REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U NOVOM ZAGREBU

Novi Zagreb - Istok, Turinina 3

Poslovni broj: Povrv-403/2024-37

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E NJ E

I

P R E S U D A

Općinski sud u Novom Zagrebu po sutkinji toga suda Mariji Orošić Kranjčec kao sutkinji pojedinki, u pravnoj stvari tužitelja LEGENDA PROMET d.o.o., Zagreb, Zagrebačka cesta 227, OIB: 80810821515, kojeg zastupa punomoćnik VT, odvjetnik u [adresa] protiv tuženika ŠT iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupaju punomoćnici Dubravko Margaretić i Zlatica Lippe Margaretić, odvjetnici u Zagrebu, radi isplate, nakon zaključene glavne i javne rasprave 8. listopada 2025. u prisutnosti punomoćnika tužitelja, odvjetnika VT, tuženika ŠT i punomoćnika tuženika, odvjetnika Dubravka Margaretića, 21. studenog 2025.

r i j e š i o  j e

Odbija se prigovor tuženika ŠT stvarne i mjesne nenadležnosti ovog suda i

p r e s u d i o  j e

I. Ukida se platni nalog sadržan u točki I. rješenja o ovrsi Javnog bilježnika u Zaprešiću Željka Petrušića poslovni broj Ovrv-13644/2024, UPP/OS-Ovrv-800/2024. od 14. lipnja 2024. kojim je naloženo tuženiku ŠT isplatiti tužitelju LEGENDA PROMET d.o.o. iznos od 3.417,31 EUR sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 15. siječnja 2024. do isplate te se ovaj tužbeni zahtjev odbija.

II. Odbija se zahtjev tužitelja LEGENDA PROMET d.o.o. za naknadu ovršnog i parničnog troška, u cijelosti.

III. Nalaže se tužitelju LEGENDA PROMET d.o.o. naknaditi tuženiku ŠT trošak ovršnog i parničnog postupka u iznosu od 1.200,00 EUR (tisućudvjesto eura), u roku od 15 (petnaest) dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj LEGENDA PROMET d.o.o. je 27. svibnja 2024. podnio ovršni prijedlog, sada tužbu protiv tuženika ŠT radi isplate iznosa od 3.417,31 EUR sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 15. siječnja 2024. do isplate kao i naknade troškova ovršnog postupka u iznosu od 275,00 EUR. Temeljem navedenog ovršnog prijedloga Javni bilježnik u Zaprešiću Željko Petrušić donio je 14. lipnja 2024. rješenje o ovrsi poslovni broj Ovrv-13644/2024, UPP/OS-Ovrv-800/2024.

2. Tuženik ŠT je na rješenje o ovrsi izjavio prigovor, sada odgovor na tužbu u kojem je naveo da tužitelju ne duguje utuženi iznos, da od tužitelja nije kupio ni robu ni usluge i da nije dobio račun za utuženi iznos. Još je naveo da osporava osnovanost zahtjeva tužitelja za naknadu troška ovršnog postupka pri čemu posebno troška izdavanja klauzule pravomoćnosti i ovršnosti, troška dostave i izrade ovršenog prijedloga jer smatra da isti nisu nastali. Predložio je rješenje o ovrsi staviti van snage, a tužitelju naložiti da mu naknadi trošak ovog postupka.

3. Povodom prigovora tuženika ŠT ovaj sud je rješenjem od 2. kolovoza 2024. stavio izvan snage predmetno rješenje o ovrsi poslovni broj Ovrv- 13644/2024, UPP/OS-Ovrv-800/2024 od 14. lipnja 2024. u dijelu kojim je određena ovrha te je ukinuo provedene radnje i odredio da će se postupak nastaviti kao u povodu prigovora protiv platnog naloga.

4. Tužitelj LEGENDA PROMET d.o.o. je tijekom prethodnog postupka naveo da se njegova tražbina temelji na računu od 31. prosinca 2023. koji je izdao tuženiku zbog manjka utvrđenog na inventuri, da je ovu inventuru radio zbog razduženja vozila, da se na dan te inventure određena roba trebala nalaziti kod tuženika, a da je utvrđen njen višak i manjak, da je prebio višak sa manjkom i da tuženika tereti za preostali manjak. Još je naveo kako smatra da tuženik želi otkloniti od sebe obvezu da mu plati robu koju je zadužio, a nije niti prodao niti vratio, da smatra da je tuženik za ovu robu bio odgovoran te da stoga postoji pravna osnova za izdavanje utuženog računa. Slijedom navedenog predložio je da sud presudom održi na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi, a i da tuženiku naloži da mu naknadi trošak parničnog postupka sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od presuđenja do isplate.

5. Tuženik ŠT je tijekom prethodnog postupka naveo da je bio zaposlenik tužitelja, a da se od 24. travnja 2023. do prestanka njegovog ugovora o radu kod tužitelja nalazio na bolovanju. Naveo je i kako smatra da tužitelj svoje potraživanje temelji na neistinitom prometu, a da iz toga ne može proizaći račun. Predložio je tužbeni zahtjev odbiti, a podredno isti odbaciti te tužitelju naložiti da mu naknadi trošak ovog postupka. Tijekom glavne rasprave još je naveo da spori pravilnost utuženog obračuna sa inventure kao i vjerodostojnost isprava koje je sudu dostavio tužitelj. Tijekom glavne rasprave naveo je i nove činjenice (da mu je radni odnos kod tužitelja prestao 1. rujna 2023. istekom ugovora o radu sklopljenog na određeno vrijeme, da za predmetnu inventuru nije znao i da je predmetni račun sačinjen nakon prestanka njegovog radnog odnosa kod tužitelja), no kako nije naveo da ove činjenice bez svoje krivnje sudu nije mogao navesti prije zaključenja prethodnog postupka sud ih primjenom odredaba čl. 299. Zakona o parničnom postupku (NN 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23; u daljnjem tekstu: ZPP) pri donošenju ove presude nije uzeo u obzir.

6. Nakon zaključenja prethodnog postupka i to podneskom od 29. travnja 2025. tuženik ŠT je istaknuo prigovor stvarne i mjesne nenadležnosti ovog suda navevši kako smatra da u ovom postupku treba riješiti spor koji je nastao iz radnog odnosa pa da je za rješavanje istog isključivo stvarno, a i mjesno nadležan Općinski radni sud u Zagrebu. Naveo je i kako smatra da se slučaj manjka na inventuri kakav u ovom postupku opisuje tužitelj ne rješavanja izdavanjem računa već postupkom radi naknade štete, u ovom slučaju nastale vezano uz radni odnos. Kako je, međutim, odredbama čl. 453. st. 3. ZPP-a jasno propisano da tuženik u postupku u povodu pravnog lijeka protiv rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave, a kakav je upravo ovaj postupak, prigovor stvarne i mjesne nenadležnosti može podnijeti sve dok se pred tim sudom ne upusti u raspravljanje o glavnoj stvari dok se tuženik već u prigovoru protiv rješenja o ovrsi, a potom i tijekom prethodnog postupka (na pripremnom ročištu) upustio o ovo raspravljanje, kako je već prethodno navedeno, stvarna i mjesna nadležnost ovog suda za rješenje ovog spora se zaključenjem prethodnog postupka na pripremnom ročištu ustalila pa tuženik nakon toga ovaj prigovor više nije mogao podnijeti. Stoga je odlučeno kao u izreci rješenja.

7. U provedenom dokaznom postupku sud je izvršio uvid u presliku otvorenih računa tužitelja (list 7 spisa), presliku inventurne liste (list 44 do 47 spisa), presliku računa (list 48 spisa), presliku stanja skladišta (list 50 do 53 spisa), preslike zapisnika (list 54 i 55 spisa), saslušao je svjedoka MT (list 83 i 84 spisa) i tuženika ŠT (list 112 i 113 spisa). Primjenom odredbe čl. 265. st. 2. ZPP-a sud nije u dokaznom postupku saslušao zakonskog zastupnika tužitelja RT kao stranku obzirom isti, iako uredno pozvan na čak četiri ročišta za glavnu raspravu (11. ožujka 2025., 13. svibnja 2025., 4. srpnja 2025. i 8. listopada 2025.) i to upravo radi izvođenja ovog dokaza, na ista nije pristupio, a svoj nedolazak nije opravdao pri čemu u odnosu na nedolazak na dva ročišta nije niti naveo da za to postoji kakav razlog dok je u odnosu na dva ročišta putem svog punomoćnika sudu naveo da je bio spriječen službenim putovanjem i neodgodivim poslovnim obavezama, no istinitost ovih navoda ničim nije dokazao. Primjenom odredaba čl. 299. st. 3. ZPP-a sud pri donošenju ove presude nije uzeo u obzir sadržaj isprava koje mu je tuženik predložio čitati kao dokaz i dostavio tijekom glavne rasprave (na ročištu 13. svibnja 2025.; list 86 do 93 spisa) ocijenivši i da tuženik nije dokazao da ove dokaze bez svoje krivnje nije mogao predložiti izvesti prije zaključenja prethodnog postupka, kako je to propisano odredbama čl. 299. st. 2. ZPP-a. Pri tome valja reći da je tuženik ove dokaze bio predložio izvesti na pripremnom ročištu, no na istom je ročištu taj prijedlog i povukao pa je sud u smislu odredaba čl. 193. st. 9. ZPP-a smatrao da ga nije niti podnio. Navod, stoga, tuženika, da njegov punomoćnik omaškom ove isprave sudu nije bio dostavio prije zaključenja prethodnog postupka nije točan, a sve kada bi i bio, takva omaška punomoćnika stranke obzirom na odredbe čl. 89. i 92. ZPP-a prema stavu ovog suda ne bi predstavljala izostanak krivnje stranke u smislu odredbe čl. 299. st. 2. ZPP-a.

8. Temeljem tako provedenog dokaznog postupka, a cijeneći dokaze svaki za sebe i u njihovoj ukupnosti sukladno odredbi čl. 8. Zakona o parničnom postupku (NN 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23; u daljnjem tekstu: ZPP) ovaj sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev neosnovan.

9. Slijedom sadržaja otvorenih računa tužitelja (list 7 spisa), isprave na kojoj isti temelji prijedlog za ovrhu, sada tužbu te navoda tužitelja i daljnjih isprava koje je dostavio sudu i predložio čitati kao dokaz (list 44 do 55 spisa) sud nalazi da tužitelj LEGENDA PROMET d.o.o. od tuženika ŠT traži isplatu utuženog iznosa na ime vrijednosti robe koju je istome dao da ju na njegovo ime i za njegov račun, kao njegov zaposlenik, proda, a koju nije zatekao kod tuženika pri obavljanju inventure vozila koje je isti koristio za potrebe ove prodaje. Slijedom, pak, navoda tuženika sud nalazi da je među strankama nesporna činjenica da je tuženik u vrijeme kada je ova inventura obavljena bio njegov zaposlenik na poslovima prodaje robe na ime i za račun tužitelja pa je sud ocijenio da među strankama postoji spor iz radnog odnosa, u smislu odredaba ZPP-a i Zakona o radu (NN 93/14, 127/17, 98/19, 151/22, 64/23; u daljnjem tekstu: ZR).

10. Utuženo potraživanje tužitelja prema stavu ovog suda predstavlja potraživanje naknade štete koja mu je nastala uslijed postupanja tuženika. Odredbama, pak, čl. 107. ZR-a propisane su zakonske pretpostavke ostvarenja prava poslodavca na naknadu štete od radnika koji je za nastanak te štete odgovoran pa je tako propisano da je radnik dužan naknaditi poslodavcu isključivo štetu koju je uzrokovao na radu ili u vezi sa radom namjerno ili krajnjom nepažnjom. Slijedom navedenog na tužitelju je u ovom postupku bio teret dokazati da je upravo tuženik postupajući sa namjerom ili krajnjom nepažnjom uzrokovao manjak njegove robe i to vrijednosti u utuženom iznosu, uvažavajući i da se prema odredbama čl. 1045. st. 2. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 145/23, 155/23; u daljnjem tekstu: ZOO) koje propisuju opće pretpostavke odgovornosti za štetu predmnijeva samo obična nepažnja. Tužitelj, međutim, prema ocjeni ovog suda, u ovom postupku navedeno nije dokazao.

11. Uvidom u sadržaj isprava koje mu je tužitelj dostavio i predložio čitati kao dokaz (list 7 te 44 do 55 spisa) sud je utvrdio da je tužitelj u svojim poslovnim knjigama evidentirao postojanje razlike (viška i manjka) između popisa robe koju je dao tuženiku (ulaz) i popisa robe koju je zatekao kod tuženika (izlaz) kao i da je tuženiku izdao račun za vrijednost određene robe. Iz sadržaja ovih isprava, međutim, ne proizlaze nikakve radnje tuženika koje bi razliku (manjak) koju je evidentirao tužitelj uzrokovale.

12. Saslušan kao svjedok na prijedlog tužitelja MT je prema ocjeni suda jasno, logično i uvjerljivo iskazao da je kao zaposlenik tužitelja prema nalogu tužitelja sudjelovao u provođenju inventure robe koju je na zalihi imao tuženik te je provođenje iste i detaljno opisao (da je provedena na parkiralištu Kauflanda, da se roba nalazila u kombiju, da su kombi i njegove ključeve uzeli od tuženika, kod njegove kuće, da je inventuru provelo troje ljudi) pa je sud na temelju ovog iskaza, a uvažavajući i da je suglasan sa prethodno opisanih sadržajem isprava tužitelja, nedvojbeno utvrdio da je tužitelj u odnosu na robu koju je dao tuženiku da ju proda izvršio inventuru odnosno da je usporedio robu koju mu je dao sa robom koju je kod njega zatekao. Navedeni, svjedok, međutim, nije iskazao ništa o kakvom postupanju tuženika sa robom koju je dobio od tužitelja i koja je u predmetnoj inventuri popisana dok je iskazao i da mu nije poznat razlog ove inventure pa sud na temelju takvog iskaza svjedoka nije mogao utvrditi da je ovdje tuženik postupao na određen način sa robom koju je dobio od tužitelja, a uslijed kojeg bi nastao njen manjak koji je evidentirao tužitelj.

13. Tužitelj nije saslušan kao stranka (putem svog zakonskog zastupnika) jer se, kako je već obrazloženo, bez opravdanog razloga nije odazvao pozivu suda da ga isti sasluša.

14. Tužitelj je sudu predložio i provesti vještačenje po vještaku financijsko- knjigovodstvene struke, a sud je primjenom odredaba čl. 250. ZPP-a odredio izvođenje ovog dokaza jer je ocijenio da mu je za utvrđenje za ovaj spor odlučne, a među strankama sporne činjenice iznosi li vrijednost robe koju je tužitelj evidentirao kao manjak u zalihi tuženika upravo ovdje utužen iznos (visinu manjka utvrđenog na predmetnoj inventuri, a nakon izvršenog prebijanja viška utvrđenog na istoj) potrebno stručno znanje kojim ne raspolaže. Takvo stručno znanje sudu, međutim, nije bilo potrebno za utvrđenje činjenice da je tuženik postupao na određen način sa robom koju je dobio od tužitelja, a uslijed kojeg bi nastao njen manjak koji je evidentirao tužitelj (barem uvažavajući navode tužitelja sudu) pa niti izvođenjem ovog dokaza sud istu nije mogao utvrditi.

15. Tužitelj nije predložio izvođenje kakvih daljnjih dokaza u ovom postupku (od predloženog dokaza saslušanjem svjedokinje CT je odustao) pa sud na temelju na prijedlog tužitelja izvedenih dokaza nije sa sigurnošću, u smislu odredbe čl. 221. a. ZPP-a, mogao utvrditi činjenicu da je tuženik postupajući sa namjerom ili krajnjom nepažnjom uzrokovao manjak tužiteljeve robe vrijednosti u utuženom iznosu već je primjenom pravila o teretu dokazivanja utvrdio da tuženik sa robom tužitelja koju mu je ovaj dao da ju proda nije ni namjerno niti krajnje nepažljivo postupio u cilju nanošenja štete tužitelju (uzrokovanjem manjka te robe) pa tako i da za nastanak te štete nije odgovoran u smislu odredaba čl. 107. st. 1. ZR-a.

16. Valja još reći da činjenica da je nastao manjak robe tužitelja koju je bio dao tuženiku da ju proda sama po sebi ne dokazuje prethodno opisano postupanje tuženika. Tuženik, je, pak, saslušan kao stranka prema ocjeni suda tuženik jasno, logično i životno, a i suglasno sa iskazom svjedoka MT o načinu provođenja predmetne inventure te stoga uvjerljivo iskazao da tužitelj nikada prije predmetne inventure nije proveo inventuru njegove robe, da je u sklopu obavljanja posla za tužitelja svakih tjedan dana u skladištu tužitelja uzimao robu u količini kojoj je mislio da će ju prodati u roku od tjedan dana, da je potpisivao papir o preuzimanju robe u tom skladištu, a tužiteljev skladištar pisao koju je robu preuzeo, da je na dnevnoj bazi račune od prodane robe nosio tužitelju, a novac nosio u banku i potom opet potvrdu o uplati tužitelju te da nikada nije bilo manjka odnosno da se novac koji je donosio uvijek poklapao sa računima, a i da tužitelju nikada robu nije vraćao već da mu je zbog bolovanja roba koju je zadužio ostala u kombiju te da je očekivao da će nastaviti raditi, a da je kada su zaposlenici tužitelja došli po kombi pretpostavio da će robu iz kombija vratiti u skladište. Ovakav iskaz tuženika prema stavu ovog suda predstavlja dokaz izostanka ikakvog, a tako i namjernog ili krajnje nepažljivog postupanja tuženika koje bi uzrokovalo manjak robe tužitelja koji je isti evidentirao i koji je predmet tužbenog zahtjeva obzirom dokazuje da je tuženik robu koju je dobio od tužitelja ili prodao pa tužitelju isplatio novac koji je za nju dobio ili ostavio u svom kombiju koji je, zajedno sa tom robom, preuzeo tužitelj.

17. Konačno valja reći i da tužitelj u ovom postupku nije dokazao niti među strankama spornu činjenicu da upravo utuženi iznos predstavlja vrijednost robe koja je manjkala u zalihi tuženika, a prema utvrđenju iz predmetne inventure. Naime, sudu je, kako je već rečeno, za utvrđenje ove činjenice na temelju sadržaja isprava koje mu je dostavio i predložio čitati tužitelj bilo potrebno stručno znanje kojim ne raspolaže pa je primjenom odredaba čl. 250. ZPP-a odredio izvođenje dokaza vještačenjem po vještaku financijsko-knjigovodstvene struke. Sudski je vještak mr.sc. Zrinko Ručević, međutim sudu naveo da mu je za traženo utvrđenje nužno izvršiti uvid u dokumentaciju o posljednjoj inventuri koju je tužitelj proveo u odnosu na robu koju je dao tuženiku, a prije ovdje predmetne inventure te podatke o ulazu i izlazu robe koju je preuzeo tuženik za razdoblje između te dvije inventure dok je tužitelj potom sudu naveo da ovom dokumentacijom ne raspolaže jer je uništena u poplavi koja je zahvatila njegov poslovni prostor pa se ovaj dokaz nije mogao izvesti. Sud, pak, na temelju ostalih izvedenih dokaza (svjedok MT je iskazao da se utvrđenog viška ili manjka na predmetnoj inventuri ne može sjetiti), a niti na temelju sadržaja isprava koje mu je dostavio tužitelj, a koje bez stručne pomoći vještaka financijsko-knjigovodstvene struke nije mogao sveobuhvatno i sa potpunim razumijevanjem iščitati, ovu činjenicu nije mogao sa sigurnošću utvrditi pa je ponovno primjenom pravila o teretu dokazivanja propisanog odredbama čl. 221.a. ZPP-a utvrdio da utuženi iznos ne predstavlja vrijednost robe koja je manjkala u zalihi tuženika, a prema utvrđenju iz predmetne inventure.

18. Slijedom svega navedenog tužbeni je zahtjev tužitelja da mu tuženik isplati utuženi iznos, a i njemu pripadajuće zakonske zatezne kamate, ocijenjen neosnovanim te je primjenom odredbe čl. 451. st. 3. ZPP-a odlučeno kao u toč. I. izreke ove presude.

19. Primjenom odredbe čl. 154. st. 1. ZPP-a, obzirom je tužitelj ovu parnicu izgubio, neosnovanim je ocijenjen i njegov zahtjev da mu tuženik naknadi ovršni i parnični trošak pa je odlučeno kao u toč. II. izreke ove presude.

20. Tuženiku je primjenom odredaba čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP-a, obzirom je u ovom sporu uspio, priznat trošak zastupanja po punomoćnicima odvjetnicima te odmjeren u skladu s dostavljenim troškovnikom, vrijednosti predmeta spora i odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (NN 138/23; u daljnjem tekstu: OT) i to trošak sastava prigovora na rješenje o ovrsi od 100 bodova (tbr. 7/1), zastupanja na ročištima 22.1.2025., 13.5.2025., 4.7.2025. i 8.10.2025. od po 100 bodova za svako (tbr.9/1), sastava podnesaka od 9.1.2025. , 29.4.2025. i 16.9.2025. od po 25 bodova za svako (tbr. 8/4) i zastupanja na ročištu 11.3.2025. od 25 bodova (tbr. 9/5) pa tako ukupno 600 bodova što pomnoženo s vrijednošću 1 boda od 2,00 EUR iznosi 1.200,00 EUR. Stoga je odlučeno kao u toč. III. izreke ove presude.

U Zagrebu, 21. studenog 2025.

Sutkinja:

Marija Orošić Kranjčec

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU :

Protiv ovog rješenja i ove presude je dopuštena žalba. Žalba se podnosi ovom sudu pismeno u 4 (četiri) istovjetna primjerka u roku od 15 (petnaest) dana od dana primitka pisanog otpravka ove presude, a o njoj odlučuje županijski sud.

DNA:

1. Tužitelju LEGENDA PROMET d.o.o. po punomoćniku

2. Tuženiku ŠT po punomoćniku