Zakon.hr

REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U ZAGREBU

Avenija Dubrovnik 6 i 8

Poslovni broj: Us I-1955/2024-8

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Zagrebu, po sucu pojedincu toga suda Željki Babarović, uz sudjelovanje Spomenke Đurđević, zapisničarke, u upravnom sporu tužiteljice ŠSO iz [adresa], zastupana po opunomoćeniku, Darku Belaiću, odvjetniku u Zagrebu, Ulica Petra i Tome Erdodyja 2, protiv tuženika Ministarstva pravosuđa, uprave i digitalne transformacije RH, Zagreb, Ulica grada Vukovara 49, radi naknade troškova prijevoza za dolazak na posao i odlazak, nakon održane usmene i javne rasprave, zaključene istog dana, 21. studenoga 2025. godine,

p r e s u d i o j e

I) Odbija se tužbeni zahtjev za poništavanje rješenja Općinskog suda u Novom Zagrebu - Ureda predsjednika suda broj br. 7 Su-51/2022-226 od 23. ožujka 2022. godine i rješenja Općinskog suda u Novom Zagrebu, Ureda predsjednice suda Broj: 7 Su-51/2022-270 od 19. travnja 2022. godine.

II) Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadu troškova upravnog spora u iznosu od 7.937,50 kn kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Rješenjem Općinskog suda u Novom Zagrebu - Ureda predsjednika suda broj br. 7 Su-51/2022-226 od 23.03.2022. godine pod točkom I. tužiteljici se zaposlenoj kod Općinskog suda u Novom Zagrebu, odobrava naknada troškova organiziranog prijevoza za dolazak na posao i odlazak, koja će se za svaki pojedini mjesec isplaćivati u visini zbroja troška mjesečne karte prijevoznika "HŽ" za relaciju [adresa] ([adresa]) i 1/12 cijene godišnje karte ZET-a za I zonu, pod točkom II. se određuje da se službenici naknada troškova prijevoza u visini cijene mjesečne karte neće isplatiti za jedan mjesec i to onaj u kojem koristi pretežiti dio godišnjeg odmora, rodiljnog i roditeljskog dopusta, privremene spriječenosti za rad i za druge dane kada službenica više od dva dana uzastopce nije u obvezi dolaska na posao i pod točkom III. se utvrđuje da se to rješenje primjenjuje od 1. travnja 2022. godine.

2. Tužiteljica u tužbi pobija zakonitost osporavanog rješenja i ističe kako je protiv navedene odluke tužiteljica 06.04.2022. podnijela zahtjev za zaštitu prava, koji je odbijen rješenjem Općinskog suda u Novom Zagrebu - Ureda predsjednice suda broj br. 7 Su-51/2022-270 od 19.04.2022. g. Navedenu drugostupanjsku odluku tužiteljica je primila putem punomoćnika dana 22.04.2022. te u zakonom propisanom roku iz čl. 133. Zakona o radu podnosi ovu tužbu. Odluke iz točke I tužbe ništetne su, nezakonite i nedopuštena te je istima povrijeđeno pravo tužiteljice. Osporene odluke sadržane u rješenjima temelje na netočnim utvrđenjima: - da je ispunjena obveza iz čl. 53.st.15. Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike (u daljnjem tekstu tužbe: Kolektivni ugovor), - da udaljenost između adrese stanovanja podnositeljice i adrese rada iznosi 91,10 km u oba smjera; - da prijevoznik osigurava redoviti dolazak na posao i povratak s posla, a što se obrazlaže kako slijedi:

U obrazloženju osporenog rješenja od 23.03.2022. tuženik se poziva na izmjenu Godišnjeg rasporeda poslova Općinskog suda u Novom Zagrebu poslovni broj Su- 555/2021 od 19. 1.2022. (radno vrijeme od 07,00-08,00 sati do 15,00-16,00 sati) a u pogledu koje odluke nije proveden postupak obveznog savjetovanja iz čl. 150. st1. u vezi čl. 150. st.3. toč. 7. Zakona o radu s posljedicom ništetnosti (čl. 150.st.12. Zakona o radu, što je prethodno pitanje u ovom sporu.

Pretpostavka pravilne primjene odredbe čl. 53.st.15. Kolektivnog ugovora pisano je izjašnjenje službenika na početku kalendarske godine, kao i prilikom svake promjene korištenja prava.

Izmjena Godišnjeg rasporeda poslova svakako ima učinak izmjene korištenja prava, pri čemu se ostvarivanje prava tužiteljice i postupanje poslodavca u smislu navedene odredbe i učinka izmjene navedenog rasporeda ne može ispitati, slijedom čega je tužiteljici uskraćeno ostvarivanje prava pisanog očitovanja i saslušanja. Uzročnoposljedično navedenom povrijeđeno je i pravo službenika na očitovanje o relevantnim činjenicama i okolnostima čime je ostvaren razlog bitne povrede odredaba postupka te je isto razlog nedopuštenosti odluka.

Prema službenoj stranici planera Hrvatskog autokluba na temelju kartografske pod- loge Google Maps utvrđeno je da udaljenost adrese stanovanja i adrese rada u jednom smjeru iznosi 50,53 km odnosno u oba smjera 101.06 km. Netočno je utvrđenje udaljenosti navedeno u navedenim rješenjima te ista nemaju razloga o primjeni odredbe čl. 53.st.5. Kolektivnog ugovora čime je činjenično stanje pogrešno i nepotpuno utvrđeno te je ostvaren i razlog pogrešne primjene materijalnog prava. Tužiteljica nema osiguran redoviti dolazak na posao i povratak s posla što se obrazlaže:

Pravno je odlučno da u smislu odredbe čl. 53. st 9. Kolektivnog ugovora: „Redoviti dolazak na posao i povratak s posla osigurava onaj javni prijevoznik kod kojeg je vozni red organiziran na način da vrijeme čekanja od dolaska u mjesto rada do početka radnog vremena državnog službenika i namještenika te vrijeme čekanja od završetka radnog vremena do polaska redovite linije prema prebivalištu odnosno boravištu državnog službenika i namještenika ne prelazi 45 minuta, a u slučaju potrebe za presjedanjem, vrijeme čekanja između dvije linije javnog prijevoza ne smije biti duže od 30 minuta“.

Redoviti dolazak i povratak s posla ostvaren je samo u slučaju postojanja voznog reda “ onog javnog prijevoznika kod kojeg je vozni red organiziran... ”,

Iz navedene odredbe jasno i nedvosmisleno proizlazi da se radi o jednini prijevoznika, dakle jednom prijevozniku, a ne o kombiniranju dvaju ili više različitih prijevoznika i voznih redova što je slučaj u osporenim odlukama i razlog je povrede prava tužiteljice

Naime, iz obrazloženja oba osporena rješenja jasno proizlazi da ne postoji prijevoznik vozni red kojeg je organiziran sukladno odredbi čl. 53.st.9. Kolektivnog ugovora, što je samo po sebi i samo za sebe dostatno za udovoljenje zahtjevu ove tužbe.

Intencija Kolektivnog ugovora a niti donositelja istog niti na koji način nije bila kombiniranje voznih redova i prijevoznika, a što je razvidno i iz cjelokupnog teksta ugovora koji propisuje primjenu cjenika onog prijevoznika koji je povoljniji za poslodavca (dakle čak niti ugovor napisan i zaključen in favorem poslodavca ne propisuje osnov za kombiniranje voznih redova i prijevoznika već su isti propisani kao alternacije, a ne kumulacije).

Stoga se održavanje na snazi osporenih odluke ukazuje nezakonitim i nepravičnim. Nadalje odredba čl.53.st.9. Kolektivnog ugovora zahtjeva ispunjenje uvjeta redovitog dolaska na posao i povratka s posla kao cjeline odnosno:

- da dolazak na posao/službu u određeno vrijeme unutar radnog vremena nema za posljedicu nemogućnost povratka s posla/službe ili vraćanja protivno odredbama

Kolektivnog ugovora bilo u smislu:

a) da ne postoji javni prijevoz;

b) da je posljedica čekanje ili vrijeme zbog presjedanja u trajanju duljem od propisanog.

Konkretno isto znači da dolazak tužiteljice u određeno vrijeme na posao (između 07.00 i 08.00) uz poštivanje obveze osmosatnog radnog vremena ima povratno osigurane uvjete koji omogućavaju povratak s posla bez čekanja ili presjedanja protivno Kolektivnom ugovoru, što nije slučaj u odnosu na tužiteljicu i razlog je povrede prava.

Tuženik u odluci prvog stupnja ne navodi niti analizira vrijeme polaska i dolaska bilo redovne željezničke linije bilo triju autobusnih linija koje paušalno navodi bez navođenja o kojim se zapravo linijama radi dok se u odluci drugog stupnja navode utvrđenja na razini pretpostavke što je nedopustivo, nezakonito i daljnji je razlog nedopuštenosti odluke.

Konačno Općinski sud u Novom Zagrebu nalazi se u gradskoj četvrti Novi Zagreb istok, te je sukladno Odluci o granicama područja i sjedištima gradskih četvrti dio Grada Zagreba.

Sukladno odredbi čl. 50. Kolektivnog ugovora mjestom rada smatra se mjesto odnosno područje u kojem službenik obavlja poslove, a to je sukladno navedenoj odredbi upravo Grad Zagreb.

Osporenim odlukama nije utvrđeno (nije niti utvrđivano) da u slučaju korištenja željezničkog prijevoza prilikom dolaska na posao vlak iz [adresa] po voznom redu dolazi na Glavni kolodvor u 06,04 sata (dolazak u mjesto rada) što ima za posljedicu vrijeme čekanja do početka radnog vremena svakako u trajanju dužem od 45 minuta.

Suprotno tome, navedeno kao i eventualno korištenje vlaka s kasnijim polaskom iz [adresa] (06,10 sati) ne osigurava tužiteljici redoviti dolazak na posao i uz uvjet osmosatnog radnog vremena povratak s rada/službe u uvjetima svakodnevnog života i to:

- da predviđeni dolazak vlaka vrlo često gotovo svakodnevno nije istovjetan sa stvarnim dolaskom vlaka; - da su prisutna svakodnevna kašnjenja; - da čak kad bi se i uzelo idealno vrijeme, da je samo teoretski moguće pravovremeno ukrcavanje s jednog prijevoznog sredstava na drugo; - da put od stanice prijevoznika do stanice drugog prijevoznika (cca 800 metara) zahtjeva daljnje vrijeme, kao i da je potrebno vrijeme prijevoza od početne stranice autobusa do silazne stanice od koje se ponovno pješači do mjesta rada, što je slučaj i kod povratka s rada; - da je prilikom povratka s rada osim čekanja autobusa kroz određeno razdoblje potrebno presjedanje u Zaprešiću s linije vlaka 8050 na liniju 3064, (od 17,07 do 17,51 sati) koje čekanje zbog presjedanja prema voznom redu traje više od 30 (trideset) minuta što je protivno Kolektivnom ugovoru te svakako nepravedno i nepravično. Radi se o idealnim i savršenim uvjetima koji su rijetko kad ostvarivi u životu što je poslodavcu svakako poznato. Suprotno tome realnije je i životnije da dođe do zastoja, prometnih nezgoda, usporavanja zbog radova na cesti, kašnjenja vlakova zbog različitih razloga osobito ovisno o vremenskim prilikama. Sve navedeno nije uzeto u obzir u odlukama sadržanim u navedenim rješenjima koja postupaju potpuno formalistički i bez ocjene odlučnih činjenica u vezi dolaska i odlaska na posao/ službu rezultat čega je pogrešno i nepotpuno utvrđeno činjenično stanje, kao i pogrešna primjena materijalnog prava sve na štetu tužiteljice kao službenika u okolnostima iznimnih i enormnih povećanja troškova života.

Osporena odluke ništetna je temeljem odredbe čl. 150. st. 12. Zakona o radu, budući da poslodavac o reguliranju predmetnog prava kao pitanju važnom za položaj radnika nije proveo obvezatne postupke iz čl. 150. st. 1. Zakona o radu. Iz navedenog jasno proizlazi da ne postoji organizirani javni prijevoz koji omogućava tužiteljici redoviti dolazak na posao i povratak s posla/službe, slijedom čega je osnovan i opravdan zahtjev tužiteljice da joj pripada pravo na isplatu troškova prijevoza u visini 1,00 kune po prijeđenom kilometru sukladno čl. 53. st 12. Kolektivnog ugovora.

Navedeno pravo priznato je tužiteljici rješenjem Općinskog suda u Novom Zagrebu Ureda predsjednika broj 7 Su-34/2019.-47 od 03.07.2019. g., a koje rješenje nije stavljeno izvan snage te svakako se radi o pitanju i pravu važnom za položaj službenika konkretno prava na troškove prijevoza. Pravo na troškove prijevoza jedno je od svakako važnijih (materijalnih) prava radnika pa je odluka kojom se mijenja sadržaj tog prava (odlukom se umanjuje sadržaj i opseg prava) svakako odluka koja je važna za ukupni položaj radnika.

Donošenjem osporenih odluka sadržanih u navedenim rješenjima povrijeđeno je pravo tužiteljice iz čl. l. 53. st 12. Kolektivnog ugovora Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike.

Predlaže da Sud usvoji tužbeni zahtjev te poništi i prvostupanjsko i drugostupanjsko rješenje.

3. Tuženik u odgovoru na tužbu navodi kako je prvenstveno tužba nepravovremena i nedopuštena.

Tužitelj dostavlja Potvrdu o preuzimanju elektroničkog sudskog pismena i to rješenje Općinskog suda u Novom Zagrebu Su.51/2022 od 19. travnja 2022., kojim je odlučeno o njegovom zahtjevu za zaštitu prava, a iz koje je razvIdno da je isto zaprimio 22. travnja 2022.

Uvidom u e-predmet utvrđeno je da je predmetna tužba podnesena/evidentirana kod naslova 9. svibnja 2022. godine.

Dakle, od zaprimanja navedenog rješenja do podnošenja predmetne tužbe proteklo je više od 15 dana, u smislu odredbe čl. 133. st. 2. Zakon o radu ("Narodne novine" br. 93/14., 127/17., 98/19., dalje u tekstu: „ZOR“). Nadalje, tužitelj je podnio deklaratornu tužbu, za koju sukladno čl. 187. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ br. 53/1991, 91/1992, 112/1999, 129/2000, 88/2001, 117/2003, 88/2005, 2/2007, 96/2008, 84/2008, 123/2008,57/2011, 25/2013, 89/2014, 70/2019, dalje u tekstu: „ZPP“) mora dokazati pravni interes, a koji u konkretnom slučaju ne dokazuje.

Stoga, predlaže se sudu tužbu kao nepravovremenu i nedopuštenu odbaciti. Sud je apsolutno nenadležan za postupanje u ovoj pravnoj stvari jer se radi o upravnoj stvari sukladno čl.63. Zakona o državnim službenicima ("Narodne novine" br. 92/05., 140/05., 142/06., 77/07., 107/07., 27/08., 34/11., 49/11., 150/11., 34/12., 49/12., 38/13., 37/13., 1/15., 138/15., 102/15., 61/17., 70/19., 98/19., dalje u tekstu: „ZDS“), dakle o pravnoj stvari koja ne ulazi u sudsku nadležnost naslova. Tužitelj u ovoj pravnoj stvari traži utvrđenje da su upravna rješenja Općinskog suda u Novom Zagrebu Su-51/22 pd 23.03.2022. ništetna, nedopuštena i nezakonita te da joj pripada pravo na naknadu troškova prijevoza dolaska i odlaska s posla u visini od 1,00 kn po prijeđenom kilometru. Pravo na putni trošak službenika je pravo iz radnog odnosa, o kojem pravu se ima odlučiti u upravnom postupku tj. upravnim aktom. I.

Prvenstveno tužba je nepravovremena i nedopuštena.

Uvidom u e-predmet utvrđeno je da je predmetna tužba podnesena/evidentirana kod naslova 9. svibnja 2022. godine.

Nadalje, tužitelj je podnio deklaratornu tužbu, za koju sukladno čl. 187. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ br. 53/1991, 91/1992, 112/1999, 129/2000, 88/2001, 117/2003, 88/2005, 2/2007, 96/2008, 84/2008, 123/2008, 57/2011, 25/2013, 89/2014, 70/2019, dalje u tekstu: „ZPP“) mora dokazati pravni interes, a koji u konkretnom slučaju ne dokazuje.

Pravo na putni trošak službenika je pravo iz radnog odnosa, o kojem pravu se ima odlučiti u upravnom postupku tj. upravnim aktom.

Ovakvo pravno shvaćanja izričito zauzima i Županijski sud u Bjelovaru u odluci Gž- 165/11 od 26. svibnja 2011., koje se dostavlja u privitku.

Prema tome, predlaže se naslovu sukladno čl.16. st. 2. ZPP-a oglasiti se nenadležnim, ukinuti provedene radnje u postupku i odbaciti tužbu.

Podredno, predlaže se naslovu oglasiti se rješenjem stvarno nenadležnim i po pravomoćnosti rješenja ustupiti spis Upravnom sudu u Zagrebu, sukladno čl.17. ZPP- a.

III. Tužba tužitelja je neuredna za raspravljanje, jer ista nema potreban sadržaj sukladno odredbi članka 186. u svezi s odredbom čl. 106. i 109. ZPP-a. Tužitelj tvrdi da nema osiguran redoviti dolazak na posao i povratak s posla, ističe kako je prema voznom redu vlaka iz [adresa] na Glavni kolodvor u Zagrebu 06,04 sata i da to ima za posljedicu vrijeme čekanja do početka radnog vremena u trajanju dužem od 45 minuta, a da korištenjem vlaka s kasnijim polaskom iz Bedekovčine 06,10 sati ne osigurava tužiteljici redoviti dolazak na posao jer da vlak učestalo kasni te da je teoretski nemoguće pravovremeno ukrcavanje s jednog prijevoznog sredstva na drugo, međutim to ničime ne dokazuje niti predlaže primjerice prometno vještačenje i sl. Osim toga u tom smislu je i proturječan jer tvrdi da vlak koji polazi u 06,04 učestalo ne kasni, a i propušta navesti da treba presjedati u drugo prijevozno sredstvo kako bi s Glavnog kolodvora stigao na mjesto rada u Općinski sud u Novom Zagrebu.

Slijedom navedenog, tuženik predlaže naslovu pozvati tužitelja na otklanjanje navedenih nedostatka, a ako tužitelj iste ne otkloni, predlaže se naslovu postupiti sukladno odredbi čl. 109. ZPP-a, te tužbu odbaciti.

Opreza radi, tuženik osporava tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti.

Prilikom odlučivanju o pravu tužitelja provjerom voznih redova javnih prijevoznika utvrđeno je da ima na raspolaganju redovnu željezničku liniju na relaciji [adresa]

- Zagreb (Glavni kolodvor) te prema voznom redu HŽ-a pri dolasku na posao ima vlak iz [adresa] koji polazi od 06,10 sati s predviđenim dolaskom u Zagreb (Glavni kolodvor) u 07:19 sati. Prema voznom redu ZET-a, prema adresi rada Turinina 3, prometuju tri autobusne linije (219, 220 i 221) s predviđenim polascima prema sjedištu suda u razmaku od svakih 5 - 15 minuta.

Pri tom valja napomenuti i da kad bi tužitelj dolazio na posao vlakom koji polazi iz [adresa] u 05:00 sati s vremenom dolaska u Zagreb (Glavni kolodvor) u 06:04 u sjedište suda stigao bi oko 06:30 sati, s radnog mjesta bi odlazila u 15:00 sati te koristeći gore navedene autobusne linije 221 s polaskom u 15:07 i liniju 220 s polaskom u 15:04 te ranije utvrđenim prosječnim vremenom vožnje od 15-20 minuta do Glavnog kolodvora stiže i na vlak koji vozi u smjeru [adresa] u 15:38. Napominje se kako Komisija za tumačenje odredaba i praćenje primjene kolektivnog ugovora u svom tumačenju broj 17/53 od 7. studenoga 2018. navela da se sukladno čl.53. st.9. kolektivnog ugovora javni prijevoz smatra organiziranim ako vrijeme čekanja od dolaska u mjesto rada do početka radnog vremena državnog službenika te vrijeme čekanja od završetka radnog vremena do polaska redovite linije prema prebivalištu odnosno boravišta državnog službenika ne prelazi 45 minuta, a u slučaju potrebe za presjedanjem, vrijeme čekanja između dvije linije javnog prijevoza ne smije biti duže od 30 minuta. U slučaju kada javni prijevoz ne omogućava redoviti dolazak na posao ili odlazak s posla, odnosno kada nema organiziranog javnog prijevoza, naknada troškova prijevoza isplatiti će se u visini 1,00 kn po prijeđenom kilometru. Imajući u vidu klizno radno vrijeme od 7 - 8 i 15 -16 h kao i vozni red prijevoznika, tužitelju ne pripada pravo na isplatu 1,00 kn po prijeđenom kilometru. Drugim riječima, osnovano je rješenje Općinskog suda u Novom Zagrebu Su- 51/2022 od 23. ožujka 2022.

Slijedom navedenog, tužbeni zahtjev je neosnovan, stoga se predlaže naslovu tužbu odbaciti, podredno odbiti tužbeni zahtjev i dosuditi tuženiku trošak postupka. Ovakvo pravno shvaćanja izričito zauzima i Županijski sud u Bjelovaru u odluci Gž- 165/11 od 26. svibnja 2011., koje se dostavlja u privitku.

Prema tome, predlaže se naslovu sukladno čl.16. st. 2. ZPP-a oglasiti se nenadležnim, ukinuti provedene radnje u postupku i odbaciti tužbu.

Podredno, predlaže se naslovu oglasiti se rješenjem stvarno nenadležnim i po pravomoćnosti rješenja ustupiti spis Upravnom sudu u Zagrebu, sukladno čl.17. ZPP- a.

Tužba tužitelja je neuredna za raspravljanje, jer ista nema potreban sadržaj sukladno odredbi članka 186. u svezi s odredbom čl. 106. i 109. ZPP-a.

Tužitelj tvrdi da nema osiguran redoviti dolazak na posao i povratak s posla, ističe kako je prema voznom redu vlaka iz [adresa] na Glavni kolodvor u Zagrebu 06,04 sata i da to ima za posljedicu vrijeme čekanja do početka radnog vremena u trajanju dužem od 45 minuta, a da korištenjem vlaka s kasnijim polaskom iz Bedekovčine 06,10 sati ne osigurava tužiteljici redoviti dolazak na posao jer da vlak učestalo kasni te da je teoretski nemoguće pravovremeno ukrcavanje s jednog prijevoznog sredstva na drugo, međutim to ničime ne dokazuje niti predlaže primjerice prometno vještačenje i sl. Osim toga u tom smislu je i proturječan jer tvrdi da vlak koji polazi u 06,04 učestalo ne kasni, a i propušta navesti da treba presjedati u drugo prijevozno sredstvo kako bi s Glavnog kolodvora stigao na mjesto rada u Općinski sud u Novom Zagrebu.

Opreza radi, tuženik osporava tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti.

Prilikom odlučivanju o pravu tužitelja provjerom voznih redova javnih prijevoznika utvrđeno je da ima na raspolaganju redovnu željezničku liniju na relaciji [adresa]

Pod pretpostavkom da tužitelj stigne na Glavni kolodvor u Zagrebu u 07:19 sati i da joj treba cca 10 minuta hoda od željezničkog perona do autobusnog stajališta, ista stiže na autobusnu liniju 220 koja polazi sa autobusnog stajališta u 07:32 (predviđeni dolazak 07:48) i 07:45 sati (predviđeni dolazak 07:58) kao i na liniju 221 koja polazi od 07:35 (predviđeni dolazak 07:48) i 7:45 sati (predviđeni dolazak 07:58). U povratku s radnog mjesta navedeni autobusi tj. linije ZET-a 219, 220 i 221 prometuju istom dinamikom do Glavnog kolodvora s predviđenom vremenu polaska iz Sloboštine ( linija 219) u 16:15, Dugava (linija 220) u 16:19 i Travna (linija 221) u 16:22 sati s prosječnim vremenom vožnje od 15-20 minuta, a vlak u smjeru [adresa] polazi sa Glavnog kolodvora u Zagrebu u 16:46 sati. Pri tom valja napomenuti i da kad bi tužitelj dolazio na posao vlakom koji polazi iz [adresa] u 05:00 sati s vremenom dolaska u Zagreb (Glavni kolodvor) u 06:04 u sjedište suda stigao bi oko 06:30 sati, s radnog mjesta bi odlazila u 15:00 sati te koristeći gore navedene autobusne linije 221 s polaskom u 15:07 i liniju 220 s polaskom u 15:04 te ranije utvrđenim prosječnim vremenom vožnje od 15-20 minuta do Glavnog kolodvora stiže i na vlak koji vozi u smjeru [adresa] u 15:38.

Napominje se kako Komisija za tumačenje odredaba i praćenje primjene kolektivnog ugovora u svom tumačenju broj 17/53 od 7. studenoga 2018. g. navela da se sukladno čl. 53. st. 9. kolektivnog ugovora javni prijevoz smatra organiziranim ako vrijeme čekanja od dolaska u mjesto rada do početka radnog vremena državnog službenika te vrijeme čekanja od završetka radnog vremena do polaska redovite linije prema prebivalištu odnosno boravišta državnog službenika ne prelazi 45 minuta, a u slučaju potrebe za presjedanjem, vrijeme čekanja između dvije linije javnog prijevoza ne smije biti duže od 30 minuta. U slučaju kada javni prijevoz ne omogućava redoviti dolazak na posao ili odlazak s posla, odnosno kada nema organiziranog javnog prijevoza, naknada troškova prijevoza isplatiti će se u visini 1,00 kn po prijeđenom kilometru.

Imajući u vidu klizno radno vrijeme od 7 - 8 i 15 -16 h kao i vozni red prijevoznika, tužitelju ne pripada pravo na isplatu 1,00 kn po prijeđenom kilometru.

Drugim riječima, osnovano je rješenje Općinskog suda u Novom Zagrebu Su- 51/2022 od 23. ožujka 2022.

Slijedom navedenog, tužbeni zahtjev je neosnovan, stoga se predlaže naslovu tužbu odbaciti, podredno odbiti tužbeni zahtjev i dosuditi tuženiku trošak postupka.

4. Tužbeni zahtjev nije osnovan.

5. Sud je dana 10. studenoga 2025. g. održao usmenu raspravu u prisutnosti opunomoćenika tužiteljice te u odsutnosti uredno pozvanog tuženika, te je time strankama dana mogućnost izjasniti se o svim činjenicama i pravnim pitanjima koja su predmet upravnog spora sukladno odredbi članka 6. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine, broj: 20/10., 143/12 i 152/14.).

Na raspravi je opunomoćenik tužiteljice naveo kako tužiteljica ostaje kod tužbe i tužbenog zahtjeva. Za spis je predao praksu Općinskog radnog suda u Zagrebu i Županijskog suda u Zagrebu u istovrsnim predmetima i očitovanje Sindikata lokalnih i državnih službenika i namještenika da protiv navedene odluke nije proveden postupak obaveznog savjetovanja, kao i iskaz tadašnjeg sindikalnog povjerenika koji potvrđuje navedene okolnosti. Iskazao je da povlači točku III. tužbenog zahtjeva koji se odnosi na utvrđenje da tužiteljici pripada pravo, dok točke I., II. i IV. ostaju.

6. Ocjenjujući zakonitost osporavanog rješenja sud je izvršio uvid u spis tuženika priložen uz odgovor na tužbu.

7. Uvidom u prvostupanjsko rješenje Općinskog suda u Novom Zagrebu, Ureda predsjednika Broj: 7 Su-51/2022-226 od 23. ožujka 2022. g. Sud je utvrdio da je istim određeno kako se istim tužiteljici pod točkom I. zaposlenoj kod Općinskog suda u Novom Zagrebu, odobrava naknada troškova organiziranog prijevoza za dolazak na posao i odlazak, koja će se za svaki pojedini mjesec isplaćivati u visini zbroja troška mjesečne karte prijevoznika "HŽ" za relaciju [adresa] ([adresa]) i 1/12 cijene godišnje karte ZET-a za I zonu, pod točkom II. se određuje da se službenici naknada troškova prijevoza u visini cijene mjesečne karte neće isplatiti za jedan mjesec i to onaj u kojem koristi pretežiti dio godišnjeg odmora, rodiljnog i roditeljskog dopusta, privremene spriječenosti za rad i za druge dane kada službenica više od dva dana uzastopce nije u obvezi dolaska na posao i pod točkom III. se utvrđuje da se to rješenje primjenjuje od 1. travnja 2022. godine, s obrazloženjem kako budući je čl. 33. I. izmjena Godišnjeg rasporeda poslova Općinskog suda u Novom Zagrebu za 2022. godinu poslovni broj Su-555/2021 od 19. siječnja 2022. godine promijenjeno radno vrijeme u sudu na način da radno vrijeme za suce, službenike u sudu i namještenike umjesto ranije naznačenog od 7/7,45 do 15/15,45 sati sada glasi od 7,00 - 8,00 sati do 15,00 - 16,00 sati valjalo je donijeti nova rješenja o naknadi troškova prijevoza za suce, službenike u sudu i namještenike.

Kako odredba čl. 53. st. 15. propisuje da se službenik i namještenik treba pisano izjasniti o načinu korištenja prava na naknadu troškova prijevoza, na početku kalendarske godine, odnosno tijekom kalendarske godine, ako dođe do promjene načina korištenja toga prava, ili ako dođe do promjene prebivališta odnosno boravišta službenika i namještenika, valjalo je odlučiti o zahtjevu službenice.

Službenica se u novoj izjavi o načinu korištenja prava na naknadu troškova prijevoza dolaska na posao i odlaska s posla izjasnila da nema organizirani javni

prijevoz te želi da joj se isplati mjesečna naknada troška prijevoza u visini od 1,00 kn po prijeđenom kilometru.

Provjerom udaljenosti između adrese stanovanja i adrese rada, prema planeru putovanja Hrvatskog autokluba na temelju kartografske podloge Google Maps, utvrđeno je da udaljenost iznosi više od 2 kilometra, odnosno 91,19 km u oba smjera. Nadalje provjerom voznih redova javnih prijevoznika utvrđeno je da službenica ima na raspolaganju redovnu željezničku liniju na relaciji [adresa] ([adresa]) kao i tri redovite autobusne linije ZET-a od Glavnog kolodvora prema adresi rada Turinina 3, te da joj navedeni prijevoznici osiguravaju redoviti dolazak i odlazak s posla.

Slijedom navedenog i temeljem odredbi uvodno navedenih propisa, imenovanoj je utvrđeno pravo na naknadu troškova organiziranog prijevoza u visini cijene mjesečne karte prijevoznika "HŽ" za relaciju [adresa] ([adresa]) i 1/12 cijene godišnje karte ZET-a za I zonu, te je riješeno kao u izreci.

8. Uvidom u drugostupanjsko rješenje Općinskog suda u Novom Zagrebu, Ured predsjednice suda Broj: 7 Su-51/2022-270 od 19. travnja 2022. godine sud je utvrdio da je istim odbijen zahtjev za zaštitu prava službenice ŠSO podnesen dana 6. travnja 2022. u vezi rješenja ovog suda poslovni broj 7 Su- 51/2022-226 od 23. ožujka 2022. kao neosnovan, s obrazloženjem kako je Godišnjim rasporedom poslova Općinskog suda u Novom Zagrebu za 2022. godinu utvrđeno je radno vrijeme za zaposlenike suda s početkom od 07,00 do 08,00 sati ujutro te završetkom od 15,00 do 16,00 sati popodne („klizno radno vrijeme“).

Članak 53. KU-a ne predviđa da poslodavac prilikom donošenja rješenja saslušava službenika, nego sukladno st. 15. navedenog članka službenik se o načinu korištenja prava na naknadu troškova prijevoza treba pisano izjasniti na početku kalendarske godine, odnosno tijekom godine ukoliko dođe do promjena korištenja prava. Obzirom na utvrđenu promjenu radnog vremena svi zaposlenici koji ostvaruju pravo na naknadu troškova prijevoza, pozvani su ispuniti novu izjavu zaposlenika o načinu korištenja prava na naknadu troškova prijevoza dolaska na posao i odlaska s posla za 2022. godinu, a osim toga pozvani su i dostaviti dokaz da se postojeći javni prijevoz ne smatra organiziranim i da ne omogućava redoviti dolazak na posao i odlazak s posla radniku pa samim time podnositeljici nije uskraćeno ostvarivanje prava pisanog očitovanja.

Sukladno čl. 53. st. 14. KU udaljenost adrese stanovanja i adrese rada od 91,19 km (zbroj oba smjera) utvrđena je prema planeru Hrvatskog autokluba na temelju kartografske podloge Google Maps i to kao najkraća automobilska ruta sa suvremenim kolničkim zastorom (asfaltom) koja udaljenost je utvrđena i rješenjem o naknadi prijevoza 7 Su-34/2019-47 te službenica na istu nije stavila primjedbu. Iz odredbi Kolektivnog ugovora, a tako ni iz tumačenja Komisije za tumačenje odredaba i praćenje primjene Kolektivnog ugovora ne proizlazi da se organiziranim javnim prijevozom smatra onaj koji je osiguran od strane samo jednog prijevoznika te da nije dozvoljeno kombiniranje više različitih prijevoznika.

Prilikom donošenja rješenja provjerom voznih redova javnih prijevoznika utvrđeno je da službenica ima na raspolaganju redovnu željezničku liniju na relaciji [adresa] ([adresa]) te da prema voznom redu HŽ-a pri dolasku na posao ima vlak iz [adresa] koji polazi u 06:10 sati s predviđenim dolaskom u Zagreb (Glavni kolodvor) u 07:19 sati. Prema voznom redu ZET-a, prema adresi rada Turinina 3 prometuju tri autobusne linije (219, 220 i 221) s predviđenim polascima prema sjedištu suda u razmaku od svakih 5 - 15 minuta.

Pod pretpostavkom da službenica stigne na Glavni kolodvor u Zagrebu u 07:19 i da joj treba cca 10 minuta hoda od željezničkog perona do autobusnog stajališta, ista stiže na autobusnu liniju 220 koja s autobusnog stajališta polazi u 07:32 i 07:45 sati, kao i na liniju 221 koja polazi u 07:35 i 07:45 sati. Uvidom u Google Maps interaktivnu podlogu utvrđeno je stoga vrijeme dolaska službenice u Turininu 3, u 07:46 i 07:58 ako koristi liniju 220, odnosno u 07:48 i 07:58 sati ako koristi liniju 221. U povratku s radnog mjesta navedeni autobusi (tj. linije ZET-a 219, 220 i 221) prometuju istom dinamikom do Glavnog kolodvora s predviđenim vremenom polaska iz Sloboštine (linija 219) u 16:15, Dugava (linija 220) u 16:19 sati i Travna (linija 221) u 16:22 sati s prosječnim vremenom trajanja vožnje od 16 - 20 minuta, a vlak u smjeru [adresa] polazi sa zagrebačkog Glavnog kolodvora u 16:46 sati. Pri tom valja napomenuti i da kad bi službenica dolazila na posao vlakom koji polazi iz [adresa] u 05:00 sati i vremenom dolaska u Zagreb (Glavni kolodvor) u 06:04 u sjedište suda stizala bi oko 06:30 sati, s radnog mjesta odlazila bi u 15,00 sati te koristeći gore navedene linije 221 s polaskom u 15:07 i liniju 220 s polaskom u 15:04 te ranije utvrđenim prosječnim vremenom vožnje od 16 - 20 minuta do Glavnog kolodvora stiže i na vlak koji u smjeru [adresa] polazi u 15:38 sati.

Slijedom navedenog utvrđeno je da navedeni prijevoznici osiguravaju redoviti dolazak i odlazak s posla sukladno čl. 53. st. 9. KU

Ujedno valja napomenuti kako je Komisija za tumačenje odredaba i praćenje primjene Kolektivnog ugovora u svom tumačenju broj 17/53 od 7. studenog 2018. navela da se sukladno čl. 53. st. 9. Kolektivnog ugovora javni prijevoz smatra organiziranim ako vrijeme čekanja od dolaska u mjesto rada do početka radnog vremena državnog službenika i namještenika te vrijeme čekanja od završetka radnog vremena do polaska redovite linije prema prebivalištu odnosno boravištu državnog službenika ne prelazi 45 minuta, a u slučaju potrebe za presjedanjem, vrijeme čekanja između dvije linije javnog prijevoza ne smije biti duže od 30 minuta. U slučaju kada javni prijevoz ne omogućava redoviti dolazak na posao ili odlazak s posla, odnosno kada nema organiziranog javnog prijevoza, naknada troškova prijevoza isplatit će se u visini 1,00 kune po prijeđenom kilometru sukladno stavku 12. istog članka.

Iz gore opisanog poslovanja i voznih redova prijevoznika vidljivo je da službenica u slučaju presjedanja (vlak - autobus) ne čeka na presjedanje dulje od 30 minuta, a da na radno mjesto i s radnog mjesta može doći/otići, obzirom na propisano klizno radno vrijeme, na način da se poštuje čl. 53. st. 9. KU i u dijelu koji se odnosi na vrijeme čekanja od 45 minuta.

Slijedom navedenog utvrđeno je da je odluka posl. br. Su-51/2022-226 od 23. ožujka 2022. zakonita i valjana te da nisu ispunjeni uvjeti propisani Kolektivnim ugovorom za naknadu troška prijevoza dolaska na posao i odlaska s posla u visini od 1 kune po kilometru, obzirom postoji organizirani prijevoz koji službenici osigurava uredan dolazak i odlazak s radnog mjesta. Imajući u vidu citirane odredbe te gore opisano činjenično stanje valjalo je stoga zahtjev službenice odbiti kao neosnovan, kao u izreci ove odluke.

9. U provedenom postupku je utvrđeno kako tužiteljica tvrdi da nema osiguran redoviti dolazak na posao i povratak s posla, ističe kako je prema voznom redu vlaka iz [adresa] na Glavni kolodvor u Zagrebu 06,04 sata i da to ima za posljedicu vrijeme čekanja do početka radnog vremena u trajanju dužem od 45 minuta, a da korištenjem vlaka s kasnijim polaskom iz Bedekovčine 06,10 sati ne osigurava tužiteljici redoviti dolazak na posao jer da vlak učestalo kasni te da je teoretski nemoguće pravovremeno ukrcavanje s jednog prijevoznog sredstva na drugo, međutim to ničime ne dokazuje niti predlaže primjerice prometno vještačenje i sl. Osim toga u tom smislu je i proturječan jer tvrdi da vlak koji polazi u 06,04 učestalo ne kasni, a i propušta navesti da treba presjedati u drugo prijevozno sredstvo kako bi s Glavnog kolodvora stigao na mjesto rada u Općinski sud u Novom Zagrebu. Nadalje je utvrđeno da prilikom odlučivanju o pravu tužiteljice provjerom voznih redova javnih prijevoznika ista ima na raspolaganju redovnu željezničku liniju na relaciji [adresa] ([adresa]) te prema voznom redu HŽ-a pri dolasku na posao ima vlak iz [adresa] koji polazi od 06,10 sati s predviđenim dolaskom u Zagreb (Glavni kolodvor) u 07:19 sati. Prema voznom redu ZET-a, prema adresi rada Turinina 3, prometuju tri autobusne linije (219, 220 i 221) s predviđenim polascima prema sjedištu suda u razmaku od svakih 5 - 15 minuta. Pod pretpostavkom da tužiteljica stigne na Glavni kolodvor u Zagrebu u 07:19 sati i da joj treba cca 10 minuta hoda od željezničkog perona do autobusnog stajališta, ista stiže na autobusnu liniju 220 koja polazi sa autobusnog stajališta u 07:32 (predviđeni dolazak 07:48) i 07:45 sati (predviđeni dolazak 07:58) kao i na liniju 221 koja polazi od 07:35 (predviđeni dolazak 07:48) i 7:45 sati (predviđeni dolazak 07:58). Također je utvrđeno da u povratku s radnog mjesta navedeni autobusi tj. linije ZET-a 219, 220 i 221 prometuju istom dinamikom do Glavnog kolodvora s predviđenom vremenu polaska iz Sloboštine ( linija 219) u 16:15, Dugava (linija 220) u 16:19 i Travna (linija 221) u 16:22 sati s prosječnim vremenom vožnje od 15-20 minuta, a vlak u smjeru [adresa] polazi sa Glavnog kolodvora u Zagrebu u 16:46 sati. Također se zaključuje da i kada bi tužiteljica dolazila na posao vlakom koji polazi iz [adresa] u 05:00 sati s vremenom dolaska u Zagreb (Glavni kolodvor) u 06:04 u sjedište suda stigao bi oko 06:30 sati, s radnog mjesta bi odlazila u 15:00 sati te koristeći gore navedene autobusne linije 221 s polaskom u 15:07 i liniju 220 s polaskom u 15:04 te ranije utvrđenim prosječnim vremenom vožnje od 15-20 minuta do Glavnog kolodvora stiže i na vlak koji vozi u smjeru [adresa] u 15:38. Također utemeljeno tuženik navodi kako je Komisija za tumačenje odredaba i praćenje primjene kolektivnog ugovora u svom tumačenju broj 17/53 od 7. studenoga 2018. g. navela da se sukladno čl. 53. st. 9. kolektivnog ugovora javni prijevoz smatra organiziranim ako vrijeme čekanja od dolaska u mjesto rada do početka radnog vremena državnog službenika te vrijeme čekanja od završetka radnog vremena do polaska redovite linije prema prebivalištu odnosno boravišta državnog službenika ne prelazi 45 minuta, a u slučaju potrebe za presjedanjem, vrijeme čekanja između dvije linije javnog prijevoza ne smije biti duže od 30 minuta. U slučaju kada javni prijevoz ne omogućava redoviti dolazak na posao ili odlazak s posla, odnosno kada nema organiziranog javnog prijevoza, naknada troškova prijevoza isplatiti će se u visini 1,00 kn po prijeđenom kilometru. Imajući u vidu klizno radno vrijeme od 7 - 8 i 15 -16 h kao i vozni red prijevoznika, tužitelju ne pripada pravo na isplatu 1,00 kn po prijeđenom kilometru. Dakle, i po mišljenju ovog suda, osnovano je rješenje Općinskog suda u Novom Zagrebu Su- 51/2022 od 23. ožujka 2022. godine.

10. Tužiteljica tvrdi da nema osiguran redoviti dolazak na posao i povratak s posla, ističe kako je prema voznom redu vlaka iz [adresa] na Glavni kolodvor u Zagrebu 06,04 sata i da to ima za posljedicu vrijeme čekanja do početka radnog vremena u trajanju dužem od 45 minuta, a da korištenjem vlaka s kasnijim polaskom iz Bedekovčine 06,10 sati ne osigurava tužiteljici redoviti dolazak na posao jer da vlak učestalo kasni te da je teoretski nemoguće pravovremeno ukrcavanje s jednog prijevoznog sredstva na drugo, međutim to ničime ne dokazuje niti predlaže primjerice prometno vještačenje i sl. Osim toga u tom smislu je i proturječan jer tvrdi da vlak koji polazi u 06,04 učestalo ne kasni, a i propušta navesti da treba presjedati u drugo prijevozno sredstvo kako bi s Glavnog kolodvora stigao na mjesto rada u Općinski sud u Novom Zagrebu. Prilikom odlučivanju o pravu tužiteljice provjerom voznih redova javnih prijevoznika utvrđeno je da ima na raspolaganju redovnu željezničku liniju na relaciji [adresa] ([adresa]) te prema voznom redu HŽ-a pri dolasku na posao ima vlak iz [adresa] koji polazi od 06,10 sati s predviđenim dolaskom u Zagreb (Glavni kolodvor) u 07:19 sati. Prema voznom redu ZET-a, prema adresi rada Turinina 3, prometuju tri autobusne linije (219, 220 i 221) s predviđenim polascima prema sjedištu suda u razmaku od svakih 5 - 15 minuta. Utvrđeno je i da pod pretpostavkom da tužiteljica stigne na Glavni kolodvor u Zagrebu u 07:19 sati i da joj treba cca 10 minuta hoda od željezničkog perona do autobusnog stajališta, ista stiže na autobusnu liniju 220 koja polazi sa autobusnog stajališta u 07:32 (predviđeni dolazak 07:48) i 07:45 sati (predviđeni dolazak 07:58) kao i na liniju 221 koja polazi od 07:35 (predviđeni dolazak 07:48) i 7:45 sati (predviđeni dolazak 07:58). U povratku s radnog mjesta navedeni autobusi tj. linije ZET-a 219, 220 i 221 prometuju istom dinamikom do Glavnog kolodvora s predviđenom vremenu polaska iz Sloboštine ( linija 219) u 16:15, Dugava (linija 220) u 16:19 i Travna (linija 221) u 16:22 sati s prosječnim vremenom vožnje od 15-20 minuta, a vlak u smjeru [adresa] polazi sa Glavnog kolodvora u Zagrebu u 16:46 sati. Pri tom valja napomenuti i da kad bi tužitelj dolazio na posao vlakom koji polazi iz [adresa] u 05:00 sati s vremenom dolaska u Zagreb (Glavni kolodvor) u 06:04 u sjedište suda stigao bi oko 06:30 sati, s radnog mjesta bi odlazila u 15:00 sati te koristeći gore navedene autobusne linije 221 s polaskom u 15:07 i liniju 220 s polaskom u 15:04 te ranije utvrđenim prosječnim vremenom vožnje od 15-20 minuta do Glavnog kolodvora stiže i na vlak koji vozi u smjeru [adresa] u 15:38. No nasuprot gore navedenome, utemeljeno tuženik ističe i kako je Komisija za tumačenje odredaba i praćenje primjene kolektivnog ugovora u svom tumačenju broj 17/53 od 7. studenoga 2018. g. navela da se sukladno čl. 53. st. 9. kolektivnog ugovora javni prijevoz smatra organiziranim ako vrijeme čekanja od dolaska u mjesto rada do početka radnog vremena državnog službenika te vrijeme čekanja od završetka radnog vremena do polaska redovite linije prema prebivalištu odnosno boravišta državnog službenika ne prelazi 45 minuta, a u slučaju potrebe za presjedanjem, vrijeme čekanja između dvije linije javnog prijevoza ne smije biti duže od 30 minuta. U slučaju kada javni prijevoz ne omogućava redoviti dolazak na posao ili odlazak s posla, odnosno kada nema organiziranog javnog prijevoza, naknada troškova prijevoza isplatiti će se u visini 1,00 kn po prijeđenom kilometru. Imajući u vidu klizno radno vrijeme od 7 - 8 i 15 -16 h kao i vozni red prijevoznika, tužitelju ne pripada pravo na isplatu 1,00 kn po prijeđenom kilometru. Slijedom svega gore navedenog dakle, i po mišljenju ovog suda osnovano je i zakonito rješenje Općinskog suda u Novom Zagrebu Su- 51/2022 od 23. ožujka 2022. godine. Kako je sud utvrdio da je činjenično stanje u prethodnom postupku pravilno utvrđeno te je sam postupak pravilno proveden, a prvostupanjsko i drugostupanjsko rješenje pravilna i na zakonu osnovana, riješeno je kao u izreci.

11. Naime na temelju provedenog postupka, prema ocjeni suda, prvostupanjskim rješenjem nije povrijeđen zakon na štetu tužiteljice, jer je prvostupanjsko tijelo u provedenom postupku pravilno i potpuno utvrdilo činjenično stanje bitno za zakonito i pravilno rješavanje upravne stvari te na isto pravilno primijenio materijalni propis, na temelju kojeg je tužiteljici odobrena naknada troškova organiziranog prijevoza za dolazak na posao i odlazak tako da će se za svaki pojedini mjesec isplaćivati u visini zbroja troška mjesečne karte prijevoznika "HŽ" za relaciju [adresa] ([adresa]) i 1/12 cijene godišnje karte ZET-a za I zonu, te isto tako pravilno i zakonito postupilo drugostupanjsko tijelo odbivši zahtjev za zaštitu prava tužiteljice na takvu prvostupanjsku odluku.

12. Naime, osporavanim drugostupanjskim rješenjem odgovoreno je argumentirano na apsolutno sve prigovore iz zahtjeva za zaštitu prava tužiteljice podnesenog protiv prvostupanjskog rješenja od 23. ožujka 2022. g., te je drugostupanjsko tijelo obrazložio tužiteljici na koji način su utvrđene relevantne činjenice i koji materijalni propisi su primijenjeni na utvrđeno činjenično stanje te navedeno obrazloženje osporavanog rješenja ovaj sud ocjenjuje u cijelosti valjanim i prihvaća ga u cijelosti te smatra da je prvostupanjsko rješenje zakonito te je stoga pravilno i zakonito postupilo i drugostupanjsko tijelo odbivši zahtjev za zaštitu prava tužiteljice na takvu prvostupanjsku odluku.

13. Slijedom navedenog je sud na temelju članka 116. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima odbio tužbeni zahtjev kao neosnovan.

14. Tužiteljici je odbijen zahtjev za naknadu troška upravnog spora kao neosnovan na temelju odredbe članka 147. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima budući da je izgubila spor u cijelosti.

U Zagrebu, 21. studenoga 2025.

Sutkinja:

Željka Babarović

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave presude.

DNA:

1. Odvjetnik Darko Belaić, [adresa] Zagreb, Ulica Petra i Tome Erdodyja 2,

2. Ministarstvo pravosuđa, uprave i digitalne transformacije RH, [adresa] Zagreb, Ulica grada Vukovara 49,

3. U spis

Za pristup ovom sadržaju morate biti prijavljeni i imati aktivnu pretplatu.

Prijavite se Besplatno se registrirajte