Poslovni broj: P-373/2025-9

REPUBLIKA HRVATSKA

Općinski sud u Zadru

Borelli 9, 23000 Zadar

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Zadru, po sutkinji Maji Ivković, u pravnoj stvari tužitelja 1) ŽN, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa]) SN, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], protiv tuženika 1) ŠN iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa]) LN iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], oboje osobno i kao slijednici pok. ZN iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], oboje zastupani po punomoćniku Boži Vrkiću, odvjetniku u Zadru, radi utvrđenja prava vlasništva nekretnine, nakon glavne, usmene i javne rasprave održane i zaključene 6. listopada 2025. u nazočnosti tužitelja pod 1) i 2), punomoćnika tužitelja pod 1) i 2) Miroslava Biloglava, odvjetnika u Zadru, tuženika pod 1) i 2) i punomoćnika tuženika pod 1) i 2) Bože Vrkića, odvjetnika u Zadru, te objave 21. studenog 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

„Utvrđuje se da su tužitelji pod 1) ŽN, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa] i pod 2) SN, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], vlasnici svaki za 1/3 dijela od cijelog za cijelog čest. zem. [katastarska čestica] neplodno površine 249 m2 a koje pravo vlasništva su stekli dosjelošću, što su tuženici dužni priznati i trpjeti da tužitelji temeljem ove presude, a nakon njezine pravomoćnosti zatraže i ishode uknjižbu prava vlasništva na čest. zem. [katastarska čestica] neplodno površine 249 m2 upisana u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] u svoju korist svaki za 1/3 dijela od cijelog, uz istovremeno brisanje tog prava s imena tuženika u navedenim udjelima, sve u roku od 15 dana.“

II. Nalaže se tužiteljima da tuženicima naknade parnični trošak u iznosu od 2,853,09 eura, u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe, dok se preko dosuđenog odbija kao neosnovan zahtjev tuženika za naknadom parničnog troška.

Obrazloženje

1. Tužitelji pod 1) ŽN i 2) SN u tužbi podnesenoj 16. siječnja 2018. navode da je njihov brat, prvotni tuženik ZN ishodio uknjižbu prava vlasništva u svoju korist na predmetnim nekretninama rješenjem poslovni broj Z- 2470/09 temeljem odredbi čl. 360. - 365. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (NN 91/96), te prijedloga, kojim rješenjem je izvršena uknjižba brisanja uknjižbe društvenog vlasništva, uknjižba brisanja uknjižbe prava korištenja uknjiženog u korist MN radi izgradnje stambene zgrade, te uknjiženo pravo vlasništva u korist tuženika za cijelo. Tuženik je 14. svibnja 1981. Skupštini općine Zadar, Općinskoj upravi za imovinsko-pravne poslove podnio zahtjev za dodjelu na korištenje građevinskog zemljišta i to katastarske oznake čest. 3376/2 k. o. [katastarska općina]. Zahtjevu tuženika je udovoljeno te mu je rješenjem Skupštine općine Zadar broj Up-I-08-M- 1852/1981 od 23. rujna 1981. dano na korištenje uz naknadu građevinsko zemljište u društvenom vlasništvu i to čest. 3376/2 površine 549 m2 na kojoj je kako se navodi u naprijed citiranom rješenju tuženik izgradio obiteljsku stambenu zgradu. Tuženik je potom s Općinom Zadar sklopio i Ugovor o korištenju građevinskog zemljišta broj: Up- I-08-M-1852/1981 od 6. studenog 1981. te je temeljem naprijed navedenog rješenja od 23. rujna 1981. i Ugovora o korištenju zemljišta od 6. studenog 1981. i prijedloga i rješenjem Općinskog suda u Zadru poslovni broj Z-3052/88 ishodio uknjižbu prava korištenja tada matične čest. 3376/2 neplodno površine 549 m2 u svoju korist za cijelo i pri čemu je ista otpisana iz zk. ul. [broj ZK uloška] u novi zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], a koje pravo je, kako je već navedeno, pretvorbom postalo pravo vlasništva. Ovosudnim rješenjem poslovni broj Z-3722/10 temeljem prijavnog lista od 5. listopada 2009. Klasa: 932- 07/10-02/140, s pravomoćnim rješenjem od 12. ožujka 2010 i nacrtom DGU Područnog ureda za katastar Zadar je izvršen upis diobe matične čest. 3376/2, neplodno površine 549 m2. Međutim je tuženik tijekom postupka radi dodjele zemljišta na korištenje koji se vodio kod Općine Zadar neistinito prikazao bitne činjenice koje su dovele do odluke u njegovu korist, odnosno do donošenja gore citiranog rješenja i sklapanja ugovora između tuženika i Općine Zadar. Tuženik je tako na zapisniku 7. rujna 1981. u Općinskoj upravi za imovinsko pravne poslove Općine Zadar izjavio da je on isplatio svoju braću ovdje tužitelje i sam izgradio obiteljsku kuću, a što nije istinito, odnosno niti je tuženik isplatio svoju braću, ovdje tužitelje, niti je sam izgradio kuću. Predmetnu nekretninu su zajednički kupili tužitelji i tuženik kupoprodajnim ugovorom sklopljenim sa GN. Ž kao prodavateljem te vlastitim sredstvima zajednički izgradili kuću. Tužitelj pod 1) je slao novce za izgradnju, tužitelj pod 2) je također davao novce za izgradnju ali je vlastitim radom doprinosio izgradnji stambene zgrade budući je isti bio vozač i dovozio je građevinski materijal. Tužitelji se cijelo vrijeme nalaze zajedno sa tuženikom u suposjedu predmetne nekretnine, te su državljani RH.

2. Prvotni tuženik ZN se u odgovoru na tužbu usprotivio tužbi i postavljenom tužbenom zahtjevu. Istaknuo je da tužitelji nisu vlasnici predmetne nekretnine na bilo koji način pa tako ni građenjem, a niti dosjelošću kako to pogrešno i neistinito tužitelji pokušavaju prikazati u svojoj tužbi. Tužitelji tako nisu sudjelovali u nikakvoj kupoprodaji ove nekretnine, nisu sudjelovali u izgradnji obiteljske kuće u bilo kojem dijelu, a posebno nisu u posjedu te nekretnine da bi pravo vlasništva mogli steći dosjelošću. Postojeću obiteljsku kuću na ovoj nekretnini izgradio je, isključivo, svojim sredstvima tuženik. Međutim je uz suglasnost tuženika garažu i stan iznad garaže izgradio sin tužitelja pod 2) ZN sin SN koji nije stranka ovog postupka i tužitelji nemaju nikakve ovlasti zahtijevati njegov dio. Tuženik ističe da je on pravo vlasništva na predmetnoj nekretnini stekao na temelju pravomoćnog rješenja Skupštine općine Zadar broj: Up-I-08-M-1852/1981 od 23. rujna 1981. U ovo pravomoćno i konačno rješenje upravnog tijela, odnosno ocjenu toga riješena sud nije ovlašten ulaziti.

3. Raniji tuženik ZN je preminuo za vrijeme trajanja ovog postupka, te je određen prekid postupka pod poslovnim brojem P-84/201 rješenjem suda od 19. veljače 2021., te je sud rješenjem od 22. listopada 2021. nastavio ovoj postupak budući su postupak preuzeli nasljednici tuženika, i to supruga ŠN i sin LN.

4. Ovaj sud je presudom poslovni broj P-2177/2021 od 15. studenog 2024. odbio glavni tužbeni zahtjev za utvrđenjem da su tužitelji građenjem stekli suvlasništvo utuženih nekretnina čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], dok je djelomično usvojio podredni tužbeni zahtjev za utvrđenjem da su tužitelji temeljem dosjelosti suvlasnici za 1/3 dijela čest. zem. [katastarska čestica] i odbio podredni tužbeni zahtjev u odnosu na čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina].

4.1. Županijski sud u Slavonskom Brodu je rješenjem poslovni broj Gž-44/2025 od 18. veljače 2025. prihvatio žalbu tuženika i ukinuo presudu ovog suda u pobijanim točkama II. i IV., i to: u odnosu na podredni tužbeni zahtjev uperen na stjecanje vlasništva dosjelošću i u odnosu na parnični trošak.

15. Sud je u dokaznom postupku izveo dokaze čitanjem isprava i dokumentacije priloženih spisu i to: izvod iz katastarskog plana (l.s. 6), zk. izvadak (l.s. 7-9), prijepis posjedovnog lista (l.s. 10), ugovor o korištenju građevinskog zemljišta od 6. studenog 1981. Up-I-08-M-1852/1981 (l.s. 11), rješenje Skupštine općine Zadar od 23. rujna 1981. Klasa: Up-I-08-M-1852/1981 (l.s. 12-13), zapisnik sastavljen u Općinskoj upravi za imovinsko-pravne poslove Općine Zadar 17. rujna 1981. Klasa: Up-I-08-M- 1852/1981 (l.s. 14), Podatke katastra za pravnu službu od 8. srpnja 1981. (l.s. 15), Urbanističke uvjete građenja od 11. svibnja 1981. (l.s. 16), dopis od 14. svibnja 1981. (l.s. 17), kupoprodajni ugovor od 15. listopada 1967. (l.s. 18-20), zapisnik osnivanja zemljišne knjige redni broj 3101 (l.s. 21-22), arhivski izvadak iz zemljišne knjige (l.s. 23-29), održan je očevid na licu mjesta 26. svibnja 2020. i sudjelovanje vještaka građevinske struke Maria Kalmete (l.s. 52-53), pročitan je nalaz i mišljenje vještaka Maria Kalmete zaprimljeno 17. prosinca 2020. (l.s. 62-78), preslik dijela spisa O- 1705/2018 (u privitku), saslušani su svjedoci ĆN (l.s. 107-108), EN (l.s. 107-108 i 111-112), KN i NN (l.s. 123-124), provedeno je stranačko saslušanje tužitelja pod 1) ŽN, tužitelja pod 2) SN, tuženice pod 1) ŠN i tuženika pod 2) LN (l.s. 111-117) i nadoslušanje stranaka (l.s. 185-187).

6. Predmet postupka je tužbeni zahtjev tužitelja pod 1) ŽN i 2) SN za utvrđenjem da su dosjelošću stekli suvlasništvo za po 1/3 dijela svaki na čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] neplodno površine 249 m2, u naravi kuća i dvorište.

6.1. Tužbeni zahtjev nije osnovan.

7. Nesporno je da su tužitelji pod 1) ŽN i 2) SN, te prvotni tuženik ZN braća, a označeni tuženici ŠN i LN su supruga i sin pokojnog prvotnog tuženika ZN.

8. Sporno je da li su se na strani tužitelja ostvarile zakonske pretpostavke za stjecanje suvlasništva dosjelošću.

9. Radi utvrđenja navedenih spornih činjenica je sud proveo dokaze čitanjem isprava, očevidom na licu mjesta, te saslušanjem svjedoka i stranaka.

9.1. Na temelju rezultata sudskog očevida održanog na licu mjesta 26. svibnja 2020. (l.s. 52-53) uz sudjelovanje vještaka građevinske struke Maria Kalmete zaprimljenog 17. prosinca 2020. (l.s. 62-78), te čitanjem nalaza vještaka je utvrđeno da je predmetna nekretnina obiteljska kuća i dvorište koje se nalazi na čest. 3376/2. Tužitelj pod 1) ŽN je u trenutku održavanja očevida otključao stan u prizemlju kuće izgrađene na kat. čest. [katastarska čestica], dok prvi kat i potkrovlje kao dvoetažni stan drže tuženici kao i podrum kuće.

9.2. Prema zk. izvatku (l.s. 7-9) i prijepisu posjedovnog lista (l.s. 10) proizlazi da je prvotni tuženik ZN uknjiženi vlasnik i upisani posjednik prijepora.

9.3. Iz ugovora o korištenju građevinskog zemljišta od 6. studenog 1981. Up-I- 08-M-1852/1981 (l.s. 11) vidljivo je da je prvotnom tuženiku ZN prethodnim rješenjem Općine Zadar od 23. rujna 1981. dodijeljeno neposrednom pogodbom građevinsko zemljište u društvenom vlasništvu oznake čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] u površini od 549 m2 na kojoj je imenovani sagradio stambenu zgradu, te se citiranim ugovorom korisnik obvezuje za predmetno zemljište platiti naknadu u iznosu od 41.175,00 dinara.

9.4. Uvidom rješenje Skupštine općine Zadar od 23. rujna 1981. Klasa: Up-I-08- M-1852/1981 (l.s. 12-13) proizlazi da je prvotni tuženik ZN podnio zahtjev Skupštini općine Zadar od 14. svibnja 1981. da mu se da na korištenje predmetno zemljište, te da je na zapisniku u tijeku postupka izjavio da je 1969. godine započeo s izgradnjom kuće koju je izgradio i danas živi u istoj sa svojom porodicom.

9.5. Iz zapisnika sastavljenog u Općinskoj upravi za imovinsko-pravne poslove Općine Zadar 17. rujna 1981. Klasa: Up-I-08-M-1852/1981 (l.s. 14) i dopisa od 14. svibnja 1981. (l.s. 17) slijedi da je pristupio ZN **.**.1981. te navodi da je prema kupoprodajnom ugovoru od 15. listopada 1967. kupio dio čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] koja odgovara novoformiranoj čestici zemlje [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] u površini od 630 m2 od PN pok. Ž, a da se u ugovoru spominju pored njega brat ŽN i SN koji su nakon kupoprodaje odustali tako da je njih isplatio i napravio obiteljsku stambenu kuću koju je započeo raditi 1969. godine i u njoj sada živi sa svojom porodicom, te moli da mu se dodijeli čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] u površini od 549 m2.

9.6. Prema sadržaju Urbanističkih uvjeta građenja od 11. svibnja 1981. (l.s. 16), vidljivo je da se uvjeti utvrđuju na zahtjev ZN i služe za ishođenje građevinske dozvole za izgrađenu kuću.

9.7. Uvidom u sadržaj kupoprodajnog ugovora od 15. listopada 1967. (l.s. 18-20) proizlazi da se kao prodavatelj dijela čest. 222/5 k. o. [katastarska općina] u površini od 600 m2 navodi PN pok. Ž, dok se kao kupci navode ZN, ŽN i SN, ugovor je potpisan od strane ZN kao kupca i od strane prodavatelja PN pok. Ž. Potpis prodavatelja je ovjeren 1972. godine.

9.8. Iz sadržaja rješenja o nasljeđivanju poslovni broj O-1705/18-53 od 30. svibnja 2019., iza smrti VN (u privitku), preminulog 2010. godine, proizlazi da predmetna nekretnina nije ušla u ostavinsku imovinu iza smrti ostavitelja, iako je ostavitelj iza sebe ostavio oporuku sastavljenu pred Općinskim sudom u Benkovcu od 25. svibnja 2006. kojom oporukom je predmetnu kuću ostavio na tri dijela svojim sinovima, i to: sinu ZN stan u kojem je ovaj stanovao, sinu ŽN prizemni stan, sinu SN potkrovlje, a unuku ZN je ostavio teren udaljen 1 m do stambene kuće u [adresa] na kome je ZN napravio radionu.

9.9. Nadalje iz obrazloženja rješenja poslovni broj O-1705/18-53 od 30. svibnja 2019. proizlazi da je nasljednik ZN, sin ostavitelja isticao u ostavinskom postupku da predmetna nekretnina ne ulazi u ostavinsku masu ostavitelja jer je u cijelosti uknjižena kao njegovo vlasništvo što je i dokazao zk. Izvatkom. Kako je među nasljednicima u odnosu na tu nekretninu došlo do spora o činjenicama, sud je rješenjem od 12. srpnja 2017. prekinuo ostavinski postupak, te je nasljednike ŽN, SN, ĆN, JN i ZN sina SN uputio na pokretanje parnice protiv nasljednika ZN radi utvrđenja da ova nekretnina ne ulazi u ostavinsku imovinu ostavitelja. ŽN je po punomoćniku obavijestio ostavinski sud kako zakonski i oporučni nasljednici nisu postupili po naprijed navedenom rješenju već su nasljednici ŽN i SN kao tužitelji podnijeli 16. siječnja 2018. tužbu u ovoj pravnoj stvari pod poslovnim brojem P-84/18 (stari broj ovog predmeta). Stoga ostavinski sud nije predmetnu nekretninu uvrstio u ostavinsku masu iza smrti ostavitelja VN budući nije vlasništvo ostavitelja, a nasljednici nisu pokrenuli parnicu na koju su bili upućeni.

9.10. Na temelju uvida u zapisnik osnivanja zemljišne knjige redni broj 3101 (l.s. 21-22) proizlazi da je 4. studenog 1966. provedena rasprava predmet koje su bile čest. zem. [katastarska čestica] i čest. zgr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] koje odgovaraju novoj čest. 3376, koje nekretnine su bile uknjižene u korist društvenog vlasništva, dok je pravo korištenja bilo uknjiženo u korist Zodnik HN za 1/2 dijela i ŽNC za 1/2 dijela. Rješenjem sudske komisije je određena uknjižba zemljišta matične čest. 3376 k. o. [katastarska općina] u korist društvenog vlasništva, dok je zgrada bez zemljišta sagrađena na toj nekretnini uknjižena u korist IN i ON za po 1/2 dijela. Iz arhivskog izvatka iz zemljišne knjige (l.s. 23-29) proizlazi da je prodavatelj DN bio uknjižen kao suvlasnik zgrade bez zemljišta za 1/8 dijela izgrađene na čest. zem. [katastarska čestica] i ujedno kao korisnik zemljišta bez zgrade na istoj čest. zem, i to kao jedan od nasljednika ŽNC, ranije suvlasnice za 1/2 dijela.

9.10. Svjedokinja ĆN (l.s. 107-108 i 112), sestra tužitelja, je navela u svom iskazu da je predmetnu nekretninu od ranijih vlasnika kupio njihov otac VN i pomagao je braći u gradnji. Ne može objasniti kako se u ugovoru iz 1967. navode braća kao kupci, a ne otac. Predmetna kuća se gradila odmah po kupnji i gradili su je svi zajedno, a pomagali su otac i majka. Nakon što je kuća već izgrađena je otac rekao da je to na 3 dijela njezinoj braći ŽN, SN i pok. ZN, te je pitao ZN koju etažu želi i ZN je izabrao srednju etažu koja je najveća, pa je potom ŽN pripalo prizemlju, a SN drugi kat. Njezina braća i danas koriste predmetnu kuću zajedno na način da Davorovi nasljednici koriste srednju etažu, brat ŽN prizemlje, a brat SN drugu etažu.

9.11. Svjedok EN (l.s. 107-108) je naveo da je s pok. tuženikom ZN radio u Mehanizaciji. Jedne je prigode negdje prije rata bio kod njega ispred predmetne kuće i čini mu se da kuća u tom trenutku nije bila dovršena u cijelosti, a čuo je da je tada neki spor u tijeku. Zna da je ZN tu stanovao tada. Nije mu poznato tko je kupio predmetnu nekretninu, samo zna da je to bilo prije nego što je on kupio svoju nekretninu 1972. godine. Ne zna tko je gradio tu kuću i da li je tu kuću sam gradio ZN. Dodaje da se sjeća da je on sam za gradnju svoje kuće digao stambeni krediti između 1970./1980. godine kod Splitske banke koja je imala poslovnicu u Biogradu, pa ga je kasnije ZN pitao za taj kredit i potom je ZN otišao dignuti kredit kod iste banke, ne zna točno kada ni za koji iznos.

9.12. Svjedokinja KN (l.s. 123-124) je navela da im je pok. BN pričao u staroj kući da je on kupio predmetno zemljište i da je sagradio predmetnu kuću, a govorio je i o tome da je proširio kupovinu te parcele, odnosno taj isti vlasnik mu je prodao još zemljišta u sklopu tog terena. Zna da su tužitelji išli raditi u predmetnu kuću kada se gradila, to zna iz njihove priče jer su tada znali reći da idu u kuću raditi i to je bilo u više navrata. Ne zna tko je ulagao u predmetnu kuću i tko je gradio tu kuću osim onoga što je čula od pok. BN. Prvi je u kuću došao ZN otac tuženika pod 2) i on je došao u prizemlje, jer drugo nije bilo uređeno. Njegova obitelj sada živi na katu. Sada nitko ne živi u prizemlju. Zna da ZN sin SN ima radionu negdje na tom terenu i ima svoju kuću negdje na tom terenu. Kada je ZN, otac od tuženika pod 2) LN, odselio na kat onda je njegov nećak ZN, sin SN, živio u prizemlju te kuće. Pok. S i BN, roditelji tužitelja su jedno vrijeme živjeli u prizemlju te kuće i to je bilo u vrijeme rata i nakon što je ZN otac od LN živio u prizemlju S i BN su tada živjeli u prizemlju s ZN, sinom od SN, a jedno kratko vrijeme je i SN živio s njima.

9.13. Svjedok NN je naveo (l.s. 123-124) da je radio u firmi Mehanizacija sa starijim ZN, ranijim tuženikom, i on je svjedoku rekao da je 1967. godine kupio predmetno zemljište prema Boriku od neke ženske. Svjedok je došao raditi u tu firmu 1966. godine i radio je tu 9 godina, dok je ZN ostao i dalje raditi u toj firmi, a on je otišao raditi u Plodine. Bio je dobar s ZN i bili su prijatelji, a nisu se baš družili izvan posla jer nije bilo vremena, radili su i popodne. Zna da je ZN prenio na sebe zemlju katastarski i zemljišno. Bio je u toj kući tri puta. Sjeća se da su radnici iz Mehanizacije pomagali ZN i njemu u gradnji naših kuća, a to je bilo između 1970. i 1980. godine i bilo je prema potrebi. Slabo zna tko je živio u toj kući osim ZN. Ne zna koliko je bila cijena predmetne parcele i koliko se dugo gradila kuća i kada se ZN uselio. Ne zna da li danas netko drugi osim tuženika živi u toj kući, kao ni da li ZN sin SN živi na toj lokaciji. ZN je podigao kredit zajedno sa ženom za gradnju predmetne kuće, i digao je na kredit dva milijuna dinara, a tada je to vrijedilo i moglo se dobro od toga napraviti.

9.14. Tužitelj pod 1) ŽN (l.s. 112-113 i 185-186) je naveo da je predmetnu nekretninu kupio njihov otac pok. VN 1967. godine i on je njih trojicu stavio u taj ugovor kao kupce, a zapravo je sve on financirao. Također je otac zajedno sa svima njima, kod čega su financijski najviše pomagali brat SN i on, gradio predmetnu kuću i financirao kuću. Otac je rekao da predmetna kuća ide na 3 dijela, a oni su se složili kako je otac rekao. Otac je u oporuci napisao šta kome pripada na toj kući, i to: da prizemlje pripada njemu, prvi kat ZN, potkrovlje i podrum SN, a da Stipinom sinu ZN pripada još i čest. zem. pored predmetne nekretnine na kojoj je sagrađena garaža, pa je Stipin sin ZN sagradio stan iznad te garaže negdje 2000./2001. Prije očeve smrti se znalo da će on to tako odrediti i svi su se s tim slagali. Nije više u posjedu stana u prizemlju od 6. mjeseca ove godine kada je sin pok. brata ZN, ovdje tuženik pod 2) promijenio bravu stana u prizemlju, a kasnije kada je sudska komisija krajem ljeta ušla u stan radi smetanja posjeda ustanovila je da u stanu nema namještaja, zidova, parketa, pločica, radijatora, bojlera i da je sve porušeno. Od 1973. godine živi u [adresa], a prizemlje je počeo koristiti od 2000. godine ljeti i koristio je prizemlje s kćerkom i zetom. Inače su njihovi roditelji koristili prizemlje od preseljenja ZN na gornji kat pa do obnove kuće u selu Lišani, a ta obnova je bila dovršena negdje 1996./1997. On i dalje ima ključ prizemlja, ali ga unazad tri godine ne može koristiti jer je njegov nećak LN odnio namještaj i porušio zidove povadio parkete, radijatore i sve. Njihov otac je odredio da će on dobiti prizemlje, da će brat SN dobiti podrum i potkrovlje što je manje jer je njegov sin dobio prostor uz predmetnu nekretninu, a brat ZN je dobio stan na katu koji je najveći stan u ovoj kući. Sve ovo naprijed kako je njihov otac odredio, prethodno ih je otac pitao da li se slažu, pa im je otac zapravo dao predmetnu nekretninu za života, ali nisu mogli stupiti u posjed jer sve nije bilo dovršeno. To je otac naveo u oporuci da bi potvrdio ono što je ranije odredio. Kada ga se pita kako je brat SN koristio predmetnu kuću navodi da brat SN nije osobno koristio predmetnu kuću nakon što je obnova u [adresa] bila dovršena.

9.15. Tužitelj pod 2) SN (l.s. 114-115 i 186) je naveo da je živio u predmetnoj kući zajedno s roditeljima u zajedničkom domaćinstvu u prizemlju do 1997., a potom su se vratili u Lišane jer je obnova dovršila kuću. Nakon što je tužitelj pod 2) s roditeljima i ženom otišao u Lišane, sin ZN je ostao živjeti u prizemlju predmetne kuće. Saznao je da brat ZN ističe da je samovlasnik kada je otac preminuo. On je 1981. godine živio u [adresa], radio je kao profesionalni vozač teretnih kamiona za firmu u Benkovcu, preselio je s obitelji i roditeljima u prizemlje predmete kuće tijekom rata 1993. godine. Imao je svoj teretni kamion od 4 tone. On je cijelo vrijeme živio sa svojim roditeljima i njegovi roditelji nikada nisu do smrti živjeli sami već s njim i njegovom obitelji, osim što su 2 godine bez njega roditelji živjeli kod brata ŽN u [adresa] i to od 1992 pa do kraja 1993. Smatra da je predmetnu nekretninu izgradio, a ne da bi mu bila darovana od oca ili da bi je stekao iza smrti oca, jer kako bi mu bilo darovano nešto što je izgradio, zapravo smatra da mu je otac darovao predmetni teren za gradnju ove kuće.

9.16. Tuženica pod 1) ŠN (l.s. 115-116 i 186) je navela da se udala za svog pok. supruga ZN 1975. godine, a prethodno su 3 godine hodali. Koliko zna iz riječi svoga supruga on je kupio tu nekretninu sam. Njemu je njegov raniji stanodavac rekao tko je vlasnik te nekretnine i uputio ga je kod koga je može kupiti. Zna da je digao kredit u Splitskoj banci, misli da je kredit podignut 1970. i neke godine da je iznos bio 4 miliona dinara, što nije sigurna, ali sigurno zna da su taj kredit otplaćivali u braku nakon što su se uselili u prizemlje 1975., a na kat su se preselili 1994. godine. Ističe da je tužitelj pod 1) neistinito iskazivao da bi imao ključ prizemlja i koristio prizemlje ljeti od 2000. godine pa sve do nedavno. To je neistinito jer je on tek 2011. godine na prevaru od svog nećaka ZN, sina tužitelja pod 2), uzeo ključ rekavši da je njezin suprug ZN rekao da mu da ključ. Potom je tužitelj dolazio ljeti od 2011. pa do 2018., ali je zapravo samo radio nered i čuvao parkirno mjesto i dovodio svoje prijatelje. Tužitelj pod 2) je istinito iskazivao u onom dijelu da je njegov sin ZN koristio prizemlje kuće dok nije sebi izgradio kuću na susjednoj nekretnini. Ona je doselila u ovu kuću 1975. i živjela je u prizemlju sa svojim suprugom ZN, a 1976. im se rodila kći. Potom su odselili živjeti na kat dvije godine prije Oluje, a u isto vrijeme su se u prizemlje doselili roditelji pok. supruga i s njima se doselio tužitelj pod 2) sa ženom i četvero djece, a oni su živjeli u prizemlju do obnove kuće u [adresa] s tim da je svekrva ostala malo duže, a nakon toga je u prizemlju živio sin tužitelja pod 2) ZN dok sebi nije uredio susjednu nekretninu i odselio se tamo 2011. godine. Ističe da je tužitelj ŽN sada posjedu stana u prizemlju jer mu je sud vratio ključ u parnici radi smetanja posjeda.

9.17. Tuženik pod 2) LN (l.s. 116 i 187) je naveo da iz priče svoga oca ZN zna da je on sam kupio predmetnu nekretninu i da je sam izgradio predmetnu kuću. Kupoprodajni ugovor iz 1967. godine je prvi put vidio u tijeku ovoga postupka. Pamti djeda iz djetinjstva, ali se ne sjeća da bi pomagao u gradnji predmetne kuće i da bi gradnju kuće financirao, kao što ne zna da bi to činili stričevi jer oni nisu ni dolazili u ovu kuću. Bez obzira na sadržaj kupoprodajnog ugovora ističe da ga je jedino potpisao njegov otac. Smatra da je otac sam kupio i izgradio predmetnu kuću. Njegov otac ZN je dozvolio svom nećaku ZN gradnju garaže na susjednoj nekretnini kako bi nećak ZN zajedno s njim radio automehaničarski posao u toj garaži. Ističe da iz priče svojih roditelja zna da su u predmetnoj kući u prizemlju oni živjeti od 1975. pa sve do 1994. potpuno sami, a potom su se u prizemlje doselili djed i baba zajedno s tužiteljem pod 2) i njegovom obitelji pa su oni kratko tu živjeti. Potom je njegov otac dozvolio svom nećaku ZN da koristi prizemlje njegove kuće i to od 1998. pa sve dok nije sebi izgradio stan iznad garaže 2011. godine, a u kojoj garaži su njih dvojica zajedno radili i još uvijek rade zajedno jer su u dobrim odnosima i danas. Osim toga je njegov otac svom nećaku ZN dozvolio da na njegovom terenu do predmetnog izgradi stan iznad garaže. Tužitelj pod 1) po odluci suda dobio ključ prizemlja pa je sada u posjedu prizemlja s čime se on ne slaže.

10. Na tužiteljima je teret dokaza da su bili u posjedu predmetne nekretnine s obzirom na njihove tvrdnje da su vlasništvo stekli dosjelošću, te je u ponovljenom postupku bilo ključno utvrditi da li su ispunjene pretpostavke što se tiče vremena dosjedanja, a kako to proizlazi iz ukidne odluke višeg suda.

10.1. Saslušani svjedoci KN, AN, NN nisu imali bilo kakvih saznanja o tome jesu li tužitelji bili u posjedu prijepora i u kojem vremenskom razdoblju.

10.2. Svjedokinja ĆN, sestra tužitelja, je u iskazu navela da je tužitelj pod 1) ŽN u posjedu prizemlja ne navodeći vremenski okvir njegovog posjedovanja, a nadalje je navela da je tužitelj pod 2) SN u posjedu potkrovlja i podruma, što je očito neistinito jer je nesporno da tužitelj pod 2) nije u posjedu niti jednog dijela prijepora. Stoga je iskaz ĆN suprotan nespornim činjenicama i nedorečen u bitnim dijelovima, pa joj sud ne vjeruje.

10.3. Iz iskaza tužitelja pod 1) ŽN proizlazi da živi u [adresa], da je u posjedu stana u prizemlju od 2000. godine do 2023. godine na način da je dolazio u taj stan ljeti, ali da je tuženik pod 2) Hrvoje Stipić 2023. godine promijenio bravu na vratima stana i stan nije mogao koristiti dok mu sud u postupku radi smetanja nije vratio ključ prizemlja, a što je bilo za vrijeme trajanja ovog postupka. Tužitelj pod 2) SN navodi da nikada nije bio u posjedu predmetne kuće jer živi u kući u mjestu Lišane, a da je u ovoj kući boravio s roditeljima i svojom obitelji u prizemlju kuće pred kraj Domovinskog rata pa dok im nije bila obnovljena kuća u [adresa], odnosno od 1994. do 1997. godine.

11. Ocjenjujući iskaze tužitelja ovaj sud nalazi da tužitelj pod 1) nije dokazao svoje tvrdnje iz iskaza da je u posjedu prizemlja kuće od 2000. godine jer takve tvrdnje tužitelja nisu potkrepljene niti jednim provedenim dokazom. Nadalje, sud ne prihvaća istinitim tvrdnje tužitelja pod 1) da bi mu otac dao predmetnu nekretninu za života, kao ni tvrdnje tužitelja pod 2) da bi mu otac darovao predmetni teren za gradnju predmetne kuće za života jer su nedokazane, proturječne tvrdnjama tužitelja iz iskaza i tijekom postupka da su sami kupili predmetni teren, te tvrdnjama tih istih tužitelja u postupku da je zapravo otac BN bio vlasnik terena do smrti, kao i u suprotnosti s utvrđenjima iz ostavinskog postupka iza pok. oca tužitelja prema sadržaju kojeg je predmetna nekretnina bila predmet oporučnog raspolaganja pok. oca tužitelja VN (Miljenka) pa proizlazi da nije darovana za života. Osim toga, tužitelji ne raspolažu valjanim kupoprodajnim ugovorom iz kojeg bi proizašlo da su kupili predmetnu nekretninu ili darovnim ugovorom iz kojeg bi proizašlo da su je stekli darovanjem od oca.

11.1. Ovdje je navesti vezano za posjedovanje prijepora da tuženici nisu osporavali da je tužitelj pod 1) ŽN u posjedu prijepora od 2011. godina, ali su također isticali da je tužitelj pod 1) uzeo ključ prizemlja 2011. godine od svog nećaka ZN na prevaru kazavši mu da je tako rekao njegov brat, raniji tuženik, ZN da mu nećak ZN da ključ, pa da je tužitelj pod 1) dolazio ljeti na prijepor od 2011. do utuženja, ali je zapravo samo radio nered, čuvao parkirno mjesto i dovodio svoje prijatelje.

12. Stoga proizlazi utvrđenim, obzirom da je postalo nesporno, da je tužitelj pod 1) ŽN u posjedu stana u prizemlju od 2011. godine i da dolazi u ljetnim mjesecima jer živi u [adresa], a za tužitelja pod 2) SN je utvrđeno da je boravio u prizemlju sa svojom obitelji i roditeljima tužitelja u trajanju od tri godine, i to od 1994. do 1997. godine.

13. Prema odredbi čl. 159. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“ broj: 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 129/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14, 81/15, 94/17- dalje u tekstu ZV) dosjelošću se stječe vlasništvo stvari samostalnim posjedom te stvari ako taj ima zakonom određenu kakvoću i neprekidno traje zakonom određeno vrijeme, a posjednik je sposoban da bude vlasnikom te stvari. Samostalni posjednik čiji je posjed nekretnine zakonit, istinit i pošten, stječe je dosjelošću u vlasništvo protekom deset godina neprekidnoga samostalnog posjedovanja, a samostalni posjednik nekretnine kojemu je posjed barem pošten stječe je dosjelošću u vlasništvo protekom dvadeset godina neprekidnoga samostalnog posjedovanja.

13.1. Odredbom čl. 160. ZV propisano je da vrijeme potrebno za dosjelost počinje teći onoga dana kad je posjednik stupio u samostalni posjed stvari, a završava se istekom posljednjega dana vremena potrebnoga za dosjelost.

13.2. Tužitelji nisu ostvarili uvjete za stjecanje prijepora redovnom dosjelošću jer im za redovnu dosjelost nedostaje zakonitost, odnosno valjani pravni osnov stjecanja obzirom da ne raspolažu bilo kakvom ispravom kojom bi dokazali da im prijepor pripada.

14. U konkretnom slučaju nisu ispunjene zakonske pretpostavke za stjecanje prava vlasništva izvanrednom dosjelošću jer za tužitelja pod 1) posjedovanjem od 2011. godine do podnošenja tužbe 2018. godine nije protekao zakonski rok od 20 godina za stjecanje prava vlasništva dosjelošću, kao ni za tužitelja pod 2) posjedovanjem od 1994. do 1997. godine. Ovdje se ukazuje na shvaćanje sa sjednice Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 14. veljače 2019. pod brojem Su-IV-56/19-2 koje glasi: "Pretpostavke za stjecanje prava vlasništva dosjelošću (kvaliteta i trajanje posjeda, sposobnost posjednika biti vlasnikom stvari, te sposobnost stvari da bude u vlasništvu) moraju biti ispunjene u vrijeme podnošenja tužbe.".

15. Osim toga, potrebno je istaknuti da posjed tužitelja nema ni potrebnu kvalitetu za stjecanje vlasništva dosjelošću. Naime, tužitelj pod 2) SN je kratko koristio predmetnu nekretninu tri godine pred kraj Domovinskog rata zajedno s roditeljima, te je tada nije svojatao i smatrao da je koristi kao vlasnik, što je evidentno iz stranačkih iskaza tužitelja u kojima su isticali da su smatrali kako je tada otac bio vlasnik prijepora. Jednako tako je tužitelj pod 1) ŽN najkasnije nakon smrti oca 2010. godine, a vjerojatno i ranije, saznao da je njegov brat pok. ZN uknjiženi vlasnik i posjednik prijepora, te je tužitelj pod 1) tek nakon toga ušao u posjed prizemlja predmetne kuće, a što znači da ju je počeo svojatati kada je ustanovio da mu ne pripada, odnosno od početka je u posjedu kao nepošteni posjednik kojem nije moglo biti nepoznato da mu prijepor ne pripada. Kako nepošteni posjednik ne može postati vlasnikom bez obzira na protek vremena, to proizlazi da tužitelji pod 1) i 2) bez obzira na trajanje svog posjeda nisu mogli steći vlasništvo prijepora temeljem dosjelosti.

16. Slijedom svih provedenih dokaza je ovaj sud utvrdio da se na strani tužitelja nisu ispunile pretpostavke za stjecanje suvlasništva dosjelošću čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] u zatraženim suvlasničkim udjelima od po 1/3 dijela svaki, te je odbijen tužbeni zahtjev, kao u izreci ove presude.

17. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. ZPP, te Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“, broj 138/23 i 107/25), a sve prema vrijednosti predmeta spora u iznosu od 1.327,36 EUR, po kojima je tuženicima valjalo priznati trošak za sastav odgovora na tužbu 100 bodova (Tbr. 7.1.), sastav žalbe od 25. studenog 2024. 120 bodova (Tbr. 10.1.), za sastav podneska od 29. siječnja 2018. 100 bodova (Tbr. 8.1.), za sastav ostalih podnesaka od 7. ožujak 2018., 29. svibnja 2020., 7. listopada 2021. i od 2. listopada 2023. po 25 bodova za svaki podnesak (Tbr. 8.4.), za zastupanje na ročištima od 12. ožujka 2018., 26. svibnja 2020., 26. rujna 2023., 30. studenog 2023., 23. rujna 2024., 26. svibnja 2025. i 6. listopada 2025. po 100 bodova (Tbr. 9.1.) ukupno 1.120 bodova, što uz vrijednost boda od 2,00 EUR (Tbr. 54.) i PDV od 25 % iznosi 2.800,00 EUR kojem je valjalo pribrojiti trošak sudske pristojbe na žalbu od 53,09 eura, tako da ukupni priznati trošak tuženika iznosi 2,853,09 eura, dok se preko dosuđenog odbija kao neosnovan zahtjev tuženika za naknadom parničnog troška.

17.1. Ovaj sud nije priznao tužiteljima trošak sastava požurnica od 6. ožujka 2019. 6. rujna 2019. i 23. studenog 2020. jer nisu potrebne za vođenje ovog postupka u smislu odredbe čl. 155. st. 1. ZPP.

U Zadru, 21. studenog 2025.

Sutkinja

Maja Ivković

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba. Žalba se podnosi ovome sudu, u dovoljnom broju primjeraka za sud i protivne stranke, u roku od 15 dana od dana objave odluke, a o njoj odlučuje županijski sud.

DNA:

- Tužiteljima po punomoćniku

- Tuženicima po punomoćniku