Poslovni broj: 9 Kžzd-235/2022-6

 

 

                                                                                        Poslovni broj: 9 Kžzd-235/2022-6

 

 

U  I M E  R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

 

P R E S U D A

 

 

Županijski sud u Zagrebu, kao drugostupanjski sud, u vijeću za mladež sastavljenom od sudaca za mladež Jasne Smiljanić, kao predsjednice vijeća te Marijana Garca i Gordane Mihele Grahovac, kao članova vijeća, uz sudjelovanje zapisničarke Gordane Banušić, u kaznenom predmetu protiv optuženog M. D., zbog kaznenog djela protiv spolne slobode – spolnim uznemiravanjem iz članka 156. stavka 1. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj: 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17., 118/18., 126/19. i 84/21. – dalje u tekstu: KZ/11.), odlučujući o žalbi državnog odvjetnika podnesene protiv presude Općinskog suda u Bjelovaru, broj: Kzd-11/2020 od 7. srpnja 2022., u javnoj sjednici vijeća održanoj 10. listopada 2023.,

 

 

p r e s u d i o   j e

 

 

Žalba državnog odvjetnika odbija se kao neosnovana i potvrđuje prvostupanjska presuda. 

                           

 

Obrazloženje

 

 

1. Pobijanom presudom Općinskog suda u Bjelovaru, broj: Kzd-11/2020 od 7. srpnja 2022., na temelju članka 453. točka 3. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj: 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. – odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17. i 126/19. -  dalje u tekstu: ZKP/08.) optuženi M. D. oslobođen je optužbe da bi počinio četiri kaznena djela protiv spolne slobode – spolnim uznemiravanjem iz članka 156. stavka 1. KZ/11., činjenično i pravno opisano u izreci pobijane presude.

 

 

 

 

2. Na temelju članka 149. ZKP/08., troškovi kaznenog postupka iz članka 145. stavka 2. točka 1. do 5. ZKP/08., te nužni izdaci optuženika i nužni izdaci i nagrada branitelja padaju na teret proračunskih sredstava.

 

3. Žalbu protiv presude pravodobno je podnio državni odvjetnik, zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja s prijedlogom da se pobijana presuda ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

 

4. Odgovor na žalbu podnio je optuženi M. D. po braniteljici J. P., odvjetnici iz Z., braniteljici M. Đ., odvjetnici iz Z. i po branitelju G. V., odvjetniku iz Z. s prijedlogom da se žalba državnog odvjetnika odbije kao neosnovana i potvrdi prvostupanjska presuda, te da se obavijesti o održavanju sjednice vijeća drugostupanjskog suda.

 

5. Županijsko državno odvjetništvo u Zagrebu vratilo je predmet na daljnji postupak (članak 474. stavka 1. ZKP/08.)

 

6. Na sjednicu vijeća pristupili su optuženi M. D. i njegova braniteljica J. P. odvjetnica iz Z., dok nije pristupio uredno pozvani državni odvjetnik pa je vijeće odlučilo održati sjednicu u njegovoj odsutnosti.

 

7. Žalba nije osnovana.

 

8. Nije u pravu državni odvjetnik kada u žalbi tvrdi da je prvostupanjski sud pogrešno utvrdio činjenično stanje. 

 

9. U okviru rečene žalbene osnove, državni odvjetnik ne iznosi ništa novog što nije bilo predmet analizi i ocjene od strane prvostupanjskog suda, već samo na svoj subjektivan način polemizira s razlozima pobijane presude, naglašavajući da je iz pogrešne ocjene izvedenih dokaza, izveo pogrešan zaključak da nije dokazano da je optuženik počinio četiri kaznena djela iz članaka 156. stavka 1. KZ/11. Tako posebno ukazuje da su (oštećene) učenice A. Š., K. G., E. M. te I. B., iskazivale da ih je optuženik prilikom ispitivanja i pregledavanja domaćih zadaća, gledao i svoj pogled zadržavao na njihovim intimnim dijelovima tijela (na spolnim organima, grudima i stražnjicama), koji pogledi su kod njih izazivali neugodu i sram, pri čemu njihove iskaze podupiru i iskazi svjedoka po čuvenju A. H., L. R., G. J. R. i J. B., uslijed čega smatra da nema nikakve dvojbe o tome da je optuženik počinio istaknuta kaznena djela.

 

9.1. Nasuprot tim žalbenim prigovorima, prvostupanjski sud je pozorno ocijenio iskaze (svih) ispitanih svjedoka, kako pojedinačno, tako i u međusobnoj povezanosti, koje iskaze je konfrontirao s iskazom optuženika, koji je osporio počinjenje kaznenih djela, koja mu se stavljaju na teret, pa je iz pravilno utvrđenog činjeničnog stanja izveo jedino mogući i ispravan zaključak da nije dokazano da je počinio kazneno djelo iz članka 156. stavka 1. KZ/11., iz kojih razloga je osnovano na temelju članka

453. točke 3. ZKP/08., oslobođen optužbe.

 

 

 

 

 

 

 

9.2. Naime, dovođenjem u vezu iskaza navedenih (oštećenica) učenica s  prihvaćenim iskazima svjedoka K. S., E. Z., K. K., K. I., M. S., V. K., V. K., L. R. i L. Đ., koji su svi zajedno išli u školi, u isti razred, koje su iskazale da se optuženik kod pregleda bilježnica i usmenog odgovaranja prema svim učenicima ponašao normalno i primjereno, kao i prema oštećenicama, a i sam način njegova postupanja i ophođenja, nije se razlikovao od drugih profesora i djelatnika škole, kao jedini objektivni zaključak kako ga je formirao i prvostupanjski sud ostaje da se ne može sa sigurnošću zaključiti da je optuženik počinio inkriminirana kaznena djela. Na takav zaključak prvostupanjskog suda, ukazuju i iskazi svjedoka L. R., S. I., N. K., L. Đ., D. Z. i E. Z., koji kao profesori i djelatnice srednje škole u svemu potkrepljuju iskaz optuženika, ali i iskaze već spomenutih učenica, i da navedeni svjedoci nisu imali razloga iskazivati i govoriti drugačije od onog što su vidjeli i znali, a na koje iskaze stranke tijekom kaznenog postupka nisu imali bilo kakve primjedbe. Na tako iznesen i pravilan zaključak prvostupanjskog suda, protivan žalbenim navodima, ne utječu iskazi svjedoka po čuvenju J. B., A. H., L. R. i G. J. R., koje iskaze je prvostupanjski sud kritički ocijenio i razmotrio u okviru životne logike i konstelacije svih iskaza oštećenica i ostalih izvedenih dokaza.

 

9.3. Nadalje, kada se u kontekstu provedenog dokaznog postupka, razmotre žalbeni razlozi i razlozi koje je za utvrđenje odlučnih činjenica dao prvostupanjski sud u odnosu na kaznena djela koja se optuženiku stavljaju na teret, onda nema nikakve dvojbe da se žalbenim razlozima ne dovodi u pitanje pravilnost zaključka prvostupanjskog suda, jer iskazi oštećenica suprotstavljeni spomenutim iskazima svjedoka, nemaju dostatnu kvalitetu i pouzdanost za siguran zaključak o dokazanosti kaznenih djela.

 

9.4. Stoga je prvostupanjski sud opravdano prihvatio obranu optuženika, koja obrana je u svim bitnim dijelovima potkrijepljena od strane iskaza spomenutih učenica, koje su išle u isti razred s oštećenicama, koje govore o tome da je optuženik u inkriminirano vrijeme postupao primjereno prema svim učenicama, kojim iskazima kao očevidcima događaja potvrdili njegovu obranu, kojom je porekao počinjenje kaznenih djela.

 

9.5. Žalbeni navodi državnog odvjetnika svode se na iznošenje vlastite ocjene izvedenih dokaz, koja je zadržana za sud, zbog čega drugostupanjski sud ne nalazi potrebnim za daljnje očitovanje na taj dio žalbe.

 

9.6. Iz navedenih razloga nije osnovana žalba državnog odvjetnika zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, jer je prvostupanjski sud sve odlučne činjenice u ovom postupku pravilno utvrdio, a za što je dao valjane i argumentirane razloge, koje u cijelosti prihvaća i ovaj sud, na koje se zbog nepotrebnog ponavljanja upućuje žalitelj.

 

10. Kako nisu utvrđene povrede zakona, na koje ova sud pazi po službenoj dužnosti

 

 

 

u smislu članka 476. stavka 1. i 2. ZKP/08., trebalo je žalbu žalba državnog odvjetnika na temelju članka 482. ZKP/08., odbiti kao neosnovanu i odlučiti kao u izreci ove presude.

 

                                        

 

U Zagrebu 10. listopada 2023.

 

 

 

          Predsjednica vijeća:

 

                                                                                                                          Jasna Smiljanić, v. r.