Republika Hrvatska

Općinski sud u Sisku

Sisak, Trg Ljudevita Posavskog 5

Poslovni broj: P-410/2024-25

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A  I  R J E Š E N J E

Općinski sud u Sisku po sucu toga suda Andrei Vasiljević, u pravnoj stvari tužitelja FČ, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupanog po punomoćnici Matei Begić, odvjetnici u Sisku, protiv tuženice Addiko Bank d.d. Zagreb, OIB 14036333877, zastupane po Odvjetničkom društvu Šavorić & Partneri iz Zagreba, radi ništetnosti i isplate, nakon glavne rasprave održane i zaključene 7. listopada 2025., u prisutnosti punomoćnika stranaka, temeljem članka 335. stavak 4. Zakona o parničnom postupku, 21. studenog 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Utvrđuje se da su ništetne odredbe članka 3. i 6. Ugovora o kreditu broj 406- 45/2007 , sklopljenog dana 31. svibnja 2007. između tužitelja FČ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kao korisnika kredita i tuženika Addiko banka d.d., Zagreb, Slavonska avenija 6, OIB: 14036333877, Podružnica Sisak, S.S. Kranjčevića 11, Sisak, kao kredito u dijelu u kojem je tužitelj obvezan platiti kamatu po godišnjoj kamatnoj stopi koja je promjenjiva sukladno odluci tuženika, a preko ugovorene kamatne stope od 6,50% godišnje.

II. Nalaže se tuženiku Addiko banka d.d., Zagreb, Slavonska avenija 6, OIB: 14036333877, Podružnica Sisak, S.S. Kranjčevića 11, Sisak, da tužitelju FČ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], isplati kamate na iznos od 434,14 eur u roku od 15 dana, sa zakonskom zateznom kamatom koja teče kako slijedi:

- na iznos od 5,49 eur počev od 31.03.2008. pa do 30. rujna 2015.

- na iznos od 5,65 eur počev od 30.04.2008. pa do 30. rujna 2015.

- na iznos od 5,60 eur počev od 31.05.2008. pa do 30. rujna 2015.

- na iznos od 5,40 eur počev od 30.06.2008. pa do 30. rujna 2015.

- na iznos od 5,40 eur počev od 31.07.2008. pa do 30. rujna 2015.

- na iznos od 5,36 eur počev od 31.08.2008. pa do 30. rujna 2015.

- na iznos od 5,31 eur počev od 30.09.2008. pa do 30. rujna 2015.

- na iznos od 5,34 eur počev od 31.10.2008. pa do 30. rujna 2015.

- na iznos od 5,55 eur počev od 30.11.2008. pa do 30. rujna 2015.

- na iznos od 5,67 eur počev od 31.12.2008. pa do 30. rujna 2015.

- na iznos od 5,38 eur počev od 31.01.2009. pa do 30. rujna 2015.

- na iznos od 5,82 eur počev od 28.02.2009. pa do 30. rujna 2015.

- na iznos od 5,76 eur počev od 31.03.2009. pa do 30. rujna 2015.

- na iznos od 5,63 eur počev od 30.04.2009. pa do 30. rujna 2015.

- na iznos od 5,62 eur počev od 31.05.2009. pa do 30. rujna 2015.

- na iznos od 5,55 eur počev od 30.06.2009. pa do 30. rujna 2015.

- na iznos od 5,52 eur počev od 31.07.2009. pa do 30. rujna 2015.

- na iznos od 5,47 eur počev od 31.08.2009. pa do 30. rujna 2015.

- na iznos od 5,37 eur počev od 30.09.2009. pa do 30. rujna 2015.

- na iznos od 5,41 eur počev od 31.10.2009. pa do 30. rujna 2015.

- na iznos od 5,31 eur počev od 30.11.2009. pa do 30. rujna 2015.

- na iznos od 5,35 eur počev od 31.12.2009. pa do 30. rujna 2015.

- na iznos od 5,29 eur počev od 31.01.2010. pa do 30. rujna 2015.

- na iznos od 5,39 eur počev od 28.02.2010. pa do 30. rujna 2015.

- na iznos od 5,39 eur počev od 31.03.2010. pa do 30. rujna 2015.

- na iznos od 5,38 eur počev od 30.04.2010. pa do 30. rujna 2015.

- na iznos od 5,42 eur počev od 31.05.2010. pa do 30. rujna 2015.

- na iznos od 5,37 eur počev od 30.06.2010. pa do 30. rujna 2015.

- na iznos od 5,52 eur počev od 31.07.2010. pa do 30. rujna 2015.

- na iznos od 5,59 eur počev od 31.08.2010. pa do 30. rujna 2015.

- na iznos od 5,68 eur počev od 30.09.2010. pa do 30. rujna 2015.

- na iznos od 5,64 eur počev od 31.10.2010. pa do 30. rujna 2015.

- na iznos od 5,63 eur počev od 30.11.2010. pa do 30. rujna 2015.

- na iznos od 5,81 eur počev od 31.12.2010. pa do 30. rujna 2015.

- na iznos od 5,84 eur počev od 31.01.2011. pa do 30. rujna 2015.

- na iznos od 5,72 eur počev od 28.02.2011. pa do 30. rujna 2015.

- na iznos od 5,69 eur počev od 31.03.2011. pa do 30. rujna 2015.

- na iznos od 5,70 eur počev od 30.04.2011. pa do 30. rujna 2015.

- na iznos od 5,57 eur počev od 31.05.2011. pa do 30. rujna 2015.

- na iznos od 5,68 eur počev od 30.06.2011. pa do 30. rujna 2015.

- na iznos od 5,91 eur počev od 31.07.2011. pa do 30. rujna 2015.

- na iznos od 6,10 eur počev od 31.08.2011. pa do 30. rujna 2015.

- na iznos od 6,21 eur počev od 30.09.2011. pa do 30. rujna 2015.

- na iznos od 5,68 eur počev od 31.10.2011. pa do 30. rujna 2015.

- na iznos od 5,57 eur počev od 30.11.2011. pa do 30. rujna 2015.

- na iznos od 5,57 eur počev od 31.12.2011. pa do 30. rujna 2015.

- na iznos od 5,58 eur počev od 31.01.2012. pa do 30. rujna 2015.

- na iznos od 5,62 eur počev od 29.02.2012. pa do 30. rujna 2015.

- na iznos od 5,57 eur počev od 31.03.2012. pa do 30. rujna 2015.

- na iznos od 5,48 eur počev od 30.04.2012. pa do 30. rujna 2015.

- na iznos od 5,43 eur počev od 31.05.2012. pa do 30. rujna 2015.

- na iznos od 5,38 eur počev od 30.06.2012. pa do 30. rujna 2015.

- na iznos od 5,31 eur počev od 31.07.2012. pa do 30. rujna 2015.

- na iznos od 5,21 eur počev od 31.08.2012. pa do 30. rujna 2015.

- na iznos od 5,12 eur počev od 30.09.2012. pa do 30. rujna 2015.

- na iznos od 4,99 eur počev od 31.10.2012. pa do 30. rujna 2015.

- na iznos od 5,03 eur počev od 30.11.2012. pa do 30. rujna 2015.

- na iznos od 4,97 eur počev od 31.12.2012. pa do 30. rujna 2015.

- na iznos od 4,89 eur počev od 31.01.2013. pa do 30. rujna 2015.

- na iznos od 4,69 eur počev od 28.02.2013. pa do 30. rujna 2015.

- na iznos od 4,71 eur počev od 31.03.2013. pa do 30. rujna 2015.

- na iznos od 4,67 eur počev od 30.04.2013. pa do 30. rujna 2015.

- na iznos od 4,63 eur počev od 31.05.2013. pa do 30. rujna 2015.

- na iznos od 4,43 eur počev od 30.06.2013. pa do 30. rujna 2015.

- na iznos od 4,38 eur počev od 31.07.2013. pa do 30. rujna 2015.

- na iznos od 4,29 eur počev od 31.08.2013. pa do 30. rujna 2015.

- na iznos od 4,24 eur počev od 30.09.2013. pa do 30. rujna 2015.

- na iznos od 4,21 eur počev od 31.10.2013. pa do 30. rujna 2015.

- na iznos od 4,15 eur počev od 30.11.2013. pa do 30. rujna 2015.

- na iznos od 4,09 eur počev od 31.12.2013. pa do 30. rujna 2015.

- na iznos od 4,04 eur počev od 31.01.2014. pa do 30. rujna 2015.

- na iznos od 3,29 eur počev od 28.02.2014. pa do 30. rujna 2015.

- na iznos od 3,90 eur počev od 31.03.2014. pa do 30. rujna 2015.

- na iznos od 3,83 eur počev od 30.04.2014. pa do 30. rujna 2015.

- na iznos od 3,73 eur počev od 31.05.2014. pa do 30. rujna 2015.

- na iznos od 3,62 eur počev od 30.06.2014. pa do 30. rujna 2015.

- na iznos od 3,55 eur počev od 31.07.2014. pa do 30. rujna 2015.

- na iznos od 3.50 eur počev od 31.08.2014. pa do 30. rujna 2015.

- na iznos od 3,43 eur počev od 30.09.2014. pa do 30. rujna 2015.

- na iznos od 3,34 eur počev od 31.10.2014. pa do 30. rujna 2015.

- na iznos od 3,29 eur počev od 30.11.2014. pa do 30. rujna 2015.

- na iznos od 3,21 eur počev od 31.12.2014. pa do 30. rujna 2015.

- na iznos od 3,12 eur počev od 31.01.2015. pa do 30. rujna 2015.

- na iznos od 3,04 eur počev od 28.02.2015. pa do 30. rujna 2015.

- na iznos od 2,95 eur počev od 31.03.2015. pa do 30. rujna 2015.

- na iznos od 2,86 eur počev od 30.04.2015. pa do 30. rujna 2015.

- na iznos od 2,76 eur počev od 31.05.2015. pa do 30. rujna 2015.

- na iznos od 2,67 eur počev od 30.06.2015. pa do 30. rujna 2015. sve do 31. srpnja 2015. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od 1. kolovoza 2015. pa do 1. siječnja 2023., po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatim za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. sa zakonskom zateznom kamatom koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena a od 30. prosinca 2023. pa do isplate uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

III. Utvrđuje se da su ništetne odredbe članka 4. Ugovora o kreditu broj 406- 45/2007, sklopljenog 31. svibnja 2007. između tužitelja FČ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kao korisnika kredita i tuženika Addiko banka d.d., Zagreb, Slavonska avenija 6, OIB: 14036333877, Podružnica Sisak, S. S. Kranjčevića 11, Sisak, kao kreditora u dijelu u kojem je ugovorena otplata kredita uz korištenje valutne klauzule vezane za CHF.

IV. Nalaže se tuženiku Addiko banka d.d., Zagreb, Slavonska avenija 6, OIB: 14036333877, Podružnica Sisak, S.S. Kranjčevića 11, Sisak, da tužitelju FČ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], isplati kamate na iznos od 4.109,22 eur u roku od 15 dana, sa zakonskom zateznom kamatom i to:

- na iznos od 0,33 eur počev od 30.09.2007. pa do 30. rujna 2015.

- na iznos od 0,72 eur počev od 31.12.2007. pa do 30. rujna 2015.

- na iznos od 1,53 eur počev od 29.02.2008. pa do 30. rujna 2015.

- na iznos od 0,14 eur počev od 31.03.2008. pa do 30. rujna 2015.

- na iznos od 5,68 eur počev od 30.04.2008. pa do 30. rujna 2015.

- na iznos od 4,79 eur počev od 31.05.2008. pa do 30. rujna 2015.

- na iznos od 0,40 eur počev od 31.07.2008. pa do 30. rujna 2015.

- na iznos od 0,72 eur počev od 31.10.2008. pa do 30. rujna 2015.

- na iznos od 7,84 eur počev od 30.11.2008. pa do 30. rujna 2015.

- na iznos od 12,23 eur počev od 31.12.2008. pa do 30. rujna 2015.

- na iznos od 4,24 eur počev od 31.01.2009. pa do 30. rujna 2015.

- na iznos od 18,85 eur počev od 28.02.2009. pa do 30. rujna 2015.

- na iznos od 17,77 eur počev od 31.03.2009. pa do 30. rujna 2015.

- na iznos od 14,67 eur počev od 30.04.2009. pa do 30. rujna 2015.

- na iznos od 15,39 eur počev od 31.05.2009. pa do 30. rujna 2015.

- na iznos od 14,14 eur počev od 30.06.2009. pa do 30. rujna 2015.

- na iznos od 14,15 eur počev od 31.07.2009. pa do 30. rujna 2015.

- na iznos od 13,52 eur počev od 31.08.2009. pa do 30. rujna 2015.

- na iznos od 11,36 eur počev od 30.09.2009. pa do 30. rujna 2015.

- na iznos od 13,77 eur počev od 31.10.2009. pa do 30. rujna 2015.

- na iznos od 11,65 eur počev od 30.11.2009. pa do 30. rujna 2015.

- na iznos od 13,85 eur počev od 31.12.2009. pa do 30. rujna 2015.

- na iznos od 12,98 eur počev od 31.01.2010. pa do 30. rujna 2015.

- na iznos od 17,39 eur počev od 28.02.2010. pa do 30. rujna 2015.

- na iznos od 18,63 eur počev od 31.03.2010. pa do 30. rujna 2015.

- na iznos od 19,49 eur počev od 30.04.2010. pa do 30. rujna 2015.

- na iznos od 21,83 eur počev od 31.05.2010. pa do 30. rujna 2015.

- na iznos od 21,36 eur počev od 30.06.2010. pa do 30. rujna 2015.

- na iznos od 28,16 eur počev od 31.07.2010. pa do 30. rujna 2015.

- na iznos od 31,72 eur počev od 31.08.2010. pa do 30. rujna 2015.

- na iznos od 36,25 eur počev od 30.09.2010. pa do 30. rujna 2015.

- na iznos od 36,43 eur počev od 31.10.2010. pa do 30. rujna 2015.

- na iznos od 37,47 eur počev od 30.11.2010. pa do 30. rujna 2015.

- na iznos od 45,24 eur počev od 31.12.2010. pa do 30. rujna 2015.

- na iznos od 48,30 eur počev od 31.01.2011. pa do 30. rujna 2015.

- na iznos od 45,49 eur počev od 28.02.2011. pa do 30. rujna 2015.

- na iznos od 46,10 eur počev od 31.03.2011. pa do 30. rujna 2015.

- na iznos od 48,19 eur počev od 30.04.2011. pa do 30. rujna 2015.

- na iznos od 45,17 eur počev od 31.05.2011. pa do 30. rujna 2015.

- na iznos od 51,26 eur počev od 30.06.2011. pa do 30. rujna 2015.

- na iznos od 61,43 eur počev od 31.07.2011. pa do 30. rujna 2015.

- na iznos od 70,71 eur počev od 31.08.2011. pa do 30. rujna 2015.

- na iznos od 77,14 eur počev od 30.09.2011. pa do 30. rujna 2015.

- na iznos od 58,93 eur počev od 31.10.2011. pa do 30. rujna 2015.

- na iznos od 56,84 eur počev od 30.11.2011. pa do 30. rujna 2015.

- na iznos od 59,05 eur počev od 31.12.2011. pa do 30. rujna 2015.

- na iznos od 61,59 eur počev od 31.01.2012. pa do 30. rujna 2015.

- na iznos od 65,59 eur počev od 29.02.2012. pa do 30. rujna 2015.

- na iznos od 66,18 eur počev od 31.03.2012. pa do 30. rujna 2015.

- na iznos od 64,57 eur počev od 30.04.2012. pa do 30. rujna 2015.

- na iznos od 65,28 eur počev od 31.05.2012. pa do 30. rujna 2015.

- na iznos od 66,16 eur počev od 30.06.2012. pa do 30. rujna 2015.

- na iznos od 65,75 eur počev od 31.07.2012. pa do 30. rujna 2015.

- na iznos od 63,85 eur počev od 31.08.2012. pa do 30. rujna 2015.

- na iznos od 62,97 eur počev od 30.09.2012. pa do 30. rujna 2015.

- na iznos od 59,87 eur počev od 31.10.2012. pa do 30. rujna 2015.

- na iznos od 64,17 eur počev od 30.11.2012. pa do 30. rujna 2015.

- na iznos od 64,98 eur počev od 31.12.2012. pa do 30. rujna 2015.

- na iznos od 64,18 eur počev od 31.01.2013. pa do 30. rujna 2015.

- na iznos od 57,93 eur počev od 28.02.2013. pa do 30. rujna 2015.

- na iznos od 62,10 eur počev od 31.03.2013. pa do 30. rujna 2015.

- na iznos od 63,41 eur počev od 30.04.2013. pa do 30. rujna 2015.

- na iznos od 64,77 eur počev od 31.05.2013. pa do 30. rujna 2015.

- na iznos od 58,33 eur počev od 30.06.2013. pa do 30. rujna 2015.

- na iznos od 59,36 eur počev od 31.07.2013. pa do 30. rujna 2015.

- na iznos od 58,44 eur počev od 31.08.2013. pa do 30. rujna 2015.

- na iznos od 59,34 eur počev od 30.09.2013. pa do 30. rujna 2015.

- na iznos od 61,71 eur počev od 31.10.2013. pa do 30. rujna 2015.

- na iznos od 62,28 eur počev od 30.11.2013. pa do 30. rujna 2015.

- na iznos od 63,63 eur počev od 31.12.2013. pa do 30. rujna 2015.

- na iznos od 64,51 eur počev od 31.01.2014. pa do 30. rujna 2015.

- na iznos od 61,74 eur počev od 28.02.2014. pa do 30. rujna 2015.

- na iznos od 65,06 eur počev od 31.03.2014. pa do 30. rujna 2015.

- na iznos od 66,06 eur počev od 30.04.2014. pa do 30. rujna 2015.

- na iznos od 64,39 eur počev od 31.05.2014. pa do 30. rujna 2015.

- na iznos od 63,29 eur počev od 30.06.2014. pa do 30. rujna 2015.

- na iznos od 63,76 eur počev od 31.07.2014. pa do 30. rujna 2015.

- na iznos od 65,13 eur počev od 31.08.2014. pa do 30. rujna 2015.

- na iznos od 66,31 eur počev od 30.09.2014. pa do 30. rujna 2015.

- na iznos od 66,43 eur počev od 31.10.2014. pa do 30. rujna 2015.

- na iznos od 68,23 eur počev od 30.11.2014. pa do 30. rujna 2015.

- na iznos od 69,44 eur počev od 31.12.2014. pa do 30. rujna 2015.

- na iznos od 68,96 eur počev od 31.01.2015. pa do 30. rujna 2015.

- na iznos od 69,52 eur počev od 28.02.2015. pa do 30. rujna 2015.

- na iznos od 69,52 eur počev od 31.03.2015. pa do 30. rujna 2015.

- na iznos od 69,52 eur počev od 30.04.2015. pa do 30. rujna 2015.

- na iznos od 69,52 eur počev od 31.05.2015. pa do 30. rujna 2015.

- na iznos od 69,52 eur počev od 30.06.2015. pa do 30. rujna 2015.

- na iznos od 69,52 eur počev od 31.07.2015. pa do 30. rujna 2015.

- na iznos od 69,52 eur počev od 31.08.2015. pa do 30. rujna 2015.

- na iznos od 69,52 eur počev od 30.09.2015. pa do 30. rujna 2015. sve do 31. srpnja 2015. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od 1. kolovoza 2015. pa do 1. siječnja 2023., po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatim za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. sa zakonskom zateznom kamatom koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena a od 30. prosinca 2023. pa do isplate uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

V. Sa preostalim dijelom tužbenog zahtjeva tužitelj se odbija.

VI. Nalaže se tuženiku Addiko bank d.d., Zagreb, Slavonska avenija 6, OIB: 14036333877, Podružnica Sisak, S.S. Kranjčevića 11, Sisak, da tužitelju FČ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], naknadi trošak u iznosu od 331,80 eur, zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, tekućom od 21. studenog 2025. pa do isplate, u roku od 15 dana.

r i j e š i o  j e

I. Dopušta se preinaka tužbenog zahtjeva koja glasi:

"Utvrđuje se da su ništetne odredbe članka 4. Ugovora o kreditu broj 406- 45/2007 , sklopljenog dana 31. svibnja 2007. između tužitelja FČ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kao korisnika kredita i tuženika Addiko banka d.d., Zagreb, Slavonska avenija 6, OIB: 14036333877, Podružnica Sisak, S.S. Kranjčevića 11, Sisak, kao kreditora u dijelu u kojem je ugovorena otplata kredita uz korištenje valutne klauzule vezane za CHF."

Obrazloženje

1. Tužitelj FČ, [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], (dalje tužitelj) u tužbi zaprimljenoj kod ovog suda 20. studenog 2018. navodi da je 31. svibnja 2007., kao korisnik kredita sklopio s tuženikom Addiko bank d.d., Slavonska avenija 6, OIB 14036333877 (dalje tuženik), kao davateljem kredita, Ugovor o kreditu br. 406- 45/2007 i to za kredit u kunskoj protuvrijednosti iznosa od 23.863,00 CHF, prema srednjem tečaju tuženika. Stranke su ugovorile i promjenjivu kamatnu stopu temeljem odluke o kamatnim stopama Addiko bank d.d., koja na dan sklapanja ugovora, iznosi 6,50%. Nakon sklapanja Ugovora tuženik je prvotno ugovorenu kamatnu stopu jednostrano mijenjao. Tužitelj tvrdi da su ugovorne odredbe o promjenjivosti kamatne stope bez pravnog učinka jer je istima ugovoreno da tuženik ima pravo jednostrano mijenjati kamatu za koju tužitelj tvrdi da zapravo predstavlja cijenu za korištenje kredita. Tužitelj potražuje da mu tuženik isplati iznos od 33.710,68 kn, na ime razlike anuiteta kroz utuženo razdoblje od 30. kolovoza 2007. do 30. studenog 2015., sa pripadajućim zakonskim kamatama i troškovima postupka.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu navodi da se protivi tužbi kako po osnovu, tako i visini, smatra da su utvrđeni parametri i metode izračuna parametra koji utječu na izračun tuženika o promjeni kamatne stope, kao i valutne klauzule, tužitelj je potpisom ugovora pristala na promjenjivu kamatnu stopu sukladno Odluci banke, te valutnu klauzulu. Promjena kamatne stope i rast CHF-a, nije posljedica nesavjesnosti i nepoštenja tuženika, već objektivnih tržišnih okolnosti. Tuženik ističe i prigovor zastare predmetnog potraživanja. Tuženik također ističe kako se u ovom postupku na tužitelja ne primjenjuju odredbe o Zakonu o zaštiti potrošača budući da tužitelj nije potrošač, sukladno odredbama navedenog Zakona. Isto tako ističe da je tužitelj sklopio sa tuženikom ugovor o konverziji pa sukladno navedenom, navedeni kredit je zamjenjiv novim kreditom, raniji kredit je prestao postojati te ne može postojati niti tražbina tužitelja.

3. Podneskom od 21. siječnja 2020. tužitelj je uredio tužbeni zahtjev kojim potražuje isplatu novčanog iznosa od 3.264,67 kn, temeljem ništetne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi, te isplatu novčanog iznosa od 32.591,07 kn temeljem ništetne odredbe o valutnoj klauzuli. Isto tako traži utvrđenje ništetnosti ugovornih odredbi vezanih za promjenjivu kamatnu stopu iznad ugovorene kamatne stope 6,50% te utvrđenje ništetnosti ugovornih odredbi vezanih uz otplatu kredita uz korištenje valutne klauzule vezane za CHF. Navedeni podnesak je tuženiku predan 12. veljače 2020. te tuženik navodi da se protivi preinaci tužbenog zahtjeva te ističe da se u konkretnom predmetu ne radi o potrošačkom ugovoru iz razloga što je tužitelj imao OPG, pa sukladno definiciji zakona, nije potrošač. Podneskom od 10. rujna 2025. tužitelj je izvršio konverziju ukupnog i pojedinačnog mjesečno iznosa iz kuna u eur.

4. Rješenjem od 29. rujna 2020. sud je dopustio preinaku tužbenog zahtjeva i povišenje za iznos od 2.145,06 kn, a budući da se radi o povišenju nakon provedenog vještačenja sud smatra da su ispunjeni uvjeti iz članka 190. stavak 2. ZPP-a za dopuštenje ove preinake. Nadalje podneskom od 21. siječnja 2020. tužitelj je samo razdvojio potraživanje s osnova kamate i potraživanja s osnova glavnice, dočim je iz prvotno postavljenog tuženog zahtjeva razvidno da su tražena oba anuiteta, a samo nije traženo utvrđenje ništetnosti ugovornih odredbi vezanih uz valutnu klauzulu. Sukladno navedenom, tužitelj je potražuje podneskom od 21. siječnja 2020. Kako navedena preinaka iz točke 3. petita tužbe predstavlja doista preinaku tužbenog zahtjeva nakon što se tuženik upustio u raspravljanje, a kako je u ovom postupku svrsishodno da se u ovom postupku odluči o tom dijelu tužbenog zahtjeva, sud je temelje članka 190. stavak 3. ZPP-a, odlučio kao u izreci ovog rješenja, i dopustio ovu preinaku tužbenog zahtjeva, te odlučio kao u izreci ovog rješenja.

5. U dokaznom postupku sud je izvršio uvid u Ugovor o kreditu (stranice 11-15 spisa), otplatni plan (stranice 16-20 spisa), Aneks ugovora o kreditu (stranice 30-33 spisa), obavijest o provedenoj konverziji i otplatni plan (stranice 51-54 spisa), predračun broj 0244, promotivni materijali tuženika (stranice 172-180, 222 spisa), zapisnik sa 22. Sjednice kreditnog odbora (stranice 231-233 spisa), provedeno je vještačenje po sudskom vještaku Dragani Bubalo, saslušana je svjedokinja EČ, svjedok JČ, tužitelj kao stranka, pročitan je iskaz svjedokinje FČL iz predmeta P-227/2019.

6. Na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno kao i svih dokaza zajedno, te na temelju rezultata cjelokupnog postupka, a sukladno članku 8. ZPP-a ovaj sud smatra da je tužbeni zahtjev djelomično osnovan.

7. Predmet spora je zahtjev tužitelja da sud utvrde ništetnim odredbe Ugovora o kreditu 406-45/2007 od 31. svibnja 2007., u dijelu u kojem je tužitelj dužan platiti kamatu po godišnjoj stopi koja je promjenjiva sukladno odluci o kamatnoj stopi kreditora, a preko ugovorene kamatne stope od 6,50%, te s osnova odredbi ugovora o kreditu vezanih uz valutnu klauzulu u CHF-u.

8. Na temelju priložene dokumentacije utvrđeno je:

- da su tužitelj i tuženik 31. svibnja 2007. sklopili Ugovor o namjenskom kreditu u iznosu kunske protuvrijednosti od 23.863,00 CHF,

- da je ugovorena redovna godišnja kamata od 6,50%, koja je promjenjiva u skladu s Odlukom o kamatnim stopama tuženika,

- da je ugovoreno da se kredit otplaćuje u jednakim mjesečnim anuitetima u kunskoj protuvrijednosti 270,96 CHF, po srednjem tečaju tuženika na dan plaćanja,

- da anuiteti dospijevaju zadnji dan u mjesecu,

- da rok otplate kredita iznosi 10 godina,

- da se redovna kamatna stopa mijenjala tijekom otplate kredita, a što će biti pobliže obrazloženo u nalazu vještaka,

- da su stranke 23. siječnja 2016. sklopile Aneks ugovora o kreditu kojim je izvršena konverzija kredita sukladno Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju (NN 102/15; dalje ZID ZPK/15)

- nesporno je utvrđeno da je tužitelj vlasnik OPG-a, što je bio u vrijeme sklapanja ugovora o kreditu

9. Kako je Ugovor o kreditu sklopljen 31. svibnja 2007. na ovo predmetni obvezno-pravni odnos imaju se primjenjivati odredbe Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine broj: 79/07, 125/07, 79/09, 89/09, 75/09, 133/09, 78/12, 56/13, 41/14, dalje: ZZP/07).

10. Člankom 101. ZZP/07 određeno je da dvojbene i nerazumljive ugovorne odredbe se tumače u smislu koji je povoljniji za potrošača.

11. Člankom 111. ZZP/07 određeno je da se poslovna praksa smatra zavaravajućom ako u konkretnom slučaju, uzimajući u obzir sva obilježja i okolnosti slučaja, kao i ograničenja konkretnog sredstva komunikacije, ne sadrži važne obavijesti koje su, ovisno o kontekstu, potrebne prosječnom potrošaču kako bi mogao donijeti odluku o poslu utemeljenu na potpunoj obavijesti i time ga navede ili je vjerojatno da će ga navesti da donese odluku o poslu koju inače ne bi donio.

12. Tijekom postupka saslušan je tužitelj koji u svom stranačkom iskazu navodi da je po zanimanju poljoprivednik te mu je bio potreban novi traktor pa se kod tuženika otišao raspitati o kreditu. Od strane tuženik mu je ponuđen kredit vezan uz CHF i on nije imao druge solucije za dobivanje kredita. Kredit je podigao za traktor koji je kupio i kojim se bavi poljoprivredom. On je nositelj svog OPG-a te sigurno ne bi kupio traktor da je znao da će doći do takve situacije. Traktor je kupio za osobne potrebe sebe i svoje obitelji, a ne za bavljenje obrtom već za poljoprivredu cijele obitelji, npr. obrada vrta, pripreme hrane za stoku koju su koristili kao hranu i sl. Osobno je svaki mjesec išao ili u poslovnicu tuženika ili je plaćao putem uplatnice rate kredita, nije mogao pregovarati o pojedinačnim odredbama ugovora o kreditu. Kod potpisivanja ugovora nije imao mogućnost izbora uvjeta kredita ili vrste kredita, taj je ugovor stavljen pred njega na stol i on ga je kao takvog mogao samo prihvatiti. Nitko mu ništa nije pojasnio oko pojedinačnih odredbi ugovora o kreditu. Da mu je tko pojasnio kakve će posljedice taj kredit imati na njega, sigurno ga nikada ne bi potpisao. On je ovaj kredit u cijelosti otplatio. Traktorom je proizvodio svu potrebnu hranu za domaćinstvo, npr. luk, grah, krumpir, svo ostalo povrće, hranu za svinje koje su klali za jelo, ali ga je isto tako koristio za pripremu stočne hrane za krave koje je imao u sklopu OPG-a i koristio u svrhu proizvodnje mlijeka.

13. Kako je iz iskaza tužitelja, kao i ugovora o kreditu od 31. svibnja 2007., utvrđeno da banka (tuženik, odnosno njegov prednik), odobrava korisniku kredita (tužitelju), potrošački kredit, stav je suda da je teret dokaza na tuženiku da tužitelj nije potrošač i da se ne radi o potrošačkom kreditu, te da bez obzira što se bavi poljoprivredom kao zanimanjem, traktor nije kupio i za druge potrebe.

14. Dakle, iz iskaza tužitelja, a u istinitost kojeg ovaj sud nije imao razloga sumnjati (između ostalog jer je isti i u skladu s drugim provedenim dokazima- Ugovorom o kreditu), sud je utvrdio da je upravo tužitelj, potrošač, a u smislu čl. 3. toč. 1. Zakona o zaštiti potrošača, budući da su isti u konkretnom slučaju u pravni odnos sa tuženikom (a koji je nedvojbeno trgovac u smislu čl. 3. toč. 2. ZZP budući da je upravo kao bankarska institucija nudio kredite a što u konačnici predstavlja jednu od njegovih osnovnih djelatnosti) sklopio potrošački ugovor, a radi kupnje traktora ne samo za potrebe bavljenja poljoprivredom vlastitog OPG-a, već i za svoje osobne potrebe (proizvodnja hrane za cijelu obitelj).

15. Sud je pročitao u ovom dokaznom postupku, iskaz svjedokinje FČL i BČ, koji su dani u predmetu P-227/2019. Svjedokinja FČL je bila zaposlena u središnjici i u Zagrebu te joj je poznato da su postojali letci i brošure vezano uz kredite, 2005. kredit je bio znatno jeftiniji od onoga u EUR no ne zna da li se strankama objašnjavalo iz kojeg razloga je nastala ta razlika. Svjedokinja BČ u svom iskazu navela je da su krediti u CHF-u imali manju kamatnu stopu, da je ona sa svaki prolazila cijeli kredit i da šalju obavijesti o promjeni kamatne stope. Sud je cijenio iskaz ovih svjedokinja samo vezano uz načelno postupanje tuženika kod odobravanja kredita, a ne i konkretno u odnosu na samog tuženika kao stranku. Iz navedenih iskaza nije se moglo utvrditi da li je tuženik bio upozoravan na bilo kakve nepoznanice vezane uz CHF.

16. Svjedok JČ je bio zaposlen u odjelu koji se bavio razvojem proizvoda i pripreme edukacijskog materijala. Zadatak odjela je bio da djelatnici budu educirani vezano uz sklapanje kredita. Svjedok nema neposrednih saznanja o kreditu koji je podigao tužitelj, pa sud njegov iskaz cijeni samo sukladno ostalim provedenim dokazima jer da li je tuženik educirao svoje zaposlenike ne znači da je dokazano da je i tužitelj kod sklapanja kredita bio na bilo što upozoravan.

17. Odredbom čl. 96. st. 1. i 2. ZZP-a propisano je da ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra se nepoštenom ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, a st. 2. istog čl. da se smatra se da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je ta odredba bila unaprijed formulirana od strane trgovca te zbog toga potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, poglavito ako se radi o odredbi unaprijed formuliranoga standardnog ugovora trgovca. St. 3. istog čl. propisano je da činjenica da se o pojedinim aspektima neke ugovorne odredbe, odnosno o pojedinoj ugovornoj odredbi pojedinačno pregovaralo ne utječe na mogućnost da se ostale odredbe tog ugovora ocijene nepoštenima, ako cjelokupna ocjena ugovora ukazuje na to da se radi o unaprijed formuliranom standardnom ugovoru trgovca, a st. 4. je propisano da ako trgovac tvrdi da se o pojedinoj ugovornoj odredbi u unaprijed sastavljenom standardnom ugovoru pojedinačno pregovaralo, dužan je to dokazati.

18. Nadalje, uvidom u eSpis Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-6632/2017 te s njime povezanog eSpisa Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/12 te presudu Trgovačkog suda u Zagrebu suda od 4. srpnja 2013. poslovni broj P-1401/12 (P-1401/12-102 a kako to proizlazi iz e-spisa) utvrđeno je da se u istom predmetu vodio postupak a povodom podnesene tužbe dana 4. travnja 2012. tužitelja Potrošač, Hrvatski savez udruga za zaštitu potrošača, a protiv banaka, a radi zaštite kolektivnih interesa potrošača. Uvidom u presudu Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/12 od 4. srpnja 2013., a koja je u tom dijelu potvrđena presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-6632/2017-10 od 14. lipnja 2018. i presudom Vrhovnog suda Republike Hrvatske Rev 2221/2018-11 od 3. rujna 2019. utvrđeno je da je istom presudom, između ostalog, utvrđeno da su banke u razdoblju od 1. travnja 2005. do 31. prosinca 2008., povrijedile kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju-ugovorima o kreditima na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja predmetnih ugovora nisu kao trgovci potrošače u cijelosti informirali o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi zaključenja predmetnih ugovora o kreditu, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, pa su time tuženici postupali suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ broj 96/13) i to člancima 81., 82. i 90., a od 7. kolovoza 2007. do 31. prosinca 2008. protivno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ broj: 79/07, 125/07, 75/09, 79/09, 89/09 i 133/09) i to člancima 96. i 97. te suprotno odredbama Zakona o obveznim odnosima.

19. Kolektivni interes potrošača (sadašnjih i budućih), prema navedenoj presudi, temelji se na tome da određeni trgovci u svojim standardnim ugovorima ne koriste određene odredbe koje su nepoštene po kriterijima iz Zakona o zaštiti potrošača i da njihova poslovna praksa ne bude po kriterijima iz Zakona o zaštiti potrošača nepoštena. Iz izreke navedene presude, vidljivo je da se takvo utvrđenje odnosi na ugovore o potrošačkom kreditiranju (što predmetni ugovor je).

20. U odnosu na nepoštene ugovorne odredbe valja reći da je riječ o ugovornim odredbama koje su unaprijed sastavljene za veći broj ugovora i kojima prodavatelj robe ili pružatelj usluga predlaže potrošaču kao drugoj ugovornoj strani uvjete bilo u obliku tzv. Općih uvjeta ili formaliziranog tipskog ugovora na čije sadržaje potrošači najčešće ne mogu utjecati. Osim toga, bitan element koji dovodi do narušavanja ravnopravnosti stranaka predstavlja i sam stupanj informiranosti odnosno obaviještenosti potrošača o uvjetima i sastojcima ugovornog odnosa. Isto proizlazi i niza odluka poput npr. presude suda C-92/11 RWE Vertrieb od 21. ožujka 2013, ECLI:EU:C:2013:180, par. 44; zatim presude C-154-15, C-307/15 i C-308/15 VČ i dr., od 21. prosinca 2016, ECLI:EU:C:2016:980, par. 50 kao i presude suda C-186/16 F i drugi od 20. rujna 2017., ECLI:EU:C:2017:703., par.48, u kojima sud izražava: „…ustaljena je sudska praksa Suda da je informiranje prije sklapanja ugovora o ugovorim uvjetima i posljedicama sklapanja o temeljne važnosti za potrošača. On osobito na osnovi te informacije donosi odluku o tome želi li biti obvezan uvjetima koje su prethodno sastavili prodavatelj robe ili pružatelj usluga…“

21. Stoga razloga je i postupanje tuženika, po pitanju valutne klauzule i kamatne stope, unutar kolektivne tužbe i njezinog puta zaštite, riješeno na način da je utvrđeno kako tuženik nije na transparentan način informirao potrošače o riziku vezanim za švicarski franak, a koji je bio neusporedivo veći u odnosu na takav isti rizik u valutnoj klauzuli vezanoj za euro. Iz navedenih odluka proizlaze utvrđenja prema kojima odredbe kojima se ugovorna glavnica veže za CHF već samim ugovaranjem proizvodi neravnotežu između stranaka na teret potrošača, obzirom da tuženik kao banka prihvaća samo opći rizik valutne klauzule, dok potrošač prihvaća i taj rizik kao i dodatni rizik specifičan za CHF kao valutu utočišta, a ugovorima potrošačima nije dana mogućnost koja bi kompenzirala takve rizike.

22. Naime, u smislu čl. 96. st. 1. i 2. ZZP/07, a koja je u osnovi identična odredbi čl. 49. st. 1. i 2. Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ broj: 41/2014., 110/2015. i 14/2019) propisano je da ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra se nepoštenom ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača. Smatra se da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo, ako je tu odredbu unaprijed formulirao trgovac, zbog čega potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, poglavito ako je riječ o odredbi unaprijed formuliranog standardnog ugovora trgovca. U smislu čl. 98. ZZP-a/07 je propisano da prilikom ocjene je li određena ugovorna odredba poštena, uzimat će se u obzir narav robe ili usluge koji predstavljaju predmet ugovora, sve okolnosti prije i prilikom sklapanja ugovora, ostale ugovorne odredbe, kao i neki drugi ugovor koji, u odnosu na ugovor koji se ocjenjuje, predstavlja glavni ugovor. Čl. 99. ZZP-a/07 je propisano da nije dopušteno ocjenjivati jesu li poštene ugovorne odredbe o predmetu ugovora i cijeni ako su te odredbe jasne, lako razumljive i lako uočljive. Odredbom čl. 102. st. 1. ZZP-a/07 je propisano kako je nepoštena ugovorna odredba ništetna. Čl. 3. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, dalje: ZOO) propisano je kako su sudionici u obveznom odnosu ravnopravni. U smislu čl. 4. ZOO-a propisano je kako u zasnivanju obveznih odnosa i ostvarivanju prava i obveza iz tih odnosa sudionici su dužni pridržavati se načela savjesnosti i poštenja. Čl. 6. ZOO-a propisana je zabrana ostvarivanja prava iz obveznog odnosa suprotno svrsi zbog koje je ono propisom ustanovljeno ili priznato. Nastavno je čl. 7. st. 1. ZOO-a propisano da sudionici pri sklapanju naplatnih pravnih poslova polaze od načela jednake vrijednosti uzajamnih činidaba, dok je čl. 8. ZOO-a propisano da se svatko dužan suzdržati od postupaka kojim se može drugome prouzročiti šteta. Odredbom čl. 10. st. 2. ZOO-a je propisano da je sudionik u obveznom odnosu dužan u ispunjavanju obveze iz svoje profesionalne djelatnosti postupati s povećanom pažnjom, prema pravilima struke i običajima ( pažnja dobrog stručnjaka). U smislu čl. 322. ZOO-a određeno je da je ugovor koji je protivan Ustavu Republike Hrvatske, prisilnim propisima ili moralu društva ništetan, osim ako cilj povrijeđenog pravila ne upućuje na neku drugu pravnu posljedicu ili ako zakon u određenom slučaju ne propisuje što drugo.

23. Presudom Trgovačkog suda u Zagrebu br. P-1401/12 od 4. srpnja 2013. a koja je potvrđena presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske br. Pž- 6632/2017-10 od 14. lipnja 2018., utvrđena je ništetnost takvih odredaba ugovora o potrošačkom kreditu (konkretno odredbe ugovora vezanog za valutnu klauzulu vezanu za CHF i kamatnu stopu), a nastavno takvo utvrđenje, temeljem odredbe čl. 502.c ZPP obvezuju ovaj sud, jer se u ovom predmetu radi o individualnom sporu kojeg je pojedinačni potrošač, ovdje tužitelj, pokrenuo protiv ovdje tuženika a upravo vezano za ugovorne odredbe (kao sadržajno tako i vremenski) o kojima je raspravljao i odluku donio Trgovački sud u Zagrebu u predmetu broj P-1401/12.

24. Obzirom da navedenim presudama Trgovačkog suda u Zagrebu br. P- 1401/12 od 4. srpnja 2013. odnosno Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske br. Pž-6632/2017-10 od 14. lipnja 2018. pružena generalna pravna zaštita kolektivnih interesa i prava svih potencijalnih potrošača, odnosno na valutnu klauzulu i kamatnu stopu, a koja pravna zaštita nema kompenzacijski karakter, tužitelj u predmetnom postupku ima pravo zahtijevati isplatu iznosa preko iznosa po tečaju švicarskog franka na dan isplate kredita, a koji iznosi su neosnovano pripali tuženiku temeljem ništetne ugovorne odredbe (stjecanje bez osnova).

25. Na takvo utvrđenje se dalje nadovezuju činjenice i utvrđenja koja proizlaze iz ovog konkretnog parničnog postupka (obzirom da svakog potrošača valja promatrati neovisno i jedinstveno), i to da je u Ugovoru o kreditu ugovorena valutna klauzula vezana za valutu CHF, činjenice da je tečaj CHF u otplatnom razdoblju znatno rastao (a kako to proizlazi i iz provedenog vještačenja i iskaza tužitelja), te da se o ugovornim odredbama nije pojedinačno pregovaralo niti su same odredbe bile dovoljno jasne i transparentne da bi tužitelj shvatio njihovo značenje i pravne i financijske posljedice takvih odredaba a sam tuženik tužitelja nije upozorio na rizike intervalutarnih promjena vezanoj za švicarski franak, a koji je bio neusporedivo veći u odnosu na takav isti rizik u valutnoj klauzuli vezanoj za eur.

26. Slijedom iznesenog osnovom iskaza tužitelja, ali i samog Ugovora o kreditu, ovaj sud je utvrdio da je tužitelj u svezi predmetnog ugovora o kreditu isključivo pregovarao o visini kredita i mjesečnom anuitetu (tada početnom). Ono što je tužitelju bilo bitno, a u svezi ugovora o kreditu, je bio iznos te u konačnici rata kredita koja će mjesečno opterećivati njegova primanja.

27. Nastavno, u odnosu na odredbu čl. 99. ZZP-a/07, ovaj sud ukazuje na utvrđenje prema kojemu ne pronalazi da bi odredba o valutnoj klauzuli u konkretnom slučaju bila jasna, uočljiva i lako razumljiva. Riječ je o principu koji u svojoj osnovi polazi od zahtjeva za jasnoćom i razumljivošću ugovornih odredaba odnosno zahtjev prema kojemu ugovorene odredbe moraju biti takve da potrošaču omogućuju, ne samo gramatičku i jezičnu razumljivost određenog pojma, već i sastavne dijelove te razumijevanje funkcioniranja onog pojma ili instituta na koji se jezičan izričaj odnosi (U tom smislu i presuda Europskog suda C-96/14 ZČ od 23. travnja 2015 , par. 50.) Pravo je tuženika da s aspekta isplativosti svog poslovanja u ugovorima o kreditu ugovara valutnu klauzulu, međutim tuženik je bio dužan, nudeći svoj proizvod tužitelju, istog informirati o smislu i sadržaju odredaba ugovora o kreditu, između ostalog i valutnoj klauzuli vezanoj za valutu CHF, te mu skrenuti pozornosti na parametre o kojima ovisi kretanje tečaja švicarskog franka u budućem razdoblju otplate kredita, a tuženik nije dokazao da je to i učinio.

28. Dakle, sud smatra osnovanim utvrđenje ništetnim odredbe ugovora o kreditu vezanih uz valutnu klauzulu i promjenjivu kamatnu stopu i usvojiti tužbeni zahtjev pod točkom I. i pod točkom III. ove presude.

29. Ovdje sud ističe da je tijekom postupka tuženik istakao prigovor zastare potraživanja tužitelja. No, razmatrajući isti prigovor sud je utvrdio da takav prigovor nije osnovan. Naime, Udruga Potrošač – Hrvatski savez udruga za zaštitu potrošača, Zagreb, je 4. travnja 2012. pokrenula pred Trgovačkim sudom u Zagrebu parnični postupak radi zaštite kolektivnih interesa potrošača, upravo radi utvrđenja nepoštenosti ugovornih odredaba, između ostalog. Navedena tužba je pokrenuta u smislu čl. 502.a ZPP-a, te se fizičke i pravne osobe mogu u posebnim parnicama za naknadu štete pozvati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi iz tužbe iz čl. 502.a st. 1. ZPP-a, te će Sud u tom slučaju biti vezan za ta utvrđenja u parnici u kojoj će se ta osoba na njih pozvati. Dakle, iako tužitelj osobno nije podnosio tužbu radi zaštite kolektivnih interesa (niti je isto bio ovlašten podnijeti temeljem čl. 502. a. st. 1. ZPP-a), takva kolektivna tužba u svojoj suštini predstavlja postupanje koje je izravno i uzročno povezano sa činjeničnim utvrđenjima iz ovoga postupka. U tom smislu je i interes tužitelja jedan od brojnih interesa, koji zajedno čine kolektivni interes, a radi čije zaštite je pokrenuta kolektivna tužba. To znači da se podnošenjem kolektivne tužbe prekida zastara temeljem čl. 241. ZOO. U konkretnom slučaju najstariji mjesečni iznos koji tužitelj svojom tužbom potražuje je dospio 31. kolovoza 2007., slijedom čega je podnošenjem kolektivne tužbe dana 4. travnja 2012., a obzirom na petogodišnji rok zastare koji se u konkretnom slučaju ima primijeniti (čl. 225. u svezi čl. 215. ZOO) prekinuta zastara i za najstarije potraživanje tužitelja. Nakon takvog prekida zastare, zastara predmetnog potraživanja počinje iznova teći (čl. 245. st. 1. ZOO) pravomoćnošću odluke Trgovačkog suda u Zagrebu od 4. travnja 2012. odnosno 14. lipnja 2018. donošenjem presude Visokog trgovačkog suda br. Pž-6632/2017-10 (pa tako i VSRH broj Rev-2245/17-2 od 20. ožujka 2018.).

30. Obzirom da je predmetna tužba podnesena 20. studenog 2018., a kojom je iznova prekinut tijek zastare spornog potraživanja, jasno je da potraživanje tužitelja niti dijelom nije u zastari, kako u odnosu na glavno potraživanje tako i na sporedna.

31. Tijekom postupka sud je proveo vještačenje radi utvrđivanja visine po stalnom sudskom vještaku Dragani Bubalo, koja u svom nalazu i mišljenju navodi da je tijekom otplate kredita tuženik jednostrano mijenjao nominalne kamatne stope po predmetnom kreditu i to kako slijedi:

- da je početna redovna kamatna stopa (kod sklapanja ugovora) iznosila 6,50%

- da je redovna kamatna stopa od 31. ožujka 2008. iznosila 6,99%,

- da je redovna kamatna stopa od 31. srpnja 2015. iznosila 6,03%, Vještakinja je prikazala razliku plaćenih anuiteta u tablici na stranicama 246-249 spisa, te je utvrđena razlika u anuitetima 32.591,07 kn s osnova valutne klauzule i 3.264,67 kn s osnova kamatne stope. Vještakinja još utvrđuje i razliku u glavnicama u po provedenoj konverziji u iznosu od 3.873,67 kn, no navedeno sud nije posebno cijenio jer nije predmet ovog postupka.

32. U dopuni nalaza i mišljenja od 20. kolovoza 2025. vještakinja je prikazala razliku (pozitivnu i negativnu, stranica 525-528 spisa), te je utvrdila ukupnu razliku vezanu uz kamatne stope u iznosu od 434,14 € (pozitivna razlika) i 4,67 € (negativna razlika). Isto tako u tablici na stranicama 530-533 spisa, izračunata je razlika s osnova valutne klauzule u ukupnom iznosu od 4.109,22 € (pozitivna razlika) i 14,75 € (negativna razlika). Prilikom donošenja odluke, sud je u obzir uzimao samo pozitivne razlike i s osnova valute i s osnova kamate, a budući da premet ovog postupka nisu potraživanja tuženika, kako ni kroz protutužbeni zahtjev, tak oni kroz prigovor radi prijeboja pa bi odlučivanje o navedenima predstavljalo prekoračenje tužbenog zahtjeva jer tužitelj navedene mjesece nije niti utužio. Isto tako iz nalaza i mišljenja vještaka je utvrđeno da je po konverziji tužitelju priznata preplate u iznosu od 11.602,21 kn, što bi iznosilo 1.539,88 €. Vještakinja još navodi da pod pretpostavkom nišetnosti odredbi o kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli u matematičkom smislu provedena konverzija ne predstavlja obeštećenje.

33. Između stranaka je nesporno da su 23. siječnja 2016. sklopile Dodatak ugovora o kreditu temeljem Zakona o izmjeni i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju („Narodne novine“ broj 102/15; dalje ZID ZPK/15 ).

34. Pitanjem valjanosti sporazuma o konverziji sklopljenog temeljem ZID ZPK/15, bavio se i Vrhovni sud u predmetu Gos 1/2019 u kojem je doneseno rješenje 4. ožujka 2020. U tom predmetu na naznačeno pravno pitanje: „Je li sporazum o konverziji sklopljen na osnovi ZID ZPK/15, nepostojeći ili ništetan u slučaju kada su ništetne odredbe osnovnog ugovora o kreditu o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli“, te je odgovoreno da sporazum o konverziji sklopljen na osnovi ZID ZPK/15, ima pravne učinke i valjan je u slučaju kada su ništetne odredbe osnovnog ugovora o kreditu o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli. Pritom je VS RH ocijenio da je ZID ZPK/15 poseban zakon (lex specialis) u odnosu na opća pravila koja uređuju matično područje obveznog prava, odnosno Zakon o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18 - dalje: ZOO) slijedom čega ne mogu opća pravila ZOO o ništetnosti ili izostajanju pravnih učinaka u dijelu u kojem su u eventualnoj koliziji s režimom ZID ZPK/15 o konverziji dovesti do ništetnosti ili nepostojanja sporazuma o konverziji.

35. Zaštita ekonomskih interesa potrošača, koja uključuje i zaštitu od nepoštenih ugovornih odredbi, nužno povezana s unutarnjim tržištem i kao njegov dio upotpunjuje ostvarivanje tržišnih sloboda. Tržišna sloboda je, u skladu s odredbom članka 49. stavka 1. Ustava Republike Hrvatske („Narodne novine“ broj 56/90, 135/97, 08/98, 113/00, 124/00, 28/01, 41/01, 55/01, 76/10, 85/10, 5/14 - dalje: Ustav), temelj gospodarskog ustroja Republike Hrvatske i izvire, među ostalim, iz koncepta socijalne države (članak 1. Ustava), koji obvezuje državnu i javnu vlast da utječu na tržišnu funkciju, odnosno da se miješaju u nju kako bi se osiguralo ostvarenje temeljnih socijalnih prava, ostvarila socijalna sigurnost i izjednačile ili umanjile ekstremne socijalne razlike (tako i Ustavni sud RH, odluka broj U-I-1694/2017 od 2. svibnja 2018.). U kontekstu zaštite potrošača u vezi s pravom na povrat neosnovano isplaćenih iznosa na temelju nepoštene ugovorne odredbe, nacionalni propisi upravo imaju zadatak potrošačima pružiti visoki stupanj zaštite od nepoštenih ugovornih odredbi, ali uz osiguranje urednog funkcioniranja tržišta i tržišnih sloboda. U tom smislu ZID ZPK/15 upravo i donesen nakon što je ocijenjeno da je u području potrošačkog kreditiranja došlo do znatne neravnoteže u odnosima između korisnika kredita kao potrošača i banaka kao kreditora (trgovca) u odnosu na ugovore o kreditu sklopljene posebno u razdoblju od 2004. do 2008. koji su denominirani u kunama s valutnom klauzulom u CHF, i to stoga što je na domaćem tržištu s vremenom izrazito jačao tečaj CHF, rasle su ugovorene promjenjive kamatne stope što je potrošače, u ispunjavanju kreditnih obveza, dovelo u izrazito težak položaj. Stoga je ZID ZPK/15 imao za cilj otkloniti nepoštene poslovne prakse kreditnih institucija i osigurati otplatu kreditnih zaduženja u iznosu i pod uvjetima koji potrošače kao dužnike ne dovode u neravnopravan i dužnički ovisan položaj u odnosu na kreditora kao vjerovnika, vodeći se načelom kojim se osigurava ravnopravan, a nikako povoljniji položaj u odnosu na dužnike koji su ugovorili zaštitni mehanizam u valuti EUR. Taj zakon u tom smislu predstavlja snažnu, izvanrednu, jednokratnu, retroaktivnu i vremenski ograničenu zakonodavnu intervenciju u području potrošačkog kreditiranja.

36. Problem kredita vezanih za CHF nije svojstven samo Republici Hrvatskoj, već se pojavio i u drugim državama srednje i jugoistočne Europe, radi čega su zakonodavci i u tim zemljama posegnuli za zakonskim rješavanjem problema, a ta rješenja se razlikuju od države do države jer nema jedinstvenog pristupa rješavanju istog problema u državama članicama Europske unije (tako je do zakonskih intervencija unutar EU došlo u Mađarskoj i Poljskoj, ali na sadržajno drugačiji način nego u RH).

37. Potonju je okolnost, među ostalim, imao na umu i domaći Ustavni sud u postupku ocjenjivanja suglasnosti s Ustavom RH ZID ZPK/15 (U-I/3685/2015) u kojem je odlukom od 4. travnja 2017. ocijenio spomenuti Zakon usklađenim s Ustavom Republike Hrvatske i nije prihvatio prijedlog većeg broja predlagatelja fizičkih osoba te osam kreditnih institucija za pokretanje postupka za ocjenu suglasnosti Zakona s Ustavom. Ocjenjujući u opisanim okolnostima da ZID ZPK/15 zadovoljava kriterije formalne i materijalne ustavnosti, Ustavni je sud posebno naglasio da ZID ZPK/15 ima legitiman cilj jer se njime povećava socijalna zaštita, sprječava se nastavljanje nepoštene poslovne prakse kreditnih institucija i produbljivanja dužničke krize, pri čemu je predmetna mjera u vidu konverzije ocijenjena razmjernom legitimnom cilju koji se želio postići zato što su propisane mjere bile prikladne i nužne, a nije postojala druga manje tegobna ili ograničavajuća mjera, s jedne strane, dok, s druge, njome nije nametnut ni prekomjeran teret kreditnim institucijama kao adresatima.

38. Neovisno o tome što se Direktiva 93/13/EEZ u konkretnom slučaju ne primjenjuje (tako i Rev-2245/2017-2 od 20. ožujka 2018.), a zbog potrebe tumačenja nacionalnog prava u duhu prava EU, valja primijetiti da Direktiva ni inače ne sadrži posebne odredbe koje bi se odnosile na zaštitu potrošača pri ostvarivanju prava na povrat neosnovano isplaćenih iznosa na temelju nepoštene ugovorne odredbe, već se restitucijski zahtjevi, dakle, zahtjevi za povrat neosnovano plaćenih iznosa, ostvaruju isključivo na temelju nacionalnog prava, odnosno prema nacionalnom materijalnom i procesnom pravu sukladno načelu procesne autonomije. Pritom dostignuti standardi zaštite prava potrošača zbog nepoštenosti ugovornih odredbi u praksi europskih sudova zahtijevaju ostvarenje mogućnosti uspostavljanja stvarne ravnoteže u pravima i obvezama potrošača, s jedne, i trgovca, s druge strane.

39. Relevantne odredbe ZID ZPK/15, kojima je uređeno načelo konverzije i način izračuna konverzije kredita glase:

„Članak 19.b

Konverzija kredita denominiranog u CHF u kredit denominiran u EUR i kredita denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u CHF u kredit denominiran u kunama s valutnom klauzulom u EUR podrazumijeva konverziju kredita radi promjene valute, odnosno valutne klauzule u kojoj je denominiran i provodi se na način da se položaj potrošača s kreditom denominiranim u CHF izjednači s položajem u kojem bi bio da je koristio kredit denominiran u EUR, a položaj potrošača s kreditom denominiranim u kunama s valutnom klauzulom u CHF izjednači s položajem u kojem bi bio da je koristio kredit denominiran u kunama s valutnom klauzulom u EUR.

Članak 19.c

(1) Konverzija kredita podrazumijeva konverziju radi promjene valute odnosno valutne klauzule u kojoj je denominiran i izračunava se na način da se:

1. na iznos početno odobrene glavnice kredita denominiranog u CHF i denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u CHF izračuna iznos glavnice kredita denominiranog u EUR i denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u EUR, po tečaju primjenjivom na datum isplate kredita, a koji tečaj je jednak tečaju one vrste koji je vjerovnik na taj datum primjenjivao na kredite iste vrste i trajanja denominirane u EUR i u kunama s valutnom klauzulom u EUR, pri čemu se iznosom početno odobrene glavnice smatra iznos koji je zadužen u poslovnim knjigama vjerovnika, a koji iznos može biti veći od isplaćenog iznosa zbog tečajne razlike zbog kupoprodaje deviza prilikom isplate kredita,

2. umjesto početno ugovorene kamatne stope kredita denominiranog u CHF i denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u CHF primijeni kamatna stopa jednaka kamatnoj stopi (po iznosu, vrsti i razdoblju promjene) koju je vjerovnik primjenjivao na kredite iste vrste i trajanja denominirane u EUR i denominirane u kunama s valutnom klauzulom u EUR na datum sklapanja ugovora o kreditu, uvažavajući smanjenja kamatnih stopa, tečaj ili uvjete odobrene određenim istovrsnim skupinama potrošača temeljem dobi, namjene kredita, iste vrste i trajanja u EUR i u kunama s valutnom klauzulom u EUR na datum sklapanja ugovora o kreditu denominiranog u CHF i denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u CHF, 3. početno utvrđen otplatni plan kredita denominiranog u CHF i denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u CHF uključujući sve njegove izmjene, na temelju kojeg su izračunati obroci odnosno anuiteti u CHF i u kunama s valutnom klauzulom u CHF, zamijeni novim otplatnim planom izračunatim u skladu s točkama 1. i 2. ovoga stavka, i na temelju kojeg se izračunavaju novi obroci odnosno anuiteti u EUR i u kunama s valutnom klauzulom u EUR, uzimajući u obzir sve izmjene ugovornih uvjeta koji se odnose na iznos, namjenu i rokove dospijeća glavnice te iznos, vrstu i razdoblje promjene kamatnih stopa i ostale promjene koje su tijekom trajanja ugovora o kreditu uvjetovale izmjenu početno utvrđenog otplatnog plana i obroka odnosno anuiteta, 4. iznosi uplaćeni radi namirenja početno utvrđenih obroka odnosno anuiteta u CHF i kunama s valutnom klauzulom u CHF (osim uplata na ime naplaćenih zateznih kamata, naknada i troškova koji se ne uzimaju u obzir za potrebe izračuna konverzije) pretvore u EUR i u valutnu klauzulu u EUR po tečaju primjenjivom na datum uplate, a koji tečaj je jednak tečaju one vrste koji je vjerovnik na taj datum primjenjivao na kredite iste vrste i trajanja denominirane u EUR i denominirane u kunama s valutnom klauzulom u EUR. Takvi iznosi pretvoreni u EUR i valutnu klauzulu u EUR predstavljaju osnovu za namirenje obroka odnosno anuiteta u EUR i valutnoj klauzuli u EUR utvrđenih po novom otplatnom planu u EUR i valutnoj klauzuli u EUR iz točke 3. ovoga stavka, pri čemu se poštuje redoslijed namirenja dospjelih obveza sukladno općim uvjetima vjerovnika, ali ne obračunavaju zatezne kamate,

5. ukupni uplaćeni iznos utvrđen u EUR i valutnoj klauzuli u EUR na način iz točke 4. ovoga stavka veći od ukupnog iznosa obroka ili anuiteta u EUR i valutnoj klauzuli u EUR utvrđenih na način iz točke 3. ovoga stavka smatra preplatom koja se:

- ako iznos preplate ne prelazi ukupni zbroj obroka odnosno anuiteta u EUR i valutnoj klauzuli u EUR, preostalih na dan 30. rujna 2015. prema otplatnom planu iz točke 3. ovoga stavka, koristi za namirenje budućih obroka odnosno anuiteta u EUR i valutnoj klauzuli u EUR koji će dospjeti na način da se sukcesivno kod plaćanja budućeg obroka odnosno anuiteta koji će dospjeti iznos do najviše 50% dospjelog obroka odnosno anuiteta u EUR i valutnoj klauzuli u EUR namiri preplatom, sve dok se preplata u potpunosti ne iskoristi, pri čemu ako iznos preplate prelazi više od 50% ukupnog zbroja obroka odnosno anuiteta u EUR i valutnoj klauzuli u EUR, preostalih na dan 30. rujna 2015. prema otplatnom planu iz točke 3. ovoga stavka, vjerovnik i potrošač sporazumom definiraju način iskorištavanja iznosa preplate iznad 50% ukupnog zbroja obroka odnosno anuiteta u EUR i valutnoj klauzuli u EUR,

- ako iznos preplate prelazi ukupni zbroj obroka odnosno anuiteta u EUR i valutnoj klauzuli u EUR preostalih na dan 30. rujna 2015. prema otplatnom planu iz točke 3. ovoga stavka, vraća potrošaču od strane vjerovnika u roku od 60 dana od datuma prihvata konverzije od strane potrošača.“.

40. Iz navedenih odredbi proizlazi da je cilj ZID ZPK/15 bio korisnike kredita koji su ugovor sklopili uz valutnu klauzulu u CHF dovesti u isti položaj kao da su ugovor o kreditu sklopili uz valutnu klauzulu u EUR.

41. Sudionici u prometu slobodno uređuju obvezne odnose, a ne mogu ih uređivati suprotno Ustavu Republike Hrvatske, prisilnim propisima i moralu društva (članak 2. ZOO).

42. Iz navedenih odredbi ZID ZPK/15 i dodatka ugovoru sklopljenog sukladno tim odredbama, proizlazi da vjerovnik i dužnik, upravo polazeći od ništetnosti ugovornih odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi, dodatkom ugovoru uređuju svoje odnose u pogledu valute obveze i kamatne stope za cijelo razdoblje od sklapanja kredita pa nadalje (na način da se korisnik kredita dovodi u isti položaj kao da je ugovor o kreditu sklopio uz valutnu klauzulu u EUR), time da se razlika između uplaćenih iznosa i obveze koju bi potrošač imao da je sklopio ugovor s valutnom klauzulom u EUR računa kao preplata, s kojom se, ovisno o okolnostima slučaja, postupa sukladno odredbi članka 19.c stavka 5. ZIZ ZPK/15.

43. Tijekom postupka između stranaka nije bilo sporno da je dodatak ugovoru o kreditu sklopljen sukladno odredbama ZID ZPK/15 koji je izričito i detaljno propisivao način konverzije i koji u tom dijelu predstavlja prisilan propis. U takvoj situaciji odredbe glave II. Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ broj 41/14, 110/15 i 14/19 - dalje: ZZP), koje uređuju pitanje nepoštenih odredbi u potrošačkim ugovorima, ne primjenjuju se na ugovorne odredbe kojima se u ugovor unose zakonske odredbe prisilne prirode odnosno kojima se u ugovor unose odredbe i načela konvencija koje obvezuju Republiku Hrvatsku, jer to priječi odredba članka 49. stavka 5. ZZP. Tako se u konkretnom slučaju ne primjenjuje ni odredba stavka 1. članka 49. ZZP prema kojoj se nepoštenom smatra ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača.

44. Slijedom iznesenog, polazeći od činjenice da je dodatak ugovoru o kreditu sklopljen na temelju (prisilnog) propisa koji je uspješno prošao test ocjenjivanja ustavnosti u ustavnosudskom postupku, valja zaključiti da njegove odredbe obvezuju stranke jer nemaju elemenata koji bi im davali obilježje nepoštenosti i imali za posljedicu njihovu ništetnost. Sklapanjem dodatka ugovoru o kreditu na temelju odredbi ZID ZPK/15, kojim su stranke iznova, i to počevši od dana sklapanja ugovora o kreditu, uredile svoje odnose u pogledu valute obveze i promjenjivosti kamatne stope, stranke su se prešutno odrekle svojih tražbina koje bi im pripadale po osnovi ništetnosti ugovornih odredbi, i to u opsegu obračuna izvršenog u smislu odredbe članka 19.c ZID ZPK/15. To stoga što zamjena nepoštenih ugovornih odredaba dispozitivnim zakonskim odredbama uspostavlja stvarnu ravnotežu u pravima i obvezama kako tužitelja kao potrošača, tako i tuženika (banke) kao trgovca.

45. Pri ovakvoj ocjeni sud ima na umu ustaljeno stajalište Suda EU prema kojem se u odnosu na poduzetnike poput banaka u istim ili srodnim pravnim odnosima kao predmetnom, potrošač nalazi u slabijem položaju (tako i u odluci broj C-26/13 od 30. travnja 2014.), kao i da je ZID ZPK/15 imao primarni cilj zaštitu potrošača CHF kredita kao slabije ugovorne strane, a ostvarenje tog cilja imalo je veći značaj od pravne sigurnosti druge strane (tako i Ustavni sud, U-I/3685/2015 od 4. travnja 2017., točka 30.). Međutim, ZID ZPK/15 je u odredbama članaka 19.d. i 19.e propisao detaljnu, jasnu i transparentnu proceduru koja je prethodila zaključenju ugovora o konverziji, kao i sadržaj tog ugovora, pa je tužitelj kao potrošač bio u prilici još i prije sklapanja ugovora o konverziji proučiti njegove odredbe. Štoviše, još prije donošenja ZID ZPK/15, Vlada Republike Hrvatske je u obrazloženju Konačnog prijedloga tog Zakona (P.Z./899 od 10. rujna 2015.) istakla, među ostalim, da ZID ZPK/15 predstavlja izvanrednu i jednokratnu zakonodavnu intervenciju koja je temelj za „trajno rješenje problema u CHF.“.

46. Tako je ZID ZPK/15 u članku 19.d prilično strogim pravilima nametnuo tuženiku kao vjerovniku i trgovcu, brojne obveze prije dostave ponude sklapanja ugovora o konverziji potrošaču, i to: za potrebe provjere izračuna konverzije, izraditi kalkulator na temelju kojeg je izračunata konverzija, koji uključuje detaljan pregled svih elemenata izračuna, i učiniti ga dostupnim svakom pojedinom potrošaču preko svojih mrežnih stranica kojem će potrošač pristupiti preko svog osobnog identifikacijskog broja, zatim omogućiti potrošaču pristup povijesnom pregledu: općih kretanja kreditiranja, odluka o kamatnim stopama, dnevnih tečajeva primjenjivih na kredite denominirane u CHF i denominirane u kunama s valutnom klauzulom u CHF te na kredite denominirane u EUR i denominirane u kunama s valutnom klauzulom u EUR koje je vjerovnik primjenjivao na kredite iste vrste i trajanja denominirane u CHF i denominirane u kunama s valutnom klauzulom u CHF te na kredite denominirane u EUR i denominirane u kunama s valutnom klauzulom u EUR. Ujedno je tuženik kao vjerovnik i trgovac imao obvezu i prije objave spomenutog kalkulatora na mrežnoj stranici pribaviti mišljenje ovlaštenog revizora ili sudskog vještaka da je kalkulator izvršen u skladu s načinom izračuna propisanim člankom 19.c ZID ZPK/15 te takvo mišljenje objaviti na svojim mrežnim stranicama u roku od 45 dana od dana stupanja na snagu ZID ZPK/15.

47. Pored ovih obveza, vjerovniku je, u skladu s odredbom članka 19.e ZID ZPK/15, također nametnuta i obveza dostave izračuna konverzije kredita u roku od 45 dana od stupanja na snagu Zakona zajedno s prijedlogom novog ili izmijenjenog ugovora o kreditu, kao i pregleda stanja svih pojedinačnih vrsta tražbina, nadalje i pregled stanja svih pojedinačnih tražbina od potrošača pri čemu izračun konverzije mora sadržavati jasan pregled svih promjena i iz kojega mora biti razumljivo na koji je način utvrđen iznos preostale neotplaćene glavnice u EUR i kunama s valutnom klauzulom u EUR iz članka 19.c stavka 1. točke 7. ovoga Zakona, iznos preplate iz članka 19.c. stavka 1. točke 5. ovoga Zakona ako je ona utvrđena, odnosno manje plaćeni iznos iz članka 19.c. stavka 1. točke 6. ovoga Zakona ako je on utvrđen.

48. Odredba članka 19.e stavaka 5., 7., 8. i 9. propisuje obveze potrošača u slučaju prihvata konverzije (obavijestiti vjerovnika o prihvatu u roku od 30 dana), zatim u stavku 5. da učinak konverzije snosi vjerovnik na način da se u poslovnim knjigama vjerovnika konverzija iskazuje kao usklađenje tražbine zbog promjene tečajeva, odnosno rashod temeljem povrata preplate, kao i da razliku u početnoj glavnici zbog kupoprodaje deviza iz članka 19.c stavka 1. točka 1. Zakona, iznos naplaćenih zateznih kamatama, naknada i troškova iz članka 19.c. stavka 1. točka 4., iznos kamate i tečajnih razlika na ime preplate iz članka 19.c stavka 1. točka 5. Zakona snosi potrošač. Stavkom 8. članka 19.e ZID ZPK propisana je i sudbina odobrenih pogodnosti (padaju na teret potrošača), dok je u stavku 9. propisano ako potrošač prihvati izračun konverzije kredita, vjerovnik neće tražiti dodatne instrumente plaćanja, u odnosu na ugovorene, niti postavljati dodatne uvjete potrošaču kojima se bi se derogirala njegova druga prava.

49. U ovakvim okolnostima valja zaključiti da zamjena nepoštenih ugovornih odredaba zakonskim odredbama uspostavlja stvarnu ravnotežu u pravima i obvezama kako tužitelja kao potrošača, tako i tuženika (banke) kao trgovca jer, s jedne strane, omogućuje donošenje informirane odluke o sklapanju ugovora o konverziji od strane potrošača budući da je potrošač kao slabija ugovorna strana objektivno bio u mogućnosti informirano procijeniti hoće li prihvatiti ili odbiti ponudu banke za sklapanje ugovora o konverziji. Zaključenje ugovora o konverziji je ovisilo o volji potrošača jer je samo potrošaču ostavljena mogućnost izbora prihvaćanja ili neprihvaćanja konverzije (za razliku od mađarskog zakonodavnog rješenja koji tu slobodu potrošaču nije ostavio). Ovakav način uređenja zamjene nepoštenih ugovornih odredbi omogućuje i balansiranje interesa potrošača i trgovca na tržištu.

50. Učinak konverzije prema ZID ZPK djeluje ex tunc (za razliku od konverzije kredita u CHF primjerice poljskog zakonodavca koja ima učinak pro futuro) što omogućuje uspostavu činjeničnog i pravnog okvira u kojem bi se potrošač našao i bez postojanja nepoštene ugovorne odredbe. Tako stvorena mogućnost uspostave činjeničnog i pravnog okvira kakav je postojao, već sama po sebi, ima restitucijski učinak jer omogućuje vraćanje koristi koju je druga ugovorna strana (trgovac) stekla od potrošača po osnovi nepoštene ugovorne odredbe (tako i Sud EU u presudi C- 308/156 EČL, točka 62.), i to u okolnostima i u proceduri koja je unaprijed poznata i unaprijed svim stranama predstavljena kao jednokratna mjera i trajno rješenje.

51. Na taj je način zaključenjem dodatka ugovoru o kreditu koji je zaključen prema pravilima posebnog propisa (ZID ZPK/15) uspostavljena ravnoteža između efektivne zaštite i zahtjeva pravne sigurnosti, kao i zaštite legitimnih očekivanja strana u ugovornom odnosu koje su postupale u dobroj vjeri u opsegu obračuna izvršenog u smislu odredbe članka 19.c u vezi s člankom 19.e ZID ZPK/15 (prema odredbi čl. 19.e ZID ZPK/15, potrošači snose: razliku u početnoj glavnici zbog kupoprodaje deviza iz članka 19.c stavka 1. točka 1. ovoga Zakona, zatim iznos naplaćenih zateznih kamata, naknada troškova iz članka 19.c stavka 1. točka 4. ovoga Zakona te iznos kamata i tečajnih razlika na ime preplate iz članka 19.c stavka 1. točka 5. ovoga Zakona). Interveniranje u takav pravni odnos na način koji to tužitelj zahtijeva u točki II. svog zahtjeva unutar opsega obračuna izvršenog prema odredbi članka 19.c u vezi s odredbom članka 19.e ZID ZPK/15 bilo bi suprotno slobodi ugovaranja i slobodi tržišnog natjecanja koja izvire iz slobode ugovaranja, a sukladno navedenom, stav je suda da tužitelju ne pripadaju iznosi razlika s osnova kamatne stope i valutne klauzule, kako je to utvrdio vještak iz gore navedenih razloga (i sam vještak govori o matematičkom izračunu, a ne upušta se u pravno tumačenje, što mu i nije bio zadatak) i u tom dijelu tužbeni zahtjev je odbijen.

52. Međutim, tužitelj je tužbom zatražio i zatezne kamate pozivom na odredbu članka 1111. ZOO, i to od dana plaćanja pojedinačnih mjesečnih obroka kredita do isplate. Taj dio, kako je razvidno iz naprijed navedenih odredaba, nije obuhvaćen obračunom konverzije uređenim posebnim propisom, kao što nije uključen ni u iznose koje snose potrošači, pa je u tom dijelu opravdano intervenirati prihvaćanjem tužbenog zahtjeva na temelju općeg propisa, ZOO, na čiju primjenu upućuje odredba članka 4. ZZP, odnosno od dospijeća svakog pojedinog iznosa do 30. rujna 2015., kada nastupaju posljedice provedene konverzije.

53. Na isto upućuje i pravno shvaćanje izraženom u odluci broj Rev-586/2019- 14 od 21. prosinca 2022. koje slijedi pravno shvaćanje sjednice Građanskog odjela od 13. i 20. prosinca 2022. broj Su-IV-33/2022-21, koje glasi:

„Potrošač koji je sklopio sporazum o konverziji kredita iz članka 19.c stavka 1. točke 6. Zakona o izmjeni i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju ('Narodne novine' broj 102/15), nakon sklapanja tog sporazuma, ima pravo u skladu s općim propisom iz članka 1111. stavak 1. Zakona o obveznim odnosima ('Narodne novine' broj 35/05 - dalje: ZOO) na isplatu pripadajućih zateznih kamata na više plaćene iznose koje je potrošaču banka uračunala prilikom izračuna konverzije kredita u skladu s člankom 19.c ZID ZPK obračunatih u skladu s člankom 1115. ZOO od dana svake pojedine uplate do dana izvršene konverzije.“.

54. Dakle sukladno navedenom tužitelju na utvrđene pojedinačne iznose s osnova kamatne stope i valutne klauzule (kojih se prešutno odrekao sklapanjem konverzije) pripada zatražena zatezne kamate u smislu odredbe članka 1115. ZOO od dospijeća svakog pojedinog iznosa, što je utvrđeno iz nalaza vještaka pa do nastupanja posljedica konverzije 30. rujna 2015. te se u preostalom dijelu zateznih kamata, tužitelj odbija.

55. Odluka o parničnom trošku temelji se na članku 154. stavak 4. ZPP-a. S obzirom na to da je tužitelj uspio u sporu sa zahtjevom za utvrđenjem, djelomično sa sporednim zahtjevima za kamatu na kondikcijski zahtjev, dok u odnosu na glavni kondikcijski zahtjev i dijelom na sporedne zahtjeve za kamatu nije uspio, odnosno u tim je dijelovima tuženik uspio u sporu, ocjena je ovog suda da su stranke, kvalitativno i kvantitativno, djelomično uspjele u parnici s približno jednakim dijelovima pa svaka treba snositi svoje troškove postupka (članak 154. stavak 4. ZPP-a). Tužitelju je u cijelosti kao nužan trošak neovisno o uspjehu stranaka dosuđen trošak vještačenja jer je bio nužan za ovaj postupak u iznosu od 331,80 eur, sukladno članku 154. stavak 3. ZPP-a.

56. Slijedom navedenoga odlučeno je kao u izreci ove odluke.

Sisak, 21. studenog 2025.

Sudac

Andrea Vasiljević

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od petnaest (15) dana od objave presude. Žalba se podnosi ovom sudu putem e-komunikacije, a o njoj odlučuje nadležni Županijski sud.

Dostaviti:

1. Tužitelju po punomoćnici Matei Begić, odvjetnici u Sisku

2. Tuženiku po Odvjetničkom društvu Šavorić & Partneri iz Zagreba