Republika Hrvatska

Općinski sud u Rijeci

Stalna služba u Malom Lošinju

Riva Lošinjskih kapetana 14

51550 Mali Lošinj

Poslovni broj: P-323/2020-24

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Rijeci, (OIB:54566384631), Stalna služba u Malom Lošinju, po sucu toga suda Gordani Holer kao sucu pojedincu u pravnoj stvari tužitelja LOR, (OIB: [osobni identifikacijski broj]), iz [adresa], zastupane po punomoćniku Mariji Erdec, odvjetnici iz Malog Lošinja, protiv tuženika 1. LO, (OIB: [osobni identifikacijski broj]), iz [adresa], 2. UO, (OIB: [osobni identifikacijski broj]), iz [adresa] oboje zastupani po punomoćnicima Branimiru Kojiću i UOR, odvjetnicima iz [adresa] i 3. AO, (OIB: [osobni identifikacijski broj]), iz [adresa], zastupana po punomoćniku ŠO, odvjetnici iz [adresa], radi ovrhe - spora, nakon glavne rasprave održane 14. listopada 2025., 21. studenog 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Tužbeni zahtjev tužiteljice koji glasi:

"1. Utvrđuje se da je nedopuštena ovrha određena rješenjem Općinskog suda u Malom Lošinju broj Ovr-3760/2016 od 11. srpnja 2016.

2. Nalaže se tuženicima da nadoknade tužiteljici troškove parničnog postupka u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe", odbija se.

II. Nalaže se tužiteljici da 1. i 2. tuženicima naknadi trošak parničnog postupka u iznosu od 1.312,50 eur (tisućutristodvanaesteuraipedesetcenta), i 3. tuženoj trošak u iznosu od 750,00 eura (sedamstopedeseteura), u roku od 15 (petnaest) dana.

Obrazloženje

1. Predmet ovog parničnog postupka je zahtjev tužiteljice da sud utvrdi da je nedopuštena ovrha određena rješenjem Općinskog suda u Malom Lošinju broj Ovr- 3760/2016 od 11. srpnja 2016.

2. Iz sadržaja tužbe proizlazi da je rješenjem Općinskog suda u Rijeci, Stalne službe u Malom Lošinju poslovni broj Ovr-3760/2016- od 10. veljače 2020. tužiteljica upućena na parnicu radi proglašenja navedene ovrhe nedopuštenom.

3. Tužiteljica je u tužbi navela da je predmet ovršnog postupka koji se vodi pod poslovnim brojem Ovr-3760/2016 predaja u suposjed prostorije u prizemlju zgrade u [adresa], izgrađena na k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] – grad, a koja prostorija se nalazi u hodniku lijevo od glavnog ulaza u zgradu i ima površinu cca 2 m2.

4. Navodi da predmetnu prostoriju posjeduje isključivo ona i to od 14. rujna 2005., odnosno od dana sklapanja ugovora o kupoprodaji stana sklopljenim sa NO, da joj je prilikom predaje stana kojeg je kupila od NO, predana u posjed i sporna prostorija koja da je oduvijek pripadak stanu tužiteljice i služila je kao WC istog stana.

5. 3. tužena AO priznala je tužbeni zahtjev tužiteljice.

6. Tuženici GO i RO su u odgovoru na tužbu osporili tužbu i tužbeni zahtjev tužiteljice, naveli da tužiteljica nije vlasnica predmetne prostorije koja je predmet predaje u suposjed u ovršnom postupku poslovni broj Ovr-3760/2016, da nije niti mogla steći vlasništvo te prostorije temeljem kupoprodajnog ugovora, budući da je sporna prostorija zajednički dio zgrade u vlasništvu svih suvlasnika zgrade, a što je utvrđeno pravomoćnom presudom Općinskog suda u Malom Lošinju poslovni broj P-214/09 od 8. ožujka 2010.

7. 1. i 2. tuženici navode da tužiteljica nema prava na spornoj prostoriji koja bi sprječavala ovrhu predajom sporne prostorije u suposjed tuženicima od strane 3. tužene.

8. Navedeni tuženici su u odgovoru na tužbu naveli da se u zgradi u kojoj se nalazi i sporna prostorija, nalaze 4 stana, 4 drvarnice koji su pripatci tih stanova, te ukazali da je u parničnom postupku P-214/09, a u kojem su postupku kao svjedoci saslušani i roditelji tužiteljice te njena sestra, pravomoćno utvrđeno da je predmetna prostorija zajednički dio zgrade, da je i tužiteljica s tom činjenicom bila upoznata.

9. Predložili su da sud odbije tužbeni zahtjev tužiteljice.

10. Odlučujući o osnovanosti tužbenog zahtjeva tužitelja, sud je proveo dokaze uvidom u tužbu (list 1 do 2), ovosudno rješenje poslovni broj Ovr-3760/2016- 26 od 10. veljače 2020. (list 5), Ugovor o kupoprodaji nekretnina sklopljen između CO kao prodavatelja i EO kao kupca **.**.2005. (list 6 do 7), Aneks br.I. Ugovora o kupoprodaji nekretnina sklopljen između CO NO i LOR od 2. svibnja 2019. (list 8 od 9), odgovor na tužbu 3.tužene (list 11), odgovor na tužbu 1. i 2. tuženika (list 13 do 15), izvadak iz knjige položenih ugovora, broj [broj poduloška]/ zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] – grad (list 18), izvadak iz knjige položenih ugovora broj [broj poduloška]/ zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] – grad (list 19), izvadak iz knjige položenih ugovora broj [broj poduloška]/ zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] – grad (list 20), izvadak iz knjige položenih ugovora 747/ zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] – grad (list 21), podnesak 1. i 2. tuženika od 13. veljače 2025. (list 26), podnesak 3. tužene od 13. ožujka 2025., (list 27 do 28), proveo očevid na licu mjesta i vještačenje po stalnom sudskom vještaku geodetu Jasmini Jurinčić, izvršio uvid u nalaz i mišljenje vještaka Jasmine Jurinčić zaprimljen kod suda 23. srpnja 2025. (list 45 do 56), račun vještaka broj 101/1/1 od 9. srpnja 2025. (list 57), podnesak 1. i 2. tuženika od 10. listopada 2025. (list 60 do 61), podnesak 3. tužene od 13. listopada 2025. (list 62), saslušao stranke LOR, GO i RO (list 63 do 66), troškovnik tužiteljice (list 67), troškovnik 1. i 2. tuženika (list 68), ovosudne spise Ovr-3760/2016 i P-214/09.

11. Sukladno odredbi čl. 8. Zakona o parničnom postupku (dalje ZPP, "Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01/ 113/03, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 ,155/23) koje je činjenice uzeo kao dokazane, sud je odlučio prema svom uvjerenju na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, a i na temelju rezultata cjelokupnog postupka.

12. Uvidom u ovosudni spis Ovr-3760/2016 sud je utvrdio da su tuženici IO i ĐO **.**.2016. kao ovrhovoditelji protiv JO (u međuvremenu preminuo), te 3. tužene AO kao ovršenice podnijeli ovršni prijedlog zahtijevajući da im AO predmetnu prostoriju preda u suposjed.

13. Utvrđeno je da je ovršni prijedlog podnesen na temelju ovršne isprave – presude Općinskog suda u Malom Lošinju poslovni broj P-214/09-42 od 8. ožujka 2010., potvrđene presudom Županijskog suda u Rijeci poslovni broj Gž -4453/10-2 od 10. travnja 2013.

14. Dalje je utvrđeno da je u navedenom ovršnom postupku sud 11. srpnja 2016. donio rješenje poslovni broj:Ovr-3760/2016-5, a kojim je odredio predloženu ovrhu.

15. Nije sporno, a to proizlazi i iz sadržaja ovosudnog rješenja Ovr-3760/2016- 26 od 10. veljače 2020. (list 5), da je sud uputio tužiteljicu LOR da u roku od 15 dana pokrene parnicu radi proglašenja naprijed navedene ovrhe nedopuštenom, a što je tužiteljica i pokrenula tužbom u ovom parničnom postupku podnesenom 2. ožujka 2020.

16. Sud je uvidom spis Općinskog suda u Malom Lošinju poslovni broj P- 214/09 (ranije P-242/05) utvrdio istinitost navoda 1. i 2. tuženika u dijelu koji se odnosi na pravomoćno utvrđenje suda iz presude P-214/09 od 8. ožujka 2010. kojom je 3. tuženoj AO naloženo da 1. i 2. tuženima preda u suposjed predmetnu prostoriju.

17. U istom parničnom postupku je pravomoćno utvrđeno da predmetna prostorija predstavlja zajednički dio zgade u smislu odredbe čl. 67. St.6. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (dalje ZV, "Narodne novine", broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 146/08, 38/09, 153/09,143/12, 152/14).

18. Utvrđenje prvostupanjskog suda da se sporna prostorijama ima smatrati zajedničkim dijelom zgrade, te da ju imaju pravo posjedovati svi suvlasnici zgrade, odnosno vlasnici stanova iz predmetne zgrade, potvrdio i Županijski sud u Rijeci svojom presudom Gž-4453/2010-2.

19. Tužiteljica tvrdi da je vlasnica prijeporne prostorije, te da je vlasništvo stekla temeljem kupoprodajnog ugovora sklopljenog sa Matušan Zlatkom 14. rujna 2005., a koji da joj je prilikom kupoprodaje prijepornu prostoriju predao u posjed.

20. Provedenim očevidom na licu mjesta i geodetskim vještačenjem, sud je utvrdio da se prijepor nalazi u [adresa], na adresi [adresa], da je u naravi prostorija u prizemlju zgrade, da se nalazi lijevo od ulaza u zgradu, ima površinu cca 4 m2, da je prostoriju ključem otključala tužiteljica, te da se u prostoriji nalaze razne stvari za koje je tužiteljica navela da su njene, a što tuženici nisu niti osporili.

21. Također je utvrđeno da su na dijelu zidova prostorije svijetle plavo sive keramičke pločice, na podu lijevo od ulaza, kako tužiteljica navodi, ostaci nekadašnje WC školjke.

22. Također je utvrđeno da predmetna zgrada ima 4 stana i da se u istoj nalaze 4 drvarnice.

23. Uvidom u Ugovor o kupoprodaji nekretnina sklopljen između NO kao prodavatelja i tužiteljice kao kupca 14. rujna 2005.(list 6 do 7) utvrđeno je da je tužiteljica od NO kupila nekretninu i to posebne dijelove neodvojivo povezane sa odgovarajućim suvlasničkim dijelom nekretnine označene kao k. č. br. [katastarska čestica] , upisna u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] – grad, u naravi stan na 1. katu zgrade koji se sastoji od dvije sobe, kuhinje, kupaonice, ostave, predsoblja i hodnika ukupne površine 41,27 m2, te da stanu pripada drvarnica u prizemlju zgrade.

23. Iz navedenog kupoprodajnog ugovora ne proizlazi utvrđenim da je tužiteljica navedenim kupoprodajnim ugovorom kupila od NO i prijepornu prostoriju.

24. Uvidom u Aneks broj 1. Ugovora o kupoprodaji sklopljen među istim ugovornim stranama 2. svibnja 2019., utvrđeno je da je CO potvrdio da je predmet kupoprodaje od 14. rujna 2005. bila također i jedna prostorija površine 2m2, a što bi po opisu iz čl.1. Aneksa predstavljalo prijepornu prostoriju.

25. Istim Aneksom ugovora u čl.2., ugovorne strane su suglasno potvrdile da je tužiteljici prijeporna prostorija predana u posjed zajedno sa pripadajućim stanom koji je bio predmet ugovora o kupoprodaji od 14. rujna 2005.

26. Među strankama nije sporno niti da tužiteljica drži u posjedu prijepornu prostoriju, a i sud se u to uvjerio na licu mjesta kada je tužiteljica prostoriju otključala ključem.

27. Međutim, tužiteljica nije na temelju kupoprodajnog ugovora sklopljenog sa NO mogla steći pravo vlasništva prijeporne prostorije.

28. Ovo iz razloga što CO nije bio vlasnik prijeporne prostorije, odnosno što je prijeporna prostorija u vrijeme sklapanja kupoprodajnog ugovora između NO i tužiteljice, bila zajednički dio zgrade u smislu odredbe čl. 67. st.6. ZV, a što je i pravomoćno utvrđeno presudom P-214/09-43 od 8. ožujka 2010.

29. U tom parničnom postupku saslušano je više svjedoka, među kojim je bila i svjedok ŽO, koja je bila supruga ŽO NO, te majka 3. tužene AO, iz čijeg iskaza proizlazi da predmetnu prostoriju CO nije kupio, da je prostorija predstavljala općinski prostor i da se prizemlje, odnosno prostorije iz prizemlja od strane Općine nisu prodavale.

30. Niti iz jednog provedenog dokaza nije utvrđeno da je pravni prednik tužiteljice CO bio vlasnik prijeporne prostorije, pa stoga nije na tužiteljicu to pravo mogao niti prenijeti.

31. Mada tužiteljica navodi da je u nesmetanom posjedu prijeporne prostorije od 14. rujna 2005., odnosno od dana kada je kupila stan od NO, tužiteljica nije mogla niti dosjelošću steći pravo vlasništva iste prostorije.

32. Odredbom čl.159. st.1. propisano je da se dosjelošću stječe vlasništvo stvari samostalnim posjedom te stvari ako taj ima zakonom određenu kakvoću i neprekidno traje zakonom određeno vrijeme, a posjednik je sposoban biti vlasnikom te stvari.

33. Članak 159. st. 3. ZV propisuje da samostalni posjednik nekretnine koje mu je posjed barem pošten stječe dosjelošću vlasništvo te nekretnine protekom 20 godina neprekidnog samostalnog posjedovanja.

34. Osim što je pravomoćnom presudom P-214/09 pravomoćno utvrđeno da je prijeporna prostorija zajednički dio zgrade, ta činjenica bila je poznata i morala biti poznata tužiteljici obzirom da su u tom parničnom postupku kao svjedoci saslušani i roditelji tužiteljice ZO i ĆO, te njena sestra AOR.

35. Stoga je zasigurno i tužiteljica koja je 2005. kupila stan od NO, od svoje obitelji imala saznanja za navedeni parnični postupak, odnosno saznanje da CO nije bio vlasnik prijeporne prostorije, te da istu prostoriju nije mogao u vlasništvo prenijeti tužiteljici.

36. Mada tužiteljica iskazuje da u vrijeme kada je kupovala stan od CO nije sumnjala da ta prostorija pripada CO, da su i drugi ljudi u zgradi znali da prostoriju koristi CO, tužiteljica je iz sadržaja ugovora o kupoprodaji kojeg je zaključila sa NO **.**.2005., te iz zemljišnoknjižnog uloška mogla sa sigurnošću utvrditi i znala je da sporna prostorija nije pripadak stana kojeg je kupila od NO, jer da je bila pripadak, to bi u tom ugovoru o kupoprodaji svakako bilo navedeno, kao što je navedeno da stanu kojeg je kupila pripada jedna drvarnica.

37. Stoga se tužiteljica ne može smatrati poštenom posjednicom prijeporne prostorije u smislu odredbe čl.18. ZV, jer je u vrijeme stjecanja posjeda znala i obzirom na okolnosti (vođenje parničnog postupka i sadržaja Ugovora o kupoprodaji od 14. rujna 2005., te sadržaj zk.ul)., imala dovoljno razloga posumnjati da joj ne pripada pravo na posjed prijeporne prostorije.

38. Po mišljenju ovog suda i roditelji tužiteljice i njena sestra ŠOR, znali su u vrijeme kada su saslušavani kao svjedoci u parničnom postupku P-214/09, da je tužiteljica kupila stan od CO, još 2005. te su imali saznanje da je sporno vlasništvo CO NO na prijepornoj prostoriji, pa je to saznanje zasigurno imala i tužiteljica.

39. Slijedom navedenog, sud je utvrdio da tužiteljica nema na spornoj prostoriji pravo vlasništva, odnosno nema pravo koje bi sprječavalo ovrhu predajom prostorije u suposjed 1. i 2. tuženicima u ovršnom postupku Ovr-3760/2016, te je njen tužbeni zahtjev utvrđen neosnovanim i odbijen.

40. Sud nije u odnosu na 3. tuženu AO donio djelomičnu presudu na temelju priznanja jer ista ima status ovršenika u postupku Ovr-3760/2016, te i interes da tužiteljica koja je stan kupila od njenog oca kao pravnog prednika, uspije u ovom parničnom postupku.

41. Osim toga, priznanje tužbenog zahtjeva od strane 3. tužene je kontradiktorno utvrđenjima suda iz ovog parničnom postupka i postupka P-214/09.

42. Sud je odbio, a nakon što je saslušao parnične strane, saslušati predložene svjedoke iz razloga što među strankama nije sporno da je tužiteljica u posjedu prijeporne prostorije od 2005., i što je u ovosudnom postupku P-214/09 pravomoćno utvrđen status prijeporne prostorije, pa ta utvrđenja ne mogu biti dovedena u pitanje iskazima nikakovih svjedoka.

43. Odluku o naknadi troškova postupka sud je donio prijemnom odredbe čl.154. st.1. ZPP u odnosu na 1. i 2. tuženika, a čl. 157. ZPP u odnosu na 3. tuženu.

44. O visini troškova postupka odlučeno je sukladno utvrđenoj vrijednosti predmeta spora (1.327,23 eur), zahtjevima tuženih za naknadu troškova postupka, radnjama punomoćnika tuženih provedenih u postupku, odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (dalje Tarifa, "Narodne novine", broj 142/12, 103/14, 107/15,126/22,138/23).

45. Prvo i drugo tuženici su zatražili naknadu troškova u ukupnom iznosu od 1.312,50 eur.

46. Sud je njihov zahtjev utvrdio osnovanim te im taj trošak i dosudio.

47. Dosuđeni trošak sastoji se od troška odgovora na tužbu u iznosu od 200,00 eura (tbr.8.1. Tarife), trošak sastava podneska od 13. veljače 2025. u iznosu od 50,00 eur (tbr.8.4. Tarife), sastava podneska od 10. listopada 2025. u iznosu od 200,00 eur (tbr.8.1. Tarife), te troškova zastupanja tuženika na ročištima 19. ožujka 2025. i 14. listopada 2025. u iznosima od po 200,00 eura (tbr.9.1. Tarife).

48. Također 1. i 2. tuženiku dosuđen je i PDV po stopi od 25 % u iznosu od 262,50 eura.

49. 3. tužena je zatražila naknadu troška u ukupnom iznosu od 750,00 eura, a koji trošak je sud utvrdio osnovanim i dosudio joj je taj trošak.

50. Dosuđeni trošak sadrži trošak sastava odgovora na tužbu u iznosu od 200,00 eura (tbr.8.1. Tarife), trošak sastava podneska od 13. listopada 2025. u iznosu od 200,00 eura (tbr.8.1. Tarife), zastupanja na ročištu 6. svibnja 2025. u iznosu od 200,00 eura (tbr.9.1. Tarife), te trošak PDV –a u iznosu do 150,00 eura.

Mali Lošinj, 21. studeni 2025.

S u d a c

Gordana Holer

Uputa o pravnom lijeku: Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 (petnaest) dana od dana primitka otpravka presude. Žalba se podnosi u 3 (tri) primjerka putem ovog suda nadležnom Županijskom sudu.

DN:

1. Punomoćniku tužitelja – Marija Erdec, odvjetnica

2. Punomoćniku 1. i 2.tuženika – UOR, odvjetnica

3. Punomoćniku 3.tužene – ŠO, odvjetnica