Poslovni broj: Gž-3483/2024-2

Republika Hrvatska

Županijski sud u Splitu

Split, Gundulićeva 29a

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Splitu, po sutkinji Sandi Crljen Ivančić, u pravnoj stvari tužitelja Vodovod i odvodnja d.o.o., OIB: 26251326399, Kralja Zvonimira 50, Šibenik, zastupanog po direktoru JM, protiv tuženika FM, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], radi naplate novčane tražbine, odlučujući o žalbama tužitelja protiv odluke o trošku sadržane u rješenju Općinskog suda u Šibeniku, poslovni broj: PI-174/2022-3 od 31. srpnja 2023. i protiv rješenja Općinskog suda u Šibeniku, poslovni broj: PI-174/2022-12 od 30. listopada 2024., 21. studenog 2025.

r i j e š i o  j e

I. Uvažava se žalba tužitelja kao osnovana i preinačuje se točka II. izreke rješenja Općinskog suda u Šibeniku, poslovni broj: PI-174/2022-3 od 31. srpnja 2023. kojom je odbijen kao neosnovan zahtjev tužitelja za naknadom troškova postupka u iznosu od 24,89 eura na način da se nalaže tuženiku naknaditi tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu od 24,89 eura, sa zakonskom zateznom kamatom koja na taj iznos teče od 31. srpnja 2023. do isplate po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi 1. srpnja te godine, dok je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve u roku od petnaest dana.

II. Odbija se kao neosnovana žalba tužitelja i potvrđuje se rješenje Općinskog suda u Šibeniku, poslovni broj: PI-174/2022-12 od 30. listopada 2024.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskim rješenjem poslovni broj: PI-174/2022-3 od 31. srpnja 2023., točkom I. izreke, izdan je platni nalog kojim je naloženo tuženiku platiti tužitelju glavnicu duga u iznosu od 186,05 eura uvećanu za zakonske zatezne kamate koje teku na pojedinačne iznose od 1. kolovoza 2021. do 1. lipnja 2022., dok je točkom II. odbijen kao neosnovan zahtjev tužitelja za naknadu troškova postupka u iznosu od 24,89 eura.

1.1. Prvostupanjskim rješenjem poslovni broj: PI-174/2022-12 od 30. listopada 2024. odbijen je kao neosnovan prigovor protiv rješenja poslovni broj: PI-174/2025 od 12. rujna 2023. kojim je tužitelju naloženo plaćanje sudske pristojbe za rješenje o izdavanju platnog naloga.

2. Protiv odluke o trošku sadržanom u točki II. izreke rješenja poslovni broj: PI- 174/2022-3 od 31. srpnja 2023., kao i protiv rješenja poslovni broj: PI-174/2022-12 od 30. listopada 2024. žali se tužitelj zbog svih žalbenih razloga iz odredbe članka 353. stavka 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj: 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23. u daljnjem tekstu: ZPP), s prijedlogom da se u tom dijelu preinače shodno žalbenim navodima, podredno da se ukinu i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

2.1. Žalba protiv rješenja poslovni broj: PI-174/2022-3 od 31. srpnja 2023. je osnovana.

2.2. Žalba protiv rješenja poslovni broj: PI-174/2022-12 od 30. listopada 2024. nije osnovana.

3. lz predmetnog rješenja poslovni broj: PI-174/2022-3 od 31. srpnja 2023. razvidno je da je prvostupanjski sud odbio zahtjev tužitelja za naknadu troška s obrazloženjem da tužitelj nije dokazao da bi mu zatraženi troškovi stvarno i nastali (predujam i ostatak naknade javnog bilježnika).

3.1. Tužitelj u žalbi navodi da je prvostupanjski sud neargumentirano odbio tužitelja sa zahtjevom za naknadu troškova postupka, kao i da je navedeno u suprotnosti s Pravilnikom o nagradama i naknadi troškova javnih bilježnika ovršnim postupcima („Narodne novine“, broj: 9/21., 18/22. i 154/22., u daljnjem tekstu: Pravilnik) kojim je pravo na naknadu troška regulirano.

4. Osnovano, po mišljenju ovog drugostupanjskog suda u žalbi ističe tužitelj da je mu je prvostupanjski sud nezakonito odbio zahtjev za naknadu troška postupka jer odredba članka 14. stavak 9., 10. i 11. Ovršnog zakona („Narodne novine“ 112/12, 25/13, 93/14 - dalje: OZ), izričito propisuje pravo javnog bilježnika na naknadu troškova kada postupa po prijedlogu za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave i dužnost je ovrhovoditelja predujmiti troškove po pozivu javnog bilježnika, kao i posljedicu ukoliko predujam troškova ne bude podmiren. Osim toga članak 4. Pravilnika propisuje da javni bilježnik neposredno od ovrhovoditelja naplaćuje pripadajuću mu naknadu, nagradu i naknadu troškova, dok članak 7. stavak 1. Pravilnika propisuje da za radnje javnog bilježnika u vezi zaprimanja prijedloga za ovrhu, slanja obavijesti ili prosljeđivanja prijedloga nadležnom sudu radi donošenja odluke, prosljeđivanja prijedloga za ovrhu nadležnom sudu kao prijedloga za izdavanje platnog naloga, kao i za donošenje rješenja o obustavi ovrhe koje je doneseno prije rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave, javnom bilježniku pripada predujam naknade iz članka 7. Pravilnika iznosu u iznosu od 10,00 eura koji je ovrhovoditelj dužan platiti u roku od osam dana po pozivu javnog bilježnika.

4.1. Kako je javni bilježnik postupio sukladno odredbi članka 281. stavak 6. OZ-a, to se podrazumijeva da je ovrhovoditelj platio naknadu za koju potražuje troškove jer javni bilježnik ne bi imao obvezu dostaviti predmet nadležnom sudu, pa je stoga ovaj drugostupanjski sud prihvatio žalbu ovrhovoditelja, te preinačio pobijano rješenje u točki lI. izreke i dosudio tužitelju iznos zatraženih troškova, a koji se odnose na naknade javnog bilježnika. Napominje se pritom da je tužitelj uz žalbu dostavio i račun Br.1752/1/2 od 10. lipnja 2022. kao dokaz o plaćenoj naknadi javnom bilježniku iz kojeg je razvidno da je za potrebe ovršnog postupka UPP/OS-Ovrv-875/2022 koji se vodio protiv tuženika FM tužitelj platio iznos od 93,75 kuna.

5. Slijedom iznijetog, trebalo je žalbu tužitelja protiv točke II. izreke rješenja poslovni broj: PI-174/2022-3 od 31. srpnja 2023. prihvatiti kao osnovanu i primjenom odredbe članka 380. točke 3. ZPP-a preinačiti odluku o troškovima postupka i tužitelju dosuditi trošak od 24,89 eura, te na tako dosuđeni trošak tužitelju priznati i zatraženu zakonsku zateznu kamatu na temelju odredbe članka 30. stavka 2. OZ-a, u vezi s odredbom članka 29. stavka 1. i 2. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj: 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22. i 155/23.).

6. Nadalje, odlučujući o žalbi tužitelja izjavljenoj protiv rješenja kojim je odbijen prigovor protiv naloga za plaćanje sudske pristojbe ističe se da neosnovano tužitelj osporava da bi bio u obvezi plaćanja sudske pristojbe, pozivajući se na odredbu članka 11. stavka 1. točke 2. Zakona o sudskim pristojbama („Narodne novine“, broj: 118/18. – u daljnjem tekstu: ZSP), kojima je propisano kako su od plaćanja sudskih pristojbi oslobođena tijela i osobe koje obavljaju javne ovlasti u postupcima proizašlim iz tih javnih ovlasti, tvrdeći pri tome da je tužitelj javna osoba koja obavlja javnu službu, odnosno javne ovlasti, slijedom čega da je nepravilan zaključak prvostupanjskog suda da bi tužitelj bio pravna osoba koja tu službu obavlja kao subjekt privatnog prava.

7. Pobijanim rješenjem navedeni prigovor tužitelja je odbijen kao neosnovan, pri čemu je prvostupanjski sud pravilno po mišljenju ovog drugostupanjskog suda zauzeo stav da se u predmetnom slučaju ne radi o situaciji iz odredbe članka 11. stavka 1. toč. 2. ZSP-a, jer predmetna parnica nije pokrenuta u svezi vršenja javnih ovlasti već u svezi obavljanja djelatnosti opskrbe vodom koja se obavlja kao javna usluga.

8. Naime, povjeravanje javnih ovlasti je jedan od načina organizacije javne vlasti u kojem država prenosi dio nadležnosti državnih tijela za obavljanje poslova od javnog interesa na subjekt izvan sustava državnih tijela (ustanovu, trgovačko društvo ili drugu pravnu osobu). Ovaj oblik delegiranja je nastao kao posljedica shvaćanja da je svrsishodnije da određene poslove države obavljaju nedržavni subjekti (ustanove, trgovačka društva i druge pravne i fizičke osobe), na autoritativan način i u ime javne vlasti, pri čemu se radi o tri vrste pravnih poslova: uređivanje (normiranje) određenih pravnih odnosa; rješavanje u pojedinačnim stvarima o određenim pravima i obvezama; i obavljanje drugih javnih ovlasti, poput upravnih radnji.

8.1. Javnu službu određuju dva elementa - djelatnost koja je po svojoj pravnoj prirodi takva da je prijeko potrebna za zadovoljavanje općih društvenih potreba i norma koja takvu djelatnost izdvaja kao posebnu javnu službu, dajući joj poseban društveni tretman.

9. U konkretnom slučaju pogrešno smatra tužitelj da pružanje vodne usluge predstavlja poslove javne ovlasti temeljeći tu tvrdnju na definiciji da su vodne usluge djelatnost od općeg interesa koje se obavljaju kao javna služba, jer iz naprijed navedenog jasno proizlazi da javna ovlast i javna služba nisu istovjetan pojam, što je sve pravilno utvrdio i prvostupanjski sud.

10. S obzirom na naprijed navedeno, a suprotno žalbenim tvrdnjama, pružanje usluge opskrbom pitkom vodom, koja se obavlja kao javna usluga, ne predstavlja vršenje javnih ovlasti kako to pogrešno smatra tužitelj, slijedom čega je prvostupanjski sud pravilno primijenio odredbu članka 11. stavka 1. toč. 2. ZSP-a kada je odbio prigovor tužitelja i potvrdio rješenje o njegovoj obvezi plaćanja sudske pristojbe u ovom predmetu.

11. Zbog navedenog je na temelju odredbe članka 380. točke 3. ZPP-a, odlučeno je kao pod točkom I. izreke ovoga rješenja, dok je na temelju odredbe članka 380. točke 2. ZPP-a, odlučeno je kao pod točkom II. izreke ovoga rješenja.

Split, 21. studenog 2025.

Sutkinja

Sanda Crljen Ivančić