Pr-1218/2023-18

Republika Hrvatska

Općinski sud u Splitu

Gundulićeva 27,

21000 Split

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu po sucu ovog suda Jeleni Kvarantan Karuza, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice BS, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupana po punomoćnici Martini Radić Šunjić, odvjetnici u Splitu, protiv tuženog Kliničkog bolničkog centra Split, OIB: 51401063283, iz Splita, Spinčićeva 1, zastupan po punomoćnici Katarini Zrilić, odvjetnici u Splitu, radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave, zaključene dana 8. listopada 2025., u nazočnosti zamjenika punomoćnice tužiteljice KS i punomoćnice tuženika PS, po objavi presude 21. studenog 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Dužan je tuženik u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe isplatiti tužitelju razliku manje isplaćene naknade bruto plaće od one koju je trebao isplatiti po osnovi dodataka na plaću, te po osnovi naknade plaće za vrijeme korištenja godišnjih odmora i bolovanja, za razdoblje od 01. kolovoza 2018.g. do 30. rujna 2024.g. u ukupnom iznosu od 109,11 eura zajedno s pripadajućom:

zakonskom kamatom koja na iznos od 9,91 eura teče od 15. rujan 2018. zakonskom kamatom koja na iznos od 4,64 eura teče od 15. listopad 2018. zakonskom kamatom koja na iznos od 34,75 eura teče od 15. studeni 2018. zakonskom kamatom koja na iznos od 2,33 eura teče od 15. prosinac 2018. zakonskom kamatom koja na iznos od 12,61 eura teče od 15. ožujak 2019. zakonskom kamatom koja na iznos od 12,53 eura teče od 15. travanj 2019. zakonskom kamatom koja na iznos od 3,27 eura teče od 15. prosinac 2019. zakonskom kamatom koja na iznos od 0,58 eura teče od 15. veljača 2020. zakonskom kamatom koja na iznos od 9,56 eura teče od 15. travanj 2020. zakonskom kamatom koja na iznos od 0,16 eura teče od 15. srpanj 2020. zakonskom kamatom koja na iznos od 0,33 eura teče od 15. listopad 2020. zakonskom kamatom koja na iznos od 1,26 eura teče od 15. prosinac 2020. zakonskom kamatom koja na iznos od 0,19 eura teče od 15. veljača 2021. zakonskom kamatom koja na iznos od 0,11 eura teče od 15. ožujak 2021. zakonskom kamatom koja na iznos od 4,36 eura teče od 15. srpanj 2021. zakonskom kamatom koja na iznos od 0,76 eura teče od 15. listopad 2021. zakonskom kamatom koja na iznos od 4,48 eura teče od 15. veljača 2023. zakonskom kamatom koja na iznos od 5,44 eura teče od 15. travanj 2023. zakonskom kamatom koja na iznos od 1,12 eura teče od 15. kolovoz 2023. zakonskom kamatom koja na iznos od 0,72 eura teče od 15. listopad 2023. do isplate, koja se zakonska kamata na navedene iznose do 31.12.2022.g. obračunava po stopi u skladu sa odredbom čl.29.st.2. ZOO-a (''NN'' 35/05, 41/08, 78/15, 29/18, 126/21), a od 01.01.2023.g. pa nadalje po stopi iz izmijenjene odredbe čl.29.st.2. ZOO-a (''NN'' 114/22), te Uredbe o izmjeni ZOO-a (''NN'' 156/22), i to po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na odnose iz trgovačkih ugovora i ugovora između trgovca i osobe javnog prava na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 8%poena, a u ostalim odnosima za 3% poena, bez zakonskih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak.

II, Dužan je tuženik u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe isplati tužitelju parnični trošak u iznosu od 73,10 eura,na račun punomoćnika tužitelja odvjetnice Martine Radić Šunjić koji se kod OTP banke d.d. vodi pod brojem IBAN: [broj bankovnog računa], sa kamatama koje teku od donošenja prvostupanjske presude do isplate koja se na navedeni iznos obračunava po stopi iz izmijenjene odredbe čl.29.st.2.ZOO-a (''NN'' 114/22), te Uredbe o izmjeni ZOO-a (''NN'' 156/22), i to po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na odnose iz trgovačkih ugovora i ugovora između trgovca i osobe javnog prava na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 8% poena, a u ostalim odnosima za 3% poena.

Obrazloženje

1.U svojoj tužbi zaprimljenoj kod ovog suda dana 25. kolovoza 2023. tužiteljica navodi da je zaposlena kod tuženika na radnom mjestu pomoćne radnice pri Službi za čišćenje bolničkog prostora. Tuženik da je tužiteljici zbog pogrešnog načina obračuna u posljednjih pet godina pogrešno isplatio i obračunao naknadu plaće. Tužiteljici da je radni odnos reguliran Zakonom o radu (dalje: ZOR), Kolektivnim ugovoru za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (dalje: KU), te Temeljnim kolektivnim ugovorom za službenike i namještenike u javnim službama (dalje: TKU). Sukladno odredbama ZOR-a, KU-a i TKU-a tužiteljici da se za svaki odrađeni sat isplaćuje osnovna plaća, te uvećanja i dodaci na koje je u tom satu ostvario pravo (za svaki sat odrađen u posebnim uvjetima rada, za svaki sat odrađen noću, za prekovremeni rad itd...). U spornom razdoblju tuženik da je tužiteljici isplaćivao dodatke samo na redoviti rad, dok mu na određene sate prekovremenog rada plaćao samo uvećanje od 50% za prekovremeni rad bez ostalih uvećanja za rad noću, subotom i nedjeljom, u drugoj smjeni, te blagdanom, iako je čl.49.KU-a (NN 29/18, 16/19, 35/19, 78/19, 92/19, 56/20, 3/23) propisano kako se navedeni dodaci međusobno ne isključuju. Odredbom iz čl.55. KU-a (NN 29/18, 16/19, 35/19, 78/19, 92/19, 56/20, 3/23) je propisano da radnik za otežane uvjete rada ima pravo na uvećanje plaće za 11%, odnosno 14% od 01.rujna 2019.g. koji dodatak nije isplaćen tužiteljici za sve odrađene sate (dodatak za otežane uvjete rada). Prethodna činjenica da ima za posljedicu pogrešan obračun i isplatu svih naknada koje se utvrđuju kao prosjek prethodno isplaćenih plaća i to naknade plaće za vrijeme korištenja godišnjeg odmora i naknade plaće zbog privremene nesposobnosti za rad. Također, bez obzira na neisplaćene prethodno navedene dodatke u prekovremenom radu, sukladno odredbi iz čl.81.ZOR-a, radnik ima pravo na naknadu plaće za godišnji odmor u visini prosječne mjesečne plaće isplaćene u prethodna tri mjeseca, odnosno sukladno odredbama čl.58.st.1.TKU-a (NN 128/17, 47/18, 123/19, 66/2020), odnosno čl.57.st.1.TKU-a (NN 56/22, 127/22, 58/23) radnik ima pravo na naknadu za bolovanje u visini od 85% njegove plaće ostvarene u prethodna tri mjeseca neposredno prije nego je započeo bolovanje. Dakle, prilikom izračuna naknade za godišnji odmor i bolovanje mjerodavna da je ostvarena prosječna plaća za tri mjeseca koja prethode mjesecu u kojem se koristi godišnji odmor ili bolovanje. Međutim, Centralni obračun plaća (dalje: COP) za izračun prosječne plaće koristi isplaćenu, a ne ostvarenu punu bruto plaću u prethodna tri mjeseca kako to ZOR i TKU nalaže čime se zaposlenicima u javnom sektoru javljaju razlike u plaći po osnovi godišnjeg odmora i bolovanja bez obzira na razliku neplaćenih dodataka. Prema tome, tužiteljica da ima potraživanje prema tuženiku iz osnove manje isplaćene plaće u bruto jer tuženik nije plaćao dodatak u prekovremenom radu za rad noću, subotom i nedjeljom, u drugoj smjeni i blagdanom, nije plaćao dodatak za otežane uvjete rada za sve odrađene sate, te je pogrešno obračunao i isplatio naknadu plaće za godišnji odmor i bolovanje.

2. U svom odgovoru na tužbu od dana 29. studenog 2023. tuženik navodi da u cijelosti osporava osnov i visinu tužbenog zahtjeva ističući kako tuženik počev od 1. travnja 2020. obračunava svim radnicima, pa tako i tužitelju sve dodatke i na odrađeni prekovremeni rad. Tužitelj da nema pravo na isplatu navedenog dodatka jer da ne ispunjava uvjete propisane kolektivnim ugovorom. Na tužitelju da je teret dokaza da ispunjava te uvjete jer da se ne radi o slučaju za koji je čl. 135 . Zakona o radu normirano kako je teret dokaza na poslodavcu tj. tuženiku. Tuženik da je sukladno svim pozitivnim zakonskim propisima, kao i odredbama važećih kolektivnih ugovora, tužitelju od 1. srpnja 2020. pa nadalje izračunao i isplatio naknade za godišnji odmor i bolovanje.

2.1. U svojoj dopuni odgovora na tužbu od 8. srpnja 2024. tuženik navodi kako je tužitelj sukladno čl. 186. b. Zakona o parničnom postupku podnio tzv. "stupnjevitu tužbu" kojom u prvom redu postavlja manifestacijski zahtjev i od naslovljenog suda traži da donese rješenje kojim se tuženiku nalaže dostava podataka / dokumentacije a nakon toga nespecificirani i uopćeni kondemnatorni zahtjev kojim se traži donošenje presude. Međutim, da nisu ispunjene dvije temeljne pretpostavke koje moraju biti kumulativno ispunjene da bi se mogao usvojiti manifestacijski zahtjev. Opreza radi tuženik u cijelosti osporava osnov i visinu tužbenog zahtjeva.

3.Tužiteljica je na poziv suda podneskom od 12. rujna 2024., precizirala tužbeni zahtjev, dok je podneskom zaprimljenim dana 31. srpnja 2025., nakon provedenog vještačenja konačno postavila tužbeni zahtjev kako to glasi u izreci ove presude.

4.Sud je tijekom postupka izveo dokaz čitanjem platnih lista i evidencija rada, Izvješće vještačenja od 13. lipnja 2025. sudske vještakinje za računovodstvo i financije Darke Cecić.

4.1.Tužbeni zahtjev je osnovan.

4.2.Predmet spora je zahtjev tužiteljice za isplatu razlike manje isplaćene plaće za razdoblje od 01. kolovoza 2018.g. do 30. rujna 2024.g. s osnove prekovremenog rada te neisplaćenih dodataka za otežane uvjete rada, za odgovornost za život i za zdravlje ljudi , te po osnovi manje obračunatog iznosa naknade plaće za vrijeme godišnjeg odmora i privremene nesposobnosti za rad.

4.3.U provedenom dokaznom postupku nesporno je utvrđeno, da je tužiteljica u utuženom razdoblju kod tuženika radila na radnom mjestu pomoćne radnice pri Službi za čišćenje bolničkog prostora.

4.4.Kao sporno ostalo je za raspraviti da li je tuženik tužiteljici isplatio umanjene plaće na način da joj nije plaćao za prekovremeni rad dodatke sukladno Kolektivnom ugovoru te da li joj je pogrešno obračunao i isplatio naknadu za godišnji odmor i bolovanje.

4.5.U svom Izvješću o vještačenju od dana 13. lipnja 2025. vještakinja za računovodstvo i financije Darka Cecić navodi kako je vještačenje napravljeno sukladno rješenju ovog suda od 20. prosinca 2024. godine i dokumentacije pribavljene od tuženika, a koja se prilaže u spis uz ovo vještvo. Uvidom u dokumentaciju vidljivo da je da je tužiteljica u razdoblju od 1. kolovoza 2018. do 30. rujna 2024. godine radila prekovremeno te da je prekovremeni rad u tim mjesecima evidentiran i plaćen. Analizom podataka iz platnih lista utvrđeno da je slijedeće:

-dodaci za rad noću, subotom i nedjeljom, u drugoj smjeni te blagdanom plaćeni su za sve odrađene sate,

- tužiteljica da ostvaruje pravo na dodatak za otežane uvjete rada koji su do dana 1. travnja 2020. godine obračunati samo na sate koje je tužiteljica odradila u redovnom radnom vremenu, dok na sate koji su evidentirani kao prekovremeni rad ti dodaci nisu obračunati ni isplaćeni,

- nakon 1. travnja 2020. godine obračun dodataka točno da je evidentiran i plaćen tužiteljici,

- nakon 1. ožujka 2024. godine koeficijent radnog mjesta sadrži dodatak za otežane uvjete rada,

- razlika naknade za godišnji odmor i bolovanje do 42 dana utvrđena nakon 1. lipnja 2022. godine da nije posljedica neobračunavanja dodataka na odrađeni prekovremeni rad već se javlja zbog ne korištenja povoljnije satnice između tromjesečnog ostvarenog prosjeka i tromjesečnog prosjeka neobračunate satnice kao da je radnik radio u redovnom radnom vremenu.

Na osnovi izračuna prikazanih u Nalazu, utvrđeno je da kod obračuna plaća za razdoblje od 1. kolovoza 2018. do 30. rujna 2024. godine, tuženik nije obračunao i isplatio tužiteljici:

- dodatke na plaću za otežane uvjete rada ukupno 28,95 eura,

- naknadu plaće za vrijeme korištenja godišnjeg odmora ukupno 13,90 eura,

- naknadu plaće za bolovanje do 42 dana ukupno 66,26 eura.

Zaključno da se može konstatirati da tužiteljici u utuženom razdoblju od 1. kolovoza 2018. do 30. rujna 2024. godine po osnovi dodatka na plaću (dodatak za otežane uvjete rada) te po osnovi naknada plaće za vrijeme korištenja godišnjeg odmora i bolovanja do 42 dana isplaćen manji iznos mjesečno kako da je to prikazano u stupcu 8 Tablice 6., odnosno 109,11 eura sveukupno bruto.

4.6.Kako je tužiteljica pismenim podneskom od 31. srpnja 2025., sukladno vještvu Darke Cecić uredila tužbeni zahtjev valjalo je usvojiti tužbeni zahtjev tužiteljice za razdoblje od 1. kolovoza 2018. do 30. rujna 2024. godine na isplatu na ime razlike manje isplaćene bruto plaće za otežane uvjeta rada, za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi i razliku naknade plaće za vrijeme korištenja godišnjega odmora i bolovanja u ukupnom iznosu od 109,11 eura.

4.7. Na dosuđene iznose tužiteljici su priznate zakonske zatezne kamate primjenom odredbe čl. 29. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, 125/11,78/15, 114/22., Uredba 156/22), koje teku od dospijeća svakog pojedinačnog dijela iznosa do isplate (čl. 84. st. 3. ZR/09 odnosno, čl. 92. st. 3. ZR/14), izuzev kamate na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak.

5.Odluka o parničnom trošku temelji se na čl. 154. st. 2. i 155. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 02/07., 84/08., 25/13. i 89/14., drugdje u tekstu ZPP-a), te Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine“ br. 69/93., 87/93., 16/94., 11/96., 91/04., 142/12., 103/14., 118/14. i 107/15., dalje Tarifa) VPS, te popisa parničnog troška tužiteljice. Tužiteljici je priznat trošak: za sastav tužbe – 25 bodova, za sastav podneska od 31. srpnja 2025. - 25 bodova, za zastupanje na ročištima od: 11. rujna 2024. , 20. prosinca 2024. i 8. listopada 2025. - za svako po 25 bodova, te za pristup ročištu za objavu presude 12,5 bodova, što sve zbrojeno iznosi 137,5 bodova (vrijednost 1 boda= 2,00 eura), što daje iznos od 275,00 eura uvećano za 25% PDV- daje iznos od 343,75 eura, te uvećano za trošak vještačenja u iznosu od 265,45 eura, daje ukupno priznati trošak tužiteljici u iznosu od iznosi 609,20 eura. Međutim, kako je tužiteljica cijeneći osnov i visinu tužbenog zahtjeva uspjela sa 56%, a tužena sa 44%, kada se izvrši obračun postotaka odnosno oduzimanje, dobije se preostali postotak od 12% koliko je tužiteljica uspjela u ovoj parnici i u kom omjeru joj je obistinjen priznati parnični trošak, a koji iznosi 73,10 eura kako je odlučeno u točci II izreke ove presude. Tužiteljici nije priznat trošak za sastav podnesaka od 12.rujna 2021., obzirom da je isti izjavljen nakon upozorenja suda sukladno čl. 109.st.4.ZPP-a. Neosnovan je i navod tuženika kako punomoćnica tužiteljice nezakonito potražuje uplatu parničnih troškova na svoj račun i da se radi o preinaci tužbenog zahtjeva. Punomoćnica tužiteljice ovlaštena je za primanje novca i novčanih vrijednosti u ime tužiteljice sukladno dostavljenoj punomoći, a sve temeljem čl. 94. St.1. ZPP-a, o čemu je sudska praksa zauzela jasan stav, te se ne radi o preinaci tužbenog zahtjeva iz čl. 191 ZPP-a.

Split, 21. studenog 2025.

Sudac

Jelena Kvarantan Karuza

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od dana dostave odluke. Žalba se podnosi nadležnom Županijskom sudu, putem ovog suda u dovoljnom broju primjeraka za sud i stranke u postupku.