Republika Hrvatska
Općinski sud u Osijeku
Poslovni broj: Pp-1826/2025-5
Osijek
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Osijeku, po sutkinji Snježani Marijanović, na temelju prijedloga sudskog savjetnika Predraga Uzelca, uz sudjelovanje zapisničarke Silvije Šarac, u prekršajnom predmetu protiv okrivljenog GN, zbog prekršaja iz članka 14. stavka 1.Zakona o iznimnim mjerama kontrole cijena („Narodne novine“ broj: 73/97., 128/99. i 66/01.) i članka 149. stavka 3. u vezi stavka 1. točke 49. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" broj: 19/22. i 59/23.), pokrenutom na temelju optužnog prijedloga Državnog inepsktorata, Područnog ureda Osijek, klasa: 336-02/25-01/2298, urbroj: 443-02-01-25-05 od 5. svibnja 2025., nakon završene glavne i javne rasprave održane 19. studenog 2025. u prisutnosti okrivljenika, a u odsutnosti uredno pozvanog punomoćnika ovlaštenog tužitelja, uz javnu objavu presude 21. studenog 2025.,
p r e s u d i o j e
I.
I/ Na temelju članka 182. točke 1. Prekršajnog zakona ("Narodne novine" broj: 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17, 118/18 i 114/22)
Okrivljenik GN, sin G i R rođene Đ, rođen **.**.1968. u [adresa], s prebivalištem u [adresa], državljanin RH, OIB: [osobni identifikacijski broj], pismen, SSS, po zanimanju pekar, vlasnik obrta [obrt], s primanjima u iznosu od 1.500,00 eura, srednjeg imovnog stanja, oženjen, otac 3 djece, vlasnik nekretnine, neodlikovan, prekršajno kažnjavan, ne vodi se drugi prekršajni niti kazneni postupak
OSLOBAĐA SE OD OPTUŽBE
da bi inspekcijskim nadzorom izvršenim 3. ožujka 2025. bilo utvrđeno da se kao trgovac u poslovnim prostorijama prodavaonice Friško u [adresa], koja posluje u sastavu trgovačkog i uslužnog obrta [obrt] u vlasništvu okrivljenika u [adresa], prilikom utvrđivanja isticanja maloprodajnih cijena za proizvode za koje je Odlukom koja je stupila na snagu 7. veljače 2025. propisana najviša razina cijene određenih proizvoda, u razdoblju od 7. veljače 2025. do 3. ožujka 2025. koristio nepošteno, odnosno zavaravajućom poslovnom praksom u odnosu prema potrošačima na način da je za proizvod koji nudi potrošačima izložio za prodaju po istaknutoj višoj maloprodajnoj cijeni, a što je zabranjeno prema Odluci o izravnim mjerama kontrole cijena određenih proizvoda i određenih kategorija proizvoda u trgovini na malo kojom je propisana najviša razina maloprodajne cijene za proizvod:
Jogurt, čašica i bočica 180 g do 200 g do 0,49 eura, a istaknuta MPC na prodajnom mjestu 0,49 eura, a člankom 2. točkom 8. Odluke propisana MPC 0,49 eura za jogurt čašica i bočica 180 grama do 200 grama te bi trgovac bio dužan istaknuti cijenu 0,44 eura pa da bi na taj način kao trgovac davao netočne, odnosno neistine informacije potrošaču navodeći ga pri tome da donese odluku o kupnji proizvoda po cijeni po kojoj mu je zabranjeno prodavati predmetne proizvode, dakle da bi pri pozivu na kupnju, odnosno izlaganju i prodaji proizvoda po višoj cijeni od najviše dozvoljene maloprodajne cijene prema Odluci zavarao prosječnog potrošača o maloprodajnoj cijeni proizvoda jogurt čašica 180 grama te da bi time navodio potrošače ili je vjerojatno da će ih navesti da donesu odluku o kupnji, a koja se odnosi na to hoće li i po kojoj cijeni kupiti te proizvode bez obzira je li potrošač odlučio djelovati kupnjom tih proizvoda ili se suzdržati od djelovanja, odnosno odustati od kupnje zbog netočnih informacija o cijeni tih proizvoda pa da bi se time u svom poslovanju koristio zavaravajućim radnjama, odnosno nepoštenom poslovnom praksom,
pa da bi time postupio suprotno odredbi članka 34. u vezi članka 35. stavka 1. i stavka 2. točke 4. Zakona zaštiti potrošača te da bi time počinio prekršaj kažnjiv odredbom članka 149. stavka 3. u vezi stavka 1. točke 49. istoga zakona,
II/ Na temelju članka 140. stavka 2. Prekršajnog zakona troškovi prekršajnog postupka u odnosu na okrivljenika za navedeni prekršaj padaju na teret proračunskih sredstava suda.
II.
I/ Na temelju članka 183. stavka 1. i 2. Prekršajnog zakona ("Narodne novine" broj: 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17, 118/18 i 114/22)
Okrivljenik GN, sin G i R rođene Đ, rođen **.**.1968. u [adresa], s prebivalištem u [adresa], državljanin RH, OIB: [osobni identifikacijski broj], pismen, SSS, po zanimanju pekar, vlasnik obrta [obrt], s primanjima u iznosu od 1.500,00 eura, srednjeg imovnog stanja, oženjen, otac 3 djece, vlasnik nekretnine, neodlikovan, prekršajno kažnjavan, ne vodi se drugi prekršajni niti kazneni postupak
k r i v j e
što je u periodu od 7. veljače 2025. do 3. ožujka 2025. u poslovnim prostorijama prodavaonice Friško u [adresa], koja posluje u sastavu trgovačkog i uslužnog obrta [obrt] u vlasništvu okrivljenika zaračunavao maloprodajnu cijenu 0,49 eura za proizvod jogurt čašica MiaMill neto količine 180 grama, istaknuta MPC 0,49 eura, a koja cijena je viša od najviše propisane Odlukom o izravnim mjerama kontrole cijena određenih proizvoda i određenih kategorija proizvoda u trgovini na malo gdje je u članku 2. točki 8. navedene Odluke propisana MPC za jogurt čašica i bočica 180 grama do 200 grama do 0,49 eura, dakle okrivljenik je u razdoblju od 7. veljače 2025. do dana nadzora 3. ožujka 2025. za navedeni prodani proizvod zaračunao ukupni iznos od 21,50 eura iznad iznosa koji je za taj proizvod propisan navedenom Odlukom,
čime je postupio suprotno odredbi članka 5. Zakona o iznimnim mjerama kontrole cijena te time počinio prekršaj kažnjiv odredbom članka 14. stavka 1. istoga zakona,
II/ pa se okrivljeniku za navedeni prekršaj temeljem citiranog članka navedenog zakona,
i z r i č e
NOVČANA KAZNA u iznosu od 215,00 eura (dvije stotine petnaest eura)
III/ Okrivljenik je dužan novčanu kaznu platiti u roku od 3 (tri) mjeseca po pravomoćnosti presude, a novčana kazna smatrat će se u cjelini plaćenom ako okrivljenik plati dvije trećine izrečene novčane kazne u gore propisanom roku.
IV/ Na temelju članka 139. stavka 3. u svezi članka 138. stavka 2. točke 1. i 3. i stavka 3. Prekršajnog zakona, okrivljenik je dužan naknaditi paušalni trošak postupka ovoga suda u iznosu od 14,00 eura u roku od 3 (tri) mjeseca po pravomoćnosti presude.
Obrazloženje
1. Državni inspektorat, Područni ured Osijek, podnio je optužni prijedlog protiv okrivljenog GN, kao fizičke osobe obrtnika, zbog počinjenja prekršaja iz članka 14. stavka 1. Zakona o iznimnim mjerama kontrole cijena i članka 149. stavka 3. u vezi stavka 1. točke 49. Zakona o zaštiti potrošača.
2. Okrivljeni GN je u svoju obranu naveo da su točni navodi optužnog prijedloga i smatra se krivim za terećene prekršaje. Svjestan je počinjenih prekršaja, zbog čega izražava iskreno žaljenje te se obvezao ubuduće kloniti ovakvih i sličnih prekršaja. Naveo je da ne spori da je u periodu od 7. veljače 2025. do 3. ožujka 2025. u poslovnim prostorijama prodavaonice Friško u [adresa], koja posluje u sastavu obrta [obrt], kojega obrta je vlasnik, zaračunavao maloprodajnu cijenu 0,49 eura za jogurt čašica MiaMill neto količine 180 grama, a koja cijena je viša od najviše propisane Odlukom o izravnim mjerama kontrole cijena određenih proizvoda i određenih kategorija proizvoda u trgovini na malo te je ukupnom prodajom takvih jogurta u periodu od 7. veljače do dana nadzora 3. ožujka 2025. za navedeni proizvod zaračunao ukupni iznos od 21,50 eura iznad iznosa koji je za taj proizvod propisan odlukom jer je u navedenom razdoblju prodao ukupno 430 komada navedenog proizvoda. Naveo je također da je svjestan da je umjesto cijene od 0,49 eura bio dužan istaknuti cijenu od 0,44 eura, kako bi potrošač dobio točne i istinite informacije, budući da je bila riječ o jogurtu neto količine 180 grama, a ne 200 grama.
3. U dokaznom dijelu postupka sud je pročitao zapisnik (stranica 4 do 7 spisa), izvršio uvid u materijalnu dokumentaciju (stranica 8 spisa), obavijest po članku 109. a stavku 1. Prekršajnog zakona na ime okrivljenika (stranica 9 i 10 spisa) i u izvadak iz prekršajne evidencije Ministarstva pravosuđa na ime okrivljenika od 19. studenog 2025.
3.1. Sud nije izveo dokaz ispitivanjem svjedokinje RN budući da smatra da je činjenično stanje na temelju svih izvedenih dokaza, kao i na temelju obrane okrivljenika, dovoljno utvrđeno da se može donijeti odluka u ovome postupku pa bi se inzistiranjem na ispitivanju navedene svjedokinje samo bespotrebno odugovlačio ovaj postupak, a što je suprotno načelu učinkovitosti i ekonomičnosti postupanja.
4. Okrivljenik je u svojoj obrani priznao počinjenje prekršaja iz točke 1. optužnog prijedloga, a sud je prihvatio njegovu obranu kao istinitu jer je njegov iskaz dovoljno uvjerljiv i detaljan. Stoga je sud na temelju obrane okrivljenika koja predstavlja okolnosno priznanje terećenog prekršaja nedvojbeno utvrdio da je okrivljenik počinio prekršaj iz točke 1. optužnog prijedloga, odnosno prekršaj kažnjiv po članku 14. stavku 1. Zakona o iznimnim mjerama kontrole cijena i to u vrijeme, na mjestu i na način kako mu se to stavlja na teret optužnim prijedlogom, a nisu utvrđeni ispričavajući razlozi, odnosno okolnosti koje bi isključile njegovu prekršajnopravnu odgovornost.
5. Za nadodati je da sud zapisnik (stranica 4 do 7 spisa), kao ni materijalnu dokumentaciju (stranica 8 spisa), iako ih je pročitao u dokaznom postupku, nije posebno cijenio, reproducirao niti je na istim dokazima temeljio svoju odluku.
6. U članku 5. Zakona o iznimnim mjerama kontrole cijena („Narodne novine“ broj: 73/97., 128/99. i 66/01.) propisano je da su mjere izravne kontrole cijena: određivanje najviše razine cijena, snižavanje cijena na određenu razinu i prijava cjenika, odnosno tarifa prije njihove primjene.
6.1. U članku 14. stavku 1. istoga zakona propisano je da će se novčanom kaznom kazniti za prekršaj pravna ili fizička osoba u iznosu peterostrukog do dvadesetorostrukog iznosa cijene zaračunate iznad propisanih cijena (članak 5. toga zakona).
6.2. Ovdje treba naglasiti da je u članku II. točki 8. Odluke o izravnim mjerama kontrole cijena određenih proizvoda i određenih kategorija proizvoda u trgovini na malo („Narodne novine“ broj: 17/25., u daljnjem tekstu: Odluka) propisana najviša razina maloprodajne cijene za jogurt, čašicu i bočicu i to od 180 do 200 grama do 0,49 eura iz čega proizlazi da se ta cijena od 0,49 eura odnosi na jogurt gramaže 200 grama, dok se za jogurte manje gramaže ista razmjerno smanjuje pa za jogurt u čašici i bočici od 180 grama najviša razina maloprodajne cijene iznosi 0,44 eura.
7. Slijedom svega navedenog, a na temelju obrane okrivljenika koju je sud prihvatio istinitom jer je njegov iskaz dovoljno detaljan i uvjerljiv, sud smatra nedvojbeno utvrđenim i dokazanim da je okrivljeni GN u periodu od 7. veljače 2025. do 3. ožujka 2025. u poslovnim prostorijama prodavaonice Friško u [adresa], koja posluje u sastavu trgovačkog i uslužnog obrta [obrt] u njegovom vlasništvu zaračunavao maloprodajnu cijenu 0,49 eura za proizvod jogurt čašica Mia Mill neto količine 180 grama, istaknuta MPC 0,49 eura, a koja cijena je viša od najviše propisane Odlukom o izravnim mjerama kontrole cijena određenih proizvoda i određenih kategorija proizvoda u trgovini na malo gdje je u članku 2. točki 8. navedene Odluke propisana MPC za jogurt čašica i bočica 180 grama do 200 grama do 0,49 eura, dakle okrivljenik je u razdoblju od 7. veljače 2025. do dana nadzora 3. ožujka 2025. za navedeni prodani proizvod zaračunao ukupni iznos od 21,50 eura iznad iznosa koji je za taj proizvod propisan navedenom Odlukom, čime je postupio suprotno odredbi članka 5. Zakona o iznimnim mjerama kontrole cijena te time počinio prekršaj kažnjiv odredbom članka 14. stavka 1. istoga zakona, a nisu utvrđeni ispričavajući razlozi.
8. Slijedom svega navedenog sud je odlučio kao u glavi II. izreke ove presude.
9. Što se tiče prekršaja iz glave I. izreke ove presude, unatoč okolnosnom priznanju okrivljenika, ovaj sud smatra da djelo na način kako se okrivljeniku stavlja na teret optužnim prijedlogom po propisu nije prekršaj te je stoga okrivljenika oslobodio od optužbe za navedeni prekršaj. Naime, okrivljenik se tereti da bi u svojem poslovanju koristio zavaravajuće radnje, odnosno da bi se koristio nepoštenom poslovnom praksom. U Zakonu o zaštiti potrošača („Narodne novine“ broj: 19/22. i 59/23., u daljnjem tekstu: ZZP) prodaja proizvoda po višoj cijeni od najviše dozvoljene Odlukom sama za sebe nije propisana kao oblik nepoštene, odnosno zavaravajuće ili agresivne poslovne prakse. Niti jedna odredba ZZP-a na koju se optužba poziva u optužnom prijedlogu ne uređuje prodaju proizvoda po višoj cijeni od dopuštene, uz dovođenje potrošača u nepovoljniji financijski položaj, kao oblik nepoštene poslovne prakse. U članku 34. ZZP-a propisano je da je nepoštena praksa ona koja je suprotna zahtjevima profesionalne pažnje i ako u smislu određenog proizvoda bitno utječe ili je vjerojatno da će bitno utjecati na ekonomsko ponašanje prosječnog potrošača kojemu je takva praksa namijenjena ili do kojeg ona dopire, odnosno prosječnog člana određene skupine potrošača na koju je ta praksa usmjerena. U članku 35. stavku 1. ZZP-a propisano je da se poslovna praksa smatra zavaravajućom ako sadrži netočne informacije zbog čega je neistinita ili ako na neki drugi način, uključujući njezino cjelokupno predstavljanje, pa čak ako je informacija činjenično točna, zavarava ili je vjerojatno da će zavarati prosječnog potrošača u vezi s nekom od okolnosti navedenih u stavku 2. toga članka čime ga navodi ili je vjerojatno da će ga navesti da donese odluku o kupnji koju inače ne bi donio. Okolnosti iz stavka 1. toga članka na koje se zavaravajuća poslovna praksa odnosi jesu između ostalog i cijena proizvoda ili način na koji je ona izračunata ili postojanje određene pogodnosti u odnosu na cijenu (članak 35. stavak 2. točka 4. ZZP-a). Prodaja i isticanje cijena u prodavaonicama proizvoda jogurt čašica Mia Mill, neto količine 180 grama, po maloprodajnoj cijeni od 0,49 eura, a koja je veća od propisane Odlukom, ne predstavlja nepoštenu, odnosno zavaravajuću poslovnu praksu te se ne radi o netočnim informacijama o maloprodajnoj cijeni proizvoda, već se radi o prodaji proizvoda čija je najviša cijena ograničena Odlukom, a što je sankcionirano Zakonom o iznimnim mjerama kontrole cijena. Činjenični opis prekršaja u optužnom prijedlogu ne opisuje kakva je to u konkretnom slučaju nepoštena praksa i na koji način je suprotna zahtjevima profesionalne pažnje i kako u smislu određenog proizvoda bitno utječe ili je vjerojatno da će bitno utjecati na ekonomsko ponašanje prosječnog potrošača, nije opisano u kojem smislu se poslovna praksa smatra zavaravajućom, koje to netočne informacije sadrži, zbog čega bi bila neistinita i na koji način će zavarati prosječnog potrošača da kupi skuplji jogurt, odnosno jogurt po većoj cijeni od one ograničene Odlukom, a koji inače ne bi kupio. Za naglasiti je da se potrošač u konkretnom slučaju rukovodi svojom slobodnom voljom odabira proizvoda u maloprodaji, a prodaja predmetnog jogurta po cijeni većoj od one propisane Odlukom nije protivna članku 34. u vezi članka 35. stavaka 1. i 2. točke 4. ZZP-a. Dakle, prodaja predmetnog jogurta po cijeni većoj od propisane Odlukom ne može se smatrati nepoštenom poslovnom praksom, već je takva prodaja sankcionirana Zakonom o iznimnim mjerama kontrole cijena. Prema tome, činjenično opisana radnja koja se okrivljenicima stavlja na teret optužnim prijedlogom ne predstavlja prekršaj kažnjiv po članku 149. stavku 3. u vezi stavka 1. točke 49. Zakona o zaštiti potrošača pa je slijedom toga sud okrivljenika za navedeni prekršaj na temelju članka 182. točke 1. Prekršajnog zakona oslobodio od optužbe te je stoga odlučeno kao u glavi I. izreke ove presude.
10. Prilikom odmjeravanja kazne okrivljeniku za počinjeni prekršaj iz glave II. izreke presude sud je, polazeći od stupnja krivnje i svrhe kažnjavanja, ocijenio sve okolnosti koje utječu na to da kazna po vrsti i mjeri bude lakša ili teža (olakotne i otegotne okolnosti) iz članka 36. stavka 1. i 2. Prekršajnog zakona.
11. Od olakotnih okolnosti na strani 1. okr. pravne osobe sud je cijenio činjenicu da isti priznaje počinjeni prekršaj, da zbog istoga izrazio iskreno žaljenje te se obvezao ubuduće kloniti ovakvih i sličnih prekršaja, dok je od otegotnih okolnosti na strani okrivljenika sud cijenio činjenicu da je isti do sada prekršajno kažnjavan, što proizlazi iz izvatka iz prekršajne evidencije Ministarstva pravosuđa, uprave i digitalne transformacije Republike Hrvatske na ime okrivljenika od 19. studenog 2025. na stranici 18 do 19 spisa. Sud je cijeneći težinu počinjenog prekršaja, okolnosti počinjenja istoga, stupanj prekršajnopravne odgovornosti okrivljenika i njegovu ličnost istome za navedeni prekršaj izrekao novčanu kaznu u zakonom propisanom iznosu, odnosno u iznosu deseterostrukog iznosa cijene zaračunate iznad propisanih cijena.- Budući da je okrivljenik za navedeni prodani proizvod u predmetnom razdoblju zaračunao ukupni iznos od 21,50 eura iznad iznosa koji je za taj proizvod propisan Odlukom, to je sud istome izrekao novčanu kaznu u iznosu od 215,00 eura. Sud istu kaznu smatra primjerenom težini počinjenog prekršaja, stupnju prekršajnopravne odgovornosti okrivljenika i svim okolnostima konkretnog slučaja. Sud smatra da će se ovako izrečenom novčanom kaznom u konkretnom slučaju postići svrha kažnjavanja da okrivljenik ubuduće ne čini ovakve ili druge prekršaje. Izrečenom novčanom kaznom u navedenom iznosu će se po mišljenju ovoga suda ostvariti svrha specijalne prevencije prekršaja, a bit će ostvarena i pravednost kažnjavanja. Novčanom kaznom u navedenom iznosu će se po stavu ovoga suda također ostvariti i ciljevi generalne prevencije prekršaja te će se dovoljno djelovati na svijest drugih o štetnosti činjenja ovakvih i sličnih prekršaja
12. Sud je okrivljenika za prekršaj iz glave II. izreke presude obvezao na plaćanje troškova prekršajnog postupka koji iznos je primjeren složenosti i duljini trajanja postupka, dok u odnosu na prekršaj iz glave I. izreke presude troškovi prekršajnog postupka padaju na teret proračunskih sredstava suda, budući da je okrivljenik oslobođen od optužbe za taj prekršaj.
13. Slijedom svega navedenoga odlučeno je kao u izreci presude.
Osijek, 21. studenog 2025.
Zapisničar
S U D A C
Silvija Šarac
Snježana Marijanović
Uputa o pravnom lijeku:
Protiv ove presude stranke imaju pravo žalbe u roku od 8 dana računajući od dana primitka prijepisa presude. Žalba se podnosi putem ovog suda u dva istovjetna primjerka, a o njoj odlučuje nadležni sud.
DOSTAVITI:
1. Okrivljeniku,
2. Ovlaštenom tužitelju,
3. Arhivi.