REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U ŠIBENIKU

XIV P-196/2024

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Šibeniku, po sucu Mirku Veleglavcu, u pravnoj stvari tužitelja (ime u nominativu) SF, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupa ga Šime Mrdeža odvjetnik u Šibeniku, Fra Jerolima Milete 1, protiv tuženika (imena u nominativu): ad.1 Republika Hrvatska, OIB 52634238587, zastupana po ODO-u GUO Šibenik, Stjepana Radića 81, ad.2 Hrvatske šume d.o.o. Zagreb, OIB 69693144506, Zagreb, Ulica kneza Branimira 1, Uprava Šuma Podružnica Split, Šumarija Šibenik, tuženu ad.2 zastupa ZF dipl. prav. djelatnica tužene ad.2, radi utvrđenja prava vlasništva, na ročištu objave dana 21. studenog 2025. godine,

p r e s u d i o  j e

Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja (ime u nominativu) SF

SF, OIB [osobni identifikacijski broj], koji glasi:

„Utvrđuje se da je tužitelj (ime u nominativu) SF, OIB [osobni identifikacijski broj], vlasnik posebnog fizičkog dijela čest. zem. [katastarska čestica] K. O. [katastarska općina] koji je na skici mjesta očevida s nadnevkom od 08. rujna 2025. godine izrađenoj po sudskim vještacima Antoniu Reljanoviću dipl. ing. geodezije i IF dipl. ing. geodezije, koja skica je sastavni dio ove presude, prikazan likom omeđenim slovima A-B-C-D-E-F-G- H-I-J-K-L-A, površine 3500 m2.“

Obrazloženje

1. U ovoj pravnoj stvari tužitelj je u tužbi i tijekom raspravljanja navodio da je vrhu predmetne nekretnine u zemljišnim knjigama uknjižen kao ovlaštenik tužena ad.2 Hrvatske šume d.o.o. Zagreb, Uprava šuma Podružnica Split Šumarija Šibenik slijedom kojeg upisa da je pasivno legitimirana slijedom čega da je u ovom postupku pasivno legitimirana i tužena ad.1 Republika Hrvatska kao vlasnik tužene ad.2.

2. Tužitelj da je isključivi vlasnik posebnog fizičkog dijela predmetne nekretnine koji dio da je na situacijskom nacrtu broj 2023-008-GU izrađenom po GF mag. ing. geod. et geoinf. iz društva Harpedonapta d.o.o. Zagreb dana 26. siječnja 2023. godine prikazan likom, površine 3.345,00 m2, koji je na spomenutom nacrtu omeđen slovima A-B-C-D-E-F-G-H-I-J-K-L-M-O-P-R-S-A, a koji je sukladan položaju površine prikazane na skici navedenoj u izreci ove presude.

3. Utužena površina da čini cjelinu sa obiteljskom kućom tužitelja s okućnicom, te pripadajućim pomoćnim gospodarskim objektima (štala i svinjci), te da je ista od davnina u posjedu pravnih prednika tužitelja, služeći istima prvo kao ograda za ispašu stoke, a poslije kao obiteljska kuća s gospodarskim objektima.

4. Na avio snimku iz 1968. godine i HOK snimku da je vidljiv je opisani posjed.

XIV P-196/2024

5. Tužitelj da je vlasništvo predmetne površine stekao darovanjem od oca TF ugovorom o darovanju od 21. veljače 2023. godine, a prethodno da je ocu tužitelja isto pravo darovao njegov otac, tužiteljev djed danas pokojni EF (Jadre) Miodrag pok. Tode, šezdesetih godina prošlog stoljeća radi izgradnje obiteljske kuće, koju da je tužiteljev otac i izgradio. EF da je spornu površinu naslijedio od svoga oca BF, a tužitelja i sve njegove pravne prednike nikada nitko da nije ometao u posjedu ovdje utužene površine.

6. U posjedovnom listu broj 151 za K. O. [katastarska općina] posjednicima dijela čest. zem. [katastarska čestica] K. O. [katastarska općina] da su upisani tužiteljev djed VF i brat istog MF.

7. Tužitelj da se prije podnošenja ove tužbe obratio tuženoj ad.1 sa zahtjevom za mirno rješenje spora, ali s istim zahtjevom odbijen.

8. Slijedom iznesenog je predložio, ne popisujući parnični trošak, nakon provedenog postupka donijeti prsudu kojom će se usvojiti postavljeni tužbeni zahtjev.

9. Tužena ad.1 Republika Hrvatska se u pisanom odgovoru na tužbu i tijekom parnice, ne sporeći da je tužitelj podnio zahtjev za mirno rješenje ovog spora na koji je odgovoreno negativno, protivila činjeničnom obrazlaganju tužbe i postavljenom tužbenom zahtjevu navodeći da iz po tužitelju predloženih dokaza ne proizlazi osnovanost isto, pa je predložila odbiti iskazani tužbeni zahtjev, a nije popisivala parnični trošak.

10. Tužitelj da uz tužbu nije priložio ugovor o darovanju ili rješenje o nasljeđivanju na koje se poziva, posebice ne ugovor o darovanju zaključen između FF i tužiteljeva oca AF te ugovor kojim je svojim eventualnim pravima vrhu utužene površine raspolagao VF, koji dokumenti bi možebitno snažili tužiteljeve tvrdnje, pače, u posjedovnom listu broj 1476, K. O. [katastarska općina] da su kao posjednici predmetne nekretnine upisani VF, pok. BF i državna imovina Općine Vodice.

11. Tužena ad.2 se također u pisanom odgovoru na tužbu i tijekom postupka protivila obrazlaganju ove tužbe i traženju tužitelja, predlažući odbiti tužbeni zahtjev, a nije popisivala parnični trošak.

12. Isticala je prigovor promašene pasivne legitimacije navodeći da nije vlasnik sporne nekretnine, već da je to postala tužena ad.1 Republika Hrvatska osnovom zakona, to neovisno o postojećem upisu u zemljišnim knjigama, kakav pravni stav da zauzima i recentna sudska praksa.

13. Posebice je dodala da niti dostavljeni dokazi ne krijepe tužbene tvrdnje o posjedovanju utužene površine.

14. U dokaznom postupku pregledane su zemljišne knjige za predmetnu nekretninu, pregledan je ispis sa Geo portala DGU HR i to avio snimak iz 1968. godine i najstariji

XIV P-196/2024

HOK, pregledan je posjedovni list broj 151 za K. O. [katastarska općina], te situacijski nacrt mjernika GF iz siječnja 2023. godine, pročitan je ugovor o darovanju nekretnine zaključen između TF i SF dana 21. veljače 2023. godine, pregledano je rješenje o nasljeđivanju ovoga suda doneseno iza smrti HF pok. BF, pod poslovnim brojem O-508/91 dana 03. lipnja 2008. godine, te ispis dvije fotografije na kojima se vidi predmetni objekt sa više članova obitelji tužitelja, pregledan je prijedlog tužitelja upućen tuženoj ad.1 za mirno rješenje ovoga spora, pročitana je potvrda o uključenosti katastarske čestice u šumsko gospodarski plan klase: DIR/24-01/656, ur. broj: 15-00-05/01-24-03 od 15. veljače 2024. godine, pročitan je zapisnik očevida održanog dana 10. lipnja 2024. godine, pregledana je skica mjesta očevida vještaka mjernika Antonia Reljanovića dipl. ing. geodezije i IF dipl. ing. geodezije s nadnevkom od 10. lipnja 2024. godine uključivo sa dopunjenom skicom s nadnevkom od 08. rujna 2025. godine, te prilozima, izvodom iz katastarskog plana za odnosno područje, prijepisom posjedovnog lista broj 1476 za K. O. [katastarska općina], te dvanaest fotografija sačinjenih prilikom vršenja očevida, pročitan je zapisnik glavne rasprave održane dana 25. travnja 2025. godine sa iskazima svjedoka LF, DF, KF, UF, OF, RF i ČF.

14.1. Stranke nisu imale daljnjih prijedloga za dopunu dokaznog postupka.

15. Tužbeni zahtjev nije osnovan.

16. Savjesnom i brižljivom ocjenom svih u postupku izvedenih dokaza, kako svakog zasebno, tako i svih zajedno te na temelju rezultata cjelokupnog postupka, postupajući sukladno odredbi članka 8. Zakona o parničnom postupku (Nar. nov. broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11

– pročišćeni tekst, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 – dalje u tekstu: ZPP), ovaj sud na temelju po tužitelju predloženih dokaza nije mogao sa sigurnošću utvrditi odlučne činjenice koje bi snažile postavljeni zahtjev tužitelja, pa je stoga isti odbijen kao neosnovan i zato je suđeno kao u izreci ove presude.

17. Naime, odredbama članka 7. stavka 1. i članka 219. stavka 1. ZPP-a propisano je da su stranke dužne iznijeti činjenice na kojima temelje svoje zahtjeve i predložiti dokaze kojima se utvrđuju te činjenice, tj. da je svaka stranka dužna iznijeti činjenice i predložiti dokaze na kojima temelji svoj zahtjev ili kojim pobija navode i dokaze protivnika, pače, odredbom članka 229.a ZPP-a određeno je da ako sud na temelju izvedenih dokaza (članak 8. ZPP-a) ne može sa sigurnošću utvrditi neku činjenicu, o postojanju iste činjenice zaključit će primjenom pravila o teretu dokazivanja.

18. Tužitelj tužbenim zahtjevom ističe da je vlasništvo utužene površine kao posebnog fizičkog dijela čest. zem. [katastarska čestica] K. O. [katastarska općina], kako je ista opisana u izreci ove presude, stekao darovanjem od svog oca TF, koji da je isto pravo naslijedio od svog oca, tužiteljevog djeda HF osnovom rješenja o nasljeđivanju koje da je iza smrti potonjeg donio ovaj sud u ostavinskom predmetu pod poslovnim brojem O-508/1991 dana 03. lipnja 2008. godine, potonji nasljeđivanjem svog oca BF koji da je proveo diobu sa bratom MF.

XIV P-196/2024

19. Očevidom utužene površine obavljenim dana 10. lipnja 2024. godine, te naknadnim snimanjem iste površine geodetskim instrumentom, o čemu su stalni sudski vještaci Antonio Reljanović dipl. ing. geodezije i IF dipl. ing. geodezije sačinili skicu u mjerilu od 1:500 s nadnevkom od 08. rujna 2025. godine (list 76 spisa) sporna površina identificirana je kao dio čest. zem. [katastarska čestica] K. O. [katastarska općina], površine 3.500,00 m2, koja je na sjevernoj međi omeđena betonskim zidom, na zapadnoj međi do ceste koja vodi kroz naselje Gaćelezi kamenim suhozidom koji na jednom mjestu tvori odmak od asfaltne ceste u obliku pravokutnika, za koji dio je tužitelj navodio da su na tom mjestu ranije postojala vrata za stambeno gospodarski kompleks pred kojima se i danas zatiče stablo oraha, odnosno više mladih izbojaka iz očito starog oraha. Na preostalim međama pokazane površine na istočnoj i južnoj strani zatečeni su ostaci kamenog suhozida, na preostatku površine uočena su dva stabla bajama, uz suhozid bliže asfaltnoj cesti jedno stablo trešnje, jedno stablo smokve, te još jedno stablo smokve i oraha, sve razvidno na dvanaest fotografija sačinjenih prilikom vršenja očevida (listovi 58 do 60 spisa), položajno i na izvodu iz katastarskog plana za odnosno područje (list 56 spisa).

19.1. Na spornoj površini koja je predmet ove parnice bliže istočnoj međi nađeni su zatiču ostaci dva gospodarska objekta (na skici vještaka mjernika opisani kao ruševine), jedan je očito bio štala, a u samom uglu uočava se prostor za koji je tužitelj navodio da je bio svinjac.

19.1.2. Na očevidu pregledana površina uočljivo je nedavno čišćena građevinskim strojem, centralno pozicionirano na istoj površini, a za što tužitelj navodi da nije njegovo vlasništvo uočavaju se ruševine ranije postojećeg objekta, očito nasilno srušenog nekim eksplozivnim sredstvom, u sklopu kojeg objekta su vidljivi ranije postojeći stambeni dijelovi, a po garažnoj jami i ranije postojanje gospodarskog objekta, koji dijelovi su imali prilaz neposredno sa asfaltne ceste uz danas postojeći betonski zid, po navodima tužitelja (dio na skici vještaka mjernika prikazan likom omeđenim slovima A-B-C-D-E-F-G-M-A, površine 210,00 m2) potonji dio pripadajući je njegovom stricu ŽF pok. EF.

20. Iz Ugovora o darovanju kojeg je tužitelj SF, kao daroprimatelj, zaključio sa svojim ocem TF, kao darovateljem, dana 21. veljače 2023. godine, razvidno je da su stranke istog ugovora člankom 1. suglasno utanačile da je darovatelj stvarni vlasnik dijela čest. zem. [katastarska čestica], K. O. [katastarska općina], u naravi obiteljske kuće s pripadajućim dvorištem i gospodarskim objektima (štala i svinjac), položene u naselju Gaćelezi (razvidna po navodima tužitelja na fotografijama na listu 41 spisa), sve prikazano na geodetskom situacijskom nacrtu mjernika GF mag. ing. geod. et geoinf. iz društva Harpedonapta d.o.o. Zagreb dana 26. siječnja 2023. godine prikazan likom, površine 3.345,00 m2, koji je dio na spomenutom nacrtu omeđen slovima A-B-C-D-E-F-G-H-I-J-K-L-M-O-P-R-S-A.

21. Pregledom rješenja o nasljeđivanju koje je ovaj sud donio u ostavinskom predmetu pod poslovnim brojem O-508/1991 dana 03. lipnja 2008. godine iza smrti HF pok. BF (tužiteljevog djeda) vidljivo je da je ostavina istog sastojeća od vlasništva nekretnina upisanih u Z. U. [broj ZK uloška], K. O. [katastarska općina] i pokretnina – više

XIV P-196/2024

različitog poljoprivrednog alata i blaga (ovaca), raspoređena temeljem oporuke pod brojem Pi-197/87 od dana 07. rujna 1987. godine i nadopune pod brojem Pi-100/88 od dana 25. travnja 1988. godine ostaviteljevoj djeci, sinovima BF, ŽF i TF, kćerima NF i JF, te supruzi CF i unuku ĆF.

21.1. Tužiteljevom ocu prema rješenju o nasljeđivanju citiranom u točki 21. ovog obrazloženja iz ostavine HF pok. BF raspoređeno je za cijelo vlasništvo zemlje zvane „Gornja njiva“, u naravi oranica površine 1.800,00 m2 i zemlja zvana „Podulica kod oštarije“, kao i 1/5 suvlasništva kuće koju je ostavitelj EF pok. BF naslijedio od svoga oca, uključivo u tom suvlasničkom razmjeru i prava vrhu svih ostalih nekretnina ostavitelja.

22. Iz iskaza tijekom parnice saslušanih svjedoka LF, DF, KF, UF, OF, RF i ČF, u bitnom je utvrđeno da je izvorno ukupnost gospodarsko stambene površine, kao dijela predmetne čest. zem. [katastarska čestica], K. O. [katastarska općina], ograđene kamenim suhozidom, posjedovao tužiteljev pradjed ŠF, koji je ovdje utuženu površinu ostavio svom sinu S (Andriji) Miodragu koji je na istoj izgradio objekt s "dvije terace", nešto duže nego šire, u istom da se rodio tužiteljev otac TF, koji je naknadno i sam pomagao nadograditi ranije postojeće objekte u kojima je obitelj ŠF živjela. Na opisanoj površini obitelj ŠF je posjedovala i štale u kojima su držali blago.

23. Posebice je iz iskaza svjedoka DF utvrđeno da je obitelj BF izvorno živjela u selu, a predmetna nekretnina im je služila za držanje stoke koja se čuvala u ranije postojećim sjenicama, obiteljska kuća, početno prizemnica, da se na spornoj površini počela zidati nakon Drugog svjetskog rata i u istu da se uselila cijela obitelj S (EF) BF, tužiteljevog djeda, koji je imao tri sina TF, ŠF i Z te dvije kćeri, NF, drugoj svjedok DF nije znao ime. TF da je izgradio svoju kuću nakon ženidbe, sedamdesetih godina prošlog stoljeća, dvadesetak metara dalje od stare obiteljske kuće u kojoj se rodio. Svjedok DF nije znao da li se tužiteljev otac formalno podijelio sa svojim ocem, tužiteljevim djedom S (Andrijom) Miodrag, pretpostavljao je da je TF dobio „suglasnost“ svog oca za gradnju nove kuće.

24. Svjedok KF je navodio da je stara kuća S (Andrije) Miodraga bila prizemnica sa katom i krovom, taj kat je bio tzv. "tavan" gdje su mještani čuvali svoje proizvode, alat ili slično, a kuća TF da je bila prizemnica sa betonskom pločom koju je i sam pomagao zidati.

25. Iz iskaza svjedoka UF proizlazi da je ŠF živio i umro prije Drugog svjetskog rata, tada da su na spornoj površini postojale sjenice i štale za blago, S (EF) ŠF, prvi i njegov sin TF, naknadno, da su izgradili obiteljske kuće na predmetnom dijelu utužene nekretnine.

26. Svjedok RF je isticao da se tužiteljev otac TF oženio u dobi od 14 godina i tada započeo graditi svoju kuću "iza" kuća oca (HF) i to

XIV P-196/2024

na mjestu ranije postojećih štala negdje sedamdesetih godina prošlog stoljeća. I (Andrija) Miodrag da je svoju obiteljsku kuću započeo graditi početkom ili sredinom šezdesetih godina prošlog stoljeća, do tada da je isti živio s u staroj obiteljskoj kući u selu.

27. Svjedokinja ČF je posebice istaknula da je došla živjeti u obiteljsku kuću svoga oca S (Andrije) sa pet godina, negdje sredinom šezdesetih godina prošlog stoljeća, a nekoliko godina prije toga otac je počeo graditi istu kuću, prije toga je s obitelji živjela u staroj kući u selu. Po priči oca da zna da je još njezin djed BF započeo s gradnjom štala i sjenica, te na utuženoj površini držao stoku. U zajednici s ostalim članovima svoje obitelji u očevoj kući da je živjela osam godina, negdje do sedamdeset i neke godine prošlog stoljeća. Naglasila je da je sa svojom suprugom njezin brat TF ostao živjeti u „staroj kući“, a ona (svjedokinja) da je sa ocem otišla živjeti u kuću "preko" te kuće. Kuća u kojoj je živio njezin brat TF, tj. koju je napravio brat TF bila je katnica koja je na katu imala četiri sobe, a u prizemlju konobu, pored te konobe u produžetku da je bila kuhinja, nastavno, pored da su bile štale u kojima se držalo blago (svinje, koze, ovce) i kokoši.

28. Ovdje valja naglasiti da je nedvojbeno da se sukladno pravnom pravilu paragrafa 1472. Općeg građanskog zakonika, primjenjivog u konkretnom slučaju na osnovi pravnog pravila članka 4. Zakona o nevažnosti pravnih propisa donesenih prije 06. travnja 1941. godine i za vrijeme neprijateljske okupacije (Službeni list FNRJ broj 88/1946), vlasništvo nekretnine, u državnom vlasništvu (uknjiženo i kao općenarodna imovina), a predmetna čest. zem. [katastarska čestica], K. O. [katastarska općina], jeste uknjižena kao vlasništvo tužene ad.2, te je nesumnjivo da je sukladno ranije važećim propisima (Zakon o šumama, Nar. nov. broj 41/90) po samom zakonu bila u državnom vlasništvu, na kojem se izvanrednom dosjelošću vlasništvo moglo steći nakon četrdesetogodišnjeg posjedovanja takve nekretnine do dana 06. travnja 1941. godine. Po ocijeni ovog prvostupanjskog suda iz supstrata izvedenih dokaza nije se sa nedvojbenom sigurnošću moglo utvrditi da su pravni prednici tužitelja, pradjed ŠF i djed EF (rođen **.**.1922. umro **.**.1991.), iako su na očevidu nađeni artefakti (ogradni suhozidovi i izgrađeni objekti) te saslušani svjedoci, ukazivali na posjed istih, posjedovali utuženu površinu kao dio predmetne nekretnine u razdoblju od najmanje četrdeset godina prije 06. travnja 1941. godine, a da bi isti osnovom izvanredne dosjelosti stekli vlasnička prava vrhu utužene površine, kao dijela čest. zem. [katastarska čestica], K. O. [katastarska općina].

29. Međutim, neovisno o utvrđenju iznesenom u točki 28. ovog obrazloženja, valja cijeniti da je pored propisa citiranih u istoj točki ovog obrazloženja, Vrhovni sud Republike Hrvatske u svojim odlukama pod poslovnim brojem Rev-291/14 od dana 17. travnja 2018. godine i Rev-158/2017 od dana 07. svibnja 2019. godine naglasio da se „kod stjecanja prava vlasništva dosjelošću na stvarima koje su prije 08. listopada 1991. bile u društvenom vlasništvu treba u vrijeme dosjelosti računati i to razdoblje, ako se time ne vrijeđaju vlasnička prava osoba koja ta prava nisu stekla na temelju odredbe članka 388. stavka 4. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (Nar. nov. broj: 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 100/04, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14, 81/15 - pročišćeni tekst i 94/17- dalje:

XIV P-196/2024

ZVDSP), nego na temelju drugih odredbi navedenog Zakona.

30. Isticanje pravnih stavova Vrhovnog suda Republike Hrvatske citiranih u točki 29. ovog obrazloženja važno je, jer je izvorni tekst odredbe članka 388. stavka 4. ZVDSP

- a, koja je bila na snazi od 01. siječnja 1997. godine do 17. studenog 1999. godine, propisivao da se u rok za stjecanje dosjelošću nekretnina koje su na dan 08. listopada 1991. godine bile u društvenom vlasništvu (općenarodna imovina), kao i za stjecanje stvarnih prava na tim nekretninama dosjelošću, računa i vrijeme posjedovanja proteklo prije tog dana. Međutim, Ustavni sud Republike Hrvatske dana 17. studenog 1999. godine stavio je izvan snage odredbu stavka 4. članka 388. ZVDSP-a kao neustavnu, pa je ta odredba izmijenjena Zakonom o izmjeni i dopuni Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima iz 2001. (Nar. nov. broj: 114/01) koji je stupio na snagu dana 20. prosinca 2001. godine i od tada tekst stavka 4. članka 388. ZVDSP-a propisuje da se u rok za stjecanje dosjelošću nekretnina koje su na dan 08. listopada 1991. godine bile u društvenom vlasništvu, kao i za stjecanje stvarnih prava na tim nekretninama dosjelošću, ne računa i vrijeme posjedovanja proteklo prije tog dana.

30.1. Nastavno iznesenom u točki 30. ovog obrazloženja, za naglasiti je da članak 1. Protokola broj 1. uz Konvenciju za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (u daljnjem tekstu: EKLJP) potvrđene Zakonom o potvrđivanju Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda i protokola br. 1., 4., 6., 7. i 11. uz Konvenciju za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (Nar. nov. – Međunarodni ugovori broj 18/97), propisuje da svaka fizička ili pravna osoba ima pravo na mirno uživanje svojega vlasništva, te se nitko ne smije lišiti svoga vlasništva, osim u javnom interesu i to samo uz uvjete predviđene zakonom i općim načelima međunarodnog prava pa budući sklopljeni međunarodni ugovori čine dio unutarnjeg pravnog poretka, a po pravnoj snazi su iznad zakona, jer je EKLJP prihvaćena u Hrvatskom Saboru i njezine odredbe postaju izravno primjenjive za sudove i druga državna tijela te sva tijela koja imaju javne ovlasti, tako nedvojbeno i sa odlučnim značajem u konkretnom slučaju.

31. Međutim, za donošenje odluke u ovoj pravnoj stvari, po ocijeni ovog suda, u kojoj sud nije vezan za tužbom isticani pravni osnov stjecanja vlasništva utužene površine (pravnim poslom darovanja), neovisno od nedvojbeno utvrđenih činjenica da su pravni prednici tužitelja, pradjed ŠF, djed EF i tužiteljev otac TF, posjedovali spornu površinu u razdoblju dovoljno dugom, makar nakon revizije posjeda iz 1954. godine, tj. preko sedamdeset godina do podnošenja ove tužbe, i da su tako time sukladno ranije citiranim propisima dosjelošću mogli steći vlasništvo iste površine, ipak činjenica na koju su upirali svi u postupku saslušani svjedoci, dakle, da je nakon izvornog posjednika BF posjed ukupnosti predmetnog dijela čest. zem. [katastarska čestica], K. O. [katastarska općina], zaposjeo njegov sin EF (Jandro) BF, što proizlazi i iz posjedovnog lista broj 151 za K. O. [katastarska općina], s nadnevkom od 27. travnja 2007. godine, u kojem je VF (Andrija) Miodrag pok. BF upisan posjednikom za ½ dijela čest. zem. [katastarska čestica], u površini od 1.750,00 m2, K. O. [katastarska općina] uz svog brata MF pok. BF upisanog kao posjednika druge polovice dijela iste površine (list 20 spisa), pače, tako i u posjedovnom listu broj 1476 za K.O. Čistu

XIV P-196/2024

s nadnevkom od 26. srpnja 2024. godine (list 57 spisa), u kojem je, pored braće MF i VF pok. BF, posjed čest. zem. [katastarska čestica], K. O. [katastarska općina], ukupne površine od 5.259.547,00 m2, upisan i kao državna imovina s nositeljem posjeda Općinom Vodice, svi kao izvan knjižni vlasnici, pa čak ako se prihvati da su MF i brat mu EF (VF) VF pok. BF proveli materijalnu diobu posjedovanih nekretnina, te da je ovdje utužena površina u cijelosti pripala u posjed tužiteljevom djedu EF (VF) VF pok. BF, niti iz rješenja o nasljeđivanju istog, ali ni iz supstrata ostalih u postupku izvedenih dokaza, nije se sa sigurnošću moglo utvrditi da je tužiteljevom ocu TF pok. EF pripalo vlasništvo sporne površine kako je opisana u izreci ove presude, odnosno, da je istim osnovom (nasljeđivanjem u O- 508/1991 ovog suda) tužiteljevom stricu ŽF pok. EF pripalo vlasništvo površine koja je na skici vještaka mjernika prikazana likom omeđenim slovima A-B-C-D-E-F-G-M-A, veličine 210,00 m2, kako je to tvrdio tužitelj, tj. da su isključivo tužiteljev otac TF i njegov brat ŽF iz ostavine svoga oca naslijedili predmetni dio čest. zem. [katastarska čestica], K. O. [katastarska općina] i da su na opisani način izvršili materijalnu diobu te površine, zbog čega je u konačnici o tim činjenicama zaključeno temeljem pravila o teretu dokaza i u smislu ranije navedenih propisa (točka 17. ovog obrazloženja) utvrđeno je da tužitelj nije dokazao da bi stekao vlasništvo utužene površine, susljedno čemu je tužbeni zahtjev ocijenjen neosnovanim, zato odbijen i stoga je suđeno kao u izreci ove presude.

32. S obzirom da stranke nisu popisivale parnični trošak to sud o istom nije niti odlučivao.

U Šibeniku, dana 21. studenog 2025. godine

S U D A C

Mirko Veleglavac

POUKA O PRAVNOM LIJEKU

Stranka nezadovoljna ovom presudom može protiv iste izjaviti žalbu u roku od petnaest dana po objavi ili prijemu pisanog otpravka istih ovisno o urednosti dostave za ročište objave odluke. Eventualna žalba podnosi se pisano ovom sudu, a o istoj odlučuje nadležni Županijski sud.

DN-a:

Po zapisniku o objavi strankama.