- 1 -              Rev 67/2021-2

 

 

 

 

 

Broj: Rev 67/2021-2

 

 

 

R E P U B L I K A   H R V A T S K A

R J E Š E N J E

 

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Slavka Pavkovića predsjednika vijeća, dr. sc. Jadranka Juga člana vijeća i suca izvjestitelja, Damira Kontreca člana vijeća, Gordane Jalšovečki članice vijeća i Željka Pajalića člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Sveučilište u Z., Tekstilno-Tehnološki fakultet Z., OIB: ..., zastupanog po punomoćnici J. Č.-Ž., odvjetnici u Odvjetničkom društvu K. & P. u Z., protiv tuženice Z. b. d.d. Z., OIB: ..., uz sudjelovanje umješača na strani tuženice K. d.d. Z., zastupanog po punomoćniku T. R., odvjetniku u Z., radi isplate, odlučujući o reviziji tuženice protiv presude Županijskog suda u Zagrebu broj Gž-6413/13-2 od 27. listopada 2015. kojom je potvrđena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj P-17554/10 od 19. travnja 2012. ispravljena rješenjem broj P-17554/10-50 od 21. rujna 2016., u sjednici održanoj 10. listopada 2023.,

 

 

r i j e š i o   j e:

 

Ukida se presuda Županijskog suda u Zagrebu broj Gž-6413/13-2 od 27. listopada 2015. te predmet vraća tom sudu na ponovno suđenje.

 

 

Obrazloženje

 

1. Drugostupanjskom presudom potvrđena je presuda prvostupanjskog suda kojom je obvezana tuženica temeljem garancije na prvi poziv br. 4004-0-05193 za otklanjanje nedostataka u garantnom periodu od 11. listopada 2004., isplatiti tužitelju iznos od 1.441.168,88 kn s zateznom kamatom od 25. travnja 2007. do isplate, kao i naknaditi mu troškove parničnog postupka u iznosu od 262.481,25 kn s zateznom kamatom od 19. travnja 2012. do isplate.

 

2. Protiv drugostupanjske presude, donesene pozivom na odredbu čl. 375. st. 5. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13 i 89/14 - dalje: ZPP), tuženica podnosi reviziju pozivom na razloge iz odredbe čl. 385. ZPP. Predlaže da se nižestupanjske odluke ukinu.

 

3. U odgovoru na reviziju tužitelj osporava navode iste u cijelosti i predlaže reviziju odbiti, uz naknadu troškova sastava odgovora na reviziju.

 

4. Revizija tuženice je osnovana.

 

5. Imajući u vidu kako je predmet spora zahtjev tužitelja za isplatu novčanog iznosa temeljem bankarske garancije, iz utvrđenja nižestupanjskih sudova proizlazi:

 

- da su tužitelj i umješač imali sklopljen ugovor o izvođenju radova br. 02-897-2001 od 15. listopada 2001. s aneksima,

 

- da je umješač na ime jamstva za otklanjanje nedostataka u jamstvenom periodu od tuženice ishodio, u korist tužitelja, garanciju za otklanjanje nedostataka u garantnom periodu na prvi poziv br. 3004-0-05598 od 25. studenoga 2003. (dalje: prva garancija),

 

- da je umješač dopisom od 12. listopada 2004. dostavio tužitelju novu garanciju na prvi poziv br. 4004-0-05193 od 11. travnja 2004. (dalje: druga garancija), koja je dva puta produžena zaključno do 30. travnja 2007., te je na dopisu potvrđeno da je umješaču od strane tužitelja vraćena prva garancija,

 

- da je u drugoj garanciji navedena i obveza, uz zahtjev za naplatu, povrata garancije oznake br. 3004-0-05200 od 25. studenoga 2003.,

 

- da je tužitelj podnio drugu garanciju na naplatu zahtjevom od 24. travnja 2007. pri čemu nije priložio ni prvu garanciju, ni navodnu garanciju oznake br. 3004-0-05200 od 25. studenoga 2003.,

 

- da je tužitelj prije podnošenja na naplatu druge garancije, od tuženika zahtijevao dostavu garancije oznake br. 3004-0-05200 od 25. studenoga 2003. što je ovaj odbio,

 

- da garancija na prvi poziv br. 3004-0-05200 od 25. studenoga 2003. ne postoji jer nikada nije ni izdana,

 

6. Odredbom čl. 375. st. 5. ZPP bilo je propisano da, ako se presudom žalba odbija, u obrazloženju presude drugostupanjski sud neće posebno obrazlagati presudu u slučaju da prihvaća činjenično stanje utvrđeno prvostupanjskom presudom, kao i primijenjeno materijalno pravo.

 

6.1. Smisao citirane odredbe je da drugostupanjski sud, a kada prihvaća činjenična utvrđenja prvostupanjskog suda i na njih primijenjeno materijalno pravo, nema potrebe posebno obrazlagati razloge kojima se rukovodio, a kada je ocijenio prvostupanjsku presudu pravilnom i zakonitom, već je dovoljno da se pozove na razloge iz obrazloženja prvostupanjske presude. U takvoj procesnopravnoj situaciji obrazloženje iz prvostupanjske presude čini sastavni dio obrazloženja iz drugostupanjske presude, te se isti imaju sagledati kao jedinstvena cjelina, što znači da razlozi iz prvostupanjske presude, a koji se odnose na činjenično utvrđenje su ujedno oni koje je prihvatio i drugostupanjski sud odlučujući o žalbi tuženice.

 

6.2. S obzirom na to da prvostupanjska presuda ima nedostataka jer razlozi presude nisu jasni i razumljivi niti sukladni sa stanjem spisa te sadržajem zapisnika i isprava u spisu, jer je netočno da se u konkretnom slučaju radi o bankarskoj garanciji koja sadrži bezuvjetnu obvezu banke da isplati korisniku svotu navedenu u garanciji, kao što je netočno da je garancija br. 3004-0-05200 prestala važiti 25. studenog 2005., jer takva garancija ni ne postoji, čime je ostvarena bitna povreda iz odredbe čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP, to navedena povreda nije mogla biti otklonjena od strane drugostupanjskog suda primjenom odredbe čl. 375. st. 5. ZPP, pa je time i pred drugostupanjskim sudom ostvarena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP.

 

7. Prema odredbi čl. 1083. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 53/91, 73/91, 3/94, 7/96, 112/99 i 88/01 - dalje: ZOO), koji se ovdje primjenjuje na temelju odredbe čl. 1163. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18 i 126/21), bankarskom garancijom obvezuje se banka prema primatelju garancije (korisniku) da će mu za slučaj da mu treća osoba ne ispuni obvezu o dospjelosti namiriti obvezu ako budu ispunjeni uvjeti navedeni u garanciji.

 

7.1. Odredbom čl. 1087. st. 1. ZOO određeno je da, ako bankarska garancija sadrži klauzulu „na prvi poziv“, banka ne može isticati prema korisniku prigovore koje nalogodavac kao dužnik može isticati prema korisniku po osiguranoj obvezi.

 

8. Ocjenjujući osnovanost revizije u konkretnom slučaju, ovaj sud smatra da je  nižestupanjski sud ispustio iz vida odredbu čl. 1083. st. 1. ZOO u dijelu ocjene jesu li bili ispunjeni uvjeti navedeni u garanciji.

 

9. Prema shvaćanju Ustavnog suda Republike Hrvatske izraženom u odluci broj  U-III/573/2019 od 5. lipnja 2019., kod bankarske garancije na prvi poziv, banka mora platiti bez obzira je li poziv za plaćanje opravdan ili nije, bez potrebe da korisnik nešto dokazuje i bez obzira na odnos koji postoji između nalogodavca i korisnika garancije.

 

10. Međutim, bankarska garancija predstavlja poseban i specifičan instrument osobnog pojačanja odgovornosti za ispunjenje ugovorom preuzete obveze kojom se obvezuje banka (ovdje tuženica) prema korisniku garancije (ovdje tužitelju), pod uvjetima iz garancije, da će mu namiriti obvezu u slučaju ako treća osoba (ovdje umješač) ne ispuni svoju ugovorenu obvezu kada ona bude dospjela. S tim u vezi, bankarska garancija je ugovor kod kojeg banka ne ispunjava obveze glavnog dužnika iz osnovnog posla, već se njome banka obvezuje korisniku garancije da će mu, u granicama iznosa navedenog u garanciji, naknaditi „štetu“ koju korisnik garancije trpi zbog izostanka dužne činidbe dužnika iz osnovnog odnosa, ovdje otklanjanja nedostataka u jamstvenom periodu. Kod bankarske garancije nalogodavac (ovdje umješač) se obraća banci sa zahtjevom da ta banka za njega izda bankarsku garanciju korisniku kojeg on imenuje (ovdje tužitelju).

 

11. Drugostupanjski sud nije odgovorio na opravdane žalbene navode u svezi uvjeta garancije (radi li se o nemogućem uvjetu ako se traži povrat garancije koja ne postoji i li o pogrešci u pisanju, nadalje u svezi okolnosti da je tužitelj svojevoljno predao umješaču prvu garanciju bez da je provjerio koji su uvjeti druge garancije, te koje su pravne posljedice svih tih okolnosti), neutemeljeno pritom navodeći da se u konkretnom slučaju radi o bankarskoj garanciji koja sadrži bezuvjetnu obvezu banke da isplati korisniku svotu navedenu u garanciji.

 

12. Slijedom iznesenog, budući da je osnovan revizijski razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz odredbe čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP, valjalo je na temelju odredbe čl. 394. st. 1. ZPP ukinuti drugostupanjsku presudu i predmet vratiti drugostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

 

Zagreb, 10. listopada 2023.