REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Poslovni broj: P-4261/19-36

Ulica grada Vukovara 84

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sucu toga suda Dijani Mađerčić, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja CR OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], zastupanog po punomoćniku Hrvoju Kalauzu, odvjetniku u Zagrebu, protiv tuženika Addiko bank d.d. OIB:14036333877 iz Zagreba, Slavonska avenija 6, zastupanog po punomoćniku Domagoju Petrinoviću, odvjetniku iz odvjetničkog društva Kožul i Petrinović, odvjetnicima u Zagrebu, radi utvrđenja i isplate, nakon održane i zaključene glavne i javne rasprave dana 06. studenog 2025. godine u nazočnosti zamjenika punomoćnika tužitelja Marija Rođaka, odvjetnika i zamjenika punomoćnika tuženika Ivana Tomljanovića odvjetnika, dana 21. studenog 2025. godine

p r e s u d i o  j e

I.Utvrđuje se ništetnim odredba članka 6. Ugovora o kreditu broj: 016- 1655/2006 sa sporazumom o osiguranju novčane tražbine od 04. srpnja 2006. godine sklopljenog između tužitelja CR OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], kao korisnika kredita i prednika tuženika Hypo Alpe-Adria-Bank d.d. kao kreditora, u dijelu kojim je ugovorena promjenjiva kamatna stopa, kao i odredba članka 4. predmetnog Ugovora o kreditu, u dijelu kojim je ugovorena valutna klauzula u CHF.

II. Nalaže se tuženiku Addiko bank d.d. OIB:14036333877 iz Zagreba, Slavonska avenija 6, platiti tužitelju CR OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], na ime preplate po osnovi promjenjive kamatne stope po Ugovoru o kreditu broj: 016-1655/2006 sa sporazumom o osiguranju novčane tražbine od 04. srpnja 2006. godine iznos od 4.838,62 eura sa zakonskom zateznom kamatom tekućom na:

- iznos od 17,78 eura od 06. ožujka 2007. godine do isplate,

- iznos od 17,72 eura od 06. travnja 2007. godine do isplate,

- iznos od 17,35 eura od 07. svibnja 2007. godine do isplate,

- iznos od 17,23 eura od 06. lipnja 2007. godine do isplate,

- iznos od 17,17 eura od 06. srpnja 2007. godine do isplate,

- iznos od 17,27 eura od 07. rujna 2007. godine do isplate,

- iznos od 26,69 eura od 02. listopada 2007. godine do isplate,

- iznos od 26,61 eura od 03. studenog 2007. godine do isplate,

- iznos od 26.98 eura od 01. prosinca 2007. godine do isplate,

- iznos od 26,89 eura od 03. siječnja 2008. godine do isplate,

- iznos od 27,40 eura od 02. veljače 2008. godine do isplate,

- iznos od 27,60 eura od 01. ožujka 2008. godine do isplate,

- iznos od 53,12 eura od 01. travnja 2008. godine do isplate,

- iznos od 51,81 eura od 01. svibnja 2008. godine do isplate,

- iznos od 51,29 eura od 03. lipnja 2008. godine do isplate,

- iznos od 51,93 eura od 01. srpnja 2008. godine do isplate,

- iznos od 50,99 eura od 01. kolovoza 2008. godine do isplate,

- iznos od 51,04 eura od 02. rujna 2008. godine do isplate,

- iznos od 51,74 eura od 02. listopada 2008. godine do isplate,

- iznos od 55,79 eura od 01. studenog 2008. godine do isplate,

- iznos od 53,68 eura od 03. prosinca 2008. godine do isplate,

- iznos od 62,17 eura od 01. siječnja 2009. godine do isplate,

- iznos od 62,77 eura od 03. veljače 2009. godine do isplate,

- iznos od 63,04 eura od 03. ožujka 2009. godine do isplate,

- iznos od 62,29 eura od 01. travnja 2009. godine do isplate,

- iznos od 62,43 eura od 01. svibnja 2009. godine do isplate,

- iznos od 61,28 eura od 02. lipnja 2009. godine do isplate,

- iznos od 60,44 eura od 01. srpnja 2009. godine do isplate,

- iznos od 60,66 eura od 01. kolovoza 2009. godine do isplate,

- iznos od 61,11 eura od 01. rujna 2009. godine do isplate,

- iznos od 61,07 eura od 01. listopada 2009. godine do isplate,

- iznos od 60,62 eura od 03. studenog 2009. godine do isplate,

- iznos od 61,47 eura od 01. prosinca 2009. godine do isplate,

- iznos od 62,14 eura od 01. siječnja 2010. godine do isplate,

- iznos od 63,11 eura od 03. veljače 2010. godine do isplate,

- iznos od 62,89 eura od 02. ožujka 2010. godine do isplate,

- iznos od 64,20 eura od 01. travnja 2010. godine do isplate,

- iznos od 63,95 eura od 01. svibnja 2010. godine do isplate,

- iznos od 64,44 eura od 01. lipnja 2010. godine do isplate,

- iznos od 68,63 eura od 01. srpnja 2010. godine do isplate,

- iznos od 67,77 eura od 03. kolovoza 2010. godine do isplate,

- iznos od 70,41 eura od 01. rujna 2010. godine do isplate,

- iznos od 62,23 eura od 01. listopada 2010. godine do isplate,

- iznos od 68,03 eura od 03. studenog 2010. godine do isplate,

- iznos od 71,12 eura od 01. prosinca 2010. godine do isplate,

- iznos od 67,74 eura od 01. siječnja 2011. godine do isplate,

- iznos od 65,22 eura od 01. veljače 2011. godine do isplate,

- iznos od 66,19 eura od 01. ožujka 2011. godine do isplate,

- iznos od 65,07 eura od 01. travnja 2011. godine do isplate,

- iznos od 65,27 eura od 01. svibnja 2011. godine do isplate,

- iznos od 70,03 eura od 01. lipnja 2011. godine do isplate,

- iznos od 68,49 eura od 06. srpnja 2011. godine do isplate,

- iznos od 76,77 eura od 04. kolovoza 2011. godine do isplate,

- iznos od 76,80 eura od 06. rujna 2011. godine do isplate,

- iznos od 70,44 eura od 06. listopada 2011. godine do isplate,

- iznos od 56,08 eura od 05. studenog 2011. godine do isplate,

- iznos od 55,14 eura od 06. prosinca 2011. godine do isplate,

- iznos od 56,30 eura od 05. siječnja 2012. godine do isplate,

- iznos od 57,08 eura od 04. veljače 2012. godine do isplate,

- iznos od 57,02 eura od 06. ožujka 2012. godine do isplate,

- iznos od 56,58 eura od 05. travnja 2012. godine do isplate,

- iznos od 56,71 eura od 05. svibnja 2012. godine do isplate,

- iznos od 57,14 eura od 06. lipnja 2012. godine do isplate,

- iznos od 56,79 eura od 05. srpnja 2012. godine do isplate,

- iznos od 56,79 eura od 04. kolovoza 2012. godine do isplate,

- iznos od 56,48 eura od 06. rujna 2012. godine do isplate,

- iznos od 55,80 eura od 04. listopada 2012. godine do isplate,

- iznos od 56,62 eura od 07. studenog 2012. godine do isplate,

- iznos od 56,51 eura od 06. prosinca 2012. godine do isplate,

- iznos od 56,86 eura od 05. siječnja 2013. godine do isplate,

- iznos od 55,85 eura od 06. veljače 2013. godine do isplate,

- iznos od 56,24 eura od 06. ožujka 2013. godine do isplate,

- iznos od 56,76 eura od 05. travnja 2013. godine do isplate,

- iznos od 56,33 eura od 07. svibnja 2013. godine do isplate,

- iznos od 55,59 eura od 10. lipnja 2013. godine do isplate,

- iznos od 54,83 eura od 04. srpnja 2013. godine do isplate,

- iznos od 55,09 eura od 07. kolovoza 2013. godine do isplate,

- iznos od 55,81 eura od 05. rujna 2013. godine do isplate,

- iznos od 56,53 eura od 04. listopada 2013. godine do isplate,

- iznos od 56,28 eura od 07. studenog 2013. godine do isplate,

- iznos od 56,42 eura od 05. prosinca 2013. godine do isplate,

- iznos od 56,83 eura od 08. siječnja 2014. godine do isplate,

- iznos od 17,81 eura od 06. veljače 2014. godine do isplate,

- iznos od 17,89 eura od 06. ožujka 2014. godine do isplate,

- iznos od 17,85 eura od 04. travnja 2014. godine do isplate,

- iznos od 17,76 eura od 07. svibnja 2014. godine do isplate,

- iznos od 17,64 eura od 05. lipnja 2014. godine do isplate,

- iznos od 17,76 eura od 04. srpnja 2014. godine do isplate,

- iznos od 17,85 eura od 07. kolovoza 2014. godine do isplate,

- iznos od 17,95 eura od 04. rujna 2014. godine do isplate,

- iznos od 18,01 eura od 04. listopada 2014. godine do isplate,

- iznos od 18,09 eura od 06. studenog 2014. godine do isplate,

- iznos od 18,13 eura od 04. prosinca 2014. godine do isplate,

- iznos od 18,14 eura od 08. siječnja 2015. godine do isplate,

- iznos od 18,17 eura od 05. veljače 2015. godine do isplate,

- iznos od 18,17 eura od 05. ožujka 2015. godine do isplate,

- iznos od 18,17 eura od 04. travnja 2015. godine do isplate,

- iznos od 18,17 eura od 07. svibnja 2015. godine do isplate,

- iznos od 18,17 eura od 04. lipnja 2015. godine do isplate,

- iznos od 18,17 eura od 04. srpnja 2015. godine do isplate,

- iznos od 18,17 eura od 07. kolovoza 2015. godine do isplate te na

- iznos od 18,17 eura od 04. rujna 2015. godine do isplate,

a sve po stopi koja je za razdoblje od 06. ožujka 2007. godine do 31. prosinca 2007. godine propisana odredbom članka 1. Uredbe o visini stope zatezne kamate, za razdoblje od 01. siječnja 2008. godine do 31. srpnja 2015. godine po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, za razdoblje od 01. kolovoza 2015. godine do 31. prosinca 2022. godine po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, za razdoblje od 01. siječnja 2023. godine do 29. prosinca 2023. godine po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, a za razdoblje od 30. prosinca 2023. godine do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, s time da je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, u roku 15 dana.

III. Nalaže se tuženiku Addiko bank d.d. OIB:14036333877 iz Zagreba, Slavonska avenija 6, platiti tužitelju CR OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], na ime preplate po osnovi valutne klauzule po Ugovoru o kreditu broj: 016-1655/2006 sa sporazumom o osiguranju novčane tražbine od 04. srpnja 2006. godine iznos od 6.242,94 eura sa zakonskom zateznom kamatom tekućom na:

- iznos od 0,44 eura od 06. rujna 2006. godine do isplate,

- iznos od 0,12 eura od 06. listopada 2006. godine do isplate,

- iznos od 14,07 eura od 01. studenog 2008. godine do isplate,

- iznos od 2,56 eura od 03. prosinca 2008. godine do isplate,

- iznos od 18,21 eura od 01. siječnja 2009. godine do isplate,

- iznos od 21,20 eura od 03. veljače 2009. godine do isplate,

- iznos od 22,55 eura od 03. ožujka 2009. godine do isplate,

- iznos od 18,83 eura od 01. travnja 2009. godine do isplate,

- iznos od 19,54 eura od 01. svibnja 2009. godine do isplate,

- iznos od 13,85 eura od 02. lipnja 2009. godine do isplate,

- iznos od 9,66 eura od 01. srpnja 2009. godine do isplate,

- iznos od 10,78 eura od 01. kolovoza 2009. godine do isplate,

- iznos od 12,98 eura od 01. rujna 2009. godine do isplate,

- iznos od 12,79 eura od 01. listopada 2009. godine do isplate,

- iznos od 10,56 eura od 03. studenog 2009. godine do isplate,

- iznos od 14,75 eura od 01. prosinca 2009. godine do isplate,

- iznos od 18,11 eura od 01. siječnja 2010. godine do isplate,

- iznos od 22,89 eura od 02. veljače 2010. godine do isplate,

- iznos od 21,79 eura od 02. ožujka 2010. godine do isplate,

- iznos od 28,28 eura od 01. travnja 2010. godine do isplate,

- iznos od 27,04 eura od 01. svibnja 2010. godine do isplate,

- iznos od 29,44 eura od 01. lipnja 2010. godine do isplate,

- iznos od 50,19 eura od 01. srpnja 2010. godine do isplate,

- iznos od 45,92 eura od 03. kolovoza 2010. godine do isplate,

- iznos od 58,97 eura od 01. rujna 2010. godine do isplate,

- iznos od 18,52 eura od 01. listopada 2010. godine do isplate,

- iznos od 47,21 eura od 03. studenog 2010. godine do isplate,

- iznos od 62,51 eura od 01. prosinca 2010. godine do isplate,

- iznos od 81,98 eura od 01. siječnja 2011. godine do isplate,

- iznos od 68,20 eura od 01. veljače 2011. godine do isplate,

- iznos od 73,50 eura od 01. ožujka 2011. godine do isplate,

- iznos od 67,34 eura od 01. travnja 2011. godine do isplate,

- iznos od 68,46 eura od 01. svibnja 2011. godine do isplate,

- iznos od 94,52 eura od 01. lipnja 2011. godine do isplate,

- iznos od 86,12 eura od 06. srpnja 2011. godine do isplate,

- iznos od 131,48 eura od 04. kolovoza 2011. godine do isplate,

- iznos od 131,62 eura od 06. rujna 2011. godine do isplate,

- iznos od 96,76 eura od 06. listopada 2011. godine do isplate,

- iznos od 96,85 eura od 05. studenog 2011. godine do isplate,

- iznos od 90,36 eura od 06. prosinca 2011. godine do isplate,

- iznos od 98,41 eura od 05. siječnja 2012. godine do isplate,

- iznos od 103,77 eura od 04. veljače 2012. godine do isplate,

- iznos od 103,34 eura od 06. ožujka 2012. godine do isplate,

- iznos od 100,32 eura od 05. travnja 2012. godine do isplate,

- iznos od 101,22 eura od 05. svibnja 2012. godine do isplate,

- iznos od 104,19 eura od 06. lipnja 2012. godine do isplate,

- iznos od 101,75 eura od 05. srpnja 2012. godine do isplate,

- iznos od 101,76 eura od 04. kolovoza 2012. godine do isplate,

- iznos od 99,59 eura od 06. rujna 2012. godine do isplate,

- iznos od 94,96 eura od 04. listopada 2012. godine do isplate,

- iznos od 100,59 eura od 07. studenog 2012. godine do isplate,

- iznos od 99,85 eura od 06. prosinca 2012. godine do isplate,

- iznos od 102,23 eura od 05. siječnja 2013. godine do isplate,

- iznos od 95,30 eura od 06. veljače 2013. godine do isplate,

- iznos od 97,96 eura od 06. ožujka 2013. godine do isplate,

- iznos od 101,53 eura od 05. travnja 2013. godine do isplate,

- iznos od 98,57 eura od 07. svibnja 2013. godine do isplate,

- iznos od 93,51 eura od 10. lipnja 2013. godine do isplate,

- iznos od 88,27 eura od 04. srpnja 2013. godine do isplate,

- iznos od 90,04 eura od 07. kolovoza 2013. godine do isplate,

- iznos od 95,00 eura od 05. rujna 2013. godine do isplate,

- iznos od 99,96 eura od 04. listopada 2013. godine do isplate,

- iznos od 98,26 eura od 07. studenog 2013. godine do isplate,

- iznos od 99,17 eura od 05. prosinca 2013. godine do isplate,

- iznos od 98,90 eura od 08. siječnja 2014. godine do isplate,

- iznos od 98,53 eura od 06. veljače 2014. godine do isplate,

- iznos od 100,08 eura od 06. ožujka 2014. godine do isplate,

- iznos od 99,27 eura od 04. travnja 2014. godine do isplate,

- iznos od 97,34 eura od 07. svibnja 2014. godine do isplate,

- iznos od 94,83 eura od 05. lipnja 2014. godine do isplate,

- iznos od 97,34 eura od 04. srpnja 2014. godine do isplate,

- iznos od 99,33 eura od 07. kolovoza 2014. godine do isplate,

- iznos od 101,34 eura od 04. rujna 2014. godine do isplate,

- iznos od 102,58 eura od 04. listopada 2014. godine do isplate,

- iznos od 104,31 eura od 06. studenog 2014. godine do isplate,

- iznos od 105,26 eura od 04. prosinca 2014. godine do isplate,

- iznos od 105,49 eura od 08. siječnja 2015. godine do isplate,

- iznos od 105,98 eura od 05. veljače 2015. godine do isplate,

- iznos od 105,98 eura od 05. ožujka 2015. godine do isplate,

- iznos od 105,98 eura od 04. travnja 2015. godine do isplate,

- iznos od 105,98 eura od 07. svibnja 2015. godine do isplate,

- iznos od 105,98 eura od 04. lipnja 2015. godine do isplate,

- iznos od 105,98 eura od 04. srpnja 2015. godine do isplate,

- iznos od 105,98 eura od 07. kolovoza 2015. godine do isplate te na

- iznos od 105,98 eura od 04. rujna 2015. godine do isplate,

a sve po stopi koja je za razdoblje od 06. rujna 2006. godine do 31. prosinca 2007. godine propisana odredbom članka 1. Uredbe o visini stope zatezne kamate, za razdoblje od 01. siječnja 2008. godine do 31. srpnja 2015. godine po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, za razdoblje od 01. kolovoza 2015. godine do 31. prosinca 2022. godine po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, za razdoblje od 01. siječnja 2023. godine do 29. prosinca 2023. godine po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, a za razdoblje od 30. prosinca 2023. godine do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, s time da je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, u roku 15 dana.

IV. Utvrđuje se ništetnim odredba članka 6. Ugovora o kreditu broj: 066- 140/2007 sa sporazumom o osiguranju novčane tražbine od 30. svibnja 2007. godine sklopljenog između tužitelja CR OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], kao korisnika kredita i prednika tuženika Hypo Alpe-Adria-Bank d.d. kao kreditora, u dijelu kojim je ugovorena promjenjiva kamatna stopa, kao i odredba članka 4. predmetnog Ugovora o kreditu, u dijelu kojim je ugovorena valutna klauzula u CHF.

V. Nalaže se tuženiku Addiko bank d.d. OIB:14036333877 iz Zagreba, Slavonska avenija 6, platiti tužitelju CR OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], na ime preplate po osnovi promjenjive kamatne stope po Ugovoru o kreditu broj: 066-140/2007 sa sporazumom o osiguranju novčane tražbine od 30. svibnja 2007. godine iznos od 5.615,79 eura sa zakonskom zateznom kamatom tekućom na:

- iznos od 28,94 eura od 02. veljače 2008. godine do isplate,

- iznos od 29,15 eura od 01. ožujka 2008. godine do isplate,

- iznos od 67,77 eura od 01. travnja 2008. godine do isplate,

- iznos od 66,10 eura od 01. svibnja 2008. godine do isplate,

- iznos od 65,44 eura od 03. lipnja 2008. godine do isplate,

- iznos od 66,26 eura od 01. srpnja 2008. godine do isplate,

- iznos od 65,06 eura od 01. kolovoza 2008. godine do isplate,

- iznos od 65,12 eura od 02. rujna 2008. godine do isplate,

- iznos od 66,06 eura od 02. listopada 2008. godine do isplate,

- iznos od 71,19 eura od 01. studenog 2008. godine do isplate,

- iznos od 68,49 eura od 03. prosinca 2008. godine do isplate,

- iznos od 80,83 eura od 01. siječnja 2009. godine do isplate,

- iznos od 81,61 eura od 03. veljače 2009. godine do isplate,

- iznos od 81,97 eura od 03. ožujka 2009. godine do isplate,

- iznos od 80,99 eura od 01. travnja 2009. godine do isplate,

- iznos od 81,18 eura od 01. svibnja 2009. godine do isplate,

- iznos od 79,68 eura od 02. lipnja 2009. godine do isplate,

- iznos od 78,58 eura od 01. srpnja 2009. godine do isplate,

- iznos od 78,87 eura od 01. kolovoza 2009. godine do isplate,

- iznos od 79,45 eura od 01. rujna 2009. godine do isplate,

- iznos od 79,40 eura od 01. listopada 2009. godine do isplate,

- iznos od 78,81 eura od 03. studenog 2009. godine do isplate,

- iznos od 79,92 eura od 01. prosinca 2009. godine do isplate,

- iznos od 80,80 eura od 01. siječnja 2010. godine do isplate,

- iznos od 82,05 eura od 02. veljače 2010. godine do isplate,

- iznos od 81,77 eura od 02. ožujka 2010. godine do isplate,

- iznos od 83,47 eura od 01. travnja 2010. godine do isplate,

- iznos od 83,15 eura od 01. svibnja 2010. godine do isplate,

- iznos od 83,78 eura od 01. lipnja 2010. godine do isplate,

- iznos od 89,24 eura od 01. srpnja 2010. godine do isplate,

- iznos od 88,11 eura od 03. kolovoza 2010. godine do isplate,

- iznos od 91,54 eura od 01. rujna 2010. godine do isplate,

- iznos od 90,36 eura od 01. listopada 2010. godine do isplate,

- iznos od 88,45 eura od 03. studenog 2010. godine do isplate,

- iznos od 92,47 eura od 01. prosinca 2010. godine do isplate,

- iznos od 85,92 eura od 01. siječnja 2011. godine do isplate,

- iznos od 82,73 eura od 01. veljače 2011. godine do isplate,

- iznos od 83,96 eura od 01. ožujka 2011. godine do isplate,

- iznos od 82,53 eura od 01. travnja 2011. godine do isplate,

- iznos od 82,79 eura od 01. svibnja 2011. godine do isplate,

- iznos od 88,82 eura od 01. lipnja 2011. godine do isplate,

- iznos od 86,88 eura od 06. srpnja 2011. godine do isplate,

- iznos od 97,38 eura od 04. kolovoza 2011. godine do isplate,

- iznos od 97,41 eura od 06. rujna 2011. godine do isplate,

- iznos od 89,34 eura od 06. listopada 2011. godine do isplate,

- iznos od 66,18 eura od 05. studenog 2011. godine do isplate,

- iznos od 65,07 eura od 06. prosinca 2011. godine do isplate,

- iznos od 66,45 eura od 05. siječnja 2012. godine do isplate,

- iznos od 67,37 eura od 04. veljače 2012. godine do isplate,

- iznos od 67,29 eura od 06. ožujka 2012. godine do isplate,

- iznos od 66,77 eura od 05. travnja 2012. godine do isplate,

- iznos od 66,93 eura od 05. svibnja 2012. godine do isplate,

- iznos od 67,44 eura od 06. lipnja 2012. godine do isplate,

- iznos od 67,02 eura od 05. srpnja 2012. godine do isplate,

- iznos od 67,02 eura od 04. kolovoza 2012. godine do isplate,

- iznos od 66,65 eura od 06. rujna 2012. godine do isplate,

- iznos od 65,86 eura od 04. listopada 2012. godine do isplate,

- iznos od 66,82 eura od 07. studenog 2012. godine do isplate,

- iznos od 66,69 eura od 06. prosinca 2012. godine do isplate,

- iznos od 67,10 eura od 05. siječnja 2013. godine do isplate,

- iznos od 65,92 eura od 06. veljače 2013. godine do isplate,

- iznos od 66,37 eura od 06. ožujka 2013. godine do isplate,

- iznos od 66,98 eura od 05. travnja 2013. godine do isplate,

- iznos od 66,47 eura od 07. svibnja 2013. godine do isplate,

- iznos od 65,31 eura od 06. lipnja 2013. godine do isplate,

- iznos od 64,71 eura od 04. srpnja 2013. godine do isplate,

- iznos od 65,01 eura od 07. kolovoza 2013. godine do isplate,

- iznos od 65,86 eura od 05. rujna 2013. godine do isplate,

- iznos od 66,71 eura od 04. listopada 2013. godine do isplate,

- iznos od 66,42 eura od 07. studenog 2013. godine do isplate,

- iznos od 66,58 eura od 05. prosinca 2013. godine do isplate,

- iznos od 66,53 eura od 08. siječnja 2014. godine do isplate,

- iznos od 14,26 eura od 06. veljače 2014. godine do isplate,

- iznos od 14,32 eura od 06. ožujka 2014. godine do isplate,

- iznos od 14,29 eura od 04. travnja 2014. godine do isplate,

- iznos od 14,22 eura od 07. svibnja 2014. godine do isplate,

- iznos od 14,12 eura od 05. lipnja 2014. godine do isplate,

- iznos od 14,22 eura od 04. srpnja 2014. godine do isplate,

- iznos od 14,29 eura od 07. kolovoza 2014. godine do isplate,

- iznos od 14,40 eura od 09. rujna 2014. godine do isplate,

- iznos od 14,40 eura od 07. listopada 2014. godine do isplate,

- iznos od 14,47 eura od 08. studenog 2014. godine do isplate,

- iznos od 14,54 eura od 11. prosinca 2014. godine do isplate,

- iznos od 14,55 eura od 10. siječnja 2015. godine do isplate,

- iznos od 14,55 eura od 07. veljače 2015. godine do isplate,

- iznos od 14,55 eura od 07. ožujka 2015. godine do isplate,

- iznos od 14,55 eura od 08. travnja 2015. godine do isplate,

- iznos od 14,55 eura od 09. svibnja 2015. godine do isplate,

- iznos od 14,55 eura od 04. lipnja 2015. godine do isplate,

- iznos od 14,55 eura od 04. srpnja 2015. godine do isplate,

- iznos od 14,55 eura od 07. kolovoza 2015. godine do isplate te na

- iznos od 14,55 eura od 04. rujna 2015. godine do isplate,

a sve po stopi koja se za razdoblje od 02. veljače 2008. godine do 31. srpnja 2015. godine određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, za razdoblje od 01. kolovoza 2015. godine do 31. prosinca 2022. godine po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, za razdoblje od 01. siječnja 2023. godine do 29. prosinca 2023. godine po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, a za razdoblje od 30. prosinca 2023. godine do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, s time da je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, u roku 15 dana.

VI. Nalaže se tuženiku Addiko bank d.d. OIB:14036333877 iz Zagreba, Slavonska avenija 6, platiti tužitelju CR OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], na ime preplate po osnovi valutne klauzule po Ugovoru o kreditu broj: 066-140/2007 sa sporazumom o osiguranju novčane tražbine od 30. svibnja 2007. godine iznos od 8.950,98 eura sa zakonskom zateznom kamatom tekućom na:

- iznos od 2,77 eura od 12. rujna 2007. godine do isplate,

- iznos od 2,77 eura od 12. rujna 2007. godine do isplate,

- iznos od 1,23 eura od 01. prosinca 2007. godine do isplate,

- iznos od 0,18 eura od 03. siječnja 2008.godine do isplate,

- iznos od 6,62 eura od 02. veljače 2008. godine do isplate,

- iznos od 9,05 eura od 01. ožujka 2008. godine do isplate,

- iznos od 14,87 eura od 01. travnja 2008. godine do isplate,

- iznos od 6,12 eura od 01. svibnja 2008. godine do isplate,

- iznos od 2,66 eura od 03. lipnja 2008. godine do isplate,

- iznos od 6,92 eura od 01. srpnja 2008. godine do isplate,

- iznos od 0,66 eura od 01. kolovoza 2008. godine do isplate,

- iznos od 0,96 eura od 02. rujna 2008. godine do isplate,

- iznos od 5,66 eura od 02. listopada 2008. godine do isplate,

- iznos od 32,80 eura od 01. studenog 2008. godine do isplate,

- iznos od 18,63 eura od 03. prosinca 2008. godine do isplate,

- iznos od 37,91 eura od 01. siječnja 2009. godine do isplate,

- iznos od 41,59 eura od 03. veljače 2009. godine do isplate,

- iznos od 43,25 eura od 03. ožujka 2009. godine do isplate,

- iznos od 38,67 eura od 01. travnja 2009. godine do isplate,

- iznos od 39,54 eura od 01. svibnja 2009. godine do isplate,

- iznos od 32,53 eura od 02. lipnja 2009. godine do isplate,

- iznos od 27,37 eura od 01. srpnja 2009. godine do isplate,

- iznos od 28,74 eura od 01. kolovoza 2009. godine do isplate,

- iznos od 31,46 eura od 01. rujna 2009. godine do isplate,

- iznos od 31,23 eura od 01. listopada 2009. godine do isplate,

- iznos od 28,48 eura od 03. studenog 2009. godine do isplate,

- iznos od 33,54 eura od 01. prosinca 2009. godine do isplate,

- iznos od 37,78 eura od 01. siječnja 2010. godine do isplate,

- iznos od 43,66 eura od 02. veljače 2010. godine do isplate,

- iznos od 42,31 eura od 02. ožujka 2010. godine do isplate,

- iznos od 50,30 eura od 01. travnja 2010. godine do isplate,

- iznos od 48,78 eura od 01. svibnja 2010. godine do isplate,

- iznos od 51,74 eura od 01. lipnja 2010. godine do isplate,

- iznos od 77,30 eura od 01. srpnja 2010. godine do isplate,

- iznos od 72,04 eura od 03. kolovoza 2010. godine do isplate,

- iznos od 88,12 eura od 01. rujna 2010. godine do isplate,

- iznos od 82,56 eura od 01. listopada 2010. godine do isplate,

- iznos od 73,63 eura od 03. studenog 2010. godine do isplate,

- iznos od 92,48 eura od 01. prosinca 2010. godine do isplate,

- iznos od 116,46 eura od 01. siječnja 2011. godine do isplate,

- iznos od 99,48 eura od 01. veljače 2011. godine do isplate,

- iznos od 106,01 eura od 01. ožujka 2011. godine do isplate,

- iznos od 98,43 eura od 01. travnja 2011. godine do isplate,

- iznos od 99,81 eura od 01. svibnja 2011. godine do isplate,

- iznos od 131,90 eura od 01. lipnja 2011. godine do isplate,

- iznos od 121,56 eura od 06. srpnja 2011. godine do isplate,

- iznos od 177,44 eura od 04. kolovoza 2011. godine do isplate,

- iznos od 177,61 eura od 06. rujna 2011. godine do isplate,

- iznos od 134,67 eura od 06. listopada 2011. godine do isplate,

- iznos od 134,78 eura od 05. studenog 2011. godine do isplate,

- iznos od 126,78 eura od 06. prosinca 2011. godine do isplate,

- iznos od 136,70 eura od 05. siječnja 2012. godine do isplate,

- iznos od 143,30 eura od 04. veljače 2012. godine do isplate,

- iznos od 142,78 eura od 06. ožujka 2012. godine do isplate,

- iznos od 139,05 eura od 05. travnja 2012. godine do isplate,

- iznos od 140,16 eura od 05. svibnja 2012. godine do isplate,

- iznos od 143,81 eura od 06. lipnja 2012. godine do isplate,

- iznos od 140,81 eura od 05. srpnja 2012. godine do isplate,

- iznos od 140,82 eura od 04. kolovoza 2012. godine do isplate,

- iznos od 138,15 eura od 06. rujna 2012. godine do isplate,

- iznos od 132,45 eura od 04. listopada 2012. godine do isplate,

- iznos od 139,38 eura od 07. studenog 2012. godine do isplate,

- iznos od 138,48 eura od 06. prosinca 2012. godine do isplate,

- iznos od 141,41 eura od 05. siječnja 2013. godine do isplate,

- iznos od 132,87 eura od 06. veljače 2013. godine do isplate,

- iznos od 136,15 eura od 06. ožujka 2013. godine do isplate,

- iznos od 140,55 eura od 05. travnja 2013. godine do isplate,

- iznos od 136,89 eura od 07. svibnja 2013. godine do isplate,

- iznos od 128,55 eura od 06. lipnja 2013. godine do isplate,

- iznos od 124,21 eura od 04. srpnja 2013. godine do isplate,

- iznos od 126,39 eura od 07. kolovoza 2013. godine do isplate,

- iznos od 132,50 eura od 05. rujna 2013. godine do isplate,

- iznos od 138,61 eura od 04. listopada 2013. godine do isplate,

- iznos od 136,51 eura od 07. studenog 2013. godine do isplate,

- iznos od 137,64 eura od 05. prosinca 2013. godine do isplate,

- iznos od 137,31 eura od 08. siječnja 2014. godine do isplate,

- iznos od 130,71 eura od 06. veljače 2014. godine do isplate,

- iznos od 132,54 eura od 06. ožujka 2014. godine do isplate,

- iznos od 131,57 eura od 04. travnja 2014. godine do isplate,

- iznos od 129,31 eura od 07. svibnja 2014. godine do isplate,

- iznos od 126,33 eura od 05. lipnja 2014. godine do isplate,

- iznos od 129,30 eura od 04. srpnja 2014. godine do isplate,

- iznos od 131,66 eura od 07. kolovoza 2014. godine do isplate,

- iznos od 134,88 eura od 09. rujna 2014. godine do isplate,

- iznos od 134,90 eura od 07. listopada 2014. godine do isplate,

- iznos od 137,27 eura od 08. studenog 2014. godine do isplate,

- iznos od 139,30 eura od 11. prosinca 2014. godine do isplate,

- iznos od 139,71 eura od 10. siječnja 2015. godine do isplate,

- iznos od 139,51 eura od 07. veljače 2015. godine do isplate,

- iznos od 139,51 eura od 07. ožujka 2015. godine do isplate,

- iznos od 139,51 eura od 08. travnja 2015. godine do isplate,

- iznos od 139,51 eura od 09. svibnja 2015. godine do isplate,

- iznos od 139,51 eura od 04. lipnja 2015. godine do isplate,

- iznos od 139,51 eura od 04. srpnja 2015. godine do isplate,

- iznos od 139,51 eura od 07. kolovoza 2015. godine do isplate te na

- iznos od 139,51 eura od 04. rujna 2015. godine do isplate,

a sve po stopi koja je za razdoblje od 12. rujna 2007. godine do 31. prosinca 2007. godine propisana odredbom članka 1. Uredbe o visini stope zatezne kamate, za razdoblje od 01. siječnja 2008. godine do 31. srpnja 2015. godine po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, za razdoblje od 01. kolovoza 2015. godine do 31. prosinca 2022. godine po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, za razdoblje od 01. siječnja 2023. godine do 29. prosinca 2023. godine po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, a za razdoblje od 30. prosinca 2023. godine do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, s time da je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, u roku 15 dana.

VII. Utvrđuje se ništetnim odredba članka 6. Ugovora o kreditu broj: 066- 18/2008 sa sporazumom o osiguranju novčane tražbine od 21. siječnja 2008. godine sklopljenog između tužitelja CR OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], kao korisnika kredita i prednika tuženika Hypo Alpe-Adria-Bank d.d. kao kreditora, u dijelu kojim je ugovorena promjenjiva kamatna stopa, kao i odredba članka 4. predmetnog Ugovora o kreditu, u dijelu kojim je ugovorena valutna klauzula u CHF.

VIII. Nalaže se tuženiku Addiko bank d.d. OIB:14036333877 iz Zagreba,

Slavonska avenija 6, platiti tužitelju CR OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], na ime preplate po osnovi promjenjive kamatne stope po Ugovoru o kreditu broj: 066-18/2008 sa sporazumom o osiguranju novčane tražbine od 21. siječnja 2008. godine iznos od 1.818,57 eura sa zakonskom zateznom kamatom tekućom na:

- iznos od 23,40 eura od 24. svibnja 2008. godine do isplate,

- iznos od 23,45 eura od 03. lipnja 2008. godine do isplate,

- iznos od 23,74 eura od 01. srpnja 2008. godine do isplate,

- iznos od 23,31 eura od 01. kolovoza 2008. godine do isplate,

- iznos od 23,33 eura od 02. rujna 2008. godine do isplate,

- iznos od 23,65 eura od 02. listopada 2008. godine do isplate,

- iznos od 25,51 eura od 01. studenog 2008. godine do isplate,

- iznos od 24,54 eura od 03. prosinca 2008. godine do isplate,

- iznos od 31,37 eura od 01. siječnja 2009. godine do isplate,

- iznos od 31,68 eura od 03. veljače 2009. godine do isplate,

- iznos od 31,82 eura od 03. ožujka 2009. godine do isplate,

- iznos od 31,44 eura od 01. travnja 2009. godine do isplate,

- iznos od 31,51 eura od 01. svibnja 2009. godine do isplate,

- iznos od 30,93 eura od 02. lipnja 2009. godine do isplate,

- iznos od 31,02 eura od 04. lipnja 2009. godine do isplate,

- iznos od 30,61 eura od 01. kolovoza 2009. godine do isplate,

- iznos od 30,84 eura od 01. rujna 2009. godine do isplate,

- iznos od 30,82 eura od 01. listopada 2009. godine do isplate,

- iznos od 30,59 eura od 03. studenog 2009. godine do isplate,

- iznos od 31,02 eura od 01. prosinca 2009. godine do isplate,

- iznos od 31,36 eura od 01. siječnja 2010. godine do isplate,

- iznos od 31,85 eura od 02. veljače 2010. godine do isplate,

- iznos od 31,74 eura od 02. ožujka 2010. godine do isplate,

- iznos od 32,40 eura od 01. travnja 2010. godine do isplate,

- iznos od 32,27 eura od 01. svibnja 2010. godine do isplate,

- iznos od 32,52 eura od 01. lipnja 2010. godine do isplate,

- iznos od 34,64 eura od 01. srpnja 2010. godine do isplate,

- iznos od 34,20 eura od 03. kolovoza 2010. godine do isplate,

- iznos od 35,53 eura od 01. rujna 2010. godine do isplate,

- iznos od 35,07 eura od 01. listopada 2010. godine do isplate,

- iznos od 34,33 eura od 03. studenog 2010. godine do isplate,

- iznos od 35,89 eura od 01. prosinca 2010. godine do isplate,

- iznos od 30,42 eura od 01. siječnja 2011. godine do isplate,

- iznos od 29,29 eura od 01. veljače 2011. godine do isplate,

- iznos od 29,73 eura od 01. ožujka 2011. godine do isplate,

- iznos od 29,22 eura od 01. travnja 2011. godine do isplate,

- iznos od 29,32 eura od 01. svibnja 2011. godine do isplate,

- iznos od 31,45 eura od 01. lipnja 2011. godine do isplate,

- iznos od 30,76 eura od 06. srpnja 2011. godine do isplate,

- iznos od 34,48 eura od 04. kolovoza 2011. godine do isplate,

- iznos od 34,49 eura od 06. rujna 2011. godine do isplate,

- iznos od 31,64 eura od 06. listopada 2011. godine do isplate,

- iznos od 16,82 eura od 05. studenog 2011. godine do isplate,

- iznos od 16,53 eura od 06. prosinca 2011. godine do isplate,

- iznos od 16,88 eura od 05. siječnja 2012. godine do isplate,

- iznos od 17,12 eura od 04. veljače 2012. godine do isplate,

- iznos od 17,10 eura od 06. ožujka 2012. godine do isplate,

- iznos od 16,97 eura od 05. travnja 2012. godine do isplate,

- iznos od 17,01 eura od 05. svibnja 2012. godine do isplate,

- iznos od 17,14 eura od 06. lipnja 2012. godine do isplate,

- iznos od 17,03 eura od 05. srpnja 2012. godine do isplate,

- iznos od 17,03 eura od 04. kolovoza 2012. godine do isplate,

- iznos od 16,94 eura od 06. rujna 2012. godine do isplate,

- iznos od 16,74 eura od 04. listopada 2012. godine do isplate,

- iznos od 16,98 eura od 07. studenog 2012. godine do isplate,

- iznos od 16,95 eura od 06. prosinca 2012. godine do isplate,

- iznos od 17,05 eura od 05. siječnja 2013. godine do isplate,

- iznos od 16,75 eura od 06. veljače 2013. godine do isplate,

- iznos od 16,87 eura od 06. ožujka 2013. godine do isplate,

- iznos od 17,02 eura od 05. travnja 2013. godine do isplate,

- iznos od 16,89 eura od 07. svibnja 2013. godine do isplate,

- iznos od 16,60 eura od 06. lipnja 2013. godine do isplate,

- iznos od 16,44 eura od 04. srpnja 2013. godine do isplate,

- iznos od 16,52 eura od 07. kolovoza 2013. godine do isplate,

- iznos od 16,74 eura od 05. rujna 2013. godine do isplate,

- iznos od 16,95 eura od 04. listopada 2013. godine do isplate,

- iznos od 16,88 eura od 07. studenog 2013. godine do isplate,

- iznos od 16,92 eura od 05. prosinca 2013. godine do isplate,

- iznos od 16,91 eura od 08. siječnja 2014. godine do isplate,

- iznos od 4,23 eura od 06. veljače 2014. godine do isplate,

- iznos od 4,25 eura od 06. ožujka 2014. godine do isplate,

- iznos od 4,24 eura od 04. travnja 2014. godine do isplate,

- iznos od 4,22 eura od 07. svibnja 2014. godine do isplate,

- iznos od 4,19 eura od 05. lipnja 2014. godine do isplate,

- iznos od 4,22 eura od 04. srpnja 2014. godine do isplate,

- iznos od 4,24 eura od 07. kolovoza 2014. godine do isplate,

- iznos od 4,27 eura od 09. rujna 2014. godine do isplate,

- iznos od 4,27 eura od 07. listopada 2014. godine do isplate,

- iznos od 4,29 eura od 08. studenog 2014. godine do isplate,

- iznos od 4,31 eura od 11. prosinca 2014. godine do isplate,

- iznos od 4,32 eura od 10. siječnja 2015. godine do isplate,

- iznos od 4,32 eura od 07. veljače 2015. godine do isplate,

- iznos od 4,32 eura od 07. ožujka 2015. godine do isplate,

- iznos od 4,32 eura od 08. travnja 2015. godine do isplate,

- iznos od 4,32 eura od 09. svibnja 2015. godine do isplate,

- iznos od 4,32 eura od 04. lipnja 2015. godine do isplate,

- iznos od 4,32 eura od 04. srpnja 2015. godine do isplate,

- iznos od 4,32 eura od 07. kolovoza 2015. godine do isplate te na

- iznos od 4,32 eura od 04. rujna 2015. godine do isplate,

a sve po stopi koja se za razdoblje od 24. svibnja 2008. godine do 31. srpnja 2015. godine određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, za razdoblje od 01. kolovoza 2015. godine do 31. prosinca 2022. godine po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, za razdoblje od 01. siječnja 2023. godine do 29. prosinca 2023. godine po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, a za razdoblje od 30. prosinca 2023. godine do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, s time da je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, u roku 15 dana.

IX. Nalaže se tuženiku Addiko bank d.d. OIB:14036333877 iz Zagreba,

Slavonska avenija 6, platiti tužitelju CR OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], na ime preplate po osnovi valutne klauzule po Ugovoru o kreditu broj: 066-18/2008 sa sporazumom o osiguranju novčane tražbine od 21. siječnja 2008. godine iznos od 5.597,50 eura sa zakonskom zateznom kamatom tekućom na:

- iznos od 1,04 eura od 01. srpnja 2008. godine do isplate,

- iznos od 0,18 eura od 02. listopada 2008. godine do isplate,

- iznos od 18,52 eura od 01. studenog 2008. godine do isplate,

- iznos od 8,94 eura od 03. prosinca 2008. godine do isplate,

- iznos od 21,96 eura od 01. siječnja 2009. godine do isplate,

- iznos od 24,45 eura od 03. veljače 2009. godine do isplate,

- iznos od 25,57 eura od 03. ožujka 2009. godine do isplate,

- iznos od 22,48 eura od 01. travnja 2009. godine do isplate,

- iznos od 23,07 eura od 01. svibnja 2009. godine do isplate,

- iznos od 18,34 eura od 02. lipnja 2009. godine do isplate,

- iznos od 19,05 eura od 04. lipnja 2009. godine do isplate,

- iznos od 15,78 eura od 01. kolovoza 2009. godine do isplate,

- iznos od 17,61 eura od 01. rujna 2009. godine do isplate,

- iznos od 17,45 eura od 01. listopada 2009. godine do isplate,

- iznos od 15,60 eura od 03. studenog 2009. godine do isplate,

- iznos od 19,08 eura od 01. prosinca 2009. godine do isplate,

- iznos od 21,88 eura od 01. siječnja 2010. godine do isplate,

- iznos od 25,85 eura od 02. veljače 2010. godine do isplate,

- iznos od 24,94 eura od 02. ožujka 2010. godine do isplate,

- iznos od 30,34 eura od 01. travnja 2010. godine do isplate,

- iznos od 29,31 eura od 01. svibnja 2010. godine do isplate,

- iznos od 31,31 eura od 01. lipnja 2010. godine do isplate,

- iznos od 48,57 eura od 01. srpnja 2010. godine do isplate,

- iznos od 45,02 eura od 03. kolovoza 2010. godine do isplate,

- iznos od 55,88 eura od 01. rujna 2010. godine do isplate,

- iznos od 52,12 eura od 01. listopada 2010. godine do isplate,

- iznos od 46,09 eura od 03. studenog 2010. godine do isplate,

- iznos od 58,82 eura od 01. prosinca 2010. godine do isplate,

- iznos od 75,02 eura od 01. siječnja 2011. godine do isplate,

- iznos od 63,55 eura od 01. veljače 2011. godine do isplate,

- iznos od 67,96 eura od 01. ožujka 2011. godine do isplate,

- iznos od 62,84 eura od 01. travnja 2011. godine do isplate,

- iznos od 63,77 eura od 01. svibnja 2011. godine do isplate,

- iznos od 85,45 eura od 01. lipnja 2011. godine do isplate,

- iznos od 78,47 eura od 06. srpnja 2011. godine do isplate,

- iznos od 116,21 eura od 04. kolovoza 2011. godine do isplate,

- iznos od 116,32 eura od 06. rujna 2011. godine do isplate,

- iznos od 87,32 eura od 06. listopada 2011. godine do isplate,

- iznos od 87,39 eura od 05. studenog 2011. godine do isplate,

- iznos od 81,99 eura od 06. prosinca 2011. godine do isplate,

- iznos od 88,69 eura od 05. siječnja 2012. godine do isplate,

- iznos od 93,15 eura od 04. veljače 2012. godine do isplate,

- iznos od 92,80 eura od 06. ožujka 2012. godine do isplate,

- iznos od 90,28 eura od 05. travnja 2012. godine do isplate,

- iznos od 91,03 eura od 05. svibnja 2012. godine do isplate,

- iznos od 93,50 eura od 06. lipnja 2012. godine do isplate,

- iznos od 91,47 eura od 05. srpnja 2012. godine do isplate,

- iznos od 91,48 eura od 04. kolovoza 2012. godine do isplate,

- iznos od 89,67 eura od 06. rujna 2012. godine do isplate,

- iznos od 85,82 eura od 04. listopada 2012. godine do isplate,

- iznos od 90,50 eura od 07. studenog 2012. godine do isplate,

- iznos od 89,89 eura od 06. prosinca 2012. godine do isplate,

- iznos od 91,87 eura od 05. siječnja 2013. godine do isplate,

- iznos od 86,11 eura od 06. veljače 2013. godine do isplate,

- iznos od 88,32 eura od 06. ožujka 2013. godine do isplate,

- iznos od 91,29 eura od 05. travnja 2013. godine do isplate,

- iznos od 88,82 eura od 07. svibnja 2013. godine do isplate,

- iznos od 83,19 eura od 06. lipnja 2013. godine do isplate,

- iznos od 80,25 eura od 04. srpnja 2013. godine do isplate,

- iznos od 81,73 eura od 07. kolovoza 2013. godine do isplate,

- iznos od 85,85 eura od 05. rujna 2013. godine do isplate,

- iznos od 89,98 eura od 04. listopada 2013. godine do isplate,

- iznos od 88,56 eura od 07. studenog 2013. godine do isplate,

- iznos od 89,33 eura od 05. prosinca 2013. godine do isplate,

- iznos od 89,10 eura od 08. siječnja 2014. godine do isplate,

- iznos od 79,33 eura od 06. veljače 2014. godine do isplate,

- iznos od 80,48 eura od 06. ožujka 2014. godine do isplate,

- iznos od 79,88 eura od 04. travnja 2014. godine do isplate,

- iznos od 78,45 eura od 07. svibnja 2014. godine do isplate,

- iznos od 76,57 eura od 05. lipnja 2014. godine do isplate,

- iznos od 78,44 eura od 04. srpnja 2014. godine do isplate,

- iznos od 79,93 eura od 07. kolovoza 2014. godine do isplate,

- iznos od 81,96 eura od 09. rujna 2014. godine do isplate,

- iznos od 81,97 eura od 07. listopada 2014. godine do isplate,

- iznos od 83,47 eura od 08. studenog 2014. godine do isplate,

- iznos od 84,75 eura od 11. prosinca 2014. godine do isplate,

- iznos od 85,01 eura od 10. siječnja 2015. godine do isplate,

- iznos od 84,88 eura od 07. veljače 2015. godine do isplate,

- iznos od 84,88 eura od 07. ožujka 2015. godine do isplate,

- iznos od 84,88 eura od 08. travnja 2015. godine do isplate,

- iznos od 84,88 eura od 09. svibnja 2015. godine do isplate,

- iznos od 84,88 eura od 04. lipnja 2015. godine do isplate,

- iznos od 84,88 eura od 04. srpnja 2015. godine do isplate,

- iznos od 84,88 eura od 07. kolovoza 2015. godine do isplate te na

- iznos od 84,88 eura od 04. rujna 2015. godine do isplate,

a sve po stopi koja se za razdoblje od 01. srpnja 2008. godine do 31. srpnja 2015. godine određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, za razdoblje od 01. kolovoza 2015. godine do 31. prosinca 2022. godine po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, za razdoblje od 01. siječnja 2023. godine do 29. prosinca 2023. godine po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, a za razdoblje od 30. prosinca 2023. godine do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, s time da je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, u roku 15 dana.

X. Nalaže se tuženiku Addiko bank d.d. OIB:14036333877 iz Zagreba,

Slavonska avenija 6, naknaditi tužitelju CR OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], trošak parničnog postupka u iznosu od 5.662,81 eura sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 21. studenog 2025. godine do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, s time da je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, u roku 15 dana.

XI. Odbija se dio tužbenog zahtjeva za isplatom zakonske zatezne kamate po Ugovoru o kreditu broj: 016-1655/2006 sa sporazumom o osiguranju novčane tražbine od 04. srpnja 2006. godine tekuće na iznos od 17,35 eura od 06. svibnja 2007. godine do 07. svibnja 2007. godine kao neosnovan.

XII. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadom troška parničnog postupka preko

dosuđenog iznosa kao neosnovan.

XIII. Odbija se zahtjev tuženika za naknadom troška parničnog postupka kao neosnovan.

r i j e š i o  j e

Dopušta se preinaka tužbe povećanjem tužbenog zahtjeva učinjena podneskom od 11. srpnja 2025. godine.

Obrazloženje

1. Punomoćnik tužitelja u tužbi navodi da su tužitelj i prednik tuženika Hypo Alpe-Adria-Bank d.d. dana 04. srpnja 2006. godine sklopili Ugovor o kreditu sa sporazumom o osiguranju novčane tražbine broj 016-1655/2006, solemniziran kod javnog bilježnika Ilinke Lisonek iz Zagreba pod brojem OU-1576/2006, s time da su dana 30. svibnja 2007. godine sklopili Ugovor o kreditu sa sporazumom o osiguranju novčane tražbine broj 066-140/2007, solemniziran kod javnog bilježnika Ilinke Lisonek iz Zagreba pod brojem OU-11331/2006, a dana 21. siječnja 2008. godine sklopili su Ugovor o kreditu sa sporazumom o osiguranju novčane tražbine broj 066- 18/2008, solemniziran kod javnog bilježnika Ilinke Lisonek iz Zagreba pod brojem OU-1669/2008. Naime Ugovorom o kreditu broj 016-1655/2006 prednik tuženika je odobrio tužitelju kredit u iznosu od 78.500,00 CHF u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju tuženika važećem na dan korištenja kredita, na rok otplate 20 godina i s promjenjivom kamatnom stopom koja je na dan sklapanja predmetnog Ugovora o kreditu iznosila 3,88% godišnje, a Ugovorom o kreditu broj 066-140/2007 prednik tuženika je odobrio tužitelju kredit u iznosu od 107.600,00 CHF u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju tuženika važećem na dan korištenja kredita, na rok otplate 25 godina i s promjenjivom kamatnom stopom koja je na dan sklapanja predmetnog Ugovora o kreditu iznosila 4,20% godišnje, dok je Ugovorom o kreditu broj 066-18/2008 prednik tuženika je odobrio tužitelju kredit u iznosu od 67.000,00 CHF u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju tuženika važećem na dan korištenja kredita, na rok otplate 25 godina i s promjenjivom kamatnom stopom koja je na dan sklapanja predmetnog Ugovora o kreditu iznosila 5,00% godišnje. Nastavno punomoćnik tužitelja je istaknuo da je predmetnim Ugovorima o kreditu ugovorena promjenjiva kamatna stopa i valutna klauzula u CHF, koje odredbe su nepoštene, a time i ništetne. Isto tako punomoćnik tužitelja je naglasio da je presudom Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/12 od 04. srpnja 2013. godine koja je potvrđena presudom Visokog trgovačkog suda RH poslovni broj Pž- 7129/13 od 13. lipnja 2014. godine, kao i presudom Visokog trgovačkog suda RH poslovni broj Pž-6632/17 od 14. lipnja 2017. godine, utvrđeno da je između ostalih banaka i tuženik u razdoblju od 10. rujna 2003. godine do 31. prosinca 2008. godine, odnosno u razdoblju od 01. lipnja 2004. godine do 31. prosinca 2008. godine povrijedio kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe na način da je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja obveze po ugovorima o kreditima promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom banke i drugim internim aktima banke, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja ugovora tuženik kao trgovac i korisnici kredita nisu pojedinačno pregovarali i ugovorom utvrdili egzaktne parametre i metodu izračuna tih parametara koji utječu na odluku tuženika o promjeni ugovorne kamate, odnosno koristio je nepoštenu ugovornu odredbu kojom je ugovorena valutna klauzula, o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo, a da nisu informirali potrošače o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane, informirane odluke potrošača, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama strana na štetu potrošača, čime je tuženik postupio suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača i odredbama Zakona o obveznim odnosima, što je potvrđeno i odlukom Vrhovnog suda RH poslovni broj Revt-249/14 od 09. travnja 2015. godine i odlukom poslovni broj Rev-2221/18 od 03. rujna 2019. godine. Inače sud je sukladno odredbi članka 502 c Zakona o parničnom postupku vezan za navedeno pravno utvrđenje. Nadalje punomoćnik tužitelja je istaknuo su tužitelj i prednik tuženika dana 07. siječnja 2016. godine sklopili Aneks uz Ugovor o kreditu broj: 016-1655/2006 sa sporazumom o osiguranju novčane tražbine, zatim Aneks uz Ugovor o kreditu broj: 066-140/2007 sa sporazumom o osiguranju novčane tražbine, kao i Aneks uz Ugovor o kreditu broj: 066-18/2008 sa sporazumom o osiguranju novčane tražbine, kojim je sukladno odredbama Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju izvršene konverzija kredita iz kredita uz valutnu klauzulu u CHF u kredit uz valutnu klauzulu u EUR, ali se time tužitelj nije odrekao svojih prava i potraživanja temeljem ništetnosti odredbi osnovnog Ugovora o kreditu broj 066-140/2007 i Ugovora o kreditu broj 066-18/2008 do dana izvršene konverzije, a niti sklapanje tih Aneksa Ugovoru o kreditu predstavlja bilo kakvu konvalidaciju učinaka ništetnosti do dana konverzije, koje stajalište je izraženo i u odluci Vrhovnog suda RH poslovni broj Rev-2868/18 od 12. veljače 2019. godine i poslovni broj Rev- 18/18 od 26. svibnja 2020. godine, s time da je isto stajalište zauzeo i Sud EU u predmetu poslovni broj C-452/18 od 09. srpnja 2020. godine i poslovni broj C-118/17. Slijedom navedenog punomoćnik tužitelja je konačno postavljenim tužbenim zahtjevom predložio donošenje presude kojom se utvrđuje ništetnim odredba članka 6. i članka 4. Ugovora o kreditu broj 016-1655/2006 od 04. srpnja 2006. godine, zatim odredba članka 6. i članka 4. Ugovora o kreditu broj 066-140/2007 od 30. svibnja 2007. godine te odredba članka 6. i članka 4. Ugovora o kreditu broj 066- 18/2008 od 21. siječnja 2008. godine, u dijelu kojim je ugovorena promjenjiva kamatna stopa i valutna klauzula u CHF te naložiti tuženiku platiti tužitelju na ime preplate po osnovi promjenjive kamatne stope po Ugovoru o kreditu broj 016- 1655/2006 iznos od 4.838,62 eura sa zakonskom zateznom kamatom tekućom na svaki pojedini preplaćeni iznos od prvog slijedećeg dana nakon dana plaćanja do isplate, osim za iznos od 17,35 eura za koji je zatražena zakonska zatezna kamata tekuća od 06. svibnja 2007. godine do isplate, a na ime preplate po osnovi valutne klauzule po tom Ugovoru o kreditu iznos od 6.242,94 eura sa zakonskom zateznom kamatom tekućom na svaki pojedini preplaćeni iznos od prvog slijedećeg dana nakon dana plaćanja do isplate, zatim platiti tužitelju na ime preplate po osnovi promjenjive kamatne stope po Ugovoru o kreditu broj 066-140/2007 iznos od 5.615,79 eura sa zakonskom zateznom kamatom tekućom na svaki pojedini preplaćeni iznos od prvog slijedećeg dana nakon dana plaćanja do isplate, a na ime preplate po osnovi valutne klauzule po tom Ugovoru o kreditu iznos od 8.950,98 eura sa zakonskom zateznom kamatom tekućom na svaki pojedini preplaćeni iznos od prvog slijedećeg dana nakon dana plaćanja do isplate te platiti tužitelju na ime preplate po osnovi promjenjive kamatne stope po Ugovoru o kreditu broj 066-18/2008 iznos od 1.818,57 eura sa zakonskom zateznom kamatom tekućom na svaki pojedini preplaćeni iznos od prvog slijedećeg dana nakon dana plaćanja do isplate, a na ime preplate po osnovi valutne klauzule po tom Ugovoru o kreditu iznos od 5.597,50 eura sa zakonskom zateznom kamatom tekućom na svaki pojedini preplaćeni iznos od prvog slijedećeg dana nakon dana plaćanja do isplate uz naknadu troškova parničnog postupka sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana donošenja presude do isplate.

2. Punomoćnik tuženika se očitovao na tužbu ističući da osporava osnov i visinu tužbe i tužbenog zahtjeva, s time da je prvenstveno naglasio da tužitelj kao predmet raspravljanja u ovom postupku navodi ništetnost pojedinih odredbi Ugovora o kreditu koje je sklopio s tuženikom i vraćanje stečenog bez osnove, iako su strane Ugovora o kreditu navedene odredbe zamijenile drugim i to s retroaktivnim učinkom, pa stoga sporne odredbe više ne egzistiraju, kao što su se sporazumjele oko iznosa kojeg tužitelj potražuje u ovom postupku. Naime tužitelj i tuženik su sklopili Anekse uz Ugovore o kreditu kojim su konvertirali kredit i to sukladno prisilnim propisima Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju, koji predstavlja snažnu i izvanrednu intervenciju države kojom je prije svega uspostavljen ravnopravan odnos korisnika kredita denominiranih u CHF s onima čiji krediti su bili denominirani u EUR, uspostavljena je ravnoteža između ugovornih strana i kojim je zakonodavac cjelovito riješio pitanje restitucije potrošača. Dakle sve i da je odredba o valutnoj klauzuli u CHF i o promjenjivoj kamatnoj stopi ništetna, što se osporava, takva ništetnost djeluje ex tunc i smatra se sa iste nikada nije niti bilo, a strane Ugovora o kreditu su je zamijenile dopuštenom odredbom o valutnoj klauzuli i uredili sve posljedice u smislu restitucije tužitelja upravo njegovim prihvaćanjem izračuna konverzije i sklapanjem Aneksa uz ugovore o kreditu. Nastavno punomoćnik tuženika je istaknuo da je Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju bio predmet ocjene ustavnosti pred Ustavnim sudom RH, koji je rješenjem broj U-I- 3685/2015 i dr. od 04. travnja 2017. godine potvrdio sukladnost istog s Ustavom RH, s time da se ujedno u tom rješenju navodi kako se zakonodavac odlučio na ovakvu izvanrednu intervenciju s retroaktivnim učinkom i kako bi se smanjila opterećenost općinskih sudova radi postupaka koji su ili će pokrenuti potrošači. Isto tako punomoćnik tuženika je naglasio da predmetom postupka može biti samo ispravnost izračuna konverzije, odnosno postupanje tuženika u skladu s odredbama Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju. Slijedom navedenog punomoćnik tuženika je ističući ujedno i prigovor zastare potraživanja te navodeći da je tužbenim zahtjevom od 11. srpnja 2025. godine tužba preinačena, a kojoj preinaci se protivi, predložio odbiti tužbeni zahtjev kao neosnovan uz naknadu troškova parničnog postupka.

3. Tijekom dokaznog postupka sud je izveo dokaz uvidom u presliku solemniziranog Ugovora o kreditu broj: 016-1655/2007 sa sporazumom o osiguranju novčane tražbine od 04. srpnja 2006. godine (list 8-14 spisa), u presliku solemniziranog Ugovora o kreditu broj: 066-140/2007 sa sporazumom o osiguranju novčane tražbine od 30. svibnja 2007. godine (list 15-21 spisa), u presliku solemniziranog Ugovora o kreditu broj: 066-18/2008 sa sporazumom o osiguranju novčane tražbine od 21. siječnja 2008. godine (list 22-28 spisa), u presliku solemniziranog Aneksa uz Ugovor o kreditu broj: 016-1655/2006 sa sporazumom o osiguranju novčane tražbine od 07. siječnja 2016. godine (list 39-43 spisa), u presliku solemniziranog Aneksa uz Ugovor o kreditu broj: 066-140/2007 sa sporazumom o osiguranju novčane tražbine od 07. siječnja 2016. godine (list 45-49, 65-69 i 85-87 spisa), u presliku solemniziranog Aneksa uz Ugovor o kreditu broj: 066-18/2008 sa sporazumom o osiguranju novčane tražbine od 07. siječnja 2016. godine (list 51-55, 88-92 spisa), u presliku izračuna konverzije kredita denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u švicarskom franku (list 57-62, 71-72 i 93-98 spisa), u presliku obavijesti o provedenoj konverziji (list 99, 102 i 105 spisa), u presliku otplatnog plana (list 100-101, 103-104 i 106-107; stranica 185-186, 190-192, 195-202, 205-208, 212- 215, 218-220, 225, 230-234, 237-244, 251-255, 259-263 i 271-274 spisa), u presliku specifikacija uplata (list 108-116; stranica 187-188, 221-224, 226-228, 245-248 i 265- 268 spisa), u presliku promotivnih materijala (list 117 i 152-159 spisa), u presliku objavljenih članaka (list 118, 120-122, 160-161 i 171-177 spisa), u presliku sudske prakse (list 119, 123-151, 162-167 i 321-330 spisa), u presliku zahtjeva za kredit (list 168 spisa), u presliku pregleda kamatnih stopa (list 169-170 spisa), u presliku obavijesti o promjenama kamatnih stopa (stranica 189, 193, 203, 209-210, 216-217, 229-230, 235, 249, 256-257, 264, 269-270 i 275 spisa), u iskaz tužitelja (stranica 318-319 spisa) te u nalaz i mišljenje stalnog sudskog vještaka za financije, računovodstvo i vrijednosne papire IR (stranica 335-372 spisa).

4. Temeljem tako provedenog dokaznog postupka, a cijeneći prema brižljivoj i savjesnoj ocjeni svaki dokaz zasebno i sve dokaze u njihovoj ukupnosti, kao i na temelju rezultata cjelokupnog postupka sukladno odredbi članka 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19 i 80/22 - u daljnjem tekstu ZPP-a) sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev djelomično osnovan.

5. Među strankama je dakle nesporna aktivna i pasivna legitimacija, činjenica da su tužitelj, kao korisnik kredita i prednik tuženika Hypo Alpe-Adria-Bank d.d. kao kreditor, dana 04. srpnja 2006. godine sklopili Ugovor o kreditu, kojim je prednik tuženika odobrio i stavio na raspolaganje tužitelju stambeni kredit u iznosu od 78.500,00 CHF u kunskoj protuvrijednosti prema srednjem tečaju kreditora važećem na dan korištenja kredita, na rok otplate 20 godina i s početnom ugovorenom kamatnom stopom od 3,88%, koja je promjenjiva sukladno „Odluci o kamatnim stopama Hypo Alpe-Adria-Bank d.d. ili drugog akta Banke“, s time da su ujedno dana 30. svibnja 2007. godine sklopili Ugovor o kreditu, kojim je prednik tuženika odobrio tužitelju kredit za adaptaciju kuće u iznosu od 107.600,00 CHF u kunskoj protuvrijednosti prema srednjem tečaju kreditora važećem na dan korištenja kredita, na rok otplate 25 godina i s početnom ugovorenom kamatnom stopom od 4,20%, koja je promjenjiva sukladno „Odluci o kamatnim stopama Hypo Alpe-Adria-Bank d.d. ili drugog akta Banke“, a dana 21. siječnja 2008. godine sklopili su Ugovor o kreditu kojim je prednik tuženika odobrio tužitelju stambeni kredit u iznosu od 67.000,00 CHF u kunskoj protuvrijednosti prema srednjem tečaju kreditora važećem na dan korištenja kredita, na rok otplate 25 godina i s početnom ugovorenom kamatnom stopom od 4,20%. Isto tako nesporna je činjenica da su tužitelj, korisnik kredita i prednik tuženika Hypo Alpe-Adria-Bank d.d., kreditor, dana 07. siječnja 2016. godine sklopili Anekse uz Ugovore o kreditu, kojima je sukladno odredbama Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju izvršena konverzija kredita s valutnom klauzulom u CHF u kredit s valutnom klauzulom u EUR. Naprotiv sporno je pitanje da li tužitelj s obzirom na provedenu konverziju ima pravo po osnovi ništetnih odredbi osnovnih Ugovora o kreditu vezanih uz promjenjivu kamatnu stopu i valutnu klauzulu u CHF zahtijevati isplatu tih preplaćenih iznosa, kao i razliku glavnice, s time da je ujedno sporno potrošačko svojstvo tužitelja, a sporan je i zatraženi tijek zakonske zatezne kamate, kao i prigovor zastare potraživanja.

6. Prvenstveno treba naglasiti da je punomoćnik tužitelja tužbenim zahtjevom od 11. srpnja 2025. godine povećao tužbeni zahtjev, čime je tužba sukladno odredbi članka 191. stavka 1. ZPP-a preinačena, za što je sukladno odredbi članka 190. stavka 3. ZPP-a potreban pristanak tuženika, s time da se punomoćnik tuženika protivio preinaci. Naime sud je sukladno odredbi članka 190. stavka 3. ZPP-a dopustio preinaku tužbe povećanjem tužbenog zahtjeva, jer osim što tužitelj bez svoje krivnje nije mogao preinačiti tužbu do zaključenja prethodnog postupka, s obzirom da su tek provedenim financijskim vještačenjem utvrđene nove činjenice od kojih ovisi visina tužbenog zahtjeva, već je to ujedno svrsishodno za konačno rješenje odnosa među strankama. Drugim riječima kada sud ne bi dopustio navedenu preinaku tužbe povećanjem tužbenog zahtjeva sukladno nalazu i mišljenju sudskog vještaka financijske struke, tada bi tužitelj, koji je predložio provođenje dokaza financijskim vještačenjem upravo iz razloga jer ne raspolaže potrebnim stručnim znanjem, kao uostalom niti tuženik i sud, zapravo bio doveden u neravnopravni položaj u odnosu na tuženika, s obzirom da se dokaz vještačenjem u postupku uvijek provodi nakon zaključenja prethodnog postupka, a što nikako nije bila intencija zakonodavca. Naprotiv upravo zbog ovakvih situacija odredbom članka 190. stavka 2. ZPP-a je propisan izuzetak od pravila da tužitelj može preinačiti tužbu do zaključenja prethodnog postupka. Slijedom navedenog odlučeno je kao u izreci rješenja.

7. Nastavno u odnosu na sporno pitanje da li tužitelj s obzirom na nespornu činjenicu da je Aneksom uz Ugovor o kreditu broj: 016-1655/2006 sa sporazumom o osiguranju novčane tražbine od 07. siječnja 2016. godine (list 39-43 spisa), kao i Aneksom uz Ugovor o kreditu broj: 066-140/2007 sa sporazumom o osiguranju novčane tražbine od 07. siječnja 2016. godine (list 45-49, 65-69 i 85-87 spisa), te Aneksom uz Ugovor o kreditu broj: 066-18/2008 sa sporazumom o osiguranju novčane tražbine od 07. siječnja 2016. godine (list 51-55 i 88-92 spisa) sukladno odredbama Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju („Narodne novine“ broj 102/15 – u daljnjem tekstu ZIDZPK/15) izvršena konverzija kredita s valutnom klauzulom u CHF u kredit s valutnom klauzulom u EUR, ima pravo zahtijevati utvrđenje ništetnim odredbi osnovnih ugovora o kreditu vezanih uz promjenjivu kamatnu stopu i valutnu klauzulu u CHF i po toj osnovi isplatu preplaćenih iznosa, sud je utvrdio slijedeće. Bitno je naglasiti da je Vrhovni sud RH rješenjem poslovni broj Rev-1096/22 od 08. studenog 2022. godine izrazio pravni stav da se sklapanjem dodataka ugovoru kojim je izvršena konverzija sukladno odredbama ZIDZPK/15 ne gubi pravo na potraživanje preplaćenih iznosa temeljem nepoštenih i ništetnih odredbi osnovnog ugovora o kreditu te korisnik kredita zadržava pravo potraživati eventualnu razliku preplaćenih iznosa temeljem nepoštenih i ništetnih odredbi osnovnog ugovora o kreditu ako takva razlika postoji, s time da je ujedno Vrhovni sud RH već ranije odlukom poslovni broj Rev-2868/18 od 12. veljače 2019. godine utvrdio da potrošači s konvertiranim kreditima imaju pravo utvrđivati ništetnost iz osnovnog ugovora o kreditu. Dakle tužitelj konverzijom nije izgubio pravo na potraživanje na temelju nepoštenih, a time i ništetnih odredbi osnovnih ugovora o kreditu, jer osim što to nije propisano odredbama ZIDZPK/15, već to ne proizlazi niti iz odredbi predmetnog Aneksa uz Ugovor o kreditu broj: 016- 1655/2006 od 07. siječnja 2016. godine, kao i Aneksom uz Ugovor o kreditu broj:

066-140/2007od 07. siječnja 2016. godine te Aneksom uz Ugovor o kreditu broj: 066- 18/2008 od 07. siječnja 2016. godine. Iako je zakonitost i provedba konverzije sukladno odredbama ZIDZPK/15 utvrđena rješenjem Vrhovnog suda RH u oglednom postupku poslovni broj Gos-1/19 od 04. ožujka 2020. godine, kao i odlukom Ustavnog suda RH broj U-I-3685/15 od 04. travnja 2017. godine, sklapanjem sporazuma o konverziji potrošači, korisnici kredita uz valutnu klauzulu u CHF nisu izgubili pravo potraživati stečeno bez osnove temeljem nepoštenih, a time i ništetnih ugovornih odredbi osnovnog ugovora o kreditu za razdoblje važenja ugovora o kreditu uz valutnu klauzulu u CHF do dana sklapanja sporazuma o konverziji, kojim su izmijenjeni samo uvjeti i način otplate kredita, što proizlazi iz same činjenice da se radi o dodatku, aneksu osnovnom ugovoru o kreditu, a ne o sklapanju novog ugovora o kreditu. Naime sklapanjem sporazuma o konverziji nepoštene, a time i ništetne odredbe osnovnog ugovora o kreditu nisu sukladno odredbi članka 326. stavka 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21 i 114/22 – u daljnjem tekstu ZOO-a) postale valjane, a ujedno niti odredbama ZIDZPK/15 nije propisano da bi ništetni osnovni ugovori, odnosno ništetne odredbe osnovnih ugovora o kreditu provedenom konverzijom konvalidirali, postali valjani. Nadalje Vrhovni sud RH je rješenjem poslovni broj Rev-1096/22 od 08. studenog 2022. godine ujedno naglasio da korisnici kredita imaju pravo na razliku preplaćenih iznosa temeljem nepoštenih i ništetnih odredbi osnovnog ugovora o kreditu, jer time dolazi do izjednačavanja prava korisnika kredita u CHF koji su sklopili dodatak ugovoru o kreditu, kojim je izvršena konverzija u odnosu na korisnike kredita u CHF koji nisu sklopili dodatak, tim više što su u razdoblju od sklapanja osnovnog ugovora o kreditu do dana konverzije takvi potrošači imali jednaki pravni status. Isto tako Sud Europske unije je presudom poslovni broj C-452/18 i C-118/17 utvrdio da potrošači imaju pravo na svoja potraživanja osim u slučaju ako bi se informirano nagodili s bankom o tome, ali se potrošači nisu odrekli svojih potraživanja, s obzirom da niti nisu mogli znati hoće li naknadno biti utvrđena ništetnom valutna klauzula u CHF, koje utvrđenje ništetnim je uslijedilo tek nakon provedene konverzije, u kolektivnom sporu, pa potrošači imaju pravo na puno obeštećenje iako je provedena zakonska konverzija.

8. Nastavno treba naglasiti da je odredbom članka 81. Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ broj 96/03, 46/07 i 79/07 – u daljnjem tekstu ZZP-a) propisano da se ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra nepoštenom ako suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, s time da se smatra da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je tu odredbu unaprijed formulirao trgovac, zbog čega potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, poglavito ako je riječ o odredbi unaprijed formuliranog standardnog ugovora trgovca, a sukladno odredbi članka 87. stavka 1. ZZP-a nepoštena ugovorna odredba je ništetna. Isto tako odredbom članka 82. točke 11. ZZP-a propisano je da se nepoštenom može smatrati odredba kojom se trgovcu dopušta jednostrano mijenjati ugovorne odredbe bez valjanog, ugovorom predviđenog razloga, a prema odredbi članka 84. ZZP-a nije dopušteno ocjenjivati da li su ugovorne odredbe o predmetu ugovora i cijeni dopuštene, ako su te odredbe jasne, lako razumljive i uočljive. S obzirom da su ugovorne odredbe predmetnih Ugovora o kreditu koje se odnose na promjenjivu kamatnu stopu i valutnu klauzulu odredbe o predmetu ugovora i o cijeni, koji pravni stav je zauzeo Vrhovni sud RH, bitno je naglasiti da je prema odredbi članka 4. stavka 2. Direktive 93/13/EEZ od 05. travnja 1993. godine o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima (u daljnjem tekstu Direktiva 93/13/EEZ) ugovorna odredba jasna i razumljiva ako je ta odredba ne samo gramatički razumljiva, nego su potrošaču jasni ekonomski razlozi koji se nalaze u pozadini primjene te odredbe kako bi na temelju točnih i razumljivih kriterija mogao procijeniti ukupne ekonomske posljedice koje iz tih odredbi proizlaze, odnosno kako bi mogao sagledati koliki će biti iznos zaduženja za čitavo vrijeme trajanja ugovora o kreditu. Imajući na umu da se odredbama ZZP-a uređuje zaštita osnovnih prava potrošača pri kupnji proizvoda i usluga s posebnim osvrtom na djelotvorniju pravnu zaštitu potrošača, koji se u ugovorima s trgovcima posebice u tzv. tipskim, unaprijed formuliranim ugovorima, što su i predmetni Ugovori o kreditu, pojavljuju kao „slabija strana“, jer se u takvim ugovorima o ugovornim odredbama nije pojedinačno pregovaralo, s obzirom da pregovaranje podrazumijeva da je potrošač mogao stvarno utjecati na sadržaj ugovornih odredaba, što suprotno osnovnom načelu obveznog prava, načelu savjesnosti i poštenja, može uzrokovati znatnu neravnotežu u pravima i obvezama na štetu potrošača, sud je analizirajući odredbe predmetnih Ugovora o kreditu vezanih uz promjenjivu kamatnu stopu i valutnu klauzulu stava da tim odredbama nije jasno i razumljivo određen kriterije promjene kamatne stope, a niti tečajni rizik zbog čega tužitelj, potrošač niti nije mogao sagledati koliki će biti iznos zaduženja za čitavo vrijeme trajanja ugovora o kreditu. Drugim riječima tužitelju su morali biti jasni stvarni učinci promjene kamatne stope i tečaja, njenog konkretnog dosega, na način da je mogao procijeniti potencijalno znatne gospodarske posljedice koje bi takve odredbe mogle imati za njegove financijske obveze. Nastavno treba naglasiti da prema praksi ES-a za pojam potrošača, a to je svaka fizička osoba koja sklapa pravni posao izvan okvira svog obrta, poduzeća i profesije, nije odlučno što je potrošački ugovor prestao ispunjenjem, jer korisnici kredita, potrošači koji su otplatili kredit i traže povrat plaćenog na temelju pravila o stjecanju bez osnove, jer su plaćanja učinjena na temelju nepoštenih ugovornih odredbi, zadržavaju svojstvo potrošača iako je ugovor prestao ispunjenjem, a ujedno ništetnost promjenjive kamatne stope i valutne klauzule niti nije povreda manjeg značaja, s obzirom da se radi o cijeni, koja predstavlja bitan sastojak ugovora o kreditu. Isto tako za pojam potrošača u smislu Direktive 93/13/EEZ nije niti odlučno znanje ili iskustvo pojedinog potrošača, što je razumljivo, jer je za zaštitu prava potrošača od nepoštenih ugovornih odredbi odlučan samo podređeni položaj potrošača koji nemaju mogućnost pregovaranja o općim uvjetima banke, kreditora koji se primjenjuju na kredite koje sklapaju, pa svi oni neovisno o pojedinačnim razlikama u znanju i iskustvu, u odnosu na banku, kreditora dijele jednaki, podređeni položaj.

9. Jednako tako treba naglasiti da je Trgovački sud u Zagrebu presudom za zaštitu kolektivnih interesa poslovni broj P-1401/12 od 04. srpnja 2013. godine, koja je potvrđena presudom Visokog trgovačkog suda RH poslovni broj Pž-7129/13 od 13. lipnja 2014. godine, kao i presudom Visokog trgovačkog suda RH poslovni broj Pž- 6632/17 od 14. lipnja 2017. godine, utvrdio da je između ostalih banaka i tuženik u razdoblju od 10. rujna 2003. godine do 31. prosinca 2008. godine, odnosno u razdoblju od 01. lipnja 2004. godine do 31. prosinca 2008. godine povrijedio kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima koristeći u istima ugovorne odredbe na način da je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja obveze po ugovorima o kreditima promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom banke i drugim internim aktima banke, kao i odredbu kojom je ugovorena valutna klauzula, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja ugovora tuženik kao trgovac i korisnici kredita nisu pojedinačno pregovarali i ugovorom utvrdili egzaktne parametre i metodu izračuna tih parametara koji utječu na odluku tuženika o promjeni ugovorne kamate, odnosno nisu informirali potrošače o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane, informirane odluke potrošača, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama strana na štetu potrošača, pa su stoga te odredbe ništetne, a koji pravni stav je potvrđen i presudom Vrhovnog suda RH poslovni broj Revt-2221/18 od 03. rujna 2019. godine, prema kojem su odredbe ugovora o kreditu o valutnoj klauzuli, bez jasnih i razumljivih parametara o kojima se nije pregovaralo, nepoštene i ništetne. Inače sud je sukladno odredbi članka 502. c ZPP-a, kao i odredbi članka 138. a Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ broj 56/13) vezan za navedeno pravno utvrđenje iz presude za zaštitu kolektivnih interesa i prava, kada se u parnici koju pokrene fizička osoba poziva na to pravno utvrđenje, kao što se u ovom parničnom postupku pozivao tužitelj.

10. Nadalje bitno je naglasiti da je odredbom članka 1. stavka 2. Direktive 93/13/EEZ propisano da odredbama te Direktive ne podliježu ugovorne odredbe koje su odraz obaveznih zakonskih ili regulatornih odredaba i odredaba ili načela međunarodnih konvencija u kojima su države članice ili Zajednica stranke, koja iznimka iz područja primjene Direktive je prenesena u hrvatsko zakonodavstvo odredbom članka 49. stavka 5. ZZP-a, koji iz svoje primjene isključuje ugovorne odredbe kojima se u ugovor unose zakonske odredbe prisilne prirode, odnosno kojima se u ugovor unose odredbe i načela konvencija koje obvezuju RH. S obzirom da su dakle iz primjene Direktive 93/13/EEZ isključene kogentne zakonske odredbe koje se primjenjuju na ugovorne stranke neovisno o njihovoj volji, jer se za te kogentne odredbe pretpostavlja da je zakonodavac uspostavio pravičnu ravnotežu između ugovornih stranaka, a također su iz primjene Direktive 93/13/EEZ isključene i dispozitivne odredbe koje se uvijek, automatski primjenjuju kad nema drugačijeg dogovora stranaka, u pitanju su odredbe koje definiraju prirodne sastojke ugovora, sud je utvrdio da valutna klauzula, dispozitivna odredba, propisana odredbom članka 22. ZOO-a podliježe primjeni Direktive 93/13/EEZ, testu poštenosti / nepoštenosti, jer osim što sve iznimke od kontrole nepoštenih ugovornih odredbi treba restriktivno tumačiti radi ostvarenja što šire zaštite potrošača, već ujedno treba voditi računa o specifičnosti valutne klauzule u CHF u ugovorima o kreditu, koja nije nepoštena sama po sebi, potrošači razumiju značaj valutne klauzule, opći rizik porasta vrijednosti CHF, nego je nepošteno to što banke, trgovci nisu upozorili potrošače na specifičan rizik vezan uz CHF, što su sudovi u kolektivnom sporu posebno apostrofirali.

11. Iskazu tužitelja (stranica 318-319 spisa) koji je u bitnom istaknuo da je u banci tražio kredit za adaptaciju kuće, ponudili su mu samo kredit u valuti CHF, tada su se „u medijima oglašavali krediti u CHF“, znao je što znači valutna klauzula, da mjesečna rata ovisi o tečaju valute u kojoj diže kredit, ali ga nitko, niti u banci, a niti javni bilježnik nije upozorio na nikakav rizik valute CHF, iako mu je bila poznata monetarnu politiku HNB, jer je u vrijeme sklapanja Ugovora o kreditu, a sklopio ih je tri za adaptaciju kuće i sva tri u valuti CHF, radio u HNB-u kao savjetnik, ali se nikada nije bavio rizicima i deviznim poslovanjem, sud je poklonio povjerenje, jer je logičan i uvjerljiv. Isto tako sudu je uvjerljiv dio iskaza tužitelja da su sva tri Ugovora o kreditu sklopljena uz promjenjivu kamatnu stopu, a nije pokušao pregovarati da kamatna stopa bude fiksna, jer je stekao dojam da se o tome ne može pregovarati, s time da mu nisu objasnili iz kojeg razloga se ta kamatna stopa može mijenjati, što utječe na promjenu kamatne stope, što mu nije objasnio niti javni bilježnik. Nastavno sudu je razumljiv i logičan dio iskaza tužitelja da je sredstvima ovih kredita, u pitanju je ukupno tri kredita, adaptirao kuću u kojoj i danas živi sa svojom obitelji, suprugom, djecom i roditeljima, ta kuća nikada nije bila iznajmljivana, to je njihov dom, ali je na adresi ove kuće proteklih 10-15 godina registrirano sjedište trgovačkog društva u vlasništvu njegove supruge koje je registrirano za poslove posredovanja u osiguranju. Konačno sudu je uvjerljiv i logičan i dio iskaza tužitelja da je pristao na konverziju vezano uz sva tri Ugovora o kreditu, iako mu u banci nisu ništa objašnjavali, sve je bilo ponuđeno po sistemu „uzmi ili ostavi“, jer mu se time ipak smanjila mjesečna rata kredita. S obzirom da je tužitelj, fizička osoba, sklopio predmetne Ugovore o kreditu izvan okvira svog obrta i poduzeća, tužitelj je dakle potrošač, što rezultira time da ima pravo pozivati se na pravna utvrđenja iz presude Trgovačkog suda u Zagrebu za zaštitu kolektivnih interesa poslovni broj P-1401/12 od 04. srpnja 2013. godine.

12. U odnosu na prigovor zastare potraživanja sud je utvrdio da je isti neosnovan iz slijedećih razloga. Naime Vrhovni sud RH je na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda RH od 31. siječnja 2022. godine izrazio mišljenje o potrebi dodatnog tumačenja i objašnjenja shvaćanja kako iz revizijske odluke poslovni broj Rev-2245/17 od 20. ožujka 2018. godine, tako i pravnog shvaćanja Građanskog odjela VsRH broj Su-IV-47/2020 održanoj dana 30. siječnja 2020. godine navodeći da ta pravna shvaćanja nisu proturječna, nego se međusobno podupiru i dopunjavaju. Inače prema pravnom shvaćanju iz odluke poslovni broj Rev-2245/17 pokretanjem parničnog postupka za zaštitu kolektivnih interesa potrošača dolazi do prekida zastare na temelju odredbe članka 214. ZOO/05 te zastara individualnih restitucijskih zahtjeva počinje teći ispočetka tek od trenutka pravomoćnosti sudske odluke donesene u povodu te tužbe, dok je na sjednici Građanskog odjela od 30. siječnja 2020. godine izraženo pravno shvaćanje da zastarni rok u slučaju restitucijskog zahtjeva prema kojem su ugovorne stranke dužne vratiti jedna drugoj sve ono što su primile na temelju ništetnog ugovora kao posljedice utvrđenja ništetnosti ugovora, počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora. Dakle ako je ništetnost ustanovljena već u postupku kolektivne zaštite potrošača, tada zastarni rok, sukladno tekstu oba pravna shvaćanja, počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ništetnost u postupku kolektivne zaštite potrošača, neovisno od naknadnog utvrđenja ništetnosti sadržajno istovjetnih ugovornih odredbi kredita u CHF, odnosno kredita u kunama s valutnom klauzulom u CHF, u svakom pojedinom slučaju, a povodom individualnih parnica potrošača u kojoj se oni pozivaju na pravne učinke presude donesene u postupku kolektivne zaštite. S obzirom da je presuda Trgovačkog suda u Zagrebu u postupku zaštitu kolektivnih interesa potrošača poslovni broj P-1401/12 od 04. srpnja 2013. godine postala pravomoćna 13. lipnja 2014. godine kada je potvrđena presudom Visokog trgovačkog suda RH poslovni broj Pž-7129/13 od 13. lipnja 2014. godine, odnosno postala je pravomoćna 14. lipnja 2018. godine, kada je potvrđena presudom Visokog trgovačkog suda RH poslovni broj Pž-6632/17 od 14. lipnja 2018. godine, što znači da je rok za restitucijski zahtjev tužitelja po osnovi ništetnih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi počeo teći 13. lipnja 2014. godine, dok je u odnosu na restitucijski zahtjev po osnovi ništetnih odredbi o valutnoj klauzuli počeo teći 14. lipnja 2018. godine, a sukladno odredbi članka 225. ZOO-a tražbine zastarijevaju za pet godina ako zakonom nije određen neki drugi rok zastare, dok je tužba podnesena dana 05. lipnja 2019. godine, dakle unutar propisanog općeg zastarnog roka od pet godina, sud je utvrdio da je prigovor zastare potraživanja neosnovan. Isto tako prigovor zastare potraživanja je neosnovan i u odnosu na preinačenu tužbu povišenjem tužbenog zahtjeva, jer je Vrhovni sud RH na sjednici Građanskog odjela broj Su-IV-123/24 od 27. svibnja 2024. godine izrazio pravno shvaćanje da u slučaju kada je preinaka tužbe povećanjem postojećeg tužbenog zahtjeva iz iste činjenične i pravne osnove, neprava preinaka, moguća i dopuštena, zastara se prekida podnošenjem tužbe u tom postupku, odnosno do prekida zastare ne dolazi tek u trenutku preinačenja tužbe.

13. Iz nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka za financije, računovodstvo i vrijednosne papire IR (stranica 335-372 spisa) proizlazi da po Ugovoru o kreditu br: 016-1655/2006 ukupna razlika između anuiteta s osnove promjene kamatne stope za koje je nalazom utvrđen više plaćeni iznos iznosi 6.649,47 CHF, odnosno kunska protuvrijednost iznosi 36.456,48 kuna, a eurska protuvrijednost iznosi 4.838,61 eura, dok ukupna razlika s osnove valutne klauzule za koje je nalazom utvrđen više plaćeni iznos iznosi 47.037,37 kuna, odnosno eurska protuvrijednost iznosi 6.242,94 eura, s time da je prema izračunu konverzije utvrđena preplata tužitelja po izvršenim uplatama po kreditu u CHF u odnosu na anuitete po kreditu u EUR na dan 30. rujna 2015. godine te iznosi 11.682,14 kuna, odnosno eurska protuvrijednost iznosi 1.550,49 eura. Nadalje po Ugovoru o kreditu br. 066- 140/2007 ukupna razlika između anuiteta s osnove promjene kamatne stope za koje je nalazom utvrđen više plaćeni iznos iznosi 7.674,25 CHF, odnosno kunska protuvrijednost iznosi 42.311,85 kuna, a eurska protuvrijednost iznosi 5.615,79 eura, dok ukupna razlika s osnove valutne klauzule za koje je nalazom utvrđen više plaćeni iznos iznosi 67.440,91 kuna, odnosno eurska protuvrijednost iznosi 8.950,98 eura, s time da je prema izračunu konverzije utvrđena preplata tužitelja po izvršenim uplatama po kreditu u CHF u odnosu na anuitete po kreditu u EUR na dan 30. rujna 2015. godine te iznosi 32.875,16 kuna, odnosno eurska protuvrijednost iznosi 4.363,28 eura. Isto tako prema Ugovoru o kreditu br. 066-18/2008 ukupna razlika između anuiteta s osnove promjene kamatne stope za koje je nalazom utvrđen više plaćeni iznos iznosi 2.511,47 CHF, odnosno kunska protuvrijednost iznosi 13.702,21 kuna, a eurska protuvrijednost iznosi 1.818,57 eura, dok ukupna razlika s osnove valutne klauzule za koje je nalazom utvrđen više plaćeni iznos iznosi 42.174,46 kuna, odnosno eurska protuvrijednost iznosi 5.597,50 eura, s time da je prema izračunu konverzije utvrđena preplata tužitelja po izvršenim uplatama po kreditu u CHF u odnosu na anuitete po kreditu u EUR na dan 30. rujna 2015. godine te iznosi 18.712,01 kuna, odnosno eurska protuvrijednost iznosi 2.483,51 eura.

14. Sud je prihvatio nalaz i mišljenje sudskog vještaka, jer je izrađen sukladno dobivenom zadatku, temeljem uvida u dostavljenu dokumentaciju te je logičan i obrazložen, a tim više što na sam matematički izračun niti stranke nisu imale nikakvih prigovora. U odnosu na navode punomoćnika tuženika da je volja ugovornih stranaka bila ugovoriti promjenjivu kamatnu stopu i valutnu klauzulu u CHF, ponovno treba naglasiti da je Trgovački sud u Zagrebu pravomoćnom presudom za zaštitu kolektivnih interesa poslovni broj P-1401/12 od 04. srpnja 2013. godine utvrdio da su odredbe u potrošačkim ugovorima o kreditima kojima je ugovorena promjenjiva kamatna stopa i valutna klauzula o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo, a da nisu informirali potrošače o svim potrebnim parametrima koji su bitni za donošenje valjane, informirane odluke potrošača ništetne. Dakle nije nepoštena, a time i ništetna ugovorna odredba o valutnoj klauzuli, koja je dopuštena odredbom članka 22. ZOO-a kao takva, već je naprotiv nepoštena, a time i ništetna odredba o valutnoj klauzuli, jer osim što se o istoj niti nije pregovaralo, ujedno tuženik, trgovac nije informirao potrošače, a time i tužitelja, o rizicima ugovaranja valutne klauzule u CHF, što rezultira time da je vezano uz predmetni Ugovor o kreditu valjan početni tečaj CHF koji je važio na dan isplate kredita.

15. Iako je konverzijom propisanom odredbama ZIDZPK/15 cilj izjednačavanje položaja potrošača s kreditom denominiranim u CHF, odnosno s kreditom denominiranim u kunama s valutnom klazulom u CHF s položajem u kojem bi potrošač bio da je koristio kredit denominiran u eurima, odnosno kredit denominiran u kunama s valutnom klazulom u eurima, zbog čega je odredbom članka 19. c ZIDZPK/15 propisana metodologija same provedbe konverzije na način da se iznos početno odobrene glavnice kredita denominiranog u CHF, odnosno denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u CHF računa po tečaju za euro koji je kreditor primjenjivao na kredite iste vrste i trajanja denominirane u eurima, odnosno denominirane u kunama s valutnom klauzulom u eurima, a ujedno se umjesto početno ugovorene kamatne stope kredita denominiranog u CHF, odnosno denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u CHF primjenjuje kamatna stopa koja je jednaka, po iznosu, vrsti i razdoblju promjene, koju je vjerovnik primjenjivao na kredite iste vrste i trajanja denominirane u eurima, odnosno denominirane u kunama uz valutnu klauzulu u eurima na dan sklapanja tih ugovora o kreditu, time nije uzeto u obzir da je pravomoćnom presudom Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/12 od 04. srpnja 2013. godine utvrđeno da su nepoštene, a time i ništetne odredbe osnovnog ugovora o kreditu uz valutnu klauzulu u CHF vezane uz promjenjivu kamatnu stopu i uz valutnu klauzulu, što rezultira time da je tim pravnim utvrđenjem valjana početno ugovorena kamatna stopa i tečaj CHF koji je važio na dan isplate kredita. Drugim riječima sklapanjem predmetnih Aneksa uz Ugovor o kreditu od 07. siječnja 2016. godine, kojima je izvršena zakonska konverzija, nepoštene, a time i ništetne odredbe osnovnih ugovora o kreditu vezanih uz promjenjivu kamatnu stopu i valutnu klauzulu sukladno odredbi članka 326. stavka 1. ZOO-a nisu konvalidirale, postale valjane, a to tim više što niti odredbama ZIDZPK/15 nije propisano da bi ništetni osnovni ugovori, odnosno ništetne odredbe osnovnih ugovora o kreditu provedenom konverzijom konvalidirali, postali valjani. Naprotiv kada potrošači, korisnici kredita denominirani u kunama uz valutnu klauzulu u CHF, kao što je i tužitelj, zbog provedene zakonske konverzije, ne bi imali pravo pozivati se na pravomoćno utvrđenje iz kolektivnog spora za zaštitu prava i interesa potrošača vezanih uz promjenjivu kamatnu stopu i valutnu klauzulu, time bi bili dovedeni u različit, nepovoljni položaj u odnosu na potrošače, korisnike kredita denomiranih u kunama uz valutnu klauzulu u CHF koji nisu izvršili konverziju, što nikako nije i ne može biti opravdano. Upravo iz navedenih razloga Vrhovni sud RH je rješenjem poslovni broj Rev-1096/22 od 08. studenog 2022. godine izrazio pravni stav da korisnici kredita imaju pravo na razliku preplaćenih iznosa temeljem nepoštenih i ništetnih odredbi osnovnog ugovora o kreditu, jer time dolazi do izjednačavanja prava korisnika kredita u CHF koji su sklopili dodatak ugovoru o kreditu, kojim je izvršena konverzija u odnosu na korisnike kredita u CHF koji nisu sklopili dodatak, tim više što su u razdoblju od sklapanja osnovnog ugovora o kreditu do dana konverzije takvi potrošači imali jednaki pravni status. Isto tako treba naglasiti da je zbog metodologije provedbe konverzije propisane odredbom članka 19 c ZIDZPK/15 sudski vještak financijske struke utvrdio preplatu u odnosu na ništetne odredbe osnovnih Ugovora o kreditu vezanih uz promjenjivu kamatnu stopu i valutnu klauzulu, s time da je ujedno utvrdio iznos preplate priznate konverzijom po svakom od tri predmetna Ugovora o kreditu. Inače stav je suda da ukoliko je konverzijom priznata preplata istu treba oduzeti od razlike glavnice, a ne eventualno od preplaćenih iznosa po osnovi promjenjive kamatne stope i valutne klauzule, a niti od zateznih kamata obračunatih na te preplaćene iznose, upravo zbog odredbe članka 19 c ZIDZPK/15, propisane metodologije konverzije, zbog koje je u konverziji priznata preplata, pa niti ne bi bilo opravdano konverzijom utvrđenu preplatu sada oduzimati od zateznih kamata obračunatih na preplaćene iznose po osnovnom Ugovoru o kreditu, a to tim više što odredbe ZIDZPK/15 vrijede kako za banke, trgovce, tako i za potrošače, a ujedno su te odredbe lex specialis u odnosu na odredbe ZOO-a, pa tako i odredbu članka 172. ZOO-a o redoslijedu uračunavanja. Međutim u predmetnom parničnom postupku tužitelj zastupan po punomoćniku niti nije potraživao razliku glavnice.

16. U odnosu na kondemnatorni tužbeni zahtjev po Ugovoru o kreditu broj:

016-1655/2006 na ime preplate po osnovi promjenjive kamatne stope u iznosu od 4.838,62 eura sa zakonskom zateznom kamatom tekućom na svaki pojedini preplaćeni iznos od prvog slijedećeg dana nakon dana plaćanja do isplate, a na ime preplate po osnovi valutne klauzule u iznosu od 6.242,94 eura sa zakonskom zateznom kamatom tekućom na svaki pojedini preplaćeni iznos od prvog slijedećeg dana nakon dana plaćanja do isplate, zatim po Ugovoru o kreditu broj: 066-140/2007 na ime preplate po osnovi promjenjive kamatne stope u iznosu od 5.615,79 eura sa zakonskom zateznom kamatom tekućom na svaki pojedini preplaćeni iznos od prvog slijedećeg dana nakon dana plaćanja do isplate te na ime preplate po osnovi valutne klauzule u iznosu od 8.950,98 eura sa zakonskom zateznom kamatom tekućom na svaki pojedini preplaćeni iznos od prvog slijedećeg dana nakon dana plaćanja do isplate te po Ugovoru o kreditu broj: 066-18/2008 na ime preplate po osnovi promjenjive kamatne stope u iznosu od 1.818,57 eura sa zakonskom zateznom kamatom tekućom na svaki pojedini preplaćeni iznos od prvog slijedećeg dana nakon dana plaćanja do isplate i na ime preplate po osnovi valutne klauzule u iznosu od 5.597,50 eura sa zakonskom zateznom kamatom tekućom na svaki pojedini preplaćeni iznos od prvog slijedećeg dana nakon dana plaćanja do isplate, sud je utvrdio slijedeće. S obzirom da je sudski vještak financijske struke utvrdio da po Ugovoru o kreditu broj: 016-1655/2006 ukupna preplata po osnovi promjenjive kamatne stope iznosi 4.838,61 eura, a ukupna preplata po osnovi valutne klauzule iznosi 6.242,94 eura, dok po Ugovoru o kreditu broj: 066-140/2007 ukupna preplata po osnovi promjenjive kamatne stope iznosi 5.615,79 eura, a ukupna preplata po osnovi valutne klauzule iznosi 8.950,98 eura, s time da po Ugovoru o kreditu broj:

066-18/2008 ukupna preplata po osnovi promjenjive kamatne stope iznosi 1.818,57 eura, a ukupna preplata po osnovi valutne klauzule iznosi 5.597,50 eura, sud je utvrdio da tužitelj može osnovano zahtijevati po predmetna tri Ugovora o kreditu na ime preplate po osnovi promjenjive kamatne stope i valutne klauzule utužene iznose i to sa zakonskom zateznom kamatom tekućom na svaki pojedini preplaćeni iznos od zatraženog prvog slijedećeg dana nakon dana plaćanja do isplate, osim za iznos od 17,35 eura za koji je zatražena zakonska zatezna kamata tekuća od 06. svibnja 2007. godine do isplate. Ponovno treba naglasiti da je Trgovački sud u Zagrebu pravomoćnom presudom za zaštitu kolektivnih interesa poslovni broj P-1401/12 od 04. srpnja 2013. godine, utvrdio da je između ostalih banaka i tuženik, povrijedio kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita, jer je u potrošačkim ugovorima o kreditima koristio nepoštenu ugovornu odredbu o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli, a da nisu informirali potrošače o svim potrebnim parametrima koji su bitni za donošenje valjane, informirane odluke potrošača, pa su stoga te odredbe ništetne, rezultira time da je tuženik, koji je dakle odgovoran za ugovaranje ništetnih ugovornih odredbi, jer je iste nametnuo tužitelju, potrošaču, bez mogućnosti pregovaranja, nepošten stjecatelj, zbog čega sukladno odredbi članka 1115. ZOO-a tužitelj ima pravo zahtijevati zakonsku zateznu kamatu tekuću od dana plaćanja svakog pojedinog anuiteta do isplate. Inače Županijski sud u Zagrebu je u presudi poslovni broj Gž-2761/20 izrazio stav da se tuženik ne može s uspjehom pozivati na poštenje, a niti na zaključak Vrhovnog suda RH poslovni broj Su-IV-22/04 od 05. ožujka 2004. godine, jer je ZZP lex specialis.

17. Slijedom navedenog a temeljem odredbe članka 325. stavka 1. ZPP-a u svezi s odredbom članka 81. ZZP-a, odredbom članka 82. točke 11. ZZP-a, odredbom članka 87. stavka 1. ZZP-a, odredbom članka 84. ZZP-a, odredbom članka 2. Direktive 93/13/EEZ, odredbom članka 2. ZPP-a, odredbom članka 502 c ZPP-a, odredbom članka 193. stavka 2. ZPP-a, odredbom članka 323. stavka 1. ZOO-a, odredbom članka 327. stavka 2. ZOO-a i odredbom članka 1115. ZOO-a sud je usvojio kao osnovan deklaratorni tužbeni zahtjev na utvrđenje ništetnim odredbe članka 6. i članka 4. Ugovora o kreditu broj: 016-1655/2006 sa sporazumom o osiguranju novčane tražbine od 04. srpnja 2006. godine, zatim odredbe članka 6. i članka 4. Ugovora o kreditu broj: 066-140/2007 sa sporazumom o osiguranju novčane tražbine od 30. svibnja 2007. godine te odredbe članka 6. i članka 4. Ugovora o kreditu broj: 066-18/2008 sa sporazumom o osiguranju novčane tražbine od 21. siječnja 2008. godine, u dijelu kojim je ugovorena promjenjiva kamatna stopa i valutna klauzula. Isto tako sud je usvojio kao osnovan dio kondemnatornog tužbenog zahtjeva po Ugovoru o kreditu broj: 016-1655/2006 sa sporazumom o osiguranju novčane tražbine od 04. srpnja 2006. godine na ime preplate po osnovi promjenjive kamatne stope u iznosu od 4.838,61 eura sa zakonskom zateznom kamatom tekućom na svaki na svaki pojedini preplaćeni iznos od prvog slijedećeg dana nakon dana plaćanja do isplate te na ime preplate po osnovi valutne klauzule u iznosu od 6.242,94 eura sa zakonskom zateznom kamatom tekućom na svaki na svaki pojedini preplaćeni iznos od prvog slijedećeg dana nakon dana plaćanja do isplate, s time da je ujedno usvojio kao osnovan kondemnatorni tužbeni zahtjev po Ugovoru o kreditu broj: 066-140/2007 sa sporazumom o osiguranju novčane tražbine od 30. svibnja 2007. godine na ime preplate po osnovi promjenjive kamatne stope u iznosu od 5.615,79 eura sa zakonskom zateznom kamatom tekućom na svaki na svaki pojedini preplaćeni iznos od prvog slijedećeg dana nakon dana plaćanja do isplate te na ime preplate po osnovi valutne klauzule u iznosu od 8.950,98 eura sa zakonskom zateznom kamatom tekućom na svaki na svaki pojedini preplaćeni iznos od prvog slijedećeg dana nakon dana plaćanja do isplate, a usvojio je kao osnovan i kondemnatorni tužbeni zahtjev po Ugovoru o kreditu broj: 066-18/2008 sa sporazumom o osiguranju novčane tražbine od 21. siječnja 2008. godine na ime preplate po osnovi promjenjive kamatne stope u iznosu od 1.818,57 eura sa zakonskom zateznom kamatom tekućom na svaki na svaki pojedini preplaćeni iznos od prvog slijedećeg dana nakon dana plaćanja do isplate te na ime preplate po osnovi valutne klauzule u iznosu od 5.597,50 eura sa zakonskom zateznom kamatom tekućom na svaki na svaki pojedini preplaćeni iznos od prvog slijedećeg dana nakon dana plaćanja do isplate. Naprotiv sud je odbio kao neosnovan dio kondemnatornog tužbenog zahtjeva po Ugovoru o kreditu broj: 016-1655/2006 sa sporazumom o osiguranju novčane tražbine od 04. srpnja 2006. godine za isplatom zakonske zatezne kamate tekuće na iznos od 17,35 eura od 06. svibnja 2007. godine do 07. svibnja 2007. godine, jer je taj preplaćen iznos plaćen dana 07. svibnja 2007. godine, pa tužitelj niti ne može osnovano zahtijevati zakonsku zateznu kamatu na taj preplaćeni iznos prije nego što je isti plaćen, a što je tužitelju i dosuđeno. Slijedom navedenog odlučeno je kao pod točkom I., točkom II., točkom III., točkom IV., točkom V., točkom VI., točkom VII., točkom VIII., točkom IX. i točkom XI. izreke presude.

18. Odluka o troškovima parničnog postupka donesena je temeljem odredbe članka 154. stavka 5. ZPP-a i odredbe članka 155. stavka 1. i stavka 2. ZPP-a u svezi s odredbom članka 164. stavka 1. i stavka 2. ZPP-a te je sud tužitelju zastupanom po punomoćniku dosudio naknadu troška parničnog postupka u iznosu od 5.662,81 eura, sukladno vrijednosti predmeta spora, uspjehu u sporu, Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika i zatraženom trošku, a isti se sastoji od troška sastava tužbe od 05. lipnja 2019. godine u iznosu od 500,00 eura (Tbr. 7. točka 1.), troška sastava podneska od 09. listopada 2019. godine u iznosu od 500,00 eura (Tbr. 8. točka 1.), troška zastupanja na ročištu 29. listopada 2024. godine u iznosu od 500,00 eura (Tbr. 9. točka 1.), troška sastava podneska od 13. siječnja 2025. godine u iznosu od 500,00 eura (Tbr. 8. točka 1.), troška zastupanja na ročištu 04. ožujka 2025. godine u iznosu od 500,00 eura (Tbr. 9. točka 1.), troška sastava podneska od 11. srpnja 2025. godine u iznosu od 500,00 eura (Tbr. 8. točka 1. u svezi s tbr. 7.točka 1.), troška sastava podneska od 28. kolovoza 2025. godine u iznosu od 200,00 eura (Tbr. 8. točka 3.), troška pristupa na ročište 16. listopada 2025. godine u iznosu od 100,00 eura (Tbr. 9. točka 5.), troška zastupanja na ročištu 06. studenog 2025. godine u iznosu od 500,00 eura (Tbr. 9. točka 1.), 25% na ime PDV-a u iznosu od 950,00 eura (Tbr. 46.), troška predujma za financijsko vještačenje u iznosu od 800,00 eura te troška sudske pristojbe na tužbu u iznosu od eura. 112,81 eura. Nadalje, treba napomenuti da je na dosuđeni iznos troška parničnog postupka sud sukladno odredbi članka 151. stavka 3. ZPP-a dosudio i zatraženu zakonsku zateznu kamatu tekuću od dana donošenja presude do isplate, odnosno tekuću od 21. studenog 2025. godine do isplate. Slijedom navedenog odlučeno je kao pod točkom X. izreke presude.

19. Naprotiv zahtjev tužitelja za naknadom troška parničnog postupka i to troška sastava podneska od 30. srpnja 2020. godine sud je temeljem odredbe članka 155. stavka 1. ZPP-a odbio kao neosnovan, jer je tim podneskom punomoćnik tužitelja u bitnom ponovio ranije iznesene navode i pravne stavove, iste malo dopunio i elaborirao, što je bilo nepotrebno, usmjereno na povećanje troškova postupka, pa tužitelj ne može osnovano zahtijevati naknadu troška sastava tih podnesaka, nego je dužan sam snositi trošak sastava tog podneska. Isto tako zahtjev tužitelja za naknadom troška sastava podneska od 27. kolovoza 2025. godine sud je temeljem odredbe članka 155. stavka 2. ZPP-a odbio kao neosnovan u zatraženom iznosu od 500,00 eura, jer se tim podneskom punomoćnik tužitelja očitovao na pravne prigovore tuženika na nalaz i mišljenje ujedno ponavljajući ranije iznesene navode, pa tužitelj može osnovano zahtijevati naknadu troška sastava tog podneska po Tbr. 8. točci 3., što je tužitelju i dosuđeno. Nadalje zahtjev tužitelja za naknadom troška sudske pristojbe na presudu sud je temeljem odredbe članka 155. stavka 1. ZPP-a u svezi s odredbom članka 151. stavka 1. ZPP-a s obzirom da tužitelj niti nije obvezan platiti sudsku pristojbu na presudu. Slijedom navedenog odlučeno je kao pod točkom XII. izreke presude.

20. Nastavno zahtjev tuženika za naknadom troška parničnog postupka sud je temeljem odredbe članka 154. stavka 5. ZPP-a i odredbe članka 155. stavka 1. i stavka 2. ZPP-a u svezi s odredbom članka 164. stavka 1. i stavka 2. ZPP-a odbio kao neosnovan, jer tužitelj nije uspio u postupku samo u razmjeno neznatnom dijelu zahtjeva, točnije samo za dio sporednog potraživanja, za dio zatraženog tijeka zakonske zatezne kamate, zbog kojeg dijela tuženiku zastupanom po punomoćniku niti nije nastao nikakav trošak čiju bi naknadu mogao osnovano zahtijevati. Slijedom navedenog odlučeno je kao pod točkom XIII. izreke presude.

21. Konačno stopa zatezne kamate je za razdoblje od 06. rujna 2006. godine do 31. prosinca 2007. godine propisana odredbom članka 1. Uredbe o visini stope zatezne kamate, a za razdoblje od 01. siječnja 2008. godine do isplate određena je sukladno odredbi članka 29. stavka 2. ZOO-a, odnosno po stopi koja se za razdoblje od 01. siječnja 2008. godine do 31. srpnja 2015. godine određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, za razdoblje od 01. kolovoza 2015. godine do 31. prosinca 2022. godine po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, za razdoblje od 01. siječnja 2023. godine do 29. prosinca 2023. godine po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, a za razdoblje od 30. prosinca 2023. godine do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, s time da je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke.

U Zagrebu, dana 21. studenog 2025. godine

Sudac:

Dijana Mađerčić

Pouka o pravnom lijeku:

Protiv ove presude i rješenja nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od dana primitka prijepisa iste, pismeno u četiri primjerka, putem ovog suda na Županijski sud.

DNA:

1.Tužitelju po punomoćniku

2.Tuženiku po punomoćniku

U Zagrebu, dana 21. studenog 2025. godine