REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI KAZNENI SUD U ZAGREBU

Zagreb, Ilica-Selska, Ilica 207

Poslovni broj 12. K-606/2022-28

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski kazneni sud u Zagrebu po sutkinji tog suda Martini Pamić, kao predsjednici vijeća uz sudjelovanje zapisničarke Anamarie Schmidt, u kaznenom predmetu protiv okrivljene HŽ zbog kaznenog djela iz članka 233. stavka 2. Kaznenog zakona (Narodne novine broj 125/11., 144/11., 56/15., 61/15., 101/17., 118/18. i 126/19. – dalje KZ/11) povodom optužnice Općinskog državnog odvjetništva u Zagrebu broj: KO-DO-1338/2021 od 29. srpnja 2021., izmijenjene na raspravi 21. studenog 2025. nakon održane javne rasprave 4. rujna 2025., 10. listopada 2025. i 21. studenog 2025., u prisutnosti zamjenika općinske kaznene državne odvjetnice u Zagrebu, Mirka Rimca osobno, okrivljene HŽ osobno uz branitelja, odvjetnika Nikolu Dropca, odvjetnika u Zagrebu te opunomoćenika oštećenog trgovačkog društva, Tihomira Rubešu, odvjetnika u Zagrebu, a u prisutnosti samo opunomoćenika oštećenog trgovačkog društva Tihomira Rubešu 25. studenog 2025. objavio je, a 21. studenog 2025.

p r e s u d i o  j e

I./ Na temelju članka 453. Zakona o kaznenom postupku (Narodne novine broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. - odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19., 130/20. – odluka i rješenje Ustavnog suda Republike Hrvatske, 80/22., 36/24. i 72/25. - dalje: ZKP)

okrivljena HŽ, rođena NŽ, OIB: [osobni identifikacijski broj], kćer NŽ i VŽ, rođena JŽ, rođene **.**.1981. u [adresa], s prebivalištem u [adresa], državljanka Republike Hrvatske, dipl. ekonomist, zaposlena u trgovačkom društvu Prijevoz i usluge Preberina d.o.o., udana, majka dvoje djece, neosuđivana, nalazi se na slobodi,

oslobađa se optužbe

da je:

u vremenu od 10. veljače 2017. do 8. svibnja 2020. u Zagrebu, zaposlena u trgovačkom društvu Zagrebački holding d.o.o., Podružnici ZGOS, sa sjedištem u [adresa], na radnom mjestu voditeljice Odjela za ekonomsko-financijske poslove, ovlaštena i zadužena za vođenje ekonomsko-financijskih poslova, u nakani neovlaštenog stjecanja novca koji joj je povjeren na radu, bankovnom karticom navedenog trgovačkog društva izdanom na njeno ime, u više navrata na bankomatima podizala novčane iznose sa žiro-računa navedenog trgovačkog društva, koji nije polagala u blagajnu društva, niti o tome sastavljala blagajničke izvještaje, nego je novac zadržavala za sebe, na koji način je podigla i za sebe zadržala ukupni iznos svakako veći od 60.000,00 kuna, za koji iznos je oštetila trgovačko društvo Zagrebački holding d.o.o.,

dakle, protupravno prisvojila tuđe pokretne stvari koje su joj povjerene na radu, a vrijednost pronevjerenih stvari je velika,

pa da je time počinila kazneno djelo protiv imovine – pronevjerom – opisano po članku 233. stavku 1. i 2. u svezi s člankom 52. KZ/11, a kažnjivo po članku 233. stavku 2. KZ/11.

II./ Na temelju članka 158. ZKP-a oštećeno trgovačko društvo Zagrebački Holding d.o.o. se sa postavljenim imovinskopravnim zahtjevom u iznosu od 41.276,79 eura sa zateznom kamatom počevši od 9. svibnja 2020. pa sve do isplate, upućuje da isti ostvaruje u parnici.

III./ Na temelju članka 149. stavak 1. ZKP-a troškovi kaznenog postupka iz članka 145. stavak 2. točka 1. do 5. ZKP-a te nužni izdaci okrivljene i nužni izdaci i nagrada izabranih branitelja, padaju na teret proračunskih sredstava.

Obrazloženje

1. OKDO u Zagrebu je podignutom optuženicom od 29. srpnja 2021., izmijenjenom 21. studenog 2025. stavilo na teret okrivljenoj HŽ da bi počinila kazneno djelo iz članka 233. stavka 2. KZ/11, na štetu trgovačkog društva Zagrebački holding d.o.o. Oštećeno trgovačko društvo Zagrebački holding d.o.o. postavilo je imovinskopravni zahtjev u iznosu 41.276,79 eura sa zateznom kamatom počevši od 9. svibnja 2020. pa do isplate

2. Pozvana da se očituje o optužbi, okrivljena HŽ jer navela kako se ne smatra krivom za počinjenje kaznenog djela kako joj se to stavlja na teret.

3. Tijekom dokaznog postupka, pročitani i razgledani dokazi u spisu i to izlist transakcija po službenoj kartici ZABA-e izdanoj na ime HŽ za period od 23. travnja 2015. do 8. lipnja 2020. sa lista 18 do 20 spisa, očitovanje HŽ od 9. lipnja 2020. sa lista 21 do 22 spisa, knjigovodstvena kartica Podružnice ZGOS Troškovi poslovanja 2017. do 2020. sa lista 24 do 32 spisa, knjigovodstvena kartica Podružnice ZGOS Žiro račun prijelazni konto 2017. do 2020. sa lista 34 do 42 spisa, knjigovodstvena kartica Podružnice ZGOS Glavna Blagajna 2017. do 2020. sa lista 44 do 50 spisa, očitovanje o vođenju blagajničkog poslovanja ZŽ od 9. lipnja 2020. sa lista 52 spisa, knjigovodstvena kartica Podružnice ZGOS Žiro račun prijelazni konto 2015. do 2020. sa lista 53 do 58 spisa, knjigovodstvena kartica Podružnice ZGOS Glavna Blagajna 2015. do 2016. sa lista 59 do 62, upozorenje Zagrebačkog holdinga, Podružnice ZGOS na kršenje obveze iz radnog odnosa radnici HŽ od 12. svibnja 2020. sa lista 63 do 65 spisa, ispis e-mail poruka AŽ i HŽ od 5. lipnja 2020. sa lista 68 do 82 spisa, odluka Zagrebačkog holdinga, Podružnice ZGOS o osnivanju povjerenstva za provjeru postupanja prema procesu blagajničkog poslovanja u Podružnici ZGOS od 8. lipnja 2020. sa lista 83 spisa, zapisnik sa sastanka o prijedlogu osnivanja povjerenstva za provjeru postupanja prema procesu blagajničkog poslovanja u Podružnici ZGOS od 8. lipnja 2020. sa lista 84 do 85, zapisnik o primopredaji Zagrebačkog holdinga, Podružnice ZGOS od 8. lipnja 2020. sa lista 86, izjava o primopredaji bankovne kartice i ovlaštenju za korištenje iste Zagrebačkog holdinga od 20. svibnja 2016. sa lista 87 spisa, obrazac Zagrebačke banke – Ovlaštenja po transakcijskom računu na ime HŽ od 23. travnja 2014. sa lista 91 spisa, zahtjev Zagrebačkog holdinga, Podružnice ZGOS za blagajničko očitovanje upućen HŽ od 9. lipnja 2020. sa lista 92 do 93 spisa, zahtjev Zagrebačkog holdinga, Podružnice ZGOS za blagajničko očitovanje upućen ZŽ od 9. lipnja 2020. sa lista 94, izjava GŽ od 10. lipnja 2020. sa lista 95 spisa, izjava ZŽ od 10. lipnja 2020. sa lista 95 spisa, očitovanje HŽA od 10. lipnja 2020. sa lista 97 spisa, ispis e-mail poruka AŽ, IŽ, HŽ i ZŽ od 9. lipnja 2020. sa lista 98 do 101 spisa, poziv Zagrebačkog holdinga, Podružnice ZGOS za iznošenje obrane HŽ od 9. lipnja 2020. sa lista 102 do 104 spisa, pisana obrana HŽ upućena Zagrebačkom holdingu, Podružnici ZGOS od 10. lipnja 2020. sa lista 105 do 108 spisa, izjava SŽ od 15. lipnja 2020. sa lista 109 spisa, očitovanje GŽ u svezi ulazaka/izlazaka osoba kroz prozor sobe 2, [adresa] sa lista 110 spisa, DVD medij sa snimkom video nadzora na adresi Podružnice ZGOS od 5. lipnja 2020. sa lista 110A spisa, odluka Zagrebačkog holdinga, Podružnice ZGOS o izvanrednom otkazu ugovora o radu HŽ od 17. lipnja 2020. sa lista 111 do 113 spisa, odluka Zagrebačkog holdinga o utvrđivanju blagajničkog maksimuma od 18. ožujka 2015. sa lista 114 spisa, ugovor o radu Zagrebačkog holdinga, Podružnice ZGOS i HŽ od 7. travnja 2015. sa lista 115 spisa, proces blagajničkog poslovanja Zagrebačkog holdinga, Podružnice ZGOS sa lista 119-121 spisa, izlist naloga i knjiženja Zagrebačkog holdinga, Podružnice ZGOS za 2017.i 2020. sa lista 122 do 131 spisa, procedura za likvidaciju financijskih isprava Zagrebačkog holdinga, Podružnice ZGOS sa lista 132 do 137 spisa, izvadak iz sistematizacije radnih mjesta za voditelja Odjela za ekonomsko-financijske poslove Zagrebačkog holdinga, Podružnice ZGOS sa lista 138 spisa, izjava ZŽ i GŽ od 7. srpnja 2020. ovjerena kod javnog bilježnika Ivane Macanić sa lista 139 do 140 spisa, financijski uvid Službe za unutarnju reviziju Zagrebačkog holdinga u proces blagajničkog poslovanja Podružnice ZGOS od 17. lipnja 2020. sa lista 142 do 145, preslika kartica Zagrebačke banke izdanih na Zagrebački holding, Podružnicu ZGOS, na ime HŽ sa lista 146 do 148 spisa, tablica potraživanja Zagrebačkog holdinga, Podružnice ZGOS prema HŽ s analizom izračuna potraživanja sa lista 149 do 150 spisa, izlist naloga i knjiženja Zagrebačkog holdinga, Podružnice ZGOS za 2018. i 2019. sa lista 161 do 168 spisa, dopis Zagrebačkog holdinga sa fotografijama sa lista 541 do 548 spisa. Pročitani su i iskazi svjedoka GŽ od 15. ožujka 2023. sa lista 597 do 605 spisa , svjedokinje HŽA od 11. srpnja 2023. sa lista 608 do 612 spisa i od 15. veljače 2024. sa čista 618 do 625 spisa, svjedokinje ZŽ od 15. veljače 2024. sa lista 625 do 627 spisa i od 3. svibnja 2024. sa lista 628 do 631 spisa, svjedokinje AŽ od 2. srpnja 2024. sa lista 634 do 639 spisa. Na raspravi održanoj 4. rujna ispitana je vještakinja Jasminka Hudoletnjak na listu 660 do 662 spisa. Na raspravi održanoj 10. listopada 2025. pregledane su snimke videonadzora sa lista 110 spisa. Na kraju dokaznog postupka ispitana je okrivljena HŽ te je pročitan izvadak iz kaznene evidencije za okrivljenu sa lista 585 spisa.

3.1. Sud je odbio prijedlog ovlaštenog tužitelja da se pročita nalaz i mišljenje sudskog vještaka Mate Veselića, obzirom na to da obrana nije bila suglasna sa čitanjem navedenog nalaza i mišljenja, a stranke nisu predlagale njegovo neposredno ispitivanje na raspravi. Naime, valja pojasniti kako je u fazi istrage vođenoj od strane ovlaštenog tužitelja financijsko vještačenje bilo povjereno tada stalnom sudskom vještaku Mati Veseliću, koji je izradio pisani nalaz i mišljenje 20. srpnja 2021. (listovi 497 do 508 spisa). Potom je na raspravi održanoj 15. ožujka 2023. obrana predlagala neposredno ispitivanje vještaka Mate Veselića, koji dokazni prijedlog je od strane suda usvojen poštujući načelo neposrednosti i konfrontacije, omogućavajući obrani da ispita sve dokaze koji su prikupljeni od strane ovlaštenog tužitelja za vrijeme provođenja istrage, a u kojem obrana nije sudjelovala. Također, obrana ima pravo preispitati na neposrednoj raspravi sve dokaze koje terete okrivljenu. Podneskom od 10. rujna 2024., vještak Mate Veselić je obavijestio sud kako je 3. srpnja 2024. razriješen dužnosti stalnog sudskog vještaka te kako ne može doći na raspravu niti može sudjelovati u daljnjem radu na predmetu u svojstvu vještaka. U prilogu je dostavio i rješenje Ministarstva pravosuđa, uprave i digitalne transformacije od 3. srpnja 2024. Potom je na raspravi održanoj 2. listopada 2024., s obzirom na prethodno navedenu činjenicu, uz suglasnost stranaka naloženo novo vještačenje. Nadalje, kako stranke nisu predlagale da se neposredno ispita na raspravi vještak Mate Veselić (neovisno o činjenici što je isti razriješen dužnosti vještaka), osobito što obrana nije bila suglasna sa čitanjem pisanog nalaza i mišljenja, sud nije ni pročitao isti. Naglašava se kako je sudski vještak, iako je razriješen, mogao biti predložen da se neposredno ispita na raspravi, jer uvažavajući sudsku praksu isti bi prisegnuo pred sudom, no to stranke osobito ovlašteni tužitelj nije predlagao. S druge strane ovlašteni tužitelj je na raspravi 21. studenog 2025. predložio da se Mate Veselić (vještak) ispita u svojstvu svjedoka na okolnost nastale štete, što je sud odbio. Naime, kao što je prethodno navedeno, ovlašteni tužitelj je mogao (obzirom da obrana to nije učinila) predlagati ispitivanje Mate Veselića kao vještaka na raspravi jer je isti dao nalaz i mišljenje za vrijeme dok je bio upisan na listi stalnih sudskih vještaka i mogao je braniti svoj pisani nalaz i mišljenje na raspravi, a nakon što bi prisegnuo pred sudom. No, isti nije mogao biti ispitan u svojstvu svjedoka i to posebice na okolnost nastale štete, što je stručno pitanje i pitanje koje je isti dao kao vještak. Naglašava se kako se sukladno članku 283. stavku 1. ZKP- a kao svjedoci pozivaju osobe za koje je vjerojatno da mogu dati obavijesti o kaznenom djelu, počinitelju i o drugim važnim okolnostima. Iz same činjenice da je Mate Veselić dao kao vještak pisani nalaz i mišljenje kosi se mogućnost njegova ispitivanja u svojstvu svjedoka, obzirom da je razvidno da isti nema saznanja o kaznenom djelu, počinitelju i drugim okolnostima, već da je isti na temelju podataka u spisu dao svoj nalaz i mišljenje, koje može samo obraniti usmeno, ali kao prisegnuti vještak, a ne kako to predlaže optužba u svojstvu svjedoka.

4. U postupku nije bilo sporno jedino da je okrivljena HŽ bila zaposlena u trgovačkom društvu Zagrebački holding d.o.o., Podružnici ZGOS, sa sjedištem u [adresa] i to na radnom mjestu voditeljice Odjela za ekonomsko- financijske poslove i to u inkriminirano vrijeme, što proizlazi iz iskaza ispitanih svjedoka, materijalno-poslovne dokumentacije te obrane same okrivljene. Nije bilo sporno niti da je unutar navedene podružnice trgovačkog društva bilo formirano tzv. blagajničko poslovanje te da je bila izdana i bankovna kartica na ime okrivljene HŽ.

5. Sporno je bilo je li upravo okrivljena HŽ postupala na način kako ju se to tereti. Sporno je bilo da li je okrivljena HŽ na bankomatima podizala novčane iznose sa žiro računa trgovačkog društva, a koji potom da nije polagala u blagajnu društva, niti o tome vodila izvještaje već da je novac zadržavala za sebe. Sporno je bilo da li je okrivljena postupala, kako ju se to tereti, u cilju neovlaštenog stjecanja novca.

6. U svojoj obrani iznesenoj na kraju dokaznog postupka 21. studenog 2025., okrivljena HŽ negirala je počinjenje kaznenog djela navodeći kako nije otuđila niti za sebe zadržala niti kune. Tako je navela da je točno da je bila voditeljica Odjela za ekonomsko-financijske poslove u Podružnici ZGOS Zagrebačkog holdinga d.o.o. u vremenu za koje se tereti. Međutim, nije točno da bi novac koji je podignut službenom karticom, koja jest bila izdana na njezino ime, zadržala za sebe, odnosno da isti nije položila u blagajnu. Naglasila je ono što se može lako zaključiti i iz iskaza svih ispitanih svjedoka, a to je da sporna bankovna kartica, kao i PIN za istu nisu bili dostupni samo njoj, niti da je ona jedina osoba koja je putem iste podizala novac na bankomatu. Kartica i PIN su uvijek stajali na istom mjestu, u jednoj ladici u njezinom uredu. Ta ladica se nekad zaključavala, a ponekad i ne, ali ukoliko je i bila zaključana ključ ladice je uvijek bio u njezinom uredu. To su znali svi njezini kolege u Odjelu, koji su svjedočili. Uredi se pak nikada nisu zaključavali, kako za vrijeme radnog vremena tako i izvan radnog vremena. Tako da su i kartica i PIN, ako i sama blagajna bili dostupni svima u Podružnici. Što se tiče vođenja blagajne da je te poslove obavljala ZŽ. Ona je, a što je i sama potvrdila, bila zadužena i za knjiženje blagajne, odnosno ulaznih računa koji su se trebali proknjižiti kroz blagajnu. Računi za blagajnu su se čuvali zajedno s blagajnom, pri čemu je to ona metalna kutija o kojoj su iskazivali svi ispitani svjedoci. Navela je da je kao i ZŽ, a povremeno i HŽA korisnicima blagajne predavala novac, a nekad i primala račune od njih za blagajnu, ali su to činile i ZŽ i HŽA. Točno je da blagajna nije bila redovito knjižena, a to je bio posao ZŽ. Okrivljena je kao njena voditeljica tolerirala, jer je znala da su svi u Odjelu bili izrazito opterećeni brojnim poslovima i imala je, sada ispada, previše razumijevanja za to što ZŽ nije redovito knjižila blagajnu. Sama ZŽ da je u iskazu potvrdila da se blagajna nije redovito knjižila zbog velike količine posla. Također, da je u svoje kolege imala maksimalno povjerenje, svi u Odjelu su se do ovog događaja dobro slagali ili je barem ona imala takav dojam. Međutim, da se nebrojeno puta pitala zašto joj se sve ovo događa i u tim razmišljanjima jedino što je mogla povezati i zaključiti jest da je sve što joj se dogodilo na neki način povezano s činjenicom da joj je tadašnja voditeljica Podružnice ZGOS AŽ zamjerala što je bila na dugotrajnom bolovanju u vremenu kada je trebalo pripremati dokumentaciju za financijske izvještaje, odnosno za revizore za prethodnu 2019. godinu. Ne kaže da joj je ona „namjestila“ sve ovo, ali sigurna je da je ona počela tražiti neki razlog zbog kojeg bi joj se dao otkaz. Tko je i kako prvi postavio pitanje blagajne ne može ulaziti, jer tome nije bila prisutna, međutim činjenica je da je voditeljica tog spornog petka 5. lipnja 2020. zatražila da se izvrši primopredaja blagajne kolegici HŽA, zbog skorog odlaska ZŽ na porodiljni. To je uostalom jasno i napisala u e-mailu. Okrivljena je tada znajući da ZŽ kasni sa knjiženjima odlučila da će joj pomoći i da će zajedno srediti zaostatke u knjiženjima blagajne. Međutim, ubrzo kako su započele ZŽ se jednostavno digla i otišla, jer ju je zvala voditeljica podružnice. Više se nakon toga taj dan nije vratila do nje u ured. Dokumentacija se nije mogla zbog obima proknjižiti isti dan, a kako je bio petak ostala je na stolu u njezinom uredu gdje su počele knjižiti. Okrivljena je svakako očekivala da će posao nastaviti u ponedjeljak. Međutim, u ponedjeljak te dokumentacije više jednostavno nije bilo, a radilo se doista o hrpi dokumentacije, odnosno računa. Dokumentacija se u ponedjeljak tražila po uredima, ali nije pronađena. Naknadno su nju optužili da je otuđila dokumentaciju što nije istina. Ponavlja da kada je u petak odlazila s posla dokumentacija je ostala na stolu. Tko je, kada i zašto otuđio dokumentaciju njoj nije poznato i u nikoga ne želi upirati prstom. Međutim, činjenica je i da je dokumentacija mogla biti otuđena i kroz vikend, jer je u prostorije Podružnice bilo moguće ući i tijekom vikenda, pa čak bez evidentiranja ulaska, obzirom je više osoba imalo ključ ulaznih vrata, a u tim slučajevima sustav ne evidentira ulazak. Tko je sve imao ključ ne može sasvim precizno reći, ali i AŽ i ZŽ u priznale da su ključ imale. Isto tako, da li je bilo kakvog manjka u blagajni ne može sa sigurnošću reći. Jedino što je sigurno jest da je u petak postojala velika hrpa računa u blagajni koje je trebalo proknjižiti, odnosno koje je ZŽ trebala proknjižiti, a nije to činila. Tek da su isti proknjiženi bi se moglo znati da li je bilo kakvog manjka. Nikada nije ni pomišljala da bi u blagajni bio neki manjak, jer ponavlja da je imala veliko povjerenje u svoje kolege. Osvrnula se i na iskaz ZŽ koja je rekla tijekom postupka da ona jest trebala knjižiti račune, ali da to nije činila jer da joj okrivljena nije račune dostavljala na knjiženje. To je netočno i apsurdno. Prije svega sama ZŽ je još u izjavi danoj poslodavcu navela da je dokumentacija bila u njenom uredu i da se krajem godine prenosila u ured okrivljene te je na raspravi potvrdila da je to točno. Postavlja se pitanje ako je dokumentacija bila u uredu okrivljene kako joj je to trebala onda dostavljati na knjiženje. Isto tako, sama da je priznala da je više puta uzimala blagajnu i vršila isplate iz blagajne, ali da je u tim slučajevima račune za blagajnu ostavljala zajedno s drugim računima u blagajni. Zašto makar te račune nije proknjižila, odnosno zašto kada je vidjela da postoje računi u blagajni nije proknjižila račune koje je tamo zatekla. I GŽ je svjedočio da je viđao nesređene hrpe papira za koje je znao ili pretpostavljao da su računi za blagajnu. Dakle, svi su u odjelu znali za postojanje tih računa pa tako i ZŽ. Stoga je apsurdno da bi joj ih okrivljena trebala dostavljati na knjiženje kad su joj isti bili dostupni. To je bila njena radna obveza. Ona ih je jednostavno trebala knjižiti i znala je gdje se nalaze, odnosno bili su kod nje. Drugi detalj na koji se osvrnula datira iz svibnja 2020. O tome su svjedočili i ZŽ i HŽA i GŽ. Naime, okrivljenu da je navodno tada nazvala ZŽ da u blagajni nema novca pa da joj je naknadno donijela 3.000,00 kuna. To je neistina. U svim slučajevima kada je bila odsutna s posla kartica je ostajala u uredu i nije ju odnosila sa sobom. Negira da bi ZŽ predala nikakav novac, a ako ga je tko podigao onda ga je vjerojatno podigla ZŽ, jer je ona ta koja je HŽA ispričala da je od okrivljene dobila novac, a nije. Treći detalj na koji se osvrnula je navodna primopredaja blagajne između ZŽ i nje 2017. godine. To se isto tako nije dogodilo. Spominjao se zapisnik o primopredaji, koji ne postoji. On je navodno trebao biti među dokumentacijom koja je nestala. Okrivljena takav zapisnik nikada nije potpisala pa on nikako nije mogao biti među tom dokumentacijom. GŽ i ZŽ o sastavljanju tog zapisnika svjedoče potpuno suprotno. Naime, GŽ da je rekao da nije bio prisutan sastavljanju primopredajnog zapisnika i da ga nije vidio. S druge strane ZŽ je rekla da je upravo GŽ pisao taj zapisnik i da ga je potpisao. Postoji još niz ovakvih nedosljednosti, kontradiktornosti i nelogičnosti u iskazima svjedoka, toliko da ih je teško i pobrojati. Osvrnula se na još jedan detalj. Naime, AŽ da je u svom iskazu rekla da joj nije poznato kako je došlo do sastavljanja izjava koje su GŽ i ZŽ ovjerili u uredu javnog bilježnika, ali je priznala da ih je ona uputila kod bilježnika kod kojeg i ona uobičajeno ide. GŽ i ZŽ su svjedočili da ih je u uredu javnog bilježnika u koji ih je uputila AŽ dočekala gotova izjava koju su potpisali, a da nisu ni pročitali što u njoj piše. Jako da je intrigantno tko je onda sastavio tu izjavu, čiji sadržaj su i GŽ i H na raspravi opovrgnuli u bitnim dijelovima. Bitni sadržaj te izjave u smislu da je samo i jedino okrivljena imala ključ i pristup blagajni, kartici, PIN-u i blagajničkoj dokumentaciji opovrgnula je u svom iskazu i HŽA. Tko je sastavio izjavu i zašto može samo nagađati, ali nepobitna je činjenica da je upravo AŽ naložila ZŽ i GŽ da odu u ured javnog bilježnika s kojim je ona osobno dobra i da tamo potpišu izjavu koja ih je čekala gotova. Na kraju glede njezine šifre za korištenje programa Argosy bila je poznata i drugima. Svjedoci su to potvrdili ali su se svi redom ogradili od toga da bi pod njenom šifrom netko radio. To je evidentno netočno. Naime, okrivljena da je uspjela izvaditi samo nekoliko potvrda o bolovanju iz kojih je vidljivo kada je bila odsutna s posla. Kad se ti datumi usporede sa dokumentacijom u spisu vidi se da su pojedini izvodi knjiženi pod njezinom šifrom, odnosno njezinim imenom iako tada uopće nije bila na poslu. Tko je to napravio nije joj poznato, ali u spis predaje potvrde iz kojih je vidljivo kada je bila na bolovanju i koji datumi se mogu usporediti sa podacima na listovima 129 do130 spisa, a odnose se na knjiženje izvoda. Sve ovo joj je uništilo zdravlje. Ostala je bez posla zbog nečega što nije učinila, protiv nje se vodi kazneni postupak i sve je to na nju jako loše utjecalo, a uvjerena je da je sve počelo od toga što je se tadašnja voditeljica Podružnice ZGOS željela riješiti od svaku cijenu.

7. U odnosu na događaj koji je predmet postupka, sud nije našao nesporno dokazanim da se on doista dogodio upravo i na način opisan u činjeničnom opisu, odnosno da bi okrivljena HŽ postupala poduzimajući radnje na način kako joj se to stavlja na teret, a da bi netko bio oglašen krivim za kazneno djelo koje mu je stavljeno na teret mora postojati dovoljno dokaza da se nedvojbeno može donijeti osuđujuća presuda. Naime, prilikom odluke o kaznenoj odgovornosti okrivljene HŽ sve činjenice moraju biti utvrđene do te mjere da ne daju nimalo sumnje u to da se događaj zbio upravo i na način kako je to okrivljenoj stavljeno na teret.

8. Pri tome je sud izveo dokaze čitanjem materijalne dokumentacije, kao što je to već navedeno, kao i čitanjem iskaza svjedoka GŽ, HŽA, ZŽ i AŽ te vještakinje Jasminke Hudoletnjak. Stoga je valjalo analizirati iskaz istih te ih dovesti u međusobnu vezu sa materijalnom dokumentacijom i pregledanim snimkama te nalazom i mišljenjem vještakinje, ali i u vezu sa obranom okrivljene, a sve kako bi sud mogao donijeti pravilnu i na zakonu osnovanu odluku.

9. Nakon ovako provedenog dokaznog postupka sud je utvrdio slijedeće. Kao što je prethodno navedeno nesporno je da je okrivljena HŽ u vremenu od 10. veljače 2017. do 8. svibnja 2020. u Zagrebu, bila zaposlena u trgovačkom društvu Zagrebački holding d.o.o., Podružnici ZGOS, sa sjedištem u [adresa], na radnom mjestu voditeljice Odjela za ekonomsko-financijske poslove. U opisu njezine dužnosti bilo je i ovlaštenje i zaduženje za vođenje ekonomsko-financijskih poslova. Ono čime se sud bavio i trebao utvrditi u dokaznom postupku je sa li je okrivljena HŽ postupala s namjerom neovlaštenog stjecanja novca koji joj je povjeren na radu i to da bi bankovnom karticom navedenog trgovačkog društva izdanom na njeno ime, u više navrata na bankomatima podizala novčane iznose sa žiro-računa navedenog trgovačkog društva, koji potom nije polagala u blagajnu društva, pa niti o tome sastavljala blagajničke izvještaje, već da je novac zadržavala za sebe, na koji način je podigla i za sebe zadržala ukupni iznos svakako veći od 60.000,00 kuna, za koji iznos je oštetila trgovačko društvo Zagrebački holding d.o.o. Prvo čime se sud bavio i bio dužan utvrditi je poslovanje navedene podružnice trgovačkog društva putem blagajne. U podružnici trgovačkog društva se koristila u poslovanju blagajnu, za koju svi svjedoci redom iskazuju kako se radi o metalnoj kutijici koja se pohranjivala u ormaru i u kojoj se nalazila i bankovna kartica. O samoj blagajni svjedoci su iskazivali pretežito sa nedostatkom sjećanja, pa tako svjedok GŽ navodi kako se blagajna prvotno nalazila u uredu broj 2, koji je njegov ured i to do 2019. ili 2020., kada je fizički premještena u ured okrivljene HŽ, da bi potom nakon što mu je predočen prethodni iskaz naveo da je moguće da se blagajna nalazila do 2018. u njegovom uredu, kada se premjestila u ured okrivljene, a to potom obrazlaže dalje da je okrivljena bila na bolovanju 2020. Ističe i kako se blagajna uzimala u ured broj 1, ured okrivljene, a to obrazlaže zaključkom da se gotovinska plaćanja nisu vršila u njegovom uredu. O samom poslovanju blagajne navedeni svjedok GŽ govori kako je u lipnju 2020. bilo govora kako će on preuzeti poslovanje blagajnom od okrivljene ili umjesto nje kolegica HŽA. Svjedok GŽ je naveo i kako ZŽ nije radila na blagajni već je vodila blagajničke poslove dok nije bilo okrivljene HŽ na poslu, a neformalno da je svatko mogao pristupiti gotovinskoj blagajni i to jer je blagajna predana okrivljenoj polu formalno 2017., odnosno da su se okrivljena HŽ i ZŽ na brzinu nešto dogovarale ispred njega, a prilikom primopredaje je naveo da nije sastavljen zapisnik. Istom svjedoku je predočena izjava sa lista 139 spisa i to drugom odlomku šesti redak da je prisustvovao predaji blagajne kao i da je sastavljen primopredajni zapisnik koji se nalazio s ostalom blagajničkom dokumentacijom, a koju izjavu je potpisala ZŽ, a ja supotpisao svjedok kao potvrdu istinitosti njenih navoda, a koja izjava je ovjerena po javnom bilježniku, svjedok je odgovorio kako je bio prisutan fizičkoj predaji blagajne no ne i sastavljanju primopredajnog zapisnika te da nije vidio navedeni primopredajni zapisnik, ali da je to uobičajeni postupak. Svjedok GŽ je naveo i kako je blagajni mogao pristupiti svatko tko je imao ključ, a potom kako su to isti imale ZŽ i ČŽ, a iz daljnjeg iskaza svjedoka GŽ proizlazi kako je isti sam iz blagajne u kojoj se nalazila bankovna kartica istu uzeo i koristio kako je to naveo za plaćanje ručka, sud razumno zaključuje da je i navedenom svjedoku bila dostupna i blagajna i kartica i poznat PIN. S time da sud naglašava da je svjedok GŽ prilikom iskazivanja odmah na daljnji upit glede korištenja navedene kartice negirao da bi istu koristio, kao što je i inače prilikom davanja iskaza, na dodatne upite suda i stranaka reagirao protupitanjima u smislu da li je on to rekao. Malo je reći da je iskaz svjedoka GŽ kao i cjelokupno njegovo svjedočenje konfuzno, kontradiktorno i vrlo očigledno usmjereno na umanjenje eventualno svoje odgovornosti. Ono što je sud iz iskaza svjedoka GŽ mogao uočiti su same proturječnosti kako iskazima ostalih svjedoka tako i materijalnoj dokumentaciji. Pa tako svjedok GŽ na početku iskaza spominje da su utvrđene nepravilnosti u internom sustavu Argosy i da je to razlog zbog čega se blagajničko poslovanje trebalo preuzeti od okrivljene HŽ, da bi potom pred kraj svog iskaza naveo da je to zbog prijavljenih nepravilnosti, koje svjedok nije objasnio. Tako najprije iskazuje kako je on AŽ prijavio nepravilnosti u Argosy, a potom da je on nakon ČŽ bio na razgovoru vezano uz nepravilno vođenje blagajničkog poslovanja. Ono što je sud zamijetio u iskazu svjedoka GŽ jeste činjenica da ni on sam nije znao pojasniti danu izjavu ovjerenu kod javnog bilježnika, što dodatno uvjerava sud u svom stavu koji će biti obrazložen u nastavku. O blagajni svjedokinja ČŽ je navela kako je blagajnu vodila i za istu bila odgovorna upravo okrivljena HŽ, na čije ime je bila i izdana bankovna kartica, a koju su u njezinom odsustvu među ostalim koristili kolegica ZŽ i u dva do tri navrata i svjedokinja osobno. U tom razdoblju utvrđeno je kako u blagajni nisu vršenja potrebna knjiženja. Pojasnila je kako je okrivljena HŽ po njezinom saznanju u tom razdoblju bila u dva navrata duže odsutna, bila je na dugotrajnom bolovanju i to je bilo kroz 2019. i 2020. Upravo u tom razdoblju krajem svibnja 2020., za vrijeme kada je okrivljena HŽ bila odsutna s posla, oni su za potrebe isplate akontacije kolegi OŽ, otvorili blagajnu i tada da su utvrdili da je ona prazna, a kolega OŽ da je tražio isplatu akontacije i tada je svjedokinja u društvu kolega ZŽ i GŽ otvorila blagajnu. Kolegica ZŽ je kontaktirala okrivljenu HŽ da istu pita gdje se nalazi ključ za blagajnu i tada joj je okrivljena rekla da se nalazi u ladičaru u njezinom uredu i svjedokinja je zaista tamo našla ključ i kao što je rekla, sa dvoje kolega otvorila blagajnu. Iz iskaza svjedokinje ČŽ proizlazi direktno proturječje sa iskazom GŽ, koji u svom iskazu nije naveo da je otvorio blagajnu sa svjedokinjama ČŽ i ZŽ, pa da bi to bio razlog uzimanja blagajne od okrivljene već je spominjao nepravilnosti u internom sustavu Argosy. Osim toga nelogičan je iskaz da bi ispitana svjedokinja ČŽ otišla po ključ, nakon što je svjedokinja ZŽ nazvala okrivljenu da ju upita gdje se ključ nalazi, a pritom je svjedokinji ČŽ bio potreban ključ blagajne za isplatu akontacije. Nelogično je zašto ju zove svjedokinja ZŽ, a svjedokinja ČŽ sjedi u uredu sa svjedokom GŽ. Sudu navedeno postupanje i iskazivanje ukazuje na činjenicu da tome nije bilo tako i da svjedoci pokušavaju teretiti okrivljeni, spašavajući sebe. Osim toga, o navedenim činjenicama svjedokinja ZŽ je iskazivala suprotno iskazu navedene svjedokinje, odnosno navela je kako se toga ne sjeća. Svjedokinja ČŽ je navela glede kartice kako se ona nalazila u sefu koji je bio u redu broj 2, koji su koristili svjedok GŽ i ona, ali nakon nekog vremena to se promijenilo i blagajnu da je u svoj ured preselila okrivljena HŽ, ali i kako je navedena kartica bila dostupna, ista je bila "pod ključem" a do istih se dolazilo preko okrivljene HŽ koja bi rekla gdje se ključevi nalaze, a koji su se nalazili na različitim mjestima pod ključem što da je i logično, kao i da svjedokinja ima saznanja da je bankovnu karticu koristila kolegica ZŽ. Prvo iz ovakvog iskaza proizlazi nekoliko nelogičnosti, a to je pitanje kako se kartica mogla nalaziti po ključem koji su se nalazili na različitim mjestima, kada je okrivljena bila prema iskazu svjedokinje ČŽ na dugotrajnom bolovanju, pa se postavlja onda pitanje tko je premještao ključeve za vrijeme odsutnosti okrivljene, dok istovremeno svjedokinja ČŽ navodi da se upravo zato kontaktirala okrivljena da kaže gdje se nalaze ključevi. Upravo iz ovakvog iskaza svjedokinje ČŽ, sud zaključuje da je svim zaposlenicima bilo poznato gdje se nalaze ključevi, jer je zato bio potreban jedna poziv okrivljenoj i tada su ključevi ostalim zaposlenicima bili dostupni jer su ih vjerojatno vraćali na isto mjesto i iste uzimali po potrebi. Iz iskaza svjedokinje ČŽ vidljivo je kako ista pokušava na neki način izvući sebe iz cijele ove priče, kao i da je očito ista imala nekakva saznanja koja nije podijelila sa sudom, a to je da je otvarala blagajnu u prisutnosti svjedoka, što je vrlo indikativno da je imala sumnje u blagajničko poslovanje kao i da upire u svjedokinju ZŽ kao osobu koja je u odsutnosti okrivljene HŽ koristila i blagajnu i karticu. Svjedokinja ZŽ navela je kako je blagajnu vodila do 2017. kada je istu predala okrivljenoj, uz sastavljeni zapisnik kojeg na kraju nije bilo kada se je 2020. tražila dokumentacija. Odmah u samom početku vidljiva je proturječnost iskazu svjedoka GŽ koji izričito na više upita navodi kako se prilikom predaje blagajne nije sastavljao primopredajni zapisnik. Potom navedena svjedokinja ZŽ navodi kako su u odsutnosti okrivljene, blagajničko poslovanje vodili ona, svjedokinja ČŽ te svjedok GŽ. Svjedokinja AŽ je navela kako je upravo svjedok GŽ zatražio razgovor s njom i naveo da imao sumnju u to da je okrivljena HŽ otuđila novac iz blagajne jer da je ista prazna. Sud primjećuje da je navedene sumnje očito svjedok GŽ rekao svjedokinji AŽ, nakon otvaranja blagajne, a u to vrijeme je prema iskazu ostalih svjedoka okrivljena upravo bila na bolovanju, pa se nameće i suvislo pitanje kako netko koga nema može nešto otuđiti. Iskaz svjedokinje AŽ glede odlučnih činjenica crpi se isključivo iz saznanja koje ona ima posredno od drugih svjedoka, pa tako isti za sud u tom pogledu nije relevantan. Ono što je bilo relevantno sudu, a glede vjerodostojnosti iskaza svjedokinje AŽ, jeste dio iskaza glede ovjerenih pisanih izjava kada je navela da joj nije poznato da bi davali izjavu zaposlenici GŽ, ZŽ i HŽA, a kada su joj predočene izjave sa lista 95 i 96 navela je da je ona nakon što je upoznata o ovoj situaciji možda rekla GŽ i ZŽ da sastave izjave sa svojim saznanjima, da je GŽ i ZŽ rekla da ovjere kod javnog bilježnika izjavu vezano uz primopredajni zapisnik za blagajnu jer su joj isti rekli da je nestao zapisnik kojim je blagajna predana upravo okrivljenoj. Zatim je navela i da je vjerojatno rekla i GŽ i ZŽ da sastave izjave o poslovanju blagajne. Na upit kako to da je ranije izjavila da nije tražila nikakve izjave od djelatnika navela je da se toga više ne sjeća, da joj nije poznato na koji način je došlo do sastavljanja i promjena izjava koje su ovjerene kod javnog bilježnika kao i da im je savjetovala kod kojeg bilježnika da idu jer je to bilježnik kod kojeg svjedokinje uobičajeno idem. Na okolnost potpisanih izjava dovoljno je usporediti ono što su naveli svjedokinja ZŽ i svjedok GŽ. Tako je potonji svjedok naveo kada mu je predočava izjava sa lista 139 i to treći odlomak koji sadrži izjavu ZŽ da je ključeve blagajne i bankovnu karticu isključivo koristila HŽ te da nije ovlastila niti jednu drugu osobu svjedok začuđeno postavio pitanje "Ja sam to potpisao?". Nakon što je sud predočio svjedoku da je navedenu izjavu potpisao i da je ista ovjerena kod javnog bilježnika i na upit iz kojeg razloga je istu potpisao navodi da je bio obaviješten iz ureda voditeljice AŽ da je potrebno potpisati i da je vrlo kratko boravio u uredu javnog bilježnika prilikom ovjeravanja izjave te kako je letimično pročitao navedenu izjavu, a kada je pitan da pojasni odgovorio je da je smatrao da se radi o obrazloženju vođenja blagajničkog poslovanja i navedenu izjavu nije detaljno pročitao. Na ponovni upit suda da pojasni što to znači letimično čitati za njega, naveo je ponovno da je smatrao da se to radi o formalnom obrazloženju blagajničkog poslovanja, da je navedenu izjavu potpisao nakon što je već ista bila potpisana od strane ZŽ, a da je sa ZŽ otišao kod javnog bilježnika i ta izjava je već bila u uredu javnog bilježnika. Na poseban upiti suda, a nakon što je naveo da je izjava bila u uredu javnog bilježnika, a da se na istoj nalaze njegovi osobni podaci, da li ima saznanja tko je sastavio navedenu izjavu i kome su poznati njegovi osobni podaci, naveo je da su podaci poznati u uredu voditeljice i u pravnoj službi holdinga te da nije znao sadržaj izjave, no da je od ureda voditeljice bio obaviješten da ide potpisati određenu izjavu kod javnog bilježnika. Ovakav iskaz svjedoka N je u direktnoj suprotnosti sa iskazom svjedokinje AŽ, kao i iskaz svjedokinje ZŽ koja je o navedenoj izjavi navela slijedeće. Izjavila je kako se ne sjeća se da li je davala kakve izjave ili očitovanja, no prisjetila se da je kod javnog bilježnika ovjeravala izjavu koja se odnosila na nestanak zapisnika o primopredaji blagajne. Kod javnog bilježnika su bili kolega GŽ i ona, ne sjeća se tko ih je uputio kod javnog bilježnika, tko je takvu izjavu sastavio, misli da je ona već bila tamo kod bilježnika, no ni to se ne može sa sigurnošću sjetiti. Druga činjenica koju je sud trebao utvrditi jeste korištenje kartice i podizanje gotovine na bankomatu. Iz iskaza svih ispitanih svjedoka i to osobito GŽ, PŽ i ZŽ proizlazi da je ista bila dostupna svima njima, kao i da su se svi njome koristili i to nesporno za vrijeme dok je okrivljena HŽ bila odsutna s posla, a postoje i snažne indicije da su se njome služili i za vrijeme rada okrivljene HŽ. Iz iskaza svjedoka GŽ proizlazi da se istom koristio ne samo za podizanje gotovine na bankomatu već i očigledno za plaćanja konkretno ručka. Također, iz materijalne dokumentacije, a što je i potvrđeno nalazom i mišljenjem vještakinje Hudoletnjak, da je gotovina sa bankomata u najmanje dva navrata podizana za vrijeme dok je nesporno okrivljena HŽ b ila odsutna s posla, odnosno bila je na bolovanju. Stoga, sud ne može nedvojbeno tvrditi da je upravo i jedino okrivljena HŽ bila korisnik bankovne kartice kao i daje jedino ona podizala gotovinu na bankomatu, kada iz svih izvedenih dokaza proizlazi da je kartica očigledno bila dostupna svakome, kako to opisuju svjedoci. Sama činjenica da je bankovna kartica bila izdana na njezino ime ne može govoriti u prilog optužbe, da je jedino i isključivo okrivljena s njome manipulirala. Takav zaključak suda bio bi pogrešan, osobito u duhu terećenog kaznenog djela. Dalje čime se sud bavio glede dokazivanja odlučnih činjenica jeste navod optužbe da je okrivljena HŽ podizala u više navrata na bankomatima novac koji nije polagala u blagajnu društva, niti o tome sastavljala blagajničke izvještaje. O samoj činjenici da bi upravo okrivljena HŽ podizala novac na bankomatima ne može se nedvojbeno utvrditi upravo iz prethodno obrazloženog dijela glede korištenja bankovne kartice, a osim toga nema niti jednog drugog dokaza da bi jedino i isključivo okrivljena podizala novac na bankomatima. Vrlo je štur opis u samom činjeničnom opisu podignute optužnice, da nije navedeno na kojim je točno bankomatima okrivljena navodno podizala novac i koji su to točno iznosi. U nedostatku drugih dokaza, a u vidu izvedenih dokaza i odsutnosti njihove kvalitete, sud navedenu činjenicu nije mogao nedvojbeno utvrditi. Daljnja činjenica da okrivljena nije sastavljala blagajničke izvještaje očigledno se crpi u činjenici da nisu vršena potrebna blagajnička knjiženja u smislu financijskog poslovanja. U prilog tome govori iskaz svjedokinje ZŽ, koja je prema svom iskazu, a i iskazu ostalih svjedoka najviše surađivala sa okrivljenom HŽ. Ona je navela da u su u petak određeni dokumenti bili u uredu kod okrivljene, a da ih u ponedjeljak više nije bilo. Dio koji je svjedokinja vidjela kod okrivljene nije pregledavala jer je to bio veći dio dokumentacije koju je trebalo pogledati u dva sata što nije bilo dovoljno. Upitana odgovorila je da su među tom dokumentacijom bili gotovinski računi ali da se ne sjeća na što su se odnosili. Ponovno upitana navela je da su to bili računi za razdoblje 2017. do 2020., a koje je pregledala. Na poseban upit da pojasni obzirom da je prethodno navela da nije pregledavala dokumentaciju svjedokinja u više navrata ne zna objasniti pa zaključno navodi da je ipak pregledala tu dokumentaciju i da su to bili računi na iznose do 1.000,00 kuna koje nije zbrajala ali misli da je bio manjak od 300.000,00 kuna. Na daljnji upit odakle je utvrdila da li je u navedenom periodu nedostajao iznos 300.000,00 kuna svjedokinja je navela kako nema pojma. Kada je pitana za manjak od 300.000,00 kuna o kojem govori, odgovorila je da je to bilo vidljivo kroz sustav argosy koji ima veze sa blagajnom te da svoja saznanja o nedostatku novaca upravo crpi iz podataka dostupnih iz tog sustava. Pojasnila je kako se prilikom podizanja novaca na bankomatu isto automatski bilježi u tom sustavu, a kako ne dolazi do knjiženja blagajne tada taj novac i dalje stoji u sustavu da je u blagajni. Kada ju se pita tko je zadužen za knjiženja odgovorila je da je to okrivljena, a u njezinoj odsutnosti da su za to bili zaduženi svjedoci ČŽ, svjedok GŽ i ona. Vezano uz podizanje gotovine na bankomatu, a kada je to svjedokinja radila navela je kako je to knjižila samo 2017. dok ostale godine nije te kako se saldo vuče iz godine u godinu. Na završnom knjiženju blagajne 2017. koje je radila nedostajao je iznos 30.000,00 kuna i to u razlici podignutog novaca na bankomatu i predanih računa te je o tome obavijestila okrivljenu koja da joj je rekla da postoje još računi iz prosinca ali da nisu kod nje ali da to proknjiži i da će netko donijeti te račune. Prilikom završnog knjiženja blagajne svjedokinja ZŽ je navela kako je provjerila i akontacijsku knjigu i tu je nedostajalo još uvijek 30.000,00 kuna ali na kraju nije prikazan manjak već se to knjižilo kao trošak, a završno knjiženje blagajne slalo se u računovodstvo društva. Kada kaže trošak misli na tekuće održavanje. Nikada nisu dostavljeni računi na manjak od 30.000 kuna. Toga dana kada je vršila navedena knjiženja u tom trenutku je po nju došla EŽ i rekla da dođe kod voditeljice podružnice. Okrivljena je bila tada sa njom, ali je EŽ samo svjedokinju pozvala. Toga dana kada je navela da je knjižila bez računa dokumentacija koja se je na isto odnosila je bila na stolu, ali ista nije iskorištena za knjiženje jer nije bilo vremena. Iz ovakvog iskaza svjedokinje proizlazi kako je dužnost vođenja blagajničkog poslovanja obuhvaćala i potrebna knjiženja, kroz relevantnu dokumentaciju, a što je navodno trebala raditi okrivljena. Iz iskaza proizlazi da je u odsutnosti okrivljene to bila dužnost svjedokinje ZŽ, ČŽ i svjedoka GŽ, a sama svjedokinja navodi kako ona nije to radila. Potom je navela kako je vidjela i pregledavala dokumentaciju koja se odnosi na neprovedena knjiženja i to na iznos od oko 30.000,00 kuna, ali da ista nije iskorištena za knjiženje jer da nije bilo vremena. Potom okolnost da je od petka do ponedjeljka kompletna dokumentacija nestala, sud nije utvrdio niti je tužitelj to problematizirao, od strane koga bi navedena dokumentacija bila odnesena iz službenih prostorija. Zaključak je suda da je ista evidentno postojala i da su je svjedoci vidjeli u petak. Sud je u navedenom cilju, utvrđivanja na koji je način nestala dokumentacija, pregledao i snimke video nadzora za navedeni period, no na istima nije vidljivo da bi netko odnosio materijalnu dokumentaciju iz službenih prostorija, osobito nije vidljiva okrivljena.

9.1. Glede samog knjiženja relevantno je mišljenje vještakinje koja je navela kako je osnovni princip knjiženja kod podizanja gotovinskog novca i njegova svrha je da se on podiže sa točno određenom svrhom i da se uplati u blagajnu te da se koristi za podmirenje materijalnih troškova manjih iznosa i takvo postupanje je uobičajeno u poslovnoj praksi. Knjiženja koja je opisala koja se tiču prijelaznog konta, koje kartice su dostavljene u spis, govore da knjiženja, podizanja gotovinskog novca nisu provođena ažurno. Znači novac kada se podigne, odnosno njegovo knjiženje se evidentira na drugoj strani prijelaznog konta, a zaprimanje u blagajnu na potražnu stranu prijelaznog konta i na taj način prijelazni konto služi kao kontrola da li je sav novac koji je podignut u gotovinskom obliku uplaćen u blagajnu. Nakon toga iz blagajne se vrše isplate temeljem vjerodostojne dokumentacije. Pod vjerodostojnom dokumentacijom smatra račune za materijalne troškove koji bi trebali biti naslovljeni na trgovačko društvo, na onog tko podiže taj novac, koji moraju biti opravdani poslovanjem, imati direktnu vezu sa poslovanjem, ili eventualno, drugi troškovi opravdanih poput putnih naloga. Karakteristika vjerodostojne dokumentacije je ovjera od strane ovlaštenih osoba što treba biti propisano internim procedurama, a što se iz spisa zaključuje da je postojalo. Sustav interne kontrole u 3 točke, kao što je navedeno u nalazu i mišljenju. Vještakinja je pojasnila da ono što je iz pregleda koji je banka dostavila, da se može zaključiti da je podignuto 394.000,00 kuna, a stanje blagajne je nepoznato, osim u momentu kada je povjerenstvo za utvrđivanje navelo 8. lipnja 2020. da je u blagajni zatečeno 261,90 kuna i 7,55 eura. Nadalje, odgovorila je da je u nalazu i mišljenju i danoj tablici pod knjiženja na prijelaznom računu utvrdila koji su iznosi podizani na bankomatu, pod rubrikom "iznos uplate u blagajnu" da je utvrdila uplate, dok za druge nije našla dokumentaciju na temelju koje bi ista bila knjižena, a pod "razlikom" je naveden iznos koji je podignut, ali isti nije knjižen i ne može se u tvrditi trag tog novca, jer nije provedena adekvatna inventura koja bi jedina mogla ukazati što se dogodilo s tim novcem. Tako je za 2019. godinu uplaćeno više nego što je podignuto na bankomatu, ali ne zna na temelju čega je izvršena uplata navedenog knjiženja. Izvršena knjiženja putem temeljnica ne dokazuju da je uplata stvarno i izvršena. Kada ju se pita za manjak novca o istome se ne može govoriti i to iz dva razloga, prvi je taj da ne postoji, odnosno nije dostupna valjana materijalna dokumentacija koja bi opravdala podizanje gotovinskog novca, koji je zasigurno upotrijebljen za poslovanje društva, ali zbog nedostatka dokumentacije nije poznato u koju svrhu. Drugi razlog je taj što nije provedena inventura koja bi utvrdila da li je eventualno došlo do manjka novaca, a naglašava da je to sve zbog nedostatka materijalne dokumentacije koja bi na to ukazala. Vještakinja je dopunila nalaz i mišljenje glede podizanja gotovog novca na bankomatu na način da je u trgovačkom društvu bio sustav interne kontrole ovjere računa i nad ovjere, pa je tako razumno za očekivati da su ti računi postojali i da je iste nadležna i ovlaštena osoba ovjerila i da su isti korišteni, misli na novac, za poslovanje trgovačkog društva, no ono što nije poznato i ne može se utvrditi jest da zašto ti računi nisu knjiženi. Navela je da, kao što je u pisanom nalazu i mišljenju, problem u ovom predmetu što nisu adekvatno i ažurno vođenje poslovne knjige jer činjenica da nema dokaza za što je utrošen podignuti novac ne znači nužno da je taj novac korišten za svrhe suprotno poslovanju trgovačkom društvu. Također dopunila je svoj nalaz i mišljenje da s obzirom na tri razine sustava interne kontrole u trgovačkom društvu, koji je i vidljiv i proizlazi iz iskaza ispitanih svjedoka, novac koji je podignut zasigurno je utrošen za poslovanje trgovačkog društva, ali ponovno naglašava da je neprovođenjem inventure barem jednom godišnje dovelo do toga da se ne može utvrditi za što je taj novac utrošen, a isto tako se s obzirom na stanje spisa i dokumentaciju ne može se utvrditi tko je taj novac podizao. Navela je i da je utvrdila da je za vrijeme odsutnosti okrivljene podignut iznos tijekom 2019., za koji također nije izvršen iznos uplate u blagajnu, niti je navedeni iznos knjižen niti je poznato za što je novčani iznos utrošen. Pojašnjava kako je po razdobljima izvršila analizu knjigovodstvene evidencije novca i s time da mora napomenuti da se na prijelaznom računu knjiženja nalazio novac koji nije dalje pravilno knjižen i u nedostatku dokumentacije nije jasno gdje je taj novac "završio", odnosno ne zna se pravna priroda istoga. U svom nalazu i mišljenju je za svaku godinu navela da su vršena knjiženja na konto karticu 4, koji konto podrazumijeva sve, a ne govori skupno i na taj konto su vršena knjiženja pa ponovno napominje kako nije razvidno za što su ti iznosi utrošeni, kao i da li su oni uplaćeni u blagajnu. Također, vidljivo je da je novac podizan, da se on nalazio na prijelaznom kontu, a potom nisu vršena knjiženja. Realno je za očekivati da bi ta knjiženja bila izvršena nakon nekog vremena, no istovremeno su knjiženja vršena na druga konta, koja nisu u potpunosti kriva, a li nisu pravilna u smislu knjigovodstva i vođenja poslovnih knjiga, a u nedostatku dokumentacije nije vidljivo na temelju čega su vršena knjiženja na temelju isplatnica (ISPL u nalazu i mišljenju) te kako je netko došao do navedenih iznosa, najvjerojatnije nekakvom vrstom matematike. Kada ju se dalje pita konkretno za 2018. vidljivo je da je u tablici za navedenu godinu razlika 115,000,00 kuna, a da je izvršeno knjiženje vrstom dokumenta TEM (temeljnica) u iznosu 110.000,00 kuna, ali na konto 412000, što ukazuje da je netko pokušao raščistiti prijelazni konto ovom vrstom knjiženja.

10. U cijelosti su prihvaćeni kao istiniti i vjerodostojni pročitani pisani dokazi, s obzirom da tijekom postupka nije izveden niti jedan dokaz kojim bi oni bili dovedeni u sumnju, kao i nalaz i mišljenje vještakinje, jer je dan na temelju pravila znanosti, struke i iskustva od strane nepristranog stručnjaka i niti jednom okolnošću nije doveden u sumnju. Obranu okrivljene sud nije mogao isključiti, a obzirom da je ista negirali počinjenje kaznenog djela, da su utvrđene prethodno navedene nelogičnosti i proturječnosti kako u iskazima samih svjedoka, tako i u međusobnoj komparaciji njihovih iskaza glede odluke o odlučnim činjenicama. Stoga sud iskaze ispitanih svjedoka i to svjedoka GŽ, svjedokinje HŽA, ZŽ i AŽ nije mogao u cijelosti cijeniti istinitim i vjerodostojnima upravo zbog izraženih proturječnosti, a osim toga stav je i dojam suda da su isti iskazivali opterećeni vođenjem ovog kaznenog postupka te su isti u svojim iskazima pokušali što više teretiti okrivljenu HŽ, a pritom sebe prikazati kao osobe koje nisu imale nikakve veze sa konkretnim vođenjem blagajne i poslovanja sa istom, što apsolutno nije točno. Iskazi navedenih svjedoka su glede spornih činjenica su međusobno konfuzni i ne preklapaju se u bitnome, pa je sudu bilo vrlo teško na temelju takvih iskaza donijeti drugačiju odluku. To stoga što niti jedan svjedok izričito nema neposrednih saznanja, već se njihovi iskazi isključivo temelje na decidiranom prokazivanju okrivljene kao osobe koja je odgovorna za poslovanje putem interne blagajne, zatim zaključivanju na temelju poznatih im činjenica, dok konkretno nisu neposredni očevici. Osim toga, kao što je prethodno navedeno, sud je stava da je poslovanje navedenom blagajnom, kao i korištenje bankovne kartice bilo zlouporabljeno od strane više osoba, no svi svjedoci u svojim iskazima za to krivnju svaljuju na okrivljenu iako su i sami pri poslovanju sa blagajnom postupali protivno propisima kojima se uređuje isto, a sama odgovornost okrivljene se ne može za terećeno kazneno djelo crpiti iz njezine dužnosti. To stoga jer bi se tada radilo eventualno o drugom kaznenom djelu različitom od ovog kako ga je to tužitelj kvalificirao. Valja naglasiti i kako je sama zastupnica optužbe stavila primjedbu na iskaz svjedoka GŽ, svjedoka optužbe, i to obrazlažući da je isti kontradiktoran, kako sam sebi tako i izjavama koje je svjedok neposredno potpisao, a također je kontradiktoran iskazu koji je svjedok već dao, kao i s obzirom na činjenicu da odgovarajući na pitanja svjedok svoj iskaz temelji na pretpostavkama i pričama. Bitne činjenice su ostale neutvrđene s obzirom na kvalitetu dokaznog supstrata. Napominje se da osim istaknutih proturječnosti, da su svi ispitani svjedoci na pitanja glede utvrđivanja odlučnih činjenica često odgovarali kako se ne sjećaju ili se ne mogu sjetiti. Budući da u postupku nisu predočeni drugi dokazi o tome da bi okrivljena počinila kazneno djelo kako ju se to tereti, to je sud ocijenio da predmetno kazneno djelo iz članka 233. stavka 2. KZ/11 nije na nedvojben način dokazano te je na temelju članka 453. stavka 3. ZKP-a oslobodio okrivljenu optužbe.

11. Obzirom je sud donio oslobađajuću presudu, to je oštećeno trgovačko društvo na temelju u izreci citirane zakonske odredbe upućeno da ostvari svoj imovinskopravni zahtjev u iznosu od 41.276,79 eura sa zateznom kamatom počevši od 9. svibnja 2020. pa sve do isplate, u cijelosti u parnici.

12. O troškovima kaznenog postupka odlučeno je temeljem izričite zakonske odredbe citirane u izreci rješenja, koja propisuje da kada se donese presuda kojom se okrivljeni oslobađa optužbe, izreći će se da troškovi kaznenog postupka navedeni u članku 149. stavku 1. ZKP-a padaju na teret proračunskih sredstava.

U Zagrebu 21. studenog 2025.

Predsjednica vijeća

Martina Pamić

POUKA O PRAVU NA ŽALBU:

Protiv ove presude ovlaštene osobe imaju pravo podnijeti žalbu u roku od 15 (petnaest) dana od dana primitka pisanog otpravka presude.

Žalba se podnosi ovom sudu, pisanim putem, u dovoljnom broju primjeraka za sud te za protivnu stranku i branitelja radi ulaganja odgovora, neposredno ili preporučeno putem pošte, o žalbi odlučuje nadležni županijski sud kao drugostupanjski sud.

DNA:

1. Općinsko državno odvjetništvo u Zagrebu, na broj KO-DO-1338/2021

2. Okrivljena HŽ

3. Branitelj, odvjetnik Nikola Drobec

4. Zagrebački holding, podružnica ZGOS

5. Opunomoćenik, odvjetnik Tihomir Rubeša