REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: P-4965/2024-9

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sucu tog suda Nives Šimunović kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje, OIB: 84397956623, Zagreb, A. Mihanovića 3, protiv tuženika Croatia osiguranje d.d., Zagreb, Vatroslava Jagića 33, OIB: 26187994862, radi isplate, na glavnoj i javnoj raspravi održanoj i zaključenoj dana 05. studenog 2025. godine, u prisutnosti punomoćnice tužitelja NK dipl. iur. i u odsutnosti uredno pozvanog punomoćnika tuženika, dana 21. studenog 2025. godine,

p r e s u d i o  j e

Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

" Tuženik Croatia osiguranje d.d. iz Zagreba, Vatroslava Jagića 33, OIB: 26187994862, dužan je platiti tužitelju Hrvatskom zavodu za mirovinsko osiguranje, OIB:84397956623, Zagreb, A. Mihanovića 3, svotu od 8.749,73 eura uz pripadajuću zateznu kamatu koja teče od dana podnošenja tužbe do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana."

Obrazloženje

1. U tužbi se navodi da se dana 13. srpnja 1997. godine dogodila prometna nezgoda u Zagrebu, u kojoj je stradao osiguranik tužitelja IK, a koju nezgodu je skrivio osiguranik tuženika TK upravljajući motornim vozilom registarskih znaka [registarska oznaka]. Tužitelj navodi da je svom osiguraniku priznao pravo na invalidsku mirovinu zbog profesionalne nesposobnosti za rad koja je nastala zbog ozljede na radu (predmetna prometna nezgoda) u omjeru od 30% i bolesti 70%. Nadalje, navodi se da je tuženik za prethodna razdoblja zaključno do 28.02.2013.g. dobrovoljno naknadio štetu tužitelju po odštetnim zahtjevima, da je za razdoblje isplate mirovina do 31.12.2015.g. odgovornost tuženika utvrđena pravomoćnom presudom Trgovačkog suda u Zagrebu, a za razdoblja isplate mirovine zaključno do 31.08.2021.g. tuženik je tužitelju naknađivao štetu u mirnom postupku. Tužitelj navodi da je nastavio isplaćivati invalidsku mirovinu svom osiguraniku, te je tako nastala nova šteta isplatom invalidske mirovine u razdoblju od 01.09.2021.g. do 30.06.2024.g. u iznosu od 29.165,78 eura od kojih tužitelj potražuje 30% s osnova ozljede na radu, odnosno iznos od 8.749,73 eura. Tužitelj traži donošenje presude kojom će se naložiti tuženiku da isplati tužitelju iznos od 8.749,73 eura, sa zateznom kamatom tekućom o podnošenja tužbe do isplate, po propisanoj kamatnoj stopi.

2. U odgovoru na tužbu tuženik priznaje činjenične navode po točkama I i II tužbe. U pogledu odgovornosti ističe da se radi o regresnom zahtjevu HZMO protiv osiguratelja, a ne izvornog štetnika. Naglašava da tužitelj - HZMO u ostvarivanju svog regresnog zahtjeva nema svojstvo treće osobe u smislu odredbi Zakona o obveznim odnosima, jer pojam treće osobe obuhvaća samo neposrednog oštećenika i u iznimnim slučajevima članove njegove obitelji (zahtjevima za naknadu štete zbog smrti i naročito teškog invaliditeta bliske osobe). Poziva se na odredbe Zakona o mirovinskom osiguranju, te navodi da tužitelj ima pravo na naknadu štete samo od osobe koja je uzrokovala invalidnost ili smrt osigurane osobe, te da se o odgovornosti tuženika u ovoj pravnoj stvari mora raspravljati u okviru pravila o krivnji. Tuženik navodi da je tužitelj svom osiguraniku utvrdio pravo na invalidsku mirovinu rješenjem od 02.03.2009.g., koji datum se uzima kao nastup štetnih posljedica štetnog događaja, jer je šteta za tužitelja nastala isplatom mirovine po tom rješenju. Stoga tuženik navodi da se na odnos između stranaka primjenjuju odredbe čl. 27. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu (NN 152/14, dalje: ZOOP-a) , koji propisuje pravo HZMO da od osiguravajućeg društva potražuje naknadu samo ako postoji razlika između invalidske (obiteljske) mirovine utvrđene konkretnom oštećeniku i one koja bi mu se odobrila u slučaju povrede na radu i to samo u visini te razlike. Tuženik navodi da je nesporno da se invalidska mirovina isplaćuje na temelju povrede na radu i da u tom slučaju ne postoji razlika koju bi tuženik bio dužan isplatiti tužitelju, te valja primijeniti čl. 27. ZOOP-a. Osporava visinu zahtjeva i tijek zateznih kamata. Predlaže odbiti tužbeni zahtjev, uz naknadu parničnog troška.

3. Tijekom postupka provedeni su dokazi pregledom zapisnika o uviđaju, prijave o ozljedi na radu, obavijest o isplati štete, rješenja HZMO o priznavanju prava na invalidsku mirovinu, presude Trgovačkog suda u Zagrebu i presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske, obračuna isplaćene mirovine.

4. Nakon provedenih dokaza i ocijene istih, sud nalazi da tužbeni zahtjev nije osnovan.

5. Nije sporan nastanak štetnog događaja, pasivna legitimacija i odgovornost tuženika kao osiguratelja štetnika. Nije sporno da je kod osiguranika tužitelja zbog ozljede na radu (u predmetnom štetnom događaju) nastala profesionalna nesposobnost za rad (30 % zbog ozljede na radu a 70% zbog bolesti), te da je rješenjem od 02.03.2009.g. tužitelj priznao svom osiguraniku IK pravo na invalidsku mirovinu.

6. Sporno je pitanje je li tužitelj pretrpio štetu radi isplate invalidske mirovine svom osiguraniku i ima li pravo na naknadu štete od osiguratelja štetnika. Sporna je osnovanost i visina tužbenog zahtjeva.

7. Tužitelj se poziva na čl. 164. st. 1. Zakona o mirovinskom osiguranju, koji propisuje da HZMO ima pravo zahtijevati naknadu šteta u slučajevima iz čl. 161. toga zakona i izravno od društva za osiguranje kod kojeg su vlasnici odnosno korisnici motornog vozila osigurani od odgovornosti za štetu. Tužitelj navodi da je to izvorno prav, čime se sprječava primjena čl. 27. ZOOP-a koja se odnosi na subrogacijske zahtjeve nositelja osiguranja.

8. Tuženik tvrdi da se primjenjuje ZOOP koji je bio na snazi u vrijeme kada je osiguraniku priznato pravo na invalidsku mirovinu i kada su mu izvršene isplate mirovine.

9. U ovoj pravnoj stvari, za odluku u sporu koji pokreće HZMO protiv osiguravatelja štetnika, radi povrata iznosa isplaćenih na ime mirovine, treba primijeniti odredbe ZOOP-a, a ne odredbe Zakona o mirovinskom osiguranju. Naglašava se da osiguravajuća društva nisu štetnici, nego temeljem zaključenog ugovora o osiguranju s vlasnikom motornog vozila imaju obvezu (kada su ispunjene propisane pretpostavke), naknaditi štetu umjesto odgovorne osobe (vozača kao štetnika) i to u okviru obveza preuzetih ugovorom o osiguranju.

10. U rješenju Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Rev 850/22 od 25. listopada 2022.g., zauzet je pravni stav da tuženik kao društvo za osiguranje ima obvezu sklopiti ugovor o osiguranju sukladno odredbama ZOOP-a, pa je u takvoj pravnoj stvari potrebno odlučiti primjenom odredbi ZOOP-a.

11. Odredbom čl. 27. st. 1. ZOOP-a, propisano je da je društvo za osiguranje obvezno zavodima koji obavljaju poslove zdravstvenog, mirovinskog ili invalidskog osiguranja, nadoknaditi stvarnu štetu, u okviru odgovornosti svoga osiguranika i u granicama obveza preuzetih ugovorom o osiguranju. Odredbom čl. 27. st. 2. ZOOP- a, propisano je da se stvarnom štetom u smislu st. 1. ovoga članka, smatraju troškovi liječenja i drugi nužni troškovi učinjeni sukladno propisima o zdravstvenom osiguranju, kao i razmjerni iznos mirovine oštećene osobe. Stvarnom štetom smatraju se troškovi liječenja i drugi nužni troškovi učinjeni sukladno propisima o zdravstvenom osiguranju, kao i razmjerni iznos mirovine oštećene osobe, odnosno članova njezine obitelji.

12. Odredbom čl. 27. st. 3. ZOOP-a, propisano je da se razmjerni iznos mirovine određuje prema propisima o mirovinskom osiguranju u visini razlike između invalidske mirovine utvrđene rješenjem HZMO i invalidske mirovine koja bi bila utvrđena u slučaju ozljede na radu.

13. Prema tome, obveza tuženika za naknadu eventualne štete tužitelju, postoji samo ako postoji razlika između iznosa mirovine koja se isplaćuje i iznosa koji bi bili isplaćeni kada bi razlog isplate bila ozljeda na radu, a ne štetni događaj (prometna nezgoda), za koji je odgovoran tuženik, kao osiguravatelj stvarnog štetnika.

14. U ovom slučaju, osiguraniku tužitelja se isplaćuje invalidska mirovina radi ozljede na radu, pa ne postoji razlika koju bi tuženik bio dužan isplatiti tužitelju. Stoga, tužitelj ne trpi štetu isplatom invalidske mirovine i nema pravo na naknadu štete od strane tuženika.

15. Tužitelj nije predlagao provođenje dokaza na okolnost utvrđivanja visine tužbenog zahtjeva, smatrajući da se radi samo o pravnom pitanju, a tuženik je u svom odgovoru na tužbu, osporio i visinu tužbenog zahtjeva.

16. S obzirom na utvrđenje da tužitelj nema pravo na naknadu štete od tuženika, tužbeni zahtjev je odbijen kao neosnovan.

U Zagrebu, dana 21. studeni 2025. godine

Sutkinja

Nives Šimunović

POUKA O PRAVNOM LIJEKU

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od objave presude. Žalba se podnosi putem ovoga suda u 4 istovjetna primjerka, a o žalbi odlučuje županijski sud.

DNA:

- tužitelju

- tuženiku