Republika Hrvatska

Općinski sud u Vinkovcima

Stalna služba u Županji

32270 Županja

Veliki kraj 48

Poslovni broj: Pr-50/2021-45

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A I  R J E Š E NJ E

Općinski sud u Vinkovcima, OIB: 77561654785, Stalna služba u Županji, po sucu Heleni Zetić, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja CA iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Dragi Aćimoviću, odvjetniku u Osijeku, protiv tuženika JA iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Hani Lukić Hob odvjetniku u Vinkovcima, radi utvrđenja nedopuštenosti otkaza i dr., nakon zaključene glavne i javne rasprave, održane 10. listopada 2025.,u nazočnosti punomoćnika tužitelja Drage Aćimovića, odvjetnika u Osijeku, te punomoćnika tuženika Hane Lukić Hob, odvjetnika u Vinkovcima, a koja presuda je donesena i objavljena 21. studenog 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

"1. Utvrđuje se da je nedopuštena i nezakonita odluka tuženika o otkazu ugovora o radu uvjetovana skrivljenim ponašanjem radnika od 23. prosinca 2020., te da tužiteljici radni odnos kod tuženika nije prestao 23. prosinca 2020.

2. Određuje se sudski raskid ugovora o radu između tužiteljice CA, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] i tuženika VA odvjetnika, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] s danom 2. siječnja 2022., te se nalaže tuženiku VA odvjetniku, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], da tužiteljici CA, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], isplati naknadu štete u iznosu od 5.839,80 eura / 44.000,00 kuna sa pripadajućim zateznim kamatama koje teku od donošenja presude pa do isplate uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena u roku od 15 dana.

3. Nalaže se tuženiku VA odvjetniku, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] da tužiteljici CA, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], isplatiti:

- plaću za mjesec prosinac 2020. u iznosu od 188,37 EUR/1.419,28 kn sa zateznim kamatama koje teku od 16. siječnja 2021. do 30. lipnja 2021. po stopi 5,75%, od 1. srpnja 2021. do 31. prosinca 2021. po stopi 5,61%, od 1. siječnja 2022. do 30. lipnja 2022. po stopi 5,49%, od 1. srpnja 2022. do 31. prosinca 2022. po stopi 5,31% koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena, a od 1. siječnja 2023. pa do isplate uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je objavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, u roku 15 dana.

- plaću za mjesec siječanj 2021. u iznosu od 729,98 EUR/5.500,00 kn sa zateznim kamatama koje teku od 16. veljače 2021. do 30. lipnja 2021. po stopi 5,75%, od 1. srpnja 2021. do 31. prosinca 2021. po stopi 5,61%, od 1. siječnja 2022. do 30. lipnja 2022. po stopi 5,49%, od 1. srpnja 2022. do 31. prosinca 2022. po stopi 5,31% koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena, a od 1. siječnja 2023. pa do isplate uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je objavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, u roku 15 dana.

- plaću za mjesec veljaču 2021. u iznosu od 729,98 EUR/5.500,00 kn sa zateznim kamatama koje teku od 16. ožujka 2021. do 30. lipnja 2021. po stopi 5,75%, od 1. srpnja 2021. do 31. prosinca 2021. po stopi 5,61%, od 1. siječnja 2022. do 30. lipnja 2022. po stopi 5,49%, od 1. srpnja 2022. do 31. prosinca 2022. po stopi 5,31% koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena, a od 1. siječnja 2023. pa do isplate uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je objavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, u roku 15 dana.

- plaću za mjesec ožujak 2021. u iznosu od 729,98 EUR/5.500,00 kn sa zateznim kamatama koje teku od 16. travnja 2021. do 30. lipnja 2021. po stopi 5,75%, od 1. srpnja 2021. do 31. prosinca 2021. po stopi 5,61%, od 1. siječnja 2022. do 30. lipnja 2022. po stopi 5,49%, od 1. srpnja 2022. do 31. prosinca 2022. po stopi 5,31% koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena, a od 1. siječnja 2023. pa do isplate uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je objavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, u roku 15 dana.

- plaću za mjesec travanj 2021. u iznosu od 729,98 EUR/5.500,00 kn sa zateznim kamatama koje teku od 16. svibnja 2021. do 30. lipnja 2021. po stopi 5,75%, od 1. srpnja 2021. do 31. prosinca 2021. po stopi 5,61%, od 1. siječnja 2022. do 30. lipnja 2022. po stopi 5,49%, od 1. srpnja 2022. do 31. prosinca 2022. po stopi 5,31% koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena, a od 1. siječnja 2023. pa do isplate uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je objavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, u roku 15 dana.

- plaću za mjesec svibanj 2021. u iznosu od 729,98 EUR/5.500,00 kn sa zateznim kamatama koje teku od 16. lipnja 2021. do 30. lipnja 2021. po stopi 5,75%, od 1. srpnja 2021. do 31. prosinca 2021. po stopi 5,61%, od 1. siječnja 2022. do 30. lipnja 2022. po stopi 5,49%, od 1. srpnja 2022. do 31. prosinca 2022. po stopi 5,31% koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena, a od 1. siječnja 2023. pa do isplate uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je objavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, u roku 15 dana.

- plaću za mjesec lipanj 2021. u iznosu od 729,98 EUR/5.500,00 kn sa zateznim kamatama koje teku od 16. srpnja 2021. do 31. prosinca 2021. po stopi 5,61%, od 1. siječnja 2022. do 30. lipnja 2022. po stopi 5,49%, od 1. srpnja 2022. do 31. prosinca 2022. po stopi 5,31% koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena, a od 1. siječnja 2023. pa do isplate uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je objavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, u roku 15 dana.

- plaću za mjesec srpanj 2021. u iznosu od 729,98 EUR/5.500,00 kn sa zateznim kamatama koje teku od 16. kolovoza 2021. do 31. prosinca 2021. po stopi 5,61%, od 1. siječnja 2022. do 30. lipnja 2022. po stopi 5,49%, od 1. srpnja 2022. do 31. prosinca 2022. po stopi 5,31% koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena, a od 1. siječnja 2023. pa do isplate uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je objavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, u roku 15 dana.

- plaću za mjesec kolovoz 2021. u iznosu od 729,98 EUR/5.500,00 kn sa zateznim kamatama koje teku od 16. rujna 2021. do 31. prosinca 2021. po stopi 5,61%, od 1. siječnja 2022. do 30. lipnja 2022. po stopi 5,49%, od 1. srpnja 2022. do 31. prosinca 2022. po stopi 5,31% koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena, a od 1. siječnja 2023. pa do isplate uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je objavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, u roku 15 dana.

- plaću za mjesec rujan 2021. u iznosu od 729,98 EUR/5.500,00 kn sa zateznim kamatama koje teku od 16. listopada 2021. do 31. prosinca 2021. po stopi 5,61%, od 1. siječnja 2022. do 30. lipnja 2022. po stopi 5,49%, od 1. srpnja 2022. do 31. prosinca 2022. po stopi 5,31% koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena, a od 1. siječnja 2023. pa do isplate uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je objavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, u roku 15 dana.

- plaću za mjesec listopad 2021. u iznosu od 729,98 EUR/5.500,00 kn sa zateznim kamatama koje teku od 16. studenog 2021. do 31. prosinca 2021. po stopi 5,61%, od 1. siječnja 2022. do 30. lipnja 2022. po stopi 5,49%, od 1. srpnja 2022. do 31. prosinca 2022. po stopi 5,31% koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena, a od 1. siječnja 2023. pa do isplate uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je objavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, u roku 15 dana.

- plaću za mjesec studeni 2021. u iznosu od 729,98 EUR/5.500,00 kn sa zateznim kamatama koje teku od 16. prosinca 2021. do 31. prosinca 2021. po stopi 5,61%, od 1. siječnja 2022. do 30. lipnja 2022. po stopi 5,49%, od 1. srpnja 2022. do 31. prosinca 2022. po stopi 5,31% koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena, a od 1. siječnja 2023. pa do isplate uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je objavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, u roku 15 dana.

- plaću za mjesec prosinac 2021. u iznosu od 729,98 EUR/5.500,00 kn sa zateznim kamatama koje teku od 16. siječnja 2022. pa do isplate uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je objavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, u roku 15 dana.

4. Nalaže se tuženiku VA, odvjetniku, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], da tužiteljici CA, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], nadoknadi prouzročeni parnični trošak sa pripadajućim zateznim kamatama koje teku od dana donošenja presude pa do isplate uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je objavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, u roku 15 dana."

II. Nalaže se tužitelju CA, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] da tuženiku VA , OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] naknadi parnični trošak u iznosu 6.109,45 EUR (slovima: šesttisućastotinudeveteuraičetrdesetpetcenti ), u roku 15 dana, dok se tuženik odbija s preostalim dijelom zahtjeva za naknadu parničnog troška, preko dosuđenog iznosa troška, a do ukupno zatraženog iznosa troška od 6.405,00 EUR.

r i j e š i o  j e

Dopušta se preinaka tužbenog zahtjeva kako je to učinio tužitelj podneskom od 12. listopada 2021. (list 130 do 132 spisa) te na raspravnom ročištu od 28. travnja 2022. (list 151 do 152 spisa).

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi kako je bio zaposlen od ožujka 2009. u Zajedničkom odvjetničkom uredu Josip Kuharić i Mihovil Peći, a poslije odlaska odvjetnika Josipa Kuharića u mirovinu kao preuzimatelja ureda odvjetnika JA, i to od 1. siječnja 2015., a na radnom mjestu administrativne tajnice. Kako tužitelj nema primjerak Ugovora o radu na neodređeno vrijeme od 1. siječnja 2015., to tužitelj predlaže da sud naloži tuženiku predaju istoga na uvid sudu i tužitelju kako to predviđaju odredbe čl. 186.b Zakona o parničnom postupku. Nadalje navodi da je od 5. travnja 2019. najprije bio na bolovanju zbog komplikacija u trudnoći, a potom i na rodiljnom dopustu, i to sve do 2. studenog 2020., a odmah nastavno na isti na godišnjem odmoru, i to tijekom mjeseca studenog i prosinca 2020., a da je 12. studenog 2020. zaprimio od tuženika dopis nastavljen s "Opomena/Poziv na iznošenje obrane" od 9. studenog 2020. u kojem isti potpuno neosnovano i bez ikakvih dokaza navodi da je tužitelj kršio obveze iz radnog odnosa, iako na poslu nije bio još od 5. travnja 2019., a navedena "Opomena/Poziv za iznošenje obrane" napisana je i dostavljena svega nekoliko dana nakon prestanka korištenja rodiljnog dopusta, odnosno dok se još nije vratio na posao zbog korištenja godišnjeg odmora. Navodi da se na navedenu "Opomenu/Poziv za iznošenje obrane" očitovao u ostavljenom roku , te je svoj odgovor poslao tuženiku preporučenom poštom 17. studenog 2020., a koji je tuženik zaprimio 25. studenog 2020. Tuženik je međutim, ne čekajući primitak odgovora i obrane na koju ga je pozvao da mu iznese, odmah slijedeći radni dan (18. studenog 2020. bio je blagdan/neradni dan u Republici Hrvatskoj), dakle 19. studenog 2020. donio Odluku o otkazu ugovora o radu uvjetovanog skrivljenim ponašanjem radnika, koju je tužitelj zaprimio 23. studenog 2020. Protiv navedene odluke tuženika o otkazu ugovora o radu istome je 8. prosinca 2020. podnio zahtjev za zaštitu prava radnika, naime u skladu s čl. 133. st. 1. Zakona o radu. Na taj zahtjev za zaštitu prava tuženik nije odgovorio u zakonskom roku, niti uopće, već mu je odmah po proteku otkaznog roka, 24. prosinca 2020. samo poslao primjerke odjave s mirovinskog i zdravstvenog osiguranja. Kako to proizlazi iz pisane obrane tužitelja od 17. studenog 2020. i zahtjeva za zaštitu prava radnika od 8. prosinca 2020., navodi da nije niti mogao kršiti obveze iz radnog odnosa koje tuženik neistinito i neosnovano navodi u obrazloženju svoje odluke o otkazu ugovora o radu, pa je time navedena odluka tuženika neutemeljena i po zakonu nedopuštena. Da iz pisane obrane tužitelja od 17. studenog 2020. i zahtjeva za zaštitu prava radnika od 8. prosinca 2020. tužitelj smatra da niti nije mogla kršiti obveze iz radnog odnosa koje tuženik neistinito i neosnovano navodi u obrazloženju odluke o otkazu ugovora o radu, pa je time navedena odluka tuženika neutemeljena i po zakonu nedopuštena. Da osim što ne postoji skrivljeno ponašanje radnika koje bi opravdalo odluku o otkazu tuženik nije u postupku koji je prethodio njenom donošenju poštovao zakonom propisane pretpostavke, tako da je sam postupak otkazivanja ugovora o radu tuženik pokrenuo unutar 15 dana od dan prestanka rodiljnog dopusta, dakle suprotno izričitoj zabrani iz članka 34. Zakona o radu. Nastavno dalje navodi da je tuženikova "opomena/poziv na iznošenje obrane" kontradiktoran sam sebi i svojim razlozima, a tako je i s odlukom otkaza ugovora o radu koja je u suprotnosti s člankom 119. Zakona o radu. Tužitelj smatra da ga tuženik u svojoj opomeni uopće nije sukladno Zakonu upozorio na konkretne obveze iz radnog odnosa niti mu je u istoj ukazao na mogućnost otkaza u slučaju nastanka povrede, a što je po stavu tužitelja po zakonu bio dužan prije redovitog otkazivanja uvjetovanog ponašanjem radnika. Osim navedenog tužitelj smatra da mu je tuženik bio dužan omogućiti da iznese svoju obranu, no on je suprotno svojoj zakonskoj obvezi odluku o otkazu donio odmah i ne čekajući primitak i upozoravanje sa sadržajem tužiteljeve obrane, pri tom tuženik je tužitelju dostavio opomenu i otkazao ugovor o radu bez valjanog i opravdanog razloga, a pogotovo stoga što tužitelja nikada prije toga u više od 11 godina, koliko tužitelj radi kod tuženika nije niti jednom usmeno ili pisano upozorio na bilo kakav propust u radu ili na povredu određene obveze iz radnog odnosa, pa tužitelj smatra da prije opomene nije počinila niti jednu povredu radne i obveze, a niti je iste nastavila kršiti nakon opomene, jer sve to nije bila u mogućnosti s obzirom da zbog bolovanja i rodiljnog dopusta nije bila na poslu još od 5. travnja 2019. Slijedom svega navedenog tužitelj predlaže da sud po provedenom postupku donese presudu kojom će utvrditi da je nedopuštena i nezakonita odluka tuženika o otkazu ugovora o radu uvjetovano skrivljenim ponašanjem radnika, te kojom će naložiti tuženiku da tužiteljici isplati naknadu plaće počev od 24. prosinca 2020. sa zakonskim zateznim kamatama na pojedine mjesečne iznose tekuće od 15. -og u mjesecu do isplate, sve u roku od 8 dana i pod prijetnjom ovrhe.

2. U odgovoru na tužbu tuženik ističe kako se u tužbi navodi da je poslodavac prije otkazivanja opomenuo radnika, te ga pozvao na iznošenje obrane, a da je radnik u odgovoru na isti, kao i zahtjevu za zaštitu prava, istaknuo da nije mogao kršiti obveze iz radnog odnosa jer nije radio. Nadalje tužitelj navodi kako smatra da je poslodavac postupao suprotno odredbi čl. 34. Zakona o radu, pozivajući se na pravo korištenja rodiljnog dopusta. No, niti jednom riječju se tužitelj u tužbi nije osvrnuo na stvarne razloge otkazivanja ugovora o radu, već je samo propitivao formu Odluke. Stoga navodi kako se u cijelosti protivi tužbi i tužbenom zahtjevu. Prvenstveno, tuženik kao poslodavac nije otkazao tužitelju ugovor o radu tijekom korištenja rodiljnog dopusta niti u roku od 15 dana od prestanka korištenja navedenog prava. Kako je i sam tužitelj naveo, isti je koristio rodiljni dopust do 2. studenog 2020., a Odluka o otkazu je od 19. studenog 2020. Stoga je u cijelosti poštovana odredba čl. 34. Zakona o radu, a navedeni stav potvrđuje i odluka Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Revr-292/17 od 6. prosinca 2017. Nadalje navodi da je tužitelj zaposlen kod tuženika od 2015., te je bio dobro upoznat sa obvezom čuvanja odvjetničke tajne. Naime, Zakon o odvjetništvu, čl. 13. propisuje: "Odvjetnik je dužan, sukladno zakonu, čuvati kao odvjetničku tajnu sve što mu je stranka povjerila ili što je u zastupanju stranke na drugi način saznao. Odvjetničku tajnu dužne su čuvati i druge osobe koje rade ili su radile u odvjetničkom uredu." Da Kodeks odvjetničke etike (t. 26.-33.) također propisuje obvezu ostalih zaposlenika odvjetničkog ureda da čuvaju kao tajnu sve što su saznali prilikom obavljanja zaposlenja, zbog čega ne smiju davati nikakve obavijesti o predmetima. Činjenica da je tužitelj koristio rodiljni dopust ne znači da isti nije mogao kršiti obveze iz radnog odnosa. Naprotiv., tužitelj je imao ključeve odvjetničkog ureda (koje još uvijek nije vratio), a sa strankama i vrstom predmeta je isti bila upoznat od ranije. Tuženiku je tijekom samo nekoliko mjeseci veći broj stranaka opozvao punomoć za zastupanje; navodimo samo neke:

EA, [adresa], u predmetu protiv Zagrebačke banke d.d. (spis Općinskog suda u Vinkovcima poslovni broj P-1045/19), Cvetko Uskok, Jarmina, u predmetu protiv OTP banke d.d. (spis Općinskog suda u Vinkovcima poslovni broj P-1040/19), BA, [adresa], u predmetu protiv PBZ d.d., TA, [adresa], u predmetu protiv Addiko banke d.d. (spis Općinskog suda u Vinkovcima poslovni broj P-771/19), UA, [adresa], u predmetu protiv Erste banke d.d. (spis Općinskog suda u Vinkovcima poslovni broj P-344/19), OA, [adresa], u predmetu protiv PBZ d.d. (spis Općinskog suda u Vinkovcima poslovni broj P-1046/19), ČA, [adresa], u predmetu protiv Zagrebačke banke d.d. (spis Općinskog suda u Vinkovcima poslovni broj P-770/19), DA, [adresa], u predmetu protiv Addiko banke d.d. (spis Općinskog suda u Vinkovcima poslovni broj P-772/19), NA, [adresa], u predmetu protiv Addiko banke d.d. (spis Općinskog suda u Vinkovcima poslovni broj P-832/19 i P-5754/19), ŠA, [adresa], u predmetu protiv Erste banke d.d. (spis Općinskog suda u Vinkovcima poslovni broj P-768/19), RA, [adresa], u predmetu protiv Erste banke d.d. (spis Općinskog suda u Vinkovcima poslovni broj P-1043/19), KA i dr. Da je tuženik kao poslodavac naknadno saznao da je upravo tužitelj sa svim strankama koje su opozvale punomoć sklopio poslove iz djelatnosti koju tuženik obavlja, odnosno u dogovoru sa drugim odvjetnikom izvršio preuzimanje većeg broja predmeta. Prilikom preuzimanja spisa, gore navedene stranke su potvrdile tuženiku da su opozvale punomoć za zastupanje na nagovor tužitelja i njezinog supruga AA, kojom prilikom su isti strankama iznosili klevete na račun tuženika i njegove stručnosti te izravno uputili na drugog odvjetnika. Uvidom u sve gore navedene spise vidljivo je da je odmah po opozivu punomoći JA, odvjetnik LA u spis predao punomoć za zastupanje. Tužitelj je potpisao i Izjavu o povjerljivosti kojom se obvezao da osobne podatke kojima ima pravo i ovlast pristupa neće dostavljati/davati na korištenje niti na bilo koji način učiniti dostupnima trećim (neovlaštenim) osobama. Dakle, tužitelj je za svoj i tuđi račun sklapao poslove iz djelatnosti poslodavca (zakonska zabrana natjecanja prema Zakonu o radu), sve na štetu tuženika. Ovo posebno iz razloga što su predmeti izravno preuzeti od poslodavca. Uz to, tužitelj ne samo da je povrijedio obvezu da čuva kao tajnu sve što sazna prilikom trajanja zaposlenja, već je obavijesti o predmetima predao „konkurentu“- drugom odvjetniku. Iako ovakvo postupanje tužitelja opravdava izvanredno otkazivanje ugovora o radu, tuženik je kao poslodavac omogućio radniku da iznese obranu. Ne samo da tužitelj nije smatrao potrebnim ispričati se za kršenje radnih obaveza, već je i tijekom tog perioda došlo do novog opoziva punomoći, po istom modelu. Nije realno očekivati da će bivše stranke tuženika htjeti iskazivati pred sudom o okolnostima prestanka suradnje i angažiranju drugog (uvijek istog) odvjetnika. Međutim, uvidom u navedene spise potvrdit će da ponašanje tužitelja nije bilo profesionalno niti zakonito. Osim osoba poimenično navedenih u prethodnim navodima tužbe (pod točkom II. historijata tužbe), navodi da je tužitelj klevetao tuženika i pred drugim osobama i strankama Odvjetničkog ureda. Tuženika su zaustavljali na ulici, ispitivali o poslu, propitivali njegovu stručnost, ali i ispitivali o obiteljskim odnosima, koje informacije su dobili od tužitelja. Tužitelj je prenosio neistine kako tuženik nije završio neke predmete (C, J, V). Tužitelj je i sam u tužbi i priloženoj dokumentaciji potvrdio da je tuženiku slala određene e-mailove, a sadržaj dokumentacije potvrđuje da je riječ o prikrivenim uvredama i nepoštovanju poslodavca (navodi se da su određeni navodi poslodavca paušalni i neistiniti, potpuno neočekivani od jednog (makar i prosječnog) odvjetnika). Zbog svega gore navedenog smatramo opravdanom odluku o otkazu. Ukazujemo i da je tužitelj prije saznanja tuženika da bi on bio odgovoran za „odljev predmeta“, najavio tuženiku otkazivanje radnog odnosa (vjerojatno jer je već surađivao sa drugim odvjetnikom) te da nije realno niti opravdano očekivati nastavak suradnje između stranaka. Zbog osjetljivosti odvjetničkog zanimanja te budućeg osiguranja položaja stranaka i sprječavanja iznošenja osobnih podataka, smatramo nužnom zaštitu suda i potvrdu opravdanosti otkazivanja radnog odnosa u ovakvim okolnostima. Opravdanost otkaza potvrđuje i sudska praksa koju prilaže (Vrhovni sud Republike Hrvatske poslovni broj Revr-590/15, Revr-216/17 te Gž R-925/18). Tuženik ustraje kod odluke o otkazu te se u cijelosti protivi navodima iz tužbe. Smatra da cilj tužbe očito nije povratak na posao, već isključivo nanošenje štete tuženiku, te predlaže da sud po provedenom postupku odbije tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti.

3. Podneskom od 12. listopada 2021. (list 130-132) tužitelj uređuje tužbu i tužbeni zahtjev na način da i nadalje zahtjeva da se utvrdi nedopuštenom i nezakonitom odluka tuženika o otkazu, te da se utvrdi da radni odnos tužitelja kod tuženika nije prestao 23. prosinca 2020.; da se utvrdi sudski raskid radnog odnosa s danom donošenja presude, te se nalaže tuženiku da isplati tužitelju naknadu štete u visini osam ugovorenih mjesečnih plaća zajedno sa zakonskim zateznim kamatama od dana donošenja presude do isplate te kojim zahtjeva da sud naloži tuženiku da tužitelju isplati neisplaćene plaće za svaki mjesec počevši od 24. prosinca 2020. pa sve do sudskog raskida radnog odnosa zajedno sa zakonskim zateznim kamatama na pojedinačne mjesečne iznose tekućim od 15.-og u mjesecu do isplate,

4. Podneskom od 7. siječnja 2022. (list 140-141 spisa) tužitelj ponavlja tužbeni zahtjev iz podneska od 12. listopada 2021.

5. Na raspravnom ročištu od 28. travnja 2022. (list 151-154 spisa) tužitelj ostaje kod tužbenog zahtjeva radi utvrđenja nezakonitim i nedopuštenim odluke tuženika o otkazu, ostaje kod zahtjeva da se odredi sudski raskid ugovora o radu s danom 2. siječnja 2022., te uređuje tužbeni zahtjev u dijelu u kojem tužitelj traži naknadu štete (u iznosu osam ugovorenih mjesečnih plaća po 5.500,00 kuna mjesečno bruto) pa potražuje iznos od 44.000,00 kuna na ime naknade štete s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama koje teku od presuđenja do isplate, te specificira tužbeni zahtjev tako da potražuje da tuženik isplati tužitelju mjesečne plaće počevši od prosinca 2020. u iznosu od 1.419,28 kuna, a od siječnja 2021. do prosinca 2021. na ime svakomjesečne plaće isplati tužitelju po 5.500,00 kuna, sve sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 16. -og u mjesecu pa do isplate, kao i da naknadi tužitelju prouzročeni parnični trošak.

6. Na raspravnom ročištu od 13. rujna 2022. (list 163-167) tužitelj dopunjuje svoj tužbeni zahtjev nakon stupanja na snagu Zakona o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj ("Narodne novine" broj 57/22 i 88/22) na način da na ime naknade štete za sudski raskid potražuje istu u iznosu od 44.000,00 kuna /5.839,80 eura, a zahtjev u kojem traži isplatu neisplaćenih plaća za mjesec prosinac istu specificira uz iznos od 1.419,28 kuna u protuvrijednosti u eurima od 188,37 eura, a za ostale pojedinačne mjesece od siječnja 2021. do prosinca 2021. za svaki mjesec uz iznos od 5.500,00 kuna isti iskazuje i u protuvrijednosti u eurima od 729,98 eura.

7. Podneskom od 11. svibnja 2023. (list 181-185 spisa) tužitelj specificira i postavlja tužbeni zahtjev na način kako je to pobliže navedeno u točki I. podtočki 2. i 3. izreke ove presude.

8. Podneskom od 12. listopada 2021. (list 130-132 spisa) tužitelj je preinačio prvobitno postavljeni tužbeni zahtjev (na način da pored utvrđenja nezakonitom i nedopuštenom odluke o otkazu ugovora o radu zahtjeva i da se određuje sudski raskid ugovora o radu i naknada štete u visini osam plaća te ostaje i kod tužbenog zahtjeva za naknadu plaća od raskida ugovora o radu, odnosno od 24. prosinca 2020., ali do zapošljavanja tužiteljice kod novog poslodavca, Općinskog suda u Vinkovcima, odnosno do 3. siječnja 2022.), također tužitelj je preinačio tužbeni zahtjev i na raspravnom ročištu od 28. travnja 2022. (list 151-154 spisa, na način da specificira dio tužbenog zahtjeva koji se odnosi na naknadu štete te istu potražuje u iznosu 44.000,00 KN sa pripadajućom zakonskom zateznom kamate od donošenja prvostupanjske presude do isplate, te specificira tužbeni zahtjev za isplatu plaća tako da na ime plaće za mjesec prosinac 2020. potražuje iznos 1.419,28 KN, a na ime plaća za mjesec siječanj 2021. do prosinca 2021. potražuje svakomjesečni iznos od 5.500,00 KN, sve sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od svakog 16. u mjesecu za prethodni mjesec).

9. Ostali gore spomenuti podnesci po svojoj prirodi ne čine preinaku.

10.Navedenim preinakama tuženik se protivio, no iste je sud dopustio sukladno članku 190. stavak 1. i 3. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22; dalje: ZPP), bez obzira što se tuženik koji se upustio u raspravljanje protivio preinakama, ovo stoga što sud smatra da su ove preinake svrsishodne za konačno rješenje odnosa među strankama.

11. U dokaznom postupku provedeni su dokazi uvidom u: izvješće o privremenoj nesposobnosti/spriječenosti za rad s lista 4 i 5 spisa, rješenje HZZO Regionalnog ureda u Osijeku, Područan služba u [adresa] od 5. svibnja 2020. s lista 6 i 7, obavijest o korištenju godišnjeg odmora s lista 8, Opomena/poziv na iznošenje obrane s lista 9 i 10, dopis CA odvjetniku JA od 16. studeni 2020. s lista 11 do 14, povratnicu s lista 15, te potvrdu o primitku s lista 15, Odluku o otkazu ugovora o radu uvjetovanom skrivljenim ponašanjem radnika od 19. studeni 2020. s lista 16 i 17, Zahtjev za zaštitu prava radnika od 8. prosinca 2020. s lista 18, potvrda o primitku i povratnica s lista 19, tiskanicu M-25 tiskanicu 1. s lista 20, prijavu/odjavu/promjenu HZZO s lista 21 i 22, izjavu o povjerljivosti od 10. kolovoza 2018. s lista 32, izvadak Ministarstva pravosuđa i uprave iz predmeta s lista 48 do 65, zahtjev za odobrenje korištenja godišnjeg odmora od 15. listopada 2020. s lista 79, obavijest o korištenju godišnjeg odmora od 20. listopada 2020. s lista 80, presliku koverti s lista 116 do 118, rješenje Općinskog suda u Vinkovcima poslovni broj 7 Su-472/2021-45 od 28. prosinca 2021. s lista 42 i 43, obračunsku list 3. s lista 155, elektronički zapis HZMO s lista 157 do 160, podatke Hrvatskog zavoda za zapošljavanje s lista 161 i 162, uz suglasnost stranaka pročitani su iskazi svjedoka ZA, SA, MA, PA s raspravnog zapisnika od 13. rujna 2022. s lista 163 do 167, uz suglasnost stranaka pročitani su iskaz svjedoka LA, tužitelja i tuženika s raspravnom zapisnika od 13. rujna 2022. s lista 163 do 174, izvršen je uvid u službenu bilješku od 9. prosinca 2022., uredovnu bilješku od 12. prosinca 2022., rješenje Općinskog suda u Vinkovcima poslovni broj P-1045/2019-16 od 19. studenog 2020. s lista 175 i 176, punomoć s lista 177, punomoć s lista 179, uredovnu bilješku od 25. kolovoza 2025., spis Općinskog suda u Vinkovcima, Stalna služba u Županji poslovni broj P-1043/2019, spis Općinskog suda u Vinkovcima poslovni broj P-754/2019, spis Općinskog suda u Vinkovcima, Stalne službe u Županji poslovni broj P-344/2019, spis Općinskog suda u Vinkovcima poslovni broj P-1045/2019, spis Općinskog suda u Vinkovcima, Stalna služba u Županji poslovni broj P-1046/2019, te spis Općinskog suda u Vinkovcima, Stalna služba u Županji poslovni broj P-20/2024, spis Općinskog suda u Vinkovcima, Stalna služba u Županji poslovni broj P- 1040/2019, spis Općinskog suda u Vinkovcima, Stalna služba u Županji poslovni broj P-771/2019, spis Općinskog suda u Vinkovcima, Stalna služba u Županji poslovni broj P-770/2019, te u spis Općinskog suda u Vinkovcima, Stalna služba u Županji poslovni broj P-772/2019, saslušan je svjedok KA na raspravnom ročištu održanom 10. listopada 2025. s lista 221 do 226, a sud nije izvodio dokaz grafološkim vještačenjem i pribavom od Hrvatske pošte podataka o osobama koje su slale kuverte koje su u preslikama dostavljene na spis, saslušanjem svjedoka ĐA, svjedoka ŽA, budući da je tuženik odustao od izvođenja ovoga dokaza, dok drugih dokaza nije bilo.

12.Cijeneći navode i dokaze parničnih stranaka, ovako proveden dokazni postupak, te na temelju provedenih dokaza utvrđeno činjenično stanje, sud tužbu smatra neosnovanom, stoga je tužbeni zahtjev odbijen u cijelosti.

13. Među strankama je nesporno:

- da je tužitelj u bio zaposlen od ožujka 2009. najprije u Zajedničkom odvjetničkom uredu Josip Kuharić i Mihovil Peći, a poslije odlaska odvjetnika Josipa Kuharića u mirovinu kod tuženika, odvjetnika JA, kao preuzimatelja ureda i to od 1. siječnja 2015., na radnom mjestu administrativne tajnice,

- da je tužitelj od 5. travnja 2019. najprije bio na bolovanju zbog komplikacija u trudnoći, a potom i na porodiljnom i roditeljskom dopustu, i to sve do 2. studenog 2020., a odmah počevši od 3. studenog 2020. na godišnjem odmoru,

- da je tuženik obavijestio tužitelja o korištenju tužiteljevog godišnjeg odmora za 2019. (u trajanju od 20 radnih dana) počevši od 3. studenog 2020., ovo je vidljivo iz obavijesti s lista broj 8 spisa

- da je tužitelj 12. studenog 2020. zaprimio tuženikov dopis naziva "Opomena/Poziv na iznošenje obrane" od 9. studenog 2020. u kojem se navodi da je tužitelj kršio obveze iz radnog odnosa, kojim radnjama je to činio, kojim se ukazuje tužitelju na njegove radne obveze i kojim je tuženik ostavio tužitelju rok od 5 dana da iznese svoju obranu,

- da se tužitelj na navedenu "Opomenu/Poziv za iznošenje obrane" očitovao u ostavljenom roku, te je svoj odgovor 17. studenog 2020. predao preporučenom pošiljkom poštom, a koje očitovanje je tuženik zaprimio 25. studenog 2020.

- da je tuženik dana 19. studenog 2020. donio odluku o redovitom otkazu ugovora o radu uvjetovano skrivljenim ponašanjem tužitelja,

- da je tužitelj protiv odluke tuženika o otkazu ugovora o radu 8. prosinca 2020. podnio zahtjev za zaštitu prava radnika,

- da na taj zahtjev tuženik nije odgovorio, nego je po proteku otkaznog roka, 24. prosinca 2020. samo poslao primjerke odjave s mirovinskog i zdravstvenog osiguranja, ovo je utvrđeno iz pisane obrane tužitelja od 17. studenog 2020. i zahtjeva za zaštitu prava radnika od 8. prosinca 2020,

- da su stranke 1.) EA, [adresa], u predmetu protiv Zagrebačke banke d.d. (spis Općinskog suda u Vinkovcima poslovni broj P-1045/19), 2.) Cvetko Uskok, Jarmina, u predmetu protiv OTP banke d.d. (spis Općinskog suda u Vinkovcima poslovni broj P-1040/19), 3.) TA, [adresa], u predmetu protiv Addiko banke d.d. (spis Općinskog suda u Vinkovcima poslovni broj P-771/19), 4.) UA, [adresa], u predmetu protiv Erste banke d.d. (spis Općinskog suda u Vinkovcima poslovni broj P-344/19), 5.) OA, [adresa], u predmetu protiv PBZ d.d. (spis Općinskog suda u Vinkovcima poslovni broj P-1046/19), 6.) ČA, [adresa], u predmetu protiv Zagrebačke banke d.d. (spis Općinskog suda u Vinkovcima poslovni broj P-770/19), 7.) DA, [adresa], u predmetu protiv Addiko banke d.d. (spis Općinskog suda u Vinkovcima poslovni broj P-772/19), 8.) i 9,) NA, [adresa], u predmetima protiv Addiko banke d.d. (spis Općinskog suda u Vinkovcima poslovni broj P-832/19 i P-754/19), 10.) ŠA, [adresa], u predmetu protiv Erste banke d.d. (spis Općinskog suda u Vinkovcima poslovni broj P-768/19, sada P-20/2024), 11.) RA, [adresa], u predmetu protiv Erste banke d.d. (spis Općinskog suda u Vinkovcima poslovni broj P-1043/19), opozvale punomoć tuženiku i spise prenijele novom odvjetniku LA, ovo je utvrđeno uvidom u navedene spise, te uredovnu bilješku raspravnog suca od 26. kolovoza 2025.,

- da je tužitelj s danom 3.siječnja 2022. zasnovao radni odnos kod Općinskog suda u Vinkovcima, ovo je utvrđeno iz rješenja toga suda od 28. prosinca 2021. sa lista 142 i 143 spisa.

14. Među strankama je sporno da li je tuženik dao tuženiku pravo da iznese svoju obranu, da li je tuženik pričekao rok za davanje obrane, i da li postoje okolnosti zbog kojih nije bilo opravdano od tuženika kao poslodavca očekivati da tuženik omogući radniku da iznese svoju obranu odnosno da tuženik kao poslodavac pričeka iznošenje obrane, u smislu članka 119. Zakona o radu ("Narodne novine" broj 93/14, 127/17 i 98/19; dalje: ZR) koji se primjenjuje u konkretnom slučaju; da li je postupak otkazivanja ugovora o radu pokrenut unutar roka od 15 dana od prestanka roditeljskog dopusta, a što je suprotno sa člankom 34. ZR; da li je opomena/poziv na obranu kontradiktorna sama sebi i svojim razlozima, da li je u istoj tuženik upozorio tužiteljicu na konkretne obveze iz radnog odnosa i ukazao joj na mogućnost otkaza u slučaju nastavka povrede istih, te da li je ista suprotna članku 119. ZR; da li je tužitelj u 11 godina rada kod tuženika ikada od tuženika primio usmeno ili pisano upozorenje na propuste u radu ili o povredi radne obveze; da li je tužitelj počinio povredu radnog odnosa odnosno kršio istu (nakon opomene ili ranije), odnosno da li postoji skrivljeno ponašanje tužitelja kao razlog za otkaz, a shodno tome onda i da li je otkaz ugovora o radu nezakonit i nedopušten.

15. Člankom 34. stavkom 1 ZR propisano je da za vrijeme trudnoće, korištenja rodiljnog, roditeljskog, posvojiteljskog dopusta, rada s polovicom punog radnog vremena, rada s polovicom punog radnog vremena radi pojačane brige i njege djeteta, dopusta trudnice ili majke koja doji dijete, te dopusta ili rada s polovicom punog radnog vremena radi brige i njege djeteta s težim smetnjama u razvoju, odnosno u roku od 15 dana od prestanka trudnoće ili prestanka korištenja tih prava, poslodavac ne smije otkazati ugovor o radu trudnici i osobi koja se koristi nekim od tih prava.

16. Iz rješenja Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, Regionalni ured Osijek, Područna služba [adresa] od 5. svibnja 2020. (list 6-7 spisa), vidljivo je da je tužitelju za dijete ĆA priznato pravo na roditeljski dopust u trajanju od 6 mjeseci koji će se koristiti u razdoblju od 7. svibnja 2020. do 2. studenog 2020.

17. Nesporno je da je tužiteljica ovo pravo i koristila temeljem navedenih rješenja do 2. studenoga 2020.

18. Iz obavijesti o korištenju godišnjeg odmora od 20. listopada 2020. (list 8 spisa) vidljivo je da je tuženik sukladno pisanom zahtjevu tužitelja obavijestio tužitelja o korištenju godišnjeg odmora za 2019. u trajanju od 20 radnih dana, a koji počinje teći od 3. studenog 2020.

19. Nesporno je da je tužiteljica koristila godišnji odmor u skladu s obavijesti o korištenju godišnjeg odmora.

20. Također je nesporno da je tužiteljici otkazan ugovor o radu odlukom o otkazu od 19. studenog 2020.

21. Imajući u vidu da je tužitelju roditeljski dopust završio sa 2. studenim 2020., te da je radni odnos nastavila od 3. studenog 2020. kroz korištenje godišnjeg odmora kod tuženika, status tužitelja kao korisnika roditeljskog dopusta prestao je sa 18. studenim 2020. (15 dana računavši od 3. studeni = 18. studeni). Odluka o otkazu ugovora o radu je od 19. studenog 2020., stoga je tuženik u cijelosti ispoštovao odredba članka 34. ZR, kada je tužitelju otkazao ugovor o radu sa 19. studenim, te tužitelju nije otkaz dan suprotno navedenoj zakonskoj odredbi, pa iz toga razloga otkaz nije nezakonit i nedopušten.

22. Po stavu suda tuženik je omogućio tužitelju da iznese svoju obranu, a što je vidljivo iz poziva na iznošenje obrane od 9. studenog 2020. (list 9-10 spisa) te je očito da je tužitelj primio ovaj poziv za davanje svoje obrane dana 12. studenog 2020., a rok od 5 dana za iznošenje obrane tekao je do 17. studenog 2020., kada je bio zadnji dan roka u kojem je tužitelj mogao iznijeti svoju obranu.

23. Nesporno je da je tužitelj svoju obranu iznjeo dopisom od 16. studenog 2020. koji je predan pošti preporučeno 17. studenog 2020. (dakle zadnji dan roka), te da je tuženik obranu tužitelja primio 25. studenog 2020., a da je odluka o otkazu datirana sa 19. studenog 2020., pa je očito da tuženik prije davanja otkaza nije pričekao da mu pristigne obrana tužitelja kao radnika.

24. Člankom 119.st.1. ZR propisan je postupak odnosno procedura koja se mora poštovati prije otkaza ugovora o radu uvjetovanog ponašanjem radnika, pa je tako regulirano da je prije redovitog otkazivanja uvjetovanog ponašanjem radnika, poslodavac dužan radnika pisano upozoriti na obvezu iz radnog odnosa i ukazati mu na mogućnost otkaza u slučaju nastavka povrede te obveze, osim ako postoje okolnosti zbog kojih nije opravdano očekivati od poslodavca da to učini. Stavkom 2. citirane zakonske odredbe propisano je da je prije redovitog ili izvanrednog otkazivanja uvjetovanog ponašanjem radnika, poslodavac dužan omogućiti radniku da iznese svoju obranu, osim ako postoje okolnosti zbog kojih nije opravdano očekivati od poslodavca da to učini.

25. Kako bi se utvrdilo da li eventualno postoje okolnosti zbog kojih nije bilo opravdano od tuženika kao poslodavca očekivati da omogući radniku da iznese svoju obranu odnosno da tuženik kao poslodavac pričeka iznošenje obrane, u smislu članka 119. ZR potrebno je najprije izvršiti analizu razloga zbog kojih je uslijedio otkaz i okolnosti u kojima je otkaz dan.

26. Iz opomene/poziva na obranu od 9. studeni 2020. (list 9 i 10 spisa) da tuženik u istoj navodi da od ožujka 2020. tužiteljica kontinuirano širi neistinite informacije o tuženiku osobno te o radu njegovog odvjetničkog ureda, ovo stoga što je tuženik od većeg broja trećih osoba došao do saznanja da tužitelj pred drugima prenosi neistine o tuženiku te ga vrijeđa, da tuženik posebno teškom smatra povredu iz radnog odnosa to što je tužitelj trećim osobama iznosila detalje u vezi postupka koji je saznao iz radnog odnosa, to što je iznosila neistine o tuženiku dovodeći u pitanje njegovu stručnost pred strankama odvjetničkog ureda što je za posljedicu imalo opozivanje punomoći za zastupanje od strane većeg broja stranaka (BA, Otok, CAG, Cvetko Uskok Jarmina, TA Otok, JAG, VAG, ČA [adresa], EAG i BAG). Također u opomeni se navodi da je takvim radnjama tužiteljice ugrožena egzistencija samog odvjetničkog ureda, a posebno da je uredu nanesena golema šteta u vidu ugleda istog. Dalje u opomeni se iznosi da je tužiteljica i njen suprug u više navrata izravno i putem e-maila upućenog tuženiku osobno koristila rječnik neprimjeren odnosu poslodavac-radnik, sa nepoštivanjem, vrijeđanjem tuženika kao čovjeka i odvjetnika, podcjenjivanjem posla kojim se tuženik bavi kao i posla za koji tužitelj ima sklopljen ugovor o radu, kao i iznošenje izravnih prijetnji tužitelja da će izvršiti prijave kojima će uništiti društveni položaj i materijalni opstanak tuženika, da je konkretno tužitelju kolovozu 2020. naveo da nema namjeru vratiti se na posao, da neće raditi za minimalnu plaću, pozivajući tuženika da navodno vrijeđa treće osobe i zanemaruje klijente i predmete, a da je tijekom kolovoza 2020. također nakon kleveta tužitelja "da je napravio štetu u predmetu" po "nalogu" tužitelja došlo i do preuzimanja predmeta KA. Da je sa svim strankama koje su opozvale punomoći tužitelj sklopio poslove iz djelatnosti koju tuženik obavlja, da je tužitelj pronosio i neistine da tuženik nije završio neke predmete (C, J, V) te je vrijeđao tuženikovu obitelj (tuženikovu suprugu i njezinu profesiju). Zaključno u opomeni se navodi da kroz tu opomenu tuženik ukazuje tužitelju na radne obveze, te poziva tužitelja da u roku od 5 dana iznese svoju obranu, sve sukladno odredbama članka 119. ZR. Ova opomena, dakle, imajući u vidu da tuženik poziva tužitelja da u roku od 5 dana ujedno čini i poziv kojim se tužitelj poziva na iznošenje svoje obrane prije otkaza.

27. Analizom ove opomene sud zaključuje da je tuženik upozorio tužitelja na kršenje obveza iz radnog odnosa, te ga je upozorio i na tužiteljeve obveze iz radnog odnosa i ukazao mu na mogućnost otkaza u slučaju nastavka povrede radne obveze. Dakle, u ovoj opomeni tuženik detaljno iznosi radnje i postupke tužitelja vezane za iznošenje neistina o tuženiku počevši od ožujka 2020. kojima se dovodi u pitanje njegova stručnost, upozorava tužitelja da je njegovo ovakvo ponašanje dovelo do opozivanja punomoći većeg broja stranaka, koje se po imenu i prezimenu navode i to 9. stranaka, te da se to nastavilo, kada je tužitelj osobno i sa svojim suprugom izravno i putem maila koristio neprimjeren rječnik u odnosu tuženika kao poslodavca i radnika, vrijeđao tuženika kao čovjeka i odvjetnika, podcjenjivao posao kojim se tuženik bavi, prijetio tuženiku prijavama kojima će uništiti tuženikov društveni položaj i materijalni opstanak, te da se također tijekom kolovoza nakon ovih kleveta koje su nastavljene od strane tužitelja tuženiku nastavila i dalje nanositi šteta jer je vezano za takvo ponašanje tužitelja došlo i do preuzimanja predmeta KA.

28. Imajući u vidu ovakvo obrazloženje opomene sud u istoj ne nalazi bilo kakve kontradiktornosti, niti opomene samoj sebi, a niti razlozima iznesenim u istoj, nego istom tuženik samo upozorava tužitelja na njeno ponašanje koje je suprotno njenim obvezama iz radnog odnosa, i koje ponašanje čini kršenje obveza iz radnog odnosa, a također u istoj tuženik ukazuje tužiteljici na mogućnost otkaza ugovora o radu u slučaju ovakvog daljnjeg ponašanja, te ju poziva da iznese svoju obranu. Ova opomena je jasna, ona detaljno i točno sadrži navedene sve radnje kojima je tužitelj prekršio radne obveze, njome je tuženik upozorio tužitelja na dužnost izvršavanja svojih radnih obveza, ali ujedno je i upozorenje tužitelju kao radniku da je činio i da dalje ne čini povrede obveza iz radnog odnosa, ovakva opomena u cijelosti je u skladu s odredbom članka 119. ZR.

29. Iz obrazloženja odluke o otkazu od 19. studenog 2020. (list 16 i 17) proizlazi da je u istoj navedeno da je tužitelj kao radnik kontinuirano širio neistinite informacije o tuženiku kao poslodavcu osobno, te o radu odvjetničkog ureda, da je pred drugima pronosila neistine o poslodavcu i vrijeđala ga, da tuženik posebno teškom povrede radne dužnosti smatra to što je tužitelj učinio kada je trećim osobama iznosio detalje u vezi postupka koje je saznala iz radnog odnosa, iznosila neistine o poslodavcu, dovodila u pitanje njegovu stručnost pred strankama odvjetničkog ureda, a što je kao posljedicu imalo opozivanje punomoći za zastupanje (BA, [adresa], CAG, Cvetko Uskok Jarmina, TAG, JAG, VAG, ČA Vinkovci, EAG i BAG i KA i dr.). Nastavno, tuženik navodi da je tužitelj osobno i putem maila koristio neprimjeren rječnik prema tuženiku kao poslodavcu, sa izraženim nepoštivanjem, vrijeđanjem poslodavca kao čovjeka i odvjetnika, te mu prijetila prijavama koje će uništiti njegov društveni položaji materijalni opstanak. Također dalje navodi da je sa svim strankama koje su navedene, a koje su odvjetniku otkazale punomoć, tužiteljica sklopila poslove iz djelatnosti koju obavlja tuženik kao njen poslodavac, odnosno da je u dogovoru s drugim odvjetničkim uredom, a posredstvom tužiteljice kao radnika došlo do opozivanja punomoći tuženiku kao poslodavcu i preuzimanja većeg broja stranaka – predmeta od strane drugog odvjetničkog ureda u dogovoru s tužiteljem.

30. Dakle, analizom razloga za otkaz navedenih u upozorenju prije davanja otkaza i u odluci o otkazu sud nalazi da se i upozorenje i otkaz temelje na istim razlozima odnosno istom obrazloženju, oni su dakle sadržajno isti.

31. U upozorenju i u odluci o otkazu tuženik je kao poslodavac konkretno opisao radnje i postupke tužitelja kao radnika koje su razlogom i upozorenja i otkaza, a koje predstavljaju neposluh, vrijeđanje, nedopušteno i neprofesionalno ponašanje radnika i sramoćenje poslodavca kao čovjeka i odvjetnika, čime je nanesena sramota tuženiku kao čovjeku, odvjetniku i poslodavcu, pa je tužitelj kao radnik imao saznanja i mogao zaključiti zbog čega mu se točno daje i upozorenje i otkaz, ove sve radnje su i potvrđene od strane svjedoka saslušanih u ovom postupku.

32. Tužitelj u svom iskazu navodi da je tijekom 2019. tuženik bio prilično sumnjičav u pozitivan ishod predmeta u tužbama radi ništetnosti ugovora u CHF, da je još dok je suprug tužiteljice radio kod tuženika vezano za te predmete stranke dolazile radi davanja punomoći, da tužiteljica nije sudjelovala u dogovorima i razgovorima da se prebaci veći broj predmeta odvjetnici LA, da je ona u to vrijeme bila na porodiljnom dopustu i da ne zna što se događalo. Da se namjeravala u mjesecu studenom 2020. vratiti nazad na posao, ali je prije toga namjeravala iskoristi preostali godišnji iz 2019. i 2020, da joj je tuženik poslao rješenje o godišnjem odmoru za 2019. i vremenu kada ga može koristiti nakon čega je dobila poziv za iznošenje svoje obrane pa je zaključila da joj je tuženik već tada namjeravao dati otkaz, da je od ožujka 2020. do studenog 2020. sa tuženikom izmijenila par SMS poruka i to vezano za njen povratak na posao, da je s njim izmijenila jedan mail, no da je taj mail bio poslovne naravi obzirom da su oni bili i prijatelji, a ne samo u odnosu poslodavac-radnik, smatra da u tom mailu nije navodila ništa uvredljivo, da osporava da bi u ljeto 2020. izjavljivala da se više neće vratiti na posao kod tuženika, osporava da bi ga podcjenjivala i izrugivala mu se kroz razgovore, navodi da nije vodila evidenciju brojeva predmeta pod kojima se vodio određeni predmet, te da je to vodio sam tuženik.

33. U svom iskazu tuženik je naveo da je početkom 2019. imao veći broj tužbi radi utvrđivanja ništetnim ugovora u CHF, tzv. predmeti "franak", da nije bilo govora da te predmete neće raditi niti je ikad svoju sumnjičavost o tome iznosio pred odvjetnicom LA, a niti pred tužiteljem. Da je tijekom mjeseca prosinca 2019. i siječnja 2020. preselio u novi ured na novoj lokaciji, a da je tužitelj imao ključeve i od starog i od novog ureda, te da je nailazila i u novi ured. Da su se njihovi odnosi narušili nakon dolaska svih nabrojanih stranaka u odgovoru na tužbu (EA, Cvetko Uskok, BA, TA, UA, OA, ČA, DA, NA, ŠA, RA i KA) jer su te stranke po uputi tužitelja došle raskinuti mandatni odnos i preuzeti spise uz obrazloženje da su od tužiteljice dobili informaciju da tuženik više ne radi te spise, točnije da on uopće ne radi kao odvjetnik obzirom na njegovo zdravstveno stanje, a da je čak nekoliko tih stranaka spomenulo da želi spis prebaciti u rad kod odvjetnice LA jer tužitelj već sjedi u njenom uredu. Da je on tada nazvao odvjetnicu LA i upozorio je da je to neprofesionalno, a da je u mjesecu svibnju 2020. dobio izravno podatke od samih stranaka da dolaze po svoje predmete jer su dobile obavijest od tužiteljice da on više neće raditi svoj posao uz navođenje tuženiku vrlo mučnih razloga, da je tuženik tada uputio tužitelju SMS poruku u smislu zamolbe da prestane s takvim obavijestima, jer to šteti ugledu odvjetnika, a on je u to vrijeme izgubio petnaestak stranaka u predmetima "franak" no ostalo mu je još predmeta u kojim stranke nisu otkazale punomoći. Da je ovakvo postupanje poremetilo i odnose između njega i kolegice LA.

34. Vezano za poziv za iznošenje obrane tuženik je naveo da je on imao dokaz u obliku vraćene povratnice, da je tužena uredno primila poziv za iznošenje obrane, međutim u očekivanju njezinog odgovora na poziv za iznošenje obrane uslijedilo je još jedno otkazivanje punomoći od strane stranke i to nakon upute tužiteljice da stranka tako učini, što je za tuženika sve bilo stresno jer je stranka došla u njegov ured i pred drugim strankama zatražila povrat predmeta i otkazivanje punomoći, kada se tuženik ozbiljno zabrinuo za opstanak svog ureda i vlastitu egzistenciju jer je shvatio da je došlo do velikog broja odlaska stranaka po uputi tužiteljice.

35. Tuženik smatra da je ispoštovao svoje obveze iz odluke o otkazu ugovora o radu, a sam postupak koji je prethodio otkazu proveden je onako kako je tuženik smatrao da u datoj situaciji treba provesti. Sve vezano za otkaze punomoći i prenošenje spisa kod drugog odvjetnika bilo je pod određenom tenzijom jer je tuženik bio prisiljen da daje predmete koje su stranke tražile i otkazivale mu punomoć, da on uopće nije od njih uspio naplatiti svoje usluge za radnje koje je napravio za stranke u tim predmetima. Također dalje je naveo da je bilo i drugih stranaka koje su mu u to vrijeme otkazivale punomoć, a ne samo oni koje je nabrojao u odgovoru na tužbu, da su mu čak i same stranke prenosile uvrede odnosno različite ponižavajuće izraze koje je tužiteljica za njega koristila, a također govorili su mu i da su od strane tužiteljice upućeni da se jave odvjetnici LA, prilikom otkazivanja punomoći bilo je i verbalnih napada na samog tuženika kao odvjetnika, na njegovu stručnost, a čak su njemu stranke i "inputirale" da se bavi nekakvim kriminalnim radnjama i da mu je jedina namjera uzeti strankama novac. Također je naveo da je u svojoj odluci o otkazu ugovora o radu naveo samo stranke koje je preuzela odvjetnica LA i koje su mu otkazale punomoć, a u istoj nije naveo ostale stranke koje su kao svjedoci saslušani pred ovim sudom jer je to jednostavno propustio učiniti.

36. Tužitelj je naveo da u 11 godina rada kod tuženika nikada od tuženika nije primio usmeno ili pisano upozorenje na propuste u radu ili o povredi radne obveze, no upravo suprotno proizlazi u iz iskaza tuženika, koji je naveo da je u mjesecu svibnju 2020. dobio izravno podatke od samih stranaka da dolaze po svoje predmete jer su dobile obavijest od tužiteljice da on više neće raditi svoj posao uz navođenje tuženiku vrlo mučnih razloga, da je tuženik tada uputio tužitelju SMS poruku u smislu zamolbe da prestane s takvim obavijestima jer to šteti ugledu odvjetnika, a on je u to vrijeme izgubio petnaestak stranaka u predmetima "franak".

37. Svjedok ZA naveo je da osobno poznajem tuženika, da je negdje tijekom 2019. sa svojom suprugom i punicom HA otišao kod odvjetnika JA u ured, jer su ne tuženika opunomoćile za zastupanje u predmetima radi pobijanja ugovora sklopljenimh u CHF, a da je on naknadno svoje punice saznao da ju je zvala gospođa CA koja radi u uredu odvjetnika JA i obavijestila kako odvjetnik više neće zastupati u tim predmetima, a to je i njemu osobno ta gospođa CA putem telefona prenijela. Negdje sredinom 2020., no ne sjeća se točno kada CA mu je spomenula da se njegova supruga i punica prebace kod odvjetnice LA, međutim one to nisu napravile nego su svoju punomoć i dalje ostavile kod odvjetnika JA koji ih je i dalje zastupao u tom sporu.

38. Da je negdje 2021. sreo tuženika i pitao što je sa tim predmetom u kojem zastupa moju suprugu i punicu, kojom prilikom je tuženik odgovorio kako ima problema sa svojom zaposlenicom CA, a čak mu je pokazao i mail koji mu je ona slala i on je pročitao početak toga maila, a bilo je to prilično gadljivo po sadržaju, uvredljivo za odvjetnika JA, jer ga je nazivala glupanom navodeći kako su svi odvjetnici glupani i da je gospodin odvjetnnik Kuharić za njih E.

39. Svjedok SA je naveo da je bio u odnosu stranke i opunomoćenika sa odvjetnikom Pećijem u više predmeta, da je on zastupao svjedoka i njegovu majku u nekakvom sporu imovinske prirode, a i svjedoka osobno u nekim predmetima. Da i dalje ima izdanu punomoć tuženiku, jer je bio zadovoljan njegovim uslugama. Da je tužitelja vidio još u uredu kada je odvjetnik Kuharić radio, da ju je osobno sreo negdje početkom 2020. i to ispred novoga odvjetničkog ureda otuženika i bio je prilično iznenađen njezinim nastupom, jer je ona tom prilikom rekla da je ured odvjetnika JA "ured propasti" i da je najbolje da nađe drugoga odvjetnika. Također ga je pitala da li ima spor u vezi pobijanja kredita u CHF i da bi bilo najbolje uzme odvjetnicu LA iz [adresa]. Tom prilikom mu je čak dala i njezinu vizit kartu sa podacima o uredu. Međutim, on nije imao spor radi pobijanja ugovora u CHF a kako je bio zadovoljan uslugama odvjetnika JA nije se niti obratio odvjetnici LA. Naveo je kako je tužitelj njemu rekao i da odvjetnik JA više ne radi, kako najvjerojatnije više neće niti raditi i da će izgubiti licencu i to zbog propusta u radu i neprofesionalnosti.

40. Svjedok IA naveo je da ga je tuženik zastupao u nekakvom sporu imovinske prirode i za vrijeme dok je taj spor trajao išao je u njegov odvjetnički ured u Glagoljaškoj ulici, tamo je prvi puta vidio gospođu CA, da je negdje početkom 2020. ili polovinom godine, ne sjeća se točno, došao pred ured tuženika u Glagoljaškoj ulici, a ured je bio zaključan, a nakon par dana ga je tužiteljica telefonski obavijestila rekavši da ured više ne radi, ne sjeća se da je još nešto spomenula u vezi odvjetnika, a nakon toga punomoć za zastupanje u tom predmetu htio je dati odvjetniku Barbariću jer ga osobno poznaje. On je mislio da odvjetnik JA zaista više ne radi i to je razlog zašto je otišao drugom odvjetniku, a tek nakon par mjeseci kada ga je sreo JA mi je rekao da on radi sada na drugoj lokaciji, pa je on naknadno u nekom drugom sporu angažirao odvjetnika JA za zastupanje, tako da ga on zastupa i dalje u tom drugom sporu. Da mu je CA u telefonskom razgovoru dala telefonski broj na koji ju može nazvati ukoliko se odlučim za drugog odvjetnika.

41. Svjedok PA naveo je da odvjetnika JA poznaje još iz odvjetničkog ureda gospodina Kuharića koji je zastupao svjedokovog oca u nekom postupku. A svjedoka je odvjetnik JA počeo zastupati negdje 2013. ili 2014., ustvari radilo se u postupku radi povrata nacionalizirane imovine. Taj postupak je dosta dugo potrajao jer su bile potrebne razne geodetske izmjere. Negdje početkom ljeta 2020. a moguće da je bilo i proljeće, sreo je njegovu tajnicu CA u gradu i dobro je upamtio taj susret jer nije nikada doživio da netko tako ružno govori o svom poslodavcu. On je pitao za odvjetnika JA, no ona mu je tom prilikom rekla da najbolje da ja nađe sebi drugoga odvjetnika, čak mu je i preporučila nekog odvjetnika iz [adresa], ne sjeća se prezimena. CA je o JA govorila kao o bezveznjaku i živčanom tipu.

42. Svjedok LA navela je da nakon što su joj pročitani podaci o određenim strankama i to EA, Cvetko Uskok, UA, OA, ČA, DA, NA, ŠA i RA može potvrditi da se sjeća da se radi o strankama koje ona zastupam u postupcima kod Općinskog suda u Vinkovcima vode u parničnim predmetima radi utvrđenja ništetnosti ugovora sklopljenog u CHF kao i isplate, a da je stranku FA zastupala u ostavini. Da je negdje u mjesecu ožujku 2020. između odvjetnika JA i nje bio usmeni razgovor kao kolega, te su se dotakli i problema sporova u vezi nišetnosti ugovora o kreditu, tom prilikom ju je odvjetnik pitao da li bi bila voljna preuzeti neke od njegovih predmeta obzirom da mu odluka Vrhovnoga suda u oglednom postupku nije davala nekakav siguran znak da će uspjeti u sporu. Ona ništa nije konkretno odgovorila nego samo da će vidjeti u buduće kako će se sve to odvijat, da je u to vrijeme je odvjetnik već bio u svom novom uredu u [adresa] u [adresa], a da je u to vrijeme tužiteljica bila na rodiljnom dopustu. Da su tijekom mjeseca svibnja i lipnja 2020. u njen ured došle su te stranke koje je gore navela sa cijelim fasciklom predmeta u namjeri da nju opunomoće za daljnje postupanje. Iz stanja predmeta bilo je vidljivo da je sačinjena uredovna bilješka da je mandatni odnos sa tuženikom razriješen, misli da je bilješka bila potpisana i od strane stranke i odvjetnika JA. Nakon što su joj naprijed nabrojane stranke potpisale punomoć, ona je u svaki od tih predmeta dostavila svoju punomoć za zastupanje, a nije pitala te osobe zašto su razriješili mandatni odnos sa odvjetnikom JA, a niti su joj oni sami bilo što priopćili. Navela je da je tužiteljica radila kod tuženika kao administrativna tajnica i da sa njom nikada nije ništa razgovarala o poslu odvjetnika JA, niti su se ikada doticali razgovora o njemu, a sva komunikacija se vodila u vezi eventualnih zamjena u predmetima pa bih svjedok donio u ured nekakav zapisnik sa zamjene ili bih preuzeo zapisnik gdje je nju odvjetnik zastupao. Nije sigurna, ali misli da više između nje i odvjetnika JA od lipnja odnosno srpnja 2020. nije bilo uzajamnih kolegijalnih zamjena na način da ona zamijenim njega na nekom ročištu odnosno da on zamijeni nju.

43. Svjedok KA u svom iskazu je navela da je od ranije poznavala odvjetnika Kuharića, kod kojega je tuženik nekada radio, a kako je imala ostavinski postupak iza svog brata GA kod Općinskog suda u Vinkovcima odlučila se iz tog razloga dati punomoć tuženiku da ju zastupa u tom ostavinskom postupku, jer je i tada kao i sada bila u inozemstvu. Da se više puta čula telefonom sa obje parnične stranke, te joj tužiteljica nikada tada nije govorila ništa negativno o tuženiku, no prije nego što je tužiteljica bila na porodiljnom bila je kod kuće tužitelja, te je ona svjedoku spominjala kako tuženik troši jako puno drogu, da je upao u loše društvo, da je jako nervozan, da samo galami, da se njegova majka jako zato brine, a sa tužiteljem je bila u kontaktu i prije i poslije njenog porodiljnog, a tek poslije saznala da je ona i poslije porodiljnog bila zaposlena kod tuženika, jer joj je ona sama govorila da mora ići kod JA raditi. Da je ona na raspolaganju ostavila tuženiku određeni novac kako bi za nju plaćao u slučaju potrebe nekakve troškove koji su bili u RH, a radi se o novcu koji je dobila od zakupa, te je njoj jednom prigodom tužiteljica rekla da bi najbolje bilo da tužitelju da taj novac i da ona to uzme i da će ona za svjedoka to plaćati, a također je tužiteljica imala ključeve od svjedokinjine kuće u [adresa], te je imala uvid što točno treba platiti, pa je svjedokinja njoj usmeno odobrila da taj novac uzme, te je tužitelj taj novac i uzeo. Da se s tužiteljem zbližila tijekom 2017. pa nadalje i s njom je najviše komunicirala, te je stekla u nju povjerenje. Ne zna točno kada, no tijekom 2020. bila je prisutna kada je tužiteljica govorila negativno pred više ljudi o tuženiku, te je ona svjedokinji predložila da iz razloga što tuženik troši drogu budem klijent i pređem sa svojim spisom i prenesem punomoć drugom odvjetniku i to LA iz [adresa], a što je svjedokinja i učinila, a što je sve tužitelj odradio sa odvjetnicom LA, stoga je otkazala punomoć tuženiku, a ovo je učinila jer je bila u uvjerenju da to što joj je CA govorila istina, te je to pričala dalje drugim ljudima. Svjedokinja se brinula što će biti u situaciji ukoliko tuženik nešto treba potpisati u njeno ime, te joj je tužiteljica rekla da se ništa ne brine da će ona to učiniti preko "špigla" (ogledala). Da je tužitelju posudila određenu svotu novaca, koju ona svjedoku nije vratila sukladno dogovoru, te su se zbog toga tijekom 2021. narušili njihovi odnosi i više nisu dobre. Navela da bi ona ostala klijentom tuženika da nije od tužiteljica čula te negativne stvari o tuženiku, jer za nju je značilo jako loše ako se njen odvjetnik uistinu i drogira. Također je navela i da je podnijela tužbu protiv AA, supruga tužiteljice, jer je sav novac koji je posudila CA uplatila na račun AA, te smatra da je taj spor dobila kod Općinskog suda u Vinkovcima, no AA se žalio i sada se čeka odluka po žalbi, da je u studenom 2021. ona totalno prekinula komunikaciju sa tužiteljem, te smatra da ona za nju ne postoji, a tužbu protiv njenog supruga AA podnijela je misli 2022. Da kada je shvatila da je nasjela na priče tužitelja, bilo joj je iznimno žao tuženika, te se njemu javila jer je imala potrebu da mu se ispriča, a to je bilo telefonskim putem, a to je bilo prije 2022., te tom prigodom tuženik nije htio s njom u vezi CA uopće razgovarati, čak ju je zamolio da uopće ne spominje, niti CA, niti njenog supruga. Da je za zastupanje u ostavinskom postupku odvjetnici LA platila 500,00 eura i 50,00 kn, a tužitelju 1.000,00 eura, a za što nije dobila nikakav račun. Nije sigurna u kakvom je odnosu bio tužitelj sa odvjetnicom LA, misli da su one bile prijateljice, a dodaje joj je poznato da su svi koji su bili klijenti kod JA, radilo se o nekih 10 ili 20 klijenata, prešli kod odvjetnice LA, a navela je da joj je tužitelj govorio da su mu susjedi odvjetničkog ureda poslije odlaska ovih klijenata govorili da vide kako tuženik sjedi u uredu kao u mišjoj rupi. Navela je da je njoj osobno tužitelj pričao i imenovao da su drugi klijenti od tuženika prešli odvjetnici LA, te se sjetila da je tužitelj spominjao klijenta po prezimenu B iz [adresa], dok se drugih ne sjeća. Nakon što je čula da tužiteljica iznosi negativnosti o tuženiku, s njim nije uopće više kontaktirala, nego samo sa tužiteljicom, a tijekom 2020. tuženiku je i sama slala jako ružne i negativne poruke, a na to ju je navodila tužiteljica i ona joj je govorila točno što će mu pisati, a jednu ružnu poruku čak je poslala tuženiku dok je sjedila u kući tužiteljice i ona je tražila da joj pokaže točno što je poslala. Navela je i da joj je tužitelj osim o tome da je tuženik konzumirao drogu, pričala i da se tuženik bavi kriminalom.

44. Naime, iz iskaza saslušanih svjedoka CV, JV i VV upravo se potvrđuju navodi iz obrazloženja odluke o otkazu ugovora o radu, a to da je tužitelj kao radnik kontinuirano širio negativne informacije o tuženiku kao poslodavcu osobno, te o radu odvjetničkog ureda, da je pred drugima iznosilo neistine o tuženiku kao poslodavcu i vrijeđao ga, dovodila u pitanje njegovu stručnost pred strankama odvjetničkog ureda, predlagao prenošenje predmeta iz odvjetničkog ureda tuženika u drugi odvjetnički ured, što je kao posljedicu imalo opozivanje punomoći za zastupanje stranaka: EV [adresa], Cvetka Uskok Jarmina, UAG, OAG, ČAG, DAG, NAG, ŠAG, RAG, KAG, a što je utvrđeno uvidom u spise ovoga suda poslovni broj P- 1045/2019, P-1040/2019, P-771/2019, P-344/2019, P-1046/2019, P-770/2019, P- 772/2019, P-832/2019 (sada P-601/2024), P-754/2019, P-768/2019 (sada P- 20/2024), P-1043/2019. A u svom iskazu svjedok LA potvrdila je između ostalih i preuzimanje predmeta BV. Dakle, sud zaključuje da je tužitelj neistinito i ružno prenosio trećim osoba i strankama tuženika o tuženiku kao poslodavcu, te da je tužitelj postupio izrazito neprofesionalno i sa štetnom namjerom kada je predlagao strankama prenošenje spisa kod drugog odvjetnika, ovakvo ponašanje predstavlja izrazito nepoštivanje i vrijeđanje poslodavca kao čovjeka i odvjetnika, čime je prijetila šteta da se uništiti njegov ugled, ali i materijalni opstanak, a ovo potonje zbog velikog odlaska klijenata iz tužiteljeva odvjetničkog ureda, a koje su po nagovoru tužitelja sklopile poslove iz djelatnosti koju obavlja tuženik kao njen poslodavac.

45. Svjedok LA i tužitelj su naveli da se tužitelj ne može dovesti u vezu sa prelaskom tuženikovih klijenata i njihovih predmeta u odvjetnički ured LA, no gore navedeni svjedoci, ali i tuženik su iskazali potpuno suprotno, a to je da ih je tužitelj nagovarao da to učine i predlagao im upravo odvjetnicu LA kao novog punomoćnika, pa sud iskazima tužitelja i svjedoka LA nije mogao pokloniti vjeru kao istinitim i vjerodostojnim, jer neživotno je i nelogično da bi da ih tužitelj nije potakao na to, baš svi klijenti koji su otkazali tuženiku punomoći prešli upravo kod istog odvjetnika, nego su to su učinili upravo po navođenju i nagovoru tužitelja. Svjedok LA navela je da ju je tuženik pitao da "preuzme" neke predmete, no u odvjetničkoj praksi nije uobičajeno ovakvo preuzimanje većeg broja spisa, a koji se ne bi temeljio na dogovora i između oba odvjetnika, dakle i onoga tko daje i onoga tko preuzima spise, pogotovo ovo imajući u vidu da su svi gore navedeni svjedoci iskazali da ih je na to naveo tužitelj, a tuženik je naveo da takvog prethodnog dogovora sa odvjetnicom LA nije bilo.

46. U otkazu je navedeno i da je tužitelj osobno i putem maila koristio neprimjeren rječnik prema tuženiku kao poslodavcu, sa izraženim nepoštivanjem, vrijeđanjem poslodavca kao čovjeka i odvjetnika, ove navode potvrdio je svjedok ZA, koji je naveo da mu je tuženik pokazao mail koji mu je tužitelj slao i on je pročitao početak toga maila, a bio prilično gadljivog sadržaja, uvredljivo za odvjetnika JA, jer ga je tužitelj nazivao glupanom navodeći kako su svi odvjetnici glupani i da je odvjetnik Kuharić za njih E.

47. Svjedok KA navela je da je tijekom 2020. tuženiku i sama slala jako ružne i negativne poruke, a na to ju je navodio tužitelj i ona joj je govorila točno što će mu pisati, a jednu ružnu poruku čak je poslala tuženiku, dok je sjedila u kući tužitelja i on je tražila da joj pokaže točno što je poslala). Svjedok SA naveo je da je u proljeće, sreo je tužiteljevu tajnicu CA u gradu i dobro je upamtio taj susret jer nije nikada doživio da netko tako ružno govori o svom poslodavcu. Svjedok PA je naveo da mu je CA o JA govorila kao o bezveznjaku i živčanom tipu. Čak i da se izuzme iskaz svjedoka KA, koja je u zavadi sa tužiteljem i u sporu sa njenim suprugom, iskazima svjedoka JV i VV u dovoljnoj mjeri je potvrđeno da je tužitelj ružno I neprimjereno govorio o tuženiku kao poslodavcu, a njihovom iskazu sud je povjerovao jer oni nisu u srodstvu, niti u zavadi ni sa jednom parničnom strankom, a niti imaju bilo kakav interes za razrješenje ovoga parničnog postupka.

48. Tuženik je dokazao da je tužitelj putem maila koristio neprimjeren rječnik prema tuženiku kao poslodavcu, sa izraženim nepoštivanjem, vrijeđanjem poslodavca kao čovjeka i odvjetnika, što je potvrdio i svjedok ZA, no kako sud nije imao na uvidu ovaj mail, nije mogao pouzdano provjeriti navode tuženika da mu je tužitelj osim naprijed navedenog, prijetilo i prijavama koje će uništiti njegov društveni položaji materijalni opstanak, pa se taj dio navoda smatra nedokazanim.

49. Iskazu saslušanog tuženika i svjedoka CV, SA i PA sud je poklonio vjeru, a njihovim iskazima su u cijelosti potvrđeni navodi iz opomene i poziva na iznošenje obrane i iz samog otkaza.

50. Ovakvi postupci tužitelja utvrđeni opomenom, pozivom na iznošenje obrane i otkazom, a koji su potvrđeni i tijekom ovoga parničnog postupka, po mišljenu ovoga suda predstavljaju tešku povredu obveza iz radnog odnosa, tužitelj je kao radnik, počinio osobito tešku povredu obveze radnog odnosa i to u vezi s povredom osobe poslodavca, njegova dostojanstva, časti i ugleda, a osobito teškom povredom iz radnog odnosa smatra se i to što je pod sredstvom tužitelja kao radnika došlo do opozivanja punomoći tuženiku kao poslodavcu i preuzimanja većeg broja stranaka – predmeta od strane drugog odvjetničkog ureda. Imajući u vidu navedeno tužitelj je ovakvim svojim radnjama, počinio osobito tešku povredu obveza iz radnog odnosa, dakle sud je utvrdio postojanje skrivljenog ponašanja tužitelja za otkaz, pa je stoga otkaz ugovora o radu zakonit i dopušten.

51. Upozoravanje na obvezu iz radnog odnosa i omogućavanje obrane iz čl.119.ZR nije samo sebi svrha, pa eventualni propust poslodavca da prije redovitog otkaza ugovora o radu zbog skrivljenog ponašanja radnika pisano upozori na obvezu iz radnog odnosa i na mogućnost otkaza ne znači da je riječ o povredi postupka otkazivanja ugovora o radu koja uvijek dovodi do nedopuštenosti otkaza. U određenim okolnostima nije opravdano očekivati da poslodavac prethodno da radniku mogućnost iznošenja obrane.

52. Da li postoje okolnosti zbog kojih nije bilo opravdano od tuženika kao poslodavca očekivati da tuženik omogući radniku da iznese svoju obranu odnosno da tuženik kao poslodavac pričeka iznošenje obrane, u smislu članka 119. Zakona o radu ("Narodne novine" broj 93/14, 127/17 i 98/19; dalje: ZR) prosuđuje se u svakom konkretnom pojedinačnom slučaju.

53. Sukladno članku 119. ZR poslodavac nije uvijek u obvezi omogućiti radniku iznošenje obrane, a ta obveza tereti poslodavca, samo u nekim posebnim slučajevima, primjerice, ako bi postojale okolnosti zbog koji nikako nije opravdano od poslodavca očekivati da to učini. Naime, takva obveza neće teretiti poslodavca, ako prema općem mišljenju od toga istog poslodavca ne bi bilo i razumno i opravdano očekivati da radniku omogući iznošenje obrane, npr. ako je radnik na radu učinio neku osobito tešku povredu obveze radnog odnosa i to u vezi s povredom osobe poslodavca. Ipak uskrata mogućnosti iznošenja obrane zapravo je restriktivno dozvoljena poslodavcu i može biti i tek kako relevantna, ako bi radnikova obrana da je iznesena, odvratila poslodavca od donošenja odluke o otkazu, jer bi radnik na taj način svoje ponašanje opravdao (npr. radnik bi verbalni sukob s nadređenom osobom opravdao dugotrajnim, neprimjerenim ponašanjem te osobe ili drugim važnim razlogom za poslodavca). Dakle, poslodavac za neprihvaćanje ili nedavanje mogućnosti obrane radniku prije otkaza, mora imati izrazito prihvatljivo opravdanje. Znači obveza poslodavca da omogući radniku iznošenje obrane prije otkazivanja ugovora o radu relativna je, ovo stoga što poslodavac neće omogućiti radniku iznošenje obrane kada je očito da uslijed svih okolnosti proizlazi kako se iznošenjem obrane namjera poslodavca da otkaže ugovor o radu ne bi promijenila odnosno, ako postoje okolnosti zbog kojih nije opravdano očekivati od poslodavca da omogući obranu radniku, a koje okolnosti su takve prirode da iz njih proizlazi kako se iznošenjem obrane namjera poslodavca da otkaže ugovor o radu ne bi promijenila, a svrha ove obrane je da radnik ukaže poslodavcu na okolnosti koje ne opravdavaju otkazivanje ugovora o radu. To što radniku eventualno nije dana mogućnost iznošenje obrane prije donošenja odluke o otkazu ugovora o radu, „relativno je bitna povreda postupka na strani poslodavca“, te ne utječe na zakonitost otkazivanja ugovora o radu, ako postoje valjani razlozi.

54. Kako je utvrđeno da je tužitelj kao radnik kontinuirano širio negativne i neistinite informacije o tuženiku kao poslodavcu osobno, te o radu odvjetničkog ureda, da je pred drugima iznosio neistine o poslodavcu i vrijeđao ga, da je drugima iznosio detalje u vezi postupka koje je saznao radeći kod tuženika, iznosio neistine o poslodavcu, dovodio u pitanje njegovu stručnost pred strankama odvjetničkog ureda i pred onima koji su rodbinskim vezama sa strankama odvjetničkog ureda, a što je kao posljedicu imalo opozivanje punomoći za zastupanje (od strane EV, Cvetka Uskok, TV, UV, OV, ČV, DV i RAG u dva predmeta i BV), a koje stranke su u dogovoru s drugim odvjetničkim uredom, a pod utjecajem tužiteljice kao radnika otišle kod drugog odvjetnika. U ovakvim okolnostima postoji opravdan razlog da tuženik kao poslodavac ne omogući iznošenje obrane radniku, pa čak i da odustane od prvotne odluke da se radniku omogući iznošenje obrane, kao što je to učinio tuženik, koji je omogućio tužitelju da iznese obranu, ali nije pričekao da protekne rok u kojem je tužitelj obranu bio dužan iznijeti, nego je prije isteka toga roka sačinio odluku o otkazu ugovora o radu. Ovo pogotovo imajući u vidu to što je tuženik u svom iskazu naveo da je zamolio tužitelja da prestane s ovakvim postupanjem kojim šteti ugledu tuženika i vrijeđa njegovu osobu, te da je u očekivanju iznošenja tužiteljeve obrane uslijedilo još jedno otkazivanje punomoći od strane stranke po uputi tužitelja, što je za tuženika sve bilo stresno, jer je stranka došla u njegov ured i pred drugim strankama zatražila povrat predmeta i otkazivanje punomoći, pa se tuženik ozbiljno zabrinuo za opstanak svog ureda i vlastitu egzistenciju, jer je tek tada posto svjestan da se radi o većem broju odlaska stranaka iz ureda tuženika, a po uputi tužitelja.

55. Imajući u vidu da je sud utvrdio da je otkaz u formalnom i materijalnom smislu u cijelosti zakonit i dopušten, te da je odbio kao neosnovan dio tužbenog zahtjeva za utvrđenjem nezakonitim i nedopuštenim otkaza (pod toč.I.1. izreke), odbio je i dio tužbenog zahtjeva za sudski raskid ugovora o radu (pod toč.I.2. izreke) i naknadu štete nastale raskidom (pod toč.I.3. izreke), kao i tužbeni zahtjev za isplatu plaće od raskida ugovora do njenog zapošljavanja kod novog poslodavca(pod toč.I.4. izreke).

56. Sud nije izvodio dokaz grafološkim vještačenjem i pribavom od Hrvatske pošte podataka o osobama koje su slale kuverte koje su u preslikama dostavljene na spis, na okolnost da je upravo tužitelj slao strankama dopise o otkazu punomoći, ovo stoga što je o tome tko je potaknuo stranke na otkazivanje punomoči tuženiku utvrdio iz ostalih dokaza izvedenih tijekom ovoga postupka-iz iskaza svjedoka, pa su se ovi dokazi ukazali kao nepotrebni.

57. O troškovima postupka odlučeno je temeljem čl. 154. st. 1. uz primjenu čl. 155. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22; dalje: ZPP), imajući u vidu vrijednost predmeta spora (u iznosu od 14.787,93 EUR) i Tarifu o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 142/12, 103,14, 118/14, 107/15, 37/22, 126/22 i 138/23; dalje: OT), te su tuženiku priznati troškovi na ime sastava odgovora na tužbu, zastupanja na šest ročišta na kojima su se izvodili dokazi i raspravljalo o glavnoj stvari (i to ročišta od 14. listopada 2021., 28. travnja 2022., 13. rujna 2022., 8. prosinca 2022., 26. kolovoza 2025. i 10. listopada 2025.), te na ime sastava četiri obrazložena podneska (i to podneska od 2. srpnja 2021., 28. rujna 2021., 28. listopada 2021. i 25. travnja 2022.), svaka radnja po 500,00 EUR, i zastupanja na odgođenom ročištu od 11. svibnja 2021. u iznosu 125,00 EUR, što ukupno iznosi 5.625,00 EUR.

58. Tuženiku je također temeljem istih kriterija priznat trošak u iznosu od 193,78 EUR na ime sudske pristojbe na tužbu, 193,78 EUR na ime sudske pristojbe na presudu i iznos od 96,89 EUR na ime troška sudske pristojbe na odgovor na tužbu što ukupno iznosi 484,45 EUR.

59. Imajući u vidu ovako utvrđene troškove, tuženiku je na ime sveukupnog parničnog troška priznat iznos od 6.109,45 EUR.

60. Iskazivanje dosuđenoga iznosa u eurima izvršeno je uz primjenu fiksnog tečaja konverzije sukladno pravilima za preračunavanje i zaokruživanje koja su utvrđena Zakonom o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj ("Narodne novine" broj 57/22 i 88/22).

U Županji 21. studenog 2025.

Sudac

Helena Zetić

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude i rješenja nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana.

Ako stranka nije pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje, a uredno je obaviještena o ročištu, smatrat će se da joj je dostava presude obavljena onoga dana kada je održano ročište na kojem se presuda objavljuje.

Rok za žalbu za stranku koja je uredno pozvana na ročište za objavu presude teče od dana kada je održano ročište na kojem se presuda objavljuje (čl. 335. st. 9. ZPP-a).

Stranci koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojoj se presuda objavljuje, sud će presudu dostaviti prema odredbama ovog zakona o dostavi pismena, te tada rok za žalbu počinje teći od dana primitka ovjerenog prijepisa presude.

Žalba se podnosi ovome sudu pismeno, a o istoj odlučuje nadležni županijski sud.

O tom obavijest:

1. Tužitelj po punomoćniku Dragi Aćimoviću, odvjetniku u Osijeku,

2. Tuženik po punomoćniku Hani Lukić Hob, odvjetniku u Vinkovcima.