Republika Hrvatska

Županijski sud u Bjelovaru

Bjelovar, Josipa Jelačića 1

Poslovni broj: K-18/2024-61

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Bjelovaru u vijeću sastavljenom od sutkinje Maje Sikora, kao predsjednice vijeća te sudaca porotnika Anđele Rubetić i Antonia Lacka, kao članova vijeća, u kaznenom predmetu protiv optuženog TF, zbog kaznenog djela iz čl. 154. st. 1. toč. 2. u vezi čl. 153. st. 1. Kaznenog zakona. ("Narodne novine" broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17., 118/18., 126/19., 84/21. , 114/22. 114/23., 36/24. – dalje: Kazneni zakon), u povodu optužnice Županijskog državnog odvjetništva u Bjelovaru broj KO-DO-15/2024-1 od 16. rujna 2024., nakon održane i zaključene usmene rasprave dana 20. studenog 2025., sa koje je javnost isključena, u nazočnosti zamjenice županijskog državnog odvjetnika u Bjelovaru Larise Kerekeš, optuženog TF, branitelja po službenoj dužnosti odvjetnika Matka Pavičića te opunomoćenika oštećene odvjetnice Vere Vlahović, dana 21. studenog 2025. objavio je i

p r e s u d i o  j e

optuženi TF, zvani T, OIB: [osobni identifikacijski broj], sin V i VF, rođene Š, rođen **.**.1951. u [adresa], s prebivalištem u [adresa]., državljanin Republike Hrvatske, sa završenom srednjom stručnom spremom, pismen, umirovljenik, s mjesečnom mirovinom od 860,00 eura, udovac, otac dvoje punoljetne djece, vlasnik u 1/3 dijela kuće u kojoj živi i osobnog automobila Citroen 3 proizvedenog 2005., vojsku služio 1970./1971., sudionik Domovinskog rata od 1991., ima čin narednika, odlikovan odlikovanjima Domovinskog rata, prekršajno nekažnjavan prema podacima Prekršajne evidencije, kazneno neosuđivan prema podacima Kaznene evidencije, drugi kazneni postupak se ne vodi, brani se sa slobode,

k r i v  j e

što je:

I. dana 20. lipnja 2024. u dopodnevnim satima u Velikom Trojstvu, u vikend kući koja se nalazi u [adresa], vidjevši susjedu žrtvu ŠF (rođ. **.**.2005.), koju je od ranije poznavao, pozvao ju da dođe k njemu pa kada je ona ušla u kuću, davao joj pivo i vino, koja alkoholna pića je ona i popila i tako ju doveo u alkoholizirano stanje u koncentraciji od 1,17 g/kg alkohola u krvi, uslijed čega se žrtva ŠF osjećala opijeno i onemoćalo i nije se mogla braniti, nakon čega joj je, koristeći njenu naivnost i lakomislenost uslijed njene mlade životne dobi i njemu očite emocionalne i socijalne nezrelosti žrtve koja je na razini 13 godišnjakinje te njenu nježnu i sitnu konstituciju i opijenost, u cilju zadovoljenja svoje pohote, dok je sjedila na krevetu skinuo joj hlače i gaćice i dirao ju po intimnim dijelovima tijela i stražnjici, a zatim i sa sebe skinuo hlače i gaće te svoje spolovilo ugurao žrtvi ŠF u usta govoreći joj „liži ga“ i unatoč tome što se ona tome usprotivila i ustala s kreveta te sjela na stolicu, ponovno joj je prišao i uhvativši je za glavu više puta svoje spolovilo ugurao joj u usta,

dakle, s drugom osobom, bez njezina pristanka izvršio sa spolnim odnošajem izjednačenu spolnu radnju, a djelo je počinio prema žrtvi posebno ranjivoj zbog njezine dobi,

II. čime je počinio kazneno djelo protiv spolne slobode - teško kazneno djelo protiv spolne slobode, opisano u čl. 154. st. 1. toč. 2. u svezi članka 153. st. 1. Kaznenog zakona.

III. Na temelju čl. 154. st. 1. Kaznenog zakona uz primjenu čl. 48. st. 2. i čl. 49. st. 1. toč. 2. Kaznenog zakona optuženi TF se za prethodno opisano kazneno djelo

o s u đ u j e

na kaznu zatvora u trajanju od 2 (dvije) godine.

IV. Na temelju čl. 54. Kaznenog zakona optuženom TF se u kaznu zatvora uračunava vrijeme provedeno u istražnom zatvoru počev od uhićenja 21. lipnja 2024. do puštanja na slobodu 19. srpnja 2024.

V. Na temelju čl. 148. st. 6. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" br. 152/08., 76/09., 80/11., 91/12., 143/12., 56/13, 145/13., 152/14., 70/17., 126/19., 130/20., 80/22., 36/24, 72/25 dalje: Zakon o kaznenom postupku) oslobađa se optuženi TF obveze plaćanja ovome sudu troškova kaznenog postupka iz čl. 145. st. 2. toč. 1. do 6. Zakona o kaznenom postupku, te nagrade i nužnih izdataka branitelja po službenoj dužnosti iz čl. 145. st. 2. toč. 7. Zakona o kaznenom postupku, kao i nagrade i nužnih izdataka postavljenog opunomoćenika oštećenika iz čl. 145. st. 2. toč. 8. Zakona o kaznenom postupku, tako da isti padaju na teret proračunskih sredstava.

Obrazloženje

1. Kod ovog suda je Županijsko državno odvjetništvo u Bjelovaru podiglo optužnicu KO-DO-15/2024 od 16. rujna 2024., protiv optuženog TF, zbog kaznenog djela protiv spolne slobode silovanjem iz čl. 153. st. 1. Kaznenog zakona.

1.1.Optužnica je potvrđena rješenjem optužnog vijeća Županijskog suda u Bjelovaru broj Kov-20/2024-10 od 10. listopada 2024. Županijsko državno odvjetništvo u Bjelovaru izmijenilo je činjenični opis kaznenog djela iz optužnice podneskom od 28. travnja 2025. (str.415), a potom je podneskom od 28. kolovoza 2025. (str.449), izmijenilo činjenični, pravni i zakonski opis kaznenog djela te potom činjenični opis kaznenog djela, na raspravi 28. listopada 2025. (str.488) i kod tako izmijenjene optužnice ostalo je do zaključenja rasprave održane dana 20. studenog 2025 . Sud je po službenoj dužnosti izmijenio zakonski opis kaznenog djela, za koje se sada tereti optuženik, na način da se umjesto riječi: “njezinog“, sada navodi riječ: “njezina“, kako se navodi u odredbama čl. 154. st. 1. točka 2. u svezi čl. 153. st. 1. Kaznenog zakona te sada i u izreci ove presude.

2. Upitan kakav stav zauzima o optužbi, u smislu čl. 416. Zakona o kaznenom postupku, optuženi TF izjavio je da se ne smatra krivim za kazneno djelo za koje se tereti.

3. Tijekom dokaznog postupka na raspravi 20. studenog 2025. pročitani su dokazi provedeni tijekom postupka i to zapisnik o zaprimanju kaznene prijave, zapisnik o očevidu, kriminalističko-tehničko izvješće, pročitana je i razgledana fotodokumentacija očevida nad žrtvom, cjelokupna medicinska dokumentacija za žrtvu, zapisnik o očevidu na osobi optuženika uz kriminalističko-tehničko izvješće, pročitana je i razgledana fotodokumentacija očevida nad osobom optuženika, pročitani su zapisnici o pretrazi doma i drugih prostora, potvrde o privremenom oduzimanju predmeta, kriminalističko-tehničko izvješće, pročitana je i razgledana fotodokumentacija pretrage, čita se potvrda o privremenom oduzimanju predmeta, podaci o dojavi, zapisnik o ispitivanju prisutnosti alkohola, zapisnik o privremenom oduzimanju predmeta, zapisnik o pretrazi pokretne stvari i bankovnog sefa, zapisnik o ispitivanju svjedoka JF, zapisnik o ispitivanju svjedoka žrtve ŠF na dokaznom ročištu kod suca istrage ovog suda, potvrda Hrvatskog zavoda za javno zdravstvo, dokumentacija za žrtvu, zapisnik o vještačenju uz nalaz i mišljenje vještaka za toksikološka vještačenja Vlaste Dečak Barišić, zapisnik o vještačenju uz nalaz i mišljenje glavnog vještaka za biološka vještačenja Nataše Ortynski, nalaz i mišljenje dr.sc., RF i prim. dr. sc. OF po provedenom kombiniranom psihologijsko-psihijatrijskom vještačenju žrtve, zapisnik o vještačenju uz nalaz i mišljenje Nataše Ortynski i vještaka Vlaste Dečak Barišić, podaci Odjela za podršku žrtvama i svjedocima, cjelokupna medicinska dokumentacija za optuženika, podaci Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, ispis zdravstvenog kartona optuženika, medicinska dokumentacija Opće bolnice Bjelovar za optuženika, nalaz i mišljenje vještaka Petra Škavića, nalaz i mišljenje vještaka na raspravi Nataše Ortynski, Vlaste Dečak Barišić, OF i RF, svjedoka JF, nalaz i mišljenje vještaka Klinike za psihijatriju Vrapče Zavoda za forenzičnu psihijatriju po provedenom vještačenju optuženika i dopuna nalaza i mišljenja vještaka navedene ustanove Nadice Buzina i DF na raspravi 28. listopada 2025., potvrda o visini dohotka za optuženika. Pročitani su podaci Kaznene evidencije i podaci Prekršajne evidencije te podaci o vođenju drugih kaznenih postupaka. Na kraju dokaznog postupka provedeno je ispitivanje optuženog TF.

4. Nije bilo sporno tijekom postupka da je žrtva ŠF rođena **.**.2005. te je u vrijeme inkriminiranog događaja bila osoba mlade životne dobi, u dobi od 19 (devetnaest) godina života. Nije bilo sporno da je žrtva dana 20. lipnja 2024. u dopodnevnim satima ušla u kuću, kod optuženog TF u [adresa], u [adresa], gdje je žrtva pila alkoholna pića, pivo i vino te se osjećala opijeno. Nije bilo sporno da su optuženi TF, s prebivalištem u [adresa] i žrtva ŠF, s prebivalištem u [adresa], susjedi i od ranije se poznaju.

5. Sporno je bilo je li optuženik postupao na način opisan u optužbi te je li počinio kazneno djelo zbog kojeg se tereti optužbom.

6. Ispitan od strane policijskog službenika prema čl. 208.a Zakona o kaznenom postupku i kod državnog odvjetnika, optuženi TF poricao je kazneno djelo, navodeći da je predmetnog dana štucao vinograd kad je žrtva ŠF došla k njemu te su zajedno otišli u njegovu vikendicu, gdje joj je ponudio sok, ali kada je ona vidjela pivo, rekla je da će popiti pivo, a narezao je slaninu, koju su zajedno jeli, a potom je žrtva pila gemište. U jednom je trenutku rekla da se opila i da mora ići u WC te je otišla i više se nije vratila.

6.1. U svojoj obrani na raspravi optuženi TF (str.513, 518-521), osporava u cijelosti navode optužbe, kao netočne i neistinite, a cijeli slijed događaja opisao je u pisanom obliku, vlastoručnim rukopisom, koji je pročitao i koji se treba smatrati njegovom obranom. Tako u obrani optuženik navodi kako je netočno da bi žrtvu zvao u svoju vikendicu, već ga je ona pratila i dolaskom do pečenjare, natočio si je gemišt i žrtvi ponudio sok, no žrtva je vidjevši pivo u hladnjaku, rekla da hoće pivo, što joj je i dao. Narezao je komad šunke te su zajedno jeli, nakon čega je žrtva rekla da će i ona sada gemišt te je sama slagala gemišt kakav hoće, rjeđi ili jači, nije mjerio. Uz jelo i piće razgovarali su i žrtva je pričala da kada izlazi s ekipom, da se oboružaju s tabletama, čak i onim „muškim“ te da mu ih može donijeti, što je odbio, rekavši da se već godinama ne bavi seksom i da je to za njega povijest i to je bila sva erotika, nije bilo prisile ni prizivanja, već joj je pokazao par zahvata samoobrane, u slučaju da zatreba. U pečenjari su dvoja vrata koja su bila otvorena te je žrtva imala mogućnost otići da je bila ugrožena, a imala je i veliki mesarski nož kojim su rezali šunku. Optuženik je uvjeren da je ovo sve žrtvina pomajka JF kombinirala, pošto je sa njom imao konflikt zbog cjepanica i kamenja koje je postavljala po bankini, a on joj je pobacao u dvor, pošto su mu par puta lupili po autu, a rekla je i da je hodao oko njihove kuće, no kod njih u kući bio je samo jednom, na traženje njenog bivšeg supruga. Žrtvu uopće nije vidio iz svog vinograda, da je bila pred kućom ili klijeti. Obranu je pisao u pritvoru po uputi policajca, koji mu je rekao neka piše, jer se na sudu više neće sjećati. Smatra sve namještaljkom žrtvine majke i njene prijateljice. Optuženi dodaje da su ga ostrugali kao gusku radi DNA pa kako nije bilo njegovih profila kod žrtve ni žrtvinih kod njega, to je optužba lažna, a da je kriv, odmah bi potpisao da ide na str ijeljanje. Optuženi dodaje kako liječi dva zloćudna karcinoma koja je dva puta operirao te je imao i moždani udar te ga koči u rukama, nogama, licu i ima problema sa govorom, a trenutno ima upalu mjehura i prostate . Optužbu smatra neosnovanom, utemeljenom na „čula, rekla, kazala“.

7. Ispitana u svojstvu svjedoka oštećena žrtva ŠF na dokaznom ročištu kod suca istrage ovog suda (str. 200-202), izjavila je da je optuženik njezin susjed i gotovo svakodnevno je prolazila pored njegove vikendice kada je šetala psa, a tako je, kao i svakoga dana, tog 20. lipnja 2024. oko 7,30 sati išla prošetati svoga psa. U šetnji je izgubila sunčane naočale, što je shvatila kada je došla kući pa se vratila potražiti ih. U povratku je primijetila na ulazu u vikendicu susjeda optuženog TF, koji ju je pozvao da svrati k njemu. Kada je ušla u vikendicu najprije joj je ponudio pivo koje je bilo u zelenoj limenci, dok je on p io žesticu i coca colu. Kada je popila pivo, pili su zajedno gemište, a kada bi ona jedan gemišt popila, on bi joj već napravio drugi i davao joj čašu u ruke te joj govorio da popije i kada je popila četiri ili pet gemišta, osjećala se pijano. Prije nego što joj je prišao, optuženi je donio neku šunku , koju su zajedno jeli. Nakon toga, optuženi TF je u jednom trenutku došao do kauča, na kojem je ona sjedila, njoj s lijeve strane i u stajaćem položaju skinuo joj hlače i gaćice, okrenuo je na njen desni bok i dok je bila u nakrenutom položaju, počeo je dirati po spolnom organu i stražnjici, da bi je u jednom trenutku vratio u sjedeći položaj, skinuo svoje hlače i gaće, primio ju za glavu te joj svoj penis stavio u usta govoreći joj da liže, što joj je bilo odvratno i gadno, tako da nekoliko dana nakon toga nije uopće mogla jesti, a tog osjećaja se prisjeća i pri iskazivanju. Kada je stavio penis u njena usta i rekao joj da liže, ona je to odbijala i pokušala je svoj jezik gurnuti što dublje u usta kako penis ne bi osjetila te je pokušavala nekako ustati s kauča , da se bar premjesti na stolac. U jednom trenutku ustala je s kreveta i sjela na stolac, a optuženi je podigao gaće i hlače i zakopčao ih, da bi joj otprilike nekoliko minuta nakon toga, optuženi TF ponovno prišao i dok je stajao, ponovno svoj penis stavio u njena usta i držao je za glavu i opet govorio „liži ga, liži ga, liži ga“, što ona jednostavno nije željela. U jednom trenutku optuženi je izvadio svoj penis iz njenih usta te je sa raskopčanim hlačama izašao iz vikendice na sporedni izlaz, a ona je iskoristila tu priliku i uspjela pobjeći iz vikendice na izlaz, kroz koji je i ušla u vikendicu. Nakon toga, otišla je kući te je tada iz škole došao njezin brat PF, a ona je sjela na WC školjku te se pokušala pomokriti, plakala je i vrištala, a brat je nazvao majku na video poziv i ona je vidjela kako se ponaša i kako joj je i brat joj je pomogao da ode do kreveta u svoju sobu i legne. Majka je došla kući prije dolaska policije i pokušavala ju smiriti te joj je trebalo pola sata da se smiri, a bila je na hitnom prijemu u bolnici i kod ginekologa i za vrijeme pregleda pomalo se otrežnjivala. Nikada prije nije bila u vikendici optuženog niti je nju samu osobno ikada ranije nudio pićem, u smislu da bi joj davao pivo ili vino, a znali bi se susretati i tada bi se pozdravili i općenito popričali.

7.1. Žrtva ŠF, kao žrtva kaznenog djela protiv spolne slobode, ispitana je u sudnici, na dokaznom ročištu kod suca istrage ovog suda, sukladno odredbama čl. 235. st. 1. i 2. i čl. 236. st. 1. toč. 1. u vezi čl. 292. st. 6. Zakona o kaznenom postupku (str. 200-202) te je dala svoj iskaz o svim okolnostima predmetnog događaja i kaznenog djela, zbog kojeg se sada optuženik tereti optužbom pa je sud uz suglasnost stranaka, na raspravi pročitao njezin iskaz, dat na navedenom dokaznom ročištu. Kako je na navedenom dokaznom ročištu obrana aktivno sudjelovala te su stranke imale pravo postavljati pitanja žrtvi, kao i stavljati prijedloge i primjedbe i to pravo su i koristile, ovaj sud nije žrtvu ponovno pozivao radi ispitivanja u svojstvu svjedoka neposredno na raspravi.

7.2. Iz iskaza žrtve ŠF proizlazi da je, u vremenu i mjestu opisanom u optužbi, optuženi TF pozvao žrtvu ŠF da dođe k njemu pa kada je ona ušla u kuću, davao joj pivo i vino, koja alkoholna pića je ona i popila, uslijed čega se žrtva osjećala opijeno i onemoćalo i nije se mogla braniti, nakon čega joj je, dok je sjedila na krevetu, optuženi skinuo hlače i gaćice i dirao ju po intimnim dijelovima tijela i stražnjici, a zatim i sa sebe skinuo hlače i gaće te svoje spolovilo ugurao žrtvi ŠF u usta govoreći joj „liži ga“ i unatoč tome što se ona tome usprotivila i ustala s kreveta te sjela na stolicu, ponovno joj je prišao i uhvativši je za glavu više puta svoje spolovilo ugurao joj u usta.

8. Predmetni događaj je Policijskoj upravi bjelovarsko-bilogorskoj dojavila majka žrtve, JF, odmah istog dana, 20. lipnja 2024. u 14,08 sati (str.103). Žrtva ŠF podnijela je odmah istog dana, s početkom u 21,36 sati, kaznenu prijavu kod Policijske postaje Bjelovar, protiv optuženog TF, zbog kaznenog djela silovanja iz čl. 153. st. 1. Kaznenog zakona (str.24-26).

9. Provedenim očevidom na žrtvi ŠF u Policijskoj postaji Bjelovar 20. lipnja 2024., s početkom u 17,40 sati (str.36-38), o čemu postoji i fotodokumentacija (str.41- 48), na odjeći žrtve, kratkim traper hlačama i majici kratkih rukava s kapuljačom, nisu nađeni vidljivi tragovi te su sa žrtve izuzeti biološki tragovi od strane liječnika specijalista ginekologa ČF, dr. med. i pri pregledu tijela žrtve nisu nađene ozljede na tijelu žrtve, koje bi upućivale na nasilan seksualni odnos, dok je ginekološkim pregledom žrtve utvrđeno da je žrtvin himen netaknut, sve prema specijalističkom nalazu izdanom 20. lipnja 2024. u 18,09 sati (str.52-53).

10. Žrtva je hitno pregledana u Objedinjenom hitnom bolničkom prijemu (OHBP), 20. lipnja 2024., s početkom u 16,25 sati, gdje dolazi u pratnji policijskih službenika, zbog navoda da je od nepoznate osobe isprva opijena, a potom spolno zlostavljana te je žrtva pregledana i u Hitnoj ambulanti Hitne službe za duševne bolesti Opće bolnice „Dr. ZF“ [adresa], **.**.2024., s početkom u 19,03 sati (str.49-51), gdje je upućena nakon pregleda u OHBP, gdje je i obrađena i prema anamnezi Hitnog pregleda žrtva je od strane nepoznate osobe opijena, a potom i spolno zlostavljana te je žrtvi pri pregledima postavljena dijagnoza akutnog opitog stanja.

11. Provedenim očevidom na optuženom TF u Policijskoj postaji Bjelovar, slijedeći dan nakon događaja, 21. lipnja 2024., s početkom u 12,35 sati (str.55-57), o čemu postoji i fotodokumentacija (str.60-70), izvršen je pregled tijela optuženog, no nije nađeno vidljivih tragova ni ozljeda koje bi upućivali na nasilje, pri čemu su od optuženog izuzeti biološki tragovi.

12. Na temelju naloga suca istrage ovog suda, provedene su pretrage doma optuženog, o čemu postoji i fotodokumentacija (str. 92-101). Pretragom doma i drugih prostora kod optuženog TF u [adresa] (str.75-82), nađene su dvije prazne limenke piva, koje su privremeno oduzete (str.82), a prilikom pretrage doma i drugih prostora kod optuženog TF u [adresa] (str. 83-89), optuženi je dragovoljno predao crnu majicu kratkih rukava koju je nosio 20. lipnja 2024., dok se nalazio u društvu sa žrtvom ŠF, koji predmet je privremeno oduzet uz potvrdu (str.102). Pretragom mobilnog uređaja optuženog (str.114-119), nisu nađeni tragovi koji bi se mogli dovesti u vezu sa predmetnim događajem i kaznenim djelom.

13. Prema zapisniku o ispitivanju prisutnosti alkohola kod žrtve ŠF (str.110), uporabom alkotesta, utvrđena je koncentracija od 0,95 g/kg, što umanjeno za 0,1 g/kg, iznosi 0,85 g/kg.

14. Prema zapisniku o toksikološkom vještačenju te nalazu i mišljenju vještaka za toksikološka vještačenja Vlasti Dečak Barišić, dr. med. (str.239-242), utvrđeno je da je na temelju analize alkohola u krvi i mokraći u trenutku događaja, žrtva ŠF bila pripita, s obzirom da je koncentracija etanola u krvi bila najmanje 1,17 g/kg.

15. Vještak Vlasta Dečak Barišić svoj je nalaz i mišljenje obrazložila usmeno i neposredno na raspravi (str.419) i pritom je provedenim toksikološkim vještačenje žrtve utvrđeno da se žrtva, s koncentracijom alkohola u krvi od 1,17 g/kg, utvrđenom u 14,00 sati, nalazila u jače pripitom stanju (stanje od 1,01 do 1,50 g/kg), koje karakterizira otkočenje i slobodnije ponašanje, koje je uvjetovano depresijom viših intelektualnih i psihičkih funkcija te nastupa opća uzbuđenost, gubi se kontinuitet misli, slabi samokritičnost, vrlo naglašena je sugestibilnost, osoba lako prihvaća tuđa mišljenja, eventualna nagovaranja, ne kontrolira u potpunosti svoje postupke, nastupa vazomotorna, muskulomotorna i psihomotorna uzbuđenost, često i razdražljivost, osoba je slabije kritična, otežano razmišlja, planira, otežano se snalazi u složenijim situacijama, slabi koncentracija, a pogotovo je oštećen tzv. vigilitet pažnje, sposobnost prebacivanja s jednog fokusa na drugi fokus pažnje, izrazito je smanjeno primanje osjeta, tj. percepcija, osobito vid i sluh, koordinacija pokreta je narušena, može se javiti mišićna slabost koja može otežati sposobnost obrane od tjelesnog napada, osjećaj blage euforije, odnosno, povećane sposobnosti o čemu osoba nema potpuni uvid, a sa porastom koncentracije depresorno djelovanje je sve jače izraženo. Navedena koncentracija na žrtvu mlađu osobu sitnije građe, vjerojatno nenaviknutu na konzumaciju alkoholnih pića i djelovanje alkohola, može imati jači utjecaj nego na osobu koja učestalo konzumira alkoholna pića i može se reći da je žrtva bila opijena, a moguće je da ta alkoholiziranost bude vidljiva i drugim osobama. Na pitanje obrane, vještakinja je pojasnila da predmetna koncentracija alkohola u krvi, kod prosječne osobe ne dovodi do suženja svijesti ili amnezije za događaj, no s obzirom da se žrtva nalazila u jednom posebnom psihičkom stanju, s obzirom na vrstu događaja i nepredvidivost situacije, mogla je biti vrlo uplašena i zbunjena, tako da je njeno afektivno stanje bilo u potpunosti drugačije nego u normalnim okolnostima, što je moglo dovesti do nesposobnosti upamćivanja detalja događaja.

16. Sud prihvaća nalaz i mišljenje vještakinje Vlaste Dečak Barišić, koja je provela toksikološko vještačenje, pri čemu je ista usmeno i neposredno na raspravi obrazložila i dopunila svoj pisani nalaz i mišljenje te jasno, određeno i potpuno odgovorila na sva pitanja suda i stranaka pa kako stranke nisu stavljale primjedbe na provedeno vještačenje, sud je nalaz i mišljenje vještakinje pročitao uz suglasnost stranaka. Iz provedenog vještačenja proizlazi da je žrtva uslijed alkoholnih pića koja je popila kod optuženika, bila u alkoholiziranom stanju, jer se uz koncentraciju od 1,17 g/kg alkohola u krvi, nalazila u jače pripitom stanju te je žrtva bila opijena, a ta alkoholiziranost je mogla biti vidljiva i drugim osobama. Provedeno vještačenje, prema kojem je osobi u takvom alkoholiziranom stanju koordinacija pokreta narušena, tako da se može javiti mišićna slabost, koja može otežati sposobnost obrane od tjelesnog napada, potvrđuje iskaz žrtve kada tvrdi da se osjećala opijeno i onemoćalo i da se uslijed opijenosti nije mogla braniti. Isto tako, vještačenjem je utvrđeno da je žrtva, s obzirom na vrstu događaja i nepredvidivost situacije, mogla biti vrlo uplašena i zbunjena, tako da je njeno afektivno stanje bilo u potpunosti drugačije nego u normalnim okolnostima, što potvrđuje iskaz žrtve kada iskazuje da je dolaskom kući plakala i vrištala i trebalo joj je pola sata da se smiri.

17. Prema zapisniku o provedenom biološkom vještačenju te nalazu i mišljenju glavnog vještaka za biološka vještačenja Nataše Ortynski, stalnog sudskog vještaka za biološka vještačenja (str.253), utvrđen je molekularno-genetskom analizom nespornog biološkog uzorka krvi žrtve ŠF njezin DNA profil, a molekularno-genetskom analizom nespornog biološkog uzorka krvi optuženog TF utvrđen je njegov DNA profil. U odnosu na žrtvu, na kratkim hlačama i gaćama žrtve nisu dokazani tragovi sperme, a utvrđen je isti DNA profil koji se podudara s DNA profilom žrtve te u oralnom i vaginalnom brisu žrtve nisu dokazani tragovi sperme, a analizom istih, kao i analizom korijena stidne dlake žrtve, utvrđen je DNA profil koji se podudara s DNA profilom žrtve ŠF. Nadalje, u odnosu na optuženika, analizom optuženikovih korijena stidnih dlaka i brisa penisa i fragmenata noktiju utvrđen je DNA profil koji se podudara s DNA profilom optuženog TF, dok je analizom briseva otvora i ruba dvije limenke piva utvrđen isti DNA profil muške osobe, no koji se ne podudara s profilom optuženog TF, kao niti s DNA profilima osoba iz Zbirke podataka prikupljenih molekularno-genetskom analizom.

18. Vještakinja Nataša Ortynski svoj nalaz i mišljenje je obrazložila usmeno i neposredno na raspravi (str.418) te ostajući kod pisanog nalaza i mišljenja, iz istog proizlazi da vještačenjem nisu dokazani biološki tragovi optuženog na odjeći žrtve, odnosno na žrtvi i ne može se reći da drugih bioloških tragova nije bilo, no moguće da ih je bilo u toliko maloj količini da se nisu mogli identificirati, pri čemu na pronalazak tragova utječu uvjeti kojima je odjeća bila izložena, a u vezi bioloških tragova dovoljno je da se osoba istušira pa da se unište biološki tragovi.

19. Sud prihvaća nalaz i mišljenje vještakinje Nataše Ortynski, koja je provela biološko vještačenje, pri čemu je ista usmeno i neposredno na raspravi obrazložila i dopunila svoj pisani nalaz i mišljenje te jasno, određeno i potpuno odgovorila na sva pitanja suda i stranaka te vještačenje provela na temelju raspoloživog dostavljenog materijala vještačenja pa kako stranke nisu stavljale primjedbe na provedeno vještačenje, sud je nalaz i mišljenje vještakinje pročitao uz suglasnost stranaka. Prema biološkom vještačenju proizlazi da je na žrtvi ŠF nađen samo DNA profil koji se podudara sa DNA profilom žrtve, a na optuženom TF pronađen je samo DNA profil koji se podudara s DNA profilom optuženog. Uzimajući u obzir da općenito nesporno, osim proteka vremena koje protekne od događaja pa do izuzimanja tragova i provođenja vještačenja, pri čemu su tragovi sa odjeće i tijela optuženog izuzeti nakon događaja tek sutradan, 21. lipnja 2024., s početkom u 12,35 sati, na tragove utječu i uvjeti kojima je izložena odjeća određene osobe ili tijelo određene osobe, u odnosu na koju se provodi biološko vještačenje pa kada se isto vještačenje dovede u vezu s iskazom žrtve, koja opisuje kontakt tijela optuženog i tijela žrtve, provedeno biološko vještačenje ne potvrđuje da je tog kontakta bilo, no po stavu suda, to ne znači da kontakta, kako to opisuje žrtva, nije bilo.

20. Prema potvrdi Hrvatskog zavoda za javno zdravstvo (str. 218), proizlazi da je žrtva ŠF evidentirana kao osoba s invaliditetom u Hrvatskom registru osoba s invaliditetom i ima status osobe s invaliditetom, u skladu sa Zakonom o registru osoba s invaliditetom („Narodne novine“ 63/22).

21. Prema iskazu svjedokinje JF (str.192-194), utvrđeno je da ista nema neposrednih saznanja o događaju, već je nju sin PF nazvao i rekao da nema ŠF kod kuće te je odmah pokušala uspostaviti kontakt sa kćeri, ovdje žrtvom ŠF, no pola sata joj se nije javljala i dok je sa sinom PF bila na video pozivu, žrtva je odjednom došla u kuću i primijetila je da s njom nešto nije u redu, što joj je potvrdio i sin PF, jer je žrtva bila neurotična i vikala je nerazumljivo, a sin PF je žrtvu odveo u kupaonicu i potom u sobu. Kako su žrtva ŠF i sin PF bili na video pozivu, pozvala je kolegicu s kojom radi i koja je inače socijalni radnik, da dođe k njoj u ured i pogleda pa joj je prijateljica prema ponašanju žrtve koje je osobno vidjela, rekla da je žrtva doživjela šok, traumu. Svjedokinja JF je iskazala da je odmah krenula kući s posla i usput nazvala policiju, koja je ubrzo došla. Inače žrtva boluje od neurorizičnog poremećaja pa iako je vrištala i nerazgovijetno pričala, moglo se razumjeti da je govorila da ju je netko silovao, a dolaskom kući uočila je da je žrtva u vidno alkoholiziranom stanju, nakon čega je odvezena u policijsku postaju, radi zaprimanja kaznene prijave, a potom na ginekološki pregled.

22. Svjedokinja JF, majka žrtve, iskazivala je i na raspravi (str.422-423), ostajući kod ranijeg iskaza, pri čemu je navela i da je po njezinom dolasku kući, žrtva ŠF imala donji dio odjeće sav mokar, no nije sigurna je li izvršila malu nuždu i je li odjeća bila mokra od mokraće. Inače kod neurorizičnog ponašanja, kada kod žrtve dođe do određenog okidača, stresa, ona više ne razgovara i ne komunicira riječima, već vrišti, a između tih vrištanja, žrtva je pokušavala nešto reći i u tim trenucima govorila je da je silovana. Sa žrtvom nije mogla toga dana zbog njezine alkoholiziranosti suvislo razgovarati cijelo popodne, sve do pregleda kod psihijatra te je žrtva o događaju najprije pričala na policiji, na hitnoj pomoći prije ginekološkog pregleda, potom i na pregledu kod psihijatra, a onda uvečer i majci. Prema navodima žrtve, što je majci ispričala, optuženi TF, njihov susjed, pozvao je žrtvu u kuću i ponudio pićem, pivom i gemištima, a miješao je pića, valjda da ju opije i nakon toga skinuo je svoju odjeću sa sebe, skinuo je žrtvi hlače i gaćice, a potom gurao svoje spolovilo u usta žrtve i dirao ju po intimnim dijelovima tijela i po stražnjici, pri čemu joj je rekao da mu se sviđaju njezine dlake i to što nije obrijana te da mu se sviđala i prije. Žrtva je majci rekla i da se nije od optuženog mogla maknuti jer nije imala snage i tijelo ju nije htjelo slušati te je optuženi stajao okrenut prema žrtvi, dok je žrtva sjedila na krevetu ili kauču. Svjedokinja se ne sjeća je li žrtva govorila da joj je optuženi spolovilo ugurao u usta i dok je sjedila na stolcu, no žrtva joj nije sve odmah odjednom ispričala, jer najprije nije znala gdje je bila i s kim je bila i njezino sjećanje dolazilo je kao u nekim blicevima. Žrtva je njoj detalje događaja pričala taj dan kroz vrijeme kako je odmicalo te kroz dane koji su slijedili i žrtva je njoj sve ponovila što se događalo. Djecu je inače upozorila da ne idu kod optuženog, zbog raznih priča o optuženom, koje je čula iz svoje okoline, a i njenog supruga je optuženi koju godinu ranije, u nekoliko navrata opio na isti način kao i žrtvu. Optuženom nije pričala o neurorizičnom ponašanju žrtve, što postaje vidljivo samo u stresnim situacijama i žrtva psihosocijalno nije u rangu svojih vršnjaka, jer kasni u emocionalnom razvoju i postoji odstupanje, dok intelektualno prati vršnjake, jer se uspješno integrirala u obrazovnom sustavu te je prošle godine upisala fakultet i sve osobe koje su uključene u život žrtve ili ju češće viđaju, znaju ove okolnosti i tim osobama u njenom okruženju je to vidljivo, tako da kada određena osoba obavi razgovor sa žrtvom, ona može zaključiti da žrtva nezrelije razmišlja za svoju dob, što je s godinama kod žrtve postalo sve izraženije, u odnosu na razdoblje kada je žrtva bila malo dijete. Predmetni događaj je bio nekoliko dana prije polaganja državne mature, što je žrtva uspješno savladala i upisala fakultet te studira građevinarstvo u Osijeku.

22.1. Prema iskazu svjedokinje JF, majke žrtve, proizlazi da joj je žrtva opisala predmetni događaj o postupanju optuženika, tako da svjedokinja o samom događaju ima posredna saznanja, ali ima i neposredna saznanja o alkoholiziranom stanju žrtve neposredno nakon događaja te izgledu i ponašanju žrtve neposredno nakon događaja i danima nakon događaja, što upućuje na zaključak da je žrtva opisala majci događaj s optuženim, koji je stvarno i doživjela. Iz iskaza svjedokinje također proizlazi postojanje određenih zdravstvenih poteškoća kod žrtve, uslijed kojih kod žrtve postoji emocionalna i socijalna nezrelost žrtve, koja postaje vidljiva drugim osobama koje sa žrtvom kontaktiraju, tako da određena osoba već iz razgovora sa žrtvom, može zaključiti da žrtva nezrelije razmišlja za svoju dob.

23. Provedenim psihijatrijsko-psihologijskim vještačenjem žrtve ŠF, po stalnom sudskom vještaku prim. dr. sc. OF, dr. med., specijalistu psihijatru, subspecijalistu dječje i adolescentne psihijatrije i stalnom sudskom vještaku dr. sc. RF, prof. psih., specijalistu kliničke psihologije (str.254-277), utvrđeno je da je žrtva pri psihologijskom pregledu tijekom vještačenja vještacima opisala da je popila pivo od pola litre i pet do šest gemišta u vremenu od 9,00 sati do 11,00 sati, a pio je i optuženik, no uspjela je stati na svoje noge i teturala je kući, udaljenoj 200 m, a dolaskom kući, brat je došao iz škole i nazvao majku koja je bila na poslu pa je majka pozvala policiju i došla kući. Žrtva je opisala da se otrijeznila do navečer, no kad je došla kući bila je izvan sebe, bilo ju je strah da ne zatrudni, jer nije znala je li joj gurnuo, a „gurnuo“ joj je u usta više puta i bila je pijana do te mjere da se u kritičnom momentu nije mogla braniti i nije ni o čemu razmišljala, mozak joj je bio prazan. Na strani žrtve, prema vještacima, nije nađeno znakova bilo kakve seksualne, verbalne ili fizičke traumatiziranosti i žrtva je funkcionirala u skladu sa svojom strukturom ličnosti, time da je njena ranjivost i smanjenje voljnih dinamizama za eventualno pružanje otpora bilo uvjetovano utjecajem alkohola kojeg je konzumirala. Prema vještacima, pri psihijatrijskom pregledu žrtve za vrijeme vještačenja, ista se doimlje nježnom, krhkom, izvan doživljaja naglašavanja seksualiteta, pri čemu izražava diskretnu vedrinu, uz notu stresnog i nesigurnog u komunikaciji. Psihijatrijskim vještačenjem je utvrđeno da se promjene ponašanja žrtve, po dolasku kući nakon događaja, uklapaju u akutni stresni sindrom-zbunjenost i konfuzija o proteklom događaju, a žrtva je bila u strahu nije li ostala trudna, što prema vještacima može biti utjecaj nerazumijevanja i nepoznavanja biti seksualnog odnosa. Prema zaključku vještaka, žrtva intelektualno funkcionira generalno na ispodprosječnoj razini, time da je slabije funkcionalna na planu brzine mentalnog funkcioniranja, kognitivne slabosti su nađene na planu sposobnosti koncentracije i rezoniranju vizualnih oblika i prostornih odnosa, što se povezuje s urođenom strukturom sposobnosti, odnosno, poteškoćama. U socijalnom postupanju se žrtva ukazuje vođena vlastitim prosudbama i unutrašnjim impulsima, bez izražene tendencije ka slijeđenju socijalnih normi, čime se njeno ponašanje može okarakterizirati divljim i neprilagođenim. Žrtva je smanjenih zahtjeva za vlastitu socijalnu poziciju iz pozicije slabije socijalne otpornosti, socijalno je neprilagodljiva, sklona dezintegraciji, mentalno dezorganizirana, bez dostatnog motiva za afirmativno postupanje, s izraženim teškoćama racionalno-emocionalne integracije i izraženim poteškoćama na intimnom planu i u tom kontekstu je dobivena naznaka nekonzistentnosti u percepciji vlastitog spolnog identiteta. Žrtva nije pod utjecajem produktivnih doživljavanja, pri čemu žrtva doživljava svoje funkcioniranje u vrijeme predmetnog događaja kao teško opito stanje, sa čime je i njena mogućnost percepcije događaja bila narušena i došavši doma, žrtva iskazuje promjene ponašanja, koje se uklapaju u akutni stresni sindrom i bilježi se nekonzistentnost izjava o predmetnom događaju. Vezano uz bazičnu sposobnost za iskazivanje, žrtva ima dostatnu kognitivnu kompetenciju, s obzirom na elemente koji govore u prilog njene alkoholiziranosti tempore criminis, percepcija i razumijevanje događaja oko nje bili su dijelom reducirani pa je u tom kontekstu za očekivati i manji opseg upamćenih elemenata. Konfabulacijskih sklonosti se kod žrtve nije našlo u mjeri koja bi narušila osnovnu strukturu prezentacije nekog događaja, a s motivacionog aspekta kod žrtve nije nađeno elemenata negativnog usmjerenja prema optuženiku i općenito se nije prezentirala kao osoba koja bi bila negativno usmjerena prema drugim ljudima, već je više sklona opozicionom djelovanju i pružanju otpora na socijalne zahtjeve i stoga se ni ne očekuje da bi bila potaknuta lažnom terećenju optuženika. Provjera ispitne sugestibilnosti je ukazala na podložnost žrtve sugestivnom pritisku kad joj se postavljaju pitanja da-ne tipa i pitanja koja nude alternativne opcije, što je vezano uz opći nivo intelektualnog funkcioniranja i strukturu ličnosti, dok se otporna pokazuje na ponavljajuća pitanja pa slijedom navedenog, bazična sposobnost za svjedočenje se ocjenjuje dostatnom, a iskazivanje o samom događaju je dijelom kompromitirano utjecajem alkoholiziranosti žrtve, koja je moguće uzrokovala amneziju za događanja u opitom stanju, kao i mentalne konfuzije zbog stresnog događaja. Nekonzistentni iskazi djevojke kod različitih liječnika na dan inkriminacije mogu se objasniti vezano za amneziju zbog opitog stanja ili vezano za stresni sindrom, kao ublažavanje mentalne konfuzije i mogućnosti prisjećanja događaja.

24. Vještaci koji su proveli vještačenje žrtve obrazložili su svoj pisani nalaz i mišljenje na raspravi (str.420-421), navodeći da vještaci nemaju objektivnih kriterija po kojima bi zaključili u kojoj mjeri je žrtva bila pod utjecajem alkohola, već imaju samo iskaz žrtve da je pila, a o stanju žrtve vještaci mogu zaključivati temeljem ponašanja, koje je nakon toga vremena žrtva pokazala, a to je da je bila uredno prostorno orijentirana, jer je došla kući i nakon toga iskazivala što joj se dogodilo, a kod različitih liječnika je protekom vremena različito iskazivala, tako što je prvo rekla da se sjeća događaja i reproducirala ga je, drugom liječniku je rekla da se ne sjeća događaja i trećem liječniku da se sjeća događaja i reproducirala ga je, što u drugom slučaju, njezino ne iskazivanje je bilo rezultat odlika njene ličnosti, odnosno, nevoljkosti da o istome govori u kratkom vremenu različitom doktoru, a kako je u tom vremenu žrtva reproducirala o događaju, to upućuje da je žrtva imala adekvatnu percepciju zbivanja oko sebe, a da bi se eventualne manjkavosti mogle pronalaziti u tome da je percepcija i razumijevanje možda bilo površnije, usporenije, no nepromijenjeno u kvaliteti, u smislu realiteta, pri čemu žrtva nema sklonosti da informacije nadograđuje nekim svojim idejama ili da izmišlja, odnosno, konfabulira sadržaj koji nije bio prisutan, a što bi narušilo kvalitetu njenog sjećanja. Nadalje, neposredno tijekom događaja i dolaskom kući, zapaža se kod žrtve, što i sama zapaža na sebi, znakove akutnog stresnog sindroma, u smislu mentalne konfuzije, kada kaže „bila sam totalno izvan sebe“, potom osjećaj otupjelosti, kada kaže „osjećala sam se prazno“ i problema u prisjećanju, što vještaci tumače kao rezultat posebnog oblika amnezije, koju zovu disocijativna amnezija, kod osoba u stresu, jer osoba nije u stanju prisjetiti se u tim trenucima i neposredno nakon događanja, nekih važnih detalja, kada žrtva kaže „nisam sigurna je li spolovilo gurnuo“ pa kaže, „nije svjesna zbog gubitka svijesti“, što ukazuje da je osoba bila izložena nečemu izrazito stresnom za nju, odnosno, ugrožavajućem, a isto tako je tijekom događaja bila u opitom stanju, s tim da uspijeva reproducirati optuženikovo navođenje na alkoholiziranje. Kod žrtve se u akutnom događanju zamjećuju znakovi traumatizacije u smislu akutnog stresnog sindroma, no nakon protoka vremena nije se zamjećivalo znakova posttraumatskog sindroma i vještaci stoga zaključuju da je žrtva mogla biti izložena nasilju, ali se to nije nastavilo u posttraumatski poremećaj, koji se klinički događa ako se znakovi traumatiziranosti vide i mjesec dana nakon traumatskog događaja. Tijekom vještačenja žrtva se pokazuje zadovoljna svojim psihosocijalnim funkcioniranjem, vidi se u pozitivnoj perspektivi u budućnosti, predmetnom događaju ne pridaje sama značenje nečega što bi je ometalo u postizanju ciljeva, osjeća se sigurno u obiteljskom okruženju i ni sama ne smatra da je potrebno psihoterapijsko ili kakvo drugo liječenje. Značajke ličnosti žrtve su u precjenjivanju svojih mogućnosti i uvjerenja, tako da je za očekivati da žrtva ulazi u rizične situacije češće nego osoba te dobi sa zrelijim značajkama ličnosti i situacija je opisana na način da je žrtva alkoholizirana, pri čemu žrtva opisuje navođenje na alkoholiziranje, u toj mjeri da su joj psihički i fizički kapaciteti otpora bili bitno smanjeni. Žrtva je osoba nešto sniženog intelektualnog potencijala, tijekom odrastanja izložena mnogobrojnim zdravstvenim problemima i njezino mentalno funkcioniranje, može se locirati na razini prosječnog djeteta od 13 (trinaest) godina, što uz dodatne elemente alkoholiziranosti i osobnih psihičkih smetnji, žrtvu kvalificira kao ranjivu osobu i kao takva nije u mogućnosti racionalno procjenjivati okolnosti u kojima se nalazi. Žrtva je psihijatrijski i neurološki liječena godinama prije predmetnog događaja upravo zato što je bila upadljivo manje psihosocijalno zrela od svojih vršnjaka.

25. Sud prihvaća nalaz i mišljenje vještaka, koji su proveli psihijatrijsko-psihologijsko vještačenje žrtve, na temelju vlastitog ispitivanja i uvida u svu raspoloživu medicinsku dokumentaciju žrtve i dokumentaciju iz spisa predmeta, kao objektivan, nepristran i dat sukladno pravilima struke, znanosti i vještine, a kako niti stranke nisu stavljale primjedbe na provedeno vještačenje, sud je uz suglasnost stranaka pročitao navedeni nalaz i mišljenje. Kako proizlazi iz provedenog vještačenja, na strani žrtve, prema vještacima, nije nađeno znakova seksualne, verbalne ili fizičke traumatiziranosti, već se zamjećuju znakovi traumatizacije u smislu akutnog stresnog sindroma te je žrtva mogla biti izložena nasilju i žrtva koja je bila alkoholizirana, u opitom stanju, opisala je optuženikovo navođenje na alkoholiziranje u toj mjeri da su joj psihički i fizički kapaciteti otpora bili bitno smanjeni, žrtva je funkcionirala u skladu sa svojom strukturom ličnosti, time da je njena ranjivost i smanjenje voljnih dinamizama za eventualno pružanje otpora bilo uvjetovano utjecajem alkohola kojeg je konzumirala. Isto tako, iz vještačenja proizlazi da je žrtva osoba nešto sniženog intelektualnog potencijala i uz mnogobrojne zdravstvene probleme, mentalno funkcioniranje žrtve, s obzirom na utvrđene kapacitete, na razini je prosječnog djeteta od trinaest godina, što uz dodatne elemente alkoholiziranosti i osobnih psihičkih smetnji, žrtvu kvalificira kao ranjivu osobu i kao takva žrtva kritične zgode nije bila u mogućnosti racionalno procjenjivati okolnosti u kojima se nalazi, a očito ni pružiti adekvatan otpor.

26. Radi utvrđivanja raspravne sposobnosti optuženog TF provedeno je sudsko-medicinsko vještačenje po stalnom sudskom vještaku Petru Škaviću, dr. med., specijalistu sudske medicine (str.395-405). Prema nalazu i mišljenju vještaka utvrđeno je da optuženi TF boluje i liječi se od kroničnih bolesti i stanja više organa i organskih sustava, kardiorespiratornog, metaboličkog, cerebrovaskularnog i urogenitalnog i to: zloćudne novotvorine mokraćnog mjehura (neinvazivnog papilarnog urotelnog karcinoma niskog gradusa), krvi u mokraći, zadržavanja mokraće, povišene vrijednosti krvnog tlaka, povišene vrijednosti šećera u krvi-šećerne bolesti tipa 2, treperenja srčanih pretklijetki, povišene vrijednosti PSA (prostata specifični antigen), povećanja prostate, cerebrovaskularne bolesti, stanja nakon ponavljajućih tranzitornih ishemijskih ataka (TIA), sumnje na stanje nakon moždanog udara s oslabljenom funkcijom desne ruke, stanja nakon COVID-a, infiltrata oba pluća, a bolesti i stanja su pod liječničkom kontrolom i medikamentoznom terapijom. Bolest radi koje se optuženik intenzivno kontrolirao i liječio je zloćudna novotvorina mokraćnog mjehura, radi čega je u dva navrata podvrgavan transuretralnoj resekciji tumora te imunoterapiji i na kontrolnoj citoskopiji utvrđen je uredan nalaz mokraćnog mjehura, bez recidiva zloćudne novotvorine te se može smatrati kako se optuženi nalazi u remisji zloćudne bolesti pa se ne radi o akutnoj bolesti/stanju ni akutizaciji kroničnih bolesti/stanja tako da je trenutno optuženik raspravno sposoban pristupati na rasprave i aktivno sudjelovati u svojoj obrani, uz uvjet uzimanja propisane kronične medikamentozne terapije te pridržavanja liječničkih uputa.

27. Sud prihvaća nalaz i mišljenje vještaka te na isti nisu niti stranke stavljale primjedbe pa je sud uz suglasnost stranaka pročitao navedeni nalaz i mišljenje. Prema provedenom sudsko-medicinskom vještačenju optuženik je uz sve postojeće kronične bolesti i stanja raspravno sposoban.

28. Provedenim psihijatrijsko-psihologijskim vještačenjem optuženog TF u ustanovi Klinika za psihijatriju Vrapče Zavod za forenzičku psihijatriju „Dr. Vlado Jukić“ Zagreb, po stalnom sudskom vještaku izv. prof. prim. dr. sc. Nadici Buzina, dr. med., specijalistu psihijatru, forenzičkom psihijatru, uz sudjelovanje stalnog sudskog vještaka DF, prof. psihologa, utvrđeno je da je optuženi TF osoba prosječnog intelektualnog funkcioniranja, narcističkih crta ličnosti, kod kojeg je dijagnosticiran organski psihosindrom, ranije je liječen i zbog simptomatike iz kruga posttraumatskog stresnog poremećaja, a koja sada nije evidentna. Uvažavajući ocjene i sve poznate okolnosti pod kojima je došlo do počinjenja kaznenog djela, vještaci ocjenjuju da nema psihopatoloških elemenata na osnovu kojih bi sposobnosti optuženika bile smanjene u bilo kojem stupnju. Nisu ispunjeni uvjeti za sigurnosnu mjeru obveznog psihijatrijskog liječenja prema čl. 68. Kaznenog zakona, a nisu ispunjeni ni uvjeti za preporučivanje sigurnosne mjere obaveznog liječenja od ovisnosti prema čl. 69. Kaznenog zakona. Prema mišljenju vještaka utvrđeno je da je optuženik prema anamnestičkim podacima išao psihijatru radi ostvarivanja prava ratnog vojnog invalida, s obzirom da je boravio na ratištu kroz cijelo ratno razdoblje, smatrajući da je tijekom boravka na ratištu proživio čitav niz traumatskih iskustava, ali da nisu ostavila trajne posljedice te nakon što mu je priznat status 20% invalida Domovinskog rata, više nije odlazio na kontrole niti uzimao psihijatrijsku terapiju, a što se tiče tjelesnog stanja, najviše zdravstvenih problema mu pričinja karcinom mokraćnog mjehura. Vezano za situaciju u kojoj se nalazi, optuženik je vještacima opisao da mu je žrtva susjeda i potvrđuje da je s njom kritičnog dana konzumirao alkohol u njegovoj klijeti, ali tvrdi da između njih nije bilo nikakvog seksualnog kontakta i da je prijava uslijedila na intervenciju žrtvine majke, s kojom je ranije imao konfliktnu situaciju te optuženi za sebe smatra da ima seksualnu disfunkciju koja je prouzročena zdravstvenim tegobama i involutivnim teškoćama i da je seksualne odnose do sada održavao samo sa svojom suprugom, a nakon smrti supruge povukao se u sebe i cijela situacija mu predstavlja „obiteljsku sramotu“. Nadalje, optuženik ne boluje od duševne bolesti, a povremena konzumacija alkohola može imati elemente povremene štetne uporabe, ali ne i ovisnosti. U optuženikovom premorbidnom funkcioniranju bilo je prisutno određenih narcističkih crta ličnosti, koje označavaju trajne obrasce mišljenja, osjećaja i ponašanja, koji odražavaju potrebu za održavanjem pozitivne slike o sebi, osjetljivost na kritiku te izraženu potrebu za divljenjem i priznanjem, no u njegovom aktualnom statusu ipak dominiraju obilježja, koja se dijagnosticiraju kao organski psihosindrom, koji se manifestira povremenim smetnjama koncentracije, afektivnom labilnošću, nedistanciranošću, usporenosti misaonog procesa, a te smetnje povezane su s bolestima od kojih se inače liječi. Što se tiče posttraumatskog stresnog poremećaja i trajnih promjena ličnosti nakon katastrofalnih događaja, vještaci dopuštaju da je optuženik imao nekakvih simptoma (intruzivna sjećanja, morni snovi), međutim, u njegovoj aktualnoj kliničkoj slici nema elemenata koji bi govorili u prilog akutizacije postraumatske simptomatike. Unatoč ranije dijagnosticiranim stanjima, nije nađeno psihopatologijskih elemenata na osnovu kojih bi vještaci oc ijenili da su optuženikove sposobnosti shvaćanja značenja djela i upravljanja svojom voljom bile smanjene u bilo kojem stupnju te se u medicinskoj dokumentaciji ne opisuju nekakva posebna stanja koja bi tome išla u prilog, a iz zdravstvenog kartona optuženog u zatvoru izričito je navedeno da u zatvorskim uvjetima nije niti otvaran zdravstveni karton, jer se za vrijeme boravka optuženik nije žalio na zdravstvene tegobe.

29. Vještaci koji su proveli psihijatrijsko-psihologijsko vještačenje optuženog ispitani su na raspravi 28. listopada 2025., usmeno i neposredno, pri čemu su kod pisanog nalaza i mišljenja ostali u cijelosti (str.488-490). Vještakinja Nadica Buzina na raspravi je navela i vezano za seksualnu disfunkciju, da je sam optuženik navodio da dulje vremena ima seksualnu disfunkciju i da je seksualno neaktivan zbog niza tjelesnih bolesti od kojih boluje, no vještak psihijatar nije u mogućnosti provjeriti takve tvrdnje, dobivene samo iz razgovora s optuženim, a tijekom vještačenja uzeta je u obzir dob optuženika i eventualni poremećaj seksualnih sklonosti, koji bi se eventualno odnosio i na moguću sklonost djeci predškolske i školske dobi, no tijekom vještačenja nije utvrđeno postojanje takvih pedofilskih sklonosti optuženika.

30. Sud prihvaća nalaz i mišljenje vještaka koji su proveli psihijatrijsko-psihologijsko vještačenje optuženog kao nepristran, objektivan i sukladan pravilima struke, znanosti i vještine, pri čemu je vještačenje provedeno na temelju uvida u dokumentaciju spisa predmeta i dostupnu medicinsku dokumentaciju te na temelju vlastitog ispitivanja, obavljenih pregleda i pretraga u ustanovi, a na kraju obrade je optuženik prikazan i na zajedničkom sastanku psihijatara forenzičara, gdje je u okvirima stručnog tima usuglašeno konačno mišljenje. Iz navedenog vještačenja proizlazi da optuženik ne boluje od duševne bolesti ili duševnog poremećaja, a u vrijeme počinjenja kaznenog djela bio je u potpunosti ubrojiv.

31. Nakon provedenog psihijatrijsko-psihologijskog vještačenja optuženog, obrana je predložila medicinsko vještačenje optuženog po vještaku urologu, na okolnost seksualne disfunkcije optuženog, uvažavajući navode optuženika i njegovo zdravstveno stanje, kakvo je već dugi niz godina. Sud je odbio navedeni dokazni prijedlog, pri čemu sam optuženik tijekom postupka ističe svoju seksualnu disfunkciju i višegodišnju seksualnu neaktivnost zbog tjelesnih bolesti od kojih boluje. Polazeći od činjeničnog opisa kaznenog djela, optuženiku se optužbom i ne stavlja na teret da bi kritične zgode spolni organ optuženog bio u erekciji niti je takav morao biti u trenucima kada je optuženik, prema iskazu same žrtve, žrtvi više puta ugurao svoje spolovilo u usta, a isto tako, optuženiku se ne stavlja na teret postupanje s ciljem zadovoljenja vlastitog spolnog nagona, općepoznatog kao prirodnog nagona osobe za spolnim općenjem s drugom osobom, već se optuženik tereti za postupanje u cilju zadovoljenja svoje pohote, dakle, požude kao intenzivne želje za seksualnim tjelesnim užitkom. Isto tako, ni sama žrtva u iskazu, prilikom opisa radnji koje je optuženik prema njoj poduzeo, posebno ne ističe da bi spolni organ optuženog bio ukrućen, odnosno u erekciji. Radi navedenog, kada se dovedu u vezu činjenice utvrđene iskazom žrtve sa činjenicama utvrđenima iskazom svjedokinje JF, koja iskazuje o žrtvinom opisu događaja, danom majci, kao i s činjenicama utvrđenima prema provedenom psihijatrijsko-psihologijskom vještačenju žrtve, prema kojem je žrtva i vještacima opisala predmetni događaj i nije utvrđeno da bi žrtva imala sklonost konfabuliranju događaja, a prema vještacima, to što je žrtva bila u strahu nije li ostala trudna, može biti utjecaj nerazumijevanja i nepoznavanja biti seksualnog odnosa, sve navedeno ukazuje da je dokazni prijedlog obrane nevažan te se istim ne bi utvrdile neke nove odlučne činjenice. S obzirom na navedeno, prijedlog obrane za provođenje ovog medicinskog vještačenja je odbijen kao nevažan.

32. Na temelju provedenih dokaza, osobito na temelju iskaza same žrtve ŠF i dovodeći u vezu činjenice utvrđene tim iskazom sa činjenicama utvrđenima iskazom majke žrtve JF, koja opisuje svoja neposredna saznanja o alkoholiziranom stanju žrtve te izgledu i ponašanju žrtve neposredno nakon događaja, kao i svoja posredna saznanja o događaju, koja saznanja ima od same žrtve, svoje kćeri te svojim iskazom podupire iskaz žrtve, zatim, dovodeći u vezu činjenice iz iskaza žrtve i iskaza svjedokinje majke žrtve sa činjenicama utvrđenim toksikološkim vještačenjem alkoholiziranosti žrtve i utjecaja alkoholiziranosti na žrtvu te sa činjenicama utvrđenima psihijatrijsko-psihologijskim vještačenjem žrtve, prema kojem žrtva ima dostatnu kognitivnu kompetenciju za svjedočenje i sposobna je dati iskaz te nema konfabulacijskih sklonosti i nije negativno usmjerena prema optuženiku niti potaknuta lažnom terećenju optuženika, sud smatra dokazanim i utvrđenim da je optuženi TF postupao na način opisan u izreci ove presude.

32.1. Prihvaćajući iskaz žrtve kao istinit i vjerodostojan te dokaze koji podupiru iskaz žrtve, sud prihvaća obranu optuženog samo u dijelu koji se odnosi na nesporno utvrđene činjenice i u dijelu u kojem obrana nije u suprotnosti sa iskazom žrtve, dok sud ne prihvaća obranu kada optuženik poriče navode iz optužbe i počinjenje kaznenog djela.

32.2. Neprihvatljiva je obrana optuženog kada navodi da je žrtva sama došla k njemu i sama tražila alkoholna pića te da je žrtva mogla jednostavno otići iz njegove klijeti ili uzeti veliki kuhinjski nož kojim je prethodno rezana šunka, da se osjećala ugroženo, no iz iskaza žrtve može se zaključiti da je u kuću optuženog došla upravo po njegovom pozivu i da joj je upravo optuženik davao alkoholna pića te da se upravo zbog alkoholiziranosti, jer je bila opijena i onemoćala, nije od optuženika mogla braniti niti pružati otpor, tako da tek kada se optuženik maknuo od nje, nekako je uspjela pobjeći kući. Ovakav ulazak žrtve mlade djevojke, rođene **.**.2005., nasamo u kuću optuženog, rođenog **.**.1951., dakle, od žrtve znatno starije muške osobe, nakon što je pristala razgovarati sa toliko starijim čovjekom, smatrajući pristojnim da popriča i razgovara kada joj se obratio, ukazuje na naivnost žrtve. Pristanak žrtve i na ponuđena alkoholna pića optuženika, nakon što je žrtva ušla u kuću optuženog upravo na njegov poziv, ukazuje na lakomislenost žrtve da se ništa loše neće dogoditi i ne razmišljajući o mogućem djelovanju alkohola na njen organizam niti o ranijoj zabrani majke da ne zalazi u kuću optuženika, žrtva je popila ponuđena alkoholna pića i upravo ju je optuženik doveo u alkoholizirano stanje, a upravo je optuženik kritične zgode iskoristio naivnost i lakomislenost žrtve, ženske osobe mlade životne dobi.

32.3. Neprihvatljiva je obrana optuženog kada smatra da je majka žrtve utjecala na žrtvu u svezi kaznenog prijavljivanja događaja i optuženika, no žrtva, tada punoljetna osoba, osobno je podnijela kaznenu prijavu kod policije odmah isti dan, nekoliko sati nakon predmetnog događaja i prema psihijatrijsko-psihologijskom vještačenju žrtve, ista nije sklona konfabuliranju sadržaja, a po ocjeni suda, žrtva nema ni motiva za lažno terećenje optuženika.

32.4. Žrtva ŠF ničime nije izazvala ni potaknula optuženika na opisano postupanje niti je ičime doprinijela opisanom postupanju optuženika, jer se i pri psihijatrijskom pregledu žrtva doimlje nježnom, krhkom i izvan doživljaja naglašavanja seksualiteta, uz izražavanje diskretne vedrine i note stresnog i nesigurnog u komunikaciji, dok sam optuženik u obrani ističe da se godinama ne bavi seksom, što je žrtvi kritične zgode i rekao, jer da mu je žrtva nudila da će mu donijeti „muške“ tablete. Kako je optuženik, pozvao samu žrtvu k sebi u kuću i davao joj alkoholna pića, koja je i popila, tako da je bila u vidno alkoholiziranom stanju i pritom u kući razgovarao, između ostalog i o temi seksa, nasamo, sa žrtvom ženskom osobom, mladom djevojkom, nježne i sitne konstitucije tijela, očito emocionalno i socijalno nezrelom, na razini trinaestogodišnjakinje i još k tome opijene, koristeći njenu naivnost i lakomislenost, sud zaključuje da je optuženik kritične zgode očito bio motiviran željom za seksualnim užitkom, neovisno o njegovoj starijoj životnoj dobi i teškom zdravstvenom stanju te dotadašnjem životu u skladu sa propisima društva u kojem živi, a želja za seksualnim užitkom je ujedno i motiv za njegovo postupanje kritične zgode, za koje se sada tereti.

33. Sud tako smatra dokazanim da je 20. lipnja 2024. u dopodnevnim satima u [adresa], u vikend kući koja se nalazi u [adresa], vidjevši susjedu žrtvu ŠF (rođ. **.**.2005.), koju je od ranije poznavao, pozvao ju da dođe k njemu pa kada je ona ušla u kuću, davao joj pivo i vino, koja alkoholna pića je ona i popila i tako ju doveo u alkoholizirano stanje u koncentraciji od 1,17 g/kg alkohola u krvi, uslijed čega se žrtva ŠF osjećala opijeno i onemoćalo i nije se mogla braniti, nakon čega joj je, koristeći njenu naivnost i lakomislenost uslijed njene mlade životne dobi i njemu očite emocionalne i socijalne nezrelosti žrtve koja je na razini 13 godišnjakinje te njenu nježnu i sitnu konstituciju i opijenost, u cilju zadovoljenja svoje pohote, dok je sjedila na krevetu skinuo joj hlače i gaćice i dirao ju po intimnim dijelovima tijela i stražnjici, a zatim i sa sebe skinuo hlače i gaće te svoje spolovilo ugurao žrtvi ŠF u usta govoreći joj „liži ga“ i unatoč tome što se ona tome usprotivila i ustala s kreveta te sjela na stolicu, ponovno joj je prišao i uhvativši je za glavu više puta svoje spolovilo ugurao joj u usta.

34. Objektivna radnja koju je optuženi TF poduzeo prema žrtvi, time što je žrtvi ŠF više puta svoje spolovilo ugurao u njena usta, predstavlja spolnu radnju, koja spolna radnja nije spolni odnošaj između dvije osobe, već predstavlja spolnu radnju izjednačenu sa spolnim odnošajem, pri kojoj spolnoj radnji, spolni organ jedne osobe, ovdje optuženog, dolazi u kontakt s tjelesnim otvorom druge osobe, ovdje s ustima žrtve ŠF i već pri samom jednom takvom kontaktu spolnog organa optuženika sa ustima žrtve, spolna radnja izjednačena sa spolnim odnošajem je bila dovršena.

35. Pristanka žrtve ŠF za prethodno opisanu spolnu radnju izjednačenu sa spolnim odnošajem zasigurno nije bilo, jer žrtva nije svojom voljom pristala na spolnu radnju koju je optuženik poduzeo prema njoj niti je žrtva uopće bila sposobna izraziti svoje odbijanje za takvu spolnu radnju, s obzirom na stanje u kojem je bila, a optuženik je upravo takvo stanje žrtve iskoristio i prema žrtvi izvršio spolnu radnju izjednačenu sa spolnim odnošajem. Kako je utvrđeno, optuženik je žrtvi davao pivo i vino, koja alkoholna pića je ona i popila i tako je upravo optuženik žrtvu doveo u alkoholizirano stanje u koncentraciji od 1,17 g/kg alkohola u krvi, uslijed čega se žrtva ŠF osjećala opijeno i onemoćalo i nije se mogla braniti te su općenito njezine psihičke i fizičke mogućnosti pružanja otpora bile bitno smanjene, nakon čega joj je ugurao spolni organ u usta, a žrtva se usprotivila ovakvom postupanju optuženika time što je ustala s kreveta te sjela na stolicu, no nakon toga, unatoč i takvom protivljenju žrtve, optuženi je više puta svoj spolni organ ugurao u usta žrtve, tako što je ponovno prišao žrtvi i stavio svoj spolni organ u usta žrtve i pritom držao žrtvu za glavu te ponavljao riječi: „Liži ga, liži ga, liži ga“. Nakon nekog vremena optuženi je izvadio spolni organ iz usta žrtve te sa raskopčanim hlačama izašao iz vikendice na neki sporedni izlaz, a žrtva je tek tada nekako uspjela pobjeći na izlaz kroz koji je i ušla u vikendicu.

36. Žrtva je posebno ranjiva osoba zbog njezine dobi jer se prema vještacima psihijatru i psihologu ranjivost žrtve ogleda u činjenici što je u vrijeme događaja, žrtva djevojka u dobi od devetnaest godina, osoba nešto sniženog intelektualnog potencijala, tijekom odrastanja izložena mnogobrojnim zdravstvenim problemima pa se njezino mentalno funkcioniranje može locirati na razini prosječnog djeteta od 13 (trinaest) godina, što uz dodatne elemente alkoholiziranosti i osobnih psihičkih smetnji, žrtvu kvalificira kao ranjivu osobu i kao takva žrtva nije u mogućnosti racionalno procjenjivati okolnosti u kojima se nalazi, a time očito ni pružati adekvatan otpor te je žrtva upadljivo manje psihosocijalno zrela u odnosu na svoje vršnjake.

36.1. Prema provedenom očevidu na tijelu žrtve, kao i iz fotodokumentacije očevida jasno proizlazi da je žrtva mlada ženska osoba, nježne i sitne konstitucije tijela, što je optuženiku bilo osobito jasno vidljivo kritične zgode, jer je u vrijeme događaja, u ljetno doba, žrtva na sebi imala obučene kratke hlače i majicu kratkih rukava s kapuljačom.

36. 2. S obzirom na činjenicu da je prema iskazu žrtve, optuženik gotovo svakodnevno susretao žrtvu, koja mu je susjeda te su znali i popričati, kao i da se prema iskazu majke žrtve, već iz razgovora sa žrtvom može zaključiti da žrtva nezrelije razmišlja za svoju dob, što je kod žrtve s godinama postalo sve izraženije, a i prema obrani samog optuženika, kritične zgode dok je žrtva bila kod njega, zajedno su pili i jeli i razgovarali o svemu i svačemu te mu je u jednom trenutku žrtva rekla da se opila, sud zaključuje da, s obzirom na sve optuženikove ranije kontakte i komunikaciju sa žrtvom, ali i komunikaciju sa žrtvom u vrijeme samog predmetnog događaja, počev od pozivanja žrtve k sebi u kuću pa nadalje za vrijeme zajedničkog jela i pijenja alkohola, iako to optuženik osporava, po zaključku suda, optuženiku je bila očita opisana upadljiva emocionalna i socijalna nezrelost žrtve, u odnosu na zrelost vršnjaka i njezino mentalno funkcioniranje na razini prosječnog djeteta od 13 (trinaest) godina, ali mu je potom bila očita i alkoholiziranost žrtve kritične zgode, jer joj je kritične zgode upravo optuženik davao pivo i vino, koja alkoholna pića je i popila, pri čemu mu je žrtva i rekla da se opila, tako da uz dodatne elemente alkoholiziranosti i osobnih psihičkih smetnji, žrtva nije bila u mogućnosti racionalno procjenjivati okolnosti u kojima se nalazi, ali niti pružiti optuženiku adekvatan otpor, što je bilo očito i jasno optuženiku.

36.3. S obzirom na činjenicu da je prema iskazu žrtve upravo optuženik žrtvu pozvao u svoju kuću te je žrtva taj poziv optuženika odmah naivno prihvatila, ne smatrajući to nečim lošim, potom je optuženik žrtvi davao pivo i vino te je žrtva popila alkoholna pića, lakomisleno smatrajući da se ništa loše neće desiti, no od navedenih alkoholnih pića koja je popila, žrtva se osjećala opijeno i onemoćalo, tako da se nije mogla braniti i općenito njene mogućnosti pružanja otpora u alkoholiziranom stanju bile su bitno smanjene, a u alkoholizirano stanje ju je doveo upravo optuženik, proizlazi da je optuženik očito iskoristio stanje u kojem se tada nalazila žrtva, tako što je koristeći njenu naivnost i lakomislenost uslijed njene mlade životne dobi i njemu očite emocionalne i socijalne nezrelosti žrtve, koja je na razini 13 godišnjakinje te njenu nježnu i sitnu konstituciju i opijenost, uguravši više puta žrtvi u usta svoj spolni organ, izvršio bez pristanka žrtve, spolnu radnju izjednačenu sa spolnim odnošajem i to sa žrtvom posebno ranjivom zbog njezine dobi.

37. Optuženi je postupao s ciljem zadovoljenja svoje pohote, postupajući protiv spolne slobode žrtve, zadirući u njezinu intimu i spolni integritet. Na postupanje optuženika s ciljem zadovoljenja pohote upućuje činjenica što je optuženik kritične zgode najprije žrtvi skinuo hlače i gaćice, potom je žrtvu dirao po intimnim dijelovima tijela i stražnjici te sa sebe skinuo hlače i gaće, a zatim poduzeo i spolnu radnju time što je žrtvi više puta ugurao svoj spolni organ u usta, govoreći i ponavljajući žrtvi „liži ga“ , jasno izražavajući svoj cilj te je optuženik bio svjestan da s drugom osobom, bez njezina pristanka vrši sa spolnim odnošajem izjednačenu spolnu radnju, svjestan da postupa prema žrtvi posebno ranjivoj zbog njezine dobi i time svjestan da svojim postupanjem ostvaruje obilježja kaznenog djela te je i htio tako postupati pa je kazneno djelo počinio s izravnom namjerom.

38. Ubrojivost optuženog TF u vrijeme počinjenja kaznenog djela nije bila upitna, odnosno, kako je psihijatrijsko-psihologijskim vještačenjem utvrđeno, sposobnosti shvaćanja značenja vlastitog postupanja i upravljanja vlastitom voljom kod optuženog nisu bile umanjene ni u kojem stupnju.

39. S obzirom na sve prethodno navedeno, optuženi TF je s drugom osobom, bez njezina pristanka izvršio sa spolnim odnošajem izjednačenu spolnu radnju, a osim navedenog, ovo kazneno djelo je počinio prema žrtvi posebno ranjivoj zbog njezine dobi pa je opisanim postupanjem optuženik počinio kazneno djelo protiv spolne slobode - teško kazneno djelo protiv spolne slobode, opisano u čl. 154. st. 1. toč. 2. u svezi članka 153. st. 1. Kaznenog zakona, za koje kazneno djelo je proglašen krivim.

40. Na temelju čl. 154. st. 1. Kaznenog zakona uz primjenu čl. 48. st. 2. i čl. 49. st. 1. toč. 2. Kaznenog zakona optuženi TF se za prethodno opisano kazneno djelo osuđuje na kaznu zatvora u trajanju od 2 (dvije) godine.

41. Na temelju čl. 54. Kaznenog zakona optuženom TF se u kaznu zatvora uračunava vrijeme provedeno u istražnom zatvoru počev od uhićenja 21. lipnja 2024. do puštanja na slobodu 19. srpnja 2024. Optuženik je proglašen krivim zbog kaznenog djela i osuđen na kaznu zatvora, tako da se istome u izrečenu kaznu zatvora treba uračunati, prema podacima u spisu, nesporno vrijeme provedeno u istražnom zatvoru, počev od uhićenja 21. lipnja 2024. pa sve do puštanja na slobodu 19. srpnja 2024., kada je prema optuženiku određena primjena mjera opreza zabrane približavanja na udaljenost manju od 200 metara i zabrane uspostavljanja i održavanja veze sa žrtvom, prema rješenju suca istrage ovog suda (str.209 -210), koje mjere opreza su produljene rješenjem K-18/2024-52 od 20. studenog 2024. ovog suda, pri donošenju ove prvostupanjske presude.

42. Olakotne okolnosti na strani optuženika su dosadašnja prekršajna nekažnjavanost i kaznena neosuđivanost, činjenica da je optuženik osoba u starijoj životnoj dobi od 74 godine, u teškom zdravstvenom stanju, jer se liječi od brojnih bolesti, a najteže ga pogađa zloćudni karcinom mokraćnog mjehura, sada u remisiji prema sudsko- medicinskom vještaku, zatim je olakotna okolnost činjenica lošeg imovnog stanja optuženika, jer je umirovljenik s mjesečnom mirovinom od svega 860,00 eura i s iskazanim dohotkom u 2024. (str.506) u iznosu 8.200,52 eura, a u 2025. (str.508), za razdoblje od siječnja do rujna u iznosu 6.707,77 eura, dok od imovine ima kao suvlasnik u 1/3 dijela kuću u kojoj živi i osobni automobil, u izreci naveden i star 20 godina, a s obzirom na stariju životnu dob i teško zdravstveno stanje optuženi ujedno nije niti radno sposoban i u mogućnosti stjecati kakve druge prihode, zatim je olakotna okolnost i činjenica što je optuženik udovac i živi sam, jer mu je supruga preminula **.**.2025., što ga posebno emotivno teško pogađa, a olakotna okolnost je i činjenica što je žrtvu ŠF, svoju susjedu, viđao gotovo svakodnevno, no nikada se do dana predmetnog događaja 20. lipnja 2024., prema žrtvi nije ni na koji način ponašao neprimjereno niti ju je nasamo pozivao k sebi ni nudio alkoholno piće. Olakotna okolnost je činjenica što optuženik priznaje određene navode iz optužbe i to da su kritične zgode žrtva i on zajedno konzumirali alkoholna pića u vikendici-klijeti. Iako optuženik smatra da je majka žrtve motivirana njega kazneno prijaviti za događaj i kazneno djelo koje poriče, optuženik se majci žrtve nije obraćao niti s njom pokušao ikako stupiti u kontakt, premda su susjedi pa je za očekivati da će se , nakon ovog događaja, optuženik u budućnosti također kloniti ikakvog kontakta s obitelji žrtve, a i sa samom žrtvom, prema kojoj optuženik ima mjere opreza zabrane približavanja i uspostavljanja i održavanja veze sa žrtvom od 19. srpnja 2024. pa nadalje i kojih se u cijelosti pridržava. Olakotna okolnost je činjenica što žrtva boravi i studira građevinarstvo u drugom gradu, izvan mjesta svog prebivališta, a kada se nalazi u mjestu prebivališta, kreće se drugom rutom puta , tako da ne susreće optuženog te je olakotna okolnost i činjenica što predmetni događaj na žrtvi nije ostavio trajne posljedice po zdravlje niti se kod žrtve razvio posttraumatski stresni poremećaj, kako je utvrđeno psihijatrijsko-psihologijskim vještačenjem žrtve, jer je žrtva uspješno položila državnu maturu i upisani željeni fakultet u Osijeku te se i tijekom vještačenja žrtva pokazuje zadovoljna svojim psihosocijalnim funkcioniranjem, vidi se u pozitivnoj perspektivi u budućnosti, predmetnom događaju žrtva ne pridaje značenje nečega što bi je ometalo u postizanju ciljeva, osjeća se sigurno u obiteljskom okruženju i ni sama ne smatra da je potrebno psihoterapijsko ili kakvo drugo liječenje.

43. Od otegotnih okolnosti na strani optuženika sud je našao činjenicu što optuženik pokazuje nekritičnost prema svom postupanju općenito u susjedskim odnosima sa obitelji žrtve, jer iako je žrtvu kritične zgode pozvao sebi i davao alkoholna pića, on krivi majku žrtve za loše susjedske odnose i lažno prijavljivanje ovog kaznenog djela, navodeći kao njezin motiv raniji međusobni konflikt zbog cjepanica i kamenja koje je ona postavljala po bankini, a on joj ih je pobacao u dvor, dok s druge strane, majka žrtve ne iskazuje pozitivno o optuženiku, već navodi da optuženik, ujedno susjed koji svaki dan prolazi pokraj njihove kuće i znao je doći kod njih u dvorište, ilegalno drži oružje te su se oko njegovog imanja znali čuti pucnjevi, a noću kod optuženog zalaze lovci, tako da je djecu je već ranije upozorila da ne odlaze kod njega, pri čemu je on ranije djecu zajedno u jednom navratu pozvao na piće te je optuženi i njezinog supruga prije koju godinu više puta opio, na isti način kao i žrtvu sada . Otegotna okolnost je činjenica da je i pri psihologijskom ispitivanju optuženog, u testovima ličnosti kod optuženog, osim smanjene kritičnosti, utvrđena još i narcisoidnost, kroz potrebu za održavanjem pozitivne slike o sebi, osjetljivost na kritiku, izraženu potrebu za divljenjem i priznanjem, zatim, su nađene poteškoće s preuzimanjem odgovornosti, latentna agresivnost, niži prag tolerancije frustracije, mogućnost pretjeranih emocionalnih i impulzivnih reakcija, projektivnost, nepovjerljivost, pretjerana interpersonalna osjetljivost, rigidnost i poteškoće u socijalno funkcioniranju.

44. U konkretnom slučaju primijenjene su odredbe Kaznenog zakona o ublažavanju kazne, na način naveden u izreci ove presude, jer sud smatra da će se uz postojanje svih prethodno navedenih naročito olakotnih okolnosti i takvom blažom kaznom, moći postići svrha kažnjavanja optuženika koji je počinio, u izreci presude navedeno, teško kazneno djelo protiv spolne slobode, za koje je propisana kazna zatvora u trajanju od pet do dvanaest godina, a ublažavanjem kazne, u konkretnom slučaju, kazna se može ublažiti do dvije godine.

44.1. Prema optuženiku se primjenjuje Kazneni zakon koji je bio na snazi u vrijeme počinjenja kaznenog djela, u uvodu ove presude naveden, vodeći računa o vremenskom važenju kaznenog zakonodavstva i primjeni načela primjene blažeg zakona, opisanom u čl. 3. Kaznenog zakona, pri čemu je nakon počinjenja kaznenog djela Kazneni zakon mijenjan Zakonom o izmjenama i dopunama Kaznenog zakona („Narodne novine“ 136/2025), ali se odredbe tog zakona ne odnose na predmetno kazneno djelo i nisu blaže za optuženika, tako da se primjenjuje uvodno citiran Kazneni zakon.

45. Uz sve utvrđene olakotne i otegotne okolnosti na strani optuženika te s obzirom na vrstu i težinu kaznenog djela protiv spolne slobode, počinjenog sa izravnom namjerom, svrha kažnjavanja postići će se upravo izrečenom kaznom zatvora u jednom kraćem trajanju, čime će se izraziti društvena osuda zbog počinjenog kaznenog djela i jačati povjerenje građana u pravni poredak utemeljen na vladavini prava te će se na optuženika u dovoljnoj mjeri utjecati da ubuduće više ne vrši kaznena djela, osobito kaznena djela protiv spolne slobode drugih osoba te da optuženik shvati pogibeljnost činjenja kaznenih djela, a nakon odsluženja kazne optuženiku će se omogućiti ponovno uključivanje u društvo, pri čemu će se ovakvom kaznom zatvora u dovoljnoj mjeri utjecati i na druge eventualne počinitelje takvih ili sličnih kaznenih djela.

46. Na temelju čl. 148. st. 6. Zakona o kaznenom postupku oslobađa se optuženi TF obveze plaćanja ovome sudu troškova kaznenog postupka iz čl. 145. st. 2. toč. 1. do 6. Zakona o kaznenom postupku, te nagrade i nužnih izdataka branitelja po službenoj dužnosti iz čl. 145. st. 2. toč. 7. Zakona o kaznenom postupku, kao i nagrade i nužnih izdataka postavljenog opunomoćenika oštećenika iz čl. 145. st. 2. toč. 8. Zakona o kaznenom postupku, tako da isti padaju na teret proračunskih sredstava. Materijalni troškovi kaznenog postupka, o kojima će sud donijeti posebno rješenje, odnose se na troškove za provedena brojna vještačenja i to toksikološko, biološko, psihijatrijsko-psihologijsko vještačenje i optuženika i žrtve te sudsko- medicinsko vještačenje raspravne ubrojivosti optuženika. Optuženik je proglašen krivim zbog kaznenog djela pa bi trebao plaćati troškove kaznenog postupka, ali po ocjeni suda, s obzirom na prihode i imovinsko stanje, optuženik ne bi mogao snositi nastale troškove kaznenog postupka bez ugrožavanja vlastite egzistencije. Optuženik je umirovljenik, s mjesečnim iznosom mirovine od 860,00 eura i teško narušenog zdravstvenog stanja te drugih prihoda, kao niti vrijednije imovine nema niti je radno sposoban u dobi od 74 godine života da bi mogao stjecati neke druge prihode . Optuženik je udovac i otac dvoje punoljetne djece pa nema zakonsku obvezu uzdržavanja drugih osoba, no unatoč tome, po ocjeni suda, plaćanjem troškova kaznenog postupka bila bi znatno umanjena sredstva iz kojih se optuženik uzdržava, tako da je upitno kada bi se troškovi kaznenog postupka uopće mogli naplatiti i prisilnim putem.

Bjelovar 21. studenog 2025.

Predsjednica vijeća

Maja Sikora

Uputa o pravu na žalbu: Protiv ove presude stranke imaju pravo žalbe u roku 15 (petnaest) dana po primitku pisanog otpravka presude. Žalba se podnosi ovome sudu u pet (5) primjeraka, a o istoj odlučuje Visoki kazneni sud Republike Hrvatske .