Republika Hrvatska

Općinski sud u Karlovcu

Stalna služba u Ogulinu

Bernardina Frankopana 1

47300 Ogulin

P-670/2024-53

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Karlovcu, Stalna služba u Ogulinu, po sucu Blaženki Glad kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja ŽV iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Mariu Maraviću, odvjetniku u OD Maravić & Maravić j.t.d., Ogulin, protiv tuženika EOS MATRIX d.o.o., Zagreb, Horvatova 82, OIB 76674680107, zastupanog po punomoćnici Sonji Šoštar, odvjetnici u Samoboru, radi proglašenja pljenidbe i prijenosa u postupku izravne naplate nedopuštenim, nakon ročišta glavne i javne rasprave zaključene 1. listopada 2025. u nazočnosti punomoćnika tužitelja a u odsutnosti punomoćnika tuženika, na ročištu za objavu i uručenje presude 21. studenog 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Pljenidba i prijenos novčanih sredstava po svim računima tužitelja temeljem obične zadužnice broj OV-7981/2007 od dana 12.4.2007. ovjerene po javnom bilježniku Ignacu Vugeru iz Sesveta, Karlovačka ulica br. 2, a na temelju zahtjeva tuženika, radi naplate potraživanja glavnice u iznosu od 256,58 CHF, otkupljene zakonske zatezne kamate od dana otkaza produkta (dan dospijeća) 30.8.2013. do dana otkupa 31.7.2018. u iznosu 2.865,95 CHF obračunata za glavnicu u iznosu 256,58 CHF te zakonske zatezne kamate od dana otkupa 31.7.2018. do dana 22.11.2019. u iznosu 19,95 CHF, na ukupnu otkupljenu glavnicu u iznosu od 256,58 CHF te također i zateznu kamatu obračunatu od idućeg dana pa do isplate i svih troškova koji nastaju u postupku naplate zadužnice u njihovoj kunskoj protuvrijednosti prema srednjem stečaju Hrvatske narodne banke, proglašava se nedopuštenom.

II. Nalaže se tuženiku da tužitelju naknadi trošak ovog postupka u iznosu 2.832,83 eura, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi podnesenoj 21. siječnja 2020. navodi da je 25. studenog 2019. tuženik EOS Matrix d.o.o., Horvatova 82, Zagreb, OIB 76674680107 podnio FINA-i zahtjev za izravnu naplatu novčane tražbine na temelju zadužnice broj OV-7981/2007 od 12.4.2007., ovjerene po javnom bilježniku Ignac Vuger iz Sesveta, Karlovačka ulica br. 2, protiv tužitelja ŽV, [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], prema specifikaciji potraživanja prema privitku.

Dana 18. prosinca 2019. tužitelj je saznao o pokrenutom zahtjevu za izravnu naplatu temeljem gore citirane zadužnice te je od strane FINA-e Zagreb zaprimio zahtjev za izravnu naplatu, presliku zadužnice i specifikaciju zadužnice.

Protiv pokrenutog zahtjeva za izravnu naplatu, tužitelj je pred Općinskim sudom u Karlovcu u ovršnom postupku podnio prijedlog radi donošenja rješenja radi proglašenja pljenidbe i prijenosa nedopuštenim kao i prijedlog radi odgode ovrhe, a sve temeljem zadužnice, broj: OV-7981/2007 od 12.4.2007., ovjerene po javnom bilježniku Ignac Vuger iz Sesveta, Karlovačka ulica 2.

Zaključkom Općinskog suda u Karlovcu od 14. siječnja 2020. u postupku koji se vodi pod poslovnim brojem Ovr-589/19, tužitelj se upućuje da u roku od 15 dana od dostave zaključka pokrene parnicu radi proglašenja, pljenidbe i prijenosa u postupku izravne naplate nedopuštenim.

Tužitelj navodi da tuženik nije ovlašten zahtijevati izravnu naplatu temeljem zadužnice broj OV-7981/2007 od dana 12.4.2007., ovjerene po javnom bilježniku Ignac Vuger iz Sesveta, Karlovačka ulica br. 2 iz slijedećih razloga:

- prvotno i osnovno što je zadužnica izdana i ovjerena dana 12.4.2007. te je protekao rok od 10 odnosno 3 godine, a sukladno Zakonu o obveznim odnosima, propisano je da zastara potraživanja temeljem ovršne isprave nastupa protekom roka od 10 godina, a za povremena potraživanja protekom roka od 3 godine,

- nesporno proizlazi da zadužnica predstavlja ovršnu ispravu te tužitelj, ovim putem ističe prigovor zastare potraživanja,

- tuženik svoje navodno potraživanje temelji na zaključenom Ugovoru o cesiji s Addiko bank d.d. od dana 31.12.2018., a koji Ugovor o cesiji nikada nije zaprimio niti je obaviješten o ustupu tražbine,

- opreza radi, tužitelj ističe da se ovdje radi o zadužnici koja je samo ovjerena po javnom bilježniku, a nije solemnizirana, pa prema sudskoj praksi Vrhovnog suda RH zastara naplate po zadužnici iznosi 5 godina što u potpunosti potvrđuje osnovanost istaknutog prigovora o zastari.

Tužitelj ističe da Ugovor o cesiji s Addiko bank d.d. nije mogao biti niti zaključen jer tužitelj ništa nije niti dugovao Addiko bank d.d. s danom 31.12.2018.

Naime, tužitelj je sa Hypo Alpe Adria bank d.d. čiji je slijednik Addiko bank d.d. dana 12.4.2007. zaključio Ugovor o kreditu broj 166-125/2007 te je tužitelj s obzirom da je kredit bio u valutnoj klauzuli CHF, dana 11.2.2016. sklopio sporazum odnosno konverziju po navedenom kreditu u eure, gdje je utvrđeno stanje duga na dan 30.9.2015. u iznosu od 20.901,13 eura te je po sklapanju navedenog sporazuma, tužitelj u cijelosti podmirio dugovanje.

Tužitelj predlaže da s obzirom da tužitelj ništa ne duguje tuženiku, sud sukladno odredbama Ovršnog zakona proglasi izravnu naplatu temeljem navedene ovršne isprave nedopuštenom te donese presudu kao u izreci.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu, a u odnosu na prigovor zastare ističe da se u ovom slučaju primjenjuje desetogodišnji zastarni rok iz odredbe članka 233. stavka 1. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05; u daljnjem tekstu: ZOO), prema kojem sve tražbine koje su utvrđene pravomoćnom sudskom odlukom ili odlukom drugog nadležnog tijela javne vlasti, ili nagodbom pred sudom ili drugim nadležnim tijelom, odnosno javnobilježničkim aktom, zastarijevaju za deset godina, pa i one za koje zakon inače predviđa kraći rok zastare. Budući da je nesporno da je tužitelj dana 4. travnja 2007. izdao običnu zadužnicu ovjerenu kod javnog bilježnika Ignaca Vugera iz Sesveta dana 12. travnja 2007., pod poslovnim brojem OV-7981/07, time je tražbina koja je predmet ovog postupka utvrđena javnobilježničkim aktom te se na istu primjenjuje zastarni rok od 10 godina.

Tuženik nadalje navodi da sukladno odredbi članka 215. stavka 1. ZOO-a zastarni rok počinje teći prvoga dana poslije dana kad je vjerovnik imao pravo zahtijevati ispunjenje obveze. S obzirom da se tužitelj nije pridržavao svojih ugovorom preuzetih obveza, stari vjerovnik je 30. kolovoza 2013. raskinuo Ugovor o kreditu broj 166- 125/2007 te je cjelokupna tražbina dospjela na naplatu. O otkazu Ugovora stari vjerovnik je istog dana pisanim putem izvijestio tužitelja, sukladno odredbi članka 14. Ugovora te ga pozvao da u roku od 15 dana podmiri preostali iznos duga od 36.096,93 CHF i 150,00 HRK uvećano za zatezne kamate do dana plaćanja.

Tuženik navodi da budući je cjelokupna tražbina dospjela dana 30. kolovoza 2013., zastarni rok od deset godina počeo je teći dana 31. kolovoza 2013. Sukladno odredbi članka 216. ZOO-a zastara nastupa kad istekne posljednji dan zakonom određenog vremena, što bi primijenjeno na konkretan slučaj značilo da bi posljednji dan bio dan 31. kolovoza 2023. godine.

Nadalje tuženik naglašava da je tužitelj sa starim vjerovnikom, kao što i sam navodi u tužbi, dana 9. veljače 2016. godine sklopio Sporazum uz ugovor o kreditu broj 166- 125/2007 sa sporazumom o osiguranju novčane tražbine, a koji Sporazum je solemniziran kod javnog bilježnika Ivanke Antić iz Karlovca dana 11. veljače 2016. pod poslovnim brojem OV-1027/16. Odredbom članka 2. predmetnog Sporazuma tužitelj i stari vjerovnik regulirali su konverziju tužiteljevog dugovanja po Ugovoru o kreditu broj 166-125/2007 iz kredita denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u švicarskom franku (CHF) u kredit denominiran u kunama s valutnom klauzulom u euru (EUR), pri čemu su utvrdili da tužiteljevo dugovanje na dan 30. rujna 2015. godine iznosi 20.901,13 EUR.

Budući da se prema odredbi članka 240. stavka 1. ZOO-a zastara prekida kada dužnik prizna dug, sklapanjem prethodno navedenog Sporazuma, dana 9. veljače 2016. godine, dakle prije proteka desetogodišnjeg zastarnog roka, za cjelokupnu tražbinu nastupio je prekid zastare. Slijedom navedenog, neprijeporno je da zastara za tražbinu koja je predmet ovog postupka nije nastupila.

Isto tako tuženik smatra bitnim za naglasiti da prema odredbi članka 5. Sporazuma javni bilježnik može na temelju izvoda iz poslovnih knjiga vjerovnika na Ugovor o kreditu sa pripadajućim Aneksima i na predmetni Sporazum staviti klauzulu ovršnosti zbog čega odnosni Sporazum zajedno sa Ugovorom o kreditu predstavlja javnobilježnički akt u smislu odredbi članka 54. stavaka 1.16. Zakona o javnom bilježništvu (NN 78/93, 29/94, 162/98, 16/07, 75/09) te se na osnovi istog neposredno može provesti ovrha. S obzirom na navedeno, proizlazi da je predmetna tražbina ponovno utvrđena javnobilježničkim aktom te se na istu svakako odnosi desetogodišnji zastarni rok iz odredbe članka 233. stavka 1. ZOO-a.

S obzirom da tužitelj navodi da nikada nije zaprimio obavijest o ustupu tražbine, tuženik ističe da ne postoji zakonska niti koja druga obveza tuženika da predmetnu obavijest dostavlja kao preporučenu pošiljku, zbog čega ne raspolaže informacijom je li ista dostavljena na adresu tuženika te ovim putem prilaže Obavijest o ustupu potraživanja upućenu tužitelju dana 25. siječnja 2019. godine.

Nadalje, a nastavno na navod tužitelja da je isti svoje dugovanje nakon sklapanja Sporazuma uz ugovor o kreditu broj 166-125/2007 u potpunosti podmirio, zbog čega nije niti trebalo doći do zaključenja ugovora o cesiji, tuženik ističe da su navodi tužitelja u potpunosti paušalni te da isti nije priložio niti jedan dokaz u prilog svojih navoda. Tuženik ovim putem dostavlja Izvod iz poslovnih knjiga iz kojeg je vidljivo da dugovanje tužitelja na dan 25. veljače 2020. godine iznosi ukupno 18.513,10 kn, slijedom čega jasno proizlazi da tužitelj nije u potpunosti ispunio tuženikovu tražbinu.

Slijedom navedenog tuženik predlaže odbiti tužbeni zahtjev kao neosnovan.

3. U ovom predmetu sud je donio presudu posl. broj P-31/2020-32 od 18. svibnja 2023. kojom su u toč. I. izreke proglašeni nedopuštenima pljenidba i prijenos novčanih sredstava po svim računima tužitelja temeljem obične zadužnice broj OV-7981/2007 od dana 12.4.2007. ovjerene po javnom bilježniku Ignacu Vugeru iz Sesveta, a na temelju zahtjeva tuženika, radi naplate potraživanja glavnice u iznosu od 256,58 CHF, otkupljene zakonske zatezne kamate od dana otkaza produkta (dan dospijeća) 30.8.2013. do dana otkupa 31.7.2018. u iznosu 2.865,95 CHF obračunate na glavnicu u iznosu 256,58 CHF te zakonske zatezne kamate od dana otkupa 31.7.2018. do dana 22.11.2019. u iznosu 19,95 CHF, na ukupnu otkupljenu glavnicu u iznosu od 256,58 CHF te također i zateznu kamatu obračunatu od idućeg dana pa do isplate, kao i radi naplate svih troškova koji nastaju u postupku naplate zadužnice u njihovoj kunskoj protuvrijednosti prema srednjem tečaju Hrvatske narodne banke. Ujedno je toč. II. izreke presude naloženo tuženiku da tužitelju naknadi trošak ovog postupka u iznosu 2.013,71 EUR / 15.172,30 kn, u roku od 15 dana.

4. Rješenjem Gž-850/2023-2 Županijskog suda u Varaždinu od 17. listopada 2024. ukinuta je navedena presuda i predmet vraćen na ponovno suđenje. Iz ukidne odluke razvidno je da će u ponovnom postupku prvostupanjski sud na osnovu predloženih dokaza prvenstveno raspraviti koja se točno tražbina zahtijeva namiriti izravnom naplatom kod FINA-e i u kojem opsegu, te da je potrebno na pouzdan način utvrditi koje potraživanje je s banke preneseno na tuženika i koju tražbinu on zahtijeva namiriti. Tek nakon utvrđenja da li se namiruje glavnično potraživanje ili potraživanje s osnova kamata moći će se ocijeniti osnovanost prigovora zastare potraživanja. Ukoliko se namiruje zatezna kamata potrebno je utvrditi za koji iznos glavnice i za koje razdoblje se odnosi, kako bi sud mogao ocijeniti istaknuti prigovor zastare.

5. U podnesku od 30 prosinca 2024. tuženik se je očitovao da tuženik izravnom naplatom od 25. studenog 2019. namiruje ukupni iznos od 2.841,32 eura, koji se sastoji od 230,21 euro otkupljene neplaćene dospjele glavnice, 2.591,20 eura zakonske zatezne kamate (otkupljen zakonske zatezne kamate + zakonska zatezna kamata obračunata na glavnicu od dana otkupa) te 19,91 euro troškova predujma FINA-i.

6. U podnesku od 19. ožujka 2025. tuženik vezano za podatke o tijeku zatezne kamate za period prije razdoblja prijenosa potraživanja ističe napomenu banke kako su knjiženja provedena u postupku konverzije prema izračunu konverzije, stoga nemaju specifikaciju ( ustupljenog) obračuna zatezne kamate.

7. U tijeku dokaznog postupka sud je proveo dokaz čitanjem Zahtjeva za izravnu naplatu od 25.11.2019. (list 6-7 spisa), Specifikacije izvršenja osnove za plaćanje OV- 7981/07-9 (list 8-9 spisa), Obične zadužnice (list 10-11 spisa), Specifikacije tražbine (list 12 spisa), Prijedloga radi donošenja rješenja kojim će pljenidba i prijenos proglasiti nedopuštenim i Prijedloga radi odgode ovrhe Ovr-589/2019 (list 13-15 spisa), Zaključka Ovr-589/2019-3 od 14.1.2020. (list 16 spisa), Ugovora o kreditu (list 17-22 spisa), Opoziva zadužnice OV-7981/2007 (list 23 spisa), Izračuna konverzije kredita od 9.11.2015. (list 24-25 spisa), Izvoda po kreditu (list 26-27, 28-29, 30-31 spisa), Raskida Ugovora o kreditu broj 166-125/2007 od 30.8.2013. (list 38 spisa), Izvatka iz poslovnih knjiga (list 39 spisa), povratnica (list 40 spisa), Sporazuma uz Ugovor o kreditu broj: 166-125/2007 sa Sporazumom o osiguranju novčane tražbine (list 41-43 spisa), Obavijesti o ustupu potraživanja (list 44 spisa), Izvoda iz poslovnih knjiga (list 45 spisa), dostave dokumentacije od Addiko bank (list 59-74 spisa), Nalaza i mišljenja vještaka (list 81-88 spisa), Očitovanja financijskog vještaka (list 95-96 spisa) i cijelog spisa Ovr-589/2019, Izvoda iz poslovnih knjiga na dan 25.11.2019 ( list 180 spisa), Ispisa specifikacije obračuna zateznih kamata ( list 188 spisa), obračuna zatezne kamate na dan 8. siječnja 2019 (list 192 spisa) i Dopune nalaza i mišljenja vještaka

(list 196 do 201 spisa.)

Saslušan je financijski vještak Draio Janković, dipl.oec. (list 114 spisa). Proveden je dokaz saslušanjem tužitelja ŽV, kao stranke (list 105 spisa)

8. Temeljem tako provedenog dokaznog postupka, a cijeneći dokaze svaki za sebe i u njihovoj ukupnosti sukladno odredbi članka 8. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 ) - dalje Zakona o parničnom postupku) ovaj sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev osnovan.

9. Predmet spora je proglašenje nedopuštenim pljenidbe i prijenosa novčanih sredstava zaprimljenih u postupku izravne naplate novčane tražbine na temelju ovršne isprave - zadužnice broj OV-7981/2007 od 12. travnja 2007. ovjerene po javnom bilježniku Ignacu Vugeri iz Sesveta, Karlovačka ulica broj 2 iz razloga propisanog odredbom članka 50. stavak 1. točka 9 do 11. Ovršnog zakona.

10. U ovoj parnici sud može raspravljati samo o razlozima zbog kojih je tužitelj zaključkom ovršnog suda upućen u parnicu, pa je stoga tužitelj ovlašten isticati prigovor zastare zbog kojeg smatra da je pljenidba i prijenos novčanih sredstava nedopušten, te osporavati da ne postoji potraživanje i visinu potraživanja jer se radi o prigovorima iz članka 50. stavak 1. točke 9. do 11. Ovršnog zakona zbog kojih je upućen na parnicu.

11. Na sporne okolnosti sud je proveo dokaz saslušanjem tužitelja te financijsko vještačenje i dopunu financijskog vještačenja.

12. Tužitelj ŽV u svom iskazu navodi da je 2007. u Hypo Alpe Adria banci digao kredit u CHF i 2016. godine u proljeće je kompletno zatvorio kredit nakon što je napravio konverziju. Ima papire sve čisto za to da bi ga tek 2018. zvala firma Eos Matrix da im je dužan 22.000,00 kn. Navodi da nije nikada dobio nikakvu obavijest da je dužan. Pitao je za što je dužan gospođu koja ga je nazvala i ona mu je rekla da je digao na bankomatu Addiko banke. On joj je rekao da nije digao ništa. Ista gospođa zvala ga je poslije i rekla da je dužan Addiko banci 22.000,00 kn, a kada je pitao ponovno za šta, ona mu je odgovorila da je imao kredit kod njih u Addiko banci. Tužitelj navodi da je odmah rekao da nije digao u Addiko banci nego u Hypo banci i da je kredit zatvorio 2016. godine i da ga je u cijelosti otplatio. Gospođa je njemu rekla neka plati 2.700,00 kn glavnice koja je ostala pa da ga ne "kamatare" dalje, a da ovaj ostatak do 22.000,00 kn koje su kamate da će mu dati na rate da isplati. Tužitelj nadalje navodi da je rekao gospođi da on ništa nije dužan i da će on njima poslati sve papire iz kojih se vidi da je on svoj dug po kreditu platio još 2016. godine i zatvorio kredit nakon konverzije. Tužitelj je e-mailom i poslao sve te papire ali oni su ga i nakon toga svaki tjedan zvali da im je dužan s tim da su mu rekli da nisu vidjeli još papire pa su onda rekli da jesu dobili papire ali da je to nevažeći dokument. 2021. godine je vidio da su mu skinuli preko FINA-e 2.700,00 kn te glavnice. Tužitelj navodi da je on sve platio i prije pokretanja njihovog postupka i zato im je dao sve papire ali da ga oni sustavno maltretiraju. Za vrijeme postupka zovu ga non-stop. Zadnji put kad su ga zvali nudili su mu da se nagode ali on je rekao da sada ima odvjetnika i da ne želi platiti nešto što ne duguje.

13. Temeljem Nalaza i mišljenja financijskog vještaka D&S d.o.o. iz Karlovca te uvidom u spis sud utvrđuje:

- da je tužitelj 21. siječnja 2020. godine protiv tuženika podnio tužbu radi proglašenja pljenidbe i prijenosa u postupku izravne naplate nedopuštenim. Tužitelj u tužbi navodi da je tuženik 25. studenog 2019. podnio FINA-i zahtjev za izravnu naplatu novčane tražbine temeljem Zadužnice broj OV-7981/2007 za potraživanje koje tužitelj temelji na zaključenom Ugovoru o cesiji s Addiko bank d.d. od 31.12.2018. godine. Tužitelj, između ostalog, ističe da Ugovor o cesiji s Addiko bankom nije mogao biti jer tužitelj ništa nije niti dugovao s danom 31.12.2018. pa navodi da je s Hypo Alpe Adria Bankom (HAAB) čiji je sljednik Addiko bank d.d. dana 12.4.2007. zaključio Ugovor o kreditu broj 166-125/2007 te je s dana 11.2.2016., s obzirom da je kredit bio u valutnoj klauzuli CHF, sklopio Sporazum o konverziji navedenog kredita u EUR. Utvrđeno stanje duga na dan 30.9.2015. bilo je 20.901,13 EUR (list 25 spisa) i tužitelj ga je po sklapanju navedenog sporazuma u cijelosti podmirio, a što je vidljivo iz dopisa HAAB i dokaza o uplati koje prilaže.

- u odgovoru na tužbu tuženik predlaže predmetnu tužbu odbiti kao neosnovanu,

- da na listu 17 spisa prileži Ugovor o kreditu broj 166-125/2007 kojim je HAAB tužitelju ŽV odobrio kredit u iznosu od 71.195,74 CHF u kunskoj protuvrijednosti prema srednjem tečaju za CHF HAAB važećem na dan korištenja kredita. Kredit je odobren za kupovinu poljoprivredne mehanizacije. Na iznos kredita obračunava se kamatna stopa u visini od 6,50 %. Rok otplate kredita je 10 godina, a otplaćuje se u 120 mjesečnih anuiteta u kunskoj protuvrijednosti 808,42 CHF obračunatih po srednjem tečaju kreditora na dan plaćanja.

- da su HAAB i ŽV zaključili dana 9. veljače 2016. Sporazum uz ugovor o kreditu broj 166-125/2007 (list 41 spisa). Sporazumom se utanačuje da je Ugovor o kreditu pod ovim brojem raskinut 30.8.2013. i da je sukladno Zakonu o potrošačkom kreditiranju učinjena konverzija i da je kredit denominiran u kunama s valutnom klauzulom u EUR. Stanje dospjelog duga po konverziji na dan 30.9.2015. iznosi 20.901,13 EUR.

- da je u spis dostavljen izračun konverzije kredita denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u švicarskom franku (spis list 24) iz kojeg je vidljivo da iznos duga po osnovu dospjele, a nenaplaćene glavnice i kamate nakon konverzije na dan 30.9.2015. iznosi 20.901,13 EUR.

- da ni iz Sporazuma, a niti iz izračuna nije moguće utvrditi od kada se i pod kojim uvjetima (rok otplate, visina kamatne stope, iznos anuiteta) nastavlja otplata kredita.

- da na listu 38 spisa prileži Raskid ugovora o kreditu broj 166-125/2007 od 30.8.2013. u kojem Banka obavještava tužitelja da se zbog neplaćanja dospjelih obveza raskida Ugovor o kreditu broj 166-125/2007 s pripadajućim aneksima. Danom obavijesti o raskidu kredit dospijeva na naplatu u cijelosti. Uz raskid je priklopljen izvadak iz poslovnih knjiga (list 39 spisa) iz kojeg proizlazi da je tužitelj u trenutku raskida dužan Banci iznos od 36.096,93 CHF od čega se 35.235,42 CHF odnosi na glavnicu duga, 780,94 CHF na redovnu kamatu te 80,57 CHF na zateznu kamatu.

- da je pored navedenog tužitelj dužan i za troškove u iznosu od 150,00 kn.

- da na listu 44 spisa prileži Obavijest o ustupu potraživanja kojim tuženik obavještava tužitelja da je od Addiko banke otkupio potraživanje/dugovanje tužitelja u iznosu od 21.108,31 HRK te poziva tužitelja da navedeni iznos plati u roku od 8 dana.

- da na listu 45 spisa prileži Izvod iz poslovnih knjiga tuženika od dana 25.2.2020. iz kojeg je vidljivo njegovo potraživanje prema tužitelju u iznosu od 18.513,10 kn, sve s osnove zatezne kamate.

- da je na traženje vještaka tuženik dostavio početni otplatni plan, stvarni otplatni plan te pregled prometa po kreditu. Iz dostavljenog stvarnog otplatnog plana vidljivo je da je Banka mijenjala kamatnu stopu kako slijedi: ugovorena kamatna stopa 6,50 %, 01.03.2008. promijenjena na 6,99 %.

- da vještak u tablici koju dostavlja u prilogu nalaza daje otplatni plan po početno ugovorenoj kamatnoj stopi od 6,50 % (tablica stupci 3 do 7) te otplatni plan po stvarno korištenim (promjenjivim) kamatnim stopa (tablica stupci 8 do 12). Tužitelj nije redovito plaćao kreditne obveze pa je stoga, na osnovu prometa po kreditu kojeg je na spis dostavila tužena napravljeno uračunavanje dospjelih kreditnih obveza (tablica stupci 13 do 161).

- da je vještak u stupcu 17 (u CHF) i 18 (u kunama po tečaju na dan plaćanja) Nalaza prikazao razlike u visini anuiteta koje su rezultat promjene kamatne stope, u stupcu 192 tečajne razlike – razlike koje su nastale zbog promjene tečaja u odnosu na tečaj koji je važio kod isplate kredita (4,494000 HRK/CHF).

- da je iz izračunatog iznosa tečajne razlike isključen dio te razlike sadržane kod promjene redovne kamate.

- da je tužitelj zbog promjene kamatnih stopa kredit platio 1.015,38 CHF više no što bi ga platio da se kamatna stopa nije mijenjala. Ova razlika – radi promjene kamatne stope – iskazana u kunama prema srednjem tečaju tuženika na dan dospijeća svake obveze/uplate iznosi ukupno 5.595,34 kn. Pojedinačni iznosi razlika iskazani su u tablici koja se nalazi u prilogu ovog nalaza u stupcu 17 u CHF, a u stupcu 18 u kunama.

- da razlika zbog ugovorene valutne klauzule koja je nastala zbog promjene tečaja u razdoblju otplate kredita po kojem je kredit bio obračunavan i plaćan i početnog tečaja po kojem je kredit iskorišten iznosi ukupno 50.214,03 kn. Pojedinačni iznosi razlika iskazani su u tablici koja se nalazi u prilogu nalaza vještaka u stupcu 19 te da ukupna razlika po obje osnove iznosi 55.809,37 kn.

- da je nakon raskida ugovora tužitelj u razdoblju od 1.10.2015. do 17.2.2016. platio daljnjih 138.446,27 kn (list 60 spisa).

- da je prema Sporazumu i izračunu konverzije vrijednost spornog kredita na dan 30.9.2015. godine iznosila 20.901,13 EUR što preračunato po srednjem tečaju kreditora za EUR na taj dan iznosi 159.660,22 kn.

- da kada se od tog iznosa 159.660,22 kn oduzme iznos utjecaja promjenjive kamate (5.595,34 kn), valutne klauzule (50.214,03 kn) te uplate koje su izvršene do 31.12.2018. godine ne postoji dug po predmetnom kreditu već je isti u preplati za iznos od 34.595,42 kn.

- da iz mišljenja financijskog vještaka D&S d.o.o. i očitovanja vještaka proizlazi da je vještak utvrdio imajući u vidu da je tužitelj sačinio konverziju odnosno sporazum iz CHF valute u EUR valutu, a tuženik svoje potraživanje temelji u CHF valuti koja je konvertiran, da u trenutku ustupa tražbine 31.12.2018. ne postoji dugovanje tužitelja po kreditu prema Hypo Alpe Adria bank sada Addiko bank.

14. Povodom prigovora tuženika na Nalaz i mišljenje financijskog vještaka sud je saslušao financijskog vještaka Daria Jankovića, dipl.oec. na ročištu održanom 12. travnja 2023. U usmenom iskazu financijski vještak navodi da u cijelosti ostaje kod danog nalaza i mišljenja. Što se tiče podneska tužitelja tužitelj ne prigovara danom nalazu i mišljenju, a što se tiče podneska tuženika, a posebno u odnosu na podesan od 4.5. 2021. i to na točku 1. tog podneska vještak ističe da su zaključci u nalazu i mišljenju izvedeni prema zadatku kojeg je odredio sud, a zadatak je bio da se prilikom utvrđivanja postojanja eventualnog duga u trenutku cesije uzme u obzir činjenica da su ništetne odredbe ugovora o kreditu sklopljenog s Hypo bankom u odnosu na kamatnu stopu i valutnu klauzulu. U nalazu je izveden izračun prema tom nalogu suda, a svi ostali prigovori iz podneska tuženika od 4.1.2021. i 22.10.2021. pravne su naravi i o njima će ocjenu donijeti sud.

Na daljnji upit zamjeničkog punom. tuženika vještak odgovara da je iznos potraživanja tuženika u trenutku cesije naveden u nalazu i mišljenju. Vještak upućuje na 4. odlomak na str. 4 nalaza i mišljenja gdje je utvrđeno da vrijednost spornog kredita na dan 30.9.2015. iznosi 20.901,13 eura koji iznos preračun po srednjem tečaju kreditora za EUR na taj dan iznosi 159.660,22 kn. Od tog iznosa odbijen je iznos utjecaja promjenjive kamate, iznos utjecaja valutne klauzule te naknadne uplate koje je izvršio tužitelj do dana 17.2.2016.

Na traženje zamjeničkog punom. tuženika da vještak navedeni izračun dostavi u pisanom obliku, vještak odgovara da je iznos duga bez utjecaja odredbe o kamati i valutnoj klauzuli uz uvažavanje uplata koje je nakon raskida ugovora učinio tužitelj 21.213,95 kn. Taj iznos prikazan je u posljednjem retku tablice na stranici 4. nalaza, dakle u pisanom obliku.

15. U ponovnom postupku sud je proveo dopunsko financijsko vještačenje.

16. Iz dopune nalaze financijskog vještaka proizlazi da spisu na listu 44 prilaže obavijest o ustupu potraživanja kojom tuženik obavještava tužitelja da je od Addiko banke otkupio potraživanje/dugovanje tužitelja u iznosu od 21.108,31 HRK te poziva tužitelja da navedeni iznos plati u roku od 8 dana, a na listu 45 izvod iz poslovnih knjiga tuženika od dana 25.2.2020. iz kojeg je vidljivo njegovo potraživanje prema tužitelju u iznosu od 18.513,10 kn – sve s osnove zatezne kamate. Ne dostavlja se izvod u kojem bi bilo iskazano potraživanje po osnovu glavnice. Potraživanje je ustupljeno 31.12.2018.

U zahtjevu kojeg tuženik EOS Matrix dostavlja FINA-i radi izravne naplate (spis list 12) vidljivo je da bi potraživanje koje se tom naplatom traži bilo temeljeno na Ugovoru o cesiji zaključenom dana 31.12.2018. između Addiko bank d.d. i tuženika. U tom dopisu tuženik specificira potraživanje za koje se traži prisilna naplata pa zahtijeva naplatu:

- 258,58 CHF – glavnice

- 2.865,95 CHF – otkupljene zakonske zatezne kamate od dana otkaza 30.8.2013. do dana otkupa 31.7.2018. obračunato na glavnicu 256,58 CHF

- 19,95 CHF – zakonska zatezna kamata od dana otkupa 31.7.2018. do 22.11.2019. Preračunato u kune po srednjem tečaju Addiko banke d.d. na dan otkupa 31.7.2018. tuženik bi od Addiko banke preuzeo potraživanje u iznosu od 3.122,53 CHF odnosno 19.904,42 kn od čega se 1.635,56 kuna odnosi na glavnicu, a 18.268,87 kuna/2.865,95 CHF na kamatu obračunatu na glavnicu od 256,58 CHF/1.635,56 kn od 30.8.2013. do otkupa 31.7.2018 (list 12 spisa).

Vještak navodi da kontrolni izračun ne potvrđuje tuženikov navod da bi kamata obračunata na glavnicu od 256,58 CHF u vremenu od 30.08.2013. do 31.07.2018. bila 18.268,87 kn već bi ista iznosila tek 753,38 kuna.

Tuženik dodatno u izravnoj naplati potražuje i iznos od 19,95 CHF zatezne kamate obračunate na glavnicu od 256,58 CHF od otkupa do 22.11.2019.

U Podnesku od 11.2.2025. (spis list 187) tuženik specificira svoje potraživanje u eurima. U toj specifikaciji navodi da se potraživanje po osnovu zatezne kamate odnosi na potraživanje po osnovu:

- otkupljene neisplaćene glavnice od 230,21 EUR te

- otkupljene zakonske zatezne kamate od 2.571,35 EUR-a.

Vještak je napravio preračun tuženikova potraživanja u eure te ga u nastavku prezentira.

Preračunati iznos odgovara kunskom iznosu potraživanju koje je otkupljeno od Addiko banke. Razlika od 0,04 eura je zanemariva i nastaje zbog zaokruživanja. Uz taj podnesak tuženik dostavlja: „Ispis specifikacije obračuna zateznih kamata“ u kojem je naznačen tijek kamate i glavnica na koju se kamata obračunava. Tijek kamate naznačen je samo za preuzetu glavnicu od 230,21 EUR od preuzimanja do 27.1.2020. Vještak je napravio kontrolni izračun prethodnog obračuna te je utvrdio da je kamata kod ovog

izračuna ispravno utvrđena u visini od 22,32 eura.

Dodatno tuženik u prilogu podnesku od 19.3.2025. godine (spis list 191-192) dostavlja obračun zatezne kamate kojeg je Addiko banka napravila za period prije prijenosa potraživanja. Kamata je napravljena za razdoblje od 18.2.2016.1 do 8.1.2019. godine. Ukupni iznos kamate po tom izračunu je 50,50 eura obračunatih na glavnicu od 234,61 eura.

Vještak utvrđuje da tuženik ne dostavlja dokumentaciju iz koje je moguće utvrditi kako je obračunata kamata koju potražuje u iznosu od 2.571,35 EUR / 19.373,84 HRK. Ono što tuženik dostavlja na spis su obračuni kamate koji teku na glavnicu od 230,21 EUR, a te kamate su bitno manje od potraživanja s osnove zatezne kamate koje tuženik ističe u ovom predmetu.

Vještak navodi da kontrolnim izračunom kamate na iznosu glavnice od 256,58 CHF na koju glavnicu da bi u vremenu od 30.8.2013. do 31.7.2018. bila obračunata kamata u visini od 2.865,95 CHF ne utvrđuje se navedeni već višestruko manji iznos. S obzirom na navedeno vještak navodi da se nije u mogućnosti očitovati vezano na okolnost na koji period i na koji dio glavnice se odnose zatezne kamate koje tuženik potražuje,

U odnosu na postavljenu zadaću: da se još jednom izričito očituje da li je u trenutku ustupa tražbine od strane Addiko bank d.d. od 31.12.2018. postojalo bilo kakvo dugovanje tužitelja po predmetnom kreditu, vještak odgovara kako slijedi; Vještak u prvom redu skreće pažnju da je zadatak vještaka prilikom izrade osnovnog nalaza bio utvrditi je li u trenutku ustupa tražbine postojalo bilo kakvo dugovanje tužitelja prema Hypo Alpe Adria bank sada Addiko bank imajući u vidu da je tužitelj sačinio konverziju odnosno sporazum iz CHF valute u EUR valutu, a tuženik svoje potraživanje temelji u CHF valuti koja je konvertirana i da vještak prilikom utvrđivanja postojanja eventualnog duga u trenutku cesije uzme u obzir činjenicu da su ništetne odredbe Ugovora o kreditu sklopljene s Hypo bank u odnosu na kamatnu stopu i valutnu klauzulu.

U odnosu na tako postavljenu zadaću vještak decidirano odgovara da u trenutku ustupa tražbine 31.12.2018. ne postoji dugovanje tužitelja po kreditu prema Hypo Alpe Adria bank sada Addiko bank.

Na navedeno upućuju i izračuni učinjeni u osnovnom nalazu i mišljenju, a posebno zaključna rečenica na stranici 4. nalaza i tablica koja slijedi iza nje:

Kada se od tog konvertiranog iznosa 20.901,19 eura / 159.660,22 kn oduzme iznos utjecaja promjenjive kamate (5.595,34 kn), valutne klauzule (50.214,03 kn) te uplate koje se u izvršene do 31.12.2018. godine ne postoji dug po predmetnom kreditu već je isti u preplati za iznos od 34.595,42 kn dok bi iznos duga bez utjecaja odredbe o kamati i valutnoj klauzuli iznosio 21.213,95 kuna.

Iz Dopune mišljenja proizlazi da vještak nije u mogućnosti očitovati se vezano na okolnost za koji period i na koji dio glavnice se odnose zatezne kamate koje tuženik potražuje.

Tuženik naime na spis predmeta, iako pozvan od strane suda, nije dostavio dokumentaciju iz koje bi bilo moguće utvrditi kako je obračunata kamata koju potražuje u iznosu od 2.571,35 EUR / 19.373,84 HRK.

Ovo što tuženik tijekom postupka dostavlja na spis su obračuni kamate koji teku na glavnicu od 230,21 EUR, a te kamate su bitno manje od potraživanja s osnove zatezne kamate koje tuženik ističe u ovom predmetu.

S obzirom na navedeno vještak ne raspolaže niti s glavnicom niti s vremenom kroz koje teku kamate kako bi mogao napraviti obračun kamate i utvrditi na koju glavnicu i u kojem vremenu kamate teku. Uzimajući u obzir zadaću postavljenu od strane suda prilikom izrade osnovnog nalaza i mišljenja vještak decidirano odgovara da u trenutku ustupa tražbine 31.12.2018. ne postoji dugovanje tužitelja po kreditu prema Hypo Alpe Adria bank sada Addiko bank.

17. Nalaz i mišljenje financijskog vještaka sud u cijelosti prihvaća kao objektivno i stručno, učinjeno na temelju dostavljene dokumentacije, te sud smatra da je vještak u usmenom iskazu i dopuni nalaza i mišljenja otklonio prigovore tuženika.

18. Temeljem prethodnih utvrđenja sud smatra da ne postoji potraživanje tuženika prema tužitelju i da je tužitelj opravdao razloge iz čl. 50 st.1 točke 9 i 10 Ovršnog zakona, zbog kojih je upućen u parnicu.

19. Slijedom prethodno navedenog tužbeni zahtjev osnovan je u cijelosti, kao pod točkom I izreke presude.

20. Odluku o troškovima postupka sud je donio temeljem članka 154. stavak 1. i članka 155. Zakona o parničnom postupku i tužitelju priznao zatraženi trošak zajedno s PDV-om od 25% za: sastav tužbe u iznosu 250,00 eura, zastupanje na ročištu 8.6.2020. u iznosu 125,00 eura (50% - procesna pitanja), zastupanje na ročištu 13.7.2020. u iznosu 250,00 eura, sastav podneska od 23.4.2021. u iznosu 250,00 eura, sastav podneska od 28.10.2021. u iznosu 62,50 eura, zastupanje na ročištu 6.5.2022. u iznosu 250,00 eura, zastupanje na ročištu 12.4.2023. u iznosu 250,00 eura, trošak financijskog vještačenja u iznosu 434,19 eura (331,81 eura + 102,38 eura), sudsku pristojbu na tužbu u iznosu 74,32 eura i sudsku pristojbu na presudu u iznosu 74,32 eura, sastav podneska od 28.01.2025 u iznosu 250,00 eura, sastav podneska od 09.09.2025 u iznosu od 250,00 eura, zastupanje na ročištu 03.02.2025. u iznosu 62,50 eura ( ročište odgođeno prije upuštanje stranaka u raspravljanje), zastupanje na ročištu 01.10.2025. u iznosu 250,00 eura, što ukupno iznosi 2.832,83 eura.

20.1. Tužitelju nije priznat zatraženi trošak za sastav podneska od 16.2.2021. zajedno s PDV-om u iznosu 250,00 eura jer isti nije nužan za vođenje ovog postupka budući u prilogu istog tužitelj samo dostavlja dokaz o uplati predujma za vještačenje. Nadalje tužitelju nije priznat zatraženi trošak za sastav podneska od 29.8.2022. zajedno s PDV- om u iznosu 250,00 eura jer isti nije nužan za vođenje ovog postupka jer istim tužitelj sadržajno ponavlja navode s ročišta od 6. svibnja 2022.

20.2. Slijedom navedenog odlučeno je kao pod točkom II. izreke presude.

U Ogulinu 21. studenog 2025.

Sudac

Blaženka Glad

Pouka o pravnom lijeku:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od dana dostave prijepisa presude koji se stranci koja je pristupila na ročište za objavu presude uručuje i time se dostava smatra izvršenom (čl. 335. st. 8 ZPP-a).

Za stranku koja nije pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje, a uredno je obaviještena o ročištu, smatrat će se da joj je dostava presude obavljena onog dana kada je održano ročište za objavu presude (čl. 335 st. 9 ZPP-a). Ovjereni prijepis presude stranka može preuzeti u sudskoj zgradi.

U slučaju iz čl. 335. st. 9 ZPP-a sud će istaknuti presudu na internetskoj stranici e- oglasna ploča sudova gdje presuda mora biti istaknuta 8 dana, računajući od dana kada je održano ročište na kojem se presuda objavljuje.

Stranci koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje sud će presudu dostaviti prema odredbama ZPP-a o dostavi pismena te joj rok za izjavljivanje žalbe teče od dana dostave presude (čl. 335 st. 11. ZPP-a). Žalba se podnosi pismeno u tri istovjetna primjerka ovome sudu. O žalbi odlučuje Županijski sud.

Dostaviti:

1. Mario Maravić, odvjetnik u OD Maravić & Maravić j.t.d. u Ogulinu

2. Sonja Šoštar, odvjetnica u Samoboru