REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: P-1399/2025-26

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sucu tog suda Nives Šimunović kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja Gradsko stambeno komunalno gospodarstvo d.o.o. Zagreb, Savska cesta 1, OIB: 03744272526 zastupanog po punomoćniku Marku Bujiću, odvjetniku u Zagrebu, protiv tuženika DV, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], radi isplate, na glavnoj i javnoj raspravi održanoj i zaključenoj dana 13. studenog 2025. godine, u prisutnosti zamjenice punomoćnika tužitelja RV, odvjetničke vježbenice i tuženika osobno, dana 21. studenog 2025. godine,

p r e s u d i o  j e

I. Ukida se platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi Općinskog suda u Zagrebu, poslovni broj: Ovrvz-14108/99 od 06. prosinca 1999. godine.

II. Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

" Nalaže se tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 198,68 eura sa zakonskom zateznom kamatom kako slijedi:

- na iznos od 11,78 eura od dana 26. veljače 1998. godine do isplate,

- na iznos od 11,78 eura od dana 16. ožujka 1998. godine do isplate,

- na iznos od 17,51 eura od dana 18. kolovoza 1998. godine do isplate,

- na iznos od 17,51 eura od dana 25. kolovoza 1998. godine do isplate,

- na iznos od 17,51 eura od dana 25. kolovoza1998. godine do isplate,

- na iznos od 17,51 eura od dana 25. kolovoza 1998. godine do isplate,

- na iznos od 17,51 eura od dana 16. kolovoza 1998. godine do isplate,

- na iznos od 17,51 eura od dana 16. rujna 1998. godine do isplate,

- na iznos od 17,51 eura od dana 16. listopada 1998. godine do isplate,

- na iznos od 17,51 eura od dana 16. studenoga1998. godine do isplate,

- na iznos od 17,51 eura od dana 16. prosinca 1998. godine do isplate,

- na iznos od 17,51 eura od dana 16. siječnja 1999. godine do isplate, i to od dospijeća svakog navedenog iznosa do 31. prosinca 2007. godine po stopi koju određuje čl. 1. Uredbe o visini stope zatezne kamate, a od 01. siječnja 2008. godine do 31. srpnja 2015. godine po eskontnoj stopi Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za pet postotnih poena, a od 01. kolovoza 2015. godine do 31. prosinca 2022. godine za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 01. siječnja 2023. godine do 29. prosinca 2023. godine po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. godine do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na da 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine.

III. Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju trošak parničnog postupka sa zakonskom zateznom kamatom od presuđenja do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, sve u roku od 8 dana."

Obrazloženje

1. Presudom ovog suda poslovni broj P-428/22-16 od 31. listopada 2024.g. ukinut je platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi ovoga suda u dijelu u kojem je tuženiku naloženo isplatiti iznos od 252,35 eura. Istom presudom je odbijen tužbeni zahtjev kojim je tužitelj tražio od tuženika isplatu iznosa od 198,68 eura, sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dospijeća svakog pojedinog iznosa do isplate, te kojom je tužitelj tražio od tuženika naknadu parničnog troška sa zateznom kamatom tekućom od presuđenja do isplate.

2. Protiv navedene presude tužitelj je podnio pravodobnu žalbu u kojoj je naveo da je sud počinio apsolutno bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. točka 11. Zakona o parničnom postupku, jer da svojom presudom izjednačio pravnu osobu društvo DABIĆ d.o.o. i fizičku osobu DV. Tuženik navodi da u svojim dopisima nije naveo da tuženik nema dugovanja prema tužitelju, već da je naveo da društvo DABIĆ d.o.o. nema dugovanja. Predložio je preinačiti prvostupanjsku presudu, podredno ukinuti presudu i predmet vratiti na ponovno suđenje, te obvezati tuženika na naknadu parničnog troška.

3. Odlučujući o tužiteljevoj žalbi, Županijski sud u Šibeniku je uvažio žalbu i ukinuo prvostupanjsku presudu pod točkom II. izreke, te u tom dijelu vratio predmet ovome sudu na ponovno odlučivanje. U obrazloženju rješenja se navodi da je ostvarena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. točka 11. Zakona o parničnom postupku, jer su proturječni razlozi presude u odnosu na zaključak da je tuženik u dokaz svoje tvrdnje priložio očitovanje tužitelja da ima preplatu s osnova pričuve na predmetnom objektu, jer iz navedene potvrde proizlazi da na broju objekta registriranog korisnika tvrtke Dabić d.o.o. nema evidentiranog utuženog dugovanja, dakle da se ne radi o podatku koji se odnosi na tuženika kao fizičku osobu protiv kojeg je kao registriranog dužnika predmetni postupak pokrenut 1990. godine na temelju izvatka iz poslovnih knjiga, kao dužnika za dugovanja tijekom perioda 1998. godine.

4. Tijekom postupka provedeni su dokazi pregledom izvoda iz poslovnih knjiga tužitelja, knjigovodstvenog stanja i prijepisa računa.

5. U ovoj fazi postupka, kad je točka I. izreke prvostupanjske presude od 31. listopada 2024. godine pravomoćna, tužitelj tužbenim zahtjevom traži da sud naloži tuženiku da mu isplati iznos od 198,68 eura, sa zateznom kamatom tekućom od dospijeća svakog pojedinog iznosa do isplate i da mu naknadi parnični trošak sa zateznom kamatom tekućom od presuđenja do isplate.

6. Nakon provedenih dokaza i ocijene istih, sud nalazi da tužbeni zahtjev nije osnovan.

7. Prije svega se navodi da nije osnovan tuženikov prigovor zastare, jer se u ovom slučaju primjenjuje trogodišnji zastarni rok, pa ni za jednu pojedinačnu obvezu (dospijevale su tijekom 1998.g.) nije nastupila zastara, s obzirom da je prijedlog za ovrhu podnesen 29.11.1999. godine.

8. Tuženik tvrdi da nema dugovanja s osnova pričuve za poslovni prostor na adresi [adresa]. U prilog svoje tvrdnje tuženik je dostavio u spis dopis odnosno odgovor tužitelja povodom njegovog upita o tome ima li kakvih dugovanja. Iz odgovora Gradskog stambeno komunalnog gospodarstva (poslano e- mail komunikacijom 28. veljače 2022.g.) jasno proizlazi da tuženik nema dugovanja za poslovni prostor već da je evidentirana preplata u iznosu od 361,92 kn.

9. Iz knjigovodstvene kartice obveznika također proizlazi da je saldo 361,92 kn, dakle da je preplata u iznosu od 361,92 kn.

10. Na prijedlog tuženika, sud je službenim putem zatražio podatak o tome postoji li dugovanje tuženika s osnova pričuve na konkretnom objektu, te je zaprimio odgovor da na broju objekta 06777732, na Dabić d.o.o. nema evidentiranog utuženog dugovanja.

11. Tužitelj objašnjava da su se tijekom vremena mijenjali obveznici plaćanja pričuve na predmetnom objektu broj 06777732, tako da su obveznici bili: KV i DV, šifra obveznika: 5006106436205, DV, šifra obveznika: 9099993211981 i Dabić d.o.o., šifra obveznika: 9034073931589.

12. Tužitelj tvrdi da je točno da nema dugovanja koje se odnosi na obveznika plaćanja društvo Dabić d.o.o., ali da tuženik - DV ima dugovanje i to u ukupnom iznosu od 198,68 eura, sa pripadajućim zateznim kamatama.

13. Svoju tvrdnju tužitelj nije uspio dokazati u ovom postupku.

14. Naime, uz prijedlog za ovrhu dostavljen je samo izvadak iz poslovnih knjiga tužitelja, dok nisu dostavljeni računi na koje se odnosi utuženo potraživanje. Osim toga, važno je istaknuti da je sam tužitelj u podnesku od dana 12. svibnja 2022. godine, priznao da iznosi koji su naznačeni u izvatku iz poslovnih knjiga tužitelja, a samim tim i iznosi naznačeni u prijedlogu za ovrhu, nisu točni i da je tužitelj pogrešno obračunao pričuvu polazivši od pogrešne, netočne površine poslovnog prostora. Naime, predmetna nekretnina je manje površine od one na temelju koje je tužitelj izračunao dužan iznos pričuve, jer je površina predmetnog poslovnog prostora 58 m2 a ne 74 m2. Prema tome, prijedlogom za ovrhu tužitelj je tražio od tuženika da mu plati veće iznose pričuve od iznosa koje je tuženik doista u obvezi platiti s obzirom na površinu poslovnog prostora.

15. Osim toga, iako su trgovačko društvo Dabić d.o.o. kao pravna osoba i DV kao fizička osoba, posve različiti pravni subjekti, ipak su povezani jer je DV većinski vlasnik i prokurist trgovačkog društva Dabić d.o.o.

16. Odlučujući o osnovanosti tužbenog zahtjeva, sud je uzeo u obzir sve navedene okolnosti, prije svega, da tužitelj nije priložio račune temeljem kojih traži isplatu od tuženika, a za koje tvrdi da su neplaćeni, na činjenicu da su u izvatku iz poslovnih knjiga naznačeni pogrešni iznosi dužne pričuve koja je obračunata prema pogrešnoj površini poslovnog prostora, na nejasnoću oko toga da na predmetnom poslovnom prostoru postoji preplata u iznosu od 361,92 kn, za koju tužitelj tvrdi da se odnosi na Dabić d.o.o., pa se postavlja pitanje prebijanja iznosa preplate s eventualnim dugom suvlasnika i prokurista DV, kao i činjenicu izrazito dugog proteka vremena, radi kojeg se ne može očekivati ni zahtijevati od tuženika da posjeduje dokaz da je platio utuženo potraživanje. Kao što je već navedeno, tuženik tvrdi da je platio utužene iznose i ističe da je problem u poslovanju tužitelja koji nije redovno knjižio i usklađivao dugovanja.

17. Odredba čl. 219. st. 1. Zakona o parničnom postupku, propisuje da je svaka stranka dužna iznijeti činjenice i predložiti dokaze na kojima temelji svoj zahtjev ili kojim pobija navode i dokaze protivnika. Odredba čl. 221. a istog zakona, propisuje da ako sud na temelju izvedenih dokaza (članak 8.) ne može sa sigurnošću utvrditi neku činjenicu, o postojanju činjenice zaključiti će primjenom pravila o teretu dokazivanja.

18. Cijeneći sve navedeno, a uz primjenu odredbe čl. 219. st. 1. i 221. a Zakona o parničnom postupku, koja propisuje pravila o teretu dokazivanja, sud u ovom postupku nalazi da tužitelj nije dokazao postojanje i visinu tužbenog zahtjeva.

19. Stoga je tužbeni zahtjev odbijen kao neosnovan i ukinut platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi Općinskog suda u Zagrebu, poslovni broj: Ovrvz-14108/99 od 06. prosinca 1999. godine.

20. Slijedom izloženog, valjalo je odlučiti kao u izreci presude.

U Zagrebu, dana 21. studenog 2025. godine

Sutkinja

Nives Šimunović

POUKA O PRAVNOM LIJEKU

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od objave presude. Žalba se podnosi putem ovoga suda u 4 istovjetna primjerka, a o žalbi odlučuje županijski sud. Presuda se ne može pobijati radi pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.

DNA:

- punomoćniku tužitelja

- tuženiku