Republika Hrvatska

Županijski sud u Splitu

Split, Gundulićeva 29a

Poslovni broj: Gž-774/2023-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Splitu po sutkinji Mariji Šimičić, na temelju nacrta prijedloga odluke koju je izradio viši sudski savjetnik Dražen Lovretić, u pravnoj stvari tužiteljice LJ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] zastupane po punomoćniku Franu Gavraniću, odvjetniku iz Odvjetničkog društva Špehar i Gavranić d.o.o., iz Zagreba, protiv tuženika TELEMACH HRVATSKA d.o.o. Zagreb, Ulica Josipa Marohnića 1, OIB: 70133616033, zastupanog po punomoćnicima odvjetnicima iz Odvjetničkog društva Vukić i partneri d.o.o., radi: isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Splitu, Stalne službe u Trogiru, poslovni broj: P-3385/2021 od 17. veljače 2023., 21. studenog 2025.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i potvrđuje se presuda Općinskog suda u Splitu, Stalne službe u Trogiru, poslovni broj: P-3385/2021 od 17. veljače 2023.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom naloženo je tuženiku da u roku od 15 dana plati tužiteljici iznos od 1.072,00 kn / 142,26 eura, zajedno sa zateznom kamatom koja se određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena, a koje teku na svaki pojedini iznos od dana dospijeća pa do isplate i to na iznos od:

-16,86 €/ 127,00 kn od 13.10.2019.g. pa do isplate,

-25,08 €/ 189,00 kn od 14.11.2019.g. pa do isplate,

-25,08 €/ 189,00 kn od 12.12.2019.g. pa do isplate,

-25,08 €/ 189,00 kn od 16.01.2020.g. pa do isplate,

-25,08€/ 189,00 kn od 15.02.2020.g. pa do isplate,

-25,08€/ 189,00 kn od 14.03.2020.g. pa do isplate. (točka I. izreke).

2. Također je tom presudom naloženo tuženiku da u roku od 15 dana naknadi tužiteljici trošak parničnog postupka u iznosu od 462,03 €/ 3.481,17 kn točka II. izreke).

3. Protiv te presude žali se tuženik zbog žalbenih razloga iz članka 353. stavka 1. točke 1. i 3. Zakona o parničnom postupku ( „Narodne novine“ br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 143/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP-a) s prijedlogom da se preinači tako da se odbije tužbeni zahtjev, podredno, da se ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje. Žalitelj potražuje i trošak za sastavljanje žalbe.

4. Odgovor na žalbu nije podnesen.

5. Žalba nije osnovana.

6. Predmet ovog spora je zahtjev tužitelja za isplatom iznosa od 142,26 eura sa zakonskom zateznom kamatom na ime ugovorene mjesečne naknade za paket usluga TV , Internet , TEL Klasik.

7. S obzirom na vrijednost predmeta spora tužbenog zahtjeva tužiteljice na isplatu iznosa od 142,26 eura, radi se o sporu male vrijednosti, u smislu odredbe članka 458. stavka 1. ZPP-a, zbog čega se pobijana presuda može pobijati samo zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz odredbe članka 354. stavka 2. ZPP-a, te zbog pogrešne primjene materijalnog prava, a sve prema odredbi članka 467. stavka 1. ZPP-a.

8. Ispitujući pobijanu presudu, sukladno članku 365. stavak 2. ZPP-a, ovaj drugostupanjski sud nije utvrdio postojanje koje bitne povrede postupka, učinjene od prvostupanjskog suda, na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, s obzirom na to da je pobijana presuda jasna, razumljiva i sadrži razloge o svim odlučnim činjenicama koji nisu proturječni ispravama u spisu.

9. Prvostupanjski sud je nakon provedenog dokaznog postupka utvrdio da je tužiteljica 27. kolovoza 2019. sklopila Ugovor o pružanju paketa usluge TV, Intel Klasik sredstvima daljinske komunikacije odnosno telefonskim putem s tuženikom, a što je utvrđeno iz iskaza tužiteljice kao stranke i saslušanog svjedoka, s time što je do tada uredno korištena usluga A1 d.o.o, a. nakon čega je uslijedio raskid ugovora s istim operaterom jer je tuženik nudio bolje uvjete i manju novčanu naknadu. Nadalje, u podnesku od 11. studenog 2022. tuženik je izvijestio sud kako je došlo do pripajanja tuženika trgovačkom društvu Telemach d.o.o. Zagreb te je u prilog toj tvrdnji dostavio rješenje Trgovačkog suda u Zagrebu Tt-22/48710-2 od 02. studenog 2022.

9.1. Iz iskaza tužiteljice i saslušanog svjedoka, kao i iz priloženih isprava prvostupanjski je sud dalje, utvrdio da je tuženik telekomunikacijske usluge tužiteljici trebao počeo pružati 10. rujna 2019. odnosno nakon što je tužiteljica prestala koristiti usluge ranijeg operatera A1 d.o.o. Isto tako, utvrđeno je od strane prvostupanjskog suda da od 10. rujna 2019. pa do pisanja zahtjeva za jednostranim raskidom ugovora od 23 rujna 2019. tužiteljica nije dobivala odnosno nije mogla ostvariti usluge sukladno Ugovoru zaključenim s tuženikom, dok se obraćala tuženiku, a za kojeg je u provedenom dokaznom postupku utvrđeno da nije proveo nikakve terenske radnje u svrhu provjere navoda tužiteljice, već je to učinio samo daljinskom provjerom.

10. S obzirom na utvrđeno činjenično stanje prvostupanjski je sud pravilno zaključio da je tuženik svoje usluge aktivirao tužiteljici 10. rujna 2019. jer prije toga tužiteljica taj ugovor koji je zaključila na daljinu s tuženikom nije mogla konzumirati iz razloga što je bila u ugovornom odnosu s drugim operaterom, a od navedenog datuma je ustanovila probleme nemogućnosti primanja usluga od strane tuženika o čemu je tuženika upozoravala i tražila otklanjanje čemu nije udovoljeno. Stoga je tužiteljica podnijela zahtjev za jednostranim raskidom ugovora bez naknade u roku od 14 dana propisanog odredbom članka 72. stavkom 1. tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" br. 41/14., 110/15., 14/19., 19/22.) i to upravo iz razloga što je tek od tog datuma tužiteljica mogla utvrditi da joj tuženik ne pruža usluge koje joj je garantirao predmetnim ugovorom.

10.1. Osim toga, kako to pravilno ističe i prvostupanjski sud, tužiteljica je imala i mogućnost jednostranog raskida ugovora prema odredbama Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" br. 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22., 145/23., 155/23. – dalje u tekstu: ZOO) i to prema članku 360. ZOO-a u svezi s člankom 362. stavkom 3 ZOO-a. Naime, u situaciji kad jedna stranka (ovdje tuženik) nije ispunila svoju ugovornu obvezu, odnosno nije isporučila uslugu telefonskog priključka, širokopojasnog pristupa Internetu te digitalne televizije a druga je strana (ovdje tužiteljica) u više navrata pozivala i upozoravala da svoje obvezu ispuni, a tuženik ni nakon toga nije ispunio niti je sporio da to nije uradio (što predstavlja činjenično stanje utvrđeno u prvostupanjskom dokaznom postupku), ispunjeni su i uvjeti za jednostrani raskid ugovora sukladno naprijed citiranim odredbama ZOO-a.

10.2. Budući da je tužiteljica platila utužene iznose od aktivizacije usluge, a koju joj uslugu tuženik nije isporučio, to ista ima pravo potraživati da joj tuženik vrati iznose koje je platila jer mu isti ne pripadaju iz svih iznesenih razloga.

11. Žalbenim navodima tuženika nije dovedena u sumnju pravilnost i zakonitost pobijane presude.

12. Presudu donesenu u postupku kojim završava spor male vrijednosti nije moguće pobijati zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, pa žalbeni navodi tužitelja istaknuti u tom pravcu nisu dopušteni.

13. Naime, u ovoj vrsti sporova je, u postupku povodom žalbe, isključeno ispitivanje pravilnosti utvrđenog činjeničnog stanja pa je ovaj sud kod odlučivanja o žalbi dužan respektirati činjenično stanje utvrđeno od strane prvostupanjskog suda, a žalbeni navodi tužitelja se uglavnom odnose na činjenično stanje te na činjenice koje je utvrdio prvostupanjski sud o tome je li tužiteljica dokazala da je u roku podnijela zahtjev za jednostranim raskidom ugovora.

14. Dakle, iz navedenog proizlazi da je zahtjev za jednostranim raskidom ugovora bez plaćanja naknade podnesen unutar zakonskog roka od 14 dana a iz kojih razloga je prvostupanjski sud osnovano prihvatio zahtjev za isplatu iznosa koji je tužiteljica platila tuženiku na ime usluge koju nije primila i kojom uplatom iznosa je neosnovano povećana imovina tuženika, a koji iznos predstavlja stjecanje bez osnove, sukladno članku 1111. ZOO-a. Stoga je pravilno postupio prvostupanjski sud kada je prihvatio tužbeni zahtjev tužiteljice i naložio tuženiku da joj isplati zatraženi iznos skupa s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom na temelju članka 1115. ZOO-a.

15. Odluka o parničnom trošku je pravilno i zakonito odmjerena, sukladno odredbama članaka 154. ZPP-a i 164. ZPP-a, s tim što je ni tuženik posebnim žalbenim navodima ne pobija.

16. Budući da nisu osnovani žalbeni razlozi tuženika, dok žalbeni razlog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja nije dopušten, te kako nisu počinjene niti bitne povrede odredbi parničnog postupka na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti u smislu članka 365. stavka 2. ZPP-a, trebalo je na temelju članka 368. stavka 1. ZPP-a, odbiti žalbu tuženika kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu.

17. Zahtjev tuženika za naknadu troškova sastavljanja žalbe nije prihvaćen jer isti nije uspio sa žalbom, sukladno odredbi članka 166. stavka 1. ZPP-a.

18. Slijedom svega navedenog, odlučeno je kao u izreci ove presude.

U Splitu 21. studenog 2025.

Sutkinja

Marija Šimičić