REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: P-6399/2022-22

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sucu toga suda Goranu Goluži, a na temelju prijedloga višeg sudskog savjetnika Tonija Kapeline, u pravnoj stvari tužitelja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, sa sjedištem u [adresa], OIB: 84397956623, protiv tuženika CROATIA osiguranje d.d., sa sjedištem u [adresa], OIB: 26187994862, radi isplate, nakon održane glavne, usmene i javne rasprave, zaključene 20. listopada 2025., u prisutnosti punomoćnice tužitelja, a u odsutnosti uredno pozvanog tuženika, 21. studenoga 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku CROATIA osiguranje d.d., sa sjedištem u [adresa], OIB: 26187994862, isplatiti tužitelja Hrvatskom zavodu za mirovinsko osiguranje, sa sjedištem u [adresa], OIB: 84397956623, iznos od 779,52 EUR (slovima: sedamsto sedamdeset devet eura i pedeset dva centa) sa zateznim kamatama od 2. prosinca 2022. do isplate, prema stopi koja se do 31. prosinca 2022. određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, zatim prema stopi koja se od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. određuje uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena te prema stopi koja se od 30. prosinca 2023. do isplate određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku 15 dana.

II. Odbija se tužitelj Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje s dijelom tužbenog zahtjeva u iznosu od 4.118,83 EUR, kao neosnovanim.

Obrazloženje

1. Tužitelj je 2. prosinca 2022. ovom sudu podnio tužbu u kojoj u bitnome navodi da je osiguranik tužitelja KI doživio 12. srpnja 1990. prometnu nesreću u kojoj je zadobio teške ozljede, a koju prometnu nesreću je prouzrokovao BI upravljajući pod utjecajem alkohola osobnim automobilom osiguranim kod tuženika. Ističe da je odgovornost tuženika utvrđena u parnicama vođenima pred Općinskim sudom u Zagrebu pod poslovnim brojem Pn-3059/90 od 22. rujna 1994. i Pn-112/96 od 26. listopada 1999. Tužitelj navodi da je zbog predmetne nesreće rješenjem tužitelja pod brojem 649600 od 26. travnja 1995. osiguraniku tužitelja priznato pravo na invalidsku mirovinu u omjeru od 50% zbog ozljeda izvan rada odnosno prometne nezgode te u omjeru od 50% zbog bolesti. Tužitelj ističe da za razdoblje od 1. prosinca 2020. do 30. rujna 2022. s osnova invalidske mirovine 50% isplaćenog iznosa je 4.898,36 EUR (36.906,64 kn) te da navedeni iznos za tužitelja predstavlja štetu. Stoga tužitelj traži, na temelju čl. 160. i 161. Zakona o mirovinskom osiguranju, da mu tuženik isplati iznos od ukupno 4.898,36 EUR sa zateznim kamatama od podnošenja tužbe do isplate.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu u bitnome navodi da priznaje nastanak štetnog događaja 12. srpnja 1990. u kojem je ozlijeđen osiguranik tužitelja KI te da priznaje da je vozilo registarske oznake [registarska oznaka] dan štetnog događaja bilo osigurano kod tuženika, slijedom čega priznaje svoju pasivnu legitimaciju te čini nespornim utvrđeni omjer od 50% štete koju je tuženik bio u obvezi namirivati tužitelju. Međutim, tuženik u cijelosti osporava tužiteljevo potraživanje s osnova isplaćene invalidske mirovine za utuženo razdoblje od 1. prosinca 2020. do 30. rujna 2022. u punom iznosu. Navodi i da je u predmetnom sudskom postupku potrebno primijeniti Zakon o obveznim osiguranjima u prometu, a ne Zakon o mirovinskom osiguranju, odnosno da bi tuženik kao osiguratelj bio u obvezi naknaditi isplaćene iznose invalidske mirovine u razmjernom iznosu, isključivo u slučaju kada bi se utvrdilo postojanje razlike između invalidske mirovine utvrđene rješenjem Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje i invalidske mirovine koja bi bila utvrđena u slučaju povrede na radu i to samo u visini tako utvrđene razlike. Isto tako, navodi i da je osiguranik tužitelja rođen 1946. god. pa bi se isti i da nije bilo štetnog događaja po redovnom tijeku stvari već 2011. godine nalazio u starosnoj mirovini, kao i da je prema općim propisima obveznog prava štetnik dužan oštećenom naknaditi stvarnu štetu u smislu uspostave stanja kakvo je bilo da se nije desila štetna radnja. Ističe da stoga za tužitelja isplatom invalidske mirovine nakon što je oštećeni stekao uvjete za punu starosnu mirovinu nije nastala stvarna šteta. Predlaže odbiti tužbeni zahtjev u cijelosti te potražuje trošak parničnog postupka.

3. Sud je u dokaznom postupku izveo dokaz čitanjem presude Općinskog suda u Zagrebu poslovni broj: Pn-3059/90 od 22. rujna 1994. (list 3-8 spisa), rješenja Republičkog fonda mirovinskog i invalidskog osiguranja broj IN-649600 od 26. travnja 1995. (list 9-10 spisa), presude Općinskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn-112/96 od 26. listopada 1999. (list 11-13 spisa), presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-5356/17 od 6. studenoga 2018. (list 14-16 spisa), obračuna od 24. listopada 2022. (list 17 spisa) i odštetnog zahtjeva od 24. listopada 2022. (list 18-19 spisa). Provedeno je i financijsko vještačenje po vještaku Zrinku Ručeviću (list 76-87 spisa).

4. Druge dokaze sud nije izvodio budući da stranke nisu stavljale dokaznih prijedloga, a što su dužne temeljem čl. 7. st. 1. i čl. 219. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" br. 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23; dalje: ZPP).

5. Na temelju tako provedenog dokaznog postupka, a cijeneći dokaze svaki za sebe i u njihovoj ukupnosti, sukladno odredbi čl. 8. ZPP-a, ovaj sud je ocijenio da je tužbeni zahtjev djelomično osnovan.

6. Predmet ovog spora je zahtjev tužitelja za isplatu iznosa invalidske mirovine koju je isplatio u razdoblju od 1. prosinca 2020. do 30. rujna 2022. u iznosu od 4.898,35 EUR osiguraniku tužitelja KI stradalom u prometnoj nesreći 12. srpnja 1990.

7. Između stranaka nije sporna činjenica nastanka štetnog događaja, aktivna i pasivna legitimacija te suodgovornost tuženika u omjeru od 50%.

8. S druge strane, sporna je osnova i visina tužbenog zahtjeva.

9. Treba reći da je u ovoj pravnoj stvari, odnosno u postupku koji je pokrenuo Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje (kao tužitelj) protiv osiguratelja štetnika (tuženika) radi povrata iznosa isplaćenih na ime mirovine u utuženom razdoblju, mjerodavan Zakon o obveznim osiguranjima u prometu (Narodne novine broj 151/05, 36/09, 75/09, 76/13, 152/14; dalje: ZOOP) koji je bio na snazi u vrijeme nastanka štete tužitelju (u trenutku kada su izvršene isplate invalidske mirovine osiguraniku tužitelja).

9.1. Čl. 27. st. 1. ZOOP-a propisano je da je društvo za osiguranje obvezno zavodima koji obavljaju poslove zdravstvenog, mirovinskog ili invalidskog osiguranja nadoknaditi stvarnu štetu u okviru odgovornosti svoga osiguranika i u granicama obveza preuzetih ugovorom o osiguranju. Istim člankom propisano je da se stvarnom štetom u smislu st. 1. tog članka smatraju (među ostalim) i razmjerni iznos mirovine oštećene osobe, odnosno članova njezine obitelji (st. 2.), a da se razmjerni iznos mirovine određuje prema propisima o mirovinskom osiguranju u visini razlike između invalidske mirovine utvrđene rješenjem Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje i invalidske mirovine koja bi bila utvrđena u slučaju povrede na radu (st. 3.). Spomenute odredbe odgovarajuće se primjenjuju na subrogacijske zahtjeve društava za osiguranje za naknadu stvarne štete isplaćene na temelju dobrovoljnog zdravstvenog, mirovinskog, rentnog ili sličnog osiguranja (st. 4.).

9.2. Dakle, sukladno spomenutom čl. 27. st. 1. ZOOP-a društvo za osiguranje (ovdje tuženik) obvezno je zavodima koji obavljaju poslove zdravstvenog, mirovinskog ili invalidskog osiguranja nadoknaditi stvarnu štetu, dakle svaku stvarnu štetu koju ti zavodi trpe bez obzira o kojem se osiguranju radi, sve dokle se radi o obvezi iz okvira djelatnosti pojedinih zavoda za osiguranje i ako je obveza društva za osiguranje u granicama obveza preuzetih u ugovoru o osiguranju između društva za osiguranje i njegovog osiguranika. Kada je riječ o izdacima učinjenim na ime invalidske mirovine, obveza tuženika postoji samo ako postoji razlika između iznosa invalidske mirovine koja se isplaćuje i iznosa koji bi bio isplaćen kada bi razlog bila ozljeda na radu, a ne štetni događaj za koji je odgovoran tuženik na ime osiguranja stvarnog štetnika (čl. 27. st. 2. i 3. ZOOP). Identično pravno mišljenje zauzeo je i Vrhovni sud Republike Hrvatske u brojim odlukama (primjerice odluka poslovni broj Rev 12/2022 od 12. siječnja 2022.).

10. Radi utvrđenja relevantnih činjenica (odnosno utvrđenja eventualne razlike između invalidske mirovine koju osiguranik tužitelja prima i invalidske mirovine koju bi osiguranik tužitelja primao da se radi o ozljedi na radu), sud je izveo dokaz financijskim vještačenje po sudskom vještaku Zrinku Ručeviću.

10.1. Na temelju nalaza i mišljenja vještaka od 21. listopada 2024. (list 76-87 spisa) sud nalazi utvrđenim da je iznos invalidske mirovine koju tužitelj isplaćuje veći od iznosa pretpostavljene invalidske mirovine u slučaju ozljede na radu te da razlika između isplaćene i pretpostavljene invalidske mirovine u omjeru od 50% (50% utjecaj posljedica predmetnog štetnog događaja na invalidsku mirovinu osiguranika tužitelja), od 1. prosinca 2020. do 30. rujna 2022., iznosi ukupno 779,52 EUR.

10.2. Sud je prihvatio nalaz i mišljenje vještaka Zrinka Ručevića kao stručan i objektivan te izrađen u cijelosti po pravilima struke, a da je to tako potvrđuju i same stranke koje nisu imale prigovora na matematički izračun u nalazu i mišljenju.

11. Slijedom navedenog, sud je utvrdio da je za utuženo razdoblje iznos isplaćene invalidske mirovine viši od iznosa invalidske mirovine kada bi bila obračunata zbog ozljede na radu, i to u ukupnom iznosu od 779,52 EUR kada se uračuna nesporna odgovornost osiguranika tuženika u omjeru od 50%.

12. Slijedom svega navedenog, sud je na temelju čl. 27. st. 2. i 3. ZOOP-a utvrdio osnovanim dio tužbenog zahtjeva u iznosu od 779,52 EUR te je odlučio kao pod točkom I. izreke presude, dok je dio tužbenog zahtjeva u iznosu od 4.118,83 EUR utvrđenim neosnovanim te je odlučeno kao pod točkom II. izreke presude.

13. U odnosu na zatezne kamate, u skladu s čl. 165. st. 3 Zakona o mirovinskom osiguranju ("Narodne novine" broj 157/2013, 151/2014, 33/2015, 93/2015, 120/2016, 18/2018, 62/2018, 115/2018, 102/2019, 84/2021 i 119/2022) u vezi s čl. 27. st. 5. ZOOP-a, ističe se da je tužitelj 24. listopada 2022. uputio odštetni zahtjev koji je tuženik primio 27. listopada 2022, što je vidljivo s povratnice s lista 19 spisa, pa bi zakonski rok od 15 dana istekao 12. studenoga 2022., a kako tužitelj zahtjeva zatezne kamate od dana podnošenja tužbe odnosno od 2. prosinca 2022. isto je i dosuđeno.

13.1. Stopa zateznih kamata je određena sukladno odredbi čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/2005, 41/2008, 125/2011, 78/2015, 29/2018, 126/2021, 114/2022, 156/2022 i 155/2023).

14. Slijedom navedenog, odlučeno je kao u izreci presude.

U Zagrebu 21. studenoga 2025.

Sudac:

Goran Goluža

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude je dopuštena žalba. Žalba se podnosi ovom sudu u roku od petnaest dana od dana dostave presude, a o njoj odlučuje županijski sud.

Dostaviti:

1. Tužitelju

2. Tuženiku