REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U SPLITU

P-3059/2022-15

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu po sudcu ovog suda Branku Malenici u pravnoj stvari tužitelja CG iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Vladimir Vujičić, odvjetnik u Visu, protiv tužene Republike Hrvatske, OIB 52634238587, koju zastupa Općinsko državno odvjetništvo u Splitu, radi utvrđenja prava vlasništva, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 30. rujna 2025. u nazočnosti zamjenika punomoćnika tužitelja Ivana Acalinovića, odvjetnika u Visu i zakonske zastupnice tužene RG, na ročištu radi objave dana 21. studenog 2025.

p r e s u d i o  j e

I Ispravlja se u zemljišnoj knjizi stanje upisa prava vlasništva na nekretnini oznake kat. čest. [katastarska čestica] šuma 10515 m2 ZU 2446 K. O. [katastarska općina] , tako da se briše upis prava vlasništva s imena tužene i upisuje tužitelja kao vlasnika za cijelo.

II Nalaže se tuženoj, u roku od 15 dana, naknaditi tužitelju trošak parničnog postupka u iznosu od 1.405,66 eur sa zateznom kamatom koja na taj iznos teče od donošenja presude do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri (3) postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi 1. srpnja te godine.

Obrazloženje

1. Dana 4. kolovoza 2022. zaprimljena je tužba kojom je tužitelj ustao protiv tužene radi ispravka upisa prava vlasništva u zemljišnim knjigama u odnosu na nekretninu oznake kat. čest. [katastarska čestica] Z. U. [broj ZK uloška] K. O. [katastarska općina], šuma površine 10515 m2. U bitnom navodi kako je označena nekretnina ukupne površine 11655 m2 bila u vlasništvu i posjedu njegovog pravnog prednika ĆG pok. C, kojem je Kotarska eksproprijacijska komisija u Visu rješenjem broj 4/50-3 od 3. siječnja 1951. eksproprirala dio i to površine 1150 m2 u korist opće narodne imovine za potrebe Ministarstva narodne obrane tadašnje FDRJ. Nadalje navodi kako su temeljem tog rješenja i planimetričkog nacrta iz zbirke isprava broj Z-177/52 formirane dvije nove nekretnine, tako da je od eksproprirane površine 1150 m2 formirana nova čest. zem. [katastarska čestica], dok je ovdje sporni neeksproprirani dio površine 10515 m2 postao čest. zem. [katastarska čestica]. Dodaje kako je zbog očite greške prilikom izrade označenog rješenja propušteno napisati da je predmet eksproprijacije samo dio čestice, a posljedica toga je upis opće narodne imovine u odnosu na česticu za cijelo. S tim u vezi navodi kako je dio nekadašnje čest. zem. [katastarska čestica], površine 1150 m2, a sada oznake čest. zem. [katastarska čestica], ograđen i priključen tadašnjoj vojarni JNA, dok ovdje sporni dio površine 10515 m2 nije nikada priključen vojnom kompleksu, jer nije ni bio ekspropriran. Na kraju navodi kako je ĆG pok. C nakon smrti 1953. naslijedio za cijelo sin UG uslijed ustupa drugog sina ČG koji je odselio u Čile i prepustio svu očevu imovinu bratu, kako je UG naslijedila za cijelo supruga HG, a njezinu imovinu naslijedila MG ud. ĆG, koja je ugovorom od 4. siječnja 2017. darovala predmetnu nekretninu tužitelju, nakon čega je stupio u posjed zakonom propisanih obilježja, tako da se radi o kontinuiranoj faktičkoj vlasti koja neprekidno traje preko sedamdeset godina.

2. U svom odgovoru od 26. rujna 2022. tužena se usprotivila tužbi uz obrazloženje kako je predmetna tužba nepravodobna i kako je čest. zem. [katastarska čestica] na zakonskim osnovama upisana na ime Opće narodne imovine, jer je bila predmet rješenja o eksproprijaciji od 3. siječnja 1951., ali i rješenja broj 2877/50 od 21. studenog 1950. kojim je eksproprirana nekretnina površine 1150 m2. S tim u vezi drži kako tužitelj nije mogao biti stjecatelj prava vlasništva dosjelošću, jer nedostaje poštenje posjeda kao temeljna pretpostavka.

3. U tijeku postupka izvedeni su dokazi pregledom vlasničkog lista od 3. kolovoza 2022., spisa ovog suda broj Z-11708/2019, rješenja Kotarske eksproprijacijske komisije u Visu broj EksproP-4/50-3 od 3. siječnja 1951., planimetričnog nacrta iz 1952., dosudnice Kotarskog suda u Visu broj O-102/53-4 od 7. kolovoza 1953., rješenja o nasljeđivanju broj O-662/1967 od 23. siječnja 1968. i broj O-947/03 od 26. siječnja 2004., ugovora o darovanju nekretnina od 4. siječnja 2017., povijesti promjena na katastarskoj čestici zemlje, izvoda iz posjedovnog lista i povijesnog posjedovnog lista broj 598 Ureda za katastar Split, Ispostave Vis od 17. siječnja 2017., očevidom održanim na licu mjesta 18. travnja 2025. uz sudjelovanje sudskog vještaka za geodeziju TG i pregledom njegovog nalaza od 28. lipnja 2025., saslušanjem svjedoka ŠG, VG i NG te tužitelja kao stranke.

4. Stranke su zatražile naknadu parničnog troška.

5. Tužbeni zahtjev je osnovan.

6. U ovom slučaju je kao sporno valjalo utvrditi ima li tužitelj valjanu pravnu osnovu za brisanje postojećeg zemljišnoknjižnog stanja, odnosno ima li osnovu za upis svog prava vlasništva.

7. Odredbom iz članka 186.a st. 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23, dalje ZPP) propisano je kako se osoba koja namjerava podnijeti tužbu protiv Republike Hrvatske dužna prije toga obratiti zahtjevom za mirno rješenje spora nadležnom državnom odvjetništvu, osim u slučajevima u kojima je posebnim propisima određen rok za podnošenje tužbe.

8. Odredbom iz članka 197. Zakona o zemljišnim knjigama (Narodne novine broj 63/2019, 128/2022, 155/2023 i 127/2024, dalje ZZK), propisano je kako pravo na ispravak upisa u zemljišnu knjigu pokretanjem parnice ili drugog postupka pred nadležnim tijelom imaju osobe čijim prijavama ili prigovorima zemljišno knjižni sud nije u cijelosti ili djelomično udovoljio u ispravnom postupku. Odredbom iz članka 205. st. 1. ZZK, propisano je kako pravo zahtijevati ispravak upisa u zemljišnu knjigu pokretanjem parnice ili drugog postupka pred nadležnim tijelom (tužba za ispravak) imaju osobe čijim prijavama ili prigovorima sud nije u cijelosti ili dijelu udovoljio u ispravnom postupku u roku od 30 dana od dana zaprimanja rješenja, odnosno osobe čiji je upis ili prvenstveni red upisa odlukom donesenom u ispravnom postupku sud naredio izmijeniti, nadopuniti ili izbrisati. Tužba za ispravak podnesena u ovoj pravnoj stvari je pravno sredstvo koje ima stranka nezadovoljna rezultatom ispravnog postupka jer protiv odluke u pojedinačnom zemljišnoknjižnom postupku nije dopuštena žalba tako da osoba čijoj prijavi ili prigovoru zemljišnoknjižni sud nije udovoljio u ispravnom postupku ima na raspolaganju samo to pravno sredstvo radi eventualne zaštite svojih prava.

9. Pored iznijetog, za navesti je kako se u tužbi i u tijeku postupka ističe samostalan, istinit, neometan i pošten posjed tužitelja, koji računajući i njegove pravne prednike traje preko sedamdeset godina, odnosno dosjelost kao osnovu stjecanja vlasništva, stoga je valjalo cijeniti odredbu iz članka 388. stavka 2. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (Narodne novine broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 129/00, 114/01, 79/06,141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14, 81/15 i 94/17, dalje ZVDSP) prema kojoj se stjecanje, promjene, pravni učinci i prestanak stvarnih prava do stupanja na snagu toga Zakona prosuđuju prema pravilima koja su se primjenjivala u trenutku stjecanja, promjene i prestanka prava i njihovih pravnih učinaka. U ovom slučaju valjalo je utvrditi jesu li se ostvarile pretpostavke za stjecanje prava vlasništva u skladu s pravnim pravilima iz Općeg građanskog zakonika (dalje OGZ), koji je bio na snazi u vrijeme početka dosjedanja, jer je ono po tužiteljevim pravnim prednicima ĆG pok. C i UG pok. ĆG svakako započelo prije 1980. kada je na snagu stupio Zakon o osnovnim vlasničkopravnim odnosima (Narodne novine broj 53/91, 9/92 i 77/92, ZOVO). Dakle, valjalo je utvrditi jesu li se ostvarile pretpostavke za stjecanje dosjelošću u skladu s paragrafima 1452.- 1477. OGZ, po kojima je posjed potreban za dosjelost trebao biti zakonit, pošten i istinit uz kontinuirano trajanje barem poštenog posjeda od trideset godina. Međutim, vrijeme za dosjedanje poštenog posjednika skraćeno je na dvadeset godina prema Načelnom mišljenju proširene Opće sjednice Saveznog vrhovnog suda broj 3/60 od 4. travnja 1960. temeljem kojeg su rokovi za dosjedanje skraćeni i glede pravnih pravila OGZ i glede sudske prakse. Stjecanje prava vlasništva na nekretnini dosjelošću propisivale su i odredbe iz čl. 28. ZOVO pa je tako u smislu st. 1. savjesni i zakoniti posjednik nekretnine stjecao pravo vlasništva protekom deset godina posjedovanja, a barem savjesni posjednik protekom dvadeset godina, kako je to propisivala odredba iz st. 4. Na praktički istovjetan način stjecanje prava vlasništva na nekretnini regulirano je i odredbama iz čl. 159. ZVDSP, tako da zakoniti, istiniti i pošteni posjednik stječe pravo vlasništva protekom deset godina neprekidnog samostalnog posjedovanja, kako to propisuje odredba iz st. 2., dok posjednik čiji je posjed barem pošten, stječe pravo vlasništva protekom dvadeset godina neprekidnog samostalnog posjedovanja, kako to propisuje odredba iz st. 3. Ovome valja dodati kako učinci dosjelosti nastupaju po samom zakonu, u trenutku kad se ispune za to zakonom određene pretpostavke, bez upisa u zemljišne knjige, ali je stjecatelj ovlašten ishoditi upis stečenog prava vlasništva. Dosjelošću se činjenično stanje pretvara u pravno, a posjednik stječe ono što je do tada posjedovao kroz zakonom određeno vrijeme, dok na drugoj strani nastaje gubitak prava vlasništva osobe koja je do tada bila vlasnik. Dakle, za redovitu dosjelost traži se kvalificirani posjed, što znači zakonit, istinit i pošten, dok je za izvanrednu dosjelost dovoljno da je posjed barem pošten i to poštenje se zakonski presumira, osim ako se dokaže suprotno.

10. Pregledom spisa ovog suda broj Z-11708/2019 razvidno je kako je predlagatelj CG pokrenuo zemljišnoknjižni pojedinačni ispravni postupak radi uknjižbe prava vlasništva nekretnine čest. zem. [katastarska čestica], Z. U. [broj ZK uloška] K. O. [katastarska općina], šuma površine 10515 m2. Nakon provedenog postupka sud je rješenjem od 6. lipnja 2022. odbio prijavu radi ispravka prava vlasništva na ime predlagatelja, prihvatio prigovor Republike Hrvatske, a predlagatelja uputio na mogućnost ostvarenja prava u parnici podnošenjem tužbe za ispravak. Ova sudska odluka dostavljena je tužitelju 7. srpnja 2022., a predmetna tužba zaprimljena je 4. kolovoza 2022., što znači da je podnesena u roku od 30 dana, kako propisuje odredba iz članka 205. st. 1. ZZK, stoga je prigovor tužene o njezinoj nepravodobnosti neutemeljen.

11. Pregledom vlasničkog lista od 3. kolovoza 2022. razvidno je kako je predmetna nekretnina čest. zem. [katastarska čestica], Z. U. [broj ZK uloška] K. O. [katastarska općina], šuma površine 10515 m2, upisana kao vlasništvo Republike Hrvatske, koja je nesporno pasivno legitimirana.

12. Pregledom rješenja Kotarske eksproprijacijske komisije u Visu broj EksproP- 4/50-3 od 3. siječnja 1951., razvidno je kako je u postupku eksproprijacije dijela čest. zem. [katastarska čestica] K. O. [katastarska općina] odlučeno eksproprirati označenu nekretninu vlasnika CGF u korist Općenarodne imovine, a za potrebe Ministarstva obrane FNRJ.

13. Pregledom dosudnice Kotarskog suda u Visu broj O-102/53-4 od 7. kolovoza 1953. razvidno je kako su ĆG pok. C nakon smrti 4. srpnja 1953. naslijedili sinovi UG i ČG, svaki za ½ dijela, dok iz rješenja o nasljeđivanju broj O-662/1967 od 23. siječnja 1968. proizlazi kako je UG pok. ĆG naslijedila supruga HG za cijelo.

14. Pregledom rješenja o nasljeđivanju broj O-947/03 od 26. siječnja 2004. razvidno je kako je HG naslijedila sestra MG za cijelo, a iz ugovora o darovanju nekretnina od 4. siječnja 2017. proizlazi kako je označena nasljednica darovala čest. zem. [katastarska čestica], K. O. [katastarska općina], šumu 10515 m2, upisanu u posjedovnom listu 598 ovdje tužitelju CG za cijelo.

15. Pregledom povijesti promjena na katastarskoj čestici zemlje, izvoda iz posjedovnog lista i povijesnog posjedovnog lista broj 598 Ureda za katastar Split, Ispostave Vis od 17. siječnja 2017.,razvidno je kako je čest. zem. [katastarska čestica] K. O. [katastarska općina] od osnutka katastra na otoku Visu 1953. bila upisana u posjedovnom lista broj 598 naslovnika UG pok. ĆG, potom HG ud. UG i na kraju MG.

16. Prilikom očevida održanog na licu mjesta 18. travnja 2025. uz sudjelovanje sudskog vještaka za geodeziju TG, tužitelj je kao predmet spora pokazao zemljište položeno na predjelu Korita pored grada [adresa] do kojeg se pristupa kroz ograđeni prostor trgovačkog društva Vodovoda i odvodnje otoka Visa, a ranijeg vojnog kompleksa bivše JNA. Površina nekretnine je zapuštena, obrasla u borovu šumu i grmlje, a njezine granice u najvećem su dijelu vidljive ili odredive, jer je s istočne strane bivša vojna ograda od betonskih stupova između kojih je razvučena bodljikava žica, sa sjeverne strane stari kameni suhozid-„koljnjik“, dok su s ostalih strana stari kameni podzidi.

17. Sudski vještak za geodeziju TG u svom je nalazu od 28. lipnja. 2025. utvrdio kako je pokazana čestica definirana vidljivim međama i to s istočne strane u odnosu na čest. zem. [katastarska čestica], odnosno nekadašnju vojarnu bivše JNA, ogradom od betonskih stupova između kojih je rastegnuta bodljikava žica (međa označena na Skici mjesta očevida točkama E-F), dok su druge granice definirane kamenim podzidima i suhozidima. Predmetnu čest. zem. [katastarska čestica] koja u naravi predstavlja šumu i makiju, a prema upisu u katastru površine 10515 m2, označio je na Skici mjesta očevida točkama A-B-C-D-E-F-G-H-I-J-K-L-M-N-A i žutom bojom. Ovome dodaje kako je Rješenjem Kotarske eksproprijacijske komisije u Visu broj Eksprop. 4/50-3 od 3. siječnja 1951. ekspropriran dio čest. zem. [katastarska čestica] u površini od 1150 m2, kako je diobenim elaboratom ovlaštenog geodeta ŽG, uvedenim u zbirku isprava Kotarskog suda u Visu pod brojem Z-177/51, čest. zem. [katastarska čestica] K. O. [katastarska općina] podijeljena u podčestice i to čest. zem. [katastarska čestica] površine 10515 m2 i čest. zem. [katastarska čestica] površine 1150 m2. Slijedom toga zaključuje kako eksproprirani dio čest. zem. [katastarska čestica] nosi oznaku čest. zem. [katastarska čestica] površine 1150 m2 za cijelo. Unatoč prigovoru tužene u dijelu u kojem vještak iznosi zaključak o čest. zem. [katastarska čestica] kao dijelu čest. zem. [katastarska čestica] koja je bila predmet eksproprijacije, sud smatra kako stranke nisu iznijele primjedbe kojima bi osporile ili dovele u sumnju točnu geodetsku identifikaciju, kako nekretnine koja je pokazana kao sporna, tako i njoj susjednih nespornih, stoga prihvaća vještvo kao stručno i objektivno.

18. Na okolnost posjeda predmetne nekretnine, načina njezinog korištenja i korisnika, govorili su svjedoci ŠG, VG i NG, koji u bitnom potvrđuju navode iz tužbe i iskaz tužitelja. Naime, poznato im je kako je spornu zemlju nakon smrti oca ĆG nastavio koristiti UG sa suprugom HG, održavajući vinograd, skupljajući drva za potrebe domaćinstva i kolce za potporu loze i povrća te za ispašu životinja, a kako nisu imali potomaka zemlju je naslijedila Lucijina sestra MG, koja ju je na kraju darovala tužitelju. Tvrde kako se sve vrijeme radilo o samostalnom posjedu kojeg nisu smetale ili osporavale treće osobe pa tako ni pripadnici bivše JNA, jer su prepoznavali domaće ljude i vlasnike okolnih zemljišta, stoga nisu priječili pristup ili pravili probleme. Svjedok UG dodaje kako je poslove UG u njegovoj starosti preuzeo nadničar GG nadimka R, kojem je i svjedok znao pomagati prilikom obavljanja poslova oko zemlje ili prilikom potkivanja konja UG te brige o toj životinji. Spominje i kako se nakon ograđivanja vojnog kompleksa do zemljišta nije pristupalo putem kojim je stigao sud, već drugim putem, ali bez problema prilikom obrade i korištenja zemljišta. Sjeća se kako se predmetna zemlja koristila na opisani način do 70-tih godina, a nakon toga isključivo radi sječe i skupljanja drva.

19. Iskaze svjedoka valjalo je cijeniti, jer se radi o domaćim ljudima i susjedima u dobi od 63 do 84 godine, stoga je logično i očekivano da su posljednjih 50-70 pa i više godina imali gotovo svakodnevna neposredna i objektivna saznanja o stanju nekretnine o kojoj su govorili, načinu njezinog korištenja i osobama koje su je koristile. Osim toga, predmetno zemljište položeno je izvan bivšeg vojnog kompleksa, tako da njihovi iskazi nisu nelogični, a od značaja je da nisu proturječni, već su u međusobnom sadržajnom i kronološkom skladu. Također su točni i istovjetni navodi o pravnim prednicima tužitelja, a potvrđuju ih gore nabrojane isprave koje jasno ukazuju na aktivnu legitimaciju tužitelja u odnosu na spornu nekretninu. Konačno, iskazi svjedoka imaju uporište i u službenoj katastarskoj evidenciji koja se na otoku [adresa] vodi od 1953. i u čijem su posjedovnom listu broj 598 nabrojani pravni prednici [adresa] i [adresa] bili upisani kao isključivi posjednici čest. zem. [katastarska čestica], pri čemu je za istaknuti kako ta dugogodišnja faktička vlast i korištenje nisu mogli ostati nepoznati svima ostalima pa tako i bivšim vojnim vlastima. Dakle, pravni prednici tužitelja upisani su sve vrijeme kao samostalni posjednici, što je u ovom slučaju trebalo posebno cijeniti, jer je tom upisu prethodila provedena revizija katastra i njegovo osnivanje na otoku [adresa], kada je u skladu s Uredbom o organizaciji katastarske službe (Vlada FNRJ-1948.), Naredbom o reviziji katastra i dovođenju katastarskih operata u suglasnost sa stvarnim stanjem (1948. godine) te Uredbom o katastru zemljišta (Službeni list FNRJ broj 43/53, izmjene i dopune broj 23/56), proveden postupak utvrđenja stvarnog činjeničnog stanja na terenu u pogledu stanja nekretnina i posjednika nekretnina pa tako i ovdje sporne, nakon čega je u katastarskim knjigama proveden upis nekretnina i njihovih posjednika. Pregled nekretnina na terenu su obavile ovlaštene komisije, a utvrđeno činjenično stanje izloženo je javnosti, tako da su predstavnici domaćinstava pozvani obaviti uvid u utvrđene podatke, a nezadovoljne stranke obaviještene kako su ovlaštene staviti prigovor, odnosno uložiti žalbu, ukoliko se nisu slagale s podatcima koji su na temelju komisijski utvrđenog činjenično stanja upisani u katastarskom operatu. Kod takvog stanja stvari, jasno je kako je službena katastarska evidencija predmetnih nekretnina u potpunom skladu sa stvarnim posjedovnim stanjem, a notorna je činjenica kako je za težake i posjednike upis u katastru bio prioritet, zbog čega je njegova evidencija bila pouzdanija od stanja u zemljišnim knjigama. Slijedom toga, a sve pod pretpostavkom da je čest. zem. [katastarska čestica] doista bila predmet ranije eksproprijacije i to po rješenju Ministarstva obrane FNRJ broj 2877/50 od 21. studenog 1950., kako to tvrdi tužena, bilo bi očekivano da je eksproprirana nekretnina u vrijeme terenskih pregleda i osnutka katastra 1953. evidentirana kao posjed (u cijelosti ili barem dijelom) bivše državne ili vojne vlasti na temelju označene odluke iz 1950., a ne kao isključivi posjed UG pok. ĆG. Na kraju je za navesti kako je katastarska evidencija dostupna svim zainteresiranim osobama, stoga je neživotno i nelogično da je do prestanka postojanja bivše države proteklo četrdesetak godina, a da bivša JNA ili netko treći nije iskazao protivljenje postojećem upisu, odnosno da nakon svega tužena nije pokrenula postupak promjene upisa pred nadležnom katastarskom ispostavom u [adresa], ali o tome nema ni traga. U svakom slučaju, iskazi svjedoka nisu dovedeni u sumnju i drže se vjerodostojnim, stoga im se poklanja vjera u cijelosti.

20. Na temelju ovako provedenog dokaznog postupka nedvojbeno je utvrđeno kako predmetna čest. zem. [katastarska čestica] površine 10515 m2 nije bila predmet eksproprijacije bivše državne vlasti, već je predmet tog postupka bio isključivo njezin dio površine 1150 m2, koji je diobenim elaboratom provedenim prije osnutka katastra na otoku [adresa] izdvojen iz matične čestice i zaveden pod novom katastarskom oznakom čest. zem. [katastarska čestica], kako proizlazi iz priloženog planimetričnog nacrta iz 1952. Ovaj zaključak jasno proizlazi na temelju ranije iznesenih utvrđenja o položaju predmetne čestice, načinu njezinog korištenja i stvarnim faktičkim vlasnicima, a svakako je trebalo uzeti u obzir kako ona nije nikada bila dio u cijelosti ograđenog i strogo nadziranog te čuvanog vojnog kompleksa, već je njegov sastavni dio sve vrijeme bila nesporno eksproprirana i novo formirana čest. zem. [katastarska čestica].

21. Slijedom iznijetog, nedvojbeno je kako ova tužba za ispravak ima valjanu osnovu u citiranim odredbama ZZK, stoga je osnovan i tužbeni zahtjev postavljen radi upisa tužiteljevog prava vlasništva uz prethodno brisanje tog prava s imena tužene. Neovisno o tome, svakako je za istaknuti kako je tužitelj dokazao i ostvarenje pretpostavki za stjecanje prava vlasništva dosjelošću, jer je iz raspoložive dokazne građe jasno kako je posjed predmetne nekretnine imao sva potrebna zakonska obilježja. Naime, posjed je zakonit, jer ga je stekao na temelju valjanog pravnog posla sklapanjem ugovora o darovanju s MG, a isto tako su ga zakonito nasljeđivanjem stjecali njezini pravni prednici UG i HG. Posjed je i istinit, jer nije pribavljen silom, potajno ili prijevarom ni zlouporabom povjerenja, a u svakom slučaju pošten, jer u trenutku stjecanja ili nakon toga, a s obzirom na sve prethodno iznesene okolnosti, ni tužitelj, a ni njegovi pravni prednici nisu imali razloga sumnjati da im ne pripada pravo na posjed, pri čemu je za napomenuti kako u spisu nema dokaza koji bi zakonsku presumpciju poštenja osporili ili je kako doveli u sumnju. Doduše, tužena na okolnost nepoštenog posjeda ističe kao dokaz odluku eksproprijacijske komisije, ali je taj prigovor neutemeljen pored prethodno iznesenog utvrđenja kako sporna nekretnina nije bila predmetom postupka eksproprijacije. Također je za navesti kako rješenje komisije samo po sebi ne čini posjednika nepoštenim pored utvrđenja samostalnog posjeda pravnih prednika tužitelja koji su sve vrijeme izvršavali svoja vlasnička ovlaštenja na neosporavan i neometan način. Tužena propušta činjenicu da je nasljednik ostavine njezin pošteni stjecatelj dok se ne dokaže suprotno, što znači da je UG nakon očeve smrti i uslijed ustupa bratovog nasljednog dijela, postao pošteni posjednik koji do kraja života nije imao razloga sumnjati da drži tuđu stvar i da mu ne pripada pravo na posjed, a isto tako poštene su u trenutku nasljeđivanja postale i supruga mu HG te na kraju njezina sestra MG. Svemu je za dodati kako sporna čestica nije označena kao ostavina u priloženoj dosudnici nakon smrti UG, a nema je ni u rješenjima o nasljeđivanju nakon smrti HG te MG, ali ta činjenica ne utječe na okolnost da su posjed nekretnine nastavili nasljednici ostavitelja. Kod toga je za cijeniti odredbu iz članka 2. Zakona o nasljeđivanju (Službeni list FNRJ broj 20/55, Službeni list SFRJ broj 12/65 i Narodne novine broj 52/71, 47/78, 71/91, 37/94, 56/00 i 48/03), prema kojoj se mogu nasljeđivati stvari i prava koja pripadaju pojedincima, stoga je za zaključiti kako se rješenjem o nasljeđivanju kao deklaratornoj odluci ne osniva nasljedno pravo već se samo utvrđuje što predstavljala imovinu ostavitelja i tko su njegovi nasljednici. Dakle, u trenutku ostaviteljeve smrti nasljednik po zakonu postaje pošteni posjednik dok se ne dokaže suprotno, radi čega sud smatra kako posjed tužitelja ima sva zakonom propisana obilježja, a kada se uzme u obzir da kontinuirano traje barem od prvog upisa UG u katastru 1953., odnosno znatno ranije cijeneći dugogodišnji posjed njegovog oca ĆG pok. C koji je bio težak i preminuo 1953., jasno je kako je dosjedanje okončano protekom zakonom propisanog roka od 20 godina, odnosno barem 1973., a sigurno i znatno ranije.

22. U skladu s iznijetim, tužba ima valjano činjenično i zakonsko uporište u citiranim pravnim pravilima OGZ, ali i odredbama ZOVO i ZVDSP, stoga je tužbeni zahtjev prihvaćen u cijelosti, kako je odlučeno u točki I izreke presude.

23. Odluka o parničnom trošku donesena je u skladu s odredbom iz čl. 154. st. 1. ZPP. Tužitelju je priznat trošak zastupanja po punomoćniku za sastav tužbe od 4. kolovoza 2022. i zastupanja na ročištima održanim 7. studenog 2024., 18. travnja, 8. srpnja i 30. rujna 2025. u iznosu od 200,00 eur, za svaku označenu radnju, sve u skladu s Tbr. 7. toč. 1., Tbr. 8. toč. 1., Tbr. 9 toč. 1. i Tbr. 54. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine broj 37/2023, dalje OT). Priznati iznos od 1.000,00 eur uvećan je za 25% PDV, trošak sudske pristojbe u iznosu od 106,18 eur (pristojbe tužbe i presude po 53,09 eur) te očevida u iznosu od 49,48 eur, a neutrošeni iznos od 400,52 eur za geodetsko vještačenje biti će vraćen tužitelju, stoga je u tom dijelu njegov zahtjev za naknadom neosnovan.

24. Na temelju iskazanog izračuna tuženoj je naloženo naknaditi tužitelju trošak postupka u iznosu od 1.405,66 eur sa zatraženom zateznom kamatom koja teče od dana donošenja presude do isplate, u skladu i na način propisan odredbom iz čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 i 155/23), kako je odlučeno u točki II izreke presude.

Split, 21. studenog 2025.

S U D A C

Branko Malenica

PRAVNA POUKA: Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od dana primitka njezinog pisanog otpravka. Žalba se podnosi Županijskom sudu, a putem ovog suda.

DNA:

-pun. tužitelja

-zz tužene