REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Pn-1881/2024-21

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu po sucu toga suda Andrei Grahovac, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice AI iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupana po punomoćnici Mariji Maričević, odvjetnici u Zagrebu, protiv tuženika Euroherc osiguranje d.d., Zagreb, Ulica grada Vukovara 282, OIB: 22694857747, zastupanog po odvjetnicima u Odvjetničkom društvu Grgić & Partneri u Zagrebu, radi naknade štete, nakon održane i zaključene glavne javne rasprave 13. listopada 2025. u prisutnosti punomoćnika stranaka i tužiteljice osobno, uz javnu objavu 21. studenog 2025.

p r e s u d i o  j e

I Nalaže se tuženom Euroherc osiguranje d.d., Zagreb, Ulica grada Vukovara 282, da isplati tužiteljici AI iz [adresa] iznos od 2.060,00 eura (dvijetisućešezdeseteura) sa zakonskim zateznim kamatama od 29. kolovoza 2024. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

II U preostalom dijelu tužbeni zahtjev tužitelja u iznosu od 71,40 eura sa zateznim kamatama od 29. kolovoza 2024. do isplate odbija se kao neosnovan.

III Nalaže se tuženom Euroherc osiguranje d.d., Zagreb, Ulica grada Vukovara 282, da nadoknadi tužiteljici AI iz [adresa] prouzročeni parnični trošak u iznosu od 1.902,50 eura sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 21. studenog 2025. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

IV U preostalom dijelu zahtjev tužitelja za nadoknadom prouzročenog parničnog troška u iznosu od 80,22 eura odbija se kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Predmet ovoga spora je zahtjev tužiteljice za naknadom neimovinske štete i imovinske nenovčane naknade za tuđu pomoć koja je nastala kao posljedica prometne nezgode koja se dogodila 27. rujna 2021. u [adresa] u kojoj je sudjelovala kao vozačica automobila registarske oznake [registarska oznaka]. Do nezgode je došlo zbog nepropisne vožnje vozača kamiona registracije [registarska oznaka] koji joj je oduzeo prednost te udario u lijevu stranu njenog vozila. Tužiteljica je u nezgodi zadobila tjelesne ozljede što je rezultiralo povredom prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje iz čl. 19. st. 2. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" br. 35/05., 41/08., 78/15, 29/18., 126/21., 114/22. i 156/22. - dalje: ZOO). Navodi da se 29. kolovoza 2024. obratila sa zahtjevom za mirno rješenje spora, ali joj tuženik nije ponudio adekvatnu naknadu pa traži od suda da donese presudu kojom će naložiti tuženiku da joj isplatiti iznos od 2.300,00 eura sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 29. kolovoza 2024. do isplate, uz naknadu parničnog troška u iznosu od 1.982,72 eura sa zateznim kamatama od dana donošenja presude do isplate.

2. Tuženik je u odgovoru na tužbu naveo da ne osporava nastanak štetnog događaja, svoju pasivnu legitimaciju i odgovornost za štetu, ali ističe da je 1. listopada 2024. tužiteljici isplatio 1.380,00 eura čime smatra daje ispunio svoju obvezu u cijelosti. Protivi se visini tužbenog zahtjeva preko isplaćenog iznos te traži od suda da tužbeni zahtjev tužiteljice odbije kao neosnovan te obveže tužiteljicu na naknadu parničnog troška u iznosu od 750,00 eura sa zateznim kamatama od dana donošenja presude do isplate.

3. U konačno postavljenom tužbenom zahtjevu od 29. kolovoza 2025. tužiteljica je izvršila objektivnu preinaku tužbe povišenjem tužbenog zahtjeva kojoj preinaci se tuženik nije protivio, prema kojem drži da joj pripada pravo na naknadu štete u iznosu od 3.511,40 eura. Učinila je nespornim da joj je tuženik nakon podnošenja tužbe, 1. listopada 2024. isplatio nesporni iznos štete od 1.380,00 eura za koji iznos je umanjila tužbeni zahtjev. Potražuje isplatu preostalog iznosa štete od 2.131,40 eura.

4. U dokaznom postupku sud je izvršio uvid u zahtjev za naknadu štete od 29. kolovoza 2024. (list 3 spisa), u obavijest o primitku odštetnog zahtjeva od 5. rujna 2024. (list 4 spisa), u medicinsku dokumentaciju tužiteljice (list 6-18 i 21-26 spisa), u potvrdu Ministarstva unutarnjih poslova, Policijske uprave varaždinske, Policijske postaje Ivanec od 30. rujna 2021. (list 19-20 spisa), u zdravstveni karton tužiteljice (list 29-62 spisa) te proveo dokaz medicinskim vještačenjem po sudskom vještaku mr. sc. Srećku Vuletiću, dr. med. od 17. srpnja 2025. (list 87-91 spisa).

5. Uvidom u nalaz i mišljenje stalnog sudskog vještaka mr. sc. Srećku Vuletiću, dr. med. od 17. srpnja 2025., koji je svoj nalaz dao temeljem uvida u spis i cjelokupnu medicinsku dokumentaciju tužiteljice te izvršenog pregleda tužiteljice utvrđeno je da je tužiteljica u predmetnom štetnom događaju zadobila ozljedu u vidu istegnuća mišićno ligamentarnih struktura vratne kralješnice i natučenje u području lijevog ramena i nadlaktice te natučenje lijevog kuka koje su posljedica ozljeđivanja u predmetnom štetnom događaju (u uzročno su posljedičnoj vezi sa predmetnim ozljeđivanjem). Ove ozljede dokazane su kod tužiteljice kliničkim pregledom tijekom primarnog zbrinjavanja neposredno po događaju u Općoj bolnici Varaždin. Konstatirano je da je tužiteljica navela da je doživjela frontalni udarac drugog vozila, da ju boli vrat kod okretanja, osjeća mučninu, da nije gubila svijest niti udarila glavom. Žalila se na bol u lijevom ramenu, lijevom kuku i vratnoj kralješnici. Klinički je utvrđena palpacijska bolnost vrata, bolna fleksija, bolnost proksimalnog humerusa lijevo, pokrete je izvodila uz bolnost, lijevi kuk je bio bolan na palpaciju, pokreti punog opsega, tetivno i nc uredan nalaz. Učinjena je RTG obrada glave i vrata te MSCT obrada vratne kralješnice čime su isključeni prijelomi kostiju. Tužiteljica je otpuštena na kućnu njegu uz preporuku da koristi meki ovratnik kroz 3-5 dana, hladne obloge i analgetike po potrebi. Nastavila je ambulantno liječenje po kirurgu traumatologu i fizijatru te je provodila fizikalnu terapiju u 4-5 ciklusa po 10 terapija. Liječenje tužiteljice je okončano 21. prosinca 2021. Sudski vještak je zaključio da je kod tužiteljice kao trajna posljedica trzajne ozljede vratne kralješnice zaostao trajno smanjen opseg pokreta vratne kralješnice blažeg stupnja (do trećine opsega pokreta) u sve tri ravnine i uz blažu bolnost kod terminalnih pokreta što je dovelo do trajnog smanjenja opće životne aktivnosti tužiteljice od 5%, koja trajno smanjena pokretljivost vrata je u uzročno posljedičnoj vezi i trajna je posljedica predmetnog štetnog događaja.

6. Sudski vještak je utvrdio da tužiteljica zbog zadobivenih ozljeda trpjela bol jakog intenziteta kroz 24 sata, bol srednjeg intenziteta trpi kroz 3 dana, a bol slabog intenziteta kroz ukupno dva mjeseca. Povremene bolove slabog intenziteta trpjeti će i dalje trajno (uključeni u ocjenu trajnog smanjenja životne aktivnosti).

7. Tužiteljica je pri štetnom događaju trpjela primarni strah jakog intenziteta i kratkog trajanja. Sekundarni strah jakog intenziteta trpi kroz 2 dana a umjereni oscilirajući strah kroz 3 dana. Slabiji oscilirajući strah u svezi tegoba i ograničenja i brige za ishod liječenja trpi kroz sveukupno dva mjeseca. Nema podataka da bi pretrpljeni strah kod tužiteljice uzrokovao trajnih posljedica.

8. Tuđa pomoć bila je tužiteljici potrebna 3 sata dnevno kroz 10 dana (za sve radnje van kuće, sve radnje vođenja kućanstva, dio radnji samozbrinjavanja) i 1 sat dnevno kroz ukupno mjesec dana (za sve radnje koje uključuju duža ili jača statodinamička opterećenja vratne kralješnice, ramenog pojasa i gornjih ekstremiteta).

9. Sud je u cijelosti prihvatio nalaz i mišljenje sudskog vještaka medicinske struke ocijenivši da je nalaz izradio temeljem uvida u cjelokupnu medicinsku dokumentaciju tužiteljice uz primjenu stručnih znanja te ga detaljno obrazložio, a nalaz su prihvatile i obje parnične stranke te na isti nisu imale primjedbe.

10. Uzevši u obzir sve navedene i utvrđene činjenice, trajanje i intenzitet fizičkih boli i straha, vrstu ozljede, činjenicu da je tužiteljica zbog zadobivenih ozljeda imala imobiliziran vrat, da je morala provoditi dijagnostičke pretrage, mirovati i uzimati analgetike te da je provodila fizikalnu terapiju, po ocjeni ovog suda time joj je povrijeđeno pravo osobnosti u vidu povrede prava na tjelesno i duševno zdravlje.

11. Sukladno odredbi čl. 1100. st. 2. ZOO-a prilikom odmjeravanja ukupne visine pravične novčane naknade (satisfakcije) sud će se rukovoditi jačinom i trajanjem pretrpljenih fizičkih bolova, straha i duševnih bolova izazvanih trajnim narušavanjem zdravlja.

12. Prema ocjeni ovoga suda svaki od elemenata o kojima ovisi visina pravične novčane naknade mogu biti i sami za sebe dovoljan razlog koji opravdava dosuđivanje pravične novčane naknade tužiteljici. Stoga je radi pravilne ocjene visine pravične novčane naknade u konkretnom slučaju potrebno procijeniti koji bi iznos pravične novčane naknade pripao tužiteljici da je svaki od navedenih kriterija samostalna osnova za dosudu novčane satisfakcije zbog povrede prava osobnosti.

13. Imajući u vidu stupanj trajnog umanjenja životne aktivnosti tužiteljice od 5% u kojem će morati ulagati pojačane napore u daljnjem životu te dob tužiteljice u trenutku štetnog događaja (60 godina), sud drži da joj s te osnove pripada pravična novčana naknada od 1.000,00 eura.

14. Cijeneći utvrđeni intenzitet i trajanje pretrpljenih fizičkih bolova, lokalitet povrede te način liječenja koje je bilo popraćeno neugodnostima u vidu nošenja imobilizacije vrata, provođenja dijagnostičkih pretraga, potrebe za mirovanjem i uzimanjem analgetika te provođenjem fizikalne terapije, sud drži da tužiteljici s te osnove pripada pravična novčana naknada u iznosu od 1.300,00 eura.

15. Cijeneći intenzitet pretrpljenog straha te njegovo trajanje u smislu okolnosti predmetnoga slučaja sud ocjenjuje da bi tužiteljici s te osnove pripala pravična novčana naknada zbog povrede prava osobnosti u iznosu od 900,00 eura.

16. S obzirom na izloženo te na utvrđenje suda da težina povrede i okolnosti predmetnog slučaja daju tužiteljici pravo na pravičnu novčanu naknadu (čl. 1100. st. 1. ZOO-a), sud zaključuje da joj pripada pravo na pravičnu novčanu naknadu zbog povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje u ukupnom iznosu od 3.200,00 eura.

17. Primjenom odredbe čl. 223. ZPP-a imajući u vidu cijenu jednog sata pružanja tuđe pomoći i njege po nekvalificiranoj osobi, utvrđenoj prema slobodnoj ocjeni i usporedbom sa cijenom jednog sata neto zarade nekvalificirane osobe u mjestu stanovanja tužiteljice u trenutku štetnog događaja od 4,00 eura po satu, uz utvrđeno trajanje potrebe za tuđom pomoći i njegom tužiteljice (60 sati), sud je utvrdio da joj pripada pravo na naknadu te štete u iznosu od 240,00 eura.

18. Među strankama nije sporno da je tuženik nakon podnošenja tužbe 1. listopada 2024. isplatio tužiteljici nesporan dio štete u iznosu od 1.380,00 eura pa je sud ukupno utvrđeni iznos pravične novčane naknade za neimovinsku štetu i imovinsku nenovčanu naknadu za tuđu pomoć umanjio za nesporno isplaćeni iznos i dosudio tužiteljici razliku štete u iznosu od 2.060,00 eura.

19. Odluka o kamatama temelji se na odredbi čl. 1103. ZOO-a temeljem kojeg tužiteljici pripada pravo na zatezne kamate na dosuđeni iznos naknade neimovinske štete od dana podnošenja pisanog zahtjeva ili tužbe, osim ako je šteta nastala nakon toga. Iz nalaza i mišljenja sudskog vještaka mr. sc. Srećku Vuletiću, dr. med. od 17. srpnja 2025. proizlazi da je liječenje tužiteljice okončano 21. prosinca 2021. kada je tužiteljica mogla saznati za obim svoje štete, dok je odštetni zahtjev podnesen 29. kolovoza 2024., pa tužiteljica ima pravo potraživati zatezne kamate od dana podnošenja odštetnog zahtijeva.

20. Sukladno odredbi čl. 12. st. 3. i 4. u vezi sa st. 1. istog članka Zakona o obveznim osiguranjima u prometu ("Narodne novine" br. 151/05., 36/09., 75/09., 76/13. i 152/14. - dalje: ZOUP) koji je lex specialis u odnosu na opće odredbe ZOO-a, odgovorni osiguratelj je dužan u roku od 60 dana od dana primitka odštetnog zahtjeva utvrditi osnovanost i visinu toga zahtjeva te dostaviti podnositelju zahtjeva obrazloženu ponudu za naknadu štete, ako su odgovornost za naknadu štete te visina štete nesporne, ili utemeljen odgovor na sve točke iz odštetnog zahtjeva u slučaju ako su odgovornost za naknadu štete ili visina štete sporne. Odgovorni osiguratelj je dužan isplatiti iznos naknade štete u navedenom roku, a u slučaju nemogućnosti utvrđenja visine konačnog iznosa štete, dužan je oštećenoj osobi u istom roku isplatiti iznos nespornog iznosa naknade štete kao predujam. U slučaju neizvršenja obveze isplate naknade štete ili nespornog iznosa naknade štete, u roku od 60 dana od dana primitka odštetnog zahtjeva, oštećena osoba uz dužni iznos naknade štete, odnosno uz dužni nesporni iznos naknade štete ima pravo i na isplatu iznosa kamate, i to od dana podnošenja odštetnog zahtjeva. Naknada za tuđu pomoć i njegu dospijeva u trenutku prestanka potrebe za tuđom pomoći, odnosno od dana kada je liječenje završeno (21. prosinca 2021.). Stoga tužiteljica ima pravo potraživati zatezne kamate na tu štetu od dana podnošenja odštetnog zahtjeva 29. kolovoza 2024.

21. Visina stope zateznih kamata na dosuđeni iznos od dana dospijeća do isplate temelji se na članku 29. stavak 2. i 8. ZOO-a u svezi s uvećanjem referentne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, budući da se ne radi o plaćanju iz trgovačkih ugovora i ugovora između trgovaca i osobe javnog prava već o stopi zateznih kamata iz ostalih odnosa.

22. Odluka o trošku temelji se na odredbi čl. 154. st. 5. ZPP-a tako što je sud priznao tužiteljici pravo na trošak zastupanja po kvalificiranom punomoćniku odmjeren temeljem Tbr. 7.1.Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 138/23 – dalje OT) i to za sastav odštetnog zahtjeva u iznosu od 200,00 eura (Tbr. 32.1 OT), za sastav tužbe u iznosu od 200,00 eura (Tbr. 7.1 OT), za sastav podneska od 25. veljače 2025. i 29. kolovoza 2025. u iznosima od po 200,00 eura (Tbr. 8.1 OT), za zastupanje na ročištima 19. ožujka 2025. i 13. listopada 2025. u iznosima od po 200,00 eura (Tbr. 9.1 OT), uvećan za PDV od 25%, trošak vještačenja u iznosu od 300,00 eura, trošak sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 34,73 eura i na presudu u iznosu od 67,77 eura ili ukupno 1.902,50 eura.

U Zagrebu, 21. studenog 2025.

Sudac:

Andrea Grahovac

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude stranke imaju pravo žalbe u roku od 15 dana po primitku pismenog otpravka iste. Žalba se podnosi putem ovog suda u 4 primjerka pismeno županijskom sudu.

DNA:

- pun. tužitelja

- pun. tuženika