Republika Hrvatska
Općinski sud u Rijeci
Žrtava fašizma 7
51000 Rijeka
Poslovni broj Ovr-1491/2025.-9
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Općinski sud u Rijeci, OIB:54566384431, po sutkinji Renati Rački, na temelju prijedloga više sudske savjetnice specijaliste CF, u ovršnom predmetu ovrhovoditelja EOS MATRIX d.o.o., Zagreb, Horvatova ulica 82, OIB:766774680107, protiv ovršenika TF iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] kojeg zastupa punomoćnica Maja Vukelić Brčić, odvjetnica iz [adresa], radi pravnih sredstva ovršenika u postupku izravne naplate, 21. studenog 2025.
r i j e š i o j e
I. Odbija se prijedlog ovršenika za odgodu ovrhe pokrenute zahtjevom za izravnu naplatu ovrhovoditelja temeljem zadužnice ovjerene po javnom bilježniku Darku Paraviću iz Rijeke pod brojem OV-13716/2007 15. lipnja 2007. kao neosnovan.
II. Odbija se zahtjev ovršenika za naknadu troškova ovog postupka kao neosnovan.
z a k l j u č i o j e
Upućuje se ovršenik u roku od 15 (petnaest) dana od dana dostave ovoga zaključka pokrenuti parnicu radi proglašenja ovrhe nedopuštenom zbog razloga iz čl. 50. st. 1. t. 7. i 11. Ovršnog zakona ("Narodne novine" broj 112/2012., 25/2013., 93/2014., 55/2016., 73/2017., 131/2020., 114/2022. i 6/2024; dalje OZ).
Obrazloženje
1. Ovršenik 15. listopada 2025. podnosi prijedlog za odgodu postupka izravne naplate i prijedlog za proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenim, a koji se postupak vodi pred Financijskom agencijom (dalje FINA) temeljem zadužnice ovjerene po javnom bilježniku Darku Paraviću iz Rijeke pod brojem OV-13716/2007 15. lipnja 2007. temeljem prijedloga ovrhovoditelja za naplatu iznosa od 50.482,77 EUR. Iako navodi da prijedlog za proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenim podnosi iz razloga propisanih čl. 50. st. 1. t. 3., 4., 5., 6., 7., 8., 9., 10. i 11. OZ-a, sadržajno prijedlog je podnesen iz razloga propisanih čl. 50. st. 1. t. 7. i 11. OZ-a. Smatra da je ovrhovoditelj bez ikakvog pravna uporišta pustio u opticaj zadužnicu iako nema uvjeta za nju budući se zakon o provedbi ovrhe na novčanim sredstvima primjenjuje na ovršne odluke koje glase na ispunjenje određene novčane obveze koje su postale ovršne nakon 15. listopada 2012. Posebno ističe da je tražbina kao i sama zadužnica u zastari.
1.1. Pored prije navedenog, ovršenik traži i odgodu pljenidbe i prijenosa. Smatra da će, ukoliko ovrhovoditelj provede ovrhu na njegovim računima, trpjeti nenadoknadivu odnos teško nadoknadivu štetu, budući je riječ o velikom novčanom iznosu. Ističe da imajući u vidu visinu iznosa radi čije naplate je pokrenuta izravna naplata, provedba iste da će dovesti do insolventnosti ovršenika te nemogućnosti svakodnevnog funkcioniranja.
1.2. Uz prijedlog dostavlja obavijest FINA-e (list 8) i Zahtjev za izravnu naplatu (list 10-11).
2. Ovrhovoditelj u odgovoru na prijedloge ovršenika navodi da su neosnovani navodi o zlouporabi zadužnice budući nema zapreke da ovrhovoditelj traži izravnu naplatu temeljem zadužnice koja je ovjerena. Ističe da je predmetna zadužnica dana kao sredstvo osiguranja tražbine iz Ugovora o kreditu 306-334/2007 kojega je ovršenik sklopio sa HYPO ALPE-ADRIA-BANK d.d. Predmetni Ugovor o kreditu da je solemniziran odnosno isti da je sklopljen u obliku ovršne isprave te je na istoga javni bilježnik stavio potvrdu ovršnosti 28. travnja 2011. Stoga smatra da se u ovom slučaju primjenjuje desetogodišnji zastarni rok. Međutim HYPO ALPE-ADRIA-BANK d.d., kao prethodni vjerovnik, podnio je predmetnu zadužnicu na naplatu 8. ožujka 2011. i 9. studenog 2015. pri FINA-i čime da je za cjelokupnu tražbinu nastupio prekid zastare. Predmetna osnova bila je aktivna u Očevidniku FINA-e sve do dana 4. kolovoza 2018. kada je utvrđena nemogućnost izvršenja u skladu s odredbom čl. 12. Zakona o provedbi ovrhe na novčanim sredstvima. Posebno ističe da je provođenje postupka izvansudske ovrhe pred FINA-om dovelo do prekida zastare te je zastarni rok počeo teći ispočetka od prvog sljedećeg dana nakon prestanka izvršenja. Smatra nespornim da zastara za tražbinu koja je predmet ovog postupka nije nastupila, budući je 29. rujna 2025., dakle unutar zastarnog roka od deset godina, ponovno aktivirao predmetnu zadužnicu.
2.1. U odnosu na prijedlog za odgodu ovrhe ističe da je isti u cijelosti neosnovan i ničim dokazan, te da nisu ispunjeni uvjeti za odgodu ovrhe propisani čl. 65. OZ-a 2.2. Uz odgovor na prijedlog dostavlja Ugovor o kreditu broj 306-334/2007 (list 35- 38), potvrdu ovršnosti (list 39) i sudsku praksu (list 40-44)
3. Temeljem odredbe čl. 210. OZ-a nakon što primi obavijest o tome da je protiv njega zatražena izravna naplata tražbine na temelju isprave iz čl. 209. st. 1. OZ-a ili nakon što na drugi način sazna da je zatražena takva naplata protiv njega, ovršenik može predložiti sudu da donese rješenje kojim će naložiti Agenciji da odgodi izdavanje naloga bankama za prijenos zaplijenjenih sredstava odnosno rješenje kojim će se pljenidba i prijenos proglasiti nedopuštenim. Nadalje stavkom 2. istog članaka određeno je da se na prijedlog za odgodu prijenosa na odgovarajući način primjenjuju odredbe OZ-a o odgodi ovrhe, dok se na prijedlog za proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenima na odgovarajući način primjenjuju odredbe o žalbi protiv rješenja o ovrsi iz čl. 50. i 53. OZ-a.
4. Odgoda ovrhe na prijedlog ovršenika regulirana je odredbom čl. 65. OZ-a, pri čemu ovršenik treba učiniti vjerojatnim da bi provedbom ovrhe trpio nenadoknadivu ili teško nadoknadivu štetu ili da bi to bilo potrebno radi sprječavanja nasilja, a sve uz pretpostavke koje su navedene u st. 1. toč. 1. do 10. tog članka.
4.1. Da bi se radilo o nenadoknadivoj ili teško nadoknadivoj šteti, ovršenik treba učiniti vjerojatnim kako bi mu provođenjem ovrhe nastala takva šteta koju on ne bi mogao poslije protuovrhom ili u parnici koja se vodi radi stjecanja bez osnove nadoknaditi, ili bi to mogao uz iznimne i nerazmjerne troškove i teškoće.
5. Obzirom je ovršenik podnio prijedlog radi proglašenja pljenidbe i prijenosa nedopuštenim iz razloga propisanih čl. 50. st. 1. toč. 7. i 11. OZ-a., u vezi s čl. 210. st. 2. OZ-a, koja okolnost predstavlja jedan od taksativno navedenih razloga za odgodu ovrhe propisanim čl. 65. st. 1. toč. 1. i 5. OZ-a, sud utvrđuje da je time ispunjen jedan od dva kumulativno zakonom određena uvjeta za odgodu ovrhe.
6. Kod prijedloga za odgodu ovrhe teret dokaza leži upravo na strani ovršenika da dokaže razloge nenadoknadive ili teško nadoknadive štete koja mu eventualno prijeti ili učini vjerojatnim da je to potrebno da bi se spriječilo nasilje.
7. Ocjenjujući navode ovršenika i razloge koje je naveo, primjenom odredbe čl. 65. st. 1. i 2. OZ-a, pravna je ocjena ovoga suda da su razlozi ovršenika neosnovani.
8. U ovršnom se postupku prisilno ostvaruje tražbina ovrhovoditelja, tako da nenadoknadivu ili teško nadoknadivu štetu ne predstavlja šteta koja nastaje redovito, po samom tijeku stvari, kao što je blokada računa, već je za odgodu ovrhe potrebna vjerojatnost nastanka štete u većem opsegu, što sud smatra da ovdje nije dokazano.
9. Ocjenjujući navode ovršenika i razloge koje je naveo, primjenom odredbe čl. 65.st.2. OZ-a, pravna je ocjena ovoga suda da su razlozi ovršenika za odgodu neosnovani i da nije dokazao razloge "nenadoknadive ili teško nadoknadive štete", na koju upućuje pravna norma.
9.1. Navodi ovršenika, da ukoliko ovrhovoditelj provede ovrhu na njegovim računima, imajući u vidu visinu iznosa radi čije naplate je pokrenut postupak ovrhe, dovest će do insolventnosti ovršenika te nemogućnosti svakodnevnog funkcioniranja. Pri tome ovršenik ne dostavlja sudu podatke o visini primanja kojima bi eventualno dokazao svoje navode. Ovdje se napominje da ovršenik ima mogućnost otvoriti zaštićeni račun kojim će zaštiti primanja i naknade iz čl. 172. i 173. OZ-a. U suprotnom svaka blokada računa fizičkoj osobi bi sama po sebi predstavljala nenadoknadivu ili teško nadoknadivu štetu. Pored toga ovršenik nije dokazao iz kojeg razloga ne bi mogao ishoditi povrat predmetnih sredstava za slučaj da dokaže svoje navode. Naime, teret dokaza kod prijedloga za odgodu ovrhe leži upravo na strani ovršenika da dokaže razloge nenadoknadive ili teško nadoknadive štete koja mu eventualno prijeti, ili učini vjerojatnim da je to potrebno da bi se spriječilo nasilje.
9.2. Ističe se da nenadoknadiva ili teško nadoknadiva šteta koju ovršenik mora učiniti vjerojatnom ne može biti šteta koja po samom tijeku stvari nastaje u ovršnom postupku, koji je po svojoj naravi postupak prisilnog ostvarenja tražbine ovrhovoditelja, već je ovršenik bio dužan učiniti vjerojatnim da bi provođenjem ovrhe nastala takva šteta koju on ne bi mogao nadoknaditi ili bi pak mogao nadoknaditi uz iznimne i nerazmjerne teškoće, navođenjem u čemu bi se šteta sastojala i zašto bi ista bila nenadoknadiva, kao i konkretan opseg štete. Naime konkretna šteta koju bi ovršenik pretrpio provedbom ovrhe mora biti konkretizirana, a ne može biti izjednačena sa redovitim posljedicama ovrhe, a ovršenik za navedeno nije dao jasne i konkretne razloge.
10. Slijedom navedenog pozivom na čl. 65. OZ-a odlučeno je kao u toč. I. izreke rješenja.
11. S obzirom da ovršenik nije ostvario uspjeh u ovom postupku, istom ne pripada od protivne stranke zahtijevati naknadu troška, dakle nisu ostvarene pretpostavke iz čl. 14. st. 5. OZ-a stoga je odlučeno kao u toč. II. izreke rješenja.
12. Ovršenik je istodobno uz prijedlog za odgodu ovrhe podnio i prijedlog za proglašenjem pljenidbe i prijenosa nedopuštenim u odnosu na koji se prijedlog na odgovarajući način primjenjuju odredbe čl. 50. i 53. OZ-a.
13. Međutim, budući ovršenik ističe žalbene razloge iz čl. 50. st. 1. toč. 7. i 11. OZ-a, a postojanje spornih činjenica nije dokazao javnom ili javnoovjerovljenom ispravom niti su one općepoznate niti se njihovo postojanje može utvrditi primjenom pravila o zakonskim predmnjevama, valjalo je odlučiti kao u zaključku temeljem odredbe čl. 55. st. 1. OZ-a te predlagatelja uputiti na pokretanje parnice radi proglašenja ovrhe nedopuštenom.
Delnice 21. studenog 2025.
SUTKINJA:
Renata Rački
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ovog rješenja dopuštena je žalba koja se podnosi pismenim putem u tri (3) istovjetna primjerka putem ovog Suda u roku od osam (8) dana od dana primitka ovjerenog prijepisa istog, a o žalbi odlučuje Županijski sud.
Protiv zaključka nije dopušten pravni lijek (čl. 11. st. 5. OZ-a ).
