Republika Hrvatska

Općinski sud u Kutini

Stalna služba u Novskoj

Staroselska 1

Novska

Poslovni broj: P-81/2025.-36.

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Kutini Stalna služba u Novskoj po sucu Nadi Filipović kao sucu pojedincu u parničnom predmetu tužitelja MT (OIB [osobni identifikacijski broj]) iz [adresa]., kojeg zastupa punomoćnik Ana Posavčić odvjetnica iz Kutine protiv tuženika FT (OIB [osobni identifikacijski broj]) vl. Zidarsko-uslužnog obrta " FT" iz [adresa]., kojeg zastupa punomoćnik Mario Šarušić odvjetnik iz Zagreba, radi isplate i naknade štete, nakon zaključenja glavne rasprave održane 7. listopada 2025. u prisutnosti tužitelja, njegovog punomoćnika, tuženika i njegovog punomoćnika, 21. studenog 2025.

p r e s u d i o  j e

I Nalaže se tuženiku FT da tužitelju MT isplati iznos od 1.467,17 eura sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od 9. veljače 2021. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 30. prosinca 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 31. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, a sve u roku od 15 dana.

II Odbija se, kao neosnovan, tužbeni zahtjev tužitelja MT za iznos od 33.081,90 eura sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od 9. veljače 2021. do isplate.

II Nalaže se tužitelju MT da tuženiku FT naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 8.125,00 eura u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1.U tužbi primljenoj kod ovog suda 13.11.2023. tužitelj navodi da je vlasnik kč. [katastarska čestica] Potočna ulica površine 1175 m2 (dvorište površine 1134 m2, pomoćna zgrada površine 41 m2) iz zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], da je s tuženikom sklopio ugovor o gradnji prema kojem se tuženik obvezao izgraditi obiteljsku kuću sa svojim materijalom, da je, prema ponudbenom troškovniku vrijednost radova trebala iznositi 101.306,26 eura, da je u postupku osiguranja dokaza utvrđeno da je izvedeno radova s materijalom u vrijednosti od 93.069,48 eura, da u tom postupku nije utvrđivano koji materijal je kupio tužitelj, da je tuženik izgradio kuću do "pod krov", da je utvrdio da su radovi nekvalitetni, da je na to upozorio tuženika nakon čega je tuženik odustao od izvođenja daljih radova, da je na ime otklanjanja nedostataka utvrđenih u postupku osiguranja dokaza platio iznos od 649,68 eura, da se u međuvremenu pojavila vlaga za čije otklanjanje bi trebao platiti 2.000,00 eura i da mu tuženik nije dao potrebnu dokumentaciju za ishođenje uporabne dozvole. Predlaže da se tuženiku naloži da mu isplati iznos od 34.549,07 eura sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od 9. veljače 2021. do isplate i na ime naknade štete iznos od 2.649,08 eura sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od presuđenja do isplate te da mu preda svu potrebnu dokumentaciju iz čl.54. stavak 4. Zakona o gradnji koja je neophodna za ishođenje uporabne dozvole uz nadoknadu troškova postupka.

2.U odgovoru na tužbu tuženik navodi da je s tužiteljem sklopio ugovor o građenju, da je postojao ponudbeni troškovnik, da je prestao raditi na gradilištu u drugoj polovici kolovoza 2020. kada je tužitelj kupio crijep drugačijeg formata od predviđenog ponudbenim troškovnikom što je izazvalo nemogućnost izrade krova budući da novi crijep nije bio u skladu s konstrukcijom krovišta po projektu, da je do izrade krovišta tuženik izvršio cjelokupni dogovoreni posao prema projektu, da je u odnosu na zahtjev za naknadu štete nastupila zastara budući da je zastarni rok počeo teći u kolovozu 2020. Predlaže da se tužbeni zahtjev odbije.

3.O dijelu tužbenog zahtjeva koji se odnosi na naknadu štete i predaju dokumentacije potrebne za dobivanje uporabne dozvole pravomoćno je odlučeno presudom Županijskog suda u Varaždinu broj Gž-131/2025. od 19. veljače 2025. te je ostao sporan iznos od 34.549,07 eura za koje je tužitelj u tužbi naveo da se odnose na povrat preplaćenog.

4.Na glavnoj raspravi sud je izveo dokaze uvidom u spis ovog suda R1-56/20., zk. izvadak iz zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], posjedovni list 228 k. o. [katastarska općina], katastarski plan, ponudbeni troškovnik, izjave o plaćanju, uplatnice, fotodokumentaciju, privremenu situaciju I/20, saslušanjem parničnih stranaka i saslušanjem svjedoka LT, ČT i TT. Prijedlog za saslušanje svjedoka RT i ĆT sud je odbio budući da je činjenično stanje dovoljno za donošenje odluke utvrđeno izvedenim dokazima.

5.Nakon ocjene izvedenih dokaza kako svakog zasebno tako i u međusobnoj vezi odlučeno je kao u izreci presude iz slijedećih razloga:

6.Među parničnim strankama nije sporno da su sklopili ugovor o građenju i da je ugovor izvršen u pretežitom dijelu budući da je tuženik izveo radove do letvanja krovišta, a da je tužitelj tuženiku isplatio pretežiti dio ugovorene cijene.

7.Sporan je iznos od 34.549,07 eura za koje je u odluci županijskog suda navedeno da predstavlja razliku između vrijednosti radova i materijala koje je izveo odnosno platio tuženik i vrijednosti radova i materijala koje je snosio tužitelj.

8.Tužitelj je u svojoj izjavi naveo da je s tuženikom sklopio ugovor o građenju kojim je ugovoreno da tuženik izgradi kuću u [adresa]., po principu ključ u ruke, da je trebao za izvršeni posao platiti iznos od oko 100.869,00 eura, da mu je tuženik dao ugovor o građenju koji je i potpisao, ali da on taj ugovor nikada nije potpisao, da su radovi na izgradnji objekta počeli 9. ožujka 2019., da je poslove iskopa podruma obavio drugi obrt, da je tada radove preuzeo tuženik, da je kuća izgrađena do krova, da je u izradi krovne konstrukcije postavljena daska, kontra letva, parapropusna folija i krovna letva, da je prilikom pregleda krovne konstrukcije utvrdio da postoje nedostatci budući da je na jednoj strani krova bilo 12 redova letvi a na drugoj 13 redova, da je o tome izvijestio tuženika i da je tuženik odustao od daljih radova radi čega je ponovno letvanje krovišta i postavljanje crijepa obavio drugi izvođač radova i da je tuženiku za obavljene radove isplatio iznos od 91.578,74 eura, dijelom u gotovini, a dijelom uplatom na račun tuženika.

9.Tuženik je potvrdio navode tužitelja da su sklopili ugovor o građenju 5. ožujka 2020., da se tim ugovorom obvezao izgraditi kuću u [adresa]., a da se tužitelj obvezao platiti iznos od 101.267,50 eura plus PDV, da se taj iznos odnosio na cijenu rada i materijala, da je gradilište preuzeo nakon što je izvršen iskop podruma, da je podrum još dodatno trebalo iskopati radi mulja, da su radovi izvedeni prema ponudbenom troškovniku, da je na krovištu postavio glavne grede, rogove, obavio daskanje, postavio vodonepropusnu foliju i kontra letvu, da je slijedilo postavljanje crijepa, ali da je tužitelj odlučio postaviti drugi crijep koji je po svom formatu drugačiji od onog koji je predviđen projektom, da nije bilo moguće postaviti takav crijep radi čega je odustao od daljih radova i da mu je tuženik isplatio iznos od 53.089,12 eura.

10.Svjedok KT u svojoj izjavi je naveo da je bio projektant za predmetni objekt, a zatim i nadzorni inženjer angažiran od strane tužitelja, da je sastavio ponudbeni troškovnik, da su u troškovniku bili navedeni radovi, ali da nisu bile naznačene vrijednosti radova, da su se tijekom gradnje pojavljivali određeni tehnički problemi budući da se pokazalo da je tlo dosta loše, da je bilo mulja radi čega je promijenjen projekt u dijelu koji se odnosi na temelje, da je između tužitelja i tuženika tijekom gradnje dolazilo do različitih problema koji su uglavnom riješeni, da je glavni prijepor došao oko postavljanja krova odnosno letvanja krovišta, da je te radove izvodio kooperant tuženika, da je letvanje nepravilno izvršeno, da je tražio od tuženika da izvrši potrebne popravke, da je to tuženik odbio i napustio gradilište. Svjedok ČT je naveo da je radio na izgradnji podruma (šalovanje i betoniranje), a TT je naveo da je na izgradnji radio od postavljanja temelja do početka izrade krovišta kada je došlo do problema oko postavljanja crijepa i odustanka tuženika od daljnjih radova.

11.Imajući u vidu izjave parničnih stranaka i osobito izjavu svjedoka LT koju sud cijeni kao istinitu budući da je logična i dana na uvjerljiv način (ostalim saslušanim svjedocima nisu poznate odlučne činjenice), sud nalazi utvrđenim da su tužitelj i tuženik sklopili usmeni ugovor o gradnji stambenog objekta na adresi [adresa]., (tužitelj je naveo da je tuženik sastavio ugovor i potpisao isti, da mu je taj ugovor dao ali da ga on nikada nije potpisao) iz članka 620. stavak 1. Zakona o obveznim odnosima. Dalje sud smatra utvrđenim da je, prema tom ugovoru, tuženik trebao izgraditi stambeni objekt od podruma do krovišta, da je tužitelj za te radove trebao platiti iznos od 100.869,00 eura (prema izjavi tužitelja) odnosno iznos od 101.267,50 eura plus PDV (prema izjavi tuženika) i da je tuženik izvršio ugovorene radove do faze letvanja krovišta.

12.Tijekom postupka tužitelj je naveo da određene radove tijekom trajanja ugovora tuženik nije izveo i da nije platio sav materijal koji je naveden u troškovniku koji je priložio uz tužbu (list 21-30 spisa) te da je ukupno za kupovinu materijala i plaćanje radova koje tuženik nije izveo, a prema troškovniku je trebao, platio 34.549,07 eura.

13.Prilikom utvrđenja koje radove tuženik nije izveo i koje materijale nije platio sud je imao u vidu troškovnik (list 21-30 spisa) i privremenu situaciju broj 1/20 od 12. lipnja 2020. (list 88-98 spisa), a koja je potpisana od strane tužitelja, tuženika i svjedoka LT kao nadzornog inženjera.

14.U troškovniku koji je izradio tuženik i koji je tužitelj dostavio uz tužbu kao prva stavka navedeno je iskolčenje građevine po cijeni od 2.500,00 kuna. Tužitelj i tuženik su suglasno naveli da je taj iznos platio tužitelj.

15.U odnosu na zemljane radove u troškovniku su navedeni radovi strojnog iskopa zemlje (II 1.) s cijenom od 4.880,40 kuna. Isti iznos pod istom točkom naveden je i privremenoj situaciji. Kako u troškovniku koji je tužitelj priložio uz tužbu za tu točku nije stavio primjedbu (tužitelj je stavio kvačicu) sud smatra da je tužitelj priznao te radove u navedenom iznosu.

16.Pod točkom II 5. troškovnika navedeni su dobava i ugradnja geotekstila i cijena 3.084,30 kuna pored koje tužitelj nije stavio primjedbu (stavio je kvačicu), a isti iznos je naveden i u predračunu koji je tužitelj potpisao bez primjedbe radi čega sud smatra da su obavljeni od strane tuženika.

17.U odnosu na točke II.2. i 4. tužitelj je stavio primjedbe navodeći u svojoj izjavi da procjenjuje da nije nasuto 215 m3 zemlje kako je navedeno u troškovniku odnosno da je nasuto, po njegovoj procjeni, 164,60 m3, te da je razlika u količini od oko 50 m3 (u troškovniku navedeno 50,40 m3) ponovno obračunata i naplaćena. U ovom dijelu sud nije mogao prihvatiti primjedbu tužitelja budući da se radi o njegovoj osobnoj procjeni te da količina nasute zemlje nije utvrđena od strane stručne osobe tj. vještaka i pored toga što je proveden postupak osiguranja dokaza. Naime, prijedlog tužitelja u postupku osiguranja dokaza je bilo utvrđenje vrijednosti izvedenih radova te nedostataka izvedenih radova. Ukoliko je tužitelj sumnjao u količine utrošenih materijala po svim stavkama u odnosu na koje je stavio primjedbe nije jasno zašto to nije bio prijedlog u postupku vještačenja u navedenom predmetu osiguranja dokaza. Osim toga, količine materijala na koje tužitelj stavlja primjedbe navedene su i u privremenoj situaciji iz lipnja 2020., a koju je tužitelj potpisao bez primjedbi. U odnosu na točku II.3 tužitelj je u svojoj izjavi naveo da je od 90,60 m3 šljunčanog materijala platio 30 m3, a da je tuženik platio 60 m3. Tuženik je potvrdio da je dio šljunčanog materijala platio tužitelj odnosno da je tužitelj platio 30 m3 šljunka. Slijedom navedenog utvrđeno je da je tužitelj platio iznos od 4.160,00 kuna za 60 m3 šljunka kako je i navedeno u primjedbi na troškovniku. Pri tome se nije mogla prihvatiti izjava tužitelja koju je dao na raspravi od 7. listopada 2025. da je tu količinu platio 7.200,00 kuna budući da je protivna cijeni koju je napisao na troškovniku na kojem temelji tužbeni zahtjev.

18.U odnosu na izolaterske radove (III) uspoređivanjem troškovnika i predračuna utvrđeno je da u troškovniku tužitelj nije stavio primjedbu (stavljena je kvačica) pored točke 4. (iznos od 9.615,54 kuna), 5. (6.546,65 kuna), 6. (1.785,45 kuna) i 7. (iznos od 20.239,70 kuna). Isti iznosi za iste radove navedeni su i u privremenoj situaciji. U ovoj stavci u troškovniku je tužitelj za iznos od 894,40 kuna stavio napomenu da je radove u toj vrijednosti izvršio osobno. Tužitelj je u odnosu na navedenu stavku naveo da je za izvođenje tih radova platio drugom obrtu. Izjavu tužitelja u ovom dijelu sud je prihvatio kao istinitu budući da je istovjetno izjavljivao prilikom oba saslušanja, a što je čini uvjerljivom.

19.Pod točkom IV troškovnika i privremene situacije navedeni su betonski i AB radovi. Za te radove tužitelj je u svojoj izjavi naveo da su radovi izvedeni kako su navedeni u troškovniku izuzev radova pod stavkom 5 (betoniranje šahtova podrumskih prozora). Uvidom u privremenu situaciju utvrđeno je da niti tuženik za te radove nije obračunao naknadu u privremenoj situaciji radi čega sud smatra da među parničnim strankama nije sporno da radovi pod navedenom stavkom u iznosu od 3.500,00 kuna nisu izvedeni od strane tuženika što znači da su morali biti izvedeni od strane tužitelja. U troškovniku tužitelj je stavio napomenu da je platio 10 m3 betona u iznosu od 6.200,00 kuna. U svojoj izjavi na ročištu od 7. listopada 2025. naveo je da je tu količinu betona platio 15.500,00 kuna. S obzirom na razlike u izjavama, tvrdnju tužitelja da je platio 10 m3 betona sud nije prihvatio kao istinitu osobito stoga što je potpisao privremenu situaciju s količinom betona koja je navedena i u troškovniku. Iz istog razloga nije prihvaćena tvrdnja tužitelja da je platio i daljih 7 m3 betona (u troškovniku naveden iznos od 4.000,00 kuna, a u izjavi navedena cijena od 7 ili 8.000,00 kuna). Pri tome se napominje da je tužitelj naveo da za te količine betona ima i račune, ali ih nije priložio u spis niti u ponovljenom postupku, a što je utjecalo na ocjenu uvjerljivosti njegove izjave. Navod tužitelja da je armaturu platio u iznosu od 61 ili 62.000,00 kuna sud također nije prihvatio budući da u troškovniku u odnosu na tu stavku nije stavljena primjedba, a potpisana je privremena situacija. Osim toga, nelogično je da tužitelj tuženiku isplaćuje velike iznose za kupovinu materijala i izvršene radove, a usporedno nabavlja armaturu i plaća izrazito veliki iznos. Kada se radilo o manjim iznosima, kao što je nabavka šljunka koja je plaćena nekoliko tisuća kuna, moglo se i prihvatiti da je tužitelj platio i pored već isplaćenih iznosa, tuženiku budući da predstavljaju neznatan dio u odnosu na ukupnu investiciju.

20.Za zidarske radove označene pod točkom V tužitelj je naveo da su izvedeni prema troškovniku osim u dijelu koji se odnosi na čišćenje gradilišta. Za navedene radove tužitelj je naveo da nisu obavljeni. Uvidom u priloženu fotodokumentaciju utvrđeno je da u vrijeme letvanja, dakle, u vrijeme kada je tuženik još uvijek izvodio radove na gradilištu nema nikakvog otpadnog materijala radi čega je prihvaćena kao istinita tvrdnja tuženika da su ovi radovi obavljeni. Navod tužitelja da je nabavio i platio ciglu sud nije prihvatio budući da uz stavku zidarski radovi nije stavljena primjedba na samom troškovniku. Osim toga, neuvjerljiva je izjava tužitelja da je u isto vrijeme nabavljao i plaćao ciglu, kao jednu od najvećih stavaka u troškovniku, a u isto vrijeme velike iznose davao tuženiku, između ostalog, i za njenu nabavku. Dalje sumnju u istinitost izjave tužitelja izazvale su i njegove različite izjave u pogledu količine cigle koja je nabavljena.

21.Tesarski radovi navedeni su pod točkom VI, a za koje je tužitelj naveo da su izvedeni kako je i navedeno u troškovniku. Primjedbu je tužitelj stavio u odnosu na cijenu letvanja. Međutim, ova primjedba nije uzeta u obzir i priznata tužitelju kao posao koji nije obavljen budući da je tuženik izveo radove, ali isti nisu bili u skladu s pravilima struke. U odnosu na taj posao tužitelj je postavio poseban zahtjev za naknadu štete koju je pretrpio radi toga što taj dio radova nije pravilno izveden te se moralo obaviti novo letvanje, a o čemu je odlučeno pravomoćnom presudom.

22.Među parničnim strankama nije sporno da tuženik nije obavio krovopokrivačke radove i limarske radove.

23.U odnosu na stavku drenaže tužitelj je u troškovniku pored iznosa od 4.500,00 kuna stavio kvačicu radi čega sud smatra da je prihvatio te radove u naznačenom iznosu. Isti iznos je naveden i u privremenoj situaciji koju je tužitelj potpisao bez primjedbi u lipnju 2020.

24.Dalje je tužitelj pod stavkom vtr radovi (D), točka 1, prihvatio radove koji se odnose na dobavu, dopremu i ugradnju betonskih cijevi za pilote u iznosu od 480,00 kuna i 1.800,00 kuna, pod točkom 4, dobava i ugradnja preljevnih cijevi za bunar i šaht 1.710,00 kuna i 670,00 kuna i u pogledu točke 6, dobava i ugradnja betonskog poklopca za šahtu, u iznosu od 700,00 kuna. Isti iznosi navedeni su i u privremenoj situaciji koju je tužitelj potpisao. Primjedbu tužitelja u odnosu na izradu oplate za betoniranje horizontalnih i vertikalnih serklaža, greda, nadvoja i stupova, sud je prihvatio budući da su navedeni u stavkama točke IV betonski i AB radovi, a što dalje znači da nisu posebno izvođeni radovi i da su već jednom uračunati u cijenu. U odnosu na točku D.3. (dobava i ugradnja bubreće trake) tužitelj je naveo da je iscurila. Međutim, ta bi se primjedba odnosila na nedostatke u obavljanju radova koje je očito tuženik obavio, ali po ocjeni tužitelja, nekvalitetno. Primjedbu tužitelja da utovar i odvoz zemlje sa gradilišta (9.600,00 kuna) nije napravljeno sud nije prihvatio budući da se iz fotodokumentacije koja je priložena u spis vidi da oko objekta u vrijeme kada je vršeno letvanje nema viška zemlje.

25.Dakle, sud nalazi utvrđenim da je tuženik izveo zemljane radove (II) u iznosu od 4.368,80 eura, izolaterske radove (III) u iznosu od 5.068,35 eura, betonske i AB radove (IV) u iznosu od 34.180,64 eura, zidarske radove (V) u iznosu od 9.343,50 eura, drenažu (CII) u iznosu od 597,25 eura i vtr radove (D) u iznosu od 2.676,09 eura, ukupno 61.247,57 eura što s uračunatim PDV-om iznosi 76.559,46 eura. Dalje je utvrđeno da je od radova i materijala navedenih u troškovniku tužitelj platio iskolčavanje 331,80 eura (2.500,00 kuna), izradu nadtemelja terase 118,71 eur (894,40 kuna), betoniranje šahtova podrumskih prozora 464,53 eura (3.500,00 kuna) i nabavku 30 m3 šljunka 552,13 eura (4.160,00 kuna), ukupno 1.467,17 eura.

26.Radi navedenog odlučeno je kao u izreci presude, a temeljem članka 368. stavak 2. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22., 155/23.). Odluka o kamatama temelji se na članku 29. istog zakona. Pri tome se napominje da tuženik nije osporavao tijek zakonske zatezne kamate te je dosuđena kako je postavljen zahtjev.

27.Tuženik je postavio zahtjev za nadoknadu troškova postupka koji se odnose na sastav odgovora na tužbu 1.000,00 eura, sastav dva podneska po 1.000,00 eura, zastupanje po punomoćniku na tri ročišta po 1.000,00 eura, zastupanje po punomoćniku na dva ročišta po 500,00 eura uz pripadajući PDV. Nakon usklađenja podnesenog troškovnika sa stanjem u spisu i Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnik (Narodne novine broj 138/23.) tuženiku je na ime naknade za sastav odgovora na tužbu priznat iznos od 1.000,00 eura (Tar.br.8.1.), zastupanja po punomoćniku na ročištima od 22.4.2024., 11.6.2023. i 24.9.2024. iznos od po 1.000,00 eura (Tar.br.9.1.), zastupanja po punomoćniku na ročištima od 26.6.2025. i 7.10.2025. iznos od po 500,00 eura (Tar.br.9.1.), na ime naknade za sastav podneska od 7.3.2024. iznos od 1.000,00 eura (Tar.br.8.1.), na ime naknade za sastav žalbe 500,00 eura (Tar.br.10.1.) i na ime PDV-a iznos od 1.625,00 eura (Tar.br.46.). Naknada za sastav podneska od 19.9.2024. nije priznata budući da podnesak nije od značaja za postupak. O zahtjevu za naknadu troška sudske pristojbe sud nije mogao odlučiti budući da isti nije postavljen sukladno članku 164. Zakona o parničnom postupku. Kako je tužitelj uspio u sporu s neznatnim dijelom tužbenog zahtjeva obvezan je da tuženiku naknadi sve priznate troškove u ukupnom iznosu od 8.125,00 eura. Odluka se temelji na članku 154. stavak 5. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 148/11-pročišćeni tekst, 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22.,. 155/23.).

U Novskoj 21. studenog 2025.

S u d a c

Nada Filipović

Uputa o pravnom lijeku

Protiv ove presude stranka koja je uredno obaviještena o ročištu za objavu presude ima pravo žalbe u roku od 15 dana od dana objave iste, a stranka koja nije uredno obaviještena o danu održavanja ročišta za objavu presude od dana dostave. Žalba se predaje putem ovog suda na županijski sud pismenim podneskom.

Dna

1. Pun. tužitelja

2. Pun. tuženika