- 1 -              Rev 1057/2020-3

 

 

 

 

 

Broj: Rev 1057/2020-3

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Slavka Pavkovića predsjednika vijeća, dr. sc. Jadranka Juga člana vijeća i suca izvjestitelja, Damira Kontreca člana vijeća, Gordane Jalšovečki članice vijeća i Željka Pajalića člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice M. I. iz Z., OIB: ..., zastupane po punomoćniku N. F., odvjetniku u Z., protiv tuženika I. d.o.o. Z., OIB: ..., zastupanog po punomoćnici A. B., odvjetnici u Odvjetničkom društvu B. & L. j.t.d. Z., radi utvrđenja nedopuštenosti odluke o otkazu, odlučujući o reviziji tužiteljice protiv presude Županijskog suda u Zagrebu broj Gž R-1201/2019-2 od 27. svibnja 2020., kojom je potvrđena presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu broj Pr-4311/2018-24 od 28. lipnja 2019., u sjednici održanoj 10. listopada 2023.,

 

 

p r e s u d i o   j e:

 

I. Revizija tužiteljice odbija se kao neosnovana.

 

II. Odbija se kao neosnovan zahtjev tuženika za naknadu troškova sastava odgovora na reviziju.

 

 

Obrazloženje

 

1. Drugostupanjskom presudom potvrđena je prvostupanjska presuda kojom je odbijen tužbeni zahtjev na utvrđenje da je nedopuštena Odluka o izvanrednom otkazu ugovora o radu od 15. lipnja 2018. i da radni odnos tužiteljice nije prestao te vraćanje na radno mjesto voditelja računovodstva ili drugo odgovarajuće radno mjesto sukladno njenom znanju i stručnoj spremi i tužiteljica obvezana naknaditi tuženiku troškove parničnog postupka u iznosu od 2.500,00 kn.

 

2. Protiv drugostupanjske presude tužiteljica podnosi reviziju temeljem odredbe čl. 382.a st. 1. alineja 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14 i 70/19 - dalje: ZPP). Predlaže da se revizija prihvati i obje nižestupanjske odluke preinače, podredno ukinu. Potražuje i trošak revizije.

 

3. U odgovoru na reviziju tuženik je osporio navode iste i predložio reviziju odbiti uz naknadu troškova sastava odgovora na reviziju.

 

4. Revizija tužiteljice nije osnovana.

 

5. Revizijski sud pobijanu je drugostupanjsku presudu ispitao u smislu odredbe čl. 391. st. 2. ZPP, samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

 

6. Suprotno tvrdnji revidentice, osporena presuda sadrži pravilno sačinjeno obrazloženje sukladno odredbi čl. 375. st. 1. ZPP i jasne razloge o svim odlučnim činjenicama koji je opravdavaju i koji nisu ni nejasni ni proturječni, pa je drugostupanjsku presudu moguće ispitati slijedom čega proizlazi da nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP, na koju povredu revidentica ukazuje.

 

7. Predmet spora je zahtjev tužiteljice za utvrđenje nedopuštenosti izvanrednog otkaza ugovora o radu, te i zahtjev za vraćanje na rad.

 

8. U postupku koji je prethodio ovome utvrđeno je:

 

- da su tuženik kao poslodavac i tužiteljica kao radnik, sklopili Ugovor o radu na neodređeno vrijeme 1. lipnja 2015. za radno mjesto voditeljice računovodstva;

 

- da je tuženik 15. lipnja 2018. donio Odluku o izvanrednom otkazu ugovora o radu tužiteljici zbog netočno sastavljenog završnog računa i neupozorenja novog direktora M. V. na to,

 

- da je tužiteljica, po nalogu prethodnog direktora tuženika I. T., dva nova stroja umjesto u sredstva rada upisala kao trošak (preknjižila 31. prosinca 2017.) i na taj način sačinila završni račun o čemu nije obavijestila novog direktora tuženika V. već mu je dala na potpis tako sačinjen završni račun,

 

- da je direktor tuženika V. to saznao prilikom popisa osnovnih sredstava rada vršenog 5. lipnja 2018., o tome obavio razgovor s tužiteljicom 7. lipnja 2018. te ponovno 15. lipnja 2018. kada joj je ponuđen sporazumni raskid ugovora o radu na što ona nije pristala,

 

- da je završni račun ispravljen u rujnu 2018. godine i plaćena razlika poreza na dobit.

 

9. Prvostupanjski je sud, što prihvaća i drugostupanjski sud, odbio tužbeni zahtjev u bitnom uz obrazloženje da je otkaz bio dopušten sukladno odredbi čl. 116. st. 1. Zakona o radu ("Narodne novine", broj 93/14 i 127/17 - dalje: ZR), zbog toga što je tužiteljica kao voditeljica računovodstva propustila upozoriti direktora V. kako završni račun za tuženika za 2017. godinu odražava radnje koje su u protivnosti s pravilima računovodstvene struke te zbog preknjiženja popisanih i evidentiranih osnovnih sredstava iz inventurne liste u materijalni trošak.

 

10. Revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava nije osnovan. Naime, tužiteljica u reviziji uglavnom ukazuje, kao i tijekom cijelog postupka, da je postupala po nalogu prethodnog direktora T., da tuženiku nije nastala nikakva šteta, da joj nije pružena mogućnost iznošenja obrane, da nije provedeno vještačenje e-maila dostavljenog njenoj nadređenoj K. O. te da otkaz nije dat u roku od 15  dana od saznanja za spornu činjenicu.

 

11. Pravilno su nižestupanjski sudovi ocijenili da je tužiteljici pružena mogućnost iznošenja obrane 5. lipnja 2018., da nije relevantno je li zbog njenog postupanja tuženiku nastala šteta već je relevantno da je ona kao voditeljica računovodstva izvršila preknjiženje protivno pravilima računovodstvene struke što tužiteljica i ne spori te sačinila netočan završni račun i takav dala direktoru tuženika V. na potpis bez upozorenja što je napravila. Nadalje, pravilno su nižestupanjski sudovi ocijenili da je otkaz dan u roku od 15 dana od saznanja direktora V. za povredu radne obveze u rokovima kako je to naprijed izneseno, dok eventualni e-mail upućen njenoj nadređenoj od 25. siječnja 2018., prema iskazu same tužiteljice, nije predstavljao ukazivanje na pogrešno preknjiženje osnovnih sredstava u materijalni trošak slijedom čega je vještačenje radi utvrđenja postojanja tog e-maila neodlučno za presuđenje u predmetnom sporu.

 

12. Dio revizijskih navoda kojima tužiteljica zapravo osporava utvrđeno činjenično stanje i daje vlastitu ocjenu dokaza, ovaj sud nije mogao ispitivati niti uzeti u razmatranje jer prema odredbi čl. 386. ZPP reviziju nije dopušteno podnijeti zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.

 

13. Zbog svega navedenog, a kako ne postoje razlozi zbog kojih je revizija izjavljena, na temelju odredbe čl. 393. ZPP, valjalo je reviziju tužiteljice odbiti kao neosnovanu.

 

14. Odbijen je temeljem odredbe čl. 155. ZPP zahtjev tuženika za naknadu troškova sastava odgovora na reviziju jer isti nije bio nužan za razrješenje predmetnog spora.

 

Zagreb, 10. listopada 2023.