REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: Ps-173/2022-79

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu po sucu tog suda Ani Santini Gazilj, u pravnoj stvari tužiteljice-protutuženice FČ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnik Domagoj Olujić, odvjetniku u Odvjetničkom društvu OLUJIĆ & PARTNERI d.o.o. u Splitu, protiv I-tuženika- protutužitelja ČČ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i - II-tuženice-protutužiteljice ĆČ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koje zastupa punomoćnik Goran Devrnja, odvjetnik u Zagrebu, radi iseljenja, nakon održane i zaključene glavne i javne rasprave dana 28. listopada 2025., u prisutnosti zamjenika punomoćnika tužiteljice-protutuženice ĐČ - odvjetnice i II-tuženice-protutužiteljice ĆČ te zamjenice punomoćnika I-II tuženika-protutužitelja NČ - odvjetnice, dana 21. studenog 2025.,

p r e s u d i o  j e

I Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev koji glasi:

"Tuženi ČČ, [adresa] i ĆČ, [adresa], dužni su iseliti iz nekretnine u Zagrebu upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška] i to- (redni broj 10) stana na 1.katu desno koji se sastoji od dvije sobe, sobice, kuhinje, smočnice, wc-a i hodnika, površine 65,39 čm-koji se nalazi na k. č. br. [katastarska čestica]-dvije kuće popisni broj 1333 zgrada, dvorište i vrt u Gundulićevoj ulic br. 37, uk. površine 356,4 tj.1282 m2 – te isti stan ostaviti tužiteljici FČ – OIB- [osobni identifikacijski broj], [adresa], slobodan od osoba i stvari, sve u roku od 15 dana od pravomoćnosti ove presude, pod prijetnjom ovrhe."

II Svaka stranka snosi svoje troškove postupka.

Obrazloženje

1. Tužiteljica u tužbi navodi kako je vlasnica nekretnine upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška] i to redni broj 10, stana na 1. katu desno koji se sastoji od dvije sobe, sobice, kuhinje, smočnice, wc-a i hodnika, površine 65,39 čm – koji se nalazi na kč. br. [katastarska čestica] – dvije kuće popisni broj 1333 zgrada, dvorište i vrt u Gundulićevoj ulici br. 37, uk. površine 356,4 tj 1282 m2 te predlaže donijeti presudu kojom će sud tuženicima naložiti iseliti iz predmetne nekretnine i ostaviti je slobodnu od osoba i stvari tužiteljici.

1.1. U tijeku prethodnog postupka tužiteljica navodi kako tuženici nemaju Ugovor o najmu stana niti s tužiteljicom niti s njezinim pravnim prednikom Gradom Zagrebom, odnosno da stan koriste bez valjane pravne osnove, da tuženici nisu od stupanja na snagu Zakona o najmu stanova, koji se stupio na snagu 1996. i kojim je ukinuto stanarsko pravo, podnijeli zahtjev za sklapanje ugovora o najmu stana sukladno čl. 33. st. 2. i 3. Zakona o najmu stanova, odnosno da su odbili prijedlog ugovora tužiteljice te da nisu zahtijevali od suda donošenje presude koja će zamijeniti taj ugovor, da je Ugovor o najmu stana strogo formalan pravni posao, a rokovi za zaključenje da su određeni zakonom i prekluzivni, da nije potraživala najamninu jer za to nema pravne osnove.

2. U odgovoru na tužbu tuženici navode kako u tužbi nije navedeno po kojoj pravnoj osnovi tužiteljica smatra da su tuženici bespravno u predmetnom stanu, navode kako su roditelji I-tuženice na navedenom stanu pedesetih godina prošlog stoljeća stekli stanarsko pravo nad polovicom predmetnog stana i to danom na korištenje od strane tvrtke u kojoj je otac I-tuženice bio zaposlen na način da je stan dan u sustanarstvo dvjema različitim obiteljima, nakon smrti oca i sustanarke da je I- tuženica stekla status nosioca stanarskog prava na cijelom stanu, a u zajedničkom kućanstvu da su suprug-II-tuženik i kćer, da je za predmetni stan predala zahtjev za otkup stan, ali nakon što je proglašen prestanak mogućnosti otkupa takvih nekretnina, a da ranije uslijed ratnih zbivanja nije mogla prikupiti papire za otkup, da je danom stupanja na snagu Zakona o najmu stanova ukinut status nosioca stanarskog prava i da je stekla status zaštićenog najmoprimca, da je tužiteljici 2007. nepravomoćno vraćen stan ali da stanar u konfisciranom stanu stječe položaj najmoprimca sukladno odredbama Zakona o najmu stanova, da im od 2011. Grad Zagreb ne šalje više uplatnice za plaćanje zaštićene najamnine pa da pretpostavlja da je nepravomoćno rješenje o povratu postalo pravomoćno i stan vraćen vlasnici nakon čega ona ima obvezu sklapanja ugovora o najmu stana sa zaštićenom najamninom u roku od 60 dana od pravomoćnosti rješenja, da je odvjetnik tužiteljice na njihove višekratne upite oko istog odgovorio da još sređuje papire, da im je potom ponuđen ugovor o najmu stana u kojem je kao obveza najmoprimca navedeno plaćanje pričuve na što tuženici nisu pristali te su tražili sastavljanje ugovora o zaštićenoj najamnini u skladu s zakonskim odredbama kojima je definiran status zaštićenog najmoprimca te od tada nisu kontaktirani u vezi s zaključenjem Ugovora o najmu stana, da najamninu uplaćuju redovno na račun tužiteljice, navode da su 2. studenog 2017. opetovano pozvali tužiteljicu da s njima sklopi Ugovor o najmu stana, navode da je njihova obitelj u predmetnom stanu 65 godina u kontinuitetu na temelju pravne osnove. Zaključno tuženici predlažu odbiti tužbeni zahtjev kao neosnovan.

2.1. U podnesku od 8. siječnja 2018. tuženici navode da od stupanja na snagu Zakona o najmu stanova u kontinuitetu imaju status zaštićenih najmoprimaca, da je tužiteljica jedini krivac zbog kojeg pismeni ugovor još nije sklopljen, da tužiteljica takav ugovor nema namjeru sklopiti, da rokovi za sklapanje ugovora o najmu stana nisu prekluzivni već instruktivni rokovi te da najmoprimac neće izgubiti pravo na postavljenje zahtjeva vlasniku samo iz razloga što taj zahtjev nije podnio u roku iz čl. 33. st. 2. i 3. Zakona o najmu stanova.

3. Presudom Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Ps-333/17-49 od 1. travnja 2022. odbijen je kao neosnovan tužbeni zahtjev tužiteljice, a koja presuda je u navedenom dijelu (stavak I izreke presude) ukinuta rješenjem Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž-1689/2022 od 20. rujna 2022.

4. Kako je tijekom postupka došlo do izmjene raspravnog suca, sud je na ročištu za glavnu raspravu održanom dana 18. veljače 2022., uz suglasnost stranaka, dokazni postupak obnovio čitanjem spisa i priležeće dokumentacije, a u smislu odredbe čl. 315. st. 3. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, dalje u tekstu: ZPP).

5. U tijeku postupka sud je izvršio uvid u: izvadak iz zemljišne knjige za zemljišnoknjižni uložak [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] (list 3-7 spisa), odluku Grada Zagreba-Općina Centar, Komisije za dodjelu, zamjenu i prijenos korištenja društvenih stanova kojima raspolaže Općina Centar broj 371-05/89-01/24 2199-01-89 od 25. rujna 1989. (list spisa 19-21), potvrde o uplati zaštićene najamnine (list 22-23 spisa), dopise iz ožujka 2012. (list spisa 25), prijedlog Ugovora o najmu stana sa zaštićenom najamninom (list spisa 30-32), dopis II-tuženice od 2. studenog 2017. (list spisa 40), dopis punomoćnika tužiteljice iz lipnja 2011. (list spisa 51), potvrde o uplati zaštićene najamnine (list 62-64 spisa), izvadak iz zemljišne knjige za nekretninu upisanu u zemljišnoknjižni uložak broj [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] (list spisa 69-70), Službene potvrde Općinskog građanskog suda u Zagrebu od 23. veljače 2018. broj 18808/18 (list spisa 77) i broj 18810/18 (list spisa 78), Uvjerenja Gradskog ureda za katastar i geodetske poslove klasa: 935-08/18-01/2848, URBROJ: 251-15-02-1-18-3 (list spisa 79) i klasa:

935-08/18-01/2848, URBROJ: 251-15-02-1-18-2 od 16. veljače 2018. (list spisa 80), te izveo dokaz saslušanjem I-tuženika i II-tuženice.

6. Preostalu dokumentaciju dostavljenu u spis sud nije posebno cijenio jer istu ne nalazi odlučnom za predmet spora.

7. Ocjenom provedenih dokaza kao i rezultata cjelokupnog postupka, sukladno odredbi čl. 8. ZPP-a, sud zaključuje da tužbeni zahtjev tužiteljice nije osnovan.

8. Među strankama nije sporno da je tužiteljica vlasnica stana na 1. katu desno koji se sastoji od dvije sobe, sobice, kuhinje, smočnice, wc-a i hodnika, površine 65,39 čm – koji se nalazi na kč. br. [katastarska čestica] – dvije kuće popisni broj 1333, zgrada, dvorište i vrt u Gundulićevoj ulici br. 37, uk. površine 356,4 tj 1282 m2, upisan u zk. ul. br. [broj ZK uloška] i to redni broj 10 te da je I-tuženica bila nositeljica stanarskog prava na navedenom stanu.

9. Među strankama je sporno je li tuženicima prestao status najmoprimaca obzirom nakon stupanju na snagu Zakona o najmu stanova nije sklopljen Ugovor o najmu stana u smislu odredbe čl. 33. st. 2. i st. 3. Zakona o najmu stanova ("Narodne novine" broj 91/96, 48/98, 66/98, 22/06, dalje u tekstu ZNS), imaju li tuženici pravo na posjed predmetnog stana odnosno imaju li pravo odbiti predaju istog u posjed tužiteljici.

10. Iz dokumentacije u koju je izvršen uvid kao bitno proizlazi kako slijedi:

- iz odluke Grada Zagreba-Općina Centar, Komisije za dodjelu, zamjenu i prijenos korištenja društvenih stanova kojima raspolaže Općina Centar broj 371- 05/89-01/24 2199-01-89 od 25. rujna 1989. o priznavanju stanarskog prava proizlazi da je II-tuženici ĆČ priznato stanarsko pravo na stanu na 1. katu desno koji se sastoji od dvije sobe, sobice, kuhinje, smočnice, wc-a i hodnika, površine 65,39 čm, u Gundulićevoj ulici br. 37, te da su kao članovi domaćinstva upisani njezin suprug ČČ i kćer PČ,

- iz dopisa punomoćnika tužiteljice iz lipnja 2011., iz ožujka 2012., iz dopisa od II-tuženice od 2. studenog 2017. i prijedloga Ugovora o najmu sa zaštićenom najamninom proizlazi da su između tužiteljice i II-tuženice vođeni pregovori oko zaključena Ugovora o najmu stana sa zaštićenom najamninom,

- iz Službenih potvrda Općinskog građanskog suda u Zagrebu od 23. veljače 2018. broj 18808/18 i broj 18810/18 proizlazi da II-tuženica i I-tuženik nisu upisani kao vlasnici odnosno nositelji prava korištenja u zemljišnim knjigama i knjizi položenih ugovora čije je vođenje u nadležnosti Zemljišnoknjižnog odjela Općinskog građanskog suda u Zagrebu, što se ne odnosi na Stalne službe u Sesvetama, Dugom Selu i Svetom Ivanu Zelini,

- iz Uvjerenja Gradskog ureda za katastar i geodetske poslove klasa: 935- 08/18-01/2848, URBROJ: 251-15-02-1-18-3 i klasa: 935-08/18-01/2848, URBROJ:

251-15-02-1-18-2 od 16. veljače 2018. proizlazi da II-tuženica i I-tuženik nisu upisani u katastarskom operatu na području za koje evidenciju vodi Gradski ured za katastar i geodetske poslove,

- iz izvadka iz zemljišne knjige za nekretninu upisanu u zemljišnoknjižni uložak broj [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] proizlazi da je I-tuženik ČČ upisan kao vlasnik kat. čest. [katastarska čestica], kuća i dvorište površine 160 čhv, od čega kuća površine 53 čhv i dvorište površine 107 čhv.

11. Odredbom čl. 30. Zakona o najmu stanova ("Narodne novine" broj 91/96, 48/98, 66/98, 22/06, dalje u tekstu ZNS) propisano je da stupanjem na snagu tog zakona prestaje stanarsko pravo osobama koje su to pravo stekle prema ranijim propisima, time da te osobe po samom zakonu stječu prava i obveze najmoprimca, a zaključenje ugovora o najmu nije konstitutivni element za stjecanje tog prava niti odredbe ZNS-a predviđaju da bi propuštanje zaključenja Ugovora o najmu imalo za posljedicu gubitak prava.

12. U vrijeme donošenja Odluke Grada Zagreba-Općina Centar, Komisije za dodjelu, zamjenu i prijenos korištenja društvenih stanova kojima raspolaže Općina Centar broj 371-05/89-01/24 2199-01-89 od 25. rujna 1989., kojom se II-tuženici priznaje stanarsko pravo, II-tuženica je bila u braku s I-tuženikom, koji je u odluci upisan kao član obiteljskog domaćinstva, pa je sukladno odredbi čl. 64. st. 2. Zakona o stambenim odnosima ("Narodne novine" broj 51/85, 42/86, 37/88, 47/89, 12/90, 22/90, 51/90, 22/92, 58/93, 70/93, 91/96, 99/96) stanarsko pravo stekao i drugi bračni drug, dakle I-tuženik. Kako su tuženici do stupanja na snagu Zakona o najmu stanova dana 5. studenog 1996. ("Narodne novine" broj 91/96) imali pravni položaj nositelja stanarskog prava na predmetnom stanu to su danom stupanja na snagu Zakona o najmu stanova stekli prava i obveze najmoprimaca u smislu odredbe čl. 30. st. 1. i 2. ZNS-a.

13. U predmetnoj pravnoj stvari presudom naslovnog suda poslovni broj Ps- 333/17-49 od 1. travnja 2022. odlučeno je i o protutužbi tuženika koju su podnijeli u tijeku postupka, a povodom koje je predmet postupka bio zahtjev tuženika kao protutužitelja za donošenje presude kojom se zamjenjuje Ugovor o najmu stana sa zaštićenom najamninom, na način da je protutužbeni zahtjev odbijen kao neosnovan i koja presuda je u navedenom dijelu potvrđena presudom Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž-1689/2022 od 20. rujna 2022.

13.1. Protutužbeni zahtjev tuženika je odbijen iz razloga jer je na temelju rezultata izvedenih dokaza utvrđeno da tuženici, iako su stekli prava i obveze najmoprimaca prema odredbi čl. 30. st. 2. ZNS-a, nemaju pravo na zaštićenu najamninu jer postoje zapreke za sklapanje Ugovora o najmu stana sa zaštićenom najamninom u smislu odredbe čl. 31. st. 2., alineja 2. ZNS-a, obzirom je I-tuženik kao najmoprimac predmetnog stana vlasnik useljive kuće upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k.o k. o. [katastarska općina].

14. Međutim, neovisno što u konkretnom slučaju ugovor o najmu između stranaka nije formalno zaključen i što je u tijeku postupka utvrđeno da tuženici nemaju pravo na zaštićenu najamninu, najamni odnos između stranaka je bio uspostavljen po sili zakona te se tuženici u predmetnom stanu nalaze kao osobe iz čl. 30. st. 2. ZNS- Naime, tuženici su osobe koje su po sili zakona stupanjem na snagu Zakona o najmu stanova stekli prava i obveze najmoprimaca u smislu čl. 30. st. 1. i 2. ZNS-a, a s obzirom da svoja prava nesporno izvode iz odredbi Zakona o stambenim odnosima (NN 51/85, 42/86, 37/88, 47/89, 22/90, 22/92, 58/93, 70/93 i 99/96 - dalje u tekstu ZSO), neovisno o tome što su izgubili pravo na plaćanje zaštićene najamnine. Stoga je u ovom postupku valjalo utvrditi je li tužiteljica tuženike kao najmoprimce pozvala na plaćanje slobodno ugovorene najamnine nakon što je utvrđeno da nemaju pravo na plaćanje zaštićene, a i to je li na valjani način otkazala njihov najamni odnos.

14.1. Iz dopisa I-tuženice od 2. studenog 2017. proizlazi da je pozivala tužiteljicu na zaključenje ugovora o najmu stana dok iz iskaza I-tuženika, u dijelu koji je sud ocijenio kao iskren, proizlazi da tuženici nisu odbili sklapanje ugovora o najmu stana sa zaštićenom najamninom već da su tražili da se makne stavka pričuve što po zakonu najmoprimci nisu dužni plaćati. Iz potvrda dostavljenih u spis, ali i iz iskaza tuženika, u kojem dijelu je sud iste ocijenio kao uvjerljive, proizlazi da su tuženici plaćali zaštićenu najamninu kao i režijske troškove za predmetni stan te da od 1. siječnja 2025. plaćaju najamninu u iznosu od 300,00 eur oni, a 300,00 eur država. Navedeno je sud doveo u vezu te cijenio i s okolnošću da tužiteljica nije pristupila na ročište zakazano radi njezinog saslušanja odnosno da je tužiteljica povukla prijedlog za svoje saslušanje.

14.2. Dakle, iz rezultata izvedenih dokaza ne proizlazi da bi tužiteljica pozivala tuženike na plaćanje tržišne najamnine. U svakom slučaju, tužiteljica je prije podnošenja tužbe upravljene na iseljenje i predaju stana u posjed bila dužna provesti postupak otkaza ili raskida Ugovora o najmu stana kao strogo formalni postupak, ukoliko smatra da postoje razlozi za otkaz istog ugovora, a kako to tvrdi u tijeku postupka.

Naime, odredbom čl. 22. ZNS-a u vezi s čl. 19. ZNS-a propisan je postupak otkaza Ugovora o najmu stanu kao strogo formalni postupak te je odredbama ZNS-a propisan i strogo formalni postupak raskida ugovora o najmu stana iz razloga navedenog u čl. 20. st. 1. alineja 2. ZNS-a.

14.3. Budući da tužiteljica niti tvrdi niti dokazuje da je postupak otkaza provela prije podnošenja predmetne tužbe to sud nije posebno razmatrao tvrdnje tužiteljice u pogledu postojanja zakonom propisanih pretpostavki za otkaz ugovora o najmu stana.

15. U odnosu na pravo na dom tuženika u smislu odredbe čl. 8. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda ("Narodne novine" broj 18/97, 6/99,14/02,13/03, 9/05, 1/06 i 2/10, dalje: Konvencija), valja istaknuti da je prema odredbi čl. 34. i čl. 16. Ustava Republike Hrvatske ("Narodne novine" broj 56/90, 135/97, 113/00, 28/01, 76/10, 5/14) dom nepovrediv te da se slobode i prava mogu ograničiti samo zakonom da bi se zaštitile slobode i prava drugih ljudi, pravni poredak, javni moral i zdravlje, s time da svako ograničenje slobode ili prava mora biti razmjerno naravi potrebe za ograničenjem u svakom pojedinom slučaju, dok je odredbom čl. 8. Konvencije propisano da svatko ima pravo na poštivanje doma te da se javna vlast neće miješati u ostvarivanje tog prava, osim u skladu sa zakonom i ako je u demokratskom društvu to nužno radi interesa državne sigurnosti, javnog reda i mira ili gospodarske dobrobiti zemlje te radi sprečavanja nereda ili zločina, radi zaštite zdravlja ili morala ili radi zaštite prava i sloboda drugih.

U konkretnom predmetu razmotrena su pitanja je li predmetna nekretnina dom tuženika, bi li nalog za njihovo iseljenje predstavljao miješanje u pravo na poštivanje njihova doma te je li takvo miješanje odnosno prisilno iseljenje tuženika u skladu sa zakonom, ima li legitimni cilj i je li nužno u demokratskom društvu.

15.1. Iz iskaza I-tuženika i II-tuženice, koje je sud u tom dijelu ocijenio kao iskrene i uvjerljive, proizlazi da II-tuženica u predmetnom stanu živi od 1957. jer da je njezin otac dobio stanarsko pravo na tom stanu te da je nakon 1989. kada je umro njezin otac naslijedila svog oca i nastavila koristiti predmetni stan, da je I-tuženik počeo u tom stanu živjeti 1983. i neprekidno da žive u tom stanu. Iz iskaza II-tuženice proizlazi da nema drugih nekretnina u vlasništvu, ali da je njezin suprug I-tuženik vlasnik nekretnine na moru, a što je potvrdio sam I-tuženik u svom iskazu i što, konačno, proizlazi iz dokumentacije u spisu. Iz iskaza II-tuženice proizlazi da ima mirovinu, a njezin suprug, I-tuženik da tek treba dobiti mirovinu. Iz iskaza tuženika proizlazi da plaćaju mjesečnu najamninu, a od 1. siječnja 2025. da pola najamnine plaćaju oni, a pola država dok se ne riješi status.

15.2. Iz navedenog proizlazi da je razdoblje korištenja predmetne nekretnine od strane tuženika razdoblje u kojem se mogla razviti dovoljna i kontinuirana veza s predmetnom nekretninom na način da tuženici upravo tu nekretninu mogu smatrati svojim domom. Također, u tijeku postupka je utvrđeno da tuženici imaju pravni temelj svog posjedovanja jer tužiteljica nije provela postupak otkaza odnosno raskida ugovora o najmu stana prije podnošenja predmetne tužbe, a tuženici se nalaze u posjedu predmetnog stana kao osobe iz čl. 30. st. 2. ZNS-a.

Valja istaknuti da tuženik pravo na dom mora steći prvenstveno na zakonit način, kao i plaćati odgovarajuću naknadu za korištenje stanom koji je u tuđem vlasništvu jer pravo na dom podrazumijeva i stanovite obveze, a to je prije svega obveza plaćanja naknade za korištenje stana vlasniku, a ne samo pravo na stanovanje. U konkretnom slučaju suprostavljena su dva pojedinačna privatna prava, a pravo vlasništva tužiteljice u svakom slučaju preteže nad pravom tuženika te je tužiteljica sukladno odredbi čl. 161. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine"

91/96, 68/98,137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14, 81/15) ovlaštena podnijeti vlasničku tužbu koja ima legitimni cilj - zaštitu vlasništva tužiteljice, međutim tuženici predmetnu nekretninu posjeduju na temelju pravne osnove. Stoga, tužiteljici kao vlasnici stana bi se nametao prekomjeran teret tek kada bi u stanu bila osoba koja ga bespravno koristi, a u ostvarivanju svog prava na dom vlasniku stana ne plaća nikakvu naknadu za korištenje.

16. Kako iz rezultata provedenog postupka proizlazi da tuženici kao osobe iz čl. 30. st. 2. ZNS-a imaju pravo koje ih ovlašćuje na posjed predmetnog stana, a tužiteljica prije podnošenja tužbe nije provela postupak otkaza ugovora o najmu stana odnosno raskida ugovora o najmu stana, to je tužbeni zahtjev tužiteljice valjalo odbiti temeljem odredbe čl. 163. st. 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine" broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14, 81/15, 94/17) i odlučiti kao u stavku I izreke presude.

17. Odluka o trošku parničnog postupka temelji se na odredbi čl. 154. st. 4. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, dalje ZPP) koja se sukladno odredbi čl. 117. st. 3. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 70/19) primjenjuje na sve postupke u tijeku u kojima do stupanja na snagu Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku nije donesena prvostupanjska presuda.

17.1. Sagledavajući postupak u cjelini te imajući u vidu da je drugostupanjskom odlukom ukinuta odluka o trošku postupka valja istaknuti da je tužiteljica u cijelosti odbijena sa tužbenim zahtjevom, ali da su i tuženici kao protutužitelji u cijelosti odbijeni s protutužbenim zahtjevom pa je primjenom odredbe čl. 154. st. 4. ZPP-a odlučeno da svaka stranka snosi svoje troškove postupka.

17.2. Slijedom navedenog odlučeno kao u stavku II izreke presude.

U Zagrebu, dana 21. studenog 2025.

Sudac:

Ana Santini Gazilj

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana, a koji rok se računa:

- od dana održavanja ročišta na kojem se presuda objavljuje, ukoliko je stranka uredno obaviještena o ročištu za objavu, bez obzira da li je na isto pristupila, odnosno

- od dana primitka prijepisa presude, ukoliko stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem je presuda objavljena.

Žalba se podnosi pisano, u četiri istovjetna primjerka, putem ovog suda županijskom sudu.

DNA:

1. tužiteljica po pun.

2. I-tuženik i II-tuženica po pun.