REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U SPLITU

Gundulićeva 27

Split

Pr-643/2025-7

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu, po sutkinji tog suda Katici Bojčić Vidović, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice ĆL rođ. UL iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnik Marko Višić, odvjetnik u Splitu, protiv tužene Republike Hrvatske, Ministarstva unutarnjih poslova, koju zastupa Općinsko državno odvjetništvo u Splitu, radi naknade štete, nakon održane usmene i javne glavne rasprave zaključene dana 6. listopada 2025., u nazočnosti zamjenika punomoćnika tužiteljice i zz tužene, dne 21. studenoga 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženici isplatiti tužiteljici s osnova neimovinske štete kao posljedice prometne nezgode, iznos od 1.356,34 EUR sa zakonskom zateznom kamatom koja na navedeni iznos teče od dana 10. srpnja 2020. do 31.12.2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana, nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotka poena, a od 1. 1. 2023. do 31.12.2023. po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 1. 1. 2024. pa sve do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi 1. srpnja te godine, a koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe, dok se za više zatraženo, za iznos od 343,66 eura, tužiteljica odbija u svom zahtjevu.

II. Nalaže se tuženici tužiteljici, u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe, nadoknadi parnični trošak u iznosu od 3.437,38 eura sa zakonskom zateznom kamatom koja na navedeni iznos teče od dana 21. studenoga 2025. do isplate stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi 1. srpnja te godine, a koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke.

Obrazloženje

1.Tužiteljica je dne 1. veljače 2022. podnijela ovom sudu tužbu protiv tužene radi naknade štete. U tužbi se navodi kako je tužiteljica 19. lipnja 2020. za vrijeme rada, stradala u prometnoj nezgodi kao putnik u vo zilu MUP-a reg. oznake [registarska oznaka], a koju n ezgodu je uzrokovao počinitelj koji je upravljao osobnim vozilom registarske oznake [registarska oznaka] na način da je oduzeo prednost prolaska vozilu oštećene uslijed čega je izazvao prometnu nezgodu u kojoj je tužiteljica zadobila stanovite tjelesne ozljede- istegnuće mišića i ligamenata vratne kralježnice, te trzajna ozljeda kralježnice, a sve što je vidljivo iz priložene dokumentacije. Tužiteljica je 9. srpnja 2020.g. podnijela odštetni zahtjev tuženici koja do danas nije utvrdila zahtjev osnovanim, dok je u mirnom postupku s osigurateljem Wiener osiguranje d.d. zaključila izvansudsku nagodbu po kojoj joj je isplaćen iznos od 17.000,00 kn na ime naknade štete. Temeljem prednjeg, tužiteljica predlaže donošenje presude kojom će se naložiti tuženici isplatiti tužiteljici s osnova neimovinske štete kao posljedice prometne nezgode, iznos od 6.000,00 kuna sa zakonskom zateznom kamatom koja na navedeni iznos teče od dana 10. srpnja 2020.g. do isplate, sve uz potraživanje troškova postupka sa zakonskom zateznom kamatom koja na navedeni iznos teče od dana presuđenja do isplate.

2. U odgovoru na tužbu od 24. veljače 2022. tužena se protivi tužbi i tužbenim zahtjevu, predlaže odbiti tužbeni zahtjev kao neosnovan i obvezati tužiteljicu za naknadu parničnog troška tuženoj. Predmetnom tužbom tužiteljica potražuje iznos od 6.000,00 kn s osnove naknade neimovinske štete zbog ozljeda zadobivenih u prometnoj nezgodi dana 19. lipnja 2020.god.za vrijeme radnog vremena, a od osiguravajućeg društva Wiener osiguranje d.d. u mirnom postupku naplatila je iznos do 17.000,00 kn po osnovi istog štetnog događaja. Navodi kako se prije podnošenja tužbe tužiteljica dana 9. srpnja 2020.god. obratila tuženoj sa zahtjevom za mirno rješenje spora, povodom kojeg zahtjeva je tužena podneskom od 6.listopada 2020. pozvala punomoćnika tužiteljice na dopunu uz upozorenje na posljedice propisane čl.38. st.4. Zakona o državnom odvjetništvu (NN 67/18) pa s obzirom da tužiteljica nije udovoljila zahtjevu za dopunu predmeta to se sukladno naprijed navedenoj odredbi Zakona o državnom odvjetništvu smatra da zahtjev za mirno rješenje spora nije niti podnesen slijedom čega ističe prigovor preuranjenosti tužbe i predlaže istu odbaciti. Također, navodi kako je nesporno da je tužiteljica dana 19. lipnja 2020. zadobila lakše tjelesne ozljede u prometnoj nesreći kao suvozač u službenom vozilu reg. ozn. [registarska oznaka] kojim upravljao policijski službenik ĆLL, a do predmetnog štetnog događaja došlo je zbog neprilagođene vožnje HL pa u konkretnom slučaju na strani tužene nema odgovornosti za predmetni štetni događaj i nastalu štetu. Tužiteljica je kao policijska službenica obavljala posao koji predstavlja opasnu djelatnost, međutim, u trenutku ozljeđivanja nije vršila nikakvo policijsko postupanje, a šteta je izazvana udarom motornog vozila kojim upravljao vlasnik HL koji je isključivo odgovoran za prometnu nesreću, a time i prouzročenu štetu tužiteljici.

3. Podneskom od 13. lipnja 2024. tužiteljica je, a nakon provedenih vještačenja, precizirala tužbeni zahtjev na način da traži da se obveže tuženicu s osnova neimovinske štete kao posljedice prometne nezgode isplati joj iznos od 1.700,00 eura s pripadajućim zateznim kamatama od 10. srpnja 2020. do isplate, te troškove postupka sa zateznim kamatama od presuđenja do isplate.

4. Tužena se usprotivila i uređenom tužbenom zahtjevu iz svih razloga istaknutih tijekom postupka.

5. Presudom ovog suda pod br. Pr-62/2022 od 16. rujna 2024. odbijen je tužbeni zahtjev tužiteljice kojim je tražila naknadu neimovinske štete kao posljedice prometne nezgode u iznosu od 1.700,00 eura s pripadajućim zateznim kamatama od 10. srpnja 2020. do isplate, te troškove postupka sa zateznim kamatama od presuđenja do isplate, te je tužiteljica obvezana tuženici naknaditi troškove parničnog postupka u iznosu od 1.250,00 eura.

6. Odlučujući po žalbi tužiteljice, Županijski sud u Zagrebu svojom odlukom pod br. GžR-903/2024-2 od 27. svibnja 2025. ukinuo je gore navedenu presudu ovog suda i predmet vratio ovom sudu na ponovni postupak.

7. Tijekom ponovnog postupka sud je proveo dokaze pregledom potvrde MUP-a, PUSD, Policijske postaje Omiš od 26. listopada 2020., prijave štetnog događaja od 6. srpnja 2020., medicinske dokumentacije, Izvješća o počinjenom prekršaju od 19.9.2020., dopisa ODO Split od 6.listopada 2020., odgovora na zahtjev za mirno rješenje spora od 6. listopada 2020., povratnice od8. listopada 20120., nagodbe od 26. studenoga 2020., preslike spisa Wiener osiguranja d.d. br. MAO 200001870 i to: e- mil dopis od 9. srpnja 2020., podataka temeljem ugovora br. 21101092923, specijalističkog nalaza od 19.6.2020, e-mail dopisa šteta broj: MAO 20001870, UL, polica broj: [broj police], dopisa ODO Split od 12. studenoga 2020. god., e- mail dopisa od 26. studenog 2020. specijalističkih nalaza od 19.6.2020., 30.6.2020., 10.7.2020., 17.09.2020., 27.10.2020, bolesničkog terapeutskog kartona UL, nalaza Poliklinike dr. Petrović od 3.8.2020. i 9.11.2020., potvrde Ministarstva unutarnjih poslova, Policijska postaja Omiš od 26.10.2020., e-mail dopisa od 27. studenog 2020., računa br. 402/100/2 od 27.11.2020., dopisa ODO Split od 27. siječnja 2021., 12. studenog 2020., 12. ožujka 2021., saslušanjem tužiteljice ĆL, svjedoka ĆLL, medicinskim vještačenjem po stalnim sudskim vještacima spec. neurologu dr. Miru Jurinoviću i spec. psihijatru dr. Nikoli Sikirici pa je na temeljem savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih zajedno, kao i na temelju rezultata cjelokupno provedenog postupka donio odluku kao u izreci iz sljedećih razloga.

8. Neprijeporno je između parničnih stranaka:

- da je tužiteljica zaposlenica tužene na radnom mjestu policajac,

- da je tužiteljica dana 19. lipnja 2020. za vrijeme radnog vremena kao suvozač u vozilu tužene doživjela prometnu nezgodu, a time je zadobila tjelesne ozljede,

- da je predmetnu prometnu nezgodu uzrokovao vozač vozila reg. oznake [registarska oznaka], osiguran kod Wiener osiguranje Vienna Insurance Group d.d., oduzevši prednost prolaza vozilu tužene,

- da je tužiteljici od strane Wiener osiguranja d.d. s osnova naknade štete iz štetnog događaja od 19. lipnja 2020. isplaćen iznos od 16.000,00 kn (dana 21. 8. 2020. iznos od 9.500,00 kn i dana 27.11.2020. iznos od 6.500,00 kn), te na ime troškova zastupanja dana 27.11.2020. iznos od 2.500,00 kn.

9. Prijeporna je između parničnih stranaka odgovornost tužene za predmetni štetni događaj, a time i štetu nastalu tužiteljici, a time je prijeporna i visina tužbenog zahtjeva.

10. Ovaj sud smatra tužbeni zahtjev djelomično osnovanim.

11. Predmet spora je zahtjev tužiteljice za naknadom neimovinske štete nastale joj dana 19. lipnja 2020. prilikom obavljanja radnih zadataka i to kada je vozeći se kao suvozač u službenom vozilu reg. oznake [registarska oznaka] kojim je upravljao drugi radnik tužene ĆLL doživjela prometnu nezgodu na način da je vozač vozila reg. oznake [registarska oznaka] oduzeo prednost prolaska vozilu u kojem se nalazila tužiteljica, pri čemu je tužiteljica zadobila tjelesne ozljede.

12. Tužena tvrdi da ne postoji njezina odgovornost za predmetni štetni događaj i nastalu štetu, već da je isključivo odgovoran vozač vozila osiguranog kod Wiener osiguranja d.d. HL, odnosno osiguravajuće društvo Wiener osiguranje d.d.

13. Odredbom čl. 111. Zakona o radu (Narodne novine broj 93/14, 127/17, 98/19; dalje: ZR) određeno je da ukoliko radnik pretrpi štetu na radu ili u svezi s radom poslodavac je dužan radniku naknaditi štetu po općim propisima obveznog prava.

14. Naime, poslodavac odgovara za štetu radniku koja mu je nastala u svezi s radom po pravilima objektivne odgovornosti (u smislu odredbi čl. 25. stavak 1. Zakona o zaštiti na radu /„Narodne novine“ broje: 71/14, 118/14, 154/14, 94/18 i 96/18; dalje u tekstu: ZZR/ poslodavac odgovara zaposleniku za štetu uzrokovanu ozljedom na radu, profesionalnom bolešću ili bolešću u svezi s radom po načelu objektivne odgovornosti), pri čemu je teret dokaza ispunjenja pretpostavki za oslobađanje ili umanjenje odgovornosti na temelju članka 25. stavak 2. ZZR na poslodavcu, odnosno poslodavac može biti oslobođen odgovornosti za štetu radniku ako dokaže da je šteta nastala zbog više sile, odnosno namjerom ili krajnjom nepažnjom radnika.

15. Odgovornost tužene za štetu procjenjuje se po pravilima odgovornosti po principu uzročnosti, koje odgovornosti se tužena kao poslodavac u smislu članka 1067. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21; dalje: ZOO) može osloboditi ako dokaže da šteta potječe uslijed radnji i djelovanja treće osobe, krivnje samog radnika, koju on nije mogao predvidjeti, ni izbjeći, a niti otkloniti ili, pak, više sile.

16. U konkretnom slučaju, tužiteljica je kao suvozač u službenom vozilu reg. oznake [registarska oznaka], kojim je upravljao policijski službenik ĆLL, za vrijeme trajanja radnog vremena i obavljanja radnih zadataka, kako proizlazi ne samo iz iskaza tužiteljice saslušane kao parničnu stranku, već i iz iskaza svjedoka ĆLL, a što među stranka nije ni prijeporno, zadobila tjelesne ozljede u prometnoj nezgodi, koju je prouzrokovala isključivo treća osoba HL, kada je upravljajući vozilom reg. oznake [registarska oznaka], osiguranog kod osiguravajućeg društva Wiener osiguranje Vienna Insurance Group d.d. policom autoosiguranja br. 211010929230, oduzeo prednost prolaska vozilu tužene i koji je izvješćem o počinjenom prekršaju Ministarstva unutarnjih poslova, Policijske uprave Omiš, Postaje prometne policije Split br. 000225809389 zbog počinjenog prekršaja iz čl. 51.st. 1. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, uplatio novčanu kaznu zbog izazivanja prometne nezgode. Osiguravajuće društvo štetnika Wiener osiguranje Vienna Insurance Gropup d.d. tužiteljici je iz predmetnog štetnog događaja na ime naknade štete s osnova povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje isplatilo ukupno iznos od 16.000,00 kn, a što među strankama nije ni prijeporno.

16.1. Dakle, štetni događaj, a time i šteta tužiteljici nastala je za vrijeme rada pri obavljanju redovnih zadataka i za štetu odgovara tužena kao poslodavac pa stoga tužena neosnovano prigovara da je predmetni štetni događaj nastao radnjom treće osobe, a koju radnju nije mogla predvidjeti i čije posljedice nije mogla izbjeći.

16.2. Tužiteljica je kritične prigode obavljala svoje redovne radne zadatke, te se nalazila zajedno sa svojim kolegom ULL u službenom vozilu kada je HL upravljajući vozilom osiguranim kod Wiener osiguranje d.d. oduzeo prednost prolaska vozilu u kojem se nalazila tužiteljica. Činjenica da se prometna nezgoda dogodila od strane treće osobe ne znači ekskulpaciju tužene za prouzročenu štetu tužiteljici.

16.3. Po mišljenju ovog suda radi se o profesionalnom riziku za kojeg odgovara poslodavac, a ne radi se o šteti koja je nastala od treće osobe, dakle ne radi se o vanjskom događaju koji poslodavac nije mogao predvidjeti i posljedice koje nije mogao izbjeći ili otkloniti koje bi ga zbog toga oslobodile odgovornosti za štetu radniku. Dakle, ovdje se radi o profesionalnom riziku za kojeg po mišljenju suda odgovara poslodavac pa je ovaj sud primjenom odredbe čl. 25. Zakona o zaštiti na radu u svezi s čl. 1063. i čl. 1067. ZOO-a obvezao tuženu tužiteljici u cijelosti naknaditi pretrpljenu štetu.

16.4. S obzirom na to da tužena nije dokazala osnove za oslobođenje od odgovornosti, dužna je naknaditi svu štetu tužiteljici.

17. Prema odredbi čl. 19. toč. 2. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj 35/05, 41/08; 125/11, 78/15, dalje: ZOO) pod pravima osobnosti u smislu ovog Zakona razumijevaju se pravo na život, tjelesno i duševno zdravlje, ugled, čast, dostojanstvo, ime, privatnost osobnog i obiteljskog života, slobodu i dr.

18. Prema odredbi članka 1100. stavka 1. ZOO-a propisano je u slučaju povrede prava osobnosti sud će ako nađe da to težina povrede i okolnosti slučaja opravdavaju dosuditi pravičnu novčanu naknadu nezavisno od naknade imovinske štete, a i kad nje nema, a stavkom 2. istog članka određeno je da pri odlučivanju o visini pravične novčane naknade sud će voditi računa o jačini i trajanju povredom izazvanih fizičkih boli, duševnih boli i straha, cilju kojemu služi ta naknada, ali i o tome da se njome ne pogoduje težnjama koje nisu spojive sa njezinom naravi i društvenom svrhom.

19. Stalni sudski vještak dr. Miro Jurinović, spec. neurokirurg, u svom nalazu i mišljenju danom na ročištu od 3. lipnja 2024. navodi kako je tužiteljica u predmetnoj prometnoj nezgodi zadobila istegnuće vratnih struktura. Istog dana bila je na HKP, urađeno je rendgensko snimanje lubanjskih kostiju i vratne kralježnice – nije bilo koštanih traumatskih promjena te joj je ostavljen imobilizacijski okovratnik, preporučeno mirovanje, uzimanje tablete protiv bolova. Tužiteljica je doživjela povredu njenih osobnih prava na tjelesno i duševno zdravlje koja se ispoljila u trpljenju bolova, imala je neugodnosti pri ovom ozljeđivanju i tijekom liječenja, privremeno u punom obimu bile su joj reducirane životne aktivnosti, potom privremeno u polovičnom obliku. Trajno je kod tužiteljice u nevelikom postotku oštećeno tjelesno zdravlje. Imala je i imovinsku štetu radi potrebe pomoći i njege kod kuće od strane treće osobe. Bolovi u jakom intenzitetu bili su jedan dan, u srednjem stupnju 8 dana i u blažem intenzitetu 4 tjedna. Privremeno su joj bile reducirane u punom obimu i životne aktivnosti kroz 15 dana, potom privremeno u polovičnom obimu još jedan mjesec dana. Trajno je oštećeno tjelesno zdravlje s neurokirurškog gledišta za 4% na račun traumatskog oštećenja vratnih živčanih korjenova, a poradi istegnuća vratnih struktura isključivo mišića, ali i hrskavično ligamentarnog aparata nakon ove prometne nesreće preostala je umanjena mogućnost pokretljivosti vratnom kralježnicom i to samo u blagom stupnju za 2%. S obzirom na to da se radi o traumatskim oštećenjima i posljedicama dva različita organska sustava procijenjene postotke treba pa je ukupno oštećenje tjelesnog zdravlja/ umanjenje životnih aktivnosti 6%. Tužiteljica je trebala kod kuće pomoć i njegu od strane druge osobe 1 tjedan 2 sata u danu i još jedan tjedan 1 sat u danu, sve to na račun osobnih potreba tužiteljice dok je nosila okovratnik, ujedno u vidu pripomoći i održavanja osobne higijene. Ustaljeno stanje može se smatrati 5 mjeseci od dana ozljede.

20. Sudski vještak dr. Nikola Sikirica, spec. psihijatar u svom nalazu i mišljenju danom na ročištu od 8. svibnja 2024., uzevši u obzir svu medicinsku dokumentaciju, navodi da je tužiteljica u trenutku samog događaja doživjela primarni strah u trajanju oko pola min. pa se nastavio sekundarni strah jakog intenziteta slijedeća 24 sata, zatim sekundarni strah umjerenog intenziteta slijedećih 10-14 dana, te sekundarni strah blažeg intenziteta u trajanju slijedećih 4-5 mjeseci. Mišljenja je da trajnih povreda duševnog integriteta kao posljedica traumatskog događaja u ovom slučaju nije bilo.

21. Imajući u vidu gore navedene zakonske odredbe, a sukladno nalazu i mišljenju sudskih vještaka liječnika dr. ČL i dr. Nikole Sikirice, uzimajući u obzir jačinu i trajanje pretrpljenih fizičkih bolova, duševnih bolova koje zbog smanjenja životne aktivnosti trpi, opseg smanjenja životne aktivnosti (6 %), jačinu i trajanje pretrpljenog straha, karakter, težinu i lokalitet ozljede, duljinu liječenja, neugodnosti kojima je bio izložena (transportacija do bolnice, nošenje okovratnika, izloženost rendgenskom zračenju, EMNG pretrage, potrebe mirovanja, uzimanja analgetika, višekratnih odlazaka na kontrole, provođenje fizikalne terapije), životnu dob (rođena **.**.1999., dakle u vrijeme ozljeđivanja imala je 21 godinu) i zanimanje tužiteljice u vrijeme ozljeđivanja, tužiteljici s osnova pravične novčane naknade neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje pripada naknada u ukupnom iznosu od 3.479,90 eura.

22. Osiguravajuće društvo štetnika Wiener osiguranje Vienna Insurance Group d.d. tužiteljici je iz predmetnog štetnog događaja na ime naknade neimovinske i imvoinske štete isplatilo ukupno iznos od 2.123,56 eura (16.000,00 kn), što među strankama nije ni prijeporno, to onda tužiteljicu pripada razlika neimovinske štete u iznosu od 1.356,34 eura (3.479,90 eura, koliko tužiteljicu pripada na ime naknade neimovinske štete – 2.123,56 eura, koliko je tužiteljici isplaćeno od strane Wiener osiguranje VIG d.d. = 1.356,34 eura, dok je za više zatraženo, za iznos od 343,66 eura, tužiteljica odbijena u svom zahtjevu. Na dosuđeni iznos od 1.356,34 eura tužiteljici su dosuđene i zakonske zatezne kamate koje teku od dana 10. srpnja 2020., kao dana podnošenja pisanog zahtjeva, a sukladno odredbi čl. 1103. ZOO-a (kojom je određeno da obveza pravične novčane naknade dospijeva danom podnošenja pisanog zahtjeva ili tužbe, osim ako je šteta nastala nakon toga) pa do isplate, a kao u točki I. izreke presude.

23. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi čl. 154. st. 5. i čl. 155. Zakona o

parničnom

postupku

(„Narodne

novine“

broj,

53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08,96/08,123/08,148/11 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22; dalje: ZPP) pa je tužiteljici, koja u neznatnom dijelu nije uspjela, za koji dio po ocjeni ovog suda nije ni nastao poseban trošak, dosuđen trošak u cijelosti sve u skladu s važećom Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine“ br. 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 37/22, 126/22 i 138/23; dalje Tarifa) te priloženom popisu troška, i to: za sastav zahtjeva 75 bodova, za sastav tužbe 75 bodova, za zastupanje na ročištima od 15. 9. 2022., 25.10.2022., 11. 1. 2023., 8. 3. 2023., 8. 5. 2024., 3. 6. 2024., 8. 7. 2024., 6.10.2025. po 75 bodova, za sastav podneska od 23. 3. 2022., 31. 5. 2024., 13. 6. 2024. i 29. 7. 2025. po 75 bodova, od 23. 1. 2023. i 20. 3. 2023. po 18,75 bodova, za sastav žalbe 112,50 što pomnoženo s vrijednošću boda od 2,00 eura iznosi 2.400,00 eura, na ime PDV-a iznos od 600,00 eura, na ime sudske pristojbe tužbe iznos od 13,27 eura i presude iznos od 66,36 eura, te na ime troškova medicinskog vještačenja iznos od 357,75 eura, ukupno iznos od 3.437,38 eura. Na dosuđeni iznos tužiteljici su dosuđene i zakonske zatezne kamate počevši od 21. studenoga 2025., kao dana presuđenja, do isplate, a kao u točki II. izreke presude.

U Splitu 21. studenoga 2025.

S u t k i n j a

Katica Bojčić Vidović

NAPUTAK O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove presude dopuštena je žalba nadležnom Županijskom sudu u roku od 15 dana od dana primitka pisanog otpravka iste. Žalba se podnosi putem ovog suda, u tri primjerka.

DNA: - pun. tužiteljice

- pun. tužene