Republika Hrvatska
Općinski sud u Zadru
Ulica plemića Borelli 9, Zadar
Poslovni broj: Povrv-87/2025-20
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Zadru, po sutkinji Ivi Abfal, u pravnoj stvari tužitelja HEP ELEKTRA d.o.o., Zagreb, Ulica grada Vukovara 37, OIB: 43965974818, zastupanog po punomoćniku Zoranu Tomiću, odvjetniku u OD Tomić i partneri d.o.o., odvjetnicima u Zagrebu, protiv tuženika ŠU iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Jurici Kvartuču, odvjetniku u Zadru, radi isplate, nakon usmene, glavne i javne rasprave zaključene dana 10. listopada 2025., u nazočnosti zamjenice punomoćnice tužitelja i punomoćnika tuženika, dana 21. studenog 2025.
p r e s u d i o j e
I. Ukida se u cijelosti platni nalog sadržan u Rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave Javnog bilježnika Katarine Oguić iz Paga pod poslovnim brojem Ovrv-13878/2024 od 29. listopada 2024., te se tužbeni zahtjev kojim se nalaže tuženiku ŠU iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], da tužitelju HEP Elektra d.o.o., Zagreb, Ulica grada Vukovara 37, OIB: 43965974818, isplati iznos od 39.257,00 EUR zajedno sa zakonskim zateznim kamatama, kao i troškom ovršnog postupka u ukupnom iznosu od 1.683,21 EUR, odbija kao neosnovan.
II. Nalaže se tuženiku HEP ELEKTRA d.o.o., Zagreb, Ulica grada Vukovara 37, OIB: 43965974818, naknaditi tužitelju ŠU iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], trošak parničnog postupka u iznosu od 7.500,00 EUR, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 21. studenog 2025., kao dana presuđenja pa do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, odnosno kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.
Obrazloženje
1. Tužitelj HEP Elektra d.o.o., prije ovrhovoditelj, podnio je Javnom bilježniku Katarini Oguić iz Paga, prijedlog za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave radi isplate novčane tražbine u ukupnom iznosu od 39.257,00 EUR zajedno sa zakonskom zateznom kamatom, a na temelju izvatka iz poslovnih knjiga tužitelja, kao vjerodostojne isprave.
2. Javni bilježnik Katarina Oguić iz Paga donijela je Rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave pod poslovnim brojem Ovrv-13878/2024 dana 29. listopada 2024.
3. Tuženik ŠU, ranije ovršenik, protiv navedenog Rješenja o ovrsi pravodobno je podnio prigovor u kojem je naveo da prigovorom pobija potraživanje glede osnove i visine potraživanja, te prigovorom zastare i promašene pasivne legitimacije. On da već godinu dana u nazad zaprima račune i opomene ovrhovoditelja na kojima se prikazuje iznos navodnog potraživanja od 38.786,00 EUR, no on da tim računima i opomenama pravovremeno prigovara, te u prigovorima račune osporava: prigovorom zastare, prigovorim promašene pasivne legitimacije, te zahtjeva specifikaciju računa zbog izrazito visokog potraživanja, koji je neuobičajeno visok za prosječnog potrošača. Međutim, ovrhovoditelj da je kontinuirano odbijao specificirati račune te se proglašavao nenadležnim za ovršenikove prigovore i upućivao ga drugim pravnim osobama (HEP ODS). Tek je po opetovanim zahtjevima ovršenika dostavljena Kartica analitičkog knjigovodstva po datumu temeljnice za razdoblje do 27.06.2024. Nadalje, a u odnosu na prigovor o osnovi i visini potraživanja, ističe je bi u priloženoj vjerodostojnoj ispravi, navodno potraživanje predstavljeno kao samostalni račun koji glasi na iznos od 39.257,00 EUR, od čega račun za električnu energiju navodno iznosi 38,786,00 i dospijeva 28.12.2023., a mjesečne novčane obveze navodno iznose 470,87 EUR i dospijevaju 05.04.2024. Navodno potraživanje od 39,257,00 EUR, s obzirom na račun koji je ovrhovoditelj sam dostavio u ranijoj korespondenciji s ovršenikom dana 12.12.2024. odnosi se na razdoblje od 30.04.2021. do 31.10.2023. Nadalje, s obzirom na period na koji se navodno potraživanje odnosi, a uvidom u Karticu analitičkog knjigovodstva, da je vidljivo kako navodno potraživanje iz vjerodostojne isprave nije jedinstven, već je „zbroj“ više računa u tom periodu. Također, da je razvidno i kako iznosi naznačeni u računima, u zbroju iznosi ukupno: 4.087,24 EUR, što je bitno manje od naznačenog iznosa u vjerodostojnoj ispravi. Nastavno na do sada navedeno, ističe prigovor zastare. Tako, da je uvidom u priložene knjigovodstvene kartice, jasno vidljivo kako sporni iznos, predstavlja zbroj više susljednih samostalnih računa, koji su izdavani svaki posebno za pojedino razdoblje, i koji su samostalno jedan od drugoga dospijevali, a za koje je zbog toga zastarni rok počeo teći također odvojeno. Sukladno odredbi čl. 232. st. 1. t. 1. ZOO, da su u zastari potraživanja: za period izdanih računa od 30.04.2021. pa do 15.09.2023. Također, ističe prigovor promašene pasivne legitimacije. Naime, ovršenik da nije potrošio električnu energiju koja je prilično visoka za prosječnog potrošača, niti je to dokazao ovrhovoditelj. U tom smislu ističe da on nije uknjižen u zemljišnu knjigu, na čestici gdje se nalazi adresi mjerenja. Naime, Pravilnik o općim uvjetima za korištenje električne mreže i opskrbu električnom energijom da jasno određuje u čl. 55. kome se naplaćuje potrošnja električne energije, a to je: „Mjesečno obračunsko razdoblje odnosi se na kalendarski mjesec i primjenjuje se na: krajnjeg kupca koji ima ugrađeno brojilo s daljinskim očitanjem, krajnjeg kupca iz kategorije kućanstvo s priključnom snagom iznad 22 kW, krajnjeg kupca iz kategorije poduzetništvo, krajnjeg kupca iz članka 65. stavaka 1., 2. i 3. ovih Općih uvjeta, aktivnog kupca, operatora skladišta energije i proizvođača.“ Imajući u vidu navedenu odredbu, ističe kako on ne potpada ni pod koju kategoriju krajnjeg kupca, te je naplata izvršena bespravno. Naime, ovršenik na predmetnu nekretninu ne polaže nikakva knjižna ni vanknjižna prava. Nadalje, ovrhovoditelj da nije dostavio nikakav dokaz, kojim bi potvrdio da je ovršenik krajnji kupac. Dodatno, ističe se kako HEP ELEKTRA grubo krši odredbe Zakona o zaštiti potrošača i to čl. 9. jer odbija specificirati račune (koje je ovršenik tražio u više navrata) i fiktivno predstavlja navodna potraživanja kao cjeline i to neosnovano uvećane, a sve u cilju kako bi se zaobišle odredbe o zastari.
4. Povodom prigovora, ovaj Sud je dana 21. veljače 2025. donio Rješenje kojim je stavio izvan snage navedeno Rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave u dijelu u kojem je određena ovrha, ukinuo sve provedene radnje, te odredio da će se daljnji postupak nastaviti kao u povodu prigovora protiv platnog naloga.
5. U daljnjem tijeku postupka tužitelj ističe kako se predmetna novčana tražbina odnosi se na dospjelu, a neplaćenu tražbinu s osnova dospjelih računa za isporučenu električnu energiju s pripadajućom zateznom kamatom od dana dospijeća svakog pojedinog računa pa do isplate, te kako je tuženik obveznik plaćanja utuženog iznosa, a što nedvojbeno proizlazi iz izvoda iz poslovnih knjiga koji sadrži sve zakonom propisane elemente, koji je izrađen u skladu s čl. 9. Zakona o računovodstvu (78/2015, 134/2015, 120/2016, 116/2018, 42/2020, 47/2020, 114/2022) te koji predstavlja vjerodostojnu ispravu propisanu čl. 31. Ovršnog zakona (NN 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17, 131/20, 114/22, 06/24) temeljem koje je Rješenje o ovrsi i doneseno. Tako, da u priloženom izvatku iz poslovnih knjiga ne postoji nesklad između utvrđenih iznosa sa izvatka i utuženih računa na koje se pojedine stavke odnose kao i da su svi podaci usklađeni te da nema osnove sumnjati da je izvadak iz poslovnih knjiga na temelju kojeg je doneseno rješenje o ovrsi na bilo koji način nevjerodostojno. Jednako tako, da je tuženik u utuženom razdoblju bio evidentiran kao kupac električne energije za ugovorni račun 2201908585 na obračunskom mjernom mjestu na adresi [adresa]/Bb, [adresa] te se isti prema tome smatra obveznikom podmirenja utuženih računa s osnove potrošnje električne energije na istom. Ističe kako je tuženik dana 9.5.2016. zaključio sa društvom HEP Operator distribucijskog sustava d.o.o. Ugovor o priključenju broj 401400-160134-00210108, a što nedvojbeno potvrđuje da je isti obveznik plaćanja utuženih računa. Pasivna legitimacija tuženika proizlazi i iz Zahtjeva tuženika za izdavanje elektroenergetske suglasnosti i sklapanje ugovora o korištenju mreže od dana 11.03.2015. g. na kojem se nalazi potpis tuženika kao i iz Elektroenergetske suglasnost od dana 19.5.2016. U odnosu na navode tuženika da na predmetnu nekretninu ne polaže nikakva knjižna ni vanknjižna prava te da ne potpada ni pod koju kategoriju krajnjeg kupca, tužitelj ističe da je odredbom čl. 3. st. 1. t. 40. Zakona o tržištu električne energije (NN br. 111/21, 83/23, 17/25: dalje u tekstu: ZTEE) propisano da je krajnji kupac kao kupac koji kupuje električnu energiju za vlastitu uporabu. Nadalje, sukladno čl. 25. Pravilnika o općim uvjetima za korištenje mreže i opskrbu električnom energijom propisana je obveza bivšeg vlasnika građevine ili dijela građevine o dostavi obavijesti o jednostranom raskidu, odnosno otkazu ugovora o opskrbi električnom energijom i ugovora o korištenju mreže uz dostavu dokumentacije o promjeni vlasništva. Tužitelj ističe da čak i da je došlo do promjene prava vlasništva predmetne nekretnine, nesporno je da tuženik nije obavijestio tužitelja o istoj pa je prema tome osnovano zaveden kao krajnji kupac električne energije. Slijedom navedenog, da su nesporne pasivna legitimacija tuženika i aktivna legitimacija tužitelja kao i osnova predmetnog potraživanja. U odnosu na tuženikovo osporavanje visine potraživanja, tužitelj ističe da se utuženo dugovanje odnosi na dugovanje za ugovorni račun 2201908585 te na nepodmireni račun br. 2201908585- 231020-5 za razdoblje 04/2021 – 10/2023, te nepodmirenu mjesečnu novčanu obvezu br. 2201908585-240305-0 za 03/2024. Također, ističe da je ispravnost brojila i očitanja istog te dostava mjernih podataka potrebnih za ispostavu obračuna, odlukom Vlade Republike Hrvatske dodijeljena u nadležnost HEP-Operator distribucijskog sustava d.o.o., a sve sukladno Pravilniku o općim uvjetima za korištenje mreže i opskrbu električnom energijom. Naime, odredbom čl. 49. st. 1. Općih uvjeta da je propisano da „operator sustava je odgovoran za točnost očitanih mjernih podataka koje nakon provjere valjanosti pohranjuje u bazu mjernih podataka čime se podaci smatraju potvrđenim za obračun“. Dakle, temeljem očitanja brojila od strane operatora sustava koji se nakon provjere valjanosti pohranjuju u bazu mjernih podataka čime se predmetni podaci smatraju potvrđenim za obračun, tužitelj kao opskrbljivač električnom energijom kupcima električne energije ispostavlja račune za isporučenu električnu energiju na obračunskom mjernom mjestu. Tako, dana 7.2.2023., 31.7.2023. i 20.10.2023. da je izvršeno očitanje brojila od strane operatora sustava kojim je visina utuženog dugovanja potvrđena. Da je izvršeno očitanje i potvrđena ispravnost visine potraživanja razvidno je iz samog računa br. 2201908585-231020-5, kao i iz dopisa tužitelja od dana 1.7.2024. i dopisa tužitelja od 22.1.2024. Tužitelj navodi i da ne postoji nesklad između utvrđenih iznosa sa izvoda iz poslovnih knjiga, utuženih računa ni kartice analitičkog knjigovodstva iskazanih na stranici 6 iste stoga ne postoji osnova za sumnju u visinu predmetnog dugovanja. Ističe kako je propisano da operator sustava očitava stanje brojila – HEP ODS, a u određenim slučajevima HEP ODS je ovlašten procijeniti potrošnju. Procijenjena potrošnja kao i potrošnja nastala očitanjem je za tužitelja relevantan podatak koji se nakon provjere valjanosti pohranjuju u bazu mjernih podataka čime se smatra potvrđenim za obračun. Također da je propisana obveza krajnjeg kupca da putem opskrbljivača od operatora distribucijskog sustava zatraži promjenu predviđene polugodišnje potrošnje, ako smatra da je ista neosnovano ispostavljena. Na temelju takve obavijesti, operator distribucijskog sustava će odrediti nove iznose predviđenih mjesečnih potrošnji. Tuženikovi računi za 30.04.2021.g. - 31.10.2022.g. stornirani su zbog pogrešne procjene HEP ODS-a, a sve na temelju zaprimljenih obračunskih mjernih podataka od strane strane istog te je izdan utuženi račun broj: 2201908585-231020-5. Navedeni račun je izdan dana 13.12.2023. temeljem potvrđenih mjernih podataka koji su dostavljeni od strane nadležnog HEP ODS-a, te je kao takav za tužitelja vjerodostojan sve dok HEP ODS, distribucijsko područje Elektra Zadar ne utvrdi drugačije. Samo ako tužitelj od HEP ODS-a zaprimi nove mjerne podatke, isti je u mogućnosti ispostaviti novi račun, a sve sukladno odredbama pozitivnopravnih propisa. Također, ističe da je u odnosu na pozivanje tuženika na zastaru obračunatih količina kWh-i, obračunatih u razdoblju od 30.04.2021.-31.10.2023., ista u nadležnosti operatora distribucijskog područja, te da je prema stajalištu sudske prakse za računanje roka irelevantna naznaka za koje razdoblje se račun izdaje jer je jedino relevantno vrijeme dospijeća računa od kojeg se počinje računati vrijeme koje je prema zakonu potrebno da nastupi zastara. Tako da je najstariji utuženi račun dospio dana 28.12.2023., a tužitelj je ovršni prijedlog podnio dana 09.10.2024., pa da iz navedenog proizlazi da je prijedlog za ovrhu, podnesen prije proteka zastarnog roka iz čega proizlazi da utuženi računi nisu u zastari stoga se u predmetnoj pravnoj stvari tuženikov prigovor zastare ima smatrati neosnovanim. Također, da je provjerom u poslovnim knjigama utvrdio da je tuženik uplatom od 2.11.2025. djelomično podmirio dugovanje s osnove glavnice u iznosu od 420,56 EUR čime je priznao dug kako po osnovi, tako i po visini, a sve sukladno čl. 240. st. 2. ZOO, a koju obvezu je podmirio nakon utuženja, a svakako nakon dospijeća, a iz čega proizlazi da je preostalo potraživanje zateznih kamata za navedenu obvezu. S obzirom na to da tuženik, osim dijela glavnice, nije podmirio tužitelju ostatak glavnice duga, nastale ovršne troškove te zakonske zatezne kamate, tužitelj ih u nastavku specificira.
6. Tuženik u daljnjem tijeku postupka ističe kako se protivi djelomičnom povlačenju tužbe, u cijelosti osporava osnovu i visinu tužbenog zahtjeva i ističe prigovor zastare te ustraje u prigovorima promašene aktivne i pasivne legitimacije. Isto tako, ističe kako je prije pokretanja ovrhe zaprimao račune/opomene radi navodnog duga po osnovi isporučene električne energije u iznosu od 39.257,00 EUR, u odnosu na koje je pravovremeno ulagao prigovore ukazujući na zastaru te kako isti nije legitimiran u ovom postupku jer njemu električna energija nije isporučena, niti isti prebiva na adresi u odnosu na koju bi se potrošnja električne energije odnosila. Prema tome, navodi tužitelja da isti nije pravovremeno prigovarao računima su potpuno neosnovani jer takvu konstataciju demantiraju prigovori tuženika podneseni protiv opomena-računa, a koje prigovore je tuženik dostavio kao prilog uz prigovor protiv predmetnog rješenja o ovrsi. Štoviše da se izravno obraćao HEP ODS-povjerenstvu za reklamacije potrošača podneskom od 11. rujna 2024. postupajući pritom prema uputama sa službene internet stranice HEP ODS-a, slijedom čega su navodi tužitelja neistiniti. Tužitelj da temelji prijedlog za ovrhu, sada tužbeni zahtjev na ,,lzvodu iz poslovnih knjiga (specifikacija računa - utuženje)", u daljnjem tekstu ,,lzvod iz poslovnih knjiga,, kao vjerodostojnoj ispravi, koja isprava nije vjerodostojna iz razloga što je nemoguće da bi bilo tko, pa ni tuženik potrošio unutar jednog (mjesečnog) obračunskog razdoblja električne energije u iznosu od 39.257,00 EUR, a ovo osobito kada se ima u vidu da nekretnina na kojoj bi se trebalo nalaziti predmetno obračunsko mjesto ne predstavlja industrijsko postrojenje, već obiteljsku kuću. Da predmetni lzvod iz poslovnih knjiga ne predstavlja vjerodostojnu ispravu u smislu odredbe čl. 31. st. 2. Ovršnog zakona ukazuje i to da u njemu nije jasno navedeno tko je vjerovnik, jer da je iznad oznake kupca navedeno ,,odvjetnik: OD Tomić i partneri, a koje odvjetničko društvo nije vjerovnik, niti može biti vjerovnik, već eventualno punomoćnik vjerovnika. Isto tako, lzvod iz poslovnih knjiga dane sadrži opseg navodne obveze, jer iz navedene isprave ne proizlazi za koje razdoblje bi se odnosio iznos naveden kao dug u vjerodostojnoj ispravi, što opet ukazuje kako navedeni izvod iz poslovnih knjiga ne udovoljava zakonskim uvjetima koje Ovršni zakon propisuje da mora sadržavati vjerodostojna isprava na osnovu koje se može pokretati ovrha. Drugim riječima, nema razumnog opravdanja za tako visok iznos utroška električne energije (koji doslovce čovjeku može uništiti život), a što onda ukazuje na to da je očito riječ o grešci u sustavu tužitelja ili o neispravnom brojilu ili o nekom drugom razlogu izvan utjecaja tuženika. U svakom slučaju tuženik nije dužan platiti iznos utroška električne energije koji nije potrošio, ni objektivno mogao potrošiti. Konačno, a kao što je već do sada isticano, tuženik ne prebiva na navedenoj adresi pa ne može biti u obvezi platiti za struju koju nije potrošio. Nadalje, iz računa od 12. prosinca 2023. koji je tužitelj dostavio tuženiku tijekom prepiske koja se odvijala povodom prigovora tuženika na opomene koje mu je dostavljao tužitelj, razvidno je kako se predmetno potraživanje tužitelja odnosi na razdoblje od 30.04.2021. do 31.10.2023., a što znači da je isto zastarjelo. Prema tome, potraživanje tužitelja ne samo da je sporno po osnovi i visini, već je sporno kada je (i ako je), tužitelj kao opskrbljivač isporučio električnu energiju i kada je imao pravo zahtijevati ispunjenje svoje obveze. Ovo iz razloga što je razvidno da tužitelj zbrajajući pojedinačne mjesečne iznose različitog vremena dospijeća na jednom te istom računu postupio protivno odredbi čl. 72. Pravilnika o općim uvjetima za korištenje mreže i opskrbu električnom energijom, te protivno Zakonu o tržištu električne energije. Također za navesti je da se uplatom pojedinog iznosa ne može priznati čitav dug obračunskog razdoblja, kao i što se uplatom ne prekida zastara koja je već nastupila (jer je pretpostavka prekida zastare da ona još uvijek teče). Ovo pogotovo, ako uplatu izvrši treća osoba. lmajući u vidu prethodno navedeno, tuženik se protivi djelomičnom povlačenju tužbe.
7. Sud je izveo dokaz uvidom u isprave priložene spisu i to u Izvod iz poslovnih knjiga tužitelja (specifikacija računa-utuženje) od 9.10.2024. (l.s. 7), izvadak iz BZP zemljišnoknjižnog odjela [adresa], zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] (l.s. 35-36), povijesni prikaz BZP zemljišnoknjižnog odjela [adresa], zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] (l.s. 37-38), karticu analitičkog knjigovodstva po datumu temeljnice za razdoblje do 27.6.2024. (l.s. 39-47), račun broj: 2201908585-231020-5 od 13.12.2023. (l.s. 49), prigovor tuženika na obračun potrošnje električne energije-reklamacija računa od 12.1.2024. (l.s. 50-51), dopis HEP- Elektre od 16.2.2024. (l.s. 54), opomenu broj: 01 2201908585-240291-6 od 1.2.2024. (l.s. 55), prigovor tuženika upućen Službi za javnu opskrbu Split na opomenu broj: 01 2201908585-240291-6 od 8.2.2024. (l.s. 57-58), odgovor na dopis Službe za javnu opskrbu Split od 22.1.2024. (l.s. 60), račun broj: 2201908585-240420-0 od 10.5.2024. (l.s. 61-62), prigovor tuženika na obračun potrošnje električne energije-reklamacija računa od 30.5.2024. (l.s. 63-64), prigovor tuženika na obračun potrošnje električne energije-odgovor na opomenu i dopis (l.s. 73-74), e-mail korespondenciju (l.s. 78-79), prigovor tuženika na opomenu broj: 01 2201908585-240792-6 od 10.9.2024. (l.s. 81- 82), e-mail korespondenciju (l.s. 85-89), energetsku karticu (l.s. 90-91), karticu analitičkog knjigovodstva po datumu temeljnice za razdoblje do 27.6.2024. (l.s. 92- 100), prigovor tuženika na opomenu broj: 01 2201908585-240792-6 od 12.7.2024. (l.s. 101-102), dopis tuženika upućen HEP ODS Elektra Zadar, povjerenstvu za reklamacije potrošača od 11.9.2024. (l.s. 105-106), račun broj: 2201908585-231020-5 sa obračunom potrošnje od 13.12.2023. (l.s. 130-139), Ugovor o priključenju broj: 401400-160134-00210108 od 9.5.2016. (l.s. 140-142), zahtjev za izdavanje elektroenergetske suglasnosti i sklapanje Ugovora o korištenju mreže od 11.1.2025. (l.s. 143-145), energetsku suglasnost broj: 401400-160134-0032 od 19.5.2016. (l.s. 146-147), potvrdu o isplatama (l.s. 165-168), pregled zaduženja i uplata sa mojracun.hep.hr (l.s. 169-176), izvršio uvid u spis Javnog bilježnika Katarine Oguić iz Paga pod poslovnim brojem UPP/OS-Ovrv-1085/2024, te proveo dokaz saslušanjem svjedokinje ŽU, te tuženika kao stranke ovog postupka.
8. Tužbeni zahtjev nije osnovan.
9. U ovoj pravnoj stvari sporna je osnova i visina tužbenog zahtjeva, te su istaknuti prigovor promašene aktivne i pasivne legitimacije, te prigovor zastare.
10. Tako, prvenstveno je izvršen uvid u Izvod iz poslovnih knjiga tužitelja (specifikacija računa – utuženje) od 9. listopada 2024., kao vjerodostojne isprave na temelju koje je pokrenut ovaj postupak, te je utvrđeno da tužitelj ima prema dužniku, ovdje tuženiku nepodmirenu tražbinu na ime računa br. 012201908585-231020-5 od 12. prosinca 2023., s dospijećem plaćanja dana 28. prosinca 2023. u iznosu od 38.786,13 EUR, te računa br. 012201908585-240305-0 od 15. ožujka 2024., s dospijećem plaćanja dana 5. travnja 2024. u iznosu od 470,87 EUR, odnosno u ukupnom iznosu od 39.257,00 EUR, koji računi su izdani na ime ŠU, [adresa], za obračunsko mjesto broj: 1403901653, broj brojila: 10520973, kategorija potrošnje: kućanstvo, tarifni model: kućanstvo bijeli.
11. Nadalje, uvidom u Ugovor o priključenju broj: 401400-160134-00210108 od 9. svibnja 2016., utvrđeno je kako je isti zaključen između HEP-Operatora distribucijskog sustava d.o.o., Elektra Zadar i ŠU, radi priključenja građevine kupca na lokaciji [adresa], kat. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], na distribucijsku mrežu HEP- ODS-a, a temeljem prethodne energetske suglasnosti broj: 401400-160134-0032 od 5. svibnja 2016., s ukupnom priključnom snagom od 17.25 kW.
11.1. Obzirom da se spisu priloženi izvadak iz BZP Zemljišnoknjižnog odjela Zadar, zk. ul. [broj ZK uloška], odnosi na kat. čest. [katastarska čestica], odnosno da se isti ne tiče predmetne nekretnine kat. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], to je ovaj Sud uvidom u ranije navedeni Ugovor o priključenju, te činjenicu da je odredbom čl. 3. st. 1. toč. 40. Zakona o tržištu električne energije (Nar. Nov. 111/21, 83/23, 17/25 - dalje: ZTEE), propisano da je krajnji kupac kupac koji kupuje električnu energiju za vlastitu potrebu, kao i da je odredbom čl. 25. Pravilnika o općim uvjetima za korištenje mreže i opskrbu električnom energijom (Nar, Nov. 100/22) propisana obveza bivšeg vlasnika građevine ili dijela građevine o dostavi obavijesti o jednostranom raskidu, odnosno otkazu Ugovora o opskrbi električnom energijom i Ugovora o korištenju mreže uz dostavu dokumentacije o promjeni vlasništva, otklonio istaknute prigovore promašene aktivne i pasivne legitimacije. Naime, iz spisa predmeta nije razvidno da je tuženik izvršio izmjenu nositelja krajnjeg kupca na predmetnom mjernom mjestu, što bi ga činilo obveznikom plaćanja električne energije sukladno ugovorenim i reguliranim uvjetima.
12. Međutim, odredbom čl. 69. Pravilnika o općim uvjetima za korištenje mreže i opskrbu električnom energijom propisano je da se krajnjem kupcu s mjesečnim obračunskim razdobljem i aktivnom kupcu obračun radi na temelju očitanja stanja brojila u skladu s člankom 60. tih Općih uvjeta ili na temelju procijenjene potrošnje i/ili proizvodnje u slučajevima iz članka 66. ovih Općih uvjeta, dok odredba čl. 71. Pravilnika propisuje da krajnjem kupcu s polugodišnjim obračunskim razdobljem opskrbljivač radi polugodišnji obračun potrošnje električne energije po isteku tekućeg polugodišnjeg obračunskog razdoblja na temelju očitanja stanja brojila u skladu s člankom 61. ovih Općih uvjeta ili na temelju procijenjene potrošnje u slučajevima iz članka 66. ovih Općih uvjeta.
12.1. Odredbom čl. 72. st. 1. Pravilnika propisano je da račun iz čl. 69. i 71. ovih Općih uvjeta te mjesečna novčana obveza sadrže i ostale naknade i davanja određene posebnim propisima, dok je st. 2. propisano da dan dospijeća mjesečne novčane obveze može biti najranije 5. u mjesecu za prethodni mjesec, a st. 3. da dan dospijeća računa iz čl. 69. i 71. tih Općih uvjeta može biti najmanje 15 dana od dana izdavanja računa.
13. Tako, uvidom u račun broj: 2201908585-231020-5 s danom izdavanja 12. prosinca 2023., a koji je tuženiku dostavljen od strane tužitelja prilikom podnošenja prigovora na opomene, i to zbog njegovog inzistiranja na specifikaciji izdanih računa zbog izrazito visokog potraživanja, razvidno je kako je isti izdan na iznos od 38.786,13 EUR, a kako se isti odnosi na zbroj izdanih rata za obračunsko razdoblje od 30. travnja 2021. do 31. listopada 2023., na ime opskrbe električnom energijom i korištenje mreže. U odnosu na račun br. 012201908585-240305-0 s danom izdavanja 15. ožujka 2024., s dospijećem plaćanja dana 5. travnja 2024. u iznosu od 470,87 EUR, ističe se kako tužitelj specifikaciju istog, odnosno obračun potrošnje za isti, ne dostavlja u predmetni spis.
13.1. Također, uvidom u dostavljene prigovore tuženika, podnesene kako na predmetne izdane račune, tako i na opomene za neplaćanje istih, otklonjeni su kao neosnovani navodi tužitelja da tuženik nije pravovremeno ulagao prigovore, ukazujući na zastaru, kao i činjenicu o neispravnosti iznosa navedenih u računima, odnosno obračuna potrošnje na predmetnom obračunskom mjernom mjestu, već se isti štoviše izravno obraćao i HEP-ODS povjerenstvu za reklamacije potrošača.
14. Naime, ističe se da je odredbom čl. 232. st. 1. toč. 1. Zakona o obveznim odnosima (Nar. Nov. br. 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 155/23 - dalje ZOO), propisano da tražbina naknade za isporučenu električnu i toplinsku energiju, plin, vodu, za dimnjačarske usluge i za održavanje čistoće, kad je isporuka, odnosno usluga, obavljena za potrebe kućanstva, zastarijeva za jednu godinu.
14.1. Također, odredbom čl. 219. st. 1. Zakona o parničnom postupku (Nar. Nov. broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 – dalje ZPP), propisano da je svaka stranka dužna iznijeti činjenice i predložiti dokaze na kojima temelji svoj zahtjev ili kojim pobija navode i dokaze protivnika, dok je odredbom čl. 221.a ZPP određeno da ako sud na temelju izvedenih dokaza ne može sa sigurnošću utvrditi neku činjenicu, o postojanju činjenice zaključit će primjenom pravila o teretu dokazivanja.
14.2. Slijedom navedenog, osnovano tuženik ističe kako sporni iznos naznačen u vjerodostojnoj ispravi temeljem koje je pokrenut ovaj postupak - Izvodu iz poslovnih knjiga tužitelja od 9. listopada 2024., i to račun broj: 2201908585-231020-5 ne predstavlja samostalni račun, već predstavlja zbroj više susjednih samostalnih računa, koji su jednako tako i samostalno dospijevali, a za koje je zbog toga zastarni rok također počeo teći samostalno, a ne kako to skupno stoji u predmetnom računu i Izvodu iz poslovnih knjiga tužitelja dana 28. prosinca 2023. Slijedom navedenog, obzirom je prijedlog za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave podnesen dana 9. listopada 2024., uzimajući u obzir zakonom propisani jednogodišnji zastarni rok, ovaj Sud našao je osnovanim prigovor zastare istaknut po tuženiku, obzirom da iz obračuna potrošnje računa broj: 2201908585-231020-5, proizlazi da isti predstavlja zbroj više susjednih samostalnih računa koji su dospijevali u periodu od travnja 2021. do listopada 2023., pa budući nije moguće razgraničiti visinom koji dio spornog računa nije zastarijeo, jer isto nije specificirano po tužitelju, to je sukladno citiranoj odredbi čl. 232. ZOO, u tom dijelu odbio tužbeni zahtjev tužitelja, te u smislu odredbe čl. 451. st. 3. ZPP, ukinuo predmetni platni nalog.
14.3. U odnosu na račun br. 012201908585-240305-0, ističe se da ovaj Sud nije mogao sa sigurnošću utvrditi, obzirom je isti račun osporen i prilikom izdavanja, podnesenim prigovor tuženika, a i u tijeku ovog postupka, ispravnost njegovog izdavanja, odnosno na što se isti odnosi, odnosno na koji period potrošnje, za koje mjerno mjesto, te koji vremenski period, pa je također, a u skladu s odredbom čl. 219. st. 1. i čl. 221.a ZPP, utvrdio kako tužitelj nije dokazao postojanje i visinu tog dijela utužene tražbine, pa je i u tom dijelu odbio tužbeni zahtjev tužitelja, te u smislu odredbe čl. 451. st. 3. ZPP, ukinuo predmetni platni nalog.
14.4. Zaključno se ističe, kako nije životno ni logično da kućanstvo predmetne priključne snage, kako je to navedeno u zaključenom Ugovoru o priključenju, preuzme ovoliku količinu električne energije, te kako isto ukazuje na očitu grešku u sustavu tužitelja ili o neispravnom brojilu ili o nekom drugom razlogu izvan utjecaja tuženika, pa u svakom slučaju tuženik ne bi bio dužan platiti iznos utroška energije koju objektivno nije mogao utrošiti, sve uzimajući u obzir odredbu čl. 9. ZOO, kojom je propisano da je sudionik u obveznom odnosu dužan ispuniti preuzetu obvezu i da odgovara za njezino ispunjenje.
15. Slijedom svega iznesenog, a sukladno odredbi čl. 8. ZPP, na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog pojedinačnog dokaza i svih dokaza zajedno, kao i rezultata cjelokupnog provedenog postupka, te navedenih zakonskih odredbi, ovaj Sud drži da je tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti neosnovan pa je sukladno odredbi čl. 451. st. 3. ZPP predmetni platni nalog sadržan u Rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave Javnog bilježnika u cijelosti ukinut, a tužbeni zahtjev odbijen, te je odlučeno kao u izreci ove presude pod točkom I.
16. Odluka o naknadi troškova ovog parničnog postupka donesena u točki II. izreke ove presude, temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. ZPP, a u skladu s Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Nar. nov. br: 138/23 – dalje ZPP), slijedom čega je tuženiku kao stranci koja je u cijelosti uspjela u ovom postupku, priznat trošak parničnog postupka na ime zastupanja po punomoćniku – odvjetniku i to trošak sastava prigovora protiv rješenja o ovrsi – 500 bodova (Tbr. 11. t.1., Tbr. 7.t.1.), trošak sastava obrazloženih podneska od 28.4.2025. i 26.5.2025. – svaki po 500 bodova (Tbr. 8.t.1.), te trošak zastupanja na ročištima dana 27.5.2025., 18.7.2025. i 10.10.2025. – svaki po 500 bodova (Tbr. 9.t.1.), što uz vrijednost boda od 2,00 EUR, uvećano za pripadajući PDV, ukupno iznosi 7.500,00 EUR.
Zadar, 21. studenog 2025.
S u t k i nj a
Iva Abfal
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od petnaest (15) dana. Žalba se podnosi putem ovog suda, pisano u 3 (tri) istovjetna primjerka, a o istoj odlučuje sud drugog stupnja.
DNA:
1. Tužitelju po pun.,
2. Tuženiku po pun.
