- 1 -              Rev 834/2020-2

 

 

 

 

 

Broj: Rev 834/2020-2

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Slavka Pavkovića predsjednika vijeća, dr. sc. Jadranka Juga člana vijeća i suca izvjestitelja, Damira Kontreca člana vijeća, Gordane Jalšovečki članice vijeća i Željka Pajalića člana vijeća, u pravnoj stvari 1. tužitelja D. P. iz R., OIB: ..., i 2. tužitelja I. K. iz K., OIB: ..., oba zastupani po punomoćniku D. M., odvjetniku u R., protiv tuženika C. o. d.d. Z., OIB: ..., zastupanog po punomoćnicima - odvjetnicima iz Odvjetničkog ureda V., J., Š., S., J.1 & J.2 iz R., radi utvrđenja nedopuštenosti otkaza, odlučujući o reviziji tuženika protiv presude Županijskog suda u Zagrebu broj Gž R-539/18-4 od 11. veljače 2020., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Rijeci broj Pr-20/2016-22 od 7. ožujka 2018., u sjednici održanoj 10. listopada 2023.,

 

 

p r e s u d i o   j e:

 

Revizija tuženika odbija se kao neosnovana.

 

 

Obrazloženje

 

1. Drugostupanjskom presudom potvrđena je prvostupanjska presuda kojom je utvrđena nedopuštenom Odluka tuženika o otkazu ugovora o radu skrivljenim ponašanjem od 17. prosinca 2015. kojom je 1. tužitelju otkazan ugovor o radu na neodređeno vrijeme br. 14/363/07 i da radni odnos nije prestao te na vraćanje 1. tužitelja na rad na radno mjesto C387-voditelj kandidat u organizacijskoj jedinici koja se bavi poslovima osiguranja; kao i kojom je utvrđena nedopuštenom Odluka tuženika o otkazu ugovora o radu skrivljenim ponašanjem od 17. prosinca 2015. kojom je 2. tužitelju otkazan ugovor o radu na neodređeno vrijeme od 9. rujna 2014. i da radni odnos nije prestao te na vraćanje 2. tužitelja na rad na radno mjesto C386-voditelj grupe u organizacijskoj jedinici koja se bavi poslovima osiguranja, te kojom je tuženik obvezan naknaditi 1. tužitelju i 2. tužitelju na ime troškova parničnog postupka iznos od po 2.500,00 kn.

 

2. Protiv drugostupanjske presude tuženik podnosi reviziju temeljem odredbe čl. 382.a st. 1. alineja 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14 i 70/19 - dalje: ZPP) zbog svih revizijskih razloga iz odredbe čl. 386. ZPP. Predlaže da se obje nižestupanjske odluke ukinu i predmet vrati na ponovno suđenje.

 

3. Na reviziju nije odgovoreno.

 

4. Revizija tuženika nije osnovana.

 

5. Revizijski sud pobijanu je drugostupanjsku presudu ispitao u smislu odredbe čl. 391. st. 2. ZPP, samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

 

6. Suprotno tvrdnji revidenta, osporena presuda sadrži pravilno sačinjeno obrazloženje sukladno odredbi čl. 375. st. 1. ZPP i jasne razloge o svim odlučnim činjenicama koji je opravdavaju i koji nisu ni nejasni ni proturječni, pa je drugostupanjsku presudu moguće ispitati slijedom čega proizlazi da nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP, na koju povredu revident ukazuje.

 

7. Predmet spora je zahtjev tužitelja za utvrđenje nedopuštenosti otkaza ugovora o radu uvjetovanih skrivljenim ponašanjem radnika te zahtjev za vraćanje na rad.

 

8. U postupku koji je prethodio ovome utvrđeno je:

 

- da su tuženik kao poslodavac i 1. tužitelj kao radnik, sklopili 1. rujna 2014. Ugovor o radu na neodređeno vrijeme za radno mjesto C387-voditelj kandidat,

 

- da su tuženik kao poslodavac i 2. tužitelj kao radnik, sklopili 9. rujna 2014. Ugovor o radu na neodređeno vrijeme za radno mjesto C386-voditelj grupe,

 

- da je tuženik 17. prosinca 2015. donio Odluke o otkazu Ugovora o radu uvjetovanom skrivljenim ponašanjem oba tužitelja uz obrazloženje povreda o neispunjavanju planova grupe, neostvarenju potrebnog postotka riješenosti testa, nekorištenju sustava COINS, neodgovarajućoj strukturi portfelja, neizvršavanju obveze regrutiranja novozaposlenih,

 

- da tužitelji nisu mogli ispuniti planove grupa koje su im oduzete krajem veljače 2015. godine u trenutku kada su im tek uručeni planovi,

 

- da tužiteljima nije omogućen uvid u rezultate testa a i da je prema Pravilniku tuženika istima trebalo omogućiti dodatnu edukaciju i ponovno dva puta polaganje testa,

 

- da su oba tužitelja koristila sustav COINS,

 

- da su oba tužitelja posao obavljali većinom u prostoru tehničkog pregleda vozila slijedom čega je logično da su većinu portfelja činile police osiguranja po osnovi autoodgovornosti,

 

- da su tužitelji pronalazili osobe koje su se htjele zaposliti kod tuženika ali da oni nisu imali utjecaj na samo sklapanje ugovora o radu ni dinamiku i vrijeme njihova sklapanja.

 

9. Prvostupanjski je sud, što prihvaća i drugostupanjski sud, prihvatio tužbene zahtjeve u bitnom uz obrazloženje da tuženik nije dokazao nijedan od istaknutih razloga otkaza ugovora o radu tužiteljima, da ih je ako je i bilo propusta prethodno trebao upozoriti na povredu radne obveze i mogućnost otkazivanja ugovora o radu, pa da stoga tuženik nije imao opravdani razlog za otkaz ugovora o radu tužiteljima zbog skrivljenog ponašanja, sve pozivom na odredbe čl. 115., čl. 119. i 150. Zakona o radu ("Narodne novine", broj 93/14 - dalje: ZR).

 

10. Prema odredbi čl. 115. st. 1. toč. 3. ZR, poslodavac može otkazati ugovor o radu uz propisani ili ugovoreni otkazni rok (redoviti otkaz), ako za to ima opravdani razlog, u slučaju ako radnik krši obveze iz radnog odnosa (otkaz uvjetovan skrivljenim ponašanjem radnika).

 

11. Nepravilno revident upućuje na pogrešnu primjenu materijalnog prava jer iz utvrđenja nižestupanjskih sudova proizlazi da su tužiteljima otkazani ugovori o radu bez prethodnog upozorenja i da povrede koje im se stavljaju na teret nisu dokazane.

 

12. Navedeno utvrđenje uslijed pravilne primjene materijalnog prava dovelo je do zaključka o osnovanosti tužbenog zahtjeva. Sudska praksa na koju se revident poziva u reviziji nije usporediva stanju konkretnog spora pa se nije ni mogla uzeti u obzir kao opravdanje tvrdnji i stajališta tuženika iznijetih u reviziji.

 

13. Dio revizijskih navoda, koji čine pretežiti sadržaj revizije, a kojima tuženik zapravo osporava utvrđeno činjenično stanje i daje vlastitu ocjenu dokaza, ovaj sud nije mogao ispitivati niti uzeti u razmatranje jer prema odredbi čl. 386. ZPP reviziju nije dopušteno podnijeti zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.

 

14. Zbog svega navedenog, a kako ne postoje razlozi zbog kojih je revizija izjavljena, na temelju odredbe čl. 393. ZPP, valjalo je reviziju tuženika odbiti kao neosnovanu.

 

Zagreb, 10. listopada 2023.