Republika Hrvatska

Općinski sud u Rijeci

Rijeka, Žrtava fašizma 7

Poslovni broj Pr-237/2024-31

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Rijeci, po sucu toga suda Mariji Predovan Matoković, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja RH iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Borisu Gregoviću, odvjetniku iz Odvjetničkog ureda Gregović iz Rijeke, protiv tuženika HRVATSKE AUTOCESTE d.o.o., Zagreb, Širolina 4, OIB: 57500462912, zastupanog po punomoćniku Luki Mađareviću, odvjetniku iz Odvjetničkog društva Barišić, Mađerić & Barišić d.o.o. iz Zagreba, radi naknade štete, nakon glavne javne rasprave, zaključene 29. listopada 2025., u prisutnosti punomoćnika tužitelja Mattea Manarina, odvjetnika u Rijeci i zamjenice punomoćnika tuženika Lane Perčić, odvjetnice u Rijeci, objavljene 21. studenoga 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku HRVATSKE AUTOCESTE d.o.o., Zagreb, Širolina 4, OIB: 57500462912, da tužitelju RH iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], isplati na ime naknade štete iznos od 18.917,55 eura s pripadajućom zateznom kamatom po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna, a od 1. siječnja 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2024. uvećanjem referentne stope za tri postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, tekućom na iznos od 4.313,49 eura na ime neimovinske štete od 9. prosinca 2017. pa do isplate, na iznos od 4.353,30 eura na ime imovinske štete od 21. studenoga 2025. pa do isplate, a na iznos od 10.250,76 eura na ime izgubljene zarade precizirano po mjesecima kako slijedi:

− na iznos od 84,14 eura, počem od 10.3.2017. pa do isplate,

− na iznos od 530,27 eura, počem od 10.4.2017. pa do isplate,

− na iznos od 530,27 eura, počem od 10.5.2017. pa do isplate,

− na iznos od 530,27 eura, počem od 10.6.2017. pa do isplate,

− na iznos od 530,27 eura, počem od 10.7.2017. pa do isplate,

− na iznos od 530,27 eura, počem od 10.8.2017. pa do isplate,

− na iznos od 530,27 eura, počem od 10.9.2017. pa do isplate,

− na iznos od 530,27 eura, počem od 10.10.2017. pa do isplate,

− na iznos od 530,27 eura, počem od 10.11.2017. pa do isplate,

− na iznos od 464,28 eura, počem od 10.12.2017. pa do isplate,

− na iznos od 464,28 eura, počem od 10.1.2018. pa do isplate,

− na iznos od 464,28 eura, počem od 10.2.2018. pa do isplate,

− na iznos od 464,28 eura, počem od 10.3.2018. pa do isplate,

− na iznos od 464,28 eura, počem od 10.4.2018. pa do isplate,

− na iznos od 464,28 eura, počem od 10.5.2018. pa do isplate,

− na iznos od 464,28 eura, počem od 10.6.2018. pa do isplate,

− na iznos od 464,28 eura, počem od 10.7.2018. pa do isplate,

− na iznos od 455,87 eura, počem od 10.8.2018. pa do isplate,

− na iznos od 455,87 eura, počem od 10.9.2018. pa do isplate,

− na iznos od 455,87 eura, počem od 10.10.2018. pa do isplate,

− na iznos od 356,78 eura, počem od 10.11.2018. pa do isplate,

− na iznos od 353,13 eura, počem od 10.12.2018. pa do isplate,

u roku od 15 dana.

II. U preostalom dijelu, iznad iznosa od 18.917,55 eura, a do zatraženog iznosa od 18.944,10 eura, s pripadajućim zateznim kamatama, zahtjev tužitelja se odbija.

III. Nalaže se tuženiku da tužitelju nadoknadi trošak parničnog postupka u iznosu od 13.679,63 eura s pripadajućom zateznom kamatom koja teče od 21. studenoga 2025. do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku 15 dana, dok se s preostalim dijelom zahtjeva odbija kao neosnovanim.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi kako je 21. srpnja 2015. tužitelj je kao djelatnik društva Hrvatske autoceste održavanja i naplata cestarine s OIB-om: 62942134377, stradao prilikom obavljanja svakodnevnog posla. Navedenog dana tužitelj je ozlijeđen prilikom obavljanja redovitih poslova postavljanja privremene prometne signalizacije radi osiguranja prometne nezgode kada je na njega naletio motociklist. U tom štetnom događaju isti je zadobio teške tjelesne ozljede. Isključivi razlog ozljeđivanja tužitelja jesu nesigurni uvjeti rada te povećani rizik posla. Naime, tužitelj svakodnevno mora raditi na autocesti na kojoj se automobili kreću velikim brzinama, a isti ju mora osigurati, održavati, čistiti te u ovom slučaju postavljati signalizaciju radi zatvaranja iste uslijed gorućeg vozila na kolniku. S obzirom da je došlo do ozljede na radu, za ozljeđivanje tužitelja isključivo je odgovoran tuženik, ako pravni slijednik poslodavca tužitelja temeljem odluke o pripajanju društva od 1. prosinca 2017., koji odgovara temeljem odredbe čl. 111. Zakona o radu te čl. 25. Zakona o zaštiti na radu, prema principu objektivne (kauzalne) odgovornosti, iz razloga propusta osiguranja zaštite na radu i sigurnih uvjeta rad. Tužitelj pridržava pravo sukladno čl. 299. st. 2. Zakona o parničnom postupku da, nakon pribave, predloženih dokaza te nakon saslušanja svjedoka, predloži nove dokaze za koje isti nije znao prije izvođenja navedenih dokaza. Također, odgovornost tuženika je nesporna,a budući je osiguratelj tuženika Triglav osiguranje tužitelju već isplati iznos od 17.500,00 kn, a limit police jest 120.000,00 kn, stoga je tužitelj bio primoran razliku preko isplaćenog iznosa tužiti poslodavca budući je šteta koja mu je nastala puno veća od isplaćene od osiguranja. Tom prigodom tužitelje je zadobio teške tjelesne ozljede odnosno bifokalni višeiverni prijelom, prijelom donjeg djela bedrene kosti, prijelom donjeg djela palčane kosti, višestruku prijelom rebara 7-9 desno, traumatski supkutani emfizem desnog hemitoraksa te brojne druge ozljede vidljive iz medicinske dokumentacije. Neposredno nakon ozljede, tužitelj je obrađen od strane Klinike za traumatologiju na Sušaku te je u više navrata operiran i hospitaliziran. Sukladno čl. 19. ZOO-a tužitelju je povrijeđeno pravo osobnosti i to pravo osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje čime isti ostvaruje pravo na popravljanje nastale izvanugovorne štete regulirane čl. 1100. ZOO-a. Pravni temelj zahtjeva tužitelja je povreda prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje kao neimovinske štete (čl. 19. u vezi s čl. 1046. ZOO-a), a navedene fizičke boli, pretrpljeni strah i duševne boli zbog smanjenja općeg životnog aktiviteta nisu prema ZOO-u samostalni oblik povrede prava osobnosti, one su kriterij (mjerila) ili kvalifikatorne okolnosti koje zajedno s ostalim okolnostima slučaja iz čl. 1100. ZOO-a utječu na ocjenu suda je li pravo osobnosti povrijeđeno i utječu na visinu naknade u svakom konkretnom slučaju. Kroz dugo vremenski period tužitelj je trpio bolove, a koji i danas perzistiraju. Neposredno nakon ozljeđivanja tužitelj je trpio jake bolove, kao i prilikom prvih dana terapija, bolovi su potom bili srednjeg intenziteta i bili su prisutni nakon dugotrajnog procesa liječenja da bi potom prešli u bolove lakog intenziteta koji se i danas javljaju, a što je i razvidno iz priložene medicinske dokumentacije. kao posljedica traume zaostao je i strah sa trajnim posljedicama. Tijekom liječenja tužitelje je trpio strah za svoje zdravlje, te strah od posljedica koje će mu predmetna ozljeda ostaviti. Strah kao trajna posljedica manifestira u obliku čestih nesanica i noćnih mora kao simptoma reakcija na stres te zabrinutost tužitelja za svoje zdravlje radi nemogućnosti bavljenja svim aktivnostima koje je prije smatrao uobičajenim. Zbog zadobivenih ozljeda kod tužitelja je zaostalo smanjenje općeg životnog aktiviteta pa će isti imati potrebu ulaganja pojačanih napora pri obavljanju osnovnih životnih i radnih aktivnosti. Naime, kod tužitelja su, i nakon završetka liječenja te provedene rehabilitacije, zaostale brojne tegobe u vidu nepravilno zaraslog prijeloma potkoljenice, skraćenja noge za 2 cm, umanjenja pokretljivosti lijevog koljenja, šepanje, ograničenje kretnji oba koljena 1/3 stupnja te hipotrofija obje natkoljenice. Navedene posljedice predstavljaju SOŽA-u od minimalno 33%. Tužitelju je zaostalo naruženje u vidu postoperativnih ožiljaka, skraćenje jedne noge za 2 cm te šepajući hod na desnu nogu što predstavlja naruženje srednjeg stupnja uvijek vidljivo trećima stoga potražuje naknadu i s tog osnova. Obzirom da je Naslovni sud dužan prilikom određivanja visine pravične novčane naknade sukladno čl. 1100. ZOO-a valorizirati činjenice koje sud vezuju na temelju čl. 186. st 1. ZPP-a i koje predstavljaju pravni temelje zahtjeva oštećenika za naknadu povrede prava osobnosti kao neimovinske štete, važno je tužitelja detaljno saslušati radi individualizacije pretrpljenih povreda prava osobnosti. Tužitelj pridržava pravo sukladno čl. 299. st. 2. Zakona o parničnom postupku da, nakon pribave predloženih dokaza te nakon saslušanja predloženih svjedoka, predlaže nove dokaze za koje isti nije znao prije izvođenja navedenih dokaza. zbog ozljeđivanja u predmetnom štetnom događaju tužitelju je nastala imovinska šteta (čl. 1095. ZOO-a) stoga isti od tuženika potražuje naknadu imovinske štete s osnova tuđe pomoći i njege i troškove puta i liječenja. Imajući u vidu vrstu i lokalitet ozljede tužitelju je bila neophodna tuđa pomoć i njega u razdoblju od minimalno 5 mjeseci po 4 sata dnevno. S osnova zatražene imovinske štete tuđe pomoći i njege odnosno visine sata tuđe pomoći i njege ista se potražuje sukladno sudskoj praksi u visini od 35,00 kn za jedan sat nestručne pomoći. I s osnova troškova puta i liječenja tužitelj potražuje naknadu, primjenom čl. 223. ZPP-a (slobodna ocjena) od strane Naslovljenog suda. Tužitelj je neophodno morao provoditi fizikalne terapije i druge specijalističke preglede zbog kojih je bio izložen dodatnim troškovima prijevoza i plaćanja participacije. Morao je i kupovati i lijekove protiv bolova, te kreme protiv bolova, a troškove liječenja ima do današnjeg dana. Nadalje tužitelj potražuje naknadu s osnova pojačane prehrane budući je isti zbog teških ozljeda morao kvalitetnije hraniti, unositi više vitamina, minerala i sličnih suplemenata te iste koristi i dana danas. U predmetnom štetnom događaju tužitelju je oštećen i osobni mobitel i sunčane naočale stoga s osnova uništenih stvari tužitelj potražuje iznos os 3.000,00 kn. Unatoč činjenici što je tužitelj pretrpio ozljedu na radu, isti trpi gubitak na zaradi budući se još uvijek nalazi na bolovanju. Naime, tužitelju je na teret HHZO-a isplaćivana naknada u 100% iznosu neto plaće samo prvih 18 mjeseci bolovanja, no od veljače 2017. naknada je pala na 50% neto plaće zbog čega tužitelj konstantno od veljače 2017. do danas, pa i nadalje, trpi gubitak zarade. Slijedom navedenog, predlaže da sud usvoji tužbu i tužbeni zahtjev, uz naknadu parničnog troška.

2. U odgovoru na tužbu tuženik osporava osnovu i visinu tužbenog zahtjeva u cijelosti. Nadalje ističe prigovor mjesne nenadležnosti Općinskog suda u Rijeci budući je ugovorom o radu zaključenim između prednika tuženika i tužitelja, čl. 13. st. 2., koji Ugovor je kasnije prenesen na tuženika, ugovorena nadležnost suda u Zagrebu. Tuženik osporava svoju odgovornost i uzročno posljedičnu vezu između postupanja tuženika i štetnog događaja, budući je u obavljaju poslova tužitelja u cijelosti primijenio pravila zaštite na radu, u smislu odredbe čl. 30. i 41. Zakona o zaštiti na radu ("Narodne novine" broj 71/14, 118/14 i 154/14). Tužitelja je osposobio za rad na siguran način i osigurao mu osobna zaštitna sredstva. Do štete da je došlo krivnjom treće osobe, SH, vozača motocikla marke BMW, registarskog broja: 090-812, koji je naletio na tužitelja, dok je obavljao poslove postavljanja privremene prometne signalizacije na kolniku autoceste, protiv kojeg je podnijeta kaznena prijava zbog povrede odredbe čl. 227. st. 1. i 2. kaznenog zakona RH. Stoga je, unatoč provedenoj zaštiti na radu do štete došlo iz razloga na koje tuženik nije moga utjecati, niti je njegove posljedice mogao izbjeći, pa postoje okolnosti iz čl. 25. st. 2. Zakona o zaštiti na radu koje isključuju krivnju tuženika. Tužitelj ističe da mu je Triglav osiguranje isplatio iznos od 17.500,00 kn, a budući mu utuženi iznos premašuje limit police, da je bio primoran razliku preko isplaćenog iznosa utužiti. Kako iz priležeće dokumentacije nije moguće utvrditi koje vidove štete je Triglav osiguranje, i u kojem iznosu platio tužitelju, predlaže da se od Triglav osiguranja pribavi dokumentacija iz koje bi isto bilo vidljivo. Tuženik osporava potraživanje s osnova pojačane prehrane i oštećenja osobnog mobitela te sunčanih naočala, kao paušalno utvrđenih. Osporava potraživanje troškova fizikalne terapije i drugih specijalističkih pregleda, participacije i lijekova, budući je tužitelj bio oslobođen plaćanje istih temeljem police dopunskog i dodatnog zdravstvenog osiguranja, koje je tuženik kao tužiteljev poslodavac ugovorio sa Croatia zdravstvenim osiguranjem d.d. iz Zagreba, Miramarska cesta 22. Predlaže da sud, sukladno čl. 21. Zakona o parničnom postupku, obavijesti osiguravajuće društvo Triglav osiguranje d.d., Antuna Heinza 4, Zagreb, jer je isto u vrijeme štetnog događaja osiguravalo djelatnost redovnog održavanja tuženika. Slijedom navedenog tuženik predlaže da sud odbije tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti, te da naloži tužitelju da u roku od 15 dana naknadi tuženiku prouzročeni parnični trošak.

2.1. Vezano za tuženikov prigovor mjesne nenadleženosti, navodi se da je ovaj sud istog ocijenio osnovanim, slijedom čega se rješenjem poslovni broj Pr-308/2018-5 od 20. kolovoza 2018. (stranica 136-138 spisa) oglasio mjesno nenadležnim (točka I. izreke), te je riješio da će se po pravomoćnosti rješenja spis uputiti mjesno nadležnom Općinskom radnom sudu u Zagrebu (točka II. izreke).

2.2. Odlučujući povodom žalbe tužitelja, Županijski sud u Zagrebu je rješenjem poslovni broj Gž R-1562/18-2 od 3. prosinca 2018. (stranica 146-147 spisa) uvažio žalbu kao osnovanu i ukinuo rješenje ovoga suda poslovni broj Pr-308/2018-5 od 20. kolovoza 2018., te predmet vratio na daljnji postupak i suđenje.

3. Vezano za prijedlog tuženika da se o predmetnoj parnici, sukladno čl. 206. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07 - Odluka USRH, 84/08, 96/08 - Odluka USRH, 123/08 - ispr., 57/11, 25/13, 89/14 - odluka USRH, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23; dalje ZPP), obavijesti treća osoba, sud je dopisom od 3. svibnja 2019. (stranica 156 spisa) pozvao Triglav osiguranje d.d. Zagreb da se u roku od osam dana od dana zaprimanja istog izjasni stupa li u parnicu kao umješač na strani tuženika. Predmetni dopis Triglav osiguranje d.d. Zagreb zaprimio je 8. svibnja 2019. (dostavnica prileži na stranici 194 spisa) te je u dopisu od 15. svibnja 2019. (stranica 183-184 spisa) obavijestio sud kako nema pravnog interesa za stupanje u parnicu u svojstvu umješača na strani tuženika obzirom da je isplatom odštete u ukupnom iznosu od 120.000,00 kn u cijelosti iscrpljena svota osiguranja po tuženikovoj polici osiguranja od opće odgovornosti broj 990007022022.

4. Presudom ovoga suda pod poslovnim brojem Pr-145/2019-67 od 10. veljače 2023. (stranica 510-525 spisa) u točki I. izreke naloženo je tuženiku da tužitelju isplati na ime naknade štete iznos od 18.784,84 eura1/141.534,38 kn s pripadajućom zateznom kamatom, tekućom na iznos od 4.313,49 eura/32.500,00 kn na ime neimovinske štete od 9. prosinca 2017. pa do isplate, na iznos od 4.220,59 eura/31.800,00 kn na ime imovinske štete od 10. veljače 2023. pa do isplate, a na iznos od 10.250,76 eura/77.234,38 kn na ime izgubljene zarade, precizirano po mjesecima, također s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom kako je pobliže navedeno u izreci, dok je u točki II. izreke u preostalom dijelu, iznad iznosa od 18.784,84 eura/141.534,38 kn, a do zatraženog iznosa od 18.944,11 eura/142.734,38 kn, s pripadajućim zateznim kamatama, zahtjev tužitelja odbijen kao neosnovan. Nadalje, točkom III. naloženo je tuženiku da tužitelju nadoknadi parnični trošak u iznosu od 11.380,98 eura/85.750,00 kn s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom. dok je s preostalim dijelom zahtjeva odbijen kao neosnovanim. Rješenjem istog poslovnog broja dopuštena je preinaka tužbenog zahtjeva učinjena podneskom od 1. kolovoza 2022.

5. Odlučujući povodom žalbe tuženika Županijski sud u Zagrebu svojom odlukom pod poslovnim brojem Gž R-428/2023-3 od 23. srpnja 2024. (stranica 548-551 spisa) ukinuo je naprijed navedenu presudu ovoga suda i predmet vratio ovom sudu na ponovno suđenje.

6. U ponovljenom postupku ovaj sud raspravio je sva sporna pitanja na koja je upozorio drugostupanjski sud te je na taj način postupio na temelju odredbe čl. 377. st. 2. ZPP-a.

7. Radi pravilnog i potpunog utvrđenja činjeničnog stanja sud je u tijeku postupka proveo dokaz uvidom u cjelokupnu materijalnu dokumentaciju koja prileži spisu, izvršen je uvid u ovosudni spis poslovnog broja Pr-326/2017, te je proveden dokaz medicinskim vještačenjem po stalnom sudskom vještaku Željku Cesarcu, dr., čiji nalaz i mišljenje od 20. veljače 2020. prileži na stranici 399-414 spisa, očitovanje od 4. lipnja 2020. na stranici 434-436 spisa, očitovanje od 14. srpnja 2020. na stranici 457 spisa, a usmeno obrazloženje dano na ročištu od 5. veljače 2021. na stranici 460-462 spisa, kao i dokaz financijskim vještačenjem po stalnom sudskom vještaku Goranki Šmer Maraš, dipl.oec., čiji nalaz i mišljenje od 26. srpnja 2022. prileži na stranici 473-479 spisa, a usmeno obrazloženje dano na ročištu od 7. studenoga 2022. na stranici 501-503 spisa, kao i dokaz saslušanjem svjedoka ŽH (stranica 217-218 i 575 spisa), ĆH (stranica 230 spisa) i IH (stranica 230-231 i 575 spisa), te tužitelja kao stranke (stranica 209-211 i 574-575 spisa), dok je punomoćnik tužitelja na ročištu održanom 23. listopada 2019. odustao od prijedloga radi saslušanja svjedoka SH (stranica 217-219 spisa).

5. Na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno kao i svih dokaza zajedno, te na temelju rezultata cjelokupnog postupka, sukladno čl. 8. ZPP-a, ovaj sud smatra tužbu i tužbeni zahtjev osnovanim.

6. Predmet spora je zahtjev tužitelja za naknadu neimovinske i imovinske štete, nastale mu dana 21. srpnja 2015., prilikom obavljanja poslova postavljanja privremene prometne signalizacije na cesti A6, a radi osiguranja prometne nezgode, kada je na njega naletio motocikl marke "BMW", kojim je upravljao GH, policijski službenik, uslijed čega je došlo do ozljede tužitelja.

7. Među strankama nije sporno da je u vrijeme štetnog događaja tužitelj bio zaposlen kod tuženika na radnom mjestu ophodara u Sektoru za održavanje, TJO Čavle – Operativa, temeljem ugovora o radu na neodređeno vrijeme broj 236-4, sklopljenog 20. siječnja 2014. (stranica 119 spisa), koji je na tuženika prenijet sukladno čl. 133. Zakona o radu (Obavijest o prijenosu ugovora o radu na novog poslodavca prileži na stranici 120 spisa), kao i da je 21. srpnja 2015. doživio ozljedu na radu na način da je na njega naletio motocikl marke "BMW", registarskog broja [registarska oznaka] u trenutku obavljanja redovitih poslova postavljanja privremene prometne signalizacije na Autocesti A6, a radi osiguranja prometne nezgode, uslijed čega je zadobio višekomadni dvostruki prijelom desne potkoljenice, prijelom donjeg zglobnog tijeka (kondila) lijeve bedrene kosti (femur), prijelom donje (distalne) trećine lijeve podlaktice (palčane kosti – radijus) i prijelom VII – IX rebra desne strane prsišta s prisustvom zraka ispod kože (subkutani emfizem), koje ozljede vještak medicinske struke Željko Cesarec, dr. zbirno kvalificira kao vrlo tešku tjelesnu ozljedu.

8. Međutim, sporna je odgovornost tuženika obzirom da je isti tijekom postupka ustrajao u tvrdnji da je do štetnog događaja došlo uslijed krivnje treće osobe, kao i visina neimovinske štete i zatraženih troškova imovinske štete.

9. Imajući u vidu da je predmet ovog postupka zahtjev tužitelja za naknadu štete koju trpi povodom štetnog događaja od 21. srpnja 2015., koji se zbio na radu kod tuženika kao poslodavca, to se na konkretni pravni odnos ima primijeniti odredba čl. 111. st. 1. Zakona o radu ("Narodne novine" broj 93/14, 127/17 i 98/19, 151/22 i 64/23; dalje ZR), prema kojoj je poslodavac radniku dužan naknaditi štetu po općim propisima obveznog prava, ako je isti štetu pretrpio na radu ili u svezi s radom.

9.1. Prema odredbi čl. 3. st. 1. t. 14. Zakona o zaštiti na radu („Narodne novine“ broj 71/14, 118/14, 154/14, 94/18 i 96/18; dalje ZZR) ozljeda na radu je ozljeda radnika nastala u prostoru poslodavca u kojem obavlja rad, ili ga tijekom rada koristi, ili mu može pristupiti, odnosno drugi prostor koji nije prostor poslodavca, ali radnik u njemu obavlja rad.

9.2. Naime, poslodavac odgovara za štetu radniku koja mu je nastala u svezi s radom po pravilima objektivne odgovornosti (u smislu odredbe čl. 25. st. 1. ZZR-a poslodavac odgovara radniku za štetu uzrokovanu ozljedom na radu, profesionalnom bolešću, ili bolešću u vezi s radom po načelu objektivne odgovornosti - uzročnosti), pri čemu je teret dokaza ispunjenja pretpostavki za oslobađanje ili umanjenje odgovornosti na temelju čl. 25. st. 2. ZZR-a na poslodavcu, odnosno poslodavac može biti oslobođen odgovornosti za štetu radniku ako dokaže da je šteta nastala zbog više sile, odnosno namjerom ili krajnjom nepažnjom radnika.

9.3. Odgovornost tuženika za štetu procjenjuje se po pravilima odgovornosti po principu uzročnosti, koje odgovornosti se tuženik kao poslodavac u smislu čl. 1067. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 i 155/23; dalje ZOO) može osloboditi ako dokaže da šteta potječe uslijed radnji i djelovanja treće osobe, krivnje samog radnika, koju on nije mogao predvidjeti, ni izbjeći, a niti otkloniti, ili, pak, više sile.

10. U odnosu na uzrok tužiteljeve ozljede na radu sud je izvršio uvid u prijavu o ozljedi na radu (stranica 19-20 spisa) u kojoj sam tuženik navodi da je 21. srpnja 2015. na Autocesti Zagreb – Rijeka, Kikovica, prilikom kretanja tužitelja u zatvorenom prometnom traku, a radi postavljanja privremene prometne signalizacije radi osiguranja prometne nezgode, došlo do naleta korisnika autoceste u ograđeni i zatvoreni prometni trak, kojom prilikom je vozač motocikla udario tužitelja. Kao uzrok ozljede navodi se oznaka „870“, koja sukladno odredbi čl. 21. Pravilnika o evidenciji, ispravama, izvještajima i knjizi nadzora iz područja zaštite na radu ("Narodne novine" broj 52/84) označava ostala neprimijenjena posebna pravila zaštite na radu koja nisu navedena pod oznakama 851 do 860, a što je suprotno osnovnom pravilu zaštite na radu, a to je da poslodavac osigura sigurne uvjete za rad. Imajući u vidu navedeno, ovaj sud zaključuje da je i sam tuženik prijavu o ozljedi na radu ispunio na način kojim potvrđuje svoju odgovornost.

10.1. Također se napominje kako je između parničnih stranaka nesporno da je tužitelju predmetna ozljeda priznata ozljedom na radu od strane Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje dana 2. listopada 2015., pod evidencijskim brojem 100232107158/2015 (stranica 20 spisa), uslijed čega je tužitelj bio na bolovanju od 22. srpnja 2015. do 23. studenoga 2018.

11. Uvidom u zapisnik o očevidu, Policijske uprave Primorsko-goranske, Postaje prometne policije Rijeka, broj: 511-09-34-K-27/13 od 31. srpnja 2015. (list 13-15 spisa) utvrđeno je da je dana 21. srpnja 2015. izvršen očevid 10,55 sati na Autocesti A6, na dionici od Kikovice prema Oštrovici, kod km/oznake 71, izvan naselja, gledano iz smjera Kikovice u smjeru Oštrovice, a što je ujedno i smjer kretanja motocikla marke "BMW", registarskog broja [registarska oznaka], kojim je upravljao GH, po zanimanju policajac, koji je u istom zaveden kao osoba koja je u uzročnoj vezi s prometnom nesrećom, dok je tužitelj zaveden kao pješak.

12. Ocjenom provedenih dokaza, napose iskaza tužitelja kao stranke(stranica 209- 211 i 574-575 spisa), kojem ovaj sud priklanja vjeru u odnosu na dinamiku i sam način nastanka štetnog događaja, obzirom da je u suglasju s materijalnom dokumentacijom u spisu te nalazom i mišljenjem vještaka Željka Cesarca, dr., kao i iskazima saslušanih svjedoka, ovaj sud utvrđuje da je predmetnog dana, zajedno s ŽH i TH vršio redovnu ophodnju dionice kod Tunela "Tuhobić", kada su dobili dojavu o zapaljenom vozilu kod naplatne postaje Kikovica. Dolaskom na tu naplatnu postaju, da su vidjeli vozilo koje je dolazilo iz pravca Rijeke, koje da se djelomično dimilo, te da je bilo zaustavljeno na sporovoznoj traci. Oni da su se okrenuli na naplatnoj postaji Kikovica te da su postavljali privremenu prometnu signalizaciju radi tog zapaljenog vozila, a u svrhu osiguranja mjesta nesreće i regulacije prometa. To vozilo da se nalazilo na sporovoznoj traci kod 71. kilometra u pravcu Zagreba. Istovremeno s njihovim okretanjem na naplatnoj postaji, iza njih da su dolazili vatrogasci tuženika koji su stacionirani na Tuhobiću. U dogovoru s njima, a radi sigurnosti unesrećenih i sigurnosti odvijanja prometa, za promet da su isključili buduću sporovoznu traku (koja je tada bila zaustavna) i voznu traku. Tamo da su tri vozne trake, slijedom čega da su promet preusmjerili na krajnje lijevu traku znakovima izričitih naredbi – obavezan obilazak s lijeve strane, te prometnim čunjevima za označavanje kolnika. Te čunjeve da su stavljali od zapaljenog vozila do signalizacije, a to da je cca 230 metara, te uz samo vozilo. Kako je ovo bila intervencija, postavljanje signalizacije da je u opisu njegovog radnog mjesta, kao i održavanje te signalizacije, odnosno vizualni pregled iste, te utjecaj iste na promet. Radi provjere održavanja signalizacije (ako treba nešto popraviti, vidjeti pridržavaju li se sudionici u prometu te signalizacije), on da se vraćao prema početku signalizacije i, kako je utvrdio da je sve u redu, da je krenuo vraćati se prema kolegama i ophodarskom vozilu, gdje da su bili i vatrogasci. U trenutku kretanja tom zatvorenom dionicom, a kako im je navika gledati prema prometu, jer da su uvijek na oprezu, da je ugledao preko ramena, na udaljenosti cca 30 m, dijagonalno od njega, motocikl s rotacijskim svjetlima i osobom u plavom kako ide prema njemu, uz napomenu da se isti kretao tom zatvorenom dionicom. Kako je to bila neuobičajena situacija, instinktivno da je pokušao zakoračiti desno, no to da je bila strelovita brzina te da ga je motocikl udario dijagonalno s desne strane i odbacio, kako su mu kolege rekle, 12 metara preko cijele jedne kolničke trake, preko odbojne ograde u zaštitnu žičanu gradu, tj. u kamenjak, žbunje, drveće i travu. Na kraju je naveo da je tog dana vrijeme bilo savršeno, da je bilo oko 10,00 sati, 21. srpnja 2015., slijedom čega da je preglednost bila izvanredna, uz napomenu kako motociklist nije razmicao ove čunjeve obzirom da su te dvije trake široke preko sedam metara, tj. da je mogao ući kako god želi, a kada je ušao, da više "nema po gasu". Dopunski saslušan, tužitelj je naveo da oni ne znaju tko još ima dojavu (misleći na dojavu o zapaljenom vozilu), već da oni reagiraju na svoju dojavu, a istovremeno kada su oni dobili dojavu, dojavu da su dobili i vatrogasci tuženika, dok za policijsku dojavu da ne znaju, uz napomenu kako ne znaju ni kakva je policijska organizacija obzirom da policija ima osobna vozila, kombije i motocikle.

13. Suglasno navedenom, iskazivao je i svjedok ŽH, vozač – strojar kod tuženika, koji je naveo (stranica 217-218 i 575 spisa) da se sam događaj dogodio oko marende, tj. oko 10,00 sati, na prometnici Kikovica, smjer Rijeka-Zagreb, 300 metara udaljeno od naplatnih kućica gledano u smjeru Zagreba, a iznad naplate Kikovica prema naplati Oštrovica. Tamo da su bili na svom radnom mjestu jer da je došla dojava da vozilo gori 300 metara od naplate Kikovica prema Oštrovici. Svjedok je naveo da je on kod tuženika zaposlen kao vozač-strojar, tužitelj, u to vrijeme, kao ophodar, a s njima tada da je bio još jedan ophodar TH, kao njihov poslovođa, tj. dežurni ophodar toga dana. Svjedok je naveo da su došli na lice mjesta, gdje da su tri trake: spora, vozna i pretjecajna. Ovo vozilo da je bilo na sporoj traci, a oni da su lice mjesta osigurali znakovima i čunjevima. Čunjeve da su stavljali na svaku isprekidanu traku, a isti da su visine cca 40 do 50 cm. Što se tiče znakova, da su stavljali znakove smanjenja brzine i usmjeravajuće strelice sa spore na voznu traku i s vozne na pretjecajnu traku, s time da su zatvorili dvije trake, sporu i voznu, a ograničenje brzine da je najvjerojatnije bilo na 60 km/h. U tom trenutku da su došli i vatrogasci ugasiti to vozilo, s time da nije bilo puno dima, odnosno dim da je išao u smjeru Zagreba, a oni da su bili iza dima, da osiguraju vatrogasce kako bi mogli ugasiti požar. Samo gašenje da je trajalo 10 do 15 minuta, a oštećeni iz vozila da su stajali 50 metara niže na zemljišnom prostoru, van kolnika. Kako nije bilo prometa, da je otišao do tih ljudi, a da se radilo o obitelji, da ih pita kako im mogu pomoći jer da im je sve izgorjelo u autu. Svjedok da se krenuo vraćati do ophodarskog vozila, koje se tada nalazilo iza vatrogasnog vozila i vozila koje je gorjelo. U jednom trenutku da je pogledao prema dolje, tj. prema Kikovici i na cca 50 metara da je vidio nešto nenormalno, odnosno u tom trenutku da mu ništa nije bilo jasno. Naime, da je vidio da je motor policije udario tužitelja koji se nalazio u ovom zatvorenom prostoru. Motor da je klizio, a tužitelj da je bio 30 do 40 metara niže. Najvjerojatnije da je taj motor tužitelja udario bočno, ne zna s koje tužiteljeve strane, i to da se najvjerojatnije dogodilo između vozne i spore trake. Tužitelj da je najvjerojatnije išao do tih ljudi kako bi im pomogao, kod kojih da je svjedok bio par minuta ranije. Prilikom tog udarca, taj motor da je tužitelja odbacio najmanje 12 metara, uslijed čega je tužitelj preletio odbojnu ogradu i tijelom udario u zaštitnu ogradu, tj. žicu koja služi da divljač ne bi došla na cestu. Kada se svjedok sabrao, da je skočio do tužitelja i da je vidio da je to bilo jako "grdo", iako je naučio na svakakve situacije, no ovo da je bio njegov kolega. Na sebi da su tada sva trojica imali fluorescentno odijelo, bez kojeg ne idu na cestu. Tog dana da je bilo toplo, da se radilo o srpnju, a vrijeme da je bilo lijepo. Ovaj motorist da je došao na uviđaj kako bi odradio svoj dio posla, i sve ovo da se dogodilo u prostoru kojeg su oni ogradili, a svi detalji da su sadržani u zapisniku ophodara TH. Na kraju je naveo da dolazak ovog motora nije čuo jer da su bili koncentrirani na požar, a unatoč dimu, preglednost za motoristu da je bila dobra. Njihovi vatrogasci da su tada imali i svjetlosnu i zvučnu signalizaciju, a oni da su pripremili sve kako bi osigurali lice mjesta. Tada da je i na njihovom ophodarskom vozilu bila upaljena svjetlosna signalizacija, kao i velika usmjeravajuća strelica.

13.1. I svjedok IH, voditelj Tehničke jedinice Rupa, u svom iskazu navodi (stranica 230-231 i 575 spisa) da je odgovorna osoba za sigurnost prometa na relaciji granični prijelaz Rupa-Orehovica i sve ljude u toj tehničkoj jedinici, uz napomenu kako njegova tehnička jedinica nema nikakve veze s Tehničkom jedinicom Čavle, u kojoj je voditelj LH. Vezano za predmetni štetni događaj svjedok je naveo da zna, iz priča kolega, da je tužitelj postavio signalizaciju i da je policajac vozio po zatvorenoj traci te tužitelja teško ozlijedio. O tome da se tog dana pričalo od Zagreba do Rijeke. Ništa drugo vezano za taj događaj da mu nije poznato niti je bio odgovorna osoba za taj dio dionice.

14. Sud nije posebno obrazlagao iskaz svjedoka ĆH, suradnika zaštite na radu kod tuženika obzirom da isti u svom iskazu navodi (stranica 230 spisa) da o ovom štetnom događaju nema saznanja jer da se radilo o čistoj prometnoj nesreći koja se dogodila za vrijeme radnog vremena, iz kojeg razloga je odbio prijedlog tuženika da se isti dopunski sasluša.

14.1. Sud je iskaze saslušanih svjedoka ŽH i IH prihvatio kao vjerodostojne i nepristrane, jer nije imao razloga sumnjati u njihovu istinitost budući da se radi o saznanjima svjedoka čiji su iskazi neposredni i osobni, međusobno suglasni i nisu u proturječnosti glede važnih činjenica.

15. Prigovor tuženika da je predmetna šteta nastala isključivom radnjom treće osobe, slijedom čega da tuženik nije odgovoran za predmetni štetni događaj, ovaj sud ne prihvaća. Naime, GH, vozač službenog motocikla koji je naletio na tužitelja u vrijeme dok je isti obavljao poslove svog radnog mjesta (postavljanje privremene prometne signalizacije na kolniku autoceste radi osiguranja prometne nezgode) ne može se smatrati trećom osobom obzirom da je imenovani u to vrijeme bio policijski službenik koji je bio upućen na intervenciju.

16. S obzirom na navedeno, sud smatra kako je tuženik isključivo odgovoran za štetu koju je pretrpio tužitelj u predmetnoj nezgodi, te da je istu dužan u cijelosti i naknaditi. Naime, budući se tužitelju ne može pripisati nikakva nepažnja, nepravilnost ili propust u radu, predmetna nezgoda može se pripisati profesionalnom riziku posla obzirom da se, po mišljenju ovoga suda, u ovom konkretnom slučaju radilo o situaciji kada je tužitelj, kao ophodar, bio dužan postaviti privremenu prometnu signalizaciju na kolnik autoceste (zbog osiguranja mjesta požara na osobnom vozilu koje se tamo zateklo) sve u cilju preusmjeravanja prometa sa srednje i desne vozne trake na lijevu voznu traku, pa nailazak policijskog službenika na službenom motociklu, čija je dužnost bila doći na intervenciju zbog prometne nezgode, predstavlja profesionalni rizik u obavljanju radnih zadataka tužitelja kao ophodara, obzirom da je doživio ozljedu na radu na svom radnom mjestu obavljajući dane mu radne zadatke. U smislu odredbe čl. 3. ZZR-a pod pojmom "mjesto rada" je svako mjesto na kojem radnici i osobe na radu moraju biti, ili na koje moraju ići, ili kojemu imaju pristup tijekom rada zbog poslova koje obavljaju za poslodavca, kao i svaki prostor, odnosno prostorija koju poslodavac koristi za obavljanje poslova i koja je pod njegovim izravnim ili neizravnim nadzorom.

16.1. Naime, GH, policijski službenik, po mišljenju ovoga suda nije treća osoba i njegova radnja, dakle, nanošenje ozljeda tužitelju, ne predstavlja radnju treće osobe koju tuženik nije mogao predvidjeti odnosno čije posljedice nije mogao izbjeći ili otkloniti. Opće je poznato da tužitelj prilikom obavljanja danih mu radnih zadataka predmetnog dana dolazi u doticaj s drugim osobama, prvenstveno misleći na djelatnike policije i hitne pomoći. Naime, djelovanje UH, policijskog službenika koji je sa službenim motociklom bio upućen na intervenciju nema karakter protupravnog djelovanja treće osobe nego se smatra profesionalnim rizikom za koji odgovara poslodavac, jer je tužitelj kao ophodar stajao na voznoj traci, dakle, u vrijeme i na mjestu obavljanja uobičajenih radnih zadataka prilikom osiguranja prometne nezgode tj. postavljanja privremene prometne signalizacije na cesti A6, slijedom čega je morao doći u doticaj s tom osobom. Po naravi posla, ophodar pri obavljanju uobičajenih radnih zadataka kod osiguranja prometne nezgode nužno je izložen riziku uzrokovanja štete, između ostalog i zbog toga što je u kontaktu s drugim osobama pri obavljanju radnji u vezi s osiguranjem mjesta na kojem je došlo do prometne nezgode, a koji mu mogu svojim radnjama uzrokovati štetu, kako se to i dogodilo u konkretnom slučaju. Ta mogućnost uzrokovanja štete predstavlja profesionalni rizik ove vrste zanimanja, koji rizik ne snosi tužitelj kao radnik, nego poslodavac za koga se posao obavlja, pa se upravo zbog toga postupak UH, policijskog službenika koji je došao na intervenciju u područje zatvoreno za promet privremenom signalizacijom ne smatra radnjom treće osobe.

16.2. Postavljanje privremene prometne signalizacije i stajanje na voznim trakama koje su u vrijeme nastanka štetnog događaja bile zatvorene za promet predstavlja radnju u okviru redovitih i uobičajenih zadataka ophodara u slučaju osiguranja prometne nezgode, pa se šteta koju tom prilikom pretrpi smatra povredom na radu jer je narav posla tužitelja kao ophodara takva da je izložen riziku uzrokovanja štete, između ostalog, što je u kontaktu s djelatnicima policije i hitne pomoći pri obavljanju radnji u vezi prometne nezgode, što predstavlja profesionalni rizik za kojeg odgovara tuženik. Taj rizik je tuženik mogao i trebao predvidjeti, a time poduzeti odgovarajuće mjere da do istih ne dođe.

16.3 Ovdje se posebno napominje kako je svjedok ŽH u dopunskom iskazu naveo da se znalo dogoditi da policijska vozila uđu u zaštićeni prostor kojeg oni ograde, a suglasno dopunskom iskazu tužitelja, svjedok je naveo da im nisu najavili dolazak policije u taj zaštićeni prostor, to da je u sistemu, a od ophodara dojavu da dobiju oni, policija i hitna, s time da misli kako ih ophodar ne bi ni obavijestio da u taj prostor stiže policija.

16.4. Suglasno navedenom, i svjedok IH u svom dopunskom iskazu navodi da policija može sve, pa tako i bez najave ulaziti u zatvoreni tj. ograđeni prostor, te da je bilo puno situacija gdje je policija napravila problem. Na kraju je naveo da je u ovom slučaju u zatvoreni dio ceste uletio policajac i "ubio" čovjeka.

17. Dakle, kod nesporne činjenice da je GH, policijski službenik koji je bio upućen na intervenciju zbog zapaljenja vozila na cesti A6, upravljajući službenim motociklom s rotacijskim svjetlima ušao u zaštićeni prostor, tj. na dionicu kolnika koja je u to vrijeme bila zatvorena za promet privremenom signalizacijom koju je tužitelj, kao cestarski djelatnik, postavio prilikom obavljanja poslova svog radnog mjesta ophodara, za zaključiti je da isti ne predstavlja treću osobu, već se to smatra profesionalnim rizikom ove vrste zanimanja, zbog čega je tuženik odgovoran tužitelju za nastalu štetu. Naime, GH, kao policijski službenik ušao je, koristeći svoja ovlaštenja kao policijski službenik, u područje djelovanja druge osobe tj. tužitelja kao cestarskog djelatnika, odnosno ophodara. Iz navedenog proizlazi da je tuženik u svezi obavljanja poslova svoje djelatnosti (između ostalog, i osiguranje uklanjanja oštećenih vozila s autoceste) usko vezan s obavljanjem poslova policije koja je dužna uputiti svoje službenike na intervenciju u slučaju prometne nezgode na cesti koju je tuženik dužan osigurati.

18. Kako tuženik po utvrđenju ovoga suda nije dokazao niti jednu od pretpostavki iz odredbe čl. 1067. ZOO-a za isključenje svoje odgovornosti (viša sila, treća osoba ili krivnja tužitelja), to je on odgovoran naknaditi tužitelju štetu koju isti trpi iz predmetnog štetnog događaja.

18.1. Naime, ovdje se radi o nepredviđenom događaju koji se dogodio, slijedom čega u ovom konkretnom slučaju ne može na strani tužitelja postojati odgovornost za nastalu štetu, slijedom čega je tuženik, kao poslodavac tužitelja, isključivo odgovoran za nastanak ovog štetnog događaja u smislu odredbe čl. 111. ZR-a i čl. 25. ZZR-a.

18.2. Također valja istaći da na okolnost dinamike nastanka predmetnog štetnog događaja u ovoj pravnoj stvari nije korišten nalaz i mišljenje stalnog sudskog vještaka za cestovni i zračni promet MH, dipl. ing. dan u priklopljenom spisu ovoga suda, Stalne službe u Opatiji poslovni broj Pr-326/2017, u pravnoj stvari tužitelja SH, protiv tužene Republike Hrvatske, Ministarstva unutarnjih poslova, radi naknade štete koju je imenovani tužitelj pretrpio obavljajući poslove policijskog službenika dana 21. srpnja 2015. za vrijeme radnog vremena kada je ozlijeđen tijekom intervencije na cesti A6 500 metara od naplatnih kućica na Kikovici, u smjeru Zagreba. Navedeno iz razloga što se ovom prijedlogu tuženika izričito protivio punomoćnik tužitelja (navedeno proizlazi iz podneska punomoćnika tužitelja od 10. ožujka 2025. sa stranice 599-601 spisa), slijedom čega nije bilo moguće da se predmetni nalaz koristi i u ovoj pravnoj stvari.

19. Odredbom čl. 19. ZOO-a propisano je da svaka fizička i pravna osoba ima pravo na zaštitu svojih prava osobnosti pod pretpostavkama utvrđenim zakonom te da se pod pravima osobnosti u smislu ovog Zakona razumijevaju pravo na život, tjelesno i duševno zdravlje, ugled, čast, dostojanstvo, ime, privatnost osobnog i obiteljskog života, slobodu i dr. Odredbom čl. 1100. ZOO-a propisano je da će sud u slučaju povrede prava osobnosti ako nađe da to težina povrede i okolnosti slučaja opravdavaju, dosuditi pravičnu novčanu naknadu, neovisno o naknadi imovinske štete, a i kada nje nema. Stavkom 2. istog članka je propisano da će pri odlučivanju o visini pravične naknade sud voditi brigu o jačini i trajanju povredom izazvanih fizičkih boli, duševnih boli i straha, cilju kojem služi ta naknada, ali i o tome da se njome ne pogoduje težnjama koje nisu spojive s njezinom naravi i društvenom svrhom. Odredba čl. 1046. u svezi čl. 19. i odredba čl. 1100. ZOO-a reguliraju štetu po osnovu povrede prava osobnosti (neimovinsku štetu), dok odredba čl. 1093. st. 2. ZOO-a regulira naknadu imovinske štete u dijelu naknade troškova liječenja od zadobivenih ozljeda te drugih potrebnih troškova u svezi s liječenjem.

19.1. U svezi s naprijed navedenim zakonskim odredbama tužitelj potražuje naknadu neimovinske štete s osnova povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje, te naknadu imovinske štete s osnova tuđe pomoći i njege, troškova puta i liječenja, pojačane prehrane, uništenih stvari i izgubljene zarade.

20. U odnosu na visinu štete proveden je dokaz medicinskim vještačenjem po stalnom sudskom vještaku Željku Cesarcu, dr., koji u svom nalazu i mišljenju od 20. veljače 2020. (stranica 399-414 spisa) navodi kako je tužitelj 21. srpnja 2015. zadobio višekomadni dvostruki prijelom desne potkoljenice, prijelom donjeg zglobnog tijeka (kondila) lijeve bedrene kosti (femur), prijelom donje (distalne) trećine lijeve podlaktice (palčane kosti – radijus) i prijelom VII – IX rebra desne strane prsišta s prisustvom zraka ispod kože (subkutani emfizem), koje ozljede vještak zbirno kvalificira kao vrlo tešku tjelesnu ozljedu.

20.1. Nalaz i mišljenje stalnog sudskog vještaka Željka Cesarca, dr. sud u cijelosti prihvaća kao stručan i objektivan, te sačinjen u skladu s medicinskom dokumentacijom u spisu i nakon pregleda tužitelja, uz napomenu kako je primjedbe stanaka otklonio u svim očitovanjima od 4. lipnja i 14. srpnja 2020. (stranica 434-436 i 457 spisa), te u usmenom obrazloženju danom na ročištu od 5. veljače 2021. (stranica 460-462 spisa).

20.2. Cijeneći mišljenje vještaka o jačini i trajanju fizičkih bolova koje je tužitelj trpio u svezi sa štetnim događajem (jakog intenziteta u trajanju od 10-12 dana, srednjeg intenziteta 35-40 dana, slabijeg intenziteta 5-6 mjeseci), cijeneći intenzitet i duljinu pretrpljenog straha (primarni strah, prema mišljenju vještaka, traje kratko tj. mogao je potrajati unutar jednog sata, nakon čega nastupa sekundarni strah u vidu brige za ozdravljenjem, pa je tako sekundarni strah jačeg intenziteta trajao 5-6 dana, srednjeg intenziteta 20-25 dana, a slabijeg intenziteta 4-5 mjeseci), te imajući u vidu postotak smanjenja životnih aktivnosti zaostalih kod tužitelja (28-30%), kao i zaostalo naruženje (za koje vještak medicinske struke navodi da se radi o anatomskim promjenama vezanim uz predmetne ozljede potkoljenice i femura, prvenstveno potkoljenice - deformitet, postoperativni ožiljci, slabost muskulature, koje da predstavljaju naruženje srednjeg stupnja, koje je zbog svoje lokalizacije samo ponekad vidljivo trećim osobama - ovisno o godišnjem dobu i odjeći, dok je šepanje manje-više stalno uočljivo, iako prvenstveno pomnijim promatranjem), stav je suda da tužitelju na ime povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje pripada novčana naknada u utuženom iznosu od 19.908,42 eura, sve sukladno Orijentacijskim kriterijima Vrhovnog suda Republike Hrvatske donesenim na sjednici Građanskog odjela od 15. lipnja 2020.

20.3. Prihvaćajući mišljenje vještaka o potrebi tuđe pomoći i njege (tako vještak navodi da tužitelj nije koristio usluge Doma za starije osobe, tada bi mu tuđa pomoć i njega bila potrebna tijekom 45-60 dana po četiri sata dnevno, potom od 21. rujna do 20. listopada 2015. po dva sata dnevno, a u daljnjem vremenskom razdoblju od 2-3 mjeseca po dva do tri sata dnevno, te povremena tuđa pomoć kroz 4-5 sati tjedno kroz ukupno 4-5 mjeseci), temeljem čl. 223. ZPP-a cijeneći da tužitelju za jedan sat nestručne pomoći pripada pravo na naknadu u iznosu od 4,00 eura, to tužitelju pripada naknada u utuženom iznosu od 2.389,01 eura.

20.4. Glede pak pojačane prehrane, za koju vještak u očitovanju od 4. lipnja 2020. navodi da je ista bila potrebna u razdoblju od cca četiri mjeseca, a koja se odnosi na postoperativne faze, te posebno fazu potpunog ili značajnijeg rasterećenja ozlijeđenih regija, kada je kod tužitelja došlo do povećanog energetskog utroška u odnosu na stanje zdrave osobe, te da je medicinski bila opravdana veća i češća konzumacija vitamina, napitaka, proteinski bogate hrane, voća, roborancije i sl., to je temeljem odredbe čl. 223. ZPP-a, sud tužitelju po ovoj osnovi dosudio trošak u utuženom iznosu od 663,61 eura.

20.5. Također cijeneći dužinu trajanja bolničkih liječenja navedenih u nalazu i mišljenju vještaka (sveukupno 110 dana proveo na bolničkom liječenju, odnosno u Staračkom domu "Margetić" u Crikvenici), broj obavljenih kontrola kod liječnika specijalista (kirurga traumatologa, fizijatra i ortopeda) navedeno u nalazu i mišljenju vještaka, uz napomenu da je sam tužitelj u svom iskazu naveo kako je vezano uz liječenje, po preporuci dr. R, otišao u Starački dom "Margetić" u Crikvenici u kojem da je stalno zaposlen fizioterapeut, potom da je pet navrata bio u Thalassotherapiji u Opatiji, a na Sušaku u dva navrata, sve radi obavljanja fizikalne terapije, da je odlazio i kod ortopeda u " S" na Zametu, i to četiri puta, a svaki pregled da je koštao 150,00 kn, dok da su oba uloška koštala 400,00 kn (od operativnih zahvata desna noga da mu je kraća od lijeve, slijedom čega da nosi uloške i šepa), potom da je plaćao privatno ortopedske preglede zbog skraćene noge i nošenja uložaka, za što da je potrošio 2.000,00 kn, da je kupovao Brufene protiv bolova, da je kupio četiri do pet kutija, a svaka da košta oko 100,00 kn. Što se tiče troškova puta, iz iskaza tužitelja kao stranke proizlazi da se isti odnosi na trošak autobusa i tužiteljevog vozila obzirom da je na terapije u Opatiju išao 70 do 80 puta, a kako živi na Vežici, to da je 40 km u oba smjera, s time da je dio tih putovanja išao s autobusom, a autobusna "cvikalica" za 4. zonu da iznosi 26,00 kn. Sud prihvaća iskaz tužitelja kao istinit i vjerodostojan obzirom da nije u suprotnosti s utvrđenjima vještaka, a dodatno je potkrijepljen materijalnom dokumentacijom u spisu, odnosno računima iz ljekarni, Poliklinike "Scipion", Thalasso wellness centa Opatija, DM – Drogerie markt d.o.o., parkirnim kartama i dr. (stranica 67-79 i 171-174 spisa), sud je mišljenja kako tužitelju na ime troškova puta i liječenja pripada pravična novčana naknada u utuženom iznosu od 929,06 eura, sve temeljem odredbe čl. 1095. st. 1.

ZOO-a i čl. 223. ZPP-a.

20.6. Vezano za zatraženi trošak uništenih stvari ističe se kako iz iskaza tužitelja kao stranke proizlazi da je ono što je na sebi ima predmetnog dana pripadalo tuženiku, izuzev sunčanih naočala marke "Ray-Ban", stare par mjeseci i koje da su vrijedile 1.000,00 kn, a koje mu je kupila supruga, te mobitel marke "Nokia", star dvije godine, koji da je vrijedio 1.800,00 kn, pa prihvaćajući iskaza tužitelja kao životan i logičan, istom dosuđuje novčani iznos od 371,62 eura.

21. Slijedom navedenog, tužitelju po osnovi neimovinske štete pripada iznos od 19.908,42 eura, dok mu je po osnovi imovinske štete dosuđen iznos od 4.353,30 eura.

21.1. Dakle, tužitelju je po osnovu neimovinske i imovinske štete dosuđen ukupan iznos od 24.261,72 eura. Međutim, s obzirom na nesporno isplaćeni iznos odštete koju je osiguratelj tuženika Triglav osiguranje d.d. Zagreb isplatio tužitelju, čime je u cijelosti iscrpljena svota osiguranja po tuženikovoj polici osiguranja od opće odgovornosti broj 990007022022, a kako to proizlazi iz dopisa Triglav osiguranja d.d. Zagreb od 15. svibnja 2019. (stranica 183-184 spisa), koja činjenica među strankama nije sporna, to je valjalo naprijed dosuđeni iznos naknade neimovinske i imovinske štete umanjiti za iznos od 15.594,93 eura/117.500,00 kn (obzirom da je osiguranik tuženika tužitelju isplatio iznose od 60.000,00 kn, 44.000,00 kn i 13.500,00 kn, dok je za odvjetničke troškove isplatio iznos od 2.500,00 kn, odnosno sveukupni iznos od 120.000,00 kn, o čemu dokazi prileže na stranici 185-192 i 207 spisa), te tužitelju dosuditi iznos od 8.666,79 eura, uz napomenu da je tužitelj tužbeni zahtjev precizirao na način da je od ukupno utuženog iznosa odbio nesporno isplaćeni iznos od strane tuženikova osiguratelja u visini od 15.594,93, koji je isplaćen na ime naknade štete, bez da je od strane istog dostavljena specifikacija isplata vezano za predmetni štetni događaj, a kako je to sud tražio dopisom od 17. lipnja 2019. (stranica 205 spisa). Obzirom da je Triglav osiguranje d.d. Zagreb u dopisu od 31. srpnja 2019. (stranica 208 spisa) naveo da se ukupno isplaćeni iznos od 120.000,00 kn odnosi na povredu prava osobnosti tužitelja, kao i na imovinsku štetu s osnove tuđe pomoći i njege, bez specifikacije istog, to je sud od ukupno dosuđenog iznosa po osnovu neimovinske i imovinske štete (24.261,72 eura), oduzeo nesporno isplaćeni iznos od 15.594,93 eura, slijedom čega je tužitelju po osnovi naknade neimovinske štete dosudio iznos od 4.313,49 eura (do kojeg iznosa je došao jednostavnom matematičkom metodom na način da je od ukupno dosuđenog iznosa od 24.261,72 eura oduzeo nesporno isplaćeni iznos od 15.594,93 eura, te je od dobivenog iznosa od 8.666,79 eura oduzeo iznos dosuđene imovinske štete te tako dobio navedeni iznos), dok je tužitelju po osnovi naknade imovinske štete dosudio iznos od 4.353,30 eura.

21.2. Slijedom naprijed navedenog valjalo je tužbeni zahtjev tužitelja usvojiti u iznosu od 8.666,79 eura, te presuditi kao u točki I. izreke, dok je u preostalom dijelu tužbeni zahtjev tužitelja valjalo odbiti kao neosnovan, te presuditi kao u točki II. izreke.

21.3. Temeljem odredbe čl. 1103. ZOO-a tužitelju je na dosuđenu neimovinsku štetu u visini od 4.313,49 eura dosuđena zatezna kamata od dana podnošenja odštetnog zahtjeva tuženiku odnosno od prvog sljedećeg dana, a to je 9. prosinca 2017. (odštetni zahtjev prileži na stranici 17-18 spisa), mada iz nalaza i mišljenja vještaka Željka Cesarca, dr. proizlazi da je zdravstveno stanje tužitelja bilo definirano polovicom studenoga 2016., a kako je sud visinu imovinske štete (4.353,30 eura) utvrdio prema cijenama na dan presuđenja, to tužitelju na dosuđeni iznos štete pripada zatezna kamata od presuđenja pa do isplate, pa je u preostalom dijelu valjalo odbiti zahtjev za isplatu zatezne kamate.

22. U odnosu na naknadu izgubljene zarade po osnovi radnog odnosa, ističe se kako je odredbom čl. 1095. st. 1. ZOO-a propisano da tko drugome nanese tjelesnu povredu ili mu naruši zdravlje, dužan je naknaditi, pored troškova liječenja i drugih potrebnih troškova s tim u vezi, i zaradu izgubljenu zbog nesposobnosti za rad za vrijeme liječenja. Ovdje se napominje da oštećenik ima pravo na naknadu štete s osnova izgubljene zarade ako zbog nesposobnosti za rad, prouzročene ozljedom na radu, nije bio u mogućnosti ostvariti onu imovinsku korist koju bi izvjesno ostvario da nije nastupila nesposobnost za rad.

23. Na okolnost naknade izgubljene zarade za vrijeme korištenja bolovanja kao posljedice ovog štetnog događaja sud je proveo dokaz financijskim vještačenjem po stalnom sudskom vještaku Goranki Šmer Maraš, dipl.oec., koja je u svom nalazu i mišljenju od 26. srpnja 2022. (stranica 473-479 spisa) utvrdila gubitak na zaradi tužitelja u ukupnom iznosu od 10.250,76 eura, s time da je iz nalaza i mišljenja razvidan svaki pojedini mjesečni iznos gubitka na zaradi tužitelja u razdoblju od veljače 2017. do 23. studenoga 2018., kao razliku između prosječno isplaćene plaće prije štetnog događaja, a sukladno materijalnoj dokumentaciji u spisu (platne liste prileže na stranici 80-99 spisa) i primljenoj naknadi za privremenu nesposobnost za rad (stranica 152-155 spisa).

23.1. Sud je nalaz i mišljenje sudskog vještaka, u cijelosti prihvatio kao objektivan i izrađen u skladu s pravilima struke i dokumentacijom koja prileži spisu, uz napomenu da je primjedbe tuženika na isti otklonila u svom usmenom obrazloženju danom na ročištu od 7. studenoga 2022. (stranica 501-503 spisa). Ovdje se posebno napominje da tuženik, nakon očitovanja vještaka na iznijete primjedbe, nije imao daljnjih dokaznih prijedloga, odnosno nije predlagao izvođenje dokaza financijskim vještačenjem po drugom vještaku.

23.2. Po mišljenju ovoga suda tužitelj ima pravo na naknadu štete zbog izgubljene zarade koja predstavlja razliku njegove pretpostavljene neto, a ne bruto plaće (ovdje, naime, nije riječ o radnom sporu u kojem bi se potraživala naknada plaće uvećana za doprinose, poreze i prireze, već o sporu u kojem tuženik odgovara samo za naknadu štete u visini stvarne štete po osnovi gubitka na zaradi) i naknade koju je ostvarivao za vrijeme bolovanja.

23.3. Slijedom naprijed navedenog, valjalo je tužbeni zahtjev tužitelja u odnosu na izgubljenu zaradu usvojiti u utuženom iznosu od 10.250,76 eura, te presuditi kao u izreci.

23.4. Odredba čl. 29. st. 1. ZOO-a propisuje da dužnik koji zakasni s ispunjenjem novčane obveze duguje, pored glavnice i zatezne kamate, slijedom čega tužitelju temeljem odredbe čl. 1086. st. 1. ZOO-a na dosuđen iznos imovinske štete pripada pravo na zatezne kamate od trenutka kada su dospjeli pojedini iznosi, a na način naveden u izreci.

24. Ovdje se ističe da je sud prilikom donošenja odluke vodio računa da je stupio na snagu Zakon o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj ("Narodne novine" broj 57/22 i 88/22), slijedom čega je konverzija izvršena sukladno odredbi članka 48. navedenog Zakona (fiksni tečaj konverzije kune u euro: 1 euro = 7,53450 kuna).

25. Odluka o trošku parničnog postupka temelji se na odredbi čl. 154. st. 5. i čl. 164. st. 3. ZPP-a. Trošak je odmjeren u skladu s Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 138/23.; dalje: Tarifa). Tužitelj je u ovom postupku tražio ukupan iznos od 18.944,10 eura, a uspio je s iznosom od 18.917,55 eura. Slijedom navedenog, ovaj sud zaključuje kako je tužitelj u ovoj parnici uspio s 99%, jer je u odnosu na osnovu potraživanja uspio sa 100%, dok je u odnosu na visinu potraživanja uspio s 99% (100% + 99% = 199% : 2 = 99,5%). Sukladno tome tuženik je uspio s 0,5% (100% - 99,5% = 0,5%). Kada se od uspjeha tužitelja odbije uspjeh tuženika proizlazi kako je tuženik u obvezi naknadi parnični trošak tužitelja u dijelu od 99% (99,5% - 0,5% = 99%), iz čega proizlazi da tužitelj nije uspio samo u razmjerno neznatnom dijelu, a zbog tog dijela nisu nastali posebni troškovi.

25.1. Dosuđeni trošak sastoji se od troška sastava odštetnog zahtjeva u iznosu od 500,00 eura (Tbr. 28. Tarife), tužbe u iznosu od 500,00 eura (Tbr. 7. t. 1. Tarife), sastava podnesaka od 24. srpnja 2018., 13. svibnja 2019., 3. ožujka 2020. i 23. lipnja 2020. (500,00 eura x 4; Tbr. 8. t. 1. Tarife), sastava podnesaka od 1. kolovoza 2022., 28. studenoga 2024. te 20. siječnja i 10. ožujka 2025. (200,00 eura x 4; Tbr. 8. t. 3. Tarife), sastava podnesaka od 2. srpnja 2019., 24. prosinca 2019., 16. prosinca 2020. te 10. veljače 2020. (125,00 eura x 4; Tbr. 8. t. 4. Tarife), zastupanja na ročištima 11. travnja, 14. lipnja, 28. kolovoza, 23. listopada i 13. prosinca 2019., 3. prosinca i 3. srpnja 2020., 5. veljače 2021., 2. rujna i 7. studenoga 2022., 9. rujna i 29. listopada 2025. (500,00 eura x 12; Tbr. 9. t. 1. Tarife), što ukupno iznosi 10.300,00 eura, što uvećano za trošak PDV-a od 25% (2.575,00) 12.875,00 eura. Tužitelju je valjalo u cijelosti priznati trošak medicinskog vještačenja i preslike zdravstvenog kartona u iznosu od 406,46 eura, kao i trošak financijskog vještačenja u iznosu od 398,17 eura, odnosno sveukupni iznos od 13.679,63 eura, dok je s preostalim dijelom zahtjeva odbijen kao neosnovanim obzirom da je zatražen suprotno Tarifi. Na dosuđeni parnični trošak, tužitelju je dosuđena zatezna kamata koja teče od dana donošenja presude do isplate, sukladno odredbi čl. 151. st. 3. ZPP, u visini određenoj čl. 29. st. 2. i 8. ZOO-a.

U Rijeci 21. studenoga 2025.

Sudac:

Marija Predovan Matoković

Uputa o pravnom lijeku

Protiv ove odluke stranke imaju pravo žalbe u roku od 15 dana računajući od prvog idućeg dana od dana dostave presude. Žalba se podnosi ovome sudu, a o žalbi odlučuje Županijski sud u Zagrebu.

Dna:

- pun. tužitelja

- pun. tuženika