REPUBLIKA HRVATSKA

Županijski sud u Puli-Pola

Kranjčevićeva 8, 52100 Pula-Pola

Poslovni broj Kž-127/2025-8

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Puli-Pola, u vijeću sastavljenom od sudaca Kristine Knežević Červar, kao predsjednice vijeća, te Dorijane Dolenec Kujundžić i Dolores Peruško, kao članova vijeća, uz sudjelovanje Adelite Vitasović, kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv 1. optuženice ZC, [osobni identifikacijski broj] i 2. optuženika PC, [osobni identifikacijski broj], zbog kaznenog djela iz čl. 291. st. 1. u svezi s čl. 37. st. 1. Kaznenog zakona (NN 125/11, 144/12, dalje u tekstu: KZ/11) i dr., odlučujući o žalbama 1. optuženice ZC podnesenoj putem branitelja Brune Džaića, odvjetnika iz Zagreba i 2. optuženika PC podnesenoj putem branitelja VC, odvjetnika iz [adresa] protiv presude Općinskog kaznenog suda u Zagrebu poslovni broj K-167/2021-57 od 20. studenog 2024., na javnoj sjednici vijeća održanoj 21. studenog 2025., u nazočnosti branitelja 1. optuženice ZCDN, odvjetnika iz [adresa] i branitelja 2. optuženika PC VC, odvjetnika iz [adresa], te u odsutnosti uredno obaviještenih Županijskog državnog odvjetništva u Puli-Pola, 1. optuženice ZC i 2. optuženika PC

p r e s u d i o  j e

Odbijaju se kao neosnovane žalbe 1. optuženice ZC i 2. optuženika PC, te se potvrđuje prvostupanjska presuda.

Obrazloženje

1. Presudom Općinskog kaznenog suda u Zagrebu poslovni broj K-167/2021-57 od 20. studenog 2024. 1. optuženica ZC i 2. optuženik DC oglašeni su krivim da su počinili i to: 1. optuženica ZC kazneno djelo protiv službene dužnosti - poticanjem na zlouporabu položaja i ovlasti iz čl. 291. st. 1. u vezi s čl. 37. st. 1. KZ/11, a 2. optuženik DC kazneno djelo protiv službene dužnosti - pomaganjem u zlouporabi položaja i ovlasti iz čl. 291. st. 1. u svezi s čl. 38. KZ/11.

1.1. Temeljem odredbe čl. 291. st. 1. u svezi s čl. 37. st. 1. KZ/11 1.optuženica ZC osuđena je na kaznu zatvora u trajanju od 10 mjeseci.

1.2. Temeljem odredbe čl. 56. KZ/11 1.optuženici ZC je izrečena uvjetna osuda kojom je određeno da izrečena kazna zatvora neće biti izvršena ukoliko 1.optuženica ZC u roku od 3 godine po pravomoćnosti presude ne počini novo kazneno djelo.

1.3. Temeljem odredbe čl. 291. st. 1. u vezi s čl. 38. KZ/11 2. optuženik DC osuđen je na kaznu zatvora u trajanju od 10 mjeseci.

1.4. Temeljem odredbe čl. 56. KZ/11 2. optuženiku PC je izrečena uvjetna osuda kojom je određeno da izrečena kazna zatvora neće biti izvršena ukoliko 2. optuženik DC u roku od 3 godine po pravomoćnosti presude ne počini novo kazneno djelo.

1.5. Temeljem odredbe čl. 145. st. 1. t. 6. Zakona o kaznenom postupku (NN 152/08, 76/09, 80/11, 91/12-Odluka USRH, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19, 80/22, 36/24, dalje u tekstu: ZKP/08) 1.optuženica ZC i 2.optuženik DC obvezani su svaki ponaosob nadoknaditi trošak kaznenog postupka u paušalnom iznosu od 300,00 eura, koji trošak su optuženici obvezani platiti u roku od 15 dana od pravomoćnosti presude, pod prijetnjom ovrhe.

2. Protiv pobijane presude pravodobnu žalbu podnosi 1. optuženica ZC putem branitelja KC, odvjetnika iz [adresa] zbog bitne povrede odredba kaznenog postupka, povrede kaznenog zakona, pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, odluke o kazni i troškovima kaznenog postupka s prijedlogom da se ukine pobijana presuda i vrati na ponovni postupak, a podredno da se ista preinači u skladu s žalbenim razlozima. Obrana je zatražila da se obavijesti o sjednici žalbenog vijeća.

2.1. Pravodobnu žalbu protiv pobijane presude podnosi 2. optuženik DC putem branitelja VC, odvjetnika iz [adresa] zbog bitne povrede odredba kaznenog postupka, povrede kaznenog zakona, pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja s prijedlogom da se ukine pobijana presuda i uputi predmet prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje i odluku pred drugim sucem pojedincem. Optuženik i branitelj su zatražili da se obavijeste o sjednici drugostupanjskog vijeća. Naknadno je dostavila obrana 2. optuženika PC podnesak 21. veljače 2025. da je račun od 2. siječnja 2014. vjerodostojan.

3. Odgovori na žalbe nisu podneseni.

4. Županijsko državno odvjetništvo u Puli-Pola je nakon razgledavanja dopisom poslovni broj KŽ-DO-172/2025-3 od 19. ožujka 2025. vratilo spis.

5. Sjednica drugostupanjskog vijeća održana je 21. studenog 2025. u nazočnosti branitelja 1. optuženice KC, odvjetnika iz [adresa] i branitelja 2. optuženika VC, odvjetnika iz [adresa], te temeljem odredbe čl. 475. st. 3. ZKP/08 bez nazočnosti uredno obaviještenih Županijskog državnog odvjetništva u Puli-Pola, 1.optuženice ZC i 2. optuženika PC

5.1. Na sjednici drugostupanjskog vijeća branitelj 1. optuženice PCDN, odvjetnik iz [adresa] u cijelosti je izložio žalbu usmeno kao u pismenom obliku.

5.2. Branitelj 2. optuženika PC VC, odvjetnik iz [adresa] u cijelosti je iskazao kao u pismeno podnesenoj žalbi navodeći da ostaje pri prijedlogu da se ukine pobijana presuda i predmet uputi prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

6. Žalbe 1. optuženice ZC i 2. optuženika PC nisu osnovane.

7. Žalitelj 1. optuženica ZC smatra da je počinjena bitna povreda odredba kaznenog postupka iz čl. 468. st. 1. t. 11. ZKP/08 jer da prvostupanjski sud nije dao razloge zbog čega smatra da bi JC počinio kazneno djelo, a 1.optuženici ZC stavlja se na teret da ga je na to kazneno djelo potaknula. Prvostupanjski sud da je naveo da je on osuđen u drugom postupku, ali da ne iznosi nikakva utvrđenja u pogledu njegovog postupanja na koje bi ga 1. optuženica ZC potakla, stoga smatra da žalba nema razloga u pogledu toga zašto sud nalazi utvrđenim da bi JC počinio kazneno djelo, a posljedično s tim u vezi.

8. Takvi navodi žalitelja 1. optuženice ZC nisu osnovani. Prvostupanjski sud dao je razloge o svim odlučnim činjenicama, te utvrdio radnje koje je poduzela 1. optuženica ZC, te je utvrđeno da je JC pravomoćno osuđen presudom poslovni broj K-1526/2017 od 30. studenog 2018., zbog kaznenog djela zlouporabe položaja i ovlasti iz čl. 291. st. 1. KZ/11 počinjenog na način kako je navedeno u činjeničnom opisu optužnice u ovom postupku, odnosno u bitnom da je 1. siječnja 2014. kao osoba između ostalog zadužena za rad s strankama na traženje 1. optuženice ZC omogućio 2. optuženiku PC zaprimanje poštanske pošiljke prije drugih stranaka i prije radnog vremena, iako je bio svjestan da je vrijeme za primanje pošiljke bilo bitno, jer su ranije zaprimljeni zahtjevi imali prvenstveno prilikom ispunjanja uvjeta propisanih natječajnom dokumentacijom HROTE. Obzirom da se radi o pravomoćnoj presudi u dovoljnoj mjeri je sud utvrdio radnje za koje se upravo JC oglašen krivim. Uz to je obrazložio i radnje 1.optuženice ZC utvrdivši da ga je potakla u ovom postupku na osnovu analize izvedenih dokaza. Stoga tvrdnje žalitelja kako te radnje nisu u dovoljnoj mjeri obrazložene nisu osnovane.

9. 2. optuženik DC podnosi žalbu zbog bitne povrede odredba kaznenog postupka iz čl. 468. st. 1. t. 11. ZK/08 jer smatra da je izreka pobijane presude proturječna sama sebi i da se ne može ispitati. U činjeničnom opisu izreke da se najprije navodi kako su optuženici postupali "u nakani da trgovačkom društvu VR Enbekon d.o.o. omoguće zaprimanje poštanske pošiljke prije drugih stranaka" da bi u nastavku činjeničnog opisa stajalo da je JC postupao "u cilju da 2.optuženiku PC omogući zaprimanje pošiljki prije drugih stranaka".

10. Takvi navodi žalitelja nisu osnovani. Naime, u činjeničnom opisu naznačeno je da su 1.optuženica ZC i 2. optuženik DC postupali u nakani da TD VR Enbekon d.o.o. kojem je 2. optuženik DC odgovorna osoba omoguće zaprimanje poštanskih pošiljka prije drugih stranaka. Okolnost što je nastavno navedeno da su postupali s ciljem da 2. optuženiku PC omoguće zaprimanje pošiljke prije drugih stranaka nije u proturječnosti s opisom nakane naznačene u početku činjeničnog opisa budući je jasno naznačeno da je 2.optuženik DC odgovorna osoba TD VR Enbekon d.o.o.. Stoga u tom dijelu ne postoji proturječje.

11. Nastavno žalitelj 2. optuženik DC smatra da postoji proturječje u izreci presude da li su optuženici postupali samo sa namjerom pribavljana koristi trgovačkom društvu VR Enbekon d.o.o. ili su postupali s namjerom prouzročenja štete društvu "PVI" d.o.o. Pri tom žalitelj objašnjava da je za obilježje kaznenog djela zlouporabe položaja i ovlasti iz čl. 291. st. 1. KZ/11 kod tog kaznenog djela alternativno postavljeni modaliteti pribavljanja koristi ili prouzročenja štete te da je ostvarenje bića djela dovoljno ostvariti samo jedan od njih, a da je moguće da budu ostvarena i oba, pa smatra da je izreka u tom dijelu proturječna sebi.

12. Takvi navodi žalitelja 2. optuženika PC nisu osnovani. Žalitelj je naznačio kako je za ostvarenje djela moguće da bude i istodobno pribavljena korist jednom društvu, a istodobno time i nanesena šteta drugom društvu, pa u tom dijelu ne postoji proturječje.

13. Nastavno žalitelj 2. optuženika DC proturječje vidi u okolnosti što je u činjeničnom opisu naznačeno kako su optuženici društvo VR Enbekon d.o.o. pribavili korist, a trgovačkom društvu "PVI" d.o.o. prouzročili štetu, dok se u zakonskom opisu izreke navodi samo da su "drugoj osobi pribavili korist, ali ne i da se prouzročili štetu". Smatra da stoga iako je dovoljno za postojanje djela samo da je prouzročena šteta ili pribavljena korist da obzirom na opisanu razliku postoji proturječje, a navedeno proturječje da ima izravne konzekvence u tome što nije ista kriminalna količina kada je samo pribavljena korist ili samo prouzročena šteta, ili kada su kumulativno pribavljena korist i prouzročena šteta. Dodatno da ako su okrivljenici prouzročili štetu trgovačkom društvu "PVI" d.o.o. a kako stoji u činjeničnom opisu onda u tom opisu treba stajati ako ne kvantitativno onda barem kvalitativno u čemu se ta šteta sastoji te u obrazloženju za to dati relevantne i dostatne razloge. Zbog postojanja proturječja da presudu nije moguće ispitati.

14. Takve tvrdnje žalitelja 2. optuženika PC nisu osnovane. Presuda je jasna te su dani razlozi o svim odlučnim činjenicama. Okolnost što se u pravnom opisu izreke opisana manja kriminalna količina od one opisane u činjeničnom opisu ne čini presudu nejasnom, a radi se o okolnosti koja ide u prilog optuženiku. U situaciji kada djelo može biti alternativno počinjeno dovoljno je za postojanje djela utvrditi jedan od alternativno postavljenih oblika. Vezano uz štetu koja je nastala trgovačkom društvu "PVI" d.o.o. u presudi je obrazloženo u čemu se ona sastoji tj. da je to društvo izgubilo red prvenstva koje je imalo jer je njihov predstavnik imao redni broj 1., te da je omogućeno drugom trgovačkom društvu VR Enbekon d.o.o. kojeg je zastupao 2. optuženik DC da se okoristi time što je i predao pošiljku za to društvo prije svih drugih stranaka, a objašnjeno je i u obrazloženju zbog čega je ta činjenica bila značajna.

15. Nastavno žalitelj 2. optuženik DC smatra da postoji proturječje između izreke i obrazloženja jer da su i razlozi koje je prvostupanjski sud dao znatno proturječni. Iz izreke presude da proizlazi kako je 1.optuženica ZC potaknula, a 2. optuženik DC pomogao JC da iskoristi svoj položaj, što da je navedeno i u izreci i početnom dijelu obrazloženja. Međutim, smatra da je zbog okolnosti što je pod toč.27. navedeno da je JC postupao mimo svojih ovlasti bi to upućivalo da je iste prekoračio.

16. Takvi navodi žalitelja 2. optuženika PC nisu osnovani. I u izreci i obrazloženju su u bitnom suglasno opisane radnje koje su poduzeli 1.optuženica ZC i 2. optuženik DC koji su potom jednako pravo opisani na način da je 1. optuženica ZC s namjerom potaknula odgovornu osobu da iskoristi svoj položaj i time drugoj osobi pribavi korist, a 2.optuženik DC s namjerom pomogao odgovornoj osobi da iskoristi svoj položaj i time drugoj osobi pribavi korist. Sukladno tome su djela pravno označena na način da je 1. optuženica ZC počinila kazneno djelo protiv službene dužnosti - poticanjem na zlouporabu položaja i ovlasti, opisano i kažnjivo po čl. 291. st. 1. u svezi s čl. 37. st. 1. KZ/11, dok su radnje 2.optuženika PC okvalificirane kao pomagačke radnje u kaznenom djelu zlouporabe položaja i ovlasti opisano i kažnjivo po čl. 291. st. 1. u svezi s čl. 38. KZ/11.

17. Ne postoji proturječje ni u obrazloženju presude obzirom da prvostupanjski sud nije utvrdio da bi JC prekoračio svoje ovlasti kako to interpretira žalitelj već je izričito navedeno da je iskoristio položaj.

18. Nastavno žalitelj 2. optuženik DC smatra da presuda nema razloga o odlučnim činjenicama, pa tako da li je JC odgovorna osoba u društvu Hrvatska pošta, iz čega to proizlazi, u čemu se sastoji njegov položaj, je li ga iskoristio i na koji način, da li je njegovim radnjama drugom pribavljena korist odnosno prouzročena šteta, je li 1. optuženica ZC potaknula JC i na koji način, i je li 2. optuženik DC pomogao JC i na koji način. Žalitelj smatra da vezano uz te činjenice prvostupanjski sud nije dao nikakve razloge, a kamoli li relevantne i dostatne razloge. Prije svega da se to odnosi na ulogu JC kao počinitelja kaznenog djela.

19. Takvi navodi žalitelja 2.optuženika PC nisu osnovani obzirom je prvostupanjski sud dao razloge o odlučnim činjenicama koje je poduzeo 2. optuženik DC koje je pravno valjano označio kao pomagačke radnje, a već su pod toč.8 obrazloženja opisane radnje za koje je JC već pravomoćno presuđen. Izneseni razlozi su po ocjeni ovog drugostupanjskog suda dovoljni, jasni i neproturječni. Okolnost što žalitelj nije zadovoljan načinom i razlozima koje je prvostupanjski sud dao biti će razmotreni s osnova žalbe pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja.

20. Žalitelj 2. optuženik DC smatra da je prvostupanjski sud propustio dati dodatno pojašnjenje da li je došlo do zaključenja ugovora o otkupu električne energije te tko je te ugovore zaključio, kakvi su to ugovori, koliko ih je, te jesu li druga društva uključujući trgovačko društvo "PVI" d.o.o. dobila mogućnost zaključenja takvih ugovora, što je natječaj HROTE itd. Navedeno smatra da je bilo potrebno utvrditi kako bi se utvrdilo da li je trgovačko društvo VR Enbekon d.o.o. doista ostvarilo neko fantomsko pravo prvenstva i ako jest može li se ono smatrati korišću, pa makar i u najširem smislu. Također da nije dao razloge ni u čemu se sastoji šteta, radi li se o imovinskoj ili neimovinskoj šteti ili da se radi o običnoj šteti ili izmakloj koristi. Žalitelj 2. optuženik DC navodi da prvostupanjski sud nije dao relevantne i dostatne razloge zašto ne prihvaća iskaze FC i GC te zašto ne prihvaća kao vjerodostojan račun Spa&Sport resorta Sveti Martin.

21. Suprotno takvim navodima žalitelja prvostupanjski sud je jasno dao razloge za sve odlučne činjenice za koje se 1. optuženica ZC i 2.optuženik DC terete, te obrazložilo na koji način je trgovačko društvo VR Enbekon se okoristilo (toč.14.).

22. Okolnosti sa kime su sve zaključeni ugovori o otkupu električne energije te druga pitanja s tim u vezi ne predstavljaju odlučnu činjenicu, pa ih i nije trebalo utvrđivati. Prvostupanjski sud je cijenio sve izvedene dokaze, kako pojedinačno tako i u njihovoj ukupnosti za što je dao dovoljne i jasne razloge u odnosu na sve izvedene dokaze pa tako i u odnosu na iskaz FC i GC, kao i za račun na koji se poziva žalitelj. Izneseni razlozi zbog kojih je donio svoju ocjenu su dovoljni, jasni i nisu proturječni te ni u tom dijelu prvostupanjski sud nije počinio bitnu povredu odredba kaznenog postupka iz čl. 468. st. 1. t. 11. ZKP/08.

23. Nisu osnovane ni tvrdnje žalitelja 2. optuženika PC da je njemu povrijeđeno pravo na pravično suđenje time što nije proveden jedinstven postupak protiv 1. optuženice ZC kao poticatelja i 2. optuženika PC kao pomagača sa postupkom protiv JC koji je saslušan kao svjedok. Okolnost što je u ovom postupku saslušan JC kao svjedok posljedica je toga što je postupak protiv njega pravomoćno okončan. Uz to što je JC saslušan kao svjedok, prvostupanjski sud je proveo i druge dokaze na kojima je uz iskaz svjedoka JC temeljio presudu. Iskaz JC podvrgnut je kritičkoj analizi kako zasebno, tako i u odnosu na druge dokaze. Takvim postupkom suda nije počinjena bitna povreda odredba kaznenog postupka iz čl. 468. st. 2. ZKP/08 niti je povrijeđeno pravo na pravično suđenje.

24. Nastavno obrana 1. optuženice ZC i 2. optuženika PC smatra da je počinjena bitna povreda odredba kaznenog postupka time što prvostupanjski sud reproducirao iskaze ispitanih svjedoka tijekom istraživanja, a za koja nije postojala suglasnost za čitanje protivno odredbi čl. 431. ZKP/08, a što je uticalo na presudu budući su očigledno utvrđenja prvostupanjskog suda u bitnoj mjeri temeljena na tim zapisnicima. Žalitelj 1. optuženica ZC pri tom ne precizira o kojim je iskazima riječ. Žalitelj 2. optuženik DC obrazlaže kao relativno bitnu povredu odredba kaznenog postupka iz čl. 468. st. 3. ZKP/08 kako nisu pročitani uz suglasnost iskazi JC, MC, SC, TC i IC koji su dali pred ODO u Zagrebu, te se poziva i na raspravni zapisnik od 9. listopada 2024. Zbog okolnosti što su u samoj presudi citirani iskazi svjedoka iz faze istrage smatra da je na tim iskazima prvostupanjski sud temeljio presudu te da je nepravilno primijenio odredbe čl. 431. st. 1. ZKP/08.

25. Tvrdnje žalitelja 2. optuženika PC nisu osnovane. Iz raspravnog zapisnika od 9. listopada 2024. proizlazi da branitelj 2.optuženika PC nije bio suglasan sa čitanjem iskaza svjedoka JC, MC, SC, TC i IC, te da je unatoč tome prvostupanjski sud pročitao zapisnik o ispitivanju svjedoka JC od 12. veljače 2020. (list 421-423 spisa) i zapisnik od 8. siječnja 2024.; zapisnik o ispitivanju svjedoka MC od 3. ožujka 2020. (list 438-440) i zapisnika od 8. siječnja 2024.; zapisnik o ispitivanju svjedoka EC od 3. ožujka 2020. (list 441-442 spisa) i zapisnik od 8.siječnja 2024.; zapisnik o ispitivanju svjedoka TC od 8. ožujka 2020 (list 443-445 spisa) i zapisnik od 9.travnja 2024., zapisnik o ispitivanju IC od 3. ožujka 2020. (list 446-448 spisa) i zapisnik od 9. travnja 2024. Radi se o svjedocima koje je prvostupanjski sud saslušavao na glavnoj raspravi 8. siječnja 2024. i 9. travnja 2024., te su oni kontradiktorno ispitani na raspravi u nazočnosti stranaka i to pred istim predsjednikom vijeća, pa okolnost što su navedeni iskazi pročitani na raspravi 9. listopada 2024. nije protivno odredbi čl. 431. st. 1. t. 7. i t. 8. ZKP/08.

26. Prvostupanjska presuda se u konkretnom slučaju ne temelji u pretežitom dijelu na njihovim nekonfrontiranim iskazima kako to tvrde žalitelji, jer svjedoci nisu u bitnom odstupili od ranijih iskaza. Time nije povrijeđeno konfrontacijsko pravo jer je obrana imala mogućnost svjedoke ispitati na raspravi. Takvi postupanjem prvostupanjskog suda nije došlo ni do povrede odredbe čl. 431. st. 1. ZKP/08.

27. Ni žalbe 1. optuženice ZC i 2. optuženika PC podnesene zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja nisu osnovane.

28. Žalitelji 1. optuženica ZC i 2. optuženik DC smatraju da je prvostupanjski sud pogrešno utvrdio da bi JC postupao protupropisno i bio odgovoran temeljem pravomoćne presude.

29. Pravilno se prvostupanjski sud pozvao na presudu Općinskog kaznenog suda u Zagrebu poslovni broj K-1526/2017 od 30. studenog 2018. iz koje proizlazi da je JC pravomoćno osuđen zbog kaznenog djela zlouporabe položaja i ovlasti iz čl. 291. st. 1. KZ/11 te pogrešno smatraju žalitelji da bi u ovom postupku trebalo utvrđivati činjenice suprotno pravno utvrđenim činjenicama, a vezanu uz radnje JC. JC je kao počinitelj pravomoćno osuđen u drugom postupku pa u ovom postupku nije moguće utvrđivati njegovu kaznenu odgovornost na drugačiji način od onog za što je pravomoćno osuđen.

30. Prvostupanjski sud je pravilno analizirao činjenice koje se odnose na odgovornost 1.optuženice AC i 2.optuženika PC na osnovu dokaza izvedenih u ovom postupku, za što je dao jasne i neproturječne razloge.

31. Stoga pravilno prvostupanjski sud utvrđuje da je svjedok JC pravomoćno osuđen zbog kaznenog djela zlouporabe položaja i ovlasti, a tvrdnje žalitelja kako je on ovlašteno i propisno postupao nisu osnovane. Svjedok JC je u ovom postupku saslušan kao svjedok, a prvostupanjski sud je temeljem njegovog iskaza utvrdio da je on postupao na zahtjev voditeljice 1. optuženice ZC koja je od njega zatražila da prije otvaranja poštanskog ureda preuzme od 2. optuženika PC poštansku pošiljku, te da je izvan ureda od 2.optuženika PC preuzeo, a prije početka radnog vremena natječajnu dokumentaciju koju je zaprimio odmah po otvaranju šaltera u 7,00 sati, a prije zaprimanja pošiljki drugih stranaka. Radilo se o dva paketa koja su sadržavala natječajnu dokumentaciju. O značaju okolnosti kada su ti zahtjevi zaprimljeni iskazivali su i drugi saslušani svjedoci jer su prvi zaprimljeni zahtjevi imali prvenstveno. Da je upravo 1. optuženica ZC tražila od poštanskog službenika JC da zaprimi prije drugih pošiljki pošiljke koje mu je predao 2. optuženik DC prvostupanjski sud pravilno utvrđuje iz iskaza JC, ali i iskaza svjedoka MC koja je navela da su zbog toga morali krenuti ranije na posao. Valjano cijeni prvostupanjski sud da su iskazi svjedoka JC, TC i MC zaposlenika Hrvatske pošte suglasni i da se u bitnom međusobno dopunjuju. Svjedok MC potvrdila je iskaz svjedoka JC da mu je upravo 1. optuženica ZC naložila da kao operater u trgovačkog društvu Hrvatska pošta d.d. zadužen za rad sa strankama, na dan kada se zaprimala dokumentacija za natječaj Hrvatskog operatora tržišta energije d.o.o. za sklapanje ugovora o otkupu električne energije preuzme dvije pošiljke prije radnog vremena, te da ju je ona i nazvala od 7,30 sati do 8,00 sati kako bi provjerila da li je to učinio.

32. Žalitelj 1. optuženica ZC smatra da je prvostupanjski sud iz iskaza svjedoka OC pogrešno utvrdio činjenicu da bi mu 1.optuženica ZC naložila da zaprimi predmetne pošiljke. Smatra da to nije bio nalog jer da je taj zahtjev JC mogao odbiti.

33. Imajući u vidu da je 1. optuženica ZC kao voditeljica poslovnice bila hijerarhijski nadređena JC, te da je i JC naveo da je tražio da se to upiše u službene knjige, uz okolnost da je 1.optuženica ZC provjeravala da li je postupio po njezinom zahtjevu - nalogu, a o čemu su iskazivali i drugi djelatnici Hrvatske pošte, to tvrdnja žalitelja 1. optuženice ZC da njezine radnje ne predstavljaju radnje poticanja JC na zlouporabu položaja, za koje je on oglašen pravomoćno krivim nije prihvatljiva. Navod žalitelja 1. optuženice ZC da je tog dana bilo otvoreno 12 šaltera ne umanjuje značaj radnji JC niti radnji 1. optuženice ZC koja ga je poticala da zaprimi pošiljke prije drugih pošiljki mimo reda prvenstva.

34. Nisu osnovane ni tvrdnje žalitelja kako 1. optuženica ZC nije bila svjesna značaja svojih radnji, kako to tvrdi žalitelj 1. optuženica ZC imajući u vidu da je utvrđeno kako je upravo ona kao voditeljica poštanskog ureda naložila JC da dođe prije radnog vremena preuzme pošiljke od 2. optuženika PC, te da ih prve zaprimi. Da je 1. siječnja 2014. predmetna poslovnica Hrvatske pošte bila iznimno otvorena, iako nije bio radni dan. Zbog potrebe zaprimanja većeg broja pošiljki, vezano uz natječaj osiguran veći broj službenika koji će toga dana raditi, te da su drugi djelatnici Hrvatske pošte imali saznanja da se toga dana zaprima dokumentacija vezano uz natječaj HROTE o čemu su iskazivali djelatnici pošte svjedoci MC i TC, voditeljica smjene u Hrvatskoj pošti.

35. Svjedokinja TC navela da je organizirala zaposlenike koji su trebali doći raditi tog dana iako nisu trebali raditi 1.siječnja 2014. jer se očekivao veliki broj ljudi, a imali su i problem sa redomatom, zbog čega je i dijelila brojeve strankama. Već je u 6,30 sati kada je došla na posao bila gužva na ulazu, te je nakon otvaranja poštanskog ureda u 7,00 sati osobno podijelila brojeve za pristup šalterima prije nego što je u 7,00 sati primijetila da JC ima na stolu dva velika paketa za koja ga ništa nije pitala, ali je zaključila da se radi o paketima koje joj je prethodno spomenula SC koju je mijenjala.

36. Žalitelji 1. optuženica ZC i 2. optuženik DC ukazuju kako je prvostupanjski sud dao pogrešan značaj vremenu zaprimanja pošiljka. Osporavaju njegov značaj za ostvarenje prava prvenstva pri zaključenju ugovora o otkupu električne energije. Ističu da je za sklapanje ugovora bilo potrebno da stranka ispuni druge kriterije u naknadnim fazama. Osporavaju i utvrđenje prvostupanjskog suda da se radilo o natječaju hrvatskog operatera HROTE za sklapanje ugovora o otkupu električne energije. Smatraju da postupanjem JC i zaprimanjem mimo reda zaprimanja nikome nije nastala šteta.

37. Takve tvrdnje žalitelja nisu osnovane. Prvostupanjski sud je pravilno utvrdio da je vrlo bitan trenutak predaje zahtjeva jer je određeno da prvenstveno za ulazak u kvotu i sklapanje ugovora o otkupu električne energije po povoljnijim uvjetima, među zahtjevima koji ispunjavaju uvjete imaju oni koji su prvi zaprimljeni na pošti. Imajući u vidu da su ranije zaprimljeni zahtjevi koji su ispunjavali tražene uvjete imali pravo prvenstva to osnovano utvrđuje prvostupanjski sud da je vrijeme zaprimanja pošiljke u Hrvatskoj pošti bilo bitno jer je osigurano i pravo prvenstva trgovačkog društva VR Enbekon d.o.o., pred trgovačkim društvom "PVI" d.o.o. Pri tom valjano utvrđuje temeljem iskaza svjedoka IC direktora trgovačkog društva "PVI" d.o.o. čije se društvo javljalo na natječaj Hrvatskog operatora tržišta energija HROTE da su prema uvjetima natječaja oni koji su prvi predali dokumentaciju dobivali povlaštenu cijenu i ulazili u kvotu, a zbog čega je i čekao red pred poštom, kako bi predao zahtjev te je dobio redni broj 1. Po završetku natječaja je saznao da nije ušao u kvotu i da je prije njega predano više zahtjeva iako je on imao dokaz da je prvi ušao u poštu jer je imao prvi broj.

38. Stoga pravilno utvrđuje prvostupanjski sud da je trgovačko društvo VR Enbekon d.o.o. nepripadno osigurano pravo prvenstva zaključenja ugovora o otkupu električne energije s Hrvatskim operaterom tržišta energije d.o.o. na štetu trgovačkog društva "PVI" d.o.o.. Pravilno je utvrdio da je 1. optuženica NC postupala sa izravnom namjerom, da je bila svjesna da se 1. siječnja 2014. zaprima dokumentacija za natječaj HROTE, da je vrijeme zaprimanja pošiljke bitno i da ranije zaprimljeni zahtjevi imaju pravo prvenstvena, te je JC naložila zaprimanje pošiljke prije drugih pošiljki, te da je postupala upravo s tim ciljem. Time je potakla JC kao odgovornu osobu zaduženu za zaprimanje pošiljki da iskoristi svoj položaj i time pribavi drugoj osobi imovinsku korist, a pri čemu je djelo počinila s izravnom namjerom.

39. Pravilno je u radnjama 1. optuženice ZC prvostupanjski sud utvrdio sve subjektivne i objektivne elemente kaznenog djela poticanja na zloupotrebu položaja i ovlasti iz čl. 291. st. 1. u svezi s čl. 37. KZ/11.

40. Žalitelj 2. optuženik DC dovodi u pitanje način ocjene izvedenih dokaza, a vezano uz spornu činjenicu da je upravo 2. optuženik DC predao spornu pošiljku JC. Smatra da iskaz JC kao ni zapisnik o prepoznavanju nemaju dovoljan stupanj uvjerljivosti. Tako ističe da se 2.optuženik DC i JC nisu poznavali, da je 2. optuženika UC vidio JC prvi puta dana 1. siječnja 2014. na parkiralištu, svega nekoliko sekundi, da je u 6,45 sati mrak, te da je sve to uticalo na mogućnost njegova opažanja. Također ističe da i sjećanje zbog okolnosti što je proteklo šest i pol godina od događaja je kod JC izblijedjelo te da nije mogao sa 100% sigurnošću zapamtiti izgled osobe koja mu je dala paket. Nasuprot ovako objektivno manjkavom dokazu prvostupanjski sud da ne prihvaća iskaze svjedoka GC, ŠC, RC i FC, te račun toplica Sveti Martin, a koji govore u prilog obrane 2. optuženika PC da je u inkriminiranom periodu bio u navedenim toplicama na dočeku Nove Godine.

41. Iako je prepoznavanje provedeno više godina nakon navedenog događaja, te neovisno o uvjetima opažanja navedeni dokaz nije obezvrijeđen. Svjedok JC je u iskazu naveo ime 2.optuženika PC kao osobe za koju mu je 1.optuženica ZC rekla da od njega treba primiti predmetnu pošiljku te istu prvu zavesti. Iskazao je da mu se upravo tim imenom 2. optuženik DC predstavio. O načinu zaprimanja pošiljke iskazivali su drugi svjedoci djelatnici pošte, te je čak postojala zabilješka u službenim knjigama, a zapisnik o prepoznavanju je u suglasnosti s iskazom JC koji je u ovom predmetu višekratno iskazivao, te je protiv njega vođen kazneni postupak upravo zbog ovih radnji. Imajući u vidu da je on tražio da se u službene knjige upiše da će zaprimiti izvan pošte u 6,45 sati pošiljku što je od njega tražila 1. optuženica ZC, te imajući u vidu da je i svjedok JC naveo da je 2.optuženika PC naknadno vidio i u osvijetljenim prostorima pošte to primjedbe žalitelja vezano uz način opažanja svjedoka nisu osnovane.

42. Uz to svjedok JC u iskazu ne samo što je naveo da mu se 2.optuženik DC predstavio imenom i prezimenom, koje mu je prethodno rekla 1. optuženica ZC, već je opisao njegov izgled navodeći da se radilo o muškarcu starosti 40-tak godina, tamnije kose, srednje građe, te da je taj muškarac iz prtljažnika izvadio dva velika paketa.

43. Imajući u vidu da je svjedok JC već u prvom iskazu neposredno nakon događaja naznačio ime i prezime 2. optuženika PC, da je protiv JC proveden kazneni postupak u kojem je on pravomoćno osuđen, te da nije imao motiva neistinito teretiti 2.optuženika PC (a za razliku od svjedoka na koje se poziva žalitelj 2. optuženik DC) to tvrdnje žalitelja da je prvostupanjski sud pogrešno utvrdio činjenice temeljem iskaza JC nisu osnovane. Svjedok JC je u ovom postupku višekratno svjedočio te pojasnio da se zanimao i na internetu tko je ta osoba zbog kojeg se protiv njega vodi kazneni postupak i zbog kojeg se našao u nezavidnoj situaciji. Stoga nisu osnovane tvrdnje žalitelja da bi prvostupanjski sud pogrešno utvrdio činjenicu da je upravo 2.optuženik DC predao natječajnu dokumentaciju trgovačkog društva VR Enbekon d.o.o. JC. Njegovo je ime svjedoku JC navela 1. optuženica ZC kao ime osobe koja treba donijeti pošiljku, a obzirom na značaj pošiljke i posljedice koje su potom prouzročene za JC koji je i kazneno odgovarao zbog navedenog, kao i značaj same pošiljke za 2. optuženika PC, te značaja vremena njezina zaprimanja za 2. optuženika PC upućuje na pravilnost zaključka prvostupanjskog suda i način ocjene izvedenih dokaza na kojima prvostupanjski sud temelji svoju odluku.

44. Žalitelj 2. optuženik DC nastavno žalbom nastoji ukazati na nepravilnost ocjene izvedenih dokaza koje prvostupanjski sud ne prihvaća. Žalitelj smatra da je prvostupanjski sud pogrešno cijenio iskaz svjedoka ŠC poslovnog partnera 2. optuženika PC iz čijeg iskaza proizlazi da je on bio taj koji je sve organizirao u svezi predaje spornih paketa, koje je na kraju poštanskom službeniku fizički predao RC. Žalitelj smatra da pozivanje na ime PC proizlazi iz okolnosti što je ŠC naveo da je njegov otac intervenirao u Hrvatskoj pošti i najavio da će pošiljke donijeti osoba po imenu DC. Predmetni svjedok da je iskazao kako je 2. optuženik DC nije sudjelovao u predaji spornih pošiljki budući je bio na dočeku Nove Godine u Toplicama Sveti Martin. U žalbi 2. optuženik ističe da je i RC potvrdio navode ŠC da je on taj koji je predao sporne pošiljke poštanskom službeniku. Takav iskaz žalitelj 2. optuženik DC cijeni od značaja jer RC priznaje da je taj koji je kontaktirao poštanskog službenika te žalitelj navodi kako bi bilo nelogično da on neistinito preuzme odgovornost za preuzimanje radnje na sebe za koji se vodi postupak protiv 2. optuženika PC kada ih ne bi u stvarnosti on poduzeo. Stoga iako je JC prepoznao 2. optuženika PC kao osobu koja mu je predala spornu pošiljku navedeno prepoznavanje ne samo zbog nedostatka koje samo po sebi ima već i zbog iskaza svjedoka GC, ŠC, RC i FC i računa Toplica Sveti Martin da dovodi u pitanje vjerodostojnost dokaza na kojima prvostupanjski sud temelji presudu.

45. Žalitelj 2. optuženik DC smatra da je prvostupanjski sud pogrešno cijenio i utvrdio kako iskazi ŠC i RC nisu suglasni. Žalitelj smatra da su oni suglasni jer obojica navode da su ŠC i RC najprije išli u Beograd, a zatim da je RC sam išao u Zagreb. Nesuglasice u njihovim iskazima da se odnose na neodlučne činjenice koje se razumno mogu pripisati proteku više od 10 godina od samog događaja. Smatra da ni prvostupanjski sud uopće nije razumio iskaze ŠC i RC jer da u toč.23 obrazloženja navodi da u situaciji kada je nedvojbeno poduzeto niz radnji po iskazima svjedoka RC i ŠC kako bi trgovačko društvo VR Enbekon d.o.o. osiguralo prvenstveno u sklapanju ugovora te isti putovali čak u Beograd, a u Zagrebu angažirali dvije osobe da čekaju pred poštom, ne prihvaća iskaz svjedoka RC vjerodostojnim u dijelu da je on išao predati pošiljke nekoj osobi za koju ni ne zna tko je, a ima samo njezin broj telefona pa postoji mogućnost da se ta osoba i ne pojavi. Žalitelj ističe kako je ŠC vrlo detaljno u svom iskazu objasnio zašto su on i RC i još jedna osoba otišli u Beograd predati predmetnu dokumentaciju. Obzirom su dokumentaciju htjeli predati točno u 00,00 sati 1. siječnja 2014. a kada niti jedna pošta u Hrvatskoj nije radila, te da su za svaki slučaj angažirali još i dvije osobe da čekaju otvaranje pošte u Branimirovoj u 7,00 sati. Svjedok ŠC da je iskazu naveo da je kada im predaja pošiljke u Beogradu nije uspjela da im je alternativna opcija predaje u Zagrebu u Branimirovoj postala jedina opcija zbog čega je RC odlučio otići u Zagreb i sam predati pošiljku kako bi bio siguran da su one doista predane. U tom trenutku da je to bila jedina opcija koje su njemu i ŠC ostale na raspolaganju.

46. Takvi navodi žalitelja 2. optuženika PC nisu osnovani. Prvostupanjski sud je dao valjane razlog zbog čega ne prihvaća iskaze svjedoka RC i ŠC. Vezano uz sporne činjenice predaje paketa ti su iskazi u suprotnosti s iskazom svjedoka JC i zapisnika o prepoznavanju. Imajući u vidu da svjedok JC je već pravomoćno osuđen te nema razloga neosnovano teretiti 1. optuženicu ZC i 2. optuženika PC to valjano sud cijeni njegov iskaz. kao i iskaze drugih nezainteresiranih poštanskih djelatnika. Uz to cijeni i razlike u iskazima svjedoka RC i ŠC koji su nastojali iscrpno opisati svoj angažman u predmetnom poslu te pod toč.23. obrazloženja prvostupanjski sud daje razloge za to. Svjedok ŠC opisuje kako su u Zagrebu angažirane dvije osobe koje su čekale ispred pošte kako bi predale dva paketa za predmetni natječaj i koje su dobile broj telefona od poštanskog službenika, kojeg su trebale kontaktirati telefonom pola sata prije nego što će biti otvorena pošta. Da je RC bio upućen da se nađe sa ove dvije osobe i da bude sa njima kada se to bude predavalo, te da je dobio nalog da plati angažirane osobe. Suprotno proizlazi iz iskaza svjedoka RC koji navodi da je on sam predao pošiljku, a da je dvjema osobama rekao da one ne moraju čekati jer da će on obaviti predaju te da ih nije platio. Uz to je svjedok RC naveo da mu je ŠC dao broj osobe od osobe kojoj će u Zagrebu predati pakete kod glavne pošte, ali da nije znao ime te osobe koju treba nazvati a čiji mu je broj dao ŠC.

47. Dodatno pri ocjeni iskaza svjedoka RC i ŠC cijeni i razlike u njihovim iskazima glede broja paketa koji su predani jer RC navodi da se radilo o tri paketa, a ŠC navodi da se radilo o dva paketa. Radi se o jednoj dodatnoj razlici koju je prvostupanjski sud cijenio, ali ne i presudnoj za njihovu ocjenu. Iskaze navedenih svjedoka prvostupanjski sud je cijenio i u svjetlu činjenice da je ŠC partner 2. optuženika PC u trgovačkom društvu Solarni Projekti d.o.o., te poslodavac svjedoku RC, a zbog čega nalazi da su isti poslovno zainteresirani iskazivati u korist 2.optuženika PC, pa ih cijeni iskonstruiranim i bez podloge u činjeničnim utvrđenjima do kojih je prvostupanjski sud došao u postupku.

48. Svjedok RC navodi da se pri predaji pošiljke nije pozvao na ime 2. optuženika PC već na ime svjedoka ŠC rekavši da mu je ŠC dao njegov broj, navodi žalitelja kojim želi objasniti od kuda je JC znao ime 2. optuženika PC nemaju potkrijepe u iskazu RC. Pravilno je stoga utvrdio prvostupanjski sud temeljem iskaza JC da je njemu ime 2. optuženika UC rekla 1. optuženica ZC kada je zatražila da od njega treba preuzeti pošiljku, a kojim imenom 2. optuženika PC njemu predstavio.

49. Uz navedeno valjano je analizirao prvostupanjski sud i druge nedosljednosti u iskazima RC i ŠC, pa tako da iz iskaza ŠC proizlazi da ni on ne zna tko je ta osoba čiji broj telefona je dao svjedoku RC i sa kojim je navodno dogovoreno da preuzme pošiljku od RC. Prema iskazu svjedoka ŠC njegov otac je dobio kontakt od jedne osobe koja je rekla da ima kontakt sa poštanskim službenikom koji može, u pošti prije radnog vremena pošte, zaprimiti pošiljke te osnovano sud zaključuje da se radi o navodno nekoj trećoj osobi koja je imala kontakt poštanskog službenika, a čije ime svjedok nije znao.

50. Nisu osnovane niti tvrdnje žalitelja 2. optuženika PC da je prvostupanjski sud pogrešno ocijenio iskaze svjedoka supruge 2. optuženika FC, te GC svjedoka alibija koji govore u prilog obrani 2.optuženika UC da nije bio u Hrvatskoj pošti već u Toplicama Sveti Martin. Pri tom cijeni okolnost da je CC subjektivno zainteresirana za ishod postupka obzirom je 2. optuženik DC njezin suprug. Pri ocjeni iskaza svjedoka GC direktora i predsjednika uprave Toplica Sveti Martin sud je cijenio okolnost da je svjedok iskazivao po prvi puta 10 godina nakon događaja, a da je u iskazu detaljno navodio vrijeme i sat kada je sve tijekom novogodišnje noći vidio 2. optuženika PC, te da ga je u 6,00 sati vidio 1. siječnja 2014. kako izlazi iz dizala. Stoga pravilno cijeni prvostupanjski sud da se ne radi o vjerodostojnom iskazu. Obzirom na protek vremena od 10 godina te okolnost da sjećanje tijekom vremena blijedi nije za očekivati da će tako detaljno opisati kretanje 2.optuženika PC u situaciji kada svjedok u tih 10 godina nije nikada ispitan, a niti ima razloga pamtiti nevažne detalje poput izlaska 2. optuženika PC iz dizala ili učestalosti uočavanja 2. optuženika PC tijekom novogodišnje noći. Svjedok GC nije imao razloga prisjećati se kada je i gdje vidio 2. optuženika PC na novogodišnjoj noći jer nije ispitivan a ne radi se ni o značajnom događaju za tog svjedoka, a za razliku od svjedoka JC. Obzirom na okolnost poznanstva GC i 2. optuženika PC osnovano zaključuje prvostupanjski sud da takvim iskazom svjedok GC želi olakšati poziciju 2. optuženika PC. Ni priloženi račun Toplica Sveti Martin ne isključuje pravilnost zaključka prvostupanjskog suda jer isti nije dokaz da bi 2.optuženik DC kontinuirano tamo boravio, a udaljenost od Toplica Sveti Martin do Zagreba nije tolika da bi isključila mogućnost da 2. optuženik DC criminis bude na mjestu na kojem je svjedok JC naveo da mu je predao sporne pošiljke.

51. Stoga žalba 2. optuženika PC nije osnovana glede pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja.

52. Pravilno je prvostupanjski sud primijenio i materijalno pravo utvrdivši radnje 2. optuženika PC pomagačke imajući u vidu da je službenoj osobi JC pošiljku u kojoj se nalazila natječajna dokumentacije trgovačkog društva VR Enbekon d.o.o., predao izvan pošte i prije radnog vremena, a sve kako bi JC iste zaprimio prije drugih pošiljki, a u cilju osigura prava prvenstva trgovačkom društvu VR Enbekon d.o.o. pred drugim tvrtkama, da je postupao s izravnom namjerom te je valjano djelo pravno okvalificirao kao kazneno djelo pomaganja u zlouporabi položaja i ovlasti opisano i kažnjivo po čl. 291. st. 1. u svezi s čl. 38. KZ/11, kao zakona važećeg u vrijeme počinjenja kaznenog djela a obzirom da izmjene kaznenog zakona nisu povoljnije za optuženika.

53. Žalba glede odluke o kazni 1. optuženice ZC nije osnovana. Žalitelj 1. optuženica ZC ističe da je prošlo preko 11 godina od počinjenja djela, da nije nastupila šteta, a da je 1.optuženica ZC umirovljenica sa niskom mirovinom, te teško bolesna i operirana od karcinoma dojke. Prilikom odmjere sankcije prvostupanjski sud je 1. optuženici ZC cijenio da je umirovljenica kao i protek vremena od 11 godina, da je neosuđivana. Žalitelj uz žalbu nije dostavio zdravstvenu dokumentaciju vezano uz aktualno zdravstveno stanje 1. optuženice ZC dok u spisu postoji dokumentacija koja je prilagana vezano uz tražene odgode rasprave, a koja se odnosi na 2023.godinu. Narušeno zdravstveno stanje 1. optuženice ZC predstavljati olakotnu okolnost, no ono nema veći uticaj na visinu odmjerene kazne od 10 mjeseci koju je sud pravilno odmjerio i koja nije prestroga. Prvostupanjski sud je pravilno cijenio sve utvrđene olakotne okolnosti te uzeo u obzir težinu povrede zaštićenog dobra, te značaj i pogibeljnost kaznenog djela, kao i stupanj krivnje. Kazna nije previsoko odmjerena jer je ona unutar zakonskih okvira zapriječene kazne za kazneno djelo iz čl. 291. st. 1. KZ/11 od 6 mjeseci do 5 godina i to unutar donje petine navedene kazne. Uz to na izrečenu kaznu od 10 mjeseci primijenjena je uvjetna osuda s rokom provjeravanja od 3 godine pa izrečena sankcija primjerena i nije prestroga te će se njome zadovoljiti zahtjevi individualne, ali i generalne prevencije.

54. Budući da žalba podnesena zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja sadrži u sebi i žalbu glede odluke o kazni sud je prvostupanjsku presudu ispitao i glede tog žalbenog osnova u odnosu na 2. optuženika PC.

2.optuženiku PC je kao olakotno prvostupanjski sud cijenio da je zaposlen, otac dvoje maloljetne djece o kojima je dužan skrbiti, kao i neosuđivanost, te protek vremena od počinjenja kaznenog djela. Otegotnih okolnosti kod 2. optuženika PC prvostupanjski sud nije našao.

55. Prilikom odmjere sankcije prvostupanjski sud je cijenio težinu počinjenog kaznenog djela, stupanj krivnje, i težinu povređivanja zaštićenog dobra. Stupanj krivnje je kod 2. optuženika PC kao i kod 1. optuženice Z najviše razine budući je djelo počinjeno s izravnom namjerom dok pobude ne odudaraju od uobičajenih za ova kaznena djela, a cijenjena je i jačina povrede zaštićenog dobra. Imajući u vidu da je kazna od 10 mjeseci odmjerena unutar zatvorskih okvira kazne i to bliže minimumu zapriječene kazne, te da je na nju primijenjena uvjetna osuda s rokom provjeravanja od 3 godine to je ocjena ovog drugostupanjskog suda da ona nije prestroga, te da odgovara okolnostima počinjenja kaznenog djela, ali i utvrđenim olakotnim okolnostima i proteku vremena od 11 godina od počinjenja kaznenog djela, te osobi 2. optuženika PC koji nije osuđivan. Stoga će se upravo primjenom ovakve sankcije postići i zadovoljiti zahtjevi individualne i generalne prevencije.

56. U žalbi 1. optuženica ZC navodi da je visina paušalnog troška odmjerena u previsokom iznosu obzirom na njezina umirovljenička primanja od 620,00 eura i lošu materijalnu situaciju.

57. Pobijanom presudom je 1. optuženica ZC obvezana nadoknaditi trošak postupka u paušalnom iznosu od 300,00 eura. Paušalni trošak odmjeruje se u skladu sa duljinom i trajanjem postupka, te materijalnim mogućnostima optuženika. Obzirom da 1.optuženica ZC ostvaruje prihode od mirovine te imajući u vidu brojnost radnji, duljinu i složenost postupka, to visina paušalnog iznosa od 300,00 eura nije previsoko odmjerena.

58. Ispitujući presudu po službenoj dužnosti u smislu čl. 476. ZKP/08 ovaj drugostupanjski sud nije našao da bi prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz čl. 468. st. 1. t. 1., t. 5., t. 6., t. 9. - t. 11., st. 2. ZKP/08, a niti da bi na štetu optuženice bio povrijeđen kazneni zakon.

59. Slijedom izloženog, a temeljem čl. 482. ZKP/08 odlučeno je kao u izreci ove drugostupanjske presude.

U Puli-Pola 21. studenog 2025.

Predsjednica vijeća

Kristina Knežević Červar