Republika Hrvatska

Općinski sud u Splitu

Gundulićeva 27, Split

Poslovni broj: P-3392/2024-16

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu, po sutkinji Ivani Jukić, u pravnoj stvari tužiteljice VG iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnik Jure Grbavac, odvjetnik u Splitu, protiv tuženika ČG iz [adresa], 21682 Stade, OIB: [osobni identifikacijski broj], kojega zastupa punomoćnik Vjekoslav Boban, odvjetnik u Splitu, radi utvrđenja prava vlasništva, nakon održane glavne rasprave zaključene dana 13. listopada 2025., u nazočnosti zamjenika punomoćnika tužiteljice VGB te punomoćnika tuženika Vjekoslava Bobana, na ročištu za objavu presude, dana 21. studenoga 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Utvrđuje se da je tužiteljica vlasnica za cijelo realno određenog dijela nekretnine upisane u zemljišnim knjigama Općinskog suda Split, Stalna služba Omiš, k. o. [katastarska općina], zk. ul. [broj ZK uloška], označene kao čes.zem. 3451/1, i to baš realnog dijela koji je u nalazu i mišljenju sudskog vještaka za geodeziju i hidrografiju Tomislava Čipčića od 26. rujna 2022. (koji je sastavni dio ove presude) označen slovima A B C D E A, površine 68 m², a koji odgovara tijelu E (omeđeno slovima L-M-B2-C2-L, površine 68 m²) na geodetskoj skici izmjere stvarnog stanja dipl.ing.geo. SG, Razmjer d.o.o, od 04. listopada.2021.godine (koja je sastavni dio ove presude).

II. Ovlaštena je tužiteljica na temelju ove presude zatražiti provođenje postupaka pred nadležnim tijelima radi parcelacije predmetne nekretnine označene kao čes.zem. 3451/1, upisane u zk. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], na način da se iz iste, temeljem geodetskog elaborata odvoji fizički i geometrijski točno određeni realni dio pobliže označen točkom I. ove presude, kao što se ovlašćuje i na provedbu navedenog geodetskog elaborata u katastru i zemljišnoj knjizi, a što je sve tuženik dužan trpjeti i dozvoliti, pa ova presuda zamjenjuje svaku daljnju njegovu suglasnost, a tužitelj se ovlašćuje da temeljem ove presude i prijavnih listova na osnovu kojih će se provesti prethodno navedeni geodetski elaborat, u zemljišnim knjigama izvrše uknjižbu prava vlasništva na novoformiranom dijelu čestice nastalom tim prijavnim listom, na svoje ime za cijelo, uz istodobno brisanje sa imena tuženika za cijelo.

III. Nalaže se tuženiku ČG, OIB: [osobni identifikacijski broj], da u roku od 15 dana isplati tužiteljici VG, OIB: [osobni identifikacijski broj], na ime troškova ovog parničnog postupka iznos od 8.387,67 eura sa zateznom kamatom koja teče od 21. studenoga 2025., kao dana presuđenja, do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.

Obrazloženje

1. U tužbi podnesenoj ovom sudu dana 11. listopada 2021. navodi se u bitnome da tužitelji očekuju tuženikovo priznanje tužbenog zahtjeva u cijelosti, jer da je tuženiku poznato stvarno stanje posjeda i vlasništvo nekretnine koja je predmet spora još od početka osamdesetih godina prošlog stoljeća, pa neovisno o tome što se naknadno (2009.), uknjižio kao njezin vlasnik cijelo, da su mu sve činjenice navedene u tužbi poznate i da bi trebale biti nesporne. Zemljišnoknjižna čestica 3451/1 (kojoj odgovara kat. čest. [katastarska čestica]), K. O. [katastarska općina], površine 920 m2, Općinski sud Omiš, da je uknjižena kao vlasništvo tuženika, DG za cijelo, iako su određeni dijelovi te čestice isključivo vlasništvo tužitelja , dok na drugima imaju pravo služnosti ili suvlasnička prava. Da ta ista čestica, na kojoj je tuženik upisan kao vlasnik za cijelo, u naravi predstavlja zajednički put i dijelove objekata, (kuća, skala, parkirališta, bazena i sl.) i dvorišta drugih osoba, jedna od kojih je i tužitelj, najbolje pokazuje slika slikana iz zraka, koja je priložena uz tužbu.

1.2. Na geodetskoj skici dipl.ing.geod. RG d.o.o., od dana 4. listopada 2021., da su prikazani realni, posebno drugim slovima označeni dijelovi sporne nekretnine za koje se točno zna kojim fizičkim osobama pripadaju, s tim da je dio označen slovom E i točkama B2-C2-L-M-B2 površine 68 m2, isključivo vlasništvo tužitelja, i predmet ovog spora. Dana 4.svibnja 1982. da je tužitelj sa tada upisanim zk vlasnicima i posjednicima – CG i obitelji, kao prodavateljima zaključio ugovor o kupoprodaji kojim je stekao dio tadašnje čestice 3451/1 u površini od 380 m2, kojeg je potom parcelacijom odvojio u posebnu česticu – 3451/11 (kat: 4905/6) i na njoj sagradio kuću. Navedena nekretnina da nije predmet ovog spora s obzirom da su tužitelji uknjiženi kao vlasnici iste.

1.3. Nedugo nakon opisane kupnje zemljišta za izgradnju kuće, dana 10.travnja 1983., tužitelji da sa istim prodavateljima zaključuju novi ugovor – kojim kupuju obližnji realni dio koji se nalazi na današnjoj čestici 3451/1, a koji dio je ugovorom i priloženom mu skicom označen slovom "D" u površini od 50 m2. Dakle, da je tužitelj od tadašnjih vlasnika, obitelji CG , u dva odvojena ugovora kupio zk česticu 3451/11 (kat. čest. [katastarska čestica]) na kojoj je sagradio kuću, te dio današnje čestice 3451/1, koji je na dostavljenoj skici označen slovom "D", površine 50 m2, a koji u naravi predstavlja parkiralište tužiteljeve kuće.

1.4. Nadalje, tužitelji da su naknadno, od susjeda LG, kupili dodatnu kvadraturu susjednog zemljišta, na dostavljenoj skici označenoj slovom "E" , pa da zato njihov realni dio danas ima 68 m2, a ne 50 m2. Upravo taj dio koji je na priloženoj, staroj skici označen slovom "D" , proširen sa naknadno kupljenih 18 m2, da predstavlja predmet ovog spora te da je taj dio na novoj geodetskoj skici Razmjer d.o.o. označen slovom E, i točkama B2-C2-L-M-B2, površine 68 m2.

1.5. Iz predmetne skice da nedvojbeno proizlazi da se tužiteljevo parkiralište (lik "E" sa skice) nalazi na današnjoj čestici 3451/1, K. O. [katastarska općina], na kojoj je tuženik upisan kao vlasnik. Otprilike u isto vrijeme kada su tužitelji kupili zemljište na kojemu su sagradili obiteljsku kuću sa pomoćnim objektima, početkom osamdesetih godina, da i tuženik kupuje susjednu parcelu (dakle da je upoznat sa stanjem na terenu). Narednih 38 godina tužiteljima nitko nije osporavao njihova stvarna prava nad spornim dijelom nekretnine te da tužitelji od dana kupnje posjeduju sporni dio čestice 3451/1, koji je predmet spora, kao vlasnici i kvalificirani posjednici, u kontinuiranom, nikad osporavanom slijedu. Pritom da su tužitelji pravnu osnovnu stjecanja prava vlasništva ostvarili opisanim ugovorom o kupoprodaji, no kako isti nije bio podoban za uknjižbu na spornom dijelu, to da on predstavlja pravnu osnovu zakonitog, poštenog i istinitog posjeda tužitelja kroz sve te godine – dakle ugovor da predstavlja osnovu dosjedanja u smislu članka 159. ZV, odnosno u ovom slučaju članka 28. – 30. Zakona o osnovnim vlasničkim odnosima. Godine 2021., potaknuti prijetnjama tuženika u pogledu zajedničkog puta, tužitelji da po prvi put saznaju da stvarno stanje ne odgovara pravnome te da se tuženik knjižio kao suvlasnik na njihovom dijelu zemljišta i to temeljem presude zbog ogluhe naslovnog suda., podnoseći tužbu protiv knjižnih vlasnika čestice 3451/1, ujedno i osoba koje su prodale tužitelju ovu nekretninu – obitelji CG. Tuženik da je od istih osoba pribavio i tabularno očitovanje, koje da su mu ovi izdali očigledno nesvjesni o kojem realnom dijelu zemlje se radi.

1.6. No, da je cijeli taj postupak kao i sama uknjižba proveden u zabludi svih bitnih dionika, da svjedoči ovjerena Izjava CG od 31.kolovoza 2021., koja se, zajedno sa izjavama drugih prodavatelja, prilaže uz tužbu te u kojoj Izjavi svi članovi obitelji CG potvrđuju navode tužbe. Tuženik da se ne može pozivati na povjerenje u zemljišne knjige, a naročito ne na savjesnost i poštenje, jer on stanje na terenu zna od početka i točno zna kome pripada pojedini dio nekretnine. Slijedom navedenog, tužitelji su predložili sudu da nakon provedenog postupka donese presudu kojom će iste utvrditi vlasnicima za ½ idealnog dijela, za cijelo realno određenog dijela nekretnine upisane u zemljišnim knjigama Općinskog suda Split, Stalna služba Omiš, K. O. [katastarska općina], zk. ul. [broj ZK uloška], označene kao čest. zem. [katastarska čestica], i to baš realnog dijela koji je na geodetskoj skici izmjere stvarnog stanja dipl.ing.geo. V, Razmjer d.o.o., od dana 4.listopada 2021., označen slovom E i točkama B2-C2-L-M- B2, površine 68 m2 te ovlaštenje da pred nadležnim tijelima zatraže parcelaciju navedene nekretnine, na način da se iz iste izdvoji fizički i geometrijski točno određeni realni dio opisane nekretnine, što da je tuženik dužan trpjeti, kao i da mu tuženik naknadi troškove postupka.

2. U odgovoru na tužbu, zaprimljenom pred ovim sudom dana 20. studenoga 2021., tuženik u bitnome navodi da u točki I tužbe tužitelji navode da je tuženik vlasnik k. č. [katastarska čestica], K. O. [katastarska općina], ali da tužitelji imaju pravo služnosti nad nekim dijelovima predmetne nekretnine, a da u petitu tužbe traži da sud utvrdi da su tužitelji vlasnici za cijelo realno određenog dijela nekretnine, a da su vlasništvo nad dijelom nekretnine i služnost nad dijelom nekretnine, dva sasvim različita pravna pojma. Tuženik da naravno, ne zna kada su točno tužitelji kupili od obitelji CG dio nekretnine oznake 3451/41, no poznato mu je da su svoj dio izdvojili u zasebnu nekretninu koja sada ima drugu katastarsku i zk oznaku, a iz tužbe da je saznao da je to bilo 4.svibnja 1982.

2.2. Drugi ugovor koji se spominje u tužbi kojim tužitelji kupuju još jedan dio č. zem. [katastarska čestica], prema riječima tužitelja, da je sklopljen 10.travnja 1983., te da tužitelji tvrde da je tuženik otprilike u isto to vrijeme kupio susjednu parcelu, a da je to "isto doba" godinu dana prije, jer da je tuženik susjednu parcelu kupio 1982. godine, ali da je kopija toga ugovora vrlo loša te da će je tuženik po potrebi priložiti na pripremnom ročištu. Ugovor za kupnju sporne nekretnine da je tuženik sklopio sa CG, prije nego što su Ugovor s CG za istu nekretninu sklopili tužitelji, i da je to razlog što su CG, ĐG, BG , KG i FG potpisali uknjižbeno očitovanje 27.studenoga 2001., i ovjerili ga pred javnim bilježnikom Radoslavom Vukovićem, a da je i to ujedno razlog zašto su priznali tužbu ČG, a da nikakva zabluda nije postojala. Prilikom ovjere potpisa i ovjere uknjižbenog očitovanja, da su bili detaljno upoznati sa onim što potpisuju , te da su kod priznavanja tužbe neodazivanjem na ročište znali što rade. Slijedom navedenog, tuženik predlaže odbiti tužbeni zahtjev, uz obvezu tužitelja da mu naknade troškove postupka.

3. Za vrijeme trajanja ovog parničnog postupka, preminuo je tužitelj pod 1) HG, slijedom čega je sud rješenjem broj P-3655/2021-28 od 12.srpnja 2024., utvrdio da je nastupio prekid postupka radi smrti tužitelja pod 1) , dok je po pravomoćnosti navedenog rješenja, rješenjem broj P-3655/2021-30 od 23. srpnja 2024. pozvao njegovu nasljednicu, tužiteljicu pod 2), na preuzimanje postupka te je isti nastavio.

4. Podneskom zaprimljenim pred ovim sudom dana 24. lipnja 2025., tužiteljica je konačno specificirala tužbeni zahtjev te je predložila sudu donošenje presude istovjetnog sadržaja kao u izreci ove presude.

5. Radi utvrđenja spornih, a za ovaj postupak odlučnih činjenica te radi pravilnog i potpunog utvrđenja činjeničnog stanja, sud je pročitao cjelokupnu dokumentaciju koja prileži spisu, i to: zk izvadak za čest. zem. [katastarska čestica], ZU 3805, i čest. zem. [katastarska čestica], ZU 2149, K. O. [katastarska općina] (list 10-11); skicu (list 12); fotografije (list 13-21); Izvod iz katastarskog plana (list 22); Izvod iz posjedovnog lista broj 574, DGU, Područni ured za katastar Split, Ispostava Omiš (list 23); Kupoprodajni ugovor (list 24-25); skicu (list 26); Izjave (list 27-37); dopis tužitelja upućen tuženiku (list 38-40); dopis tuženika upućen tužitelju (list 41); presudu zbog ogluhe Općinskog suda u Omišu broj P- 311/08 od 28. studenoga 2008. (list 51-52); identifikaciju čestica (list 53). Nadalje, izveden je dokaz saslušanjem parničnih stranaka te svjedoka CG, LG, GG, NG te uviđajem na licu mjesta uz sudjelovanje stalnog sudskog vještaka za geodeziju i hidrografiju Tomislava Čipčića, koji je izradio pisani nalaz i mišljenje, kao i dopunu istoga.

6. Nakon ocjene svakog dokaza zasebno i u njihovoj ukupnosti te na temelju rezultata cjelokupnog provedenog postupka, u skladu s člankom 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91., 91/92., 58/93., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 02/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22., 155/23.; dalje: ZPP) sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev u cijelosti osnovan.

7. Predmet spora predstavlja zahtjev tužiteljice za utvrđenjem prava vlasništva realnog dijela nekretnine upisane u zemljišnim knjigama Općinskog suda u Splitu, Stalna služba u Omišu, K. O. [katastarska općina], zk. ul. br. [broj ZK uloška], označene kao čest. zem. [katastarska čestica], i to baš realnog dijela koji je u nalazu i mišljenju sudskog vještaka za geodeziju i hidrografiju Tomislava Čipčića od 26.rujna 2022., koji je sastavni dio presude, označen slovima A B C D E A, površine 68 m2, a koji odgovara tijelu E (omeđeno slovima L-M-B2-C2-L, površine 68 m2), na geodetskoj skici izmjere stvarnog stanja dipl.ing.geo. SG, Razmjer d.o.o. od 4.listopada 2021. (koja je sastavni dio presude), uz ovlast na parcelaciju opisanog, fizički i geometrijski točno određenog navedenog dijela nekretnine te obvezu tuženika na trpljenje istoga, kao i uknjižbu prava vlasništva tužiteljice na opisanoj nekretnini za cijelo.

8. Obzirom da tužiteljica kao pravni osnov stjecanja prava vlasništva ističe dosjelost – zakonit, istinit i pošten posjed od 10. travnja 1983., kao dana zaključenja kupoprodajnog ugovora sa tadašnjim zk vlasnicima CG, KG, UG, BG, FG, čiji predmet kupoprodaje predstavlja "nekretnina označena slovom D, u površini od 50 m2", odnosno ugovorom zaključenim sa LG kojim su kupili još dodatnih 18 m2 nekretnine, a koji ugovori nisu provedeni kroz zemljišne knjige, dakle ističe nesmetani kvalificirani posjed od 1983., u konkretnom je slučaju valjalo utvrditi jesu li se ostvarile pretpostavke za stjecanje prava vlasništva dosjelošću propisane pravnim pravilima Zakona o osnovnim vlasničkopravnim odnosima (Službeni list SFRJ, broj 6/80 i 36/90 te Narodne novine, broj 53/91., dalje: ZOVO), koji se primjenjivao od 1. rujna 1980. te po sada važećim odredbama Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“, broj: 91/96., 68/98., 137/99., 22/00., 73/00., 129/00., 114/01., 79/06., 141/06., 146/08., 38/09., 153/09., 143/12., 152/14., 81/15., 94/17.; dalje: ZV).

9. Prema odredbi članka 28. stavka 2 ZOVO, savjesni i zakoniti posjednik nepokretne stvari na koju drugi ima pravo vlasništva stječe pravo vlasništva na tu stvar dosjelošću protekom deset godina. Odredbom stavka 4. istog članka propisano je da savjesni posjednik nepokretne stvari na koju drugi ima pravo vlasništva stječe pravo vlasništva na tu stvar dosjelošću protekom dvadeset godina. Prema odredbi članka 72. stavka 2. ZOVO, posjed je savjestan ako posjednik ne zna ili ne može znati da stvar koju posjeduje nije njegova.

10. Konačno, odredbom članka 159. stavka 1 ZV, propisano je da se dosjelošću stječe vlasništvo stvari samostalnim posjedom te stvari ako taj ima zakonom određenu kakvoću i neprekidno traje zakonom određeno vrijeme, a posjednik je sposoban da bude vlasnikom te stvari. Samostalni posjednik čiji je posjed nekretnine zakonit, istinit i pošten stječe je dosjelošću protekom deset godina neprekidnog samostalnog posjedovanja, a samostalni posjednik nekretnine kojem je posjed barem pošten stječe je dosjelošću u vlasništvo protekom dvadeset godina neprekidnog samostalnog posjedovanja (stavak 2). Samostalni posjednik nekretnine kojemu je posjed barem pošten stječe je dosjelošću u vlasništvo protekom dvadeset godina neprekidnog samostalnog posjedovanja (stavak 3).

11. Odredba članka 160. stavka 1. i 2. ZV određuje da vrijeme potrebno za dosjelost počinje teći onoga dana kad je posjednik stupio u samostalni posjed stvari i završava istekom posljednjeg dana vremena potrebnog za dosjelost, a u vrijeme potrebno za dosjelost uračunava se i vrijeme za koje su prednici sadašnjeg posjednika neprekidno posjedovali kao zakoniti, pošteni i istiniti samostalni posjednici odnosno kao pošteni samostalni posjednici. Pretpostavka stjecanja prava vlasništva dosjelošću je barem pošten posjed. Posjed je pošten ako posjednik kad ga je stekao nije znao niti je obzirom na okolnosti imao razloga posumnjati da mu ne pripada pravo na posjed (članak 18. stavak 3 ZV).

12. Prema odredbi čl. 130. st. 1. ZV-a, tko stekne vlasništvo na nekretnini temeljem zakona, ovlašten je ishoditi upis stečenog prava u zemljišnoj knjizi.

13. Prema tome, osnovna pretpostavka za stjecanje vlasništva dosjelošću po pravilima ZOVO i ZV je pošten (savjestan) posjed. Nepošten (nesavjestan) posjednik ne može nikada dosjelošću steći pravo vlasništva nekretnine koju posjeduje, bez obzira koliko dugo trajao njegov posjed.

14. Radi odlučivanja o osnovanosti tužbenog zahtjeva, sud je , ocjenjujući kako svaki dokaz zasebno, tako i sve dokaze zajedno, a na temelju rezultata cjelokupnog povedenog dokaznog postupka, utvrdio u nastavku navedene pravnorelevantne činjenice.

14.1. Čitanjem zk izvatka za čest. zem. [katastarska čestica] (pašnjak), ZU 3805, K. O. [katastarska općina], upisane u zemljišnim knjigama Općinskog suda u Splitu, Zemljišnoknjižni odjel Omiš, proizlazi da je tuženik upisan kao vlasnik iste, za cijelo.

14.2. Čitanjem Izvoda iz posjedovnog lista broj 574, K. O. [katastarska općina], DGU, Područni ured za katastar Split, Ispostava za katastar nekretnina Omiš, proizlazi da je kao posjednik kat. čest. [katastarska čestica], površine 597 m2, upisan CG, za cijelo.

14.3. Čitanjem Kupoprodajnog ugovora zaključenog dana 10. travnja 1983., između prodavatelja MG, MG KG, mal. MG ZG, mal. Medić ŽG i mal. ČGB , maloljetni zastupani po majci KG – kao prodavatelja, te SGB i VG – kao kupaca, proizlazi da je predmet kupoprodaje č.z. u zaštitnom pojasu, u naravi pašnjak, označena slovom D na položajnom nacrtu u mjerilu 1:1000, a koji nacrt je sastavni dio ovog ugovora (članak I); da površina č.z. označena slovom D iznosi 50 m2, a da kupoprodajna cijena za 1 m2 iznosi 650 Din, tako da su kupci isplatili prodavateljima iznos od 32.500 Din (članak II); da prodavatelji jamče da je prodana nekretnina njihovo vlasništvo te da uvode kupce u posjed kupljene nekretnine (članak III); da se stranke odriču prava pobijanja ovog ugovora iz bilo kojeg razloga, a posebno zbog prigovora prikrate polovice prave vrijednosti (članak IV).

14.4. Čitanjem Izjave LG, HG i AG, od 30. rujna 2021., proizlazi da su isti izjavili kako u odnosu na nekretninu katastarske oznake 4906, K. O. [katastarska općina], zk oznake čest. zem. [katastarska čestica], pašnak, K,O. [adresa], potvrđuju u odnosu na priloženu skicu Razmjer d.o.o. od dana 2. siječnja 2020., kako naznačeni posebni dio nekretnine označen slovom E i točkama B2-C2-L-M-B2, pripadaju HG i supruzi, koji da su vlasništvo toga dijela nekretnine stekli za 50 m2 kupoprodajom od CG i obitelji, dok da su ostatak površine te čestice HG i supruga kupili od LG.

14.5. Čitanjem Izjave CG od 31.kolovoza 2021., proizlazi da je isti izjavio da, u odnosu na nekretninu koja u katastru nosi broj 4906, K. O. [katastarska općina], a u zemljišnim knjigama čest. zem. [katastarska čestica], pašnjak, K. O. [katastarska općina], potvrđuje, između ostaloga, da je dio koji je na Skici Razmjer d.o.o. , u Splitu, 2. siječnja 2020., označen svijetloplavom bojom, i slovom E, površine 68 m2, je isključivo vlasništvo HG i VG, koji su vlasništvo iste stekli zajedno kada i česticu na kojoj je njihova kuća, 1982., i od tada je neometano, kontinuirano kao isključivi vlasnici, posjeduju.

14.6. Sadržajno identične izjave o pravu vlasništva pok tužitelja pod 1) HG i tužiteljice VG na opisanom, realnom dijelu nekretnine označene kao čest. zem. [katastarska čestica], K. O. [katastarska općina], kao što je citirana Izjava CG, dali su i KG, ĐG, ĆG i EG.

14.7. Čitanjem pravomoćne i ovršne presude zbog ogluhe Općinskog suda u Omišu broj P-311/08 od 28. studenoga 2008., u pravnoj stvari tužitelja ČG, protiv tuženika: pod 1) CG, pod 2) KG, pod 3) ĐG, pod 4) EG, pod 5) ĆG, proizlazi da je istom u cijelosti usvojen tužbeni zahtjev na utvrđenje da je tužitelj ČG vlasnik za cijelo čest. zem. [katastarska čestica], K. O. [katastarska općina].

15. Iz pisanog nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka za geodeziju i hidrografiju Tomislava Čipčića, u bitnome proizlazi da je tužitelj pod 1), sada pok. HG, kao predmet uviđaja pokazao zemljanošljunčani plato odnosno parking, na kojemu je u trenutku uviđaja bio parkiran automobil Toyota Corolla reg. ozn. [registarska oznaka], za kojeg tužitelj navodi da je njegov. Nadalje, vještak u pisanom nalazu i mišljenju navodi da Predmet spora identificiran je nakon uviđaja na licu mjesta, gdje je

15.2. Nadalje, na temelju očevida na licu mjesta, uvida u spis predmeta i podataka izvađenih iz zemljišnika i katastra, vještak je utvrdio da predmet očevida, odnosno parking na kojem je u trenutku očevida bio parkiran automobil Toyota Corola reg. ozn. [registarska oznaka], za kojeg tužitelj ad.1. tvrdi da je njegov (u prilogu na Prikazu lica mjesta i slikama tijelo označeno linijama i slovima A B C D E A) ima površinu od 68 m2 i predstavlja dio ZK čest. zem. [katastarska čestica], odnosno dio kat. čest. zem. [katastarska čestica].

15.3. Iz koordinatnog preklopa vještak je utvrdio da predmet očevida odgovara tijelu E (omeđeno slovima L M B2 C2 L) iz Skice izmjere poduzeća Razmjer d.o.o. (u spisu predmeta str. 12. 30. i 31.).

15.4. Nadalje, iz grafičkog preklopa, vještak utvrđuje da predmet očevida odgovara tijelu D (u prilogu na Prikazu lica mjesta i slikama tijelo označeno slovima A B D E A) i dijelu tijela E (u prilogu na Prikazu lica mjesta i slikama tijelo označeno slovima B C D B) iz skice sa ugovora (u spisu predmeta str. 4. i 26.).

15.5. Dodatno, vještak navodi da je pri grafičkom preklopu uzimao u obzir i navedene površine u ugovoru. Zemljišnoknjižna čest. zem. [katastarska čestica] se vodi u zemljišniku u ZK ulošku br. [broj ZK uloška] kao pašnjak od 920 m2, a kat. čest. zem. [katastarska čestica] se vodi u kat. operatu u Posjedovnom listu br. 574 kao voćnjak od 341 m2 i pašnjak od 256 m2, ukupno 597 m2. Iz digitalnog katastarskog plana proizlazi da kat. čest. zem. [katastarska čestica] ima površinu od 546 m2.

15.6. U naravi se radi o kolnom prilazu sa ceste D, 4 šljunčana parkinga, 1 bet. parking, dio pješačkog puta(bet. stubište) i dijelu dvorišta sa bazenom.

15.7. Uvidom u arhiv katastra, vještak je utvrdio da je 2018. god. geodetskim elaboratom utvrđen stvarni položaj i površina susjedne ZK čest. zem. [katastarska čestica] (kat. čest. zem. [katastarska čestica]) u naravi pojas ceste D ("magistrala"). Tim elaboratom da je smanjena ZK čest. zem. [katastarska čestica], a što da nije evidentirano kroz zemljišnik. Isto tako, 2021. god. geodetskim elaboratom da je ispravljena istočna granica ZK čest. zem. [katastarska čestica] (kat. čest. zem. [katastarska čestica]), a što da nije evidentirano kroz zemljišnik i katastar za ZK čest. zem. [katastarska čestica] i kat. čest. zem. [katastarska čestica].

15.8. Obzirom na navedeno, vještak je mišljenja da, iako stanje nije usklađeno, ZK čest. zem. [katastarska čestica] odgovara kat. čest. zem. [katastarska čestica].

16. Tuženik je podneskom zaprimljenim pred ovim sudom dana 19. travnja 2023., iznio prigovore na pisani nalaz i mišljenje stalnog sudskog vještaka za geodeziju i hidrografiju Tomislava Čipčića, koji prigovori su u cijelosti (u domeni koji se ne odnose na pravno pitanje, već na domenu sudskog vještaka) otklonjeni dopunom pisanog nalaza i mišljenja imenovanog sudskog vještaka od 10. listopada 2023. (list 87).

17. Tužiteljica u stranačkom iskazu u bitnome navodi da su ona i pokojni suprug kuću i zemljište, kao i parking kupili 1982. godine, kupoprodajnim ugovorom zaključenim sa vlasnikom nekretnine CG, radilo se o jednom velikom zemljištu te je prodavatelj inzistirao da se odjednom proda u cijelosti, tako da su 4 obitelji, uz njezinu obitelj, i obitelj LG, AG i GG kupile tu veliku parcelu te su na njima izgradile kuću. Njezina kuća da je bila izgrađena 1983. godine, uz uredne građevinske dozvole. Predmet kupoprodaje da je bio i pristupni put od magistrale, koji da su te četiri obitelji uredile i asfaltirale da bi mogli prolaziti radi gradnje kuće, a dio koji su kupili i koji je trebao biti parking, u površini od 50 m2, da je bio strm, te su njezina obitelj i obitelj LG zajedničkim sredstvima izgradili dva potporna zida, da bi mogli tu neometano parkirati. Nakon nekih godinu, dvije, da su kupili od obitelji LG, prvih susjeda, još dodatnih 18 m2 zemljišta, i to pola metra širine dužinom cijelog parkinga, čime da su proširili parking kako bi bilo dovoljno mjesta za parkiranje dva automobila. Od tada da su svake godine ljetovali u toj kući u [adresa] te su neometano, od 1983. godine, parkirali svoja vozila, i pokojni suprug i ona, i kćer i zet te nije bilo nikakvih problema. U doba korone, 2021. godine, da su dobili obavijest od susjeda da je u zemljišnim knjigama kao vlasnik opisanog parkinga upisan tuženik, čime da su ostali zatečeni, da su odmah kontaktirali CG i njegovu ženu, koji su također ostali iznenađeni, da je CG rekao da je već odavno potpisao Izjavu u kojoj je potvrdio koji dio zemljišta njezinoj obitelji, a koji dio zemljišta je prodan obiteljima AG, LG i GG, te mu nije bilo jasno kako je tuženik upisan kao vlasnik tih dijelova nekretnine. Tuženika da je vidjela na plaži ispod kuće svega dva puta u životu sa psom i suprugom, nikada im on niti netko treći nije sprječavao parkiranje vozila, a nije joj poznato temeljem čega se tuženik upisao kao vlasnik. Parking koji je predmet postupka da nije ograđen, Toyota Corolla koja je bila parkirana u trenutku uviđaja na licu mjesta da je vlasništvo njezinog pokojnog supruga, koji je tu uvijek parkirao, a da ona, kada dođe sa svojim malim autom, ne parkira na parkingu jer je prilaz strm, nego malo iznad, ljeti da tu parkiraju njezin zet i unuk.

18. Iz stranačkog iskaza tuženika u bitnome proizlazi da je 1982. godine kupio od prodavatelja IG jednu veliku parcelu te od prodavatelja CG tri manje parcele, na kojima je planirao izgraditi hotel. Parcele koje je kupio od MG pokazuje na skici lica mjesta koja prileži sudskom spisu na listu 68, kao čest. zem. [katastarska čestica], koje da je platio tadašnjih 250.000,00 dem. Nakon te kupoprodaje dugo godina, sve do negdje nakon rata, da nije dolazio niti da je obilazio zemlje, a sjeća se da je, kada je prvi put nakon rata došao, vidio na čest. zem. [katastarska čestica] zemljane nasipe, za koje je smatrao da ih ostavljaju ljudi koji tu rade kuću. Negdje 2009. godine, njegova sestra da je shvatila da on nije upisani zk vlasnik na nekretnini oznake čest. zem. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina], već da je tu upisani zk vlasnik prodavatelj Č. nakon čega ga je kontaktirao te mu je ovaj da nema problema, da će otići gdje treba, kod javnog bilježnika da se taj problem riješi. Kako je smatrao da je uobičajeno da ljudi prilikom građenja kuće ostavljaju nasip o kojem je iskazao, nije nikada reagirao na to niti je ikome zabranjivao da to nastavi raditi. U vremenskom razdoblju do danas, dakle od toga, da je na nekretninu pristupio nakon rata do danas, bio je u obilasku iste svega 2,3,4 puta. Zadnji put kada je bio, vidio je da su susjedi postavljali nekakve zidiće, nije to mogao vjerovati , obratio se odvjetniku, a nema pojma je li pokrenuo kakve parnične postupke. Tužiteljica da mu nije poznata, da je danas u sudnici vidi prvi put. Posebno upitan, tuženik navodi da je gdin MG znao što potpisuje kada je dao uknjižbeno očitovanje, da ga je sud zvao, išao je sa svojom obitelji i dao je svoje takvo očitovanje, a što je kasnije radio sa tim, da nema pojma. Taj ugovor da nema, jer mu je kuća u [adresa] izgorila. Vlasnici susjednih nekretnina, AG, GG i LG da su znali da je to njegova parcela i da tu planira graditi hotel, ta velika kosina na čest. zem. [katastarska čestica] da je trebala biti u svrhu puta do njegovog hotela koji je trebao izgraditi.

19. O neometanom, dugogodišnjem posjedu obitelji tužiteljice nad predmetom prijepora, iskazivali su i saslušani svjedoci CG, LG i GG.

20. Tako iz iskaza svjedoka CG u bitnome proizlazi da je isti bio vlasnik parcele u omiškoj [adresa], te se sjeća da su obitelji iz [adresa], HG, LG, AG i GG bile zainteresirane za kupnju iste. Sa njima da je 1981. godine zaključio kupoprodajni ugovor, kojim im je prodao parcelu, odnosno dio parcele, na kojemu su oni planirali graditi kuću. Svjedok nadalje navodi da je HG kupio od njega nekretninu oznake 3451/11, na kojoj je izgradio kuću, kao i 50 m2 nekretnine iznad, koju pokazuje na skici lica mjesta kao nekretninu oznake 3451/1, slovima A B C D E A, koja je služila kao parking. To da je bilo 1982. godine, a svjedok se sjeća da su S kupili i neki manji dio kvadrata od LG, tako da ukupni dio koji je namijenjen za parking iznosi cca 60 m2 – 65 m2. Sve do prije tri godine, da mu nije bilo poznato da se S nisu uknjižili kao vlasnici toga parkinga, a da su ga p rije tri godine kontaktirali sada pokojni HG i LG te da su mu rekli da je na tome dijelu nekretnine upisan tuženik, na što da je on ostao u šoku, iznenađen. Tada da se sjetio da mu je sestra tuženika, NG, negdje 2009. godine, pristupila i rekla: „Mi se nismo uknjižili na onu parcelu koju smo kupilil.“ Svjedok nadalje pojašnjava da su tuženik i njegova sestra 1982. pri kraju godine, od njega kupili jednu drugu parcelu, koja da se nalazi zapadno od ove sporne, da mu je bilo čudno kako se oni nisu uknjižili, a NG da je sugerirala da je najpraktičnije rješenje za tu situaciju da oni podnesu tužbu, da on na tu tužbu ne odgovara ništa i da će se oni tako upisati u zemljišnu knjigu. Do tada da je bio u jako dobrim odnosima sa tuženikom i njegovom sestrom, da su redovito posjećivali njega i suprugu, te je vjerovao onome što je rekla, slijedom čega je i ostao zatečen kada su mu pokojni HG i JG rekli da se tuženik upisao kao vlasnik ovog spornog dijela nekretnine, shvatio je da je prevaren. Po njegovom mišljenju, misli da je tuženik to napravio jer mu je trebao put od njegove parcele koju je ranije kupio do magistrale, jer nije imao izlaz do magistrale. Posebno upitan, svjedok navodi kako tužiteljima nitko, do ovog trenutka, nije osporavao vlasništvo parkinga, kako živi u neposrednoj blizini i u tom području prolazi redovito, primjećuje da oduvijek tu parkiraju svoja vozila, dakle svi članovi obitelji tužitelja, ljeti dolaze češće, a zimi dolaze samo obići kuću. Nakon što je doznao što su napravili tuženik i njegova sestra, zahladio je sa njima odnose, čak je njegovu sestru i sreo ispred dućana, ona mu se obratila i pitala kako je, na što je on odgovorio: "nikako".

21. Iz iskaza svjedoka LG, koji je kupio nekretninu (dio zemlijšta, parking i put) od prodavatelja CG u isto vrijeme kada i pok. tužitelj HG i njegova supruga, prije nekih 35-40 godina, proizlazi da nikada nije nikoga drugoga vidio da parkira na spornom dijelu nekretnine, osim članova obitelji HG. Tuženika da je, od kada su izgradili kuće, vidio svega nekoliko puta, ali nikada nije vidio da svoj automobil parkira na ovom, spornom dijelu zemljišta. Njegov i tužiteljev parking da nisu ograđeni , da se pristupa sa zapadne strane, a da su sve tri strane omeđene zidovima pa da nije bilo ni potrebe da ni S ni on ograđuju ni zatvaraju svoj parking jer nitko nije ni pristupao tu obzirom da je prolaz do mora zatvoren. Njegova i tužiteljeve obitelj da je neprekidno i neometano koristila opisani parking sve do 2020., kada se javio tuženik navodeći da bi on bio vlasnik toga dijela zemljišta, nakon čega da su kontaktirali odvjetnike i pokrenuli postupke. Tužitelj i ostali vlasnici da su nakon kupoprodaje obnavljali zidove, a jedan dio zemljišta koji je on kupio da je prodao pok. HG , 18 m2, da on poveća svoj parking, taj dio da njemu nije toliko trebao. O tome da nije sastavljen ugovor, a HG mu je kao kupoprodajnu cijenu dao umjetničku sliku, a da je on ušao u posjed toga dijela zemljišta.

22. Iz iskaza svjedoka GG u bitnome proizlazi da su četiri obitelji 1980. -tih godina kupili od prodavatelja CG zemljište radi izgradnje kuće , o čemu je zaključen kupoprodajni ugovor 1982. Od tada da se neometano parkiraju svaki na svome dijelu parkinga, a njegov parking da se nalazi nasuprot tužiteljevog parkinga. Nitko drugi da tu ne parkira, a da se HG nije mogao uknjižiti na parking jer se radilo o zaštićenom dijelu, budući je udaljen od magistrale 20 m, da je zato i nastao ovaj problem. Dakle, da tužitelj i članovi njegove obitelji cijelo vrijeme neometano parkirao na spornom dijelu, a da su 2020.g. saznali da se ČG uknjižio na tome dijelu, na što su ostali iznenađeni. Tuženika da nikada nije vidio da parkira vozilo na ovdje spornim dijelu.

23. Iz iskaza svjedokinje NG, sestre tuženika, proizlazi da je ista navela kako je njezin brat kupio dvije velike parcele od prijašnjih vlasnika IG te od Milivoja Medića 1982. godine., a koje se u naravi nalaze zapadno od upravo pokazanog predmeta spora, a uz kupnju te parcele od CG, dakle zajedno, da je kupljen i pristupni put koji je predmet ovog postupka. Da se u naravi radi o jako strmom terenu, da nije riječ o nikakvom parkingu, da je tu moguće na kratko parkirati automobil, ali prema njenim saznanjima, da nitko to ne koristi isključivo kao parking. Kako ne živi ovdje već u Poreču, znala je viđati automobile stranih registracija, da su tu parkirani kada bih navratila ljeti. Plan njenog brata da je bio na tom dijelu kupljenih nekretnina izgraditi hotel, radi se o jednom velikom zemljištu od 3,000 kvadrata, za koje je tada ishodio dozvolu i platio komunalije. Obzirom da je to bilo razdoblje 1980., vrijeme nacionalizacije, članovi njihove obitelji, dakle: mama, tata, brat i ona da su se upisali kao suvlasnici tih nekretnina, a 2008., godine kada su počeli rješavati vlasništvo na obiteljskoj zemlji, od odvjetnika su doznali da brat nije upisani zk vlasnik na jednoj od nekretnina koju je kupio, i to da je u naravi upravo dio nekretnine koji je brat kupio za namjenu da bude pristupni put prema hotelu. Tada da je njen brat kontaktirao prodavatelja CG, objasnio mu je kakva je situacija, te da je CG kao i članovi njegove obitelji sačinio izjavu kod javnog bilježnika kojom izjavljuju kako je to bilo prodano DG, a koja je priložena na stranici 54 spisa, i nakon toga da je odvjetnik to predao na uknjižbu. Č tada nije ni znao da je upisan kao vlasnik, rekao je da je on to odavno prodao, nakon toga da je preko suda njezin brat upisao vlasništvo na nekretnini. Koliko joj je poznato, kupce da je našao OG, poznavao je neke od potencijalnih kupaca, a na poseban upit, svjedokinja navodi da je predmet te kupoprodaje od CG bilo zemljište za izgradnju kuće, a da nije bilo nikakvog parkinga jer da se radi o jako strmom prostoru, svi oni da su imali prolaz, ali nisu imali dio zemljišta za parking. Koliko joj je poznato, da bi njezin brat dozvolio tužitelju da slobodno tu prolazi na ovaj sporni dio nekretnine, da svi susjedi mogu slobodno doći i ući, ali tu da nitko ne može parkirati jer jednostavno nema mjesta za parkiranje.

24. Pažljivom analizom i ocjenom svih dokaza, na temelju utvrđenih činjenica da je prednik tužiteljice, sada pok. HG i tužiteljica, kupoprodajom od prodavatelja CG i članova njegove obitelji, od dana 10. travnja 1983. godine kupili 50 m2, individualiziranog, točno određenog dijela nekretnine koja je u položajnom nacrtu označena slovom "D", a usmenom, u cijelosti izvršenom kupoprodajom od prodavatelja - susjeda PG, daljnih 18 m2 predmetne nekretnine, za zaključiti je da je prednik tužiteljice kao i sama tužiteljica u nesmetanom i poštenom posjedu predmetnog dijela nekretnine koji u naravi predstavlja šljunčani parking, i to od 1983. godine (kao dana zaključenja pisanog ugovora sa CG i usmenog, izvršenog ugovora o kupoprodaji za daljnjih 18 m2 sa LG).

25. Da opisana oznaka predmeta kupoprodaje označena kao "dio nekretnine označen slovom D na položajnom nacrtu" , predstavlja upravo dio nekretnine označene kao čest. zem. [katastarska čestica], i to baš realnog dijela koji je u nalazu i mišljenju sudskog vještaka za geodeziju i hidrografiju Tomislava Čipčića od 26. rujna 2022. (koji je sastavni dio ove presude) označen slovima A B C D E A, površine 68 m², proizlazi kako iz iskaza saslušanih svjedoka CG, LG i GG, koji su iskazivanje temeljili upravo na prezentiranoj skici lica mjesta (list 68- 69 spisa), tako iz pisanog nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka Tomislava Čipčića.

26. Naime, isti je, nakon uviđaja na licu mjesta gdje je na predmetu prijepora bio parkiran automobil pok. tužitelja HG, izradio pisani nalaz i mišljenje u kojemu je jasno naveo da je iz koordinatnog preklopa utvrdio kako sporni dio nekretnine u cijelosti odgovara tijelu E (omeđeno slovima L M B " C" L) iz skice Razmjer d.o.o. ( u spisu na listovima 12, 30 i 31), na kojoj su temeljene pisane Izjave prodavatelja CG, KG, ĐG, ĆG i EG o priznanju tužiteljevog prava vlasništva na predmetu prijepora.

27. Ujedno, iz pisanog nalaza i mišljenja jasno proizlazi kako je vještak utvrdio da predmet prijepora u cijelosti odgovara i oznaci nekretnine u kupoprodajnom ugovoru iz 1983., i to skici iz Ugovora, odnosno tijelu "D" (označeno slovima A B D E A ) i dijelu tijela "E" (označeno slovima B C D B), time da je vještak uzimao u obzir i površine navedene u ugovoru.

28. Sud u cijelosti prihvaća nalaz i mišljenje stalnog sudskog vještaka Tomislava Čipčića, jer je stava da je isti izrađen stručan, argumentiran i izrađen u skladu sa pravilima struke, temeljem priležeće dokumentacije i isprava, te zapažanja nakon uviđaja na licu mjesta. Za navesti je da je imenovani stalni sudski vještak pisanom dopunom nalaza i mišljenja od 10. listopada 2023., u cijelosti otklonio primjedbe tuženika, a tuženik nije iznosio nikakve dodatne prigovore.

28.2. Pri tome je imati u vidu kako tuženik, nakon primitka dopune nalaza i mišljenja, ne samo što nije imao konkretnih i obrazloženih daljnjih prigovora nalazu i mišljenju ili pitanja u svezi istog, već nije tražio ni usmeno saslušanje vještaka, kao što to nije tražio ni tužitelj koji također nije imao primjedbi nalazu i mišljenju, tako da nije bilo razloga vještaka pozivati na usmeno izlaganje i neposrednu diskusiju na raspravi, o onome što je isti pismeno iznio te obrazložio u nalazu i mišljenju te u dopuni istoga.

29. Prema stavu ovog suda, kupoprodajni ugovor (kako pisani ugovor sa CG i drugim prodavateljima za kupoprodaju 50 m2 dijela zemljišta, tako i usmeni ugovor o kupoprodaji sa LG o kupoprodaji daljnih 18 m2 od prodavatelja LG, koji je u cijelosti izvršen) predstavlja valjani pravni temelj posjedovanja, a rok dosjedanja je, sukladno članku 28. st. 2. ZOVO, istekao protekom deset godina od dana stupanja u posjed iste (najkasnije istekom 1993. godine).

30. Doslovno, saslušani svjedoci CG, LG i GG, koji su kao vlasnici susjednih nekretnina imali objektivne prilike saznati sve o okolnostima o kojima su detaljno iskazivali, potvrđuje navode tužbe i stranačkog iskaza tužiteljice o tome da se predmet prijepora koristi kao parking na kojemu vozila parkiraju članovi tužiteljičine obitelji, ni od koga ometani, i to od 1982. godine, slijedom čega je za zaključiti da su tužiteljica, kako osobno tako i uračunavanjem posjeda prednika pok. HG, pravo vlasništva predmetne nekretnine stekla dosjelošću – samostalnim kvalificiranim posjedovanjem, i to istekom 1993. godine, protekom desetogodišnjeg roka propisanog člankom 28. st. 2. ZOVO.

31. Sud ne prihvaća iskaze svjedokinje ŠG ni tuženika, jer su isti u suprotnosti sa ostalim izvedenim dokazima, kako personalnim dokazima, tako i sa dokumentacijom koja prileži spisu, a za primijetiti je da i tuženik u stranačkom iskazu navodi kako nakon kupoprodaje nekretnina (1982. godine), sve do iza rata, nije dolazio niti obilazio zemlje, odnosno da je u vremenskom razdoblju nakon rata do danas bio u obilasku svega 2,3,4 puta, da je vidio da su susjedi postavili nekakve zidiće, te da nema pojma je li pokrenuo kakve postupke. Dakle, zaključiti je da tuženik potvrđuje da nije tužiteljici ni njezinom predniku osporavao vršenje posjedovnih čini nad predmetom prijepora niti je tražio predaju u posjed.

32. Konkludira, Ugovor o kupoprodaji (kako pisani ugovor sa CG i članovima njegove obitelji, za kupoprodaju 50 m2 dijela zemljišta tako i usmeni, u cijelosti realizirani ugovor o kupoprodaji sa prodavateljem LG za daljnjih 18 m2 dijela zemljišta) predstavlja valjani pravni temelj posjedovanja, a posjed tužiteljice je nedvojbeno istinit jer nema dokaza da je pribavljen ni silom ni potajno ili prijevarom, ni zlouporabom povjerenja; dok se poštenje predmnjeva i koja predmnjeva od strane tuženika tijekom postupka nije s uspjehom oborena.

33. Naime, tuženik tijekom postupka nije ni tvrdio niti pokušao dokazati da posjed tužiteljice i njezinog prednika nije pošten (tek je u podnesku zaprimljenom pred ovim sudom dana 2. lipnja 2025., dakle nakon zaključenja prethodnog postupka, po prvi put iznio navode da bi tužiteljica i njezin prednik bili nesavjesni i nepošteni posjednici). Kako nije riječ o činjeničnom navodu i niti o dokaznom prijedlogu koji tuženik bez svoje krivnje nije mogao iznijeti odnosno predložiti prije zaključenja prethodnog postupka, to sud iznesene navode nije uzeo u obzir (članak 299. st. 2. i 3. ZPP).

34. Tijekom postupka među strankama nije bilo sporno da je tuženik upisao pravo vlasništva predmetne nekretnine, označene kao čest. zem. [katastarska čestica], K. O. [katastarska općina], za cijelo, temeljem pravomoćne presude zbog ogluhe Općinskog suda u Omišu broj P-311/08 od 28. studenoga 2008., i to u odnosu na tuženik: pod 1) CG, pod 2) KG, pod 3) ĐG, pod 4) EG , pod 5) ĆG.

35. Pravomoćna presuda zbog ogluhe kojom se utvrđuje pravo vlasništva i na temelju koje je provedena uknjižba prava vlasništva u zemljišnim knjigama, ima pravnu snagu i proizvodi pravne učinke u odnosu na prethodnog knjižnog vlasnika, sve dok se ne ospori zakonitost te presude u odgovarajućem postupku Takva presuda predstavlja valjanu pravnu osnovu za uknjižbu prava vlasništva, pa se uknjiženi vlasnik smatra vlasnikom u zemljišnim knjigama.

36. Međutim, imajući u vidu da tuženici pod 1) – 5 ) iz predmeta Općinskog suda u Omišu broj P-311/08 , nisu bili stvarni vlasnici predmeta prijepora, već su stvarni (izvanknjižni ) vlasnici bili upravo tužiteljica i njezin prednik, pok. HG, koji su pravo vlasništva stekli dosjelošću (u trenutku ispunjenja zakonom predviđenih pretpostavki – 1993.), ovaj je sud stava da tuženik nije mogao ni steći pravo vlasništva predmeta prijepora temeljem presude ishođene protiv knjižnih vlasnika, jer oni (tuženici u predmetu broj P-311/08) u trenutku donošenja odluke (28. studenoga 2008.) nisu ni bili stvarni vlasnici.

37. Naime, dosjelost je originarni način stjecanja prava vlasništva na temelju zakona , što znači da onaj kojemu se glede neke stvari ispune pretpostavke, samim tim stječe pravo vlasništva na stvari u trenutku ispunjenja tih pretpostavki. Radi se o pretpostavkama koje se tiču kvalitete posjeda potrebnog za dosjelost, te protek zakonom određenog određenog vremena potrebnog za stjecanje prava vlasništva dosjelošću.

38. Cijeneći rezultate provedenog dokaznog postupka, odnosno činjenicu da je u postupku utvrđeno da je tužiteljica dosjelošću (uz uračunavanje posjeda prednika pok. HG) stekla pravo vlasništva predmeta prijepora istekom 1993. godine (časom ispunjenja zakonskih pretpostavki), a da je pravni osnov posjedovanja (dosjedanja) upravo Kupoprodajni ugovor zaključen dana 10. travnja 1983. sa prodavateljima CG, KG, UG, BG, FG (tuženicima u predmetu broj P-311/08), jasno je da navedeni prodavatelji (tuženici u predmetu broj P-311/08) nisu bili stvarni vlasnici predmeta prijepora u trenutku donošenja presude.

39. Ovdje je za navesti da su, i u odnosu na tuženika ČG, koji se upisao kao zk vlasnik predmetne nekretnine temeljem presude Općinskog suda u Omišu broj P-311/08 od 28. studenoga 2008., također ispunjene pretpostavke za stjecanje prava vlasništva temeljem dosjelošću, i to protekom desetogodišnjeg roka kvalificiranog i samostalnog posjedovanja predmetne nekretnine iz članka 159. st. 2. ZV. Naime, tužiteljica je saznala da je tuženik upisan kao zk vlasnik tek 2020., a do tada je istekao desetogodišnji rok dosjedanja, računajući od tuženikovog stjecanja prava vlasništva temeljem pravomoćne sudske odluke (2008.).

40. Konačno, u smislu odredbe članka 102. Zakona državnoj izmjeni i katastru ("Narodne novine", broj 16/07 i 124/10), poslove državne izmjere i katastra nekretnina obavlja Državna geodetska uprava, a nadležno tijelo provodi sudske odluke koje utječu na podatke u katastru nekretnina.

41. Kod pravomoćnog prihvaćanja tužbenog zahtjeva usmjerenog na utvrđenje prava vlasništva dijela nekretnine, stjecatelj je ovlašten zahtijevati provedbu parcelacije predmetnog zemljišta prema granicama stečenog prava vlasništva (pa i u pretpostavkama iz članka 161. stavka 1. točka 3. Zakona o prostornom uređenju ("Narodne novine", broj 153/13), te dalje time (ukoliko su ispunjene i ostale pretpostavke) otpisom nastale čestice u zemljišnim knjigama prema odredbama Zakona o zemljišnim knjigama („Narodne novine“, broj: 63/19., 128/22., 155/23., 127/24.), upis vlasništva na svoje ime (članak 130. stavka 1. ZV). Pritom valja napomenuti da je dio zahtjeva u kojem se navodi da je tužitelj na to ovlaštena samo u funkciji zahtjeva za utvrđenje prava vlasništva na dijelu nekretnine.

42. Zbog svih iznesenih razloga, sud je u cijelosti prihvatio tužbeni zahtjev te je odlučio kao u točki I. izreke.

43. Nakon što je donesena odluka o glavnoj stvari, valjalo je odlučiti i o troškovima postupka.

44. Odluka o troškovima parničnog postupka temelji se na članku 154. stavku 1., članku 155. i članku 164. ZPP. Imajući na umu navedene zakonske odredbe, ovaj sud smatra da je tuženik, koja je izgubio parnicu, dužan tužiteljici naknaditi cjelokupan trošak postupka.

45. Prilikom određivanja visine troškova uzeta je u obzir vrijednost predmeta spora u iznosu od 101.000,00 kn / 13.405,00 eura te Tarifa o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine", broj: 138/23., dalje: Tarifa), prema kojoj vrijednost 1 boda iznosi 2,00 EUR (Tbr. 54 Tarife).

46. S obzirom na odredbe Tarife kao i postavljeni zahtjev za naknadu troškova, tužiteljici su, kao potrebni za svrhovito vođenje parnice, priznati troškovi po osnovi odvjetničkog zastupanja i to za:

-sastav tužbe od 11. listopada 2021. (Tbr 7/1 u vezi sa Tbr 40/1 Tarife), iznos od 550,00 eura;

-zastupanje na ročištu od 8. ožujka 2022. (Tbr 9/1 u vezi sa Tbr 40/1 Tarife), iznos od 550,00 eura;

-sastav podneska od 14. ožujka 2022. (Tbr 8/1 u vezi sa Tbr 40/1 Tarife), iznos od 550,00 eura;

-zastupanje na ročištu radi uviđaja na licu mjesta od 9. rujna 2022. (Tbr 9/1 u vezi sa Tbr 40/1 Tarife), iznos od 550,00 eura;

-sastav podneska od 3. studenoga 2022. (Tbr 8/1 u vezi sa Tbr 40/1 Tarife), iznos od 550,00 eura;

-sastav podneska od 15. studenoga 2022. (Tbr 8/4 Tarife), iznos od 50,00 eura;

-zastupanje na ročištu od 25. rujna 2023. na kojemu se raspravljalo o procesnim pitanjima (Tbr 9/2 Tarife), iznos od 275,00 eura;

-sastav podneska od 24. svibnja 2024. (Tbr 8/4 Tarife), iznos od 50,00 eura;

-sastav podneska od 18. srpnja 2024. (Tbr 8/4 Tarife), iznos od 50,00 eura;

-zastupanje na ročištu od 20. siječnja 2025. (Tbr 9/1 Tarife), iznos od 500,00 eura

-sastav podneska od 5. veljače 2025. (Tbr. 8/1 Tarife), iznos od 500,00 eura;

-zastupanje na ročištu od 8. travnja 2025. (Tbr 9/1 Tarife), iznos od 500,00 eura;

-zastupanje na ročištu od 12. lipnja 2025. (Tbr 9/1 Tarife), iznos od 500,00 eura;

-sastav podneska od 24. lipnja 2025. (Tbr 8/1 Tarife), iznos od 500,00 eura;

-zastupanje na ročištu od 13. listopada 2025. (Tbr 9/1 Tarife), iznos od 500,00 eura, ukupno 6.175,00 eura, što uvećano za PDV po stopi od 25% (1.543,75 eura), daje iznos od 7.718,75 eura.

47. Navedeni je iznos valjalo uvećati za iznos od 398,17 eura na ime predujma za vještačenje te uviđaj na licu mjesta, kao i za iznos od 90,25 eura na ime plaćane sudske pristojbe na tužbu te iznos od 180,50 eura na ime sudske pristojbe na presudu, čime se došlo do iznosa od 8.387,67 eura na ime troškova ovog parničnog postupka.

48. Tužiteljici nije priznat trošak zastupanja na ročištu od 25. rujna 2024., obzirom da ročište u ovoj pravnoj stvari na taj dan nije ni održano

49. Dakle, tužitelju je trebalo priznati troškove parničnog postupka u ukupnom iznosu od 8.387,67 eura, sa zateznom kamatom tekućom od 21. studenoga 2025., kao dana donošenja odluke (članak 151. st. 3. ZPP).

50. Stoga je odlučeno je kao pod točkom III izreke ove presude.

U Splitu 21. studenoga 2025.

Sutkinja:

Ivana Jukić

Uputa o pravu na žalbu:

Protiv ove presude stranke mogu podnijeti žalbu u roku od 15 (petnaest) dana od dana kada je održano ročište na kojem se presuda objavljuje (za stranku koja je bila uredno obaviještena o tom ročištu) odnosno od dana dostave prijepisa presude (za stranku koja nije bila uredno obaviještena o tom ročištu). Žalba se podnosi Općinskom sudu u Splitu, a o žalbi odlučuje nadležni Županijski sud Republike Hrvatske.

DNA:

- tužiteljici po punomoćniku

- tuženiku po punomoćniku

- u spis