Zakon.hr

REPUBLIKA HRVATSKA

Trgovački sud u Zagrebu

Zagreb, Trg J. F. Kennedya 11

P-1101/2020-47

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

R J E Š E N J E

Trgovački sud u Zagrebu po sucu pojedincu Ivi Karin Šipek u pravnoj stvari tužitelja BJ, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], protiv tuženika REPUBLIKA HRVATSKA, OIB: 52634238587, koju zastupa Županijsko državno odvjetništvo u Zagrebu, radi naknade štete, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene dana 7. listopada 2025. u prisutnosti tužitelja i zastupnice po zakonu tuženika, s danom objave dana 21. studenog 2025.

p r e s u d i o j e

I. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev u dijelu koji glasi:

„Nalaže se tuženiku REPUBLIKA HRVATSKA da u roku 8 (osam) dana plati tužitelju BJ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], iznos od 173.734,16 EUR/1.309.000,00 kuna, uvećano za zakonske zatezne kamate na iznos od 15.130,40 EUR/114.000,00 kuna počev od 30. rujna 2013. do plateža, uvećano za zakonske zatezne kamate na iznos 65.697,79 EUR/495.000,00 kuna počev od 15. lipnja 2014. godine do plateža, uvećano za zakonske zatezne kamate na iznos 33.180,70 EUR/250.000,00 kuna počev od 15. listopada 2014. godine do plateža, uvećano za zakonske zatezne kamate na iznos od 59.725,26 EUR/450.000,00 kuna počev od 15. lipnja 2015. godine do plateža.“

r i j e š i o j e

I. Odbacuje se tuženikov zahtjev za naknadom troškova parničnog postupka za iznos od 45.600,00 EUR.

II. Nalaže se tužitelju u roku od 8 (osam) dana naknaditi tuženiku trošak parničnog postupka u iznosu od 15.996,00 EUR.

III. Odbija se kao neosnovan tuženikov zahtjev za naknadom troškova parničnog postupka za iznos od 29.604,00 EUR.

Obrazloženje

1.1. Raniji tužitelj društvo ZLATNI LIPANJ j.d.o.o. je ovom sudu podnio tužbu protiv tuženika radi naknade štete zbog nezakonitog postupanja Ministarstva zaštite okoliša i prirode prilikom postupanja po zahtjevu za izmjenom u postupcima Klasa UP/I-612- 07/13-41/140, UP/I-612-07/14-41/88, UP/I-612-07/14-40/214 te u postupku UP/I-612- 07/14-41/226.

1.2. U odnosu na štetu proizašlu iz postupka Klasa UP/I-612-07/13-41/140 tužitelj navodi da se tijekom kolovoza 2013. tužitelj obratio Ministarstvu zaštite okoliša i prirode za izmjenom uvjeta sakupljanja samonikle vrste SMILJE, kojemu je prethodno odobreno rješenjem Klasa UP/I-612-07/13-41/32, Urbroj 517-07-1-1-2-13-2 od 8. travnja 2013. u jesenjem razdoblju od 1. listopada do 31. prosinca 2013. na način da izmijeni vrijeme sakupljanja na razdoblje od 1. rujna do 31. prosinca 2013. Navedeno Ministarstvo je rješenjem Klasa UP/I-612-07/13-41/140, Urbroj 517-07-1-1-1-12-2 od 10. rujna 2013. odbacio zahtjev navodeći da nije moguće tražiti obnovu postupka temeljem odredbe članka 123. Zakona o općem upravnom postupku ("Narodne novine" broj 47/09, dalje u tekstu: ZUP). Nadalje navodi da je navedeno rješenje poništeno presudom Upravnog suda u zagrebu UsI-3965/13-7 od 13. ožujka 2015. kao nezakonito te je vraćeno na ponovni postupak. Kako je vremensko razdoblje u odnosu na zahtjev postavljen od 1. rujna do 1. listopada 2013. za sakupljanje samonikle vrste SMILJE više nemoguće ostvariti to tvrdi da radi nezakonitog postupanja tijela može potraživati samo štetu za koju navodi da mu je nastala u iznosu od 114.000,00 kuna s dospijećem 30. rujna 2013.

1.3. U odnosu na štetu proizašlu iz postupka Klasa UP/I-612-07/14-41/88 tužitelj tvrdi da se tijekom ožujka 2014. obratio Ministarstvu zaštite okoliša i prirode sa zahtjevom za odobrenjem sakupljanja samonikle vrste SMILJE u razdoblju od 1. svibnja pa do 15. kolovoza 2014. u ljetnom razdoblju te od 1. listopada do 31. prosinca 2014. u jesenjem razdoblju, a sve sukladno dogovorenim smjernicama na sastanku održanom 12. travnja 2012. Tvrdi da prema stručnom mišljenju Državnog zavoda za zaštitu prirode isti nije imao prigovora na predložene uvjete iz zahtjeva te se očitovao o stručnom mišljenju od 25. travnja 2014. Suprotno od naznačenog razdoblja u zahtjevu od 1. svibnja pa do 15. kolovoza 2014. te je navedenom stručnom mišljenju navodi da je Ministarstvu zaštite okoliša i prirode rješenjem Klasa UP/I-612-07/14- 41/88, Urbroj 517-07-1-1-2-14-2 od 9. svibnja 2014. nametnuo uvjete sakupljanja samonikle vrste SMILJE od 1. svibnja pa do 15. kolovoza 2014. bez davanja jasnog obrazloženja radi čega je pokrenut upravni spor koji se vodio pred Upravnim sudom u Zagrebu pod brojem UsI-1184/14, koji u trenutku podnošenja tužbe nije bio okončan, a radi bitne povrede upravnog postupka. Kako je vremensko razdoblje u odnosu na zahtjev postavljen izdavanjem odobrenja prošao, tužitelj tvrdi da je pretrpio štetu u vidu izmakle dobiti u iznosu od 495.000,00 kuna dospjelo 15. lipnja 2014.

1.4. U odnosu na štetu proizašlu iz postupka Klasa UP/I-612-07/14-41/214 tužitelj tvrdi da je 30. rujna 2014. zaprimio rješenje Klasa UP/I-612-07/14-41/214, Urbroj 517- 07-1-1-2-14-1 od 24. rujna 2014. kojim je djelomično ukinuto rješenje Klasa UP/I-612- 07/14-41/88, Urbroj 517-07-1-1-2-14-2 od 9. svibnja 2014. kojim su izmijenjeni uvjeti sakupljanja smilja na način da umjesto jesenskog razdoblja od 1. listopada do 31. prosinca 2014. je isto arbitražno skraćeno na razdoblje od 15. listopada do 1. prosinca 2014. te ukidanje branja na svim otocima u Republici Hrvatskoj bez davanja jasnog obrazloženja radi čega je pokrenut upravni spor pred Upravnim sudom u Zagrebu pod brojem UsI-3473/14, koji u trenutku podnošenja tužbe nije bio okončan, a radi bitnih povredi upravnog postupka. Radi takvog nezakonitog postupanja tužitelj tvrdi da je inicirao postupanje po službenoj dužnosti pri Vladi Republike Hrvatske postupak smjene pomoćnika ministra CJ te ravnatelja Državnog zavoda za zaštitu prirode RJ, a poziva se i na očitovanje Državnog zavoda za zaštitu prirode od 2. ožujka 2015. u kojem se u bitnome navodi kako je zatraženo obavljanje terenskog uviđaja o stanju populacija smilja na područjima Šibenika i Dubrovnika od strane znanstvenika botaničara s tog područja, a zbog kratkog roka za izradu stručnog mišljenja. Kako je vremensko razdoblje u odnosu na odobreno i ukinuto razdoblje sakupljanja smilja, tada tužitelj trpi da je pretrpio štetu u vidu izmakle dobiti u iznosu od 250.000,00 kuna dospjelo 15. listopada 2014.

1.5. U odnosu na štetu proizašlu iz postupka Klasa UP/I-612-07/14-41/226 tužitelj tvrdi da je Ministarstvo zaštite okoliša i prirode 24. studenog 2014. zaprimilo zahtjev za izdavanjem odobrenja s prijedlogom da mu se izda dopuštenje za sakupljanje- branje u komercijalne potrebe (preradu), s tehnikom rezanja (škarama ili srpom) za biljku smilje u količini 200.000 kila, i to dijelova nadzemnog dijela bilje-cvijet-list na području otoka Paga, Raba, Cresa, Lošinja i Krka, Zadarske županije, Šibensko- kninske županije i Splitsko-dalmatinske županije u razdoblju od 1. svibnja 2015., da se smilje ne skuplja na lokalitetima gdje nije procvalo najmanje 30-50% grmova smilja. Navodi da je 28. siječnja 2015. zaprimljeno ranije spomenuto rješenje Ministarstva kojim je de facto odbijen zahtjev za sakupljanjem vrste smilje za razdoblje od 1. svibnja 2015. do 15. lipnja 2015., odnosno djelomično u odnosu na otoke do 1. lipnja 2015. , a u cijelom razdoblju za Zadarsku, Šibensko-kninsku i Splitsko-dalmatinsku županiju i otoke Paga, Raba, Krka, Cresa i Lošinja u cijelom razdoblju. Tvrdi da o razlozima odbijanja nema nikakvih obrazloženja te da je rješenje u tom dijelu nezakonito zbog čega je podnesena tužba Upravnom sudu u Zagrebu. Kako je vremensko razdoblje u odnosu na zahtjev postavljen izdavanjem odobrenja prošao, tvrdi da je pretrpio štetu u vidu izmakle dobiti u iznosu od 450.000,00 kuna s dospijećem 15. lipnja 2015.

1.6. Tužbom se tako zahtijeva naknada štete s osnove izmakle dobiti u ukupnom iznosu od 173.734,16 EUR/1.309.000,00 kuna sa zateznom kamatom.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu se protivi tužbi i tužbenom zahtjevu u cijelosti, osporava se osnovanost tužbe, odgovornost tuženika, kao i visina tužbenog zahtjeva, a ujedno se ističe prigovor promašene aktivne legitimacije jer tuženik tvrdi da tužitelju nije nastupila nikakva šteta iz postupanja tuženika donošenjem odluka Ministarstva zaštite okoliša i prirode na koje tužitelj upire u svojoj tužbi pri čemu nisu ispunjene pretpostavke za eventualnu odgovornost za štetu jer ne postoji niti šteta niti protupravna štetna radnja tuženika niti bilo kakva uzročno posljedična veza između postupanja tuženika u okviru svojih zakonskih ovlasti i navodne pretrpljene štete u vidu izmakle dobiti. Tuženik nadodaje da je tužba i preuranjena iz razloga što je tužitelj protiv svih rješenja Ministarstva zaštite okoliša i prirode na kojima temelji svoj zahtjev pokrenuo upravne sporove pa predlaže postupak prekinuti do donošenja pravomoćnih i konačnih odluka u istima. Tuženik ističe da je Ministarstvo zaštite okoliša i prirode postupajući u konkretnim predmetima izdalo dopuštenja za sakupljanje zavičajne divlje vrste u ukupno traženoj količini po zahtjevima, na koji način ničim nije povrijedilo pravo tužitelja te nikakva šteta za tužitelja nije mogla niti nastati. U prilog tome ističe da tužitelj nije sukladno članku 8. Pravilnika o sakupljanju zaštićenih samoniklih biljaka u svrhu prerade, trgovine i drugog prometa ("Narodne novine" broj 154/08) niti za jedno od odobrenih razdoblja dostavio izvješće o sakupljanju samoniklih biljaka prejudicirajući navodnu nezakonitost postupanja tuženika iz kojeg razloga tužitelj u razdobljima obuhvaćenim tužbom nije niti obavljao djelatnost sakupljanja samoniklih biljaka niti u skraćenom vremenu sakupljanja odobrenom pobijanim rješenjima. Također, sukladno ranije dostavljenim izvješćima za pojedina razdoblja tvrdi da proizlazi da je realizirana količina daleko manja u odnosu na količine koje tužitelj navodi u tužbi slijedom čega smatra da su navodi o pretrpljenoj šteti u cijelosti neosnovani. Završno ističe da su dopuštenja za sakupljanje samonikle vrste HELICHRYSUM ITALICUM- SMILJE izdana temeljem potvrđenih mjera i uvjeta sakupljanja smilja, a temeljem stručnog mišljenja i sukladno odredbama Zakona o zaštiti prirode i ranije spomenutog Pravilnika o sakupljanju zaštićenih samoniklih biljaka u svrhu prerade, trgovine i drugog prometa. Naime, navodi da je prija donošenja rješenja tuženika, kojima je dopušteno podnositelju zahtjeva sakupljanje samoniklih zavičajnih vrsta tuženik sukladno članku 64. stavak 3. Zakona o zaštiti prirode zatražio od Državnog zavoda za zaštitu prirode stručno mišljenje o utjecaju metode, količine i vremenskog razdoblja sakupljanja divlje vrste na veličinu njezine populacije, njezinog staništa, kao i životne uvjete, odnosno ukupnu bio raznolikost, a koji Zavod je mišljenjem Klasa: 612-07/14-12/36 od 25. travnja 2014. predložio mjere zaštite prilikom sakupljanja samoniklog bilja (smilje), koje mjere su sastavni dio odluka tuženika kojim je odobrena cjelokupna zatražena količina, ali uz ograničenje vremenskog razdoblja sakupljanja sukladno mišljenju Državnog zavoda za zaštitu prirode.

3. Raniji tužitelj se podneskom od 28. travnja 2016. očitovao na odgovor tužbu tuženika u kojem je osporio navode tuženika da nije dostavio izvješća sukladno izdanim rješenjima Klasa: UP/I-612-07/13-41/32, Urbroj 517-07-1-1-2-13-2 od 8. travnja 2013., Klasa: UP/I-612-07/14-41/88, Urbroj: 517-07-1-1-2-14-2 od 9. svibnja 2014. i Klasa UP/I-612-07/14-41/226, Urbroj: 517-07-1-1-2-14-2 od 23. siječnja 2015., te ista dostavlja u prilogu te tvrdi da je nadležno Ministarstvo po istima provelo nadzor i da nisu utvrđene nikakve nepravilnosti. U prilogu navedenog podneska dostavlja i presudu poslovni broj UsI-246/14-25 od 11. travnja 2016. Upravnog suda u Splitu kojim se poništava rješenje Klasa: UP/I-612-07/14-41/214, Urbroj: 517-07-1-1-2-14-1 od 24. rujna 2014. te se predmet vraća na ponovno odlučivanje Ministarstvu zaštite okoliša i prirode. Upire na obrazloženje navedene odluke te se protivi prekidu postupka jer smatra prethodno pravno pitanje, zakonitost donesenih upravnih akata koji se pobijaju prije svega radi postupovnih odredbi upravnog postupka onemogućavanja raspravljanja pred upravnih tijelom, trivijalnim, a pri čemu smatra i da se radi de facto o već presuđenoj stvari jer se radi o razdoblju za koje je traženo odobrenje u odnosu na vrijeme koje je već prošlo.

4. U odnosu na dostavljenu presudu Upravnog suda u Splitu poslovni broj UsI- 2146/14 od 11. travnja 2016. tuženik ističe da je u ponovnom postupka potrebno donijeti novo valjano obrazloženo rješenje u odnosu na razloge primjene članka 13. i članka 30. ZUP-a, a isto tako ističe da poništenim rješenjem odluka o djelomičnom ukidanju nije donesena na temelju procjene ponašanja tužitelja, već zbog otklanjana teške i nenadoknadive štete na okoliš, neposredne opasnosti za javnu sigurnost, zbog čega je bilo potrebno žurno postupanje u kojem slučaju nije postojala niti obveza da se stranka izjasni, a da je tuženik identično postupao u svim predmetima svih sakupljača i na isti način donio odluku o djelomičnom ukidanju svih rješenja nositeljima dopuštenja koje se odnose na 2014. Nadalje navodi da i iz Izvješća o sakupljanju samoniklih biljaka za razdoblje određeno rješenjem Klasa: UP/I-612-07/14-41/226 od 23. siječnja 2015. je razvidno da tužitelj nije obavljao djelatnost sakupljanja samoniklih biljaka niti u skraćenom vremenu sakupljanja, dok je izvješćima za prethodna razdoblja (2013. i 2014.) evidentno da je realizirana količina manja u odnosu na traženu čime su navodi tužitelja o navodno pretrpljenoj šteti u cijelosti neutemeljena.

5.1. Tužitelj podneskom od 28. lipnja 2016. nastavno u odnosu na presudu poslovni broj UsI-246/14-25 od 11. travnja 2016. Upravnog suda u Splitu ističe da je 16. lipnja 2016. zaprimio rješenje Klasa: UP/I-612-07/16-41/173, Urbroj: 517-07-1-1-2-16-2 od 8. lipnja 2016. Ministarstva zaštite okoliša i prirode kojim se djelomično ukida u točki II. izreke rješenje Ministarstva zaštite okoliša i prirode Klasa: UP/I-612-07/14-41/88 od 9. svibnja 2014., a koje je donio tuženik po službenoj dužnosti nakon donošenja navedene presude. Navodi kako rješenje Klasa: UP/I-612-07/16-41/173 ne sadrži kratku oznaku predmeta postupka te propis o nadležnosti čime je povrijeđena odredba članka 98. stavak 2. ZUP-a te da je doneseno bez mogućnosti da je stranci bila dana mogućnost sudjelovanja u postupku jer nije bila obaviještena o pokretanju postupka čime je povrijeđena odredba članka 52. ZUP-a. S obzirom je u točki 8. rješenja Klasa:

UP/I-612-07/14-41/88 određeno trajanje rješenja do 31. prosinca 2014. to tvrdi da je temeljem odredbe članka 46. stavka 5. ZUP-a trebalo obustaviti postupak pokrenut po službenoj dužnosti jer u 2016. ne postoje pretpostavke da se ukine rješenje koje je važilo do kraja 2014. Nastavno u odnosu na rješenje Klasa: UP/I-612-07/16-41/173 ističe da je u istom činjenično stanje nepotpuno i pogrešno utvrđeno, a da dopisi lokalne samouprave te župana Primorsko-goranske županije eventualno predstavljaju prijedloge (predstavke) iz članka 42. stavak 2. ZUP-a temeljem kojeg bi nadležno tijelo moglo pokrenuti postupak po službenoj dužnosti, ali smatra da ne predstavljaju dokaz ispravom iz članka 60. stavka 2. ZUP-a pa da nema mjesta primjeni članka 49. istog zakona. Osim toga smatra da je obrazloženje tog rješenja manjkavo i nerazumljivo jer ne obrazlaže bitne okolnosti koje dovode u stečajno pravo iz rješenja Klasa: UP/I-612- 07/14-41/88 sa teške neposredne opasnosti za život i zdravlje ljudi i javnu sigurnost, a osim toga tužitelj nije obavljao nikakvu djelatnost skupljanja smilja na kvarnerskim otocima pa smatra da se pozivanje na blokadu mosta na otoku Krku ne odnosi na njega.

5.2. Navedenim podneskom ujedno i povisuje tužbeni zahtjev te istim sada zahtijeva ukupni iznos od 303.138,89 EUR/2.284.000,00 kuna. Navedenoj preinaci se tuženik protivio te preinaka nije dopuštena rješenjem od 15. rujna 2016., protiv kojeg rješenja se tužitelj odrekao prava na žalbu, a tuženik žalbu nije izjavio.

6. Ovaj sud je na suglasan prijedlog stranaka rješenjem od 2. ožujka 2017. odredio prekid postupka do pravomoćnog završetka postupka koji se vodi pred Upravnim sudom u Splitu po brojem UsI-83/15 povodom tužbe tužitelja radi poništenja rješenja Klasa: UP/I-612-07/14-41/226 od 23. siječnja 2015. ili do kad sud ustanovi da više ne postoje razlozi da se čeka na završetak tog postupka.

7. Tužitelj je podneskom od 25. siječnja 2018. predložio nastavak postupka navodeći da je donesena presuda Upravnog suda u Splitu poslovni broj UsI-346/16- 12 od 5. siječnja 2018. kojim se poništava rješenja Ministarstva zaštite okoliša i prirode Klasa: UP/I-612-07/16-41/173 od 8. lipnja 2016. te se predmet vraća na ponovni postupak. Međutim, ovaj sud je postupak prekinuo do pravomoćnog završetka postupka koji se vodio pod brojem UsI-83/15, pa nije bilo mjesta nastavku ovog postupka, na što je tuženik pravilno upirao.

8. Nad tada tužiteljem društvo ZLATNI LIPANJ j.d.o.o. rješenjem Trgovačkog suda u Bjelovaru poslovni broj St-476/17 od 8. studenog 2018. otvoren je stečajni postupak, ali kako je spis bio u prekidu nije bilo mjesta donošenju rješenja o prekidu s te osnove.

9. Tuženik je podneskom od 12. veljače 2020. obavijestio sud da je donesena presuda Upravnog suda u Splitu broj UsI-83/15-17 od 29. prosinca 2017. kojom je u cijelosti odbijen tužbeni zahtjev tužitelja ZLATNI LIPANJ j.d.o.o. te presuda Visokog upravnog suda Republike Hrvatske broj Usž-2080/18 od 16. siječnja 2019. kojom je žalba tužitelja odbijena te je potvrđena ranije navedena prvostupanjska presuda broj UsI-83/15-17.

10. Ovaj sud je rješenjem od 3. lipnja 2020. nastavio postupak prekinut rješenjem poslovni broj P-1883/15 od 2. ožujka 2017. i to u odnosu na sada tužitelja BJ koji je kao stečajni vjerovnik u roku od 8 dana od donošenja odluke skupštine vjerovnika održane u stečajnom postupku koji se vodio nad ranijim tužiteljem predložio nastaviti ovu već pokrenutu parnicu u svoje ime i za svoj račun koji je temeljem odredbe članka 172. stavak 2. i 3. Stečajnog zakona (''Narodne novine'' broj 71/15, 104/17, dalje u tekstu: SZ) stupio na mjesto ranijeg tužitelja.

11. Tužitelj je podneskom od 25. veljače 2020. u spis dostavio presudu Visokog upravnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Usž-3349/18 od 5. lipnja 2019. tvrdeći da je istom pravomoćno utvrđeno postupanje Ministarstva zaštite okoliša i prirode prilikom donošenja rješenja Klasa: UP/I-612-07/14-41/214 kao protupravno i nezakonito.

12. Tuženik u daljnjem tijeku postupka dostavlja izvješća o sakupljanju samoniklih biljaka za 2013. s napomenom da je raniji tužitelj (ZLATNI LIPANJ j.d.o.o.) osnovano u siječnju 2013., a da je ovdje tužitelj ranije izvješća podnosio za svoja druga društva pa da iz tako dostavljenih izvješća proizlazi da nije bilo sakupljanja za ranija razdoblja pa da ranijem tužitelju niti nije mogla nastati nikakva šteta. Dostavlja sudu rješenje tuženika Klasa /226 od 23. veljače 2015., presudu Upravnog suda u Osijeku broj Us I- 869/16 i Upravnog suda u Zagrebu Us I-1113/15, te Usž-732/18, a koje se odnose na predmet klase tuženika /226 kao i rješenje tuženika Klasa /140 i presudu Upravnog suda u Zagrebu Us I-3965/13 te rješenje tuženika Klasa /140 od 13. travnja 2015. i presudu Upravnog suda u Zagrebu broj Us I-1725/15. Ujedno posebno ističe da su društvu ZLATNI LIPANJ j.d.o.o. uvijek bile odobrene sve zatražene količine, dok je razdoblje sakupljanja bilo određeno radi zaštite i održanja zaštićenih vrsta.

13. Tužitelj je na ročištu održanom 28. veljače 2023. naveo da je u odnosu na utuženu 2015. godinu pravomoćno izgubljen upravni spor pa da stoga u odnosu na utuženu štetu u iznosu od 59.725,26 EUR/450.000,00 kuna nema interes za preuzimanjem parnice jer nema osnove za utuženje u ovom predmetu.

14. Tuženik je u podnesku od 12. ožujka 2025. rezimirano istaknuo svoje prigovore navodeći da nisu ispunjene pretpostavke za odgovornost za nastanak štete tuženika u smislu odredbe članka 14. Zakona o sustavu državne uprave jer ne postoji protupravnost i uzročna veza između nezakonitog ili nepravilnog rada tijela državne uprave i nastale štete. Naime, štetu koja građaninu, pravnoj osobi ili drugoj stranci nastane nezakonitim ili nepravilnim radom tijela državne uprave, tijela jedinice lokalne i područne (regionalne) samouprave, odnosno pravnih osoba koje imaju javne ovlasti u povjerenim im poslovima državne uprave, naknađuje Republika Hrvatska. Ističe da za ocjenu osnovanosti zahtjeva u konkretnom slučaju je odlučno jesu li ispunjene pretpostavke odgovornosti Republike Hrvatske za štetu zbog nepravilnog, odnosno nezakonitog rada tuženika u smislu odredbe članka 14. Zakona o sustavu državne uprave, a da za postojanje javnopravne odgovornosti za štetu u smislu članka 14. Zakona o sustavu državne uprave trebale su biti ispunjene kumulativno tri pretpostavke, i to nezakoniti ili nepravilni rad djelatnika tuženika, postojanje štete koja je zbog toga nastala tužitelju i uzročna veza između nezakonitog i nepravilnog rada tijela državne uprave i nastale štete tužitelju, pri čemu treba dokazati da je nastala šteta neposredna posljedica nezakonitog ili nepravilnog rada tj. da šteta ne bi nastala da njega nije bilo. Pri tome ističe da se nezakoniti rad očituje kao postupanje suprotno zakonu, drugom propisu ili općem aktu ili propuštanje primjene zakona, drugog propisa ili općeg akta, dok se eventualna dugotrajnost postupka ili pogrešna primjena materijalnog prava kao rezultat pogrešnog ili drugačijeg pravnog shvaćanja ne smatra nezakonitim radom u smislu čl. 14. Zakona o sustavu državne uprave. Zakon o sustavu državne uprave ne propisuje odgovornost Republike Hrvatske za štetu zbog pogrešnog pravnog shvaćanja upravnog tijela, već samo zbog nepravilnog i nezakonitog rada. Stoga kako nema štete za koju bi bila odgovorna tužena odnosno nema uvjeta za primjenu odredbe čl. 14. Zakona o sustavu državne uprave, kao niti odredbe čl. 1045. ZOO-a, predlaže se odbiti tužitelja s tužbenim zahtjevom uz naknadu parničnog troška.

15.1. Tijekom postupka sud je izveo dokaze uvidom u sadržaj isprava koje prileže spisu i to u: Rješenje od 8. travnja 2013. Klasa UP/I-612-07/13-41/32 (list 7. do 9. spisa), dopis od 21. kolovoza 2013. godine Klasa UP/I-612-07/13-41/32 (list 10. spisa),

Rješenje od 10. rujna 2013. Klasa UP/I-612-07/13-41/32 (list 11. do 12. spisa), presuda Upravnog suda u Zagrebu poslovni broj Usl-3965/13 od 13. ožujka 2015. (list 13. do 15. spisa), zamolba za izdavanjem dopuštenja od 17. ožujka 2014. Klasa UP/I- 612-07/14-41/88 (list 17. spisa), mjere zašite smilja u 2014. godini (list 18. do 19. spisa), poziv za sastanak od 4. travnja 2012. (list 20. do 21. spisa), bilješka sa sastanka od 12. travnja 2012. (list 22. do 23. spisa), rješenje od 9. svibnja 2014. Klasa UP/I-612- 07/14-41/88 (list 24. do 26. spisa), tužba Klasa UP/I-612-07/14-41/88 (list 27. do 28. spisa), Rješenje od 24. rujna 2014. Klasa UP/I-612-07/14-41/214 (list 30. do 32. spisa), tužba Klasa UP/I-612-07/14-41/214 (list 33. do 37. spisa), odgovor na tužbu Klasa UP/I-612-07/14-41/214 (list 38. do 41. spisa), Očitovanje Državnog zavoda za zaštitu prirode od 2. ožujka 2015. (list 42. do 43. spisa), zahtjev za izdavanje dopuštenja od 24. studenog 2014. Klasa UP/I-612-07/14-41/226 (list 45. do 51. spisa), zahtjev za sakupljanje samoniklog bilja za 2015. godinu od 12. prosinca 2014. (list 52. do 53. spisa), rješenje od 23. siječnja 2015. Klasa UP/I-612-07/14-41/226 (list 54. do 57. spisa), tužba od 3. veljače 2015. Klasa UP/I-612-07/14-41/226 (list 58. do 63. spisa), presuda Visokog upravnog suda poslovni broj Usoz-72/15 od 25. ožujka 2015. (list 64. do 65. spisa), zahtjev za mirnim rješenjem spora od 12. svibnja 2014. (list 67. do 68. spisa), dopis tuženika od 1. kolovoza 2014. (list 69. do 70. spisa), zahtjev za mirno rješenje spora od 1. listopada 2014. godine (list 71. do 73. spisa), dopis tuženika od 21. listopada 2014. (list 74. spisa), zahtjev za mirno rješenje spora od 27. travnja 2015. godine (list 76. spisa), dopis tuženika od 24. lipnja 2014. (list 77. spisa), dopis i zaključak od 10. srpnja 2014. (list 80. do 81. spisa), presuda Upravnog suda u Splitu, poslovni broj Usl-246/14 (list 93. do 97. spisa), podnesak tužitelja od 25. studenog 2014. (list 98. do 114. spisa), podnesci tužitelja od 9. siječnja 2016. i 27. travnja 2016. godine (list 115. do 116. spisa), Rješenje Ministarstva zaštite okoliša i prirode od 8. lipnja 2016. (list 122. do 123. spisa), zahtjevi za mirno rješenje spora, rješenja i dopisi tužitelja (list 124. do 158. spisa), dopis tuženika od 17. lipnja 2016. (list 159. spisa), dopis Ministarstva zašite okoliša i prirode od 20. svibnja 2016. uz dokumentaciju (list 165. do 186. spisa), e-mail dopis od 27. veljače 2017. uz fotografije (list 189. do 198. spisa), dopis od 9. prosinca 2015. (list 199. spisa), Stručna podloga za održivo korištenje zavičajne divlje vrste Hrvatske agencije za okoliš i prirodu od prosinca 2015. (list 201. do 216. spisa), e-mail dopis od 11. studenog 2015. (list 217. do 218. spisa), dopis, očitovanje na stanje grmova i populacija smilja od 11. studenog 2015. (list 219. spisa), stručno očitovanje o ukidanju jesenskog perioda branja smilja u 2015. (list 220. do 222. spisa), podaci o populacijama smilja Helichrysum italicum (B) C, stručno mišljenje od 20. listopada 2015. (list 227. spisa), rješenje Visokog upravnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Usž-1880/15-2 od 11. studenog 2015. (list 231. do 232. spisa), rješenje Upravnog suda u Zagrebu poslovni broj UsI-4171/14-6 od 21. srpnja 2015. (list 233. do 234. spisa), rješenje Visokog upravnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Usž-1696/15-2 od 15. listopada 2015. (list 235. do 237. spisa), rješenje Upravnog suda u Zagrebu poslovni broj UsI-365/15-7 od 23. srpnja 2015. (list 238. do 240. spisa), presuda Upravnog suda u Splitu poslovni broj UsI-346/16-12 od 5. siječnja 2018. (list 244. do 250. spisa), rješenje Visokog upravnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Usoz-24/17-6 od 27. rujna 2017. (list 251. do 252. spisa), zapisnik o održanom izvještajnom ročištu u stečajnom postupku poslovni broj St- 476/2017-37 od 9. travnja 2019. (list 259. spisa), podnesak tužitelja u stečajnom postupku poslovni broj St-476/2017 od 9. travnja 2019. (list 260. spisa), rješenje Trgovačkog suda u Bjelovaru poslovni broj St-476/2017-33 od 14. ožujka 2019. (list 261. do 262. spisa), presuda Visokog upravnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Usž-2080/18-2 od 16. siječnja 2019. (list 268. do 271. spisa), presuda Upravnog suda u Splitu poslovni broj UsI-83/15-17 od 29. prosinca 2017. (list 272. do 277. spisa), presuda Visokog upravnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Usž-3349/18 od 5. lipnja 2019. (list 279. spisa), presuda Upravnog suda u Splitu poslovni broj UsI-346/16- 12 od 5. siječnja 2018. (list 280. do 283. spisa), rješenje Ministarstva zaštite okoliša i prirode Klasa: UP/I-612-07/16-41/173 Urbroj: 517-07-1-1-2-16-2 od 8. lipnja 2016. (list 284. do 286. spisa), presuda Upravnog suda u Splitu poslovni broj UsI-246/14-25 od 11. travnja 2016. (list 287. do 291. spisa), rješenje Ministarstva zaštite okoliša i prirode Klasa: UP/I-612-07/14-41/214 Urbroj: 517-07-1-1-2-14-1 od 24. rujna 2014. (list 292. do 294. spisa), rješenje Ministarstva zaštite okoliša i prirode Klasa: UP/I-612-07/14- 41/88 Urbroj: 517-07-1-1-2-14-2 od 9. svibnja 2014. (list 295. do 297. spisa), Izvješća o sakupljanju samoniklih biljaka za 2013. (list 306. do 309. spisa), rješenje Ministarstva zaštite okoliša i prirode Klasa: UP/I-612-07/14-41/226 Urbroj: 517-07-1-1-2-15-16 od 23. veljače 2015. (list 311. spisa), rješenje Upravnog suda u Osijeku poslovni broj UsI- 869/16-11 od 15. veljače 2017. (list 312. spisa), rješenje Upravnog suda u Zagrebu poslovni broj UsI-1113/15-13 od 16. studenog 2017. (list 313. do 314. spisa), presuda Visokog upravnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Usž-732/18-5 od 8. svibnja 2019. (list 315. do 316. spisa), rješenje Ministarstva zaštite okoliša i prirode Klasa:

UP/I-612-07/13-41/140 Urbroj: 517-07-1-1-1-12-2 od 10. rujna 2013. (list 317. spisa), presuda Upravnog suda u Zagrebu poslovni broj UsI-3965/13-7 od 13. ožujka 2015. (list 318. do 319. spisa), rješenje Ministarstva zaštite okoliša i prirode Klasa: UP/I-612- 07/13-41/140 Urbroj: 517-07-1-1-2-15-7 od 13. travnja 2015. (list 320. spisa), presuda Upravnog suda u Zagrebu poslovni broj UsI-1725/15-15 od 16. studenog 2017. (list 321. do 322. spisa), sudska praksa (list 324. do 336., list 401. do 405., list 440. do 481., list 440. do 481. spisa), zapisnik s ispitnog ročišta u predmetu Trgovačkog suda u Bjelovaru poslovni broj St-476/19 (list 337. do 340. spisa), odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske poslovni broj U-III-2122/2021 od 12. srpnja 2022. (list 374. do 386. spisa), zapisnik u predmetu Trgovačkog suda u Bjelovaru poslovni broj P-97/2022 od 12. prosinca 2022. (list 393. do 396. spisa), odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske broj U-III-2122-2021 (list 374. do 386.) te je proveden dokaz saslušanjem svjedoka UJ (iskaz na listu 348. do 349. spisa).

15.2. Tužitelj je tijekom postupka odustao od prijedloga da se kao svjedoci saslušaju KJ, EJ, ZJ i ĐJ te je odustao od prijedloga da se pribave stenogrami i tonski zapisi sa 212. i 223. sjednice Vlade RH.

15.3. Također tijekom postupka je i preminula svjedokinja ČJ pa sud taj dokaz nije niti mogao provesti, dok ovaj sud nije smatrao potrebnim provoditi dokaz saslušanjem svjedoka predloženih u podnesku od 26. rujna 2022., kao niti dokaz saslušanjem samog tužitelja, a nije smatrao potrebnim niti provoditi predložena vještačenja iz razloga koji će biti dodatno obrazloženi kasnije u obrazloženju.

16. Nakon savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i u njihovoj ukupnosti te na temelju rezultata cjelokupno provedenog postupka u skladu s odredbom članka 8. Zakona o parničnom postupku (''Narodne novine'' broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07 - odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 28/13, 89/14 - odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23, dalje u tekstu: ZPP) sud je došao do uvjerenja da je tužbeni zahtjev u cijelosti neosnovan.

17. Predmet spora je zahtjev tužitelja za naknadu štete u iznosu od 173.734,16 EUR / 1.309.000,00 kuna koju tužitelj potražuje na ime izmakle koristi, navodeći da se radi o šteti koju je pretrpio nezakonitim i nepravilnim radom Ministarstva zaštite okoliša i prirode tijekom odlučivanja o njegovim zahtjevima za izdavanjem ili izmjenama odobrenja sakupljanja samonikle vrste smilje.

18. Među strankama su sporne osnova i visina tužbenog zahtjeva te postojanje pretpostavke eventualne odgovornosti tuženika na naknadu štete.

19. Odgovornost Republike Hrvatske za štetu nastalu nezakonitim ili nepravilnim radom tijela državne i javne uprave propisana je odredbom članka 14. Zakona o sustavu državne uprave („Narodne novine“ broj 150/11 i 12/13; dalje u tekstu: ZSDU) koji glasi: „Štetu koja građaninu, pravnoj osobi ili drugoj stranci nastane nezakonitim ili nepravilnim radom tijela državne uprave, tijela jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave, odnosno pravnih osoba koje imaju javne ovlasti u povjerenim im poslovima državne uprave, naknađuje Republika Hrvatska.“ Naime, prema ovoj odredbi, štetu koja određenoj osobi nastane nezakonitim ili nepravilnim radom tijela državne uprave, tijela jedinica lokalne samouprave i uprave, odnosno pravnih osoba koje imaju javne ovlasti u na njih prenesenim poslovima državne uprave naknađuje Republika Hrvatska. Tako za postojanje odgovornosti države za štetu u smislu navedene odredbe trebaju kumulativno biti ispunjene tri pretpostavke: a) nezakonit i/ili nepravilan rad tijela državne uprave, b) postojanje štete, te c) uzročna veza između nezakonitog i/ili nepravilnog rada tijela državne uprave i nastale štete, pri čemu je bitno dokazati da je nastala šteta neposredna posljedica nezakonitog i/ili nepravilnog rada tijela državne uprave, to jest da šteta ne bi nastala da njega nije bilo. U navedenim pretpostavkama nezakonit rad se očituje kao postupanje suprotno zakonu, drugom propisu ili općem aktu ili propuštanje primjene zakona, drugog propisa ili općeg akta, dok se nepravilan rad očituje kao činjenje ili nečinjenje suprotno uobičajenom ili propisanom načinu obavljanja djelatnosti. S druge strane, kod utvrđivanja uzročne veze između nezakonitog i/ili nepravilnog rada tijela državne uprave i nastale štete valja voditi računa da uzročnost kao pretpostavka odgovornosti za štetu jest veza između štetne radnje kao uzroka i nastale štete kao posljedice.

20. Dakle, da bi postojala odgovornost tuženika za štetu u smislu odredbe članka 14. ZSDU-a, potrebno je da se ispune sljedeće pretpostavke: postojanje subjekata odgovornosti za štetu, šteta, uzročno – posljedična veza između štete i štetne radnje i protupravnost koja se očituje kao nezakonit ili nepravilan rad tijela državne uprave. Odgovornost Republike Hrvatske za nezakonit/nepravilan rad tijela državne uprave je objektivna odgovornost za štetu, a pritom se nepravilan rad definira kao činjenje ili nečinjenje suprotno uobičajenom ili propisanom načinu obavljanja djelatnosti, dok se nezakonit rad definira kao postupanje suprotno zakonu, drugom propisu ili općem aktu ili propuštanje postupanja u skladu sa zakonom, drugim propisom ili općim aktom pri čemu šteta mora biti neposredna posljedica nezakonitog i/ili nepravilnog rada. Pri tome valja istaknuti da se nezakoniti rad očituje kao postupanje suprotno zakonu, drugom propisu ili općem aktu ili propuštanje primjene zakona, drugog propisa ili općeg akta, dok se eventualna pogrešna primjena materijalnog prava kao rezultat pogrešnog ili drugačijeg pravnog shvaćanja ne smatra nezakonitim radom u smislu odredbe članka 14. ZSDU-a (tako primjerice i u odlukama Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-2571/2021-2 od 1. veljače 2022. i Pž-3826/2022-3 od 2. studenog 2022.).

21. Imajući u vidu da tužitelj u ovom predmetu svoj zahtjev temelji na nekoliko provedenih postupaka po zahtjevima ranijeg tužitelja društva ZLATNI LIPANJ j.d.o.o. pred Ministarstvom zaštite okoliša i prirode, ovaj sud će u nastavku obrazlagati svoju odluku po svakom pojedinom takvom postupku.

22. U odnosu na rješenje Ministarstva zaštite okoliša i prirode Klasa: UP/I-612- 07/13-41/140, Urbroj: 517-07-1-1-1-12-2 od 10. rujna 2013. (zahtjev za naknadu štete zbog izmakle koristi u 2013. godini u iznosu od 15.130,40 EUR/ 114.000,00 kuna)

22.1. Navedeno rješenje Klasa: UP/I-612-07/13-41/140, Urbroj: 517-07-1-1-1-12-2 od 10. rujna 2013. (list 317. spisa) doneseno je temeljem zahtjeva društva ZLATNI LIPANJ j.d.o.o. od 21. kolovoza 2013. za izdavanjem dopuštenja za sakupljanjem samonikle biljke vrste Helichrysum italicum (B) C – smilje u periodu od 1. rujna do 31. prosinca 2013., kojim zahtjevom se traži dopuštenje za izmjenom rješenja Ministarstva zaštite okoliša i prirode Klasa: UP/I-612-07/13-41/32, Urbroj: 517-07-1-1- 2-13-2 od 8. travnja 2013., konkretno točke 2.4. tog rješenja. Istim je odbačen zahtjev za izdavanjem dopuštenja za sakupljanjem smilja na način da se izmjeni vrijeme sakupljanja od 1. rujna 2013. umjesto od 1. listopada 2013. U bitnome u obrazloženju se navodi da Zakon o općem upravnom postupku ne poznaje institut izmjene već donesenog rješenja, a da društvo ZLATNI LIPANJ j.d.o.o. nije protiv prvotno donesenog rješenja pokrenuo upravni spor te je isto postalo pravomoćno. Navedeno rješenje je poništeno presudom Upravnog suda u Zagrebu poslovni broj UsI-3965/13 od 13. ožujka 2015. (list 13. do 15. spisa) te je naloženo tuženiku u roku od 30 dana od dana dostave presude donijeti odluku o zahtjevu. Iz obrazloženja proizlazi da je povrijeđen zakon na štetu tužitelja društva ZLATNI LIPANJ j.d.o.o. jer da prema odredbama Zakona o općem upravnom postupku nema zapreke da stranka glede iste upravne stvari ponovo podnese zahtjev koji je nadležno tijelo dužno raspraviti i o njemu odlučiti te da zahtjev u suštini predstavlja zahtjev za obnovu postupka okončanog rješenjem od 8. travnja 2013.

22.2. Ministarstvo zaštite okoliša i prirode je 13. travnja 2015. donijelo rješenje Klasa:

UP/I-612-07/13-41/140, Urbroj: 517-07-1-1-2-15-7 (list 320. spisa) kojim je odbačen prijedlog trgovačkog društva ZLATNI LIPANJ j.d.o.o. za obnovom postupka Klasa:

UP/I-612-07/13-41/32, Urbroj: 517-07-1-1-2-13-2 od 8. travnja 2013. kojim je postupilo u skladu s ranije citiranom presudom UsI-3965/13-7 te je u konačnici Upravni sud u Zagrebu presudom UsI-1725/15-15 od 16. studenog 2017. (list 321. do 322. spisa) odbio tužbeni zahtjev za poništenjem rješenja tuženika Klasa: UP/I-612-07/13-41/140, Urbroj: 517-07-1-1-2-15-7 od 13. travnja 2015. u bitnome takvu odluku obrazlažući da je odluka zasnovana na zakonu.

22.3. Kao što je to već ranije navedeno ovaj sud je ocijenio kako cjelokupni postupak koji se vodio u svezi navedenog rješenje Ministarstva zaštite okoliša i prirode Klasa:

UP/I-612-07/13-41/140, Urbroj: 517-07-1-1-1-12-2 od 10. rujna 2013. nije temeljeno na nezakonitom ili nepravilnom radu tog Ministarstva. Naime, Ministarstvo je inicijalno pogrešno ocijenilo što pravno predstavlja zahtjev društva ZLATNI LIPANJ j.d.o.o., međutim, taj zahtjev je u svakom slučaju, kada je pravilno tretiran kao zahtjev za obnovom postupka, odbačen, što je potvrđeno i odlukom Upravnog suda u Zagrebu. Čak i da se to rješenje koje je prvotno poništeno može smatrati nepravilnim ili nezakonitim radom tijela državne uprave, što nije mišljenje ovog suda, zbog takvog nepravilnog rada državne uprave tužitelju nije mogla i nije mu nastala nikakva šteta jer je za njega posljedica u konačnici ista s obzirom da je u ponovljenom postupku koji se tretirao kao zahtjev za obnovom postupka pravomoćno odbačen. Dakle, u suštini između rada tijela državne uprave i eventualne štete u svakom slučaju ne postoji uzročno posljedična veza jer je tužiteljev zahtjev u konačnici odbačen. Kako stoga nisu ispunjene sve pretpostavke za eventualnu odgovornost tuženika za naknadu štete, valjalo je u tom dijelu tužbeni zahtjev valjalo odbiti kao neosnovan.

22.4. Upravo zbog navedenog ovaj sud nije smatrao potrebnim saslušavati svjedoke FJ, IJ, ŠJ i AJ, kao niti tužitelja kao stranku u postupku, a imajući u vidu da su navedeni svjedoci predloženi na okolnost postojanja mogućnosti sakupljanja u kolovozu i rujnu 2013., a u odnosu na koje razdoblje je ovaj sud utvrdio da nema ispunjenih pretpostavki za eventualnu odgovornost tuženika za naknadu štete u tom razdoblju.

23. U odnosu na rješenje Ministarstva zaštite okoliša i prirode Klasa: UP/I-612- 07/14-41/88, Urbroj: 517-07-1-1-2-14-2 od 9. svibnja 2014. i rješenje Ministarstva zaštite okoliša i prirode Klasa: UP/I-612-07/14-41/214, Urbroj: 517-07-1-1-2-14-1 od 24. rujna 2014. (zahtjev za naknadu štete zbog izmakle koristi u 2014. godini u iznosu od 65.697,79 EUR/ 495.000,00 kuna i zahtjev za naknadu štete zbog izmakle koristi u 2014. godini u iznosu od 33.180,70 EUR / 250.000,00 kuna).

23.1. Rješenjem Klasa: UP/I-612-07/14-41/88, Urbroj: 517-07-1-1-2-14-2 od 9. svibnja 2014. (list 24. do 26. spisa) dopušteno je društvu ZLATNI LIPANJ j.d.o.o. sakupljanje samoniklih biljaka i njihovih dijelova iz prirodnih sastojina u svrhu prerade, trgovine i drugog prometa po vrstama i količinama, između ostalog kako slijedi: nadzemni dio biljke Helichrysum italicum (B) C – smilje od 200.000 kg, na području Dubrovačko-neretvanske županije te na otocima Splitsko-dalmatinske, Šibensko-kninske i Zadarske županije i cijelog otoka Paga u razdoblju od 1. lipnja do 1. kolovoza 2014., a na ostalim područjima sakupljanje svježe herbe smilja dopušta se u razdoblju od 15. lipnja do 15. kolovoza, dok u svrhu oporavka populacije smilje i smanjenja utjecaja sakupljanja nije dopušteno sakupljanje svježeg smilja u razdoblju od 1. kolovoza do 1. listopada na području Dubrovačko-neretvanske županije te na otocima Splitsko-dalmatinske, Šibensko-kninske i Zadarske županije uključujući otok Pag, te u razdoblju od 15. kolovoza do 1. listopada na ostalim područjima sakupljanja, a dopušteno je sakupljanje svježe herbe smilja u drugom periodu cvatnje, odnosno u razdoblju od 1. listopada do 31. prosinca 2014. Citirano rješenje je postalo izvršno. Tužitelj u tužbi navodi da je protiv tog rješenja pokrenuo upravni spor pred Upravnim sudom u Zagrebu pod brojem UsI-1884/14, međutim, navedenu odluku tužitelj nije dostavio u spis, kao niti tuženik, ali kako je citirano rješenje postalo izvršno jasno je da tužitelj u tom upravnom sporu nije uspio.

23.2. Nastavno tužitelj podneskom od 28. lipnja 2016. upire na rješenje Ministarstva zaštite okoliša i prirode Klasa: UP/I-612-07/14-41/214, Urbroj: 517-07-1-1-2-14-1 od 24. rujna 2014. (list 292. do 294. spisa) kojim je djelomično ukinuto rješenje Klasa:

UP/I-612-07/14-41/88, Urbroj: 517-07-1-1-2-14-2 od 9. svibnja 2014. u točki 2. izreke u dijelu u kojem predmetno rješenje nije konzumirano te je dopušteno sakupljanje svježe herbe smilja u jesenskom periodu sakupljanja u drugom periodu cvatnje, odnosno u razdoblju od 15. listopada do 1. prosinca 2014. i to ako je na tom lokalitetu barem 50% grmova u punom cvatu, isključivo ručnim škarama. Iz obrazloženja navedenog rješenja proizlazi da je Ministarstvo zaštite okoliša i prirode, u postupku koji je pokrenut po službenoj dužnosti po zaprimanju dopisa lokalne samouprave o sakupljanju smilja na način suprotan dobroj praksi koja dovodi do devastaciji vrste i staništa i nakon što je zatraženo očitovanje i stručno mišljenje o uvjetima i mjerama zaštite smilja u jesenskom periodu sakupljanja, istim rješenjem promijenilo vremenski period sakupljanja smilja uzevši u obzir trenutne klimatske prilike koje ne pogoduju početku jesenskog perioda cvatnje smilja, a nakon uvida stanja na terenu i konzultacije sa stručnjacima, u svrhu ostvarenja primarne zadaće očuvanja prirode i njezinih dijelova, polazeći od načela predostrožnosti i održivog korištenja u zaštiti prirode kao javnog interesa te načela razmjernosti u zaštiti prava stranaka i javnog interesa.

23.3. Navedeno rješenje Ministarstva zaštite okoliša i prirode Klasa: UP/I-612-07/14- 41/214, Urbroj: 517-07-1-1-2-14-1 od 24. rujna 2014. poništeno je presudom Upravnog suda u Splitu poslovni broj UsI-246/14-25 od 11. travnja 2016. (list 287. do 291. spisa) iz obrazloženja koje presude proizlazi da osporeno rješenje nije u skladu s odredbom članka 98. stavak 5. ZUP-a prema kojem obrazloženju rješenja, između ostalog, mora sadržavati oznaku propisa na temelju kojih je riješena upravna stvar, odnosno iz razloga što osporavanim rješenjem, a s obzirom na to da ukidanje zakonitog rješenja kojim je stranka stekla neko pravo prema članku 130. ZUP-a predstavlja iznimku, nije dano valjano obrazloženje iz kojeg bi proizlazilo kako je u konkretnom slučaju donošenje osporenog rješenja nužno radi otklanjanja teške i neposredne opasnosti za život ili zdravlje ljudi i javnu sigurnost, koja se nije mogla otkloniti drugim sredstvima kojima bi se manje diralo u stečena prava tužitelja. Stoga je osporavano rješenje poništeno te je predmet vraćen na ponovni postupak tuženiku s uputom da donese novo valjano obrazloženo rješenje u kojem će pridržavajući se pravnih shvaćanja i primjedaba tog suda u skladu s člankom 81. stavak 2. ZUS-a navesti i valjano obrazložiti razloge primjene članka 13. i članka 130. ZUP-a u situaciji kada je pravomoćna odluka kojom je stranka stekla neko pravo ukinuto izvanrednim pravnim lijekom iako to nije dopušteno ili propisano posebnim zakonom, s obzirom da iz obrazloženja rješenja ne proizlazi da je riječ o teškoj ili neposrednoj opasnosti za život, zdravlje ili javnu sigurnost.

23.4. Iz citirane odluke Upravnog suda u Splitu proizlazi kako nije sporno da tuženik ima legitimno pravo i obvezu u okviru svog djelokruga zaštite javnog interesa u smislu članka 6. Zakona o zaštiti prirode ("Narodne novine" broj 80/13) i Direktive 92/43/EEZ o zaštiti prirodnih staništa i divljih biljnih i životinjskih vrsta, koja je preuzeta u pravni poredak Republike Hrvatske poduzimati mjere koje će u granicama svoje nadležnosti provoditi ciljeve za zaštitu prirode te sukladno načelima utvrđenih zakonom poduzimati mjere praćenja i ocjene stanja prirode, očuvanja dijelova prirode, utvrđivanje uvjeta zaštite prirode, upravljanje zaštićenim područjima i korištenje prirodnih dobara, uključujući i donošenje općih akata kojima će na razini šire društvene zajednice poduzimati mjere koje su potrebne kako bi se zaštitila priroda kao pretežitiji interes od gospodarskih interesa fizičkih ili pravnih subjekata, kao i da je rješenje temeljeno na stručnom mišljenju Državnog zavoda za zaštitu prirode.

23.5. Nastavno na citiranu odluku Upravnog suda u Splitu, Ministarstvo zaštite okoliša i prirode donijelo je 8. lipnja 2016. rješenje Klasa: UP/I-612-07/16-41/173, Urbroj: 517- 07-1-1-2-16-2 (list 122. do 123. spisa) kojim je odlučeno identično kao i rješenjem Klasa: UP/I-612-07/14-41/214, Urbroj: 517-07-1-1-2-14-1 od 24. rujna 2014., ali s obrazloženjem u skladu s uputom iz ranije citirane odluke Upravnog suda u Splitu UsI- 246/14. To rješenje je poništeno presudom Upravnog suda u Splitu poslovni broj UsI- 346/16-12 od 5. siječnja 2018. te je vraćeno tuženiku na ponovni postupak. Iz obrazloženja navedene odluke proizlazi da taj sud nije mogao ocijeniti zakonitim osporeno rješenje jer spisu tuženog tijela ne prileže svi dopisi na kojima tuženik temelji svoju odluku (odnosno svi neupravni spisi koji su kod tuženika otvoreni povodom tih dopisa), s uputom da u ponovljenom postupku je tuženik dužan, nakon što spisu priloži sve neupravne spise koji su bili temelj donošenja osporenog rješenja, donijeti novo obrazloženo rješenje u skladu s odredbom članka 198. stavak 5. ZUS-a. Upravni sud je nadodao i kako ne postoje razlozi ništetnosti pobijanog upravnog akta.

23.6. U konačnici Visoki upravni sud Republike Hrvatske je presudom poslovni broj Usž-3349/18-2 od 5. lipnja 2019. (list 279. spisa) poništio presudu Upravnog suda u Splitu poslovni broj UsI-346/16-12 od 5. siječnja 2018. te poništio rješenje tuženika Klasa: UP/I-612-07/16-41/173, Urbroj: 517-07-1-1-2-16-2 od 8. lipnja 2016., odnosno sam je riješio upravnu stvar jer nisu ispunjene pretpostavke za ukidanje rješenja u smislu odredbe članka 130. stavka 1. točke 3. ZUP-a (kojim je propisano ako je potrebno zakonito rješenje ukinuti u cijelosti ili djelomično zbog otklanjanja teške ili neposredne opasnosti za život i zdravlje ljudi i javnu sigurnost, ako se to ne bi moglo otkloniti drugim sredstvima kojima bi se manje diralo u stečena prava) te nije bilo osnove da prvostupanjski sud vraća predmet tuženiku na ponovni postupak.

23.7. Iz svega navedenog ocjena je ovog suda, a imajući uvidu sve ranije citirane odluke, da je postupanje Ministarstva zaštite okoliša i prirode prilikom donošenja rješenja Klasa: UP/I-612-07/14-41/88, Urbroj: 517-07-1-1-2-14-2 od 9. svibnja 2014. (list 24. do 26. spisa) bilo pravilno i zakonito. Dapače, navedeno rješenje je postalo izvršno. Međutim, Visoki upravni sud Republike Hrvatske je poništio i presudu Upravnog suda u Splitu poslovni broj UsI-346/16 i rješenje Ministarstva zaštite okoliša i prirode Klasa: UP/I-612-07/16-41/173, Urbroj: 517-07-1-1-2-16-2., navodeći kako se razlozi navedeni u obrazloženju tog rješenja ne mogu smatrati razlozima iz članka 130. stavak 1. točke 3. ZUP-a. Iz navedenog proizlazi da je nadležno Ministarstvo imalo pogrešno pravno shvaćanje relevantnih činjenica vezanih za razloge primjene navedenog članka 13. stavka 1. točke 3. ZUP-a, što samo po sebi ne predstavlja nepravilni i nezakoniti rad tog tijela, dok iz stanja spisa ne proizlazi da je tijelo postupalo arbitrarno, pa stoga nema niti odgovornosti tuženika za štetu zbog tako pogrešno zauzetih pravnih shvaćanja izraženih u navedenim upravnim rješenjima pa ni u odnosu na zahtjev tužitelja za naknadom štete zbog izmakle koristi u tom dijelu nije osnovan jer nisu ispunjene pretpostavke eventualne odgovornosti tuženika za naknadu štete. Naime, iz iskaza saslušanog svjedoka UJ (list 348. do 349. spisa) proizlazi da nije postojala nikakva razlika u postupanju prilikom donošenja dopuštenja u odnosu na društvo ZLATNI LIPANJ j.d.o.o. i ostalih sakupljača bilja niti u odnosu na određeno vrijeme sakupljanja niti u odnosu na odobrene količine.

23.8. Nastavno, valja dodatno istaknuti, na što upire i tuženik tijekom postupka, kako se kasnije poništenim rješenjem Ministarstva zaštite okoliša i prirode Klasa: UP/I-612- 07/16-41/173, Urbroj: 517-07-1-1-2-16-2., kojim je djelomično ukinuto rješenje Klasa:

UP/I-612-07/14-41/88, Urbroj: 517-07-1-1-2-14-2 od 9. svibnja 2014. u točki 2. izreke, nije interveniralo u količine u kojima je društvo ZLATNI LIPANJ j.d.o.o. odobreno sakupljati smilje, odnosno sukladno zahtjevu tog društva odobrena je ukupna količina od 200.000 kg, već je rješenje ukinuto samo u odnosu na dopušteno razdoblje branja kojim je isto promijenjeno s razdoblja od 1. listopada do 31. prosinca 2014. na razdoblje od 15. listopada do 1. prosinca 2014. Kako je društvo ZLATNI LIPANJ j.d.o.o. dopušteno sakupljanje samoniklih biljaka i njihovih dijelova, konkretno smilja, iz prirodnih sastojina u svrhu prerade, trgovine i drugog prometa, logično je da na eventualnu korist koju bi društvo ZLATNI LIPANJ j.d.o.o. ostvarilo temeljem dopuštenog branja nije od utjecaja dopušteno razdoblje branja, već isključivo količine sakupljenih samoniklih biljaka radi prerade, trgovine i drugog prometa. Stoga je tužitelj u ovom postupku eventualno trebao dokazati i činjenicu da ga je upravo smanjenje razdoblja branja onemogućilo u ostvarenju ukupno odobrene količine od 200.000 kg upravo u spornoj 2014. godini. Tužitelj je kao dokaz da su bili udovoljeni svi uvjeti za skupljanje smilja i u razdoblju u kojem tvrdi da mu je šteta nastala zbog nezakonitog postupanja nadležnog Ministarstva u spis dostavio Stručnu podlogu za održivo korištenje zavičajne biljne vrste Helichrysum italicum (B) C izrađeno u prosincu 2015. (list 201. do 215. spisa), a iz koje nije razvidno da su postojali uvjeti za skupljanje smilja u spornom razdoblju 2014. godine. Također je predložio vještačenje po vještaku šumarske i agronomske struke na okolnost da je u utuženom razdoblju postojala dostatna količina smilja koja je odobrena dozvolom, a nije obuhvaćena traženim razdobljem sakupljanja, a što prema ocjeni ovog suda također nije adekvatan dokaz predložen radi utvrđivanja uzročne veze između smanjenja razdoblja branja i eventualne izmakle dobiti koju tužbom tužitelj zahtijeva s osnove naknade štete. Tužitelj je trebao dokazati da je upravo zbog smanjenja razdoblja branja bio onemogućen u ostvarivanju dopuštenih količina čime mu je eventualno nastala šteta, ali u tom smislu nije predložio adekvatne dokaze pa u svakom slučaju nije s uspjehom dokazivao pa stoga niti dokazao niti pretpostavku uzročne veze između eventualnog nezakonitog i nepravilnog rada upravnog tijela i štete za koju tvrdi da mu je nastala.

24. U odnosu na rješenje Ministarstva zaštite okoliša i prirode Klasa: UP/I-612- 07/14-41/226, Urbroj: 517-07-1-1-2-15-10, od 23. siječnja 2015. (zahtjev za naknadom štete s osnove izmakle koristi u 2015. godini u iznosu od 59.725,26 EUR / 450.000,00 kuna).

24.1. Navedenim rješenjem Klasa: UP/I-612-07/14-41/226, Urbroj: 517-07-1-1-2-15- 10, od 23. siječnja 2015. (list 54. do 57. spisa) dopušteno je društvu ZLATNI LIPANJ j.d.o.o. sakupljanje samoniklih biljaka i njihovih dijelova iz prirodnih sastojina u svrhu prerade, trgovine i drugog prometa po vrstama i količinama, između ostalog kako slijedi: nadzemni dio biljke Helichrysum italicum (B) C – smilje od 200.000 kg, na području Dubrovačko-neretvanske županije te na otocima Splitsko-dalmatinske, Šibensko-kninske i Zadarske županije, izuzev otoka Paga u razdoblju od 1. lipnja do 1. kolovoza, a na ostalim područjima u razdoblju od 15. lipnja do 15. kolovoza, izuzev otoka Krka, Raba, Cresa, Lošinja i Paga, gdje nije dopušteno svježe herbe smilja tijekom 2015., pri čemu je dopušteno sakupljanje svježe herbe smilja samo ako je na lokalitetu bar 30-50% grmova smilja u punom cvatu i to samo s grmova koji su u punom cvatu. Tim rješenjem je regulirano sakupljanje samoniklih biljaka smilja tijekom 2015. godine. Društvo ZLATNI LIPANJ j.d.o.o. je protiv navedenog rješenja pokrenuo upravni spor temeljem tužbe na listovima 58. do 63. spisa.

24.2. Presudom Upravnog suda u Splitu poslovni broj UsI-83/15-17 od 29. prosinca 2017. odbijen je tužbeni zahtjev tužitelja društva ZLATNI LIPANJ j.d.o.o. kojom zahtijeva da se preinače točke 2.1. te točke 2.4. citiranog rješenja, kao i rečenica prva točke 6. istoga (list 272. do 277. spisa). Navedena presuda potvrđena je presudom Visokog upravnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Usž-2080/18-2 od 16. siječnja 2019. (list 268. do 271. spisa).

24.3. Nadalje, uvidom u rješenje Klasa: UP/I-612-07/14-41/226, Urbroj: 517-07-1-1- 2-15-16 od 23. veljače 2015. (list 311. spisa) utvrđeno je da je odbijen prijedlog društva ZLATNI LIPANJ j.d.o.o. za donošenjem dopunskog rješenja jer su sva pitanja koja su bila predmet postupka temeljem kojeg je doneseno ranije citirano rješenje već bila riješena u istome te je odbačen prijedlog za obnovom postupka. Odlukom Upravnog suda u Osijeku poslovni broj UsI-869/16-11 od 15. veljače 2017. (list 312. spisa) upravni spor je obustavljen jer je ovdje tuženik tijekom upravnog spora donio ranije citirano rješenje Klasa: UP/I-612-07/14-41/226, Urbroj: 517-07-1-1-2-15-16 od 23. veljače 2015. kojim je odlučeno o zahtjevu društva ZLATNI LIPANJ j.d.o.o. za donošenjem dopunskog rješenja. Presudom Upravnog suda u Zagrebu poslovni broj UsI-1113/15-13 od 16. studenog 2017. (list 313. do 314. spisa) odbijen je tužbeni zahtjev za poništenje rješenja tuženika Klasa: UP/I-612-07/14-41/226, Urbroj: 517-07- 1-1-2-15-16 od 23. veljače 2015., a koja presuda je potvrđena presudom Visokog upravnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Usž-732/18-5 od 8. svibnja 2019.

24.4. Iz navedenih odluka jasno proizlazi kako u odnosu na rješenje Ministarstva zaštite okoliša i prirode Klasa: UP/I-612-07/14-41/226, Urbroj: 517-07-1-1-2-15-10, od 23. siječnja 2015. kako u navedenom postupku nije bilo postupanja Ministarstva zaštite okoliša i prirode suprotnog zakonu, drugom propisu ili općem aktu niti je bilo propuštanja primjene zakona, drugog propisa ili općeg akta, odnosno u tom postupku ne postoji niti je utvrđen nezakonit ili nepravilan rad tijela državne uprave, konkretno navedenog Ministarstva pa stoga u tom dijelu tužba i postavljeni tužbeni zahtjev nisu osnovani (za 59.725,26 EUR / 450.000,00 kuna).

24.5. Ističe se kako i sam tužitelj tijekom postupka na ročištu 28. veljače 2023. naveo kako je u odnosu na utuženu 2015. godinu, a koja utužena tražbina se odnosi upravo na postupanje prilikom donošenja ranije citiranog rješenja Ministarstva zaštite okoliša i prirode, da je pravomoćno izgubljen upravni spor pa da nema pravni interes u odnosu na štetu utuženu za to razdoblje u iznosu od 450.000,00 kuna za preuzimanjem parnice jer nema osnove za utuženjem u tom dijelu, međutim, predmetni postupak je nastavljen upravo u odnosu na tužitelja sukladno njegovom prijedlogu u odnosu na cjelokupan zahtjev koji uključuje i štetu s osnove izmakle koristi i za 2015. slijedom čega i taj dio tužbenog zahtjeva mora biti obuhvaćen ovom presudom, a s obzirom da u tom dijelu, bez obzira što i sam tužitelj tvrdi da tužba nije osnovana, nije povukao tužbu.

25. Kako je s obzirom na sva ranije navedena utvrđenja ovaj sud ocijenio da u konkretnom slučaju ne postoji odgovornost tuženika za štetu nastalu nezakonitim ili nepravilnim radom tijela državne javne uprave te nije smatrao potrebnim provoditi daljnje dokaze koje je tužitelj tijekom postupka predlagao te je odbio u cijelosti tužbeni zahtjev i odlučio kao u izreci ove presude.

26.1. Odluka o zahtjevu tuženika za naknadom troškova parničnog postupka temelji se na odredbama članka 154. st. 1., članka 154.a, članka 155. st. 1. i 2. ZPP, u skladu s Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (''Narodne novine'' broj 138/23, dalje u tekstu: Tarifa) prema zahtjevu za naknadu troškova (list 484. do 485. spisa), uzimajući u obzir vrijednost predmeta spora i vrijednost boda u iznosu od 2,00 EUR.

26.2. Prvenstveno se ističe kako je tuženik u odnosu na sve zahtijevane troškove postavio zahtjev za naknadom istih u neosnovano previsokom iznosu. Naime, vrijednost predmeta konkretnog spora iznosi 173.734,16 EUR / 1.309.000,00 kuna slijedom čega tuženiku prema Tarifi po pojedinoj radnji pripada nagrada u visini od 1308 bodova, odnosno po pojedinoj radnji iznos od 2.616,00 EUR. Tuženik je pak svoj zahtjev temeljio na vrijednosti predmeta spora po preinačenom zahtjevu podneskom od 28. lipnja 2016., međutim, ovaj sud nije dopustio preinaku kako je to naznačio tužitelj u navedenom podnesku slijedom čega vrijednost predmeta spora odgovara onoj naznačenoj u tužbi.

26.3. Nadalje, tužitelj je na ročištu 7. listopada 2025. istaknuo da su troškovi nastali prije otvaranja stečajnog postupka nad ranijim tužiteljem koji se vodio pod brojem St- 476/2017 kod Trgovačkog suda u Bjelovaru prijavljeni u stečajnom postupku gdje su raspravljeni te je ta prijavljena tražbina osporena pa je ovdje tuženik upućen radi utvrđenja osporene tražbine podnijeti prijedlog za nastavak parnice u roku od 8 dana, što tuženik u konkretnom slučaju nije učinio, slijedom čega tužitelj smatra da je tuženik izgubio pravo na priznanje troška do otvaranja stečajnog postupka. Sud je u tu svrhu putem mrežne stranice e-oglasna ploča izvršio uvid u javno objavljeno rješenje Trgovačkog suda u Bjelovaru poslovni broj St-476/2017-33 od 14. ožujka 2019. te je izvršio uvid u Tablicu prijavljenih tražbina, razlučnih i izlučnih prava iz koje proizlazi da je ovdje tuženik u stečajnom postupku koji se vodio nad društvu ZLATNI LIPANJ j.d.o.o. u stečaju prijavio tražbinu s osnove zastupanja u ovom konkretnom parničnom postupku u iznosu od 80.000,00 kuna, koja tražbina je u cijelosti osporena, pa je stoga ovdje tuženik upućen radi utvrđenja osporene tražbine u iznosu od 100.000,00 kuna (od čega se 80.000,00 kuna odnosi na prijavljenu tražbinu s osnove troška zastupanja u ovom konkretnom predmetu), kao tražbine II. višeg isplatnog reda, podnijeti prijedlog za nastavak parnice u roku od osam dana od pravomoćnosti ovog rješenja, odnosno od primitka drugostupanjske odluke, inače će se smatrati da je odustao od prava na vođenje parnice.

26.4. Uvidom u spis utvrđeno je kako ovdje tuženik nije u skladu s ranije citiranim rješenjem i uputom suda predložio nastavak postupka radi utvrđenja osporene tražbine s osnove parničnih troškova nastalih u ovom predmetu do otvaranja stečajnog postupka. Imajući u vidu da je odredbom članka 267. Stečajnog zakona propisano ako osoba koja je upućena na parnicu ne pokrene parnicu u roku od osam dana od dana pravomoćnosti rješenja o upućivanju u parnicu, odnosno primitka drugostupanjske odluke, smatrat će se da je odustala od prava na vođenje parnice, pa se slijedom te odredbe smatra i da je tuženik odustao od zahtjeva za naknadom troškova nastalih do otvaranja stečaja nad ranijim tužiteljem pri čemu tuženik nije niti tijekom nastavljenog postupka po prijedlogu tužitelja postavio deklaratoran zahtjev u odnosu na dio zahtjeva za naknadom troškova nastale do otvaranja stečajnog postupka nad ranijim tužiteljem, a u odnosu na koje je upućen podnijeti prijedlog za nastavak parnice. Valjalo je stoga u dijelu zahtjeva za naknadom troškova parničnog postupka nastalih do otvaranja stečajnog postupka nad ranijim tužiteljem zahtjev tuženika u svakom slučaju odbaciti i odlučiti kao u točki I. izreke ovog rješenja (za ukupni iznos od 45.600,00 EUR).

26.5. Tuženiku su stoga kao potrebni priznati sljedeći zatraženi troškovi:

- trošak sastava podneska od 12. veljače 2020. (Tbr. 8.4. Tarife) u iznosu od 50,00

EUR

- trošak pristupa na ročište održano 10. rujna 2020. (Tbr. 9.1. Tarife) u iznosu od 2.616,00 EUR

- trošak sastava podneska od 17. rujna 2020. (Tbr. 8.4. Tarife) u iznosu od 50,00 EUR

- trošak pristupa na ročište održano 25. veljače 2021. (Tbr. 9.1. Tarife) u iznosu od 2.616,00 EUR

- trošak pristupa na ročište održano 25. svibnja 2021. (Tbr. 9.5. Tarife) u iznosu od 100,00 EUR

- trošak pristupa na ročište održano 15. veljače 2022. (Tbr. 9.1. Tarife) u iznosu od 2.616,00 EUR

- trošak pristupa na ročište održano 28. veljače 2023. (Tbr. 9.1. Tarife) u iznosu od 2.616,00 EUR

- trošak pristupa na ročište održano 13. ožujka 2024. (Tbr. 9.1. Tarife) u iznosu od 2.616,00 EUR

- trošak sastava podneska od 12. ožujka 2025. (Tbr. 8.1. Tarife) u iznosu od 2.616,00

EUR

- trošak pristupa na ročište održano 2. rujna 2025. (Tbr. 9.5. Tarife) u iznosu od 100,00 EUR, odnosno ukupno mu je priznat trošak parničnog postupka u iznosu od 15.996,00 EUR slijedom čega je odlučeno kao u točki II. izreke ovog rješenja.

26.6. Tuženikov zahtjev odbijen je u odnosu na prekomjerno neosnovano zatraženi trošak trošak sastava podnesaka od 12. veljače 2020. i 17. rujna 2020. s obzirom da iz sadržaja istih proizlazi da se radi o tzv. ostalim podnescima za koje je naknada propisana Tbr. 8.4. Tarife, a ne Tbr. 8.1. Tarife kako je to tuženik zatražio. Također, tuženikov zahtjev odbijen je i u odnosu na prekomjerno neosnovano zatraženi trošak pristupa na ročišta 25. svibnja 2021. i 2. rujna 2025. iz razloga što su ta ročišta odgođena prije upuštanja u raspravljanje pa tuženiku za pristup na iste pripada nagrada prema Tbr. 9.5. Tarife, a ne prema Tbr. 9.1. Tarife kako je to tuženik zatražio. Stoga je tuženikov zahtjev odbijen u odnosu na tako neosnovano zatražene troškove kao i u odnosu na razliku u ukupnom iznosu troškova po pojedinim radnjama između nagrade koja mu po Tarifi pripada i one koju je u troškovniku zatražio (točka 26.2. obrazloženja), slijedom čega je odlučeno kao u točki III. izreke ovog rješenja te je tuženikov zahtjev odbijen za ukupni iznos od 29.604,00 EUR.

U Zagrebu 21. studenog 2025.

SUDAC

Iva Karin Šipek

POUKA O REDOVITOM PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude stranke mogu izjaviti žalbu u roku od 8 (osam) dana od dana primitka pisanog otpravka presude, odnosno od dana objave presude ukoliko uredno pozvana stranka nije pristupila na ročište za objavu, i to u dva primjerka za sud i po jedan primjerak za svaku protivnu stranu. Žalba se podnosi Trgovačkom sudu u Zagrebu, a o žalbi odlučuje Visoki trgovački sud Republike Hrvatske.

Za pristup ovom sadržaju morate biti prijavljeni i imati aktivnu pretplatu.

Prijavite se Besplatno se registrirajte