iskazala da zna da je njezin otac OŠ bilo bolestan, koliko zna da je bolovao od raka, a prije toga da je imao s srcem problema te da je sklopio predmetni ugovor, ona da je tužila kako bi ostvarila svoje nasljedno pravo jer da misli da je predmetni ugovor sklopljen kako bi se nju isključilo da dobije bilo kakvo pravo. Nadalje je iskazala da joj pok. KŠ za života nije dao ništa od imovine već samo auto koji da nije ništa valjalo, da njezini kontakti s ocem nisu bili ništa ekstra, da joj se pod zadnje za života oca nije dozvolilo da bude u kontaktu s njim i da ne zna s čije strane, a to da je zaključila jer da je zvala svog pok. oca telefonom obzirom je s njim komunicirala mobitelom, koji joj je rekao da nema vremena, ali da se uvijek javio njezin otac, da je posljednji put prije smrti oca vidjela negdje u 9. ili 10. mjesecu 2017. kada je bio kod nje, a nakon toga da ga nije vidjela, te je njezin pok. otac dva dana prije nego što je umro nazvao njezinog bivšeg muža i rekao mu da se čuvaju i da se ne svađaju. Tužiteljica je dalje iskazala da se za njezinog oca brinula tuženica, a da to zna jer da ju je u par navrata srela kada je nosila nekakve novine ili nešto te da joj je otac rekao da je tuženica tamo, a isto da joj je potvrdila i njezina majka, ali da se ne sjeća koliko prije smrti oca je dobila saznanje da se tuženica brinula o ocu.
17. U svom iskazu tuženica je u bitnome iskazala da je s pok. KŠ bila u braku od 1971. godine, 1972. godine da su dobili kćer, a 1977. godine sina, da su 1974. godine kupili građevinsko zemljište u Lekeniku koje da joj je pok. KŠ zapravo navedenim ugovorom vratio, da su imali nekakvih nesuglasica radi čega da su se razveli, ali da su ostali u dobrim odnosima. Dalje je iskazala da se 1989. godine KŠ, rodila izvanbračna kćer, ovdje tužiteljica, koju da su prihvatili kao obitelj, da je dolazila kod njih na čuvanje, a da je OŠ cijelo vrijeme brinuo o njoj i njezinoj majici i redovno plaćao alimentaciju uz koju joj je davao sa strane, kupio joj auto te da je za vrijeme škole OŠ vodio računa da ima sve, da je OŠ pomogao tužiteljici s opremanjem za dijete, da se brinuo o njoj, o djetetu, kupio joj prvu vešmašinu, svojim autom ju preselio u stan gdje je stanovala te da je stalno vodio brigu o njoj. Tuženica je dalje iskazala da je njezin suprug bio srčani bolesnik i nakon infarkta da je otišao u invalidsku mirovinu, da se teško kretao i da mu je bila potrebna pomoć pa da se od 2012. godine vratila natrag u [adresa] gdje su stanovali, a od 2013. godine da je i prijavljena na toj adresi. Tuženica je iskazala da je KŠ bilo teško, da je često bio bolestan, da je imao i operaciju žuči te da je sve vrijeme bila uz njega, pomagala do 2017. godine kada mu je na jednom pregledu ukazano da mu se raširio rak pluća te da se u toj bolesti nije mogao kretati i trebala mu je pomoć, u kući i vani da je bio stalno na kisiku, da je često bio i neraspoložen, da nije imao želje razgovarati koliko mu je bilo teško za disanje, da mu je 18.12.2017. u bolnici konstatiran rak pluća, IV. stadij i da je od tada morao ići na kemoterapije do smrti i tu mu je trebala pomoć, a u svemu tome da je tražio i molio da prihvati ovo što će joj ostaviti, dakle stan u kojem su živjeli, građevinsko zemljište koje su zajedno kupili i jednu oranicu koju je on dobio na poklon i da je tražio od njihove kćeri da je nagovori da to prihvati jer da je to bila njegova volja i želja. Tuženica je iskazala da se tužiteljica javljala kad joj je nešto trebalo po potrebi i u siječnju 2018. godine da je tražila ako joj može pomoći jer da joj ne radi plinski bojler jer joj gazda nije htio kupiti novi te tada da je OŠ angažirao majstore i u roku dva dana su joj montirali novi plinski bojler. Tuženica je iskazala da je tužiteljica bila u 10. mjesecu 2017. godine kada su je pozvali da dođe po novac koji je dobila na poklon od nećakinje i da je to zadnji put kad su se OŠ i tužiteljica vidjeli, ali da joj nitko nije branio da dođe, da razgovara, a kada je zvala OŠ na njegov mobitel da se on javljao na mobitel. Tuženica je iskazala da je nakon rastave **.**.1989. OŠ još živio s njom i obitelji u Bregani gdje su kao obitelj živjeli od 1979. godine, a potom da se 1995. vratio u stan kod roditelja u [adresa] gdje su živjeli kao obitelj prije 1979. godine, da razlog razvoda nije bilo rođenje tužiteljice te da je još u braku s OŠ saznala za trudnoću majke tužiteljice, da su se razveli mjesec dana nakon rođenja tužiteljice sporazumno te da joj je o pomaganju tužiteljici od strane OŠ navedeno poznato jer da su uvijek bili u prijateljskim odnosima te da imaju dvoje djece o kojima se OŠ brinuo, da je OŠ dolazio, dovodio ŠŠ na čuvanje, da su o svemu razgovarali i da mu je sugerirala da putem poštanske uplatnice uplaćuje alimentacije, a da za njihovu zajedničku djecu nije doprinosio za uzdržavanje jer da nije bilo potrebe obzirom da ona to nije tražila. Tuženica je iskazala da je volja i želja pok. KŠ bila da sklope Ugovor o doživotnom uzdržavanju i da nisu razgovarali o motivaciji za sklapanje istog te da nije razmišljala tko će naslijediti tu imovinu po njezinoj smrti jer da su njezina djeca zbrinuta te da i nije bilo navedenog ugovora da bi ostala brinuti o OŠ jer da je i ranije brinula o njemu, da je s pok. KŠ ponovo živjela od 1. ožujka 2012. s tim da je od 28. ožujka 2013. prijavljena na adresu [adresa], da su živjeli u jednom domaćinstvu, da je ona kuhala, spremala sve do njegove smrti, a kada se razbolio da ga je pratila u bolnicu, na kemoterapije te da je zapravo sve obavlja jer da on nije mogao, a nakon sklapanja ugovora da se ništa nije promijenilo samo je bilo puno intenzivnije do njegove smrti te da je i sahranu obavila ona, a da joj ugovorom nije bilo naloženo nikakvo novčano davanje. Tuženica je iskazala da je pok. OŠ bio imao dobre odnose s djecom, ali su njihova djeca živjela svatko svoj život te da su materijalno zbrinuti, a da je OŠ bio tužan radi života kakav vodi tužiteljica. Saslušana na ročištu za glavnu raspravu održanom dana 9. listopada 2025. tuženica je iskazala da je pok. KŠ bio u Bolnici Jordanovac radi ispitivanja od 27. studenog 2017. do 18. prosinca 2017. kada su mu konstatirali rak pluća, IV stadij te da je rekao da želi ostaviti njoj (tuženici) svoje nekretnine jer se brine o njemu, da nije znala koliko će njezin suprug živjeti, da nije bio palijativa nego na nogama, da je u nalazu specijalista pisalo da kemoterapija produljuje život za četiri mjeseca, da ne liječi karcinom ali ga usporava te da su imali planove kada ga bolest svlada da mu olakšaju međutim da ju je njegova smrt 1. travnja 2018. šokirala. Tuženica je iskazala da je nakon potpisivanja ugovora o doživotnom uzdržavanju pok. KŠ išao na kemoterapije, da se koliko je god to teška bolest normalno ponašao, nije ležao, nosio je bocu s kisikom, da im je to bio prvi susret s takvom dijagnozom i da nisu znali što ih čeka, da s liječnicima nisu imali kontakt osim kad je išla kod liječnice opće prakse po uputnice i radni nalog za sanitet i po lijekove, da su i ona i njezin suprug znali da će umrijeti, ali ne kada i da su zato razgovarali i planirali što bi sve do kraja 2018. godine mogli raditi da mu olakšaju.
18. U tijeku izvođenja dokaza saslušanjem stranaka sud nije dopustio ona pitanja za koja je smatrao da nisu bitna za odluku u ovoj pravnoj stvari obzirom na predmet spora, radi čega je u povodu istih sud donio raspravna rješenja kao na ročištu za glavnu raspravu održanom dana 5. rujna 2023. godine.
19. Odredbom čl. 273. st. 1. Zakona obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05, 48/08, 125/11, 78/15, dalje u tekstu ZOO) propisano je da pobude iz kojih je ugovor sklopljen ne utječu na njegovu valjanost dok je odredbom čl. 273. st. 2. ZOO- a propisano da ako je nedopuštena pobuda bitno utjecala na odluku jednog ugovaratelja da sklopi ugovor i ako je drugi ugovaratelj to znao ili morao znati ugovor će biti bez učinka. Odredbom čl. 273. st. 4. ZOO-a propisano je da se odredba o nedopuštenosti činidbe primjenjuje i na pobude za sklapanje ugovora.
19.1. Odredbom čl. 271. ZOO-a propisano je da je činidba nedopuštena ako je protivna Ustavu Republike Hrvatske, prisilnim propisima i moralu društva.
19.2. Odredbom čl. 322. ZOO-a propisano je da ugovor koji je protivan Ustavu Republike Hrvatske, prisilnim propisima i ili moralu društva ništetan je, osim ako cilj povrijeđenog pravila ne upućuje na neku drugu pravnu posljedicu ili ako zakon u određenom slučaju ne propisuje što drugo.
19.3. Odredbom čl. 375. st. 1. ZOO-a propisano je da ako je između činidaba ugovornih strana u dvostrano obveznom ugovoru postojao u vrijeme sklapanja ugovora očiti nerazmjer, oštećena strana može zahtijevati poništaj ugovora ako za pravu vrijednost tada nije znala niti je morala znati. Odredbom čl. 375. st. 2. ZOO- propisano je da pravo da se zahtijeva poništaj ugovora prestaje istekom godine dana od njegova sklapanja.
20. Dovodeći u vezu iskaze saslušanih svjedoka ĆŠ, UŠ i LŠ sud zaključuje da su isti u bitnome suglasno iskazivali da je KŠ bio svjestan stanja bolesti i raspolaganja sa svojom imovinom. Nadalje, svjedoci UŠ i LŠ su, kao svjedoci koji imaju neposredna saznanja, suglasno iskazali o odnosu tuženice s pok. KŠ na način da su naveli da se tuženica brinula o istom dok je svjedok ĆŠ, iako nema neposredna saznanja o odnosu tuženice i pok. KŠ, iskazao da je kao susjed često viđao tuženicu, a što doprinosi ocjeni suda da su naprijed navedeni svjedoci iskazivali iskreno o svojim saznanjima. Konačno i saslušana svjedokinja JŠ je iskazala da joj je poznato da je tuženica dolazila kod KŠ. Stoga, iz iskaza navedenih svjedoka sud zaključuje da se tuženica brinula o potrebama KŠ, pomagala mu u obavljanju svakodnevnih poslova, pružala mu potrebnu pomoć u kućanstvu i pri odlasku liječniku.
21. Dovodeći u vezu iskaze tužiteljice i tuženice te iskaze saslušanih svjedoka sud je kao iskren, životan i uvjerljiv ocijenio iskaz tuženice u dijelu u kojem je iskazivala o brizi za pok. KŠ na način da su živjeli zajedno, da je ona kuhala i spremala sve do njegove smrti, a kada se razbolio da ga je pratila u bolnicu te da je sve obavljala jer da on nije mogao te ga sahranila. Iskaz tuženice je u tom dijelu suglasan s iskazom saslušanih svjedoka, ali i s iskazom tužiteljice koja je iskazala da joj je poznato da je tuženica brinula o pok. KŠ jer da ju je u par navrata srela kako nosi novine te da joj je otac isto rekao. Posljedično, sud je kao životan i uvjerljiv ocijenio i iskaz tuženice u dijelu u kojem je navela da je sklapanje ugovora o doživotnom uzdržavanju bila volja i želja pok. KŠ.
22. U pogledu iskaza tužiteljice valja napomenuti da je sud isti ocijenio kao neuvjerljiv u dijelu u kojem je iskazala da joj se pod zadnje za života oca nije dozvolilo da bude u kontaktu s ocem. Ovo zato jer iz iskaza tužiteljice proizlazi da je s ocem kontaktirala telefonski i da joj se on javljao na mobitel pa nije životno niti logično da bi ukoliko mu je netko branio kontakte s tužiteljicom imao svoj mobitel na koji se javljao. Valja nadodati i da je tužiteljica iskazala da ne zna s čije strane se njezinom pok. ocu navodno nije dozvolio kontakt s njom ali i da je tuženica u svom iskazu navela da je KŠ bio stalno na kisiku te da nije imao želje razgovarati, a što je svojim iskazom potvrdila i saslušana svjedokinja JŠ kada je navela da je KŠ vidjela s kisikom.
23. U odnosu na dijelove iskaza u kojima su stranke iskazivale o pomoći i brizi za tužiteljicu od strane njezinog oca KŠ valja istaknuti da sud u ovoj pravnoj stvari ne raspravlja o obvezi uzdržavanja te što je i u kojoj vrijednosti pok. KŠ za života dao tužiteljici kao svojoj kćeri.
24. Svjedok LŠ je u svom iskazu naveo da je pok. KŠ namjerno zaključio ugovor o doživotnom uzdržavanju s tuženicom jer da je znao da je bolestan i da je kraj, međutim, iskaz svjedoka u tom dijelu sud nije cijenio u pravcu da je pok. KŠ i ovdje tuženici bilo predvidivo koliko će pok. KŠ živjeti odnosno da im je bilo izvjesno da će smrt nastupiti brzo nakon sklapanja ugovora. Ovo stoga jer su saslušane liječnice, iako općenito, iskazale da se sa dijagnozom ne daju prognoze o trajanju života pacijenta pa je stoga kao iskren i uvjerljiv ocijenjen i iskaz tuženice u dijelu u kojem je iskazala da im je to bio prvi susret s takvom dijagnozom i da nisu znali što ih čeka odnosno da su i ona i njezin suprug znali da će umrijeti, ali ne kada i da su zato razgovarali i planirali što bi sve do kraja 2018. godine mogli raditi pri čemu da su smatrali da kemoterapija koju je provodio KŠ produljuje život. Također, iz iskaza saslušanih liječnica proizlazi da na trajanje života u okolnostima takve bolesti utječe niz okolnosti pa tuženica i pok. KŠ, prema mišljenju suda, u vrijeme sklapanja ugovora o doživotnom uzdržavanja nisu znali niti su mogli znati koliko će još vremena primatelj uzdržavanja živjeti, čak i kada se uzmu u obzir bolesti koje su pok. KŠ dijagnosticirane prije karcinoma pluća. Tuženica i sada pok. primatelj uzdržavanja KŠ su svakako znali za njegovu bolest, ali iz niti jednog izvedenog dokaza ne proizlazi da je pok. KŠ i tuženici bilo poznato odnosno moglo biti poznato da će smrt KŠ nastupiti u kratkom vremenu nakon dijagnoze i sklapanja ugovora o doživotnom uzdržavanju i da bi im isto bilo rečeno od strane liječnika pa da bi, stoga, znajući da će smrt nastupiti u kratkom vremenu od dijagnoze sklopili predmetni ugovor o doživotnom uzdržavanju kako bi lišili nasljedstva tužiteljicu i time postupili protivno moralu društva radi čega bi ugovor bio ništetan. Sud je uzeo u obzir i okolnost da je ugovor o doživotnom uzdržavanju zaključen u uvjetima kada se tuženica već određeni broj godina prije zaključena ugovora brinula o pok. KŠ, u onom sadržaju u kojem su u predmetnom ugovoru navedene obveze tuženice.
25. Prema odredbi čl. 579. st. 1. ZOO-a ugovorom o doživotnom uzdržavanju obvezuje se jedna strana (davatelj uzdržavanja) da će drugu stranu ili trećega (primatelja uzdržavanja) uzdržavati do njegove smrti, a druga strana izjavljuje da mu daje svu ili dio svoje imovine, s time da je stjecanje stvari i prava odgođeno do trenutka smrti primatelja uzdržavanja dok je odredbom čl. 579. st. 2. ZOO-a propisano da ako nije drugačije ugovoreno, ugovorom o doživotnom uzdržavanju obuhvaćene su i sve pripadnosti stvari ili prava koji su predmet tog ugovora. Dakle, kod pobude za sklapanje ugovora o doživotnom uzdržavanju se radi o subjektivnom pristupu sklapanju ugovora te je primarna pobuda primatelja uzdržavanja da primatelj uzdržavanja za sebe osigura potrebnu skrb dok s druge strane davatelj uzdržavanja tu skrb ugovara s ciljem da mu nakon smrti pripadne cijela ili dio imovine primatelja uzdržavanja.
25.1. Na temelju rezultata izvedenih dokaza sud je zaključio da je pobuda pok. KŠ da kao primatelj uzdržavanja zaključi sporni ugovora o doživotnom uzdržavanju bila upravo očekivanje da će mu tuženica kao davateljica uzdržavanja pružiti uzdržavanje, a što mu je tuženica i pružila, pri čemu je sud uzeo u obzir okolnost da je ugovor o doživotnom uzdržavanju zaključen u uvjetima kada se tuženica već određeni broj godina prije zaključena ugovora brinula o pok. KŠ, u onom sadržaju u kojem su u predmetnom ugovoru navedene obveze tuženice. Iz rezultata provedenih dokaza proizlazi da su tuženica i pok. KŠ imali jasnu i nedvosmislenu namjeru zaključiti Ugovor o doživotnom uzdržavanju pa činjenica da je KŠ u vrijeme zaključenja tog ugovora bio bolestan te da je imao izvanbračnu kćer sama po sebi, a imajući u vidu naprijed navedeno, ne upućuje na zaključak da je prilikom sklapanja ugovora na strani KŠ i tuženice postojala nedopuštena pobuda radi čega oni predmetni ugovor ne bi sklopili.
25.2. Pravni učinak ugovora o doživotnom uzdržavanju je upravo takav da imovina primatelja uzdržavanja obuhvaćena ugovorom ne ulazi u ostavinsku masu primatelja uzdržavanja odnosno takvim ugovorom se i nužni nasljednici lišavaju nužnog dijela koji bi im pripao po zakonu da nema ugovora.
U postupku nisu utvrđene okolnosti na temelju kojih bi se moglo zaključiti da su pok. KŠ i tuženica znajući da će smrt nastupiti u kratkom vremenu od dijagnoze sklopili predmetni ugovor o doživotnom uzdržavanju kako bi lišili nasljedstva tužiteljicu i time postupili protivno moralu društva radi čega bi ugovor bio ništetan odnosno nisu utvrđene okolnosti da je jedina pobuda kod sklapanja ugovora bila lišiti tužiteljicu nasljedstva niti da bi takva pobuda bitno utjecala na odluku primatelja uzdržavanja ili davatelja uzdržavanja da sklopi ugovor, a da bi to drugi ugovaratelj znao ili morao znati zbog čega bi ugovor bio bez učinka.
Iz rezultata izvedenih dokaza ne proizlazi da je tuženica kao davateljica uzdržavanja znala ili mogla znati za skoru smrt primatelja uzdržavanja pa da bi radi toga zaključila predmetni ugovor o doživotnom uzdržavanju kako bi ostvarila imovinsku korist unatoč tome što ugovorne obveze neće dugo izvršavati te da bi na takav način postupila protivno moralu društva, tim više jer iz iskaza saslušanih svjedoka, ali i samih stranaka proizlazi da je tuženica već određeni broj godina prije zaključena ugovora brinula o pok. KŠ.
Uvidom u sadržaj predmetnog ugovora o doživotnom uzdržavanju sud je utvrdio da su tim ugovorom ugovorena točno određena prava i obveze ugovornih strana u smislu odredbe čl. 579. st. 1. ZOO-a pa iz istog ne proizlazi da bi se radilo o nedopuštenoj činidbi.
26. Slijedom navedenog sud ne nalazi da bi Ugovor o doživotnom uzdržavanju od 28. prosinca 2017. bio ništetan i da ne bi proizvodio pravne učinke.
27. Uzgred, sukladno odredbi čl. 273. st. 2. ZOO-a ako je nedopuštena pobuda bitno utjecala na odluku jednog ugovaratelja da sklopi ugovor i ako je drugi ugovaratelj to znao ili morao znati ugovor će biti bez učinka. Dakle posljedica sklapanja ugovora s nedopuštenom pobudom nije ništetnost pravnog posla već je takav ugovor bez učinka, on je pravno nepostojeći ugovor te kao takav ne može biti protivan Ustavu, niti prisilnim propisima niti moralu društva odnosno nešto što ne postoji ne može biti ništetno.
28. U odnosu na tužbeni zahtjev za poništaj predmetnog ugovora o doživotnom uzdržavanju zbog prekomjernog oštećenja ističe se da je odredbom čl. 579. st. 1. ZOO-a definiran ugovor o doživotnom uzdržavanju te prava i obveze ugovornih strana, da iz rezultata izvedenih dokaza proizlazi da su tuženica i pok. KŠ imali jasnu i nedvosmislenu namjeru zaključiti Ugovor o doživotnom uzdržavanju kojim su kao ugovorne strane točno odredili svoja prava i obveze u smislu odredbe čl. 579. st.1. ZOO-a. Okolnost da je pok. KŠ u vrijeme zaključenja tog ugovora bio bolestan i da je umro kratko vrijeme nakon sklapanja ugovora sama po sebi ne ukazuje da bi bile ispunjene pretpostavke propisane odredbom čl. 375. ZOO-a, odnosno da bi takav ugovor bio pobojan u smislu čl. 375. ZOO-a. Iz rezultata izvedenih dokaza ne proizlazi da je davateljica uzdržavanja znala ili mogla znati za skoru smrt primatelja uzdržavanja i da bi radi toga zaključila predmetni ugovor o doživotnom uzdržavanju kako bi ostvarila imovinsku korist unatoč tome što ugovorne obveze neće dugo izvršavati, tim više jer iz iskaza saslušanih svjedoka, ali i samih stranaka proizlazi da je tuženica već određeni broj godina prije zaključena ugovora brinula o pok. KŠ.
29. Obzirom je činjenično stanje dovoljno utvrđeno izvedenim dokazima to se kao nepotrebno ukazalo izvođenje dokaza saslušanjem preostalih predloženih svjedoka, provođenje medicinskog vještačenja te provođenje građevinskog vještačenja na okolnost procjene predmetnih nekretnina.
30. Iz izloženih razloga sud je odbio kao neosnovan tužbeni zahtjev za utvrđenje ništetnosti i za poništaj predmetnog ugovora o doživotnom uzdržavanju te za uspostavu ranijeg zemljišnoknjižnog stanja – upis brisanja prava vlasništva tuženice i istovremeni upis prava vlasništva na ime KŠ.
30.1. Obzirom da nije osnovan tužbeni zahtjev za utvrđenje ništetnosti i tužbeni zahtjev za poništaj predmetnog ugovora o doživotnom uzdržavanju te obzirom da je pravni učinak ugovora o doživotnom uzdržavanju upravo takav da imovina primatelja uzdržavanja obuhvaćena ugovorom ne ulazi u ostavinsku masu primatelja uzdržavanja, to u smislu odredbe čl. 128. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine" broj: 91/96, 68/98,137/99, 22/00, 73/00, 129/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14, 81/15, 94/17, dalje ZV) nije osnovan zahtjev tužiteljice za utvrđenje da je tužiteljica kao zakonska nasljednica iza pok. KŠ nasljeđivanjem stekla pravo vlasništva na nekretninama koje su obuhvaćene predmetnim ugovorom o doživotnom uzdržavanju radi čega je isti zahtjev odbijen kao neosnovan.
30.2. Obzirom da tužbeni zahtjev nije osnovan to u smislu odredbe čl. 154. st. 1. ZPP-a nije osnovan zahtjev tužiteljice za naknadu troška parničnog postupka.
30.3. Slijedom navedenog valjalo je u cijelosti odbiti tužbeni zahtjev kao neosnovan i odlučiti kao u izreci presude.
31. Odluka o trošku temelji se na odredbi 154. st. 1. ZPP-a i na odredbi čl. 155. st. 1. ZPP-a.
31.1. Tuženici je trošak postupka odmjeren prema važećoj Tarifi o nagradama i naknadi za rad odvjetnika i to za sastav podneska od 23. studenog 2021. u iznosu od 50,00 eur (tbr.8.tč.4. OT), za zastupanje na ročištu dana 1. veljače 2022., dana 6. prosinca 2022., dana 17. ožujka 2023., dana 3. svibnja 2023., dana 5. rujna 2023., dana 11. listopada 2023., dana 2. travnja 2025. i dana 9. listopada 2025. u iznosu od po 200,00 eur za svako (tbr.9.tč.1.), sve uvećano za 25% PDV-a što iznosi 2.062,50 eur.
31.2. Tuženici u smislu odredbe čl. 155. st. 1. ZPP-a nije priznat trošak sastava podnesaka od dana 2. lipnja 2020., 2. rujna 2021., 21. lipnja 2022. , 4. listopada 2022., 6. prosinca 2023. te trošak sastava odgovora na žalbu obzirom isti nisu bili potrebni za vođenje parnice. Tuženici nije dosuđen trošak sudske pristojbe za presudu jer sukladno odredbi čl. 3. st. 2. Zakona o sudskim pristojbama ("Narodne novine" broj 118/18, 51/23) sudsku pristojbu za presudu plaća tužitelj, a ne tuženik.
31.3. Odluka o kamati na dosuđeni trošak postupka temelji se na odredbi čl. 151. st. 3. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, dalje ZPP), obzirom je tuženica istu zahtijevala podneskom od 23. studenog 2021., i na odredbi čl. 29. st. 2. ZOO-a.
31.4. Slijedom navedenog odlučeno je kao pod točkom II izreke presude.
U Zagrebu, dana 21. studenog 2025.
Sudac:
Ana Santini Gazilj
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana, a koji rok se računa:
- od dana održavanja ročišta na kojem se presuda objavljuje, ukoliko je stranka uredno obaviještena o ročištu za objavu, bez obzira da li je na isto pristupila, odnosno
- od dana primitka prijepisa presude, ukoliko stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem je presuda objavljena.
Žalba se podnosi pisano, u četiri istovjetna primjerka, putem ovog suda županijskom sudu.
DNA:
1. tužitelj po pun.
2. tuženik po pun.
3. spis
