Republika Hrvatska

Općinski sud u Koprivnici

Koprivnica, Hrvatske državnosti 5

Poslovni broj: P-466/2023-28

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Koprivnici po sutkinji Dragi Parag kao sucu pojedincu u parničnom predmetu u tužitelja FU iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po Marini Konrad, odvjetnici u Odvjetničkom društvu Rački i kolege j.t.d. Zagreb, Vlaška 50 A/4, Pisarnica u Slavonskom Brodu, S. pl. Horvata 36, protiv tuženika Erste & Steiermärkische bank d.d. Jadranski trg 3 a, Rijeka, OIB:23057039320, zastupan po punomoćnicima odvjetnicima Odvjetničkog društva Hanžeković&Partneri, radi utvrđenja isplate, nakon zaključene javne i glavne rasprave dana 20. listopada 2025., u prisutnosti punomoćnika tužitelja i odsutnosti tuženika, na ročištu radi objave i uručenja odluke dana 21. studenog 2025., u prisutnosti zamjenika pun. tužitelja, a u odsutnosti punomoćnika tuženika, temeljem odredbe čl. 335. st. 3. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 – dalje u tekstu ZPP),

p r e s u d i o  j e

I. Utvrđuju se ništetnim odredbe Ugovora o kreditu broj 2402006-1031262160 / 51401652-5102750819 sklopljenog između tuženika ERSTE & STEIERMÄRKISCHE BANK d.d. Rijeka, Jadranski Trg 3/a, OIB: 23057039320, kao kreditora i tužitelja FU iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kao korisnika kredita, zaključenog dana 6. prosinca 2005., a koje odredbe glase u dijelu čl. 2.: "… iznos kredita: 34.000,00 CHF protuvrijednost u kunama obračunata po srednjem tečaju Banke na dan puštanja kredita u tečaj.“, u dijelu čl. 7.:"… Valutna klauzula. Povrat obveza iz ovog Ugovora (iznos kredita i pripadajuće kamate, kamate za zakašnjenja u plaćanju, naknade i drugi eventualni troškovi) obračunat će se po srednjem tečaju Banke za CHF na dan odobrenja žiro- računa Banke. Korisnik kredita upoznat je s mogućim promjenama iznosa anuiteta u kunama nastalog uslijed promjene tečaja. Potpisom na ovom Ugovoru korisnik potvrđuje da ga je Banka informirala o posljedicama i svim eventualnim rizicima promjene tečaja.“,

u dijelu čl. 8.: „Kamatna stopa je promjenjiva i u trenutku ugovaranja iznosi 08,250% godišnje…Ugovorne strane su suglasne da se za vrijeme trajanja Ugovora o kreditu mogu vršiti promjene ugovorene kamatne stope, kao i način obračuna i naplate u skladu s važećim odlukama Banke.“.

II. Nalaže se tuženiku ERSTE & STEIERMÄRKISCHE BANK d.d. Rijeka, Jadranski trg 3A, OIB: 23057039320 isplatiti tužitelju FU iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], na ime stečenog bez osnove po osnovi razlike u tečaju CHF iznos od 5.682,16 EUR sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od dana dospijeća svakog pojedinog iznosa do isplate kako slijedi:

- na iznos od 209,29 EUR od 2. veljače 2006. godine do isplate

- na iznos od 46,36 EUR od 2. prosinca 2010. godine do isplate

- na iznos od 61,28 EUR od 2. siječnja 2011. godine do isplate

- na iznos od 50,88 EUR od 2. veljače 2011. godine do isplate

- na iznos od 54,53 EUR od 2. ožujka 2011. godine do isplate

- na iznos od 49,89 EUR od 2. travnja 2011. godine do isplate

- na iznos od 50,72 EUR od 2. svibnja 2011. godine do isplate

- na iznos od 70,40 EUR od 2. lipnja 2011. godine do isplate

- na iznos od 72,32 EUR od 2. srpnja 2011. godine do isplate

- na iznos od 63,85 EUR od 2. kolovoza 2011. godine do isplate

- na iznos od 80,31 EUR od 2. rujna 2011. godine do isplate

- na iznos od 71,07 EUR od 2. listopada 2011. godine do isplate

- na iznos od 63,53 EUR od 2. studenog 2011. godine do isplate

- na iznos od 62,85 EUR od 2. prosinca 2011. godine do isplate

- na iznos od 60,46 EUR od 2. siječnja 2012. godine do isplate

- na iznos od 3,34 EUR od 2. veljače 2012. godine do isplate

- na iznos od 4,42 EUR od 2. ožujka 2012. godine do isplate

- na iznos od 68,75 EUR od 2. travnja 2012. godine do isplate

- na iznos od 70,49 EUR od 2. svibnja 2012. godine do isplate

- na iznos od 58,42 EUR od 2. lipnja 2012. godine do isplate

- na iznos od 60,34 EUR od 2. srpnja 2012. godine do isplate

- na iznos od 70,20 EUR od 2. kolovoza 2012. godine do isplate

- na iznos od 68,71 EUR od 2. rujna 2012. godine do isplate

- na iznos od 4.209,75 EUR od 29. rujna 2012. godine do isplate sve po stopi od pojedinih dospijeća do 31. prosinca 2007. po stopi od 15% godišnje, od 1. siječnja 2008. do 31. srpnja 2015. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu, uvećane za pet postotnih poena, a od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. po stopi u visini prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate od strane Hrvatske narodne banke za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanom za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve u roku od 15 dana.

III. Nalaže se tuženiku ERSTE & STEIERMÄRKISCHE BANK d.d., Jadranski Trg 3/a, Rijeka, OIB: 23057039320 naknaditi tužitelju FU iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] troškove parničnog postupka u iznosu od 2.175,00 EUR sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od presuđenja tj. od 21. studenog 2025., do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve u roku od 15 dana.

IV. Utvrđuje se da ne postoji tražbina tuženika prema tužitelju koja iznosi kn 2.643,23 odnosno EUR 350,18sa zakonskim zateznim kamatama tekućim na sljedeće iznose:

- kn 3,14/€ 0,42 od 02.01.2006. pa do isplate;

- kn 19,56/€ 2,6 od 02.02.2006. pa do isplate;

- kn 39,36/€ 5,22 od 02.03.2006. pa do isplate;

- kn 49,32/€ 6,55 od 02.04.2006. pa do isplate;

- kn 45,56/€ 6,05 od 02.05.2006. pa do isplate;

- kn 41,9/€ 5,56 od 02.06.2006. pa do isplate;

- kn 49,15/€ 6,52 od 02.07.2006. pa do isplate;

- kn 51,39/€ 6,82 od 02.08.2006. pa do isplate;

- kn 38,66/€ 5,13 od 02.09.2006. pa do isplate;

- kn 42,82/€ 5,68 od 02.10.2006. pa do isplate;

- kn 42,09/€ 5,59 od 02.11.2006. pa do isplate;

- kn 48,00/€ 6,37 od 02.12.2006. pa do isplate;

- kn 64,80/€ 8,60 od 02.01.2007. pa do isplate;

- kn 76,1/€ 10,10 od 02.02.2007. pa do isplate;

- kn 70,86/€ 9,40 od 02.03.2007. pa do isplate;

- kn 73,92/€ 9,81 od 02.04.2007. pa do isplate;

- kn 102,52/€ 13,61 od 02.05.2007. pa do isplate;

- kn 109,55/€ 14,54 od 02.06.2007. pa do isplate;

- kn 118,82/€ 15,77 od 02.07.2007. pa do isplate;

- kn 118,75/€ 15,76 od 02.08.2007. pa do isplate;

- kn 106,05/€ 14,08 od 02.09.2007. pa do isplate;

- kn 124,95/€ 16,58 od 02.10.2007. pa do isplate;

- kn 125,41/€ 16,64 od 02.11.2007. pa do isplate;

- kn 112,15/€ 14,88 od 02.12.2007. pa do isplate;

- kn 113,60/€ 15,08 od 02.01.2008. pa do isplate;

- kn 85,20/€ 11,31 od 02.02.2008. pa do isplate;

- kn 66,37/€ 8,81 od 02.03.2008. pa do isplate;

- kn 47,77/€ 6,34 od 02.04.2008. pa do isplate;

- kn 91,41/€ 12,13 od 02.05.2008. pa do isplate;

- kn 103,52/€ 13,74 od 02.06.2008. pa do isplate;

- kn 90,28/€ 11,98 od 02.07.2008. pa do isplate;

- kn 116,67/€ 15,48 od 02.08.2008. pa do isplate;

- kn 110,74/€ 14,7 od 02.09.2008. pa do isplate;

- kn 84,68/€ 11,24 od 02.10.2008. pa do isplate;

- kn 55,15/€ 7,32 od 02.12.2008. pa do isplate;

- kn 3,01/€ 0,4 od 02.07.2009. pa do isplate

i to do dana 31.12.2007. godine po stopi koju određuje članak 1. Uredbe o visini stope zatezne kamate, a od 01.01.2008. do isplate s kamatama po stopi propisanoj čl. 29. stv. 2. Zakona o obveznim odnosima, koja se do 31.07.2015. koja se određuje za svako polugodište u visini eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu, uvećane za pet postotnih poena, a od dana 01.08.2015. godine do 31. prosinca 2022. godine, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena.

Obrazloženje

1. Tužitelj FU, (dalje: tužitelj), u tužbi navodi da kao korisnik kredita i tuženik ERSTE & STEIERMÄRKISCHE BANK d.d. (dalje: banka), kao kreditor sklopili su Ugovor o kreditu, a prema kojem ugovoru je ugovorena promjenjiva, godišnja kamatna stopa te valutna klauzula, a o čemu ugovorne i parnične stranke nisu posebno pregovarale, s obzirom da se radilo o tipskom ugovoru kreditora/tuženika, na sadržaj kojeg tužitelj nije imao mogućnosti utjecati.

1.1. Tuženik je za vrijeme trajanja otplate kredita jednostrano mijenjao kamatnu stopu bez da se o tome pojedinačno pregovaralo.

1.2. Isto tako, anuiteti u kunskoj protuvrijednosti su se plaćali po srednjem tečaju tuženika za CHF važećem na dan dospijeća, pa se zbog promjene tečaja CHF iznos koji je bio na dan dospijeća prvog mjesečnog anuiteta mijenjao te po dospijeću daljnjih anuiteta iznosio znatno više nego prvi dospjeli mjesečni anuitet.

1.3. Presudom Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/12 od 04.07.2013.g., a koja je potvrđena presudom Visokog trgovačkog suda br. Pž-7129/13-4 od 13.06.2014.g. i presudom Vrhovnog suda Republike Hrvatske br. Revt-249/14 od 9. travnja 2015. godine, u točki 2. izreke, utvrđuje se da je tuženik, u razdoblju od 10. rujna 2003. godine do 31. prosinca 2008. godine, a koja povreda traje i nadalje, povrijedio kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita, zaključujući ugovore o kreditima koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju - ugovorima o kreditima, na način da je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja obveze u ugovorima o kreditima promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom banke i drugim internim aktima banke, a da prije i u vrijeme zaključenja ugovora tuženik i korisnici kreditnih usluga kao potrošači nisu pojedinačno pregovarali i ugovorom utvrdili egzaktne parametre i metodu izračuna tih parametara koje utječu na odluku tuženika o promjeni stope ugovorene kamate, a što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana utemeljenoj na jednostranom povećanju kamatnih stopa, a sve na štetu potrošača, te je time tuženik postupao suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača te Zakona o obveznim odnosima.

1.4. Pravomoćnom presudom Visokog trgovačkog suda br. Pž-6632/2017-10 od 14.06.2018. u točki I. potvrđena je presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/12 od 04.07.2013. u dijelu točke 1., 2., 3., 4., 5., 6. i 7. izreke kojom se utvrđuje da je između ostalih tuženik, u razdoblju od 1. travnja 2004. do 31. prosinca 2008. povrijedila kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima koristeći o istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju – ugovorima o kreditima na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja predmetnih ugovora nisu kao trgovci potrošače u cijelosti informirali o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi zaključenja predmetnih ugovora o kreditu, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, pa su time tuženici postupali suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača te Zakona o obveznim odnosima.

1.5. U postupku koji je prethodio donošenju navedenih sudskih odluka sudovi su utvrdili da su ugovorne odredbe kojima se glavnica veže za valutu švicarski franak prosječnom potrošaču nerazumljive, nepoštene pa prema tome ništetne, jer su banke prije i u vrijeme zaključivanja ugora propustile informirati potrošče o četiri činjenice: o općem riziku vezanom uz svaku valutnu klauzulu, o činjenici da je rizik intervalutarnih promjena u valutnoj klauzuli vezanoj za švicarski franak neusporedivo veći u odnosu na isti takav rizik u valutnoj klauzuli vezanoj uz euro, jer se tečajna politika Hrvatske narodne banke temelji na održavanju stabilnog nominalnog tečaja kune prema euru, dok tečaj svih ostalih valuta u odnosu na kune nije pod kontrolom HNB-a, o tome da je rast tečaja švicarskog franaka u kontekstu skorog uvođenja EURO zone gotovo potpuno izvjestan te o povećanom riziku koji donosi istovremeno ugovaranje valutne klauzule i promjenjive kamatne stope.

1.6. Obzirom da je pravomoćnim presudama VTS RH utvrđena ništetnost ugovorene odredbe o promjenjivosti kamatne stope u skladu s jednostranom odlukom banke za sve ugovore o potrošačkom kreditu koji su sklapani u razdoblju između 10. rujna 2003.

- 31. prosinca 2008. kao i ništetnost ugovorene odredbe na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak za sve ugovore o potrošačkom kreditu koji su sklapani u razdoblju između 1.4.2004. - 31.12.2008., to je tuženik sukladno čl. 323. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08 i 125/11), dužan vratiti sve što primio na temelju takvih odredbi Ugovora, sve to u svezi i s čl. 1111., čl. 115. te čl. 1046. ZOO.

1.7. Tužitelj se poziva na odredbu čl. 502.c Zakona o parničnom postupku (NN 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22), te na odredbe čl. 138.a Zakona o zaštiti potrošača (NN 79/07, 125/07 i 79/09).

1.8. Tužitelj kao laik ne raspolaže dovoljnim ekonomskim znanjem da bi postavio točno određen tj. specificiran tužbeni zahtjev navođenjem preplaćenog iznosa s osnova tečajne razlike (razlike s obzirom na tečaj na dan dospijeća anuiteta i na dan korištenja – isplate kredita) po svakom pojedinom mjesečnom anuitetu, na koji tužitelj potražuje i zakonsku zateznu kamatu, već je vrijednost predmeta spora postavio okvirno, a tek nakon provođenja knjigovodstveno-financijskog vještačenja, te drugih predloženih dokaza na okolnosti visine dugovanja tuženika prema tužitelju, tužitelj će specificirati tužbeni zahtjev, sve to sukladno odredbi čl. 186.b. st. 3. ZPP-a.

1.9. S toga predlaže da sud usvoji tužbeni zahtjev tužitelja uz naknadu parničnih troškova.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu Zaključno navodi da je tužitelj, kao i svi potrošači, bio dovoljno informiran i bio je svjestan da postoji određeni rizik prilikom podizanja kredita u kojima se glavnica kredita veže za stranu valutu, pa tako i za švicarski franak. Tuženik nadalje smatra da bilo koje podizanje kredita u bilo kojoj valuti per se predstavlja rizik, osobito iz razloga što valute ovise o kretanjima na svjetskoj ekonomiji i nijedna osoba ne može utjecati na eventualne promjene u tom pogledu. Ne samo da je tužitelju kao prosječnom i razboritom potrošaču to jasno, po stajalištu tuženika, to je svakoj osobi jasno. Neživotno je i nelogično da tužitelj nije znao za rizik. Osim toga, donošenje odluke o kreditnom zaduženju predstavlja značajnu obvezu, prvenstveno novčanu, te se takva odluka zasigurno ne može temeljiti samo na reklami bez opširnog prikupljanja daljnjih obavijesti kako kod Banke tako i općenito, a takve obavijesti je Banka stavila na raspolaganje svakom klijentu pa tako i tužitelju kako je ranije opisano. Tuženik ističe kako su ugovaranjem valutne klauzule, tužitelj i tuženik dobrovoljno, prema procjeni vlastitih interesa pristali na rizik promjenjivosti tečaja. Navedeno je razvidno iz činjenice kako se u ponudi tuženika nisu nalazili samo ugovori o kreditu s valutnom klauzulom u CHF, pri čemu su različiti financijski proizvodi imali različite uvjete. Pritom je iznimno bitno istaknuti da se spomenuti rizik promjenjivosti tečaja odnosi i na svaku drugu valutu u odnosu na kunu, a ne samo na CHF. Naime, razvoj tečaja strane valute nije moguće unaprijed predvidjeti, kako u odnosu na CHF, tako i u odnosu na druge valute. Isto tako, nesporno je da je institut valutne klauzule bio i još uvijek jest općeprihvaćen od svih subjekata u društvu. Svaka osoba, pa tako i tužitelj se već sigurno susretao s pravnim poslovima gdje se cijena, naknada i slično ugovara na temelju tečaja domaće valute (HRK) u odnosu na bilo koju stranu valutu (CHF, USD, EUR i sl.) i stoga svaka osoba kao i tužitelj je svjestan i ne može postati nesvjestan, pa čak i bez obzira koje informacije primi prilikom sklapanja takvog ugovora, da mu obveza ovisi o tečaju te strane valute u odnosu na domaću valutu u trenutku kada bi ta trebao ispuniti tu obvezu, bez obzira na stvarnu vrijednost u trenutku ugovaranja. Dakle, radi se o institutu koji je apsolutno prepoznat, prihvaćen je u našem društvu i upotrebljava se i upotrebljavao se u trenutku sklapanja predmetnog ugovora o kreditu.

2.1. Svakoj osobi, a ne samo tužitelju, trebalo je biti jasno da sklapa ugovor o dugoročnom kreditu i da se tijekom tako dugog vremenskog razdoblja ne može očekivati da će takav ugovor proizvoditi jednake ekonomske učinke prilikom sklapanja i prilikom konačne otplate kredita. Isto tako, svakoj razumnoj osobi, pa tako i tužitelju je jasno da se svjetska ekonomija bazira na slobodnom tržištu i da se prilike u društvu ekonomske i druge mijenjaju pa tako i tečaj valuta.

2.2. Slijedom navedenog ne može se smatrati da bi odredba ugovora kojom se glavnica kredita veže uz valutu švicarski franak bila nepoštena, jer sukladno pravilima pravne logike i duhu zaštite potrošača ista ne predstavlja nerazumljivu odredbu. Naime, navedena odredba je jasna, lako uočljiva i razumljiva, a tužitelju kao prosječno opreznom i pažljivom potrošaču nije moglo ostati nepoznato da je tečaj kune u odnosu na CHF podložan promjenama.

2.3. Što se tiče ništetnosti odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi tuženik ističe kako je sve promjene kamatne stope izvršio sukladno tada važećim pozitivnim propisima.

2.4. Tuženik je naime prije donošenja ZIDZPK (112/12 i 143/13) bio u obvezi samo prethodno izvijestiti potrošača o promjeni kamatne stope prije nego što se ona počne primjenjivati na ugovorni odnos s potrošačem, putem sredstava javnog informiranja ili na drugi odgovarajući način (čl. 175. Zakona o bankama, NN 84/02, 141/06), odnosno prema Zakonu o kreditnim institucijama ( čl. 308. NN 117/08,) tuženik je bio dužan obavijestiti potrošača o promjeni ugovorene kamatne stope izmijenjeni otplatni plan. Tuženik je to u ovoj stvari uredno činio.

2.5. Tuženik se radi izostanka precizne zakonske regulative u vrijeme sklapanja ugovora, u postupanju prema tužitelju rukovodio i Direktivom Vijeća Europskih zajednica 93/13/EEZ od 05.04.1993. Navedena Direktiva u Prilogu sadrži tzv. sivu listu od devetnaest ugovornih odredaba koje bi se mogle smatrati nepoštenima, a koja lista je kasnije implementirana u odredbu čl. 97. Zakona o zaštiti potrošača.

2.6. Za razliku od Zakona o zaštiti potrošača, Direktiva u Prilogu predviđa i slučajeve u kojima određene odredbe sa sive liste nisu ograničenje za sklapanje ugovora, pa tako niti odredba koja trgovcu omogućuje da jednostrano izmijeni ugovor bez valjanog razloga predviđenog ugovorom, ukoliko se radi o odredbi prema kojima pružatelj financijskih usluga pridržava pravo bez prethodne obavijesti izmijeniti kamatnu stopu koju plaća potrošač, u slučaju valjanog razloga, pod uvjetom da se od pružatelja usluga traži da o tome odmah izvijesti drugu ugovornu stranu u najkraćem mogućem vremenu i da je ona tada odmah slobodna raskinuti ugovor (Toč. 2.b Priloga Direktive). Također nije nepoštena niti odredba kojom pružatelj financijskih usluga pridržava pravo jednostrano izmijeniti odredbu o cijeni, koja je uvjetovana kretanjem određenih indeksa, odnosno čimbenika na financijskom tržištu na koje pružatelj usluge nema utjecaj. Treba imati u vidu da je jedan od osnovnih ciljeva Direktive 93/13/EEZ, da se prilikom donošenja ocjene o poštenju pobijane odredbe imaju cijeniti narav robe ili usluge koja je predmet ugovora, te sve okolnosti prije ili prilikom sklapanja ugovora. Kako se ZZP ima tumačiti i u skladu s Direktivom 93/13/EEZ, a sukladno odredbi čl. 145. Ustava RH, ovdje tuženik ističe da postoje određene iznimke od pravila o nepoštenim ugovornim odredbama predviđene Direktivom, koje uključuju i ovdje pobijanu odredbu. Neovisno o tome što takve odredbe nisu inkorporirane u sadržaj ZZP, to ne znači da ih sud treba zanemariti. Prema njima postupanje tuženika nije nepošteno.

2.7. Tuženik isto tako ističe, a što tužitelj propušta uopće spomenuti, kako je tužitelju pružena zaštita sukladno noveli Zakona o potrošačkom kreditiranju, koja je objavljena dana 02.12.2013., a stupila je na snagu dana 01.01.2014. (dalje u tekstu ZIDZPK NN 143/13).

2.8. Prema tome, već je kroz ZPK tužitelju pružena takva razina radi koje daljnja sudska zaštita nije potrebna, pri čemu je zakonodavac odgovarajuće cijenio činjenicu da su se ugovorne strane inicijalno opredijelile za primjenu promjenjive kamatne stope, i da je polazeći upravo od tog odabira koncipirao režim pravne zaštite koji je ustanovljen ZPK. Nadalje navodi da ZIDZPK NN 143/13 je na ovaj ugovorni odnos imao utjecaj i kroz odredbu čl.11.a st.5., kojom je potrošačima, pa tako i ovdje tužitelju, omogućio izravnu, progresivnu, mjesečnu restituciju kroz prisilno uvođenje anuiteta čija je visina bitno niža od početno ugovorenog, a uvjetovana je zakonskim fiksiranjem kamatne stope na visinu od 3,23% godišnje do daljnjega.

2.9. Deklaratorna zaštita koju traži tužitelj u ovoj stvari usmjerena je na izmjenu sadržaja ugovornog odnosa.

2.10. Tuženik spori da bi na strani tužitelja nastupila šteta, kao i da bi tuženik ikakvu štetu prouzročio svojim postupanjem tužitelju.

2.11. Tuženik je istakao prigovor radi prijeboja u kojem navodi da ukoliko sud iz bilo kojeg razloga utvrdi ništetnom pobijanu odredbu o valutnoj klauzuli, a što tuženik osporava u cijelosti, tada tuženik ističe prigovor radi prebijanja svoje tražbine s osnove potplaćenih i povlaštenih anuiteta u iznosu od kn 2.643,23 odnosno EUR 350,18 (kada je tečaj CHF bio niži od početnog tečaja).

2.12. Tuženik je istakao prigovor zastare navodeći da je cjelokupno potraživanje tužitelja u zastari.

2.13. Slijedom navedenog, tuženik predlaže naslovnom sudu da odbije tužbene zahtjeve tužitelja kao neosnovan te naloži tužitelju da naknadi tuženiku troškove ovoga postupka.

3. U svrhu dokaza pročitana je tužba, ugovor o kreditu, svi aneksi ugovora o kreditu, početni otplatni plan, otplatni plan s promjenama kamatne stope, pregled prometa po partiji kredita, obavijesti o promjenama kamatnih stopa po kreditu uz parcijalne otplatne planove, obavijest o provedenoj konverziji, rješenje Vrhovnog suda RH, posl. broj Rev- 2868/2018-2 od 12.02.2019, dopis tužitelja od 13. lipnja 2023., e-mail sa zahtjevom za dostavu dokumentacije, potvrda tuženika o primitku zahtjeva, provedeno je knjigovodstveno-financijskog vještačenja, saslušana je tužiteljice, odgovor na tužbu, uvid u presliku Ugovora o kreditu, dopis upućen tužitelju, odluka Vrhovnog suda Republike Hrvatske, posl. br. Rev 677/2021-2 od 02.02.2022. godine, pregled prometa po partiji kredita, rješenje Županijskog suda u Zagrebu, poslovni broj Gž-1748/2021 od 27. svibnja 2021., cit. Odluka Suda EU u predmetu C-81/19, cit. Odluka Suda EU u predmetu C-243/20, reklamni materijal za stambene kredite uz valutnu klauzulu u CHF, EUR, USD, uvid u cit. ugovor o kreditu koji prileži spisu, Informacija Pojam «valutna klauzula» i rizici financiranja u kunama s valutnom klauzulom, cit. brošura Stambeni krediti ERSTE BANKE, pisani iskaz gđe AU, ovjeren po javnom bilježniku Mladenu Matošu, broj: OV-1386/2020, mail korespondencija gđe NU upućena nadležnim, službama s word dokumentom u prilogu u kojem se nalaze hipotetska pitanja klijenata i odgovori službenika tuženika, dopis HNB-a, očitovanje HNB-a na neke CHF činjenice od 21.01.2015., grafički prikaz: otvorenost devizne pozicije tuženika, obavijest o usklađenju kamatne stope, podnesci stranaka, žalba, rješenje Županijskog suda u Vukovaru Broj: Gž-403/2024-2.

4. Na temelju analize izvedenih dokaza, primjenom odredbi čl. 7. i čl. 8. ZPP-a, sud je presudio kao u izreci presude.

5. Tuženik u odgovoru na tužbu istakao je prigovor mjesne nenadležnosti Općinskog suda u Koprivnici.

6. Općinski sud u Koprivnici donio je rješenje posl. br P-466/2023-6 od 19. siječnja 2024., kojim je odbio tuženikov prigovor mjesne nenadležnosti Općinskog suda u Koprivnici. Rješenjem Županijskog suda u Vukovaru, posl. br. Gž-403/2024-2 od 12. srpnja 2024. odbijena je žalba tuženika kao neosnovana te je prvostupanjsko rješenje Općinskog suda u Koprivnici P-466/2023-6 od 19. siječnja 2024. potvrđeno.

7. U ovom postupku predmet spora je zahtjev tužitelja za djelomičnim utvrđenjem ništetnosti odredbi Ugovora o namjenskom kreditu broj 5102750819 od 06. prosinca 2005. (list 150-156) godine, koji je solemniziran OU-1345/2005-1 od 07. prosinca 2005. goidne, po javnom bilježniku Marini Ostović iz [adresa], sklopljenog između tužitelja kao Korisnika kredita i tuženika kao Kreditora i to odredbi Ugovora u dijelu koja je vezana uz isplatu anuiteta u srednji tečaj kreditora za CHF te u dijelu u kojem je ugovorena promjenjiva kamatna stopa.

8. Između stranaka nije sporno da su tužitelj i tuženik zaključili Ugovor kreditu (dalje: Ugovor) broj 5102750819 od 06. prosinca 2005. godine (list 150-156) kojim je tuženik tužitelju stavio na raspolaganje novčani iznos od 34.000,00 CHF u protuvrijednosti kunama obračunata po srednjem tečaju banke na dan puštanja kredita u tečaj. Te Ugovorena kamata po kamatnoj stopi koja je promjenjiva sukladno odluci Banke o kreditiranju građana za kupnju motornih vozila i koja na dan sklapanja tog kredita iznosi 8,25% godišnje, kamata se obračunava primjenom direktne metode. Sadržana je u anuitetima i dospijeva zajedno na naplatu s njima (čl. 8. Ugovora).

9. Nesporno je da je kredit otplaćivan u mjesečnim anuitetima sa rokom otplate na 180 mjeseci od puštanja kredita u tečaj. Kredit dospijeva na naplatu svakog prvog u mjesecu, iznos anuiteta je 329,85 CHF (čl. 7 Ugovora).

10. Ovaj sud smatra da tužitelj ima pravni interes na tužbu za utvrđenje u smislu odredbe čl. 187. ZPP-a iako je kredit otplaćen u cijelosti. S obzirom na sve navedeno neosnovan je prigovor tuženika da tužitelj nema aktivnu legitimaciju.

11. Između stranaka sporno je da li su u ovom konkretnom slučaju ništetne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli kojom je iznos kredita vezan za CHF protivne pozitivnim propisima RH odnosno jesu li iste ništetne a posljedično tome ima li tužitelj pravo na isplatu razlike između isplaćenih ugovornih kamata i iznosa kamata prema početno ugovorenoj kamatnoj stopi kao i razlike visine anuiteta zbog koje je došlo do promjena tečaja u odnosu na HRK.

12. Prema odredbi čl. 322. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18-dalje ZOO) Ugovor koji je protivan Ustavu RH, prisilnim propisima ili moralu društva ništetan je osim ako cilj povrijeđenog pravila ne upućuje na neku drugu pravnu posljedicu ili ako Zakon u određenom slučaju ne propisuje što drugo.

13. Ugovor o kreditu br. 5102750819 od 06. prosinca 2005. godine, na pitanje ništetnosti primjenjuju se odredbe o Zakonu o zaštiti potrošača (NN 96/03).

14. Odredbom čl. 81. st. 2 i 3. ZZP-a, tada važećeg u sklapanju Ugovora bilo je propisano da se Ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra nepoštenom ako suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokuje značajnu neravnotežu u odnosima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, posebice ako potrošač nije imao utjecaj na njezin sadržaj.

15. Odredbom č. 96. st. 1. Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine 97/07) uređuju pitanje nepoštenih odredbi u potrošačkim Ugovorima.

16. U čl. 97. ZPP-a (NN 79/07) određuje pojedine Ugovorne odredbe koje se mogu smatrati nepoštenim.

17. Ugovore odredbe koje bi se uz ispunjenje pretpostavki iz čl. 96. ovoga Zakona, mogle smatrati nepoštenima jesu primjerice da se odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra nepoštenom ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača u ovom konkretnom slučaju.

18. Odredbom čl. 3. st. 1. Zakona o zaštiti potrošača (NN 93/03), "potrošač je svaka fizička osoba koja sklapa pravni posao ili djeluje na tržištu u svrhe koje nisu namijenjene njegovoj poslovnoj djelatnosti niti obavljanju djelatnosti slobodnog zanimanja.

19. Iskazom tužitelja utvrđeno je da je kredit realiziran za adaptaciju kuće, inače je bila klijent tuženika, sada je umirovljenica, a po zanimanju je upravni referent. Nije bila nikada obrtnik niti član trgovačkog društva.

20. Uvidom u priloženi Ugovor o kreditu 5102750819 od 06. prosinca 2005. godine utvrđeno je da u čl. 3. Ugovora upisana namjena kredita hipotekari krediti građana, gotovinski kredit uz hipoteku. Člankom 12. Ugovora stranke su Ugovorile založno pravo na nekretnini koja dolazi upisana na zk. ul. Koprivnica, 12.289 kčbr. [katastarska čestica], kuća i dvor kako je pobliže navedeno u Ugovoru. Ugovor je potpisna i po sudužniku HU.

21. Sud je zaključio da je tužitelj, kao fizička osoba i tuženik, zaključili potrošački Ugovor, a koji je tužitelj realizirao u svrhu adaptacije kuće, dok tuženik nije dokazao niti priložio dokaze koji bi govorili suprotno, s toga je neosnovan prigovor tuženika da tužitelj nema status potrošača.

22. Između stranaka nije sporan sadržaj presuda koje su donesene u sporovima radi zaštite kolektivnih interesa potrošača, međutim sporan je njihov učinak i značaj za ovaj spor.

23. Iz presude i rješenja VTS RH posl. br. Pž-7129/13 OD 13. lipnja 2014. proizlazi da je Udruga Potrošač – Hrvatski savez udruge za zaštitu potrošača kao ovlašteno tijelo sukladno Zakonu o zaštiti potrošača podnijelo tužbu Trgovačkom sudu u Zagrebu protiv 8 poslovnih banka, među kojima i tuženik ovdje, radi zaštite kolektivnih interesa potrošača, te da je tom presudom potvrđena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu posl. br. P-1401/12 od 4. srpnja 2013. u dijelu u kojem je presuđeno da ovdje tuženik u razdoblju od 10. rujna 2003. do 31. prosinca 2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača Korisnika kredita zaključujući Ugovore o kreditima, koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe na način da je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja obveze po Ugovorima o kreditima promjenjiva u skladu s jednostranim odlukama i drugim internima aktima a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja ugovora tuženici kao trgovci s korisnicima kreditnih usluga kao potrošačima nisu pojedinačno pregovarali niti ugovorom utvrdili egzaktne parametre i metodu izračuna tih parametara koji utječu na odluke tuženika o promjeni stope ugovorene kamate, a što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana utemeljenu na jednostranom povećanju kamatnih stopa sve na štetu potrošača, pa je time tuženik kao i ostale tužen banke u razdoblju od 10. rujna 2003. postupao suprotno odredbama čl. 81., 82. i 90. tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine 96/03) a od 7. kolovoza 2007. nadalje protivno odredbama čl. 96. i 97. tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine 79/07, 125/07, 79/09 i 89/09) te suprotno odredbama Zakona o obveznim odnosima.

24. Presudom i rješenjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Revt-249/14-2 od 9. travnja 2015. potvrđena je presuda Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske posl. br. Pž-7129/13-4 od 13. lipnja 2014. u gore navedenom dijelu.

25. Iz sadržaja presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske posl. br. Pž- 6632/17 od 14. lipnja 2018. proizlazi da je u tužbi udruge Potrošač-Hrvatski savez udruge za zaštite potrošača protiv 8 poslovnih banaka, među kojima je i tuženik odlučeno na način kako je utvrđeno da je tuženik u razdoblju od 1. siječnja 2004. do 31. prosinca 2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača Korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju – ugovorima o kreditima na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak a da prije i u vrijeme zaključenja predmetnih ugovora nije kao trgovac u cijelosti informirao potrošača o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti a tijekom pregovora i u svezi zaključenja predmetnih ugovora o kreditu, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana pa je time postupio suprotno odredbama čl. 81., 82. i 90. tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine 96/03) a od 7. kolovoza 2007. do 31. prosinca 2008. protivno odredbama čl. 96. i 97. tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine 77/07, 125/07, 79/09 i 89/09) te suprotno odredbama Zakona o obveznim odnosima. Nadalje presudom i rješenjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske posl. br. Rev- 2221/2018-11 od 3. rujna 2019. u navedenom dijelu potvrđena je presuda Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske posl. br. Pž-6632/17 od 14. lipnja 2018.g.

26. Ovaj sud je vezan za utvrđenje sudova u sporovima povodom kolektivnih tužbi radi zaštite prava i interesa potrošača sukladno odredbi čl. 502.c. U navedenim presudama je utvrđeno da su takve odredbe potrošačkih ugovora o kreditu nepoštene sukladno čl. 87. st. 1. Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine 96/03) iste su ništetne.

27. Sukladno odredbi čl. 138a Zakona o Zaštiti potrošača Narodne Novine 79/07, 125/07, 79/09, 89/09, 78/12, 56/13 odnosno odredbi (čl. 118. Zakona o zaštiti potrošača Narodne novine 41/14). Predmetne presude obvezujuće su u ovom postupku u smislu utvrđenja postojanja povrede kolektivnih prava i interesa korisnika potrošačkih kredita od strane ovdje tuženika, odnosno utvrđenja korištenja ništetnih odredbi Ugovora o potrošačkim kreditima kojima je ugovorena promjenjiva kamatna stopa u skladu s jednostranom odlukom banke odnosno obveza povrata kredita vezana uz valutnu kaluzulu u CHF.

28. Tužitelj u svom iskazu navodi da je podignuti novac realizirala za kuću i da je morala dati na uvid račune osoba koja je bila zaposlena tada u banci, da ju je nagovorila da realizira kredit u CHF, dala je objašnjenje da ju je ista predložila kredit u CHF da je to sigurno vezano za CHF i da ništa nije posumnjala. Nije dobila nikakvo objašnjenje vezano za povišenje kamatne stope kao i za valutnu klauzulu. Sud doznaje da je riječ o obiteljskoj kući u kojoj je ista živjela s dvoje djece. Nije mogla utjecati a sadržaj kredita. Navodi da je znala da će doći do povećanja rata da sigurno ne bi realizirala kredit. Da joj je osoba u Banci dala do znanja da je to sve u redi i neka se ništa ne boji. Niti kod javnog bilježnika nije joj ništa posebno objašnjavano. Utvrđeno je da je kredit otplaćen.

29. Kako se tužitelj protivio da se kao dokaz provede pisani iskaz NU sud isti nije pročitao kao dokaz.

30. Analizirajući iskaz tužitelja, sud je utvrdio da tužitelju na razumljiv način nije objašnjen postupak formiranja kamatne stope odnosno koji bi se čimbenici mogli utjecati i koji utječu na njezino formiranje tijekom trajanja Ugovornog kreditnog razdoblja, a tuženik je propustio informirati tužitelja kao potrošača o važnim činjenicama kao što su opći rizici vezani za takvu valutu.

31. Po mišljenju suda tužitelj nije mogao u budućnosti znati kakvi bi učinci iz takve sklopljene Ugovorne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi za njega mogli nastati. Tužitelj nije mogao pregovarati o pojedinim Ugovornim odredbama odnosno odredbama koje se donose na kamatnu stopu jer su takve odredbe bile u naprijed formulirane od strane kreditora – tužene.

32. U ovome postupku sud je proveo test nepoštenosti sporih Ugovornih odredbi radi utvrđenja da li je u konkretnom slučaju odredba o valutnoj klauzuli u CHF i odredba o jednostranoj promjeni kamatne stope iz konkretnog Ugovora o kreditu nepoštena i ništetna.

33. Sud je na temelju analize provedenih dokaza utvrdio da je Ugovorna odredba koja je sadržana u dijelu čl. 8. Ugovora broj: 5102750819 od 06. prosinca 2005. godine, je nepoštena jer se nije pojedinačno pregovaralo, a što dovodi do neravnoteže u pravima i obvezama Kreditora i Korisnika kredita, iz razloga što omogućuje banci kao jednoj ugovornoj strani da promijeni ugovorne kamate bez mogućnosti tužitelja kao ugovorne strane da utječe na visinu kamatne stope čime je uzrokovana značajna neravnoteža u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužitelja kao potrošača. Za tužitelja kao prosječnog potrošača terminologija koju koristi banka u Ugovoru i u svojim općim aktima u dijelu koji se odnosi na promjenjivu kamatnu stopu kao i način njezinog obračuna razumljiva je jedino osobama koje se bave bankarskim poslovanjem, dok je za tužitelja kao potrošača takva terminologija nerazumljiva. Tužitelju nije omogućeno da provjeri opravdanost razloga za promjenu kamatne stope tijekom razdoblja trajanja kredita. Tužitelj kao potrošač bio je doveden u neravnopravan položaj u odnosu na banku kao trgovca jer je formulacija ugovorne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi iz Ugovora takva da je tužitelj kao korisnik kredita znao kolika je visina kamatne stope na dan sklapanja Ugovora a nije mogao ocijeniti zašto i u kojem smjeru i kako će se mijenjati kamatna stopa tijekom budućeg kreditnog razdoblja. U vrijeme sklapanja Ugovora određena je kamatna stopa od 8,25% godišnje, dok buduća kamatna stopa ugovorena kao promjenjiva nije bila određena a niti odrediva.

34. Nadalje, sud je utvrdio da je ugovorna odredba o valutnoj klauzuli u CHF sadržana u čl. 2. i čl. 7., Ugovora nepoštena i da se o njoj nije pregovaralo niti se je moglo pregovarati jer je ista sastavljena unaprijed u tipskom Ugovoru. Položaj tužitelja prilikom sklapanja Ugovora o kreditu u tom smislu bio je "slabiji" a kako je tužitelj pristupio sklapanju tog pravnog posla bez potrebnog znanja o financijsko bankarskom aspektu ugovornih odredbi i u odnosu na valutnu klauzulu tuženik je za razliku od tužitelja raspolagao stručnim znanjem koje tužitelju u odnosu na valutnu klauzulu nije bilo prezentiralo te je iskoristio nestručnost tužitelja na način da je unaprijed formuliran u standardnom Ugovoru unio navedene ugovorne odredbe na koje tužitelj nije mogao utjecati.

35. Razgledavanjem Ugovora 5102750819 od 06. prosinca 2005. godine utvrđeno je da je riječ o tipskom Ugovoru koji je u naprijed sastavljen.

36. Ovaj sud smatra da navedenim načinom ugovaranja predmetnog kredita tuženik je maksimalno zaštitio svoj interes, dok je svoj rizik u pogledu povećanja kamata kao i mjesečnih anuiteta koje su nastale zbog promjena tečajnih razlika, isključivo prebacila na tužitelja.

37. Ovaj sud smatra da tuženik mora dokazati da je tužitelj kao potrošač faktički mogao utjecati na sadržaj odredbe Ugovora br. 5102750819 od 06. prosinca 2005. godine. koji je definiran od strane trgovca, a posljedično da je trgovac tj. banka pokazala spremnost promijeniti sadržaj Ugovornih odredbi, a što po ocjeni ovoga suda to nije slučaj. S toga sud prihvaća iskaz tužitelja da tužitelj nije mogao utjecati na sadržaj sklopljenog Ugovora već ga je morao prihvatiti da bi isti realizirao za adaptaciju obiteljske kuće.

38. S obzirom da su odredbe Ugovora u dijelu čl. 8. i čl. 2.i čl. 7., Ugovora o namjenskom kreditu broj 5102750819 od 06. prosinca 2005. godine u kojem je ugovorena valutna klauzula u valuti švicarski franak, kako i odredbe Ugovora o kreditu u kojem je ugovorena promjenjiva kamatna stopa u skladu s Odlukom banke protivno prisilnim propisima, sud je utvrdio njihovu djelomičnu ništetnost kako je presuđeno u točki I. izreke presude (čl. 269. i čl. 270. st. 1. ZOO.)

39. Utvrđenje nepoštenosti Ugovornih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli ima za cilj ponovnu uspostavu pravne i činjenične situacije u kojoj bi se potrošač nalazio da navedenih odredbi nije niti bilo. (Sud EU spojeni predmeti C- 154/2015, C-307/2015, C-308/2015.)

40. Ovaj sud smatra da na odgovornost tuženika nije od utjecaja činjenica radi li se o naknadi štete ili stjecanju bez osnove s obzirom da je došlo do nastupanja štete kod tužiteljice kada je postupanjem tuženika preplaćen i naplaćen zatraženi iznos.

42. Obzirom da učinak nepoštenih ugovornih odredaba djeluje extunc unatrag od trenutka sklapanja ugovora, smatra se da nepoštena ugovorna odredba nikad i nije bila ugovorena tako da u odnosu na tužitelja kao potrošača i ne može imati učinak (što je sukladno odlukama Europskog suda za ljudska prava u kojima je Europski sud utvrdio i definirao pravila koja vrijeme neovisno o tome je li ugovorna odredba proglašena nepoštenom u postupku individualne ili kolektivne zaštite od nepoštenih odredaba-odluka Županijskog suda u Splitu posl. br. Gž-912/21-2 od 2. lipnja 2021.).

43. Ovaj sud smatra da kako se u ovom konkretnom slučaju radi o kreditu za kupnju adaptaciju obiteljske kuće te se presuda "Potrošač" primjenjuje i na takve kredite s obzirom da su odredbe o valutnoj klauzuli te u pogledu kamata ništetne u svim potrošačkim ugovorima bez obzira na vrstu i namjenu kredita, bitno je da je riječ o potrošačkom ugovoru koji sadrži valutnu klauzulu u CHF te promjenjivu kamatnu stopu kao što je sud utvrdio u ovom slučaju. U tom smislu odlučeno je i presudom Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev-221/2018-11 od 3. rujna 2019.

44. Prema odredbi čl. 328. ZOO-a, pravo na isticanje ništetnosti ne gasi se.

45. Na okolnost visine potraživanja koliko je tužitelj platio više tuženiku uslijed promjene kamatne stope, sukladno odlukama tuženika te koliko je više plaćeno zbog promjene tečaja CHF, sud je proveo financijsko vještačenje po Centru poslovnih analiza d.o.o. iz Čakovca, Park R. Kropeka 2, stalnom sudskom vještaku za računovodstvo, financije i bankarstvo ZU, mag. oec.

46. Zadatak vještaka je bio izračunati razliku između iznosa koje je tužitelj naplatio na ime ugovorene, a promjenjive kamatne stope i iznosa koji bi tužitelj platio tuženiku da je kamatna stopa ostala u visini koja je bila u vrijeme zaključenja ugovora o kreditu. Također, izračunati razliku iznose koje je tužitelj platio zbog promjene tečaja CHF u odnosu na tečaj koji je vrijedio na dan isplate (korištenja) kredita. Potrebno je primijeniti kamatnu stopu koja je vrijedila na dan isplate kredita (8,25% godišnje) i tečaj CHF na dan stavljanja kredita u korištenje.

47. Vještakinja navodi da je ugovorenom Ugovoru u o kreditu broj 5102750819 od 06. prosinca 2005. godine Privredna banka Zagreb odobrila korisniku kredita ČU kredit pod slijedećim uvjetima i to iznos kredita 34.000,00 CHF u protuvrijednosti kuna prema srednjem tečaju kreditora na dan korištenja kredita, a redovnom kamatnom stopom, 8,25% godišnje. Promjenjiva sukladno odluci kreditora, na rok od 180 mjesečnih anuiteta, otplata kredita ugovorena je u jednakim mjesečnim anuitetima. Anuitet je periodički iznos koji plača korisnik kredita, a sastoji se od dva dijela: otplatne kvote (dio kojim se otplaćuje glavnica kredita) i redovnih kamata.

48. U zaključku vještaka se navodi da tužitelj je tuženoj zbog promjene kamatne stope u odnosu na početno ugovorenu više platio 373,94 EUR. Tužitelj je tuženoj zbog promjene tečaja CHF u odnosu na tečaj koji je vrijedio na dan isplate kredita više platio 5.682,16 EUR.

49. Tužitelj u pismenom podnesku koji je zaprimljen kod ovog suda 16. rujna 2025. godine (list 423-425) navodi da nema nikakve primjedbe na nalaz i mišljenje sudskog vještaka te da sukladno odredbi čl. 186. B. st. 3. ZPP-a, predlaže da sud usvoji tužbeni zahtjev tužitelja time da mu tuženik na ime stečenog bez osnove po osnovi razlike u tečaju CHF isplati iznos od 5.682,16 EUR, sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom.

Tuženiku je dostavljen podnesak tužitelja te nalaz i mišljenje, a na koji tuženik nije imao primjedbe već je ostao kod svih istaknutih navoda.

53. Sud je prihvatio nalaz i mišljenje sudskog vještaka koji je svoj nalaz izradio prema rješenju ovoga suda, a isti je izrađen stručno i objektivno, u skladu s pravilima struke čl. 258. st. 1. ZPP-a.

54. Između stranaka sporno je da li postoji zastara potraživanja tužitelja.

55. Primjenom odredbi čl. 241. ZOO, zastara se prekida podnošenjem tužbe svakom drugom vjerovnikovom radnjom poduzetom protiv tuženika pred sudom ili drugim nadležnim tijelom radi utvrđivanja, osiguranja ili ostvarenja tražbine a vezano uz odredbe čl. 502.a do 502. h. ZPP kojim je reguliran institut podnošenja tužbe za zaštitu kolektivnih interesa i prava. Zastara restitucijskog zahtjeva tužitelja bila je prekinuta podnošenjem kolektivne tužbe, a ponovno je počela teći od dana pravomoćnosti odluka povodom tužbe za zaštitu kolektivnih interesa i prava. Odluka Trgovačkog suda u Zagrebu, u predmetu posl. br. P-1401/12 u dijelu gdje je utvrđena nepoštenost i ništetnost ugovorne odredbe o jednostranoj promjeni kamatne stope postala je pravomoćna 13. lipnja 2014. dok je u odnosu na valutnu klauzulu presuda postala pravomoćna 14. lipnja 2018. rokovi zastare počeli su ponovno teći od tih datuma.

56. Objedinjeno pravno shvaćanje Vrhovnog suda RH VSRH broj 3. od 31. siječnja 2022., poslovni broj Suv-IV-33/2022-2.

57. Tužitelj je podnio tužbu kod ovoga suda dana 14. lipnja 2023. godine., s toga je neosnovan istaknuti prigovor zastare, a koji se odnosi s osnove valutne klauzule kako je tužitelj specificirao tužbeni zahtjev od 16. rujna 2025. godine.

58. Vraćanje se vrši po pravilima po stjecanju bez osnove, te se primjenjuje opći zastarni rok od 5 godina, sukladno odredbi čl. 225. ZOO.

59. Sukladno odredbi 323. Zakona o obveznim odnosima u slučaju ništetnosti Ugovora, svaka stranka dužna je vratiti drugoj sve što je primila. U slučaju zahtjeva iz čl. 323. st. 1. ZOO kao posljedica utvrđenja ništetnosti ugovora, počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora.

60. Zahtjev za vraćanje primljenog po osnovi ništetne odredbe je zahtjev za vraćanje stečenog bez osnove iz čl. 1111. ZOO.

61. S obzirom na sve navedeno, sud je tuženiku naložio da tužitelju vrati novčane iznose isplaćene temeljem ništetnih ugovornih odredbi o valutnoj klauzuli u iznosu od 5.682,16 EUR, zajedno sa zateznim kamatama koje teku od svake isplate pojedinog anuiteta.

62. Odluka o zateznoj kamati na dosuđene iznose teče od dospijeća svakog pojedinog iznosa utvrđenog po nalazu vještaka pa do konačne isplate sukladno odredbi čl. 1115 ZOO. Tuženik je nepošten jer je u trenutku sklapanja Ugovora morao znati da je sporna ugovorna odredba protivna prisilnim propisima budući da se radi o Ugovoru kakve tuženik uobičajeno sklapa u okviru svoje djelatnosti. ( kamatna stopa određena je čl. 29. st. 2. ZOO).

63. Provedenim vještačenjem je utvrđeno da je prijeboj već izvršen, a što je vidljivo i u koloni 7 tabele 2. gdje su negativni brojevi kako navodi sudska vještakinja u zaključku, a tužitelj je i uskladio tužbeni zahtjev sa provedenim vještačenjem, a u tom dijelu tuženik nije imao nikakav prigovor, s toga je ovaj sud utvrdio da je neosnovano prijebojno potraživanje tuženika, kako je presuđeno u izreci presude.

64. Stranke su zatražile naknadu parničnih troškova.

64.1. Sud o troškovima (VPS 5.682,16 EUR) tužitelja odlučio je u smislu odredbe 154. st. 1. i 155. ZPP-a. sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 37/22, 126/22 -dalje Tbr), i to za sastav tužbe (Tbr 7. t. 1.) u iznosu od 200,00 EUR, podnesak (Tbr 8. t. 1.) od 21. prosinca 2023. u iznosu od 200,00 EUR, podnesak (Tbr 8. t. 1.) od 16. rujna 2025. u iznosu od 200,00 EUR, ročište (Tbr 9. t. 1.) dana 19. siječnja 2024. u iznosu od 200,00 EUR, ročište(Tbr 9. t. 1.) dana 27. ožujka 2025. u iznosu od 200,00 EUR, ročište (Tbr 9. t. 1.) dana 21. lipnja 2025. u iznosu od 200,00 EUR, ročište dana (Tbr 9. t. 1.) 20. listopada 2025. u iznosu od 200,00 EUR, ročište za objavu i uručenje presude (Tbr 9. t. 3.) u iznosu od 100,00 EUR, ukupno 1.500,00 EUR, PDV od 25% u iznosu od 375,00 EUR, ukupno 1.875,00 EUR, te predujam za provedeno vještačenje u iznosu od 300,00 EUR, sveukupno 2.175,00 EUR.

70. Na dosuđeni iznos troškova od 2.175,00 EUR, tužitelju pripada i zakonska zatezna kamata od dana presuđenja tj. od 21. studenog 2025. pa do isplate (čl. 30. Ovršni zakon (Narodne novine 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17, 131/20, 114/22). i čl. 29. Zakon o obveznim odnosima (Narodne novine 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22).

72. Temeljem navedenog valjalo je presuditi kao u izreci presude.

Koprivnici, 21. studenog 2025. godine.

Sutkinja:

Draga Parag

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Županijskom sudu. Žalba se podnosi pismeno putem ovoga suda u tri istovjetna primjerka u roku od 15 dana, od dana dostave ili objave i uručenja ovjerenog prijepisa presude.

Ako stranka nije pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje, a uredno je obaviještena o ročištu, smatrat će se da joj je dostava presude obavljena onoga dana kada je održano ročište na kojemu se presuda objavljuje.

Stranci koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje, sud će presudu dostaviti prema odredbama Zakona o parničnom postupku o dostavi pismena (čl. 335. st. 8., 9. i 11. Zakona o parničnom postupku).

Dostaviti:

1. Odvjetnica Marina Konard

2. Odvjetnica Dora Hanžeković Žuža