REPUBLIKA HRVATSKA

Ps-114/2018-34

OPĆINSKI SUD U SPLITU

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu, po sucu toga suda Anti Božinoviću, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja REPUBLIKA HRVATSKA, Ministarstvo hrvatskih branitelja, OIB: 52634238587, zastupana po Općinskom državnom odvjetništvu u Splitu, Građansko-upravni odjel, protiv tužene AZ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćniku Mariju Vukoviću, odvjetniku u Splitu, radi iseljenja i predaje u posjed, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene dne 22. svibnja 2025. god. u nazočnosti zz tužitelja i zamj. pun. tužene, dne 21. studenoga 2025. god.,

p r e s u d i o  j e:

I. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev koji glasi:

"Nalaže se tuženoj AZ, OIB: [osobni identifikacijski broj], u roku od 15 dana iseliti iz stana u [adresa], na adresi [adresa], koji je položen u zgradi sagrađenoj na čest. zem. [katastarska čestica] oznake zemljišta "zgrada mješovite uporabe" površine 1628 m2, z. u. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], a koji se nalazi na VIII katu navedene zgrade, stan broj 25, ukupne površine 89,36 m2, te isti slobodan od osoba i stvari predati u posjed tužitelju Republici

Hrvatskoj, Ministarstvu hrvatskih branitelja, OIB: 52634238587."

II. Svaka stranka snosi svoj trošak postupka.

Obrazloženje

1. U tužbi od 10. rujna 2018. god. navodi se da je tužitelj vlasnik stana u [adresa], na adresi [adresa], koji je položen u zgradi sagrađenoj na čest. zem. [katastarska čestica] oznake zemljišta "zgrada mješovite uporabe", površine 1628 m2, z. u. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], a koji se nalazi na VII katu navedene zgrade, stan broj 25, ukupne površine 29,36 m2. Rješenjem Ministarstva obitelji, branitelja i međugeneracijske solidarnosti, Klasa: UPA- 371-06/09-0001/365, Ur. broj: 519-05/1-09/9 od 16. listopada 2009. tuženoj je, kao kćeri smrtno stradalog hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata (pok. Ante Škopljanca), predmetni stan dan u najam sa štićenom najamninom i pravom otkupa. Ugovor o najmu stana sa zaštićenom najamninom tužena je zaključila s Ministarstvom obitelji, branitelja i međugeneracijske solidarnosti dana 29. listopada 2009.

1.1. U tubži se nadalje navodi da tužena, iako je zaključenjem ugovora o najmu stana preuzela obvezu plaćanja zaštićene najamnine ovu obvezu nije ispunjavala te je dio dugovanja u nekoliko navrata naplaćen kroz ovršni postupak, što se ne smatra urednim plaćanjem najma.

1.2. Tako je zbog neispunjavanja obveza od strane tužene tužitelj pokrenuo ovršni postupak radi naplate tražbine u iznosu od 3.509,52 kn sa zateznim kamatama koje je tužena dugovala za period 1. srpnja 2010. -31. siječnja 2011. te je ovo potraživanje namireno prisilnim putem temeljem rješenja o ovrsi javnog bilježnika u Splitu Tea Karabotića-Milovca broj Ovrv-102/11 od 18. ožujka 2011. Nadalje, radi naplate tražbine u iznosu od 6.100,22 kn sa za zateznim kamatama koje je tužena dugovala za period 1. kolovoza 2012. -31. kolovoza 2013. tužitelj je ponovno bio primoran pokrenuti postupak prisilne naplate te je ovo potraživanje namireno temeljem rješenja o ovrsi javnog bilježnika u Splitu Borice Kovačevića broj Ovrv-534/13 od 29. studenog 2013. Kako tužena i dalje nije podmirivala svoje obveze podnesen je prijedlog za ovrhu radi naplate tražbine u iznosu od 7.019,04 kn za period 1. studenog 2013.-31. prosinca 2014. (rješenje o ovrsi javnog bilježnika u Splitu Tea Karabotića Milovca broj Ovrv-453/15 od 3. travnja 2015.), a jedan je postupak prisilne naplate i danas u tijeku, dok je iz financijske kartice stanara od 12. veljače 2018. vidljivo da dug najma do mjeseca siječnja 2018. iznosi 4.760,18 kn.

1.3. Uz naprijed navedeno, tužitelj je u više navrata zaprimio prijave predstavnika stanara predmetne stambene zgrade-gospodina BZ, u kojima se ukazuje na iznajmljivanje predmetnog stana od strane tužene turistima i studentima, kao i na činjenicu da tužena živi na drugoj lokaciji. Poradi navedenog tužitelj je u nekoliko navrata zatražio i proveo terenske provjere putem II. policijske postaje Split u svezi korištenja predmetnog stana te je iz izvješća razvidno da tužena nije zatečena u predmetnom stanu, ali je u razgovoru sa susjedima i predstavnikom stanara potvrđeno da se stan iznajmljuje i da tužena u istome ne boravi. U svezi navedenog tužitelj se obratio tuženoj dopisom od 3. listopada 2016. (Klasa: 371-07/10-04/00057, Ur. broj: 522-04/2-1-16-15), te je sukladno odredbama èl. 30. Zakona 0 općem upravnom postupku zatraženo očitovanje tužene, a ista je odgovorila dopisom zaprimljenim kod tužitelja 2. studenog 2016. poričući sve navode tužitelja. Nakon što je u siječnju 2017. zaprimljena nova prijava predstavnika stanara predmetne stambene zgrade, izvršena je ponovna terenska provjera prilikom koje je dana 8. rujna 2017. u stanu zatečena jedna osoba i to CZ koji je izjavio da je podstanar u predmetnom stanu od sredine kolovoza 2017., čime su ponovno potvrđeni navodi predstavnika stanara i susjeda u predmetnoj zgradi.

1.4. S obzirom na odredbe čl. 10. zaključenog Ugovora o najmu stana, zatim odredbe čl. 19. st. 1., toč. 2. i 4. Zakona o najmu stanova, odredbu čl. 130. st. 1. toč. 1. Zakon o općem upravnom postupku, odredbu čl. 42. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o pravima hrvatskih branitelja iz Domovinskog rata i članova njihovih obitelji, kao i s obzirom na činjenicu da tužena stan nije otkupila, a istodobno isti ne koristi u skladu s odredbama zaključenog ugovora o najmu stana i pozitivnopravnim propisima, odnosno za isti ne plaća najamninu, a dio starog duga naplaćen je u ovršnim postupcima, što se ne smatra urednim plaćanjem najma, tužitelj je rješenjem Klasa: UP/I-371-06/09-01/365, Ur. broj: 522-04/217-13 od 2. listopada 2017. ukinuo rješenje o dodjeli stana od 16. listopada 2009. Također, dopisom tužitelja od 3. listopada 2017. tužena je obaviještena da se smatra raskinutim ugovor o najmu stana te je pozvana predati stan tužitelju slobodan od osoba i stvari i to u roku od 30 dana od zaprimanja citirane obavijesti, te je istovremeno obaviještena da će se ukoliko ne preda predmetni stan do 1. studenog 2017. zadužiti naknada za bespravno korištenje stana; no usprkos navedenom tužena stan do danas nije dobrovoljno predala tužitelju.

1.5. Tužitelj se prije podnošenja tužbe, sukladno odredbama čl. 186.a Zakona o parničnom postupku (NN 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14) obratio tuženoj zahtjevom za mimo rješenje spora koji je tuženoj dostavljen dana 23. svibnja 2018., ali se ista na zahtjev oglušila.

1.6. Slijedom navedenoga, budući da tužena nije dragovoljno predala predmetni stan tužitelju nego ga i nadalje koristi bez pravne osnove, tužitelj predlaže sudu donijeti presudu kojom bi se naložilo tuženoj iseliti iz predmetnog stana i predati ga u posjed tužitelju, slobodnoga od osoba i stvari.

2. Tužena se usprotivila tužbi i tužbenom zahtjevu, predloživši da se zahtjev tužitelja odbije kao neosnovan. Tvrdi da nije točno da nije ispunjavala sve obveze koje je imala sukladno rješenju UP/I371-06/09-0001/365, Ur. broj: 512-05/2-09-9 od 16. listopada 2009. kojim joj je dodijeljen stan sa zaštićenom najamninom i pravom otkupa jer su sve navedene obveze do današnjeg dana plaćene. Nije točno da u predmetnom stanu ne živi, kao što nije točan niti navod da bi se predmetni stan iznajmljivao turistima ili podstanarima. Istina je da u stanu znaju boraviti i druge osobe osim nje, ali to su članovi njezine obitelji (sestra NZ te braća ZZ, BZ i JZ, svi djeca smrtno stradalog hrvatskog branitelja Ante Škopljanca i njegove pokojne supruge HZ), koji sukladno rješenju o dodjeli stana imaju pravo boraviti u ovom stanu jednako kao i tužena. Ističe da je protiv rješenja klasa: (JP/I-371- 06/09-01/365, Ur. broj: 522-04/2-17-13 Od 2. listopada 2017., kojim je ukinuto rješenje Od 16. listopada 2009., pokrenut upravni spor koji se i dalje vodi pred tim sudom.

2.1. Tužena nadalje navodi da nikada nije zaprimila tužiteljev zahtjev za mimo rješenje spora, jer da jest zasigurno bi pokušala ovaj spor riješiti mirnim putem. Iz preslike povratnice se vidi da je zahtjev upućen na adresu u [adresa], a na kojoj adresi ne živi, nego na toj adresi žive roditelji njezina supruga, a iz potpisa da je već na prvu jasno vidljivo da isti nije njezin potpis. Stoga, smatra da uopće nisu ispunjeni uvjeti za vođenje ovog parničnog postupa jer se tužitelj nije tuženici uredno obratio zahtjevom za mirno rješenje spora pa predlaže sudu odbaciti tužbu.

2.2. Ističe da je i dalje spremna ovaj spor riješiti mirnim putem, na način da se u dogovoru s predstavnicima tužitelja nađe modalitet po kojem bi ona iskoristila pravo na otkup stana, koje joj, kao djetetu smrtno stradalog hrvatskog branitelja, pripada prema tada i sada važećim zakonskim odredbama.

2.3. Poziva se na svoje temeljno Ijudsko pravo, a to je pravo na dom i pravo na boravak zaštićenog najmoprimca pa i u tom smislu ističe prigovor.

2.4. Zbog svih navedenih razloga, predlaže sudu odbaciti tužbu jer tužitelj nije postupio sukladno izričitim zakonskim odredbama iz članka 186.a Zakona o parničnom postupku.

2.5. Podredno, predlaže odbiti tužbeni zahtjev kao neosnovan.

3. U postupku su izvedeni dokazi pregledom izvatka iz zemljišne knjige, neslužbena kopija za čest. zem. [katastarska čestica], z. u. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], Rješenja Ministarstva obitelji, branitelja i međugeneracijske solidarnosti Republike Hrvatske klasa: UP/I-371- 06/09-0001/365, Ur. br. 519-05/1-09-9 od 16. listopada 2009. god., Ugovora o najmu stana klasa: 371-09/09-04/00071, Ur.br. 519-05/3-09-02 od 29.10.2019. god., zapisnika o bodovanju predmetnoga stana, preslika rješenja o ovrsi javnoga bilježnika u Splitu Tea Karabotića-Milovca br. OVRV-102/11 od 18.03.2011., financijske kartice stanara od 21.01.2011., preslike rješenja o ovrsi javnoga bilježnika u Splitu Borice Kovačevića broj OVRV-534/13 od 29.11.2013., preslike rješenja o ovrsi javnoga bilježnika u Splitu Tea Karabotića-Milovca br. OVRV-453/15 od 03.04.2015., preslika prijedloga za ovrhu od 10. veljače 2011., 04. studenoga 2013. i 20. veljače 2015., financijskih kartica stanara od 27.01.2015. i 12.02.2018., prijave predstavnika stanara Ministarstvu branitelja RH od 31. kolovoza 2016., izvješća MUP-a, Policijska uprava Splitsko- dalmatinska, II Policijska postaja broj 511-12-24-80-753/16 od 19. rujna 2016., dopisa Ministarstva branitelja RH tuženoj klasa: 371-07/10-04/00057, Ur. br. 522-04/2-1-16-15 od 03. listopada 2016., odgovora tužene Ministarstvu branitelja RH zaprimljenoga kod tužitelja 02. studenoga 2016., prijave predstavnika stanara zgrade [adresa], Ministarstvu branitelja RH od 20. siječnja 2017., zapisnika o obilasku i pregledu predmetnoga stana Ministarstvu branitelja RH, sektora za stambeno zbrinjavanje od 24. ožujka 2017., izvješća MUP-a, Policijska uprava Splitsko- dalmatinska, II Policijska postaja od 11. svibnja 2017. i od 08.09.2017., rješenja Ministarstvu branitelja RH klasa UP/I-371-06/09-01/365, Ur. br. 522-04/2-17- 13 od 02. listopada 2017. s poštanskom povratnicom, dopisa Ministarstvu branitelja RH AZ, klasa 371-09/09-04/00071, Ur. br. 522-04/2-1-17-142 od 03. listopada 2017. god. s poštanskom povratnicom, zahtjeva za mirno rješenje spora Općinskoga državnoga odvjetništva u Splitu broj N-DO-106/2018 od 03. svibnja 2018. s poštanskim povratnicama, presude Upravnoga suda u Splitu br. Uslmio-275/17-12 od 20. prosinca 2018. god., presude Visokoga Upravnoga suda Republike Hrvatske Zagreb br. Usž-2056/19-2 od 10. srpnja 2019. god., preslušanjem svjedoka ŽZ, BZ, MZ, NZ, ZZ, GZ i JZ te preslušanjem tužiteljice.

4. Stranke su zatražile trošak postupka.

5. Tužbeni zahtjev nije osnovan.

6. Između stranaka u postupku nije prijeporno da je predmetni stan u vlasništvu tužitelja kao ni to da su Republika Hrvatska, Ministarstvo obitelji, branitelja i međugeneracijske solidarnosti, kao najmodavac i tužena, kao najmoprimac sklopili 29. listopada 2009. god. Ugovor o najmu stana u [adresa], adresa [adresa], položenoga na VIII katu, broja 25 i ukupne površine 89,36 m2. Nije prijeporno da je sklapanju navedenoga ugovora prethodilo donošenje rješenja navedenoga ministarstva klase UP/I-371-06/09-0001/365, Ur. br. 519-05/1-09-9 od 16. listopada 2009. kojim je tuženoj, kćeri smrtno stradaloga hrvatskoga branitelja iz Domovinskog rata dan u najam sa zaštićenom najamninom i pravom otkupa, na neodređeno vrijeme, predmetni stan.

7. Pregledom ugovora o najmu stana od 29. listopada 2009. god. utvrđeno je da je tužena, sukladno čl. 5. ugovora u obvezi plaćati zaštićenu najamninu za korištenje predmetnoga stana, a koju je najamninu, sukladno čl. 6. ugovora u obvezi plaćati najmodavcu do 20-og u mjesecu. Prema odredbi čl. 10. st. 2. sklopljenoga ugovora, tužena kao najmodavac predmetni stan može koristiti samo za stanovanje, a prema st. 3. istoga članka ne može stan ili dio stana dati drugoj osobi u podnajam ili ga iznajmljivati za privremeni smještaj.

8. Iz dokumentacije priložene spisu (prijedloga za ovrhu, rješenja o ovrsi i financijskih kartica stanara) proizlazi da tužena svoju obvezu plaćanja zaštićene najamnine nije uredno ispunjavala radi čega su vođeni ovršni postupci u kojima je dug s te osnove, za razdoblja za koja najamnina nije namirena, u cijelosti naplaćen.

9. Iz dokumentacije priložene spisu razvidno je da je tužena jedno vrijeme imala prijavljeno prebivalište na adresi [adresa].

10. Iz predstavke/prijave stanara stambene zgrade [adresa], od 31. kolovoza 2016. god. vidljivo je da tužena tada nije stanovala u predmetnom stanu već na drugoj lokaciji, da tužena i njezin suprug predmetni stan duže vrijeme iznajmljuju turistima, da stanari zgrade stalno viđaju strance koji ulaze i izlaze iz predmetnoga stana, da su ti stranci prilično bučni i da su u zgradi zbog toga učestali neredi.

11. Tužitelj je, radi kontrole korištenja predmetnoga stana, 12. rujna 2016. zatražio terensku provjeru II Policijske postaje Split o korištenju stana. Prema izvješću navedene policijske postaje od 19. rujna 2016. god., priloženom spisu, službenik II Policijske postaje Split bezuspješno je pokušavao stupiti u kontakt s tuženom, ona na adresi predmetnoga stana nije zatečena, a u razgovorima sa susjedima došao je do saznanja kako se predmetni stan cijeloga ljeta iznajmljivao turistima koji su u stan dolazili u svako doba dana i noći te ometali stanare zgrade. Provjerom preko IS MUP- a policijski službenik je utvrdio da tužena ima prijavljeno prebivalište na adresi [adresa].

12. Prema dopisu tužitelja, priloženom spisu, tužitelj je 03. listopada 2016. sukladno odredbi čl. 30. Zakona o općem upravom postupku, od tužiteljice zatražio očitovanje o naprijed utvrđenim činjenicama. Prema očitovanju tužene od 02. studenoga 2016. god. ne odgovaraju istini navodi iz podnesene prijave jer ona ne daje predmetni stan u podnajam, tvrdi da je stan renoviran radi čega je imala prigovore i žalbe od susjeda zbog rada strojeva i proizvedene buke, da stan koriste njezina braća i sestre pa je upravo činjenica da oni nisu poznati susjedima navela te ljude da misle kako se radi o turistima, pogotovo stoga što se u zgradi ljeti više stanova iznajmljuje.

13. Iz u spis priloženog dopisa stanara zgrade [adresa] proizlazi da je 20. siječnja 2017. god. protiv tužene uslijedila nova prijava predstavnika stanara, kojom od tužitelja traže da riješi problem koji im je zbog davanja predmetnoga stana drugim osobama u podnajam prouzročila tužena. Slijedio je, od strane ovlaštenih osoba tužitelja, obilazak predmetnog stana, o čemu je 24. ožujka 2017. sastavljen zapisnik. Iz zapisnika je razvidno kako u stanu, na dan obilaska, nisu nikoga zatekli, a prema izjavama susjeda s istoga kata na kojem se nalazi predmetni stan, u tome stanu trenutno borave dva studenta dok se u vrijeme turističke sezone stan iznajmljuje turistima. Nakon toga je ponovno 24. travnja 2017. od II Policijske postaje Split zatražena terenska provjera. Iz izvješća djelatnika II PP Split od 11. svibnja 2017. god. (str.25 spisa) i 08. rujna 2017. god. (str. 27 spisa) o izvršenoj terenskoj provjeri razvidno je da tužiteljica nije zatečena u stanu, a prema navodima susjeda iz zgrade, predmetni stan tijekom godine iznajmljuje se studentima, a u ljetnim mjesecima turistima. Dne 08. rujna 2017. god. oko 20,00 sati, u predmetnom stanu zatečen je student CZ, koji je imao prijavljeno prebivalište u [adresa], a koji je izjavio da predmetni stan koristi kao podstanar od sredine 8 mjeseca 2017. god. i da nije potpisao nikakav ugovor o podstanarstvu.

14. Pregledom rješenja Ministarstva hrvatskih branitelja RH od 02. listopada 2017. god. utvrđeno je da je to ministarstvo, temeljem naprijed navedenoga utvrđenog stanja donijelo rješenje kojim ukida rješenje od 16. listopada 2009., kojim je tuženoj dan u najam predmetni stan sa zaštićenom najamninom i pravom otkupa, na neodređeno vrijeme, te nalaže tuženoj vratiti predmetni stan, slobodan od osoba i stvari. U obrazloženju rješenja, Ministarstvo se poziva na odredbu čl. 10. Ugovora o najmu stana, čl. 19. st. 1. toč. 2. i 4. Zakona o najmu stanova, odredbu čl.130. st. 1. toč. 1. Zakona o upravnom postupku, te odredbu čl. 42. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o pravima hrvatskih branitelja iz Domovinskog rata i članova njihovih obitelji.

15. Protiv navedenoga rješenja tužena je pokrenula upravni spor, a u upravnom postupku Upravni sud u Splitu je presudom br. Uslmio-275/17-12 od 20. prosinca 2018. god. odbio tuženičin tužbeni zahtjev za poništenje rješenja od 02. listopada 2017 u dijelu kojim je ukinuto rješenje Ministarstva branitelja, obitelji i međugeneracijske solidarnosti, od 16. listopada 2009., kojim je tuženoj dan u najam sa zaštićenom najamninom i pravom otkupa, na neodređeno vrijeme predmetni stan. Oglašena je ništavom točka II izreke rješenja Ministarstva od 02. listopada 2017. kojim je tuženoj naloženo vratiti predmetni stan Ministarstvu hrvatskih branitelja slobodnoga od stvari i osoba jer upravno tijelo nije ovlašteno odrediti predaju u posjed stana davatelju stana, odnosno obvezu iseljenja iz stana jer mu to ovlaštenje nije izričito dano u nadležnost. Naime, pitanje predaje u posjed predmetnoga stana davatelju, odnosno obveza iseljenja iz stana nisu u nadležnosti upravnog tijela već nadležnog suda.

16. Visoki upravni sud RH presudom je broj Usž-2056/19-2 od 10. srpnja 2019. god. odbio žalbu tužene i potvrdio presudu Upravnoga suda u Splitu od 20. prosinca 2018. (str. 61-64 spisa).

17. Tužiteljica je u svome iskazu navela da predmetni stan koriste ona, a povremeno i njezina tri brata i sestra. Stan nisu nikada iznajmljivali, a u njemu bi ponekad prespavao bratov prijatelj VZ. Pravo na korištenje stana imaju ona, njezina tri brata i sestra. Sva dugovanja prema tužitelju, vezano za zaštićenu najamninu, su podmirena i danas redovito plaća najamninu. Po potrebi održava kontakte s predstavnikom suvlasnika, gospodinom BZ. Prebivalište joj je prijavljeno na adresu predmetnoga stana koji kontinuirano koristi za stanovanje. Prebivališne njezina supruga MZ prijavljeno je u [adresa], a on dijelom stanuje s njome u predmetnom stanu, a dijelom u [adresa]. Imaju troje djece koja žive s njome u stanu u [adresa] u [adresa]. Predstavnik suvlasnika zgrade [adresa] nije ju upozoravao na bilo kakve negativne okolnosti vezano za korištenje stana. Kuća u [adresa] na adresi na kojoj je prijavljen s prebivalištem njezin suprug, u vlasništvu je njegovih roditelja. Zahtjev tužitelja na mirno rješenje spora nikad nije primila, a nakon što joj je predočena poštanska povratnica u preslici, priložena na stranici 35 sudskoga spisa, izjavila je da na povratnici nije njezin potpis.

18. Svjedok CZ u iskazu danom sudu izjavio je da ne poznaje tuženu, a poznaje njezina brata ĐZ od 2013. god., kada je došao studirati u Split. Prijatelji su i iz Ivičine priče poznato mu je da mu je AZ sestra. Obojica su studirali na FESB-u u Splitu, družili se u lokalima oko fakulteta a ponekad i u Ivičinom stanu u [adresa]. . U tom stanu, osim ĐZ, nikada nije zatekao nikoga od njegove obitelji. Stanuje s curom na Trsteniku i nikada nije stanovao niti duže boravio, čak ni prespavao u predmetnom stanu. Nije mu poznato tko je vlasnik toga stana. Točno je da ga je policija jednom prigodom legitimirala u predmetnom stanu, u ljeto 2017. god., vjerojatno u kolovozu. Sjeća se da je u tijeku bio ispitni rok i da je svratio kod ĐZ, a upravo dok je ĐZ bio u trgovini netko je pozvonio na vrata, otvorio ih je i ugledao policajca koji je zatražio njegovu osobnu iskaznicu. Djelatnik policije ubilježio je njegove podatke i rekao mu da je razlog legitimiranja nešto vezano za stan u kojemu je zatečen. Na pitanje punomoćnice zz tužitelja svjedok je odgovorio da se tada policajcu nije predstavio kao podstanar nego mu je samo dao svoje osobne podatke. U to vrijeme je, kao i danas, stanovao na Trsteniku sa svojom curom.

19. Svjedok ŠZ je sedam ili osam godina bio predstavnik suvlasnika zgrade anagrafske oznake [adresa], sve do 01. travnja 2021. god. Poznaje tuženu iz viđenja jer su im stanovi u istoj zgradi u istom stubištu. Zgrada ima 27 stanova, a tuženu ponekad vidi u zgradi. Njegov stan je na trećem katu a predmetni na osmom katu. Nije viđao da netko izlazi iz predmetnog stana jer je na višem katu, ali je u ranijim godinama gledao neke studente koji izlaze i ulaze u zgradu, a znao je da nisu vlasnici stanova niti stanari. Jedno vrijeme je iz predmetnoga stana dolazila buka, ne može se sjetiti prije koliko je to bilo godina, u zadnje vrijeme iz stana ne dopire buka, a više ne viđa mlađe ljude koji izlaze i ulaze iz zgrade. Kao predstavnik stanara 2017. god. obratio se Ministarstvu branitelja RH radi predmetnog stana i ostaje pri svemu što je naveo u svom tadašnjem dopisu.

20. Svjedok MZ suprug je tužene. U svome iskazu naveo je da je s prebivalištem prijavljen na adresi u [adresa], na adresu kuće u vlasništvu svoga oca iako živi u [adresa], u predmetnom stanu sa suprugom i dvoje djece još od 2002. god.. Prebivalište mu nije prijavljeno na adresu toga stana jer MUP ne dopušta odnosno ne daje pristanak da se prijavi na adresu [adresa]. Objasnili su mu da prebivalište ne može prijaviti na toj adresi dok traje sudski postupak. Po sklopljenom ugovoru pravo stanovanja ima njegova supruga i njezina obitelj, njezina braća i sestre. S tuženom je u predmetnom stanu, u prvo vrijeme stanovao kao njezin momak, a od 2010. god. u stanu žive kao supružnici i to konstantno, jedino dio godišnjeg odmora, ljeti provedu kod njegovih u [adresa]. U predmetni stan povremeno dođe netko od braće ili sestra tužene, posebno brat ĐZ, osobito dok je radio u Splitu, kada je i on stanovao u predmetnom stanu. Stan nikada nije iznajmljivan. Pokojna HZ, majka tužene, od kad on živi u stanu, nije u njemu stanovala. Povremeno bi boravila po nekoliko dana u stanu, ali nikada živjela. Preminula je 2007. god., tvrdi da je tužena cijelo vrijem uredno plaćala sve režije. Nije jedino plaćala pričuvu jer pričuvu plaća vlasnik stana, a ona to nije. Upravo je zbog neplaćanja pričuve došlo do dopisa predstavnika stanara zgrade Ministarstvu branitelja, u kojemu je predstavnik naveo i ono što nije istina. Poznat mu je CZ jer se taj gospodin obratio njemu i supruzi i rekao im da je pozvan na sud radi svjedočenja, da je dolazio u predmetni stan i da će o tome dati iskaz na sudu. CZ je poznanik brata svjedokove supruge. Nisu mu poznato izvješće policije iz 2017. god. u kojemu se navodi da su djelatnici policije u predmetnom stanu zatekli podstanara. Ljeti bi on i supruga iz predmetnog stana izbivali najdulje dva tjedna, kada bi bili kod njegovih ili njezinih, u [adresa]. Ni ljeti stan nije iznajmljivan turistima.

21. Svjedokinja NZ sestra je tužene, a u iskazu je navela da u predmetnom stanu stanuje tužena, njezin suprug i troje djece već oko 20 godina, da se stan nikada nikom nije iznajmljivao, a ona u taj stan dođe posjetiti sestru i njezinu obitelj, na obiteljska druženja.

22. UZ, brat tužene također je preslušan kao svjedok. Izjavio je da u predmetnom stanu stanuju tužena, njezin suprug i troje djece već 20- tak godina, da stan nikada nikome nije iznajmljivan. On posjećuje sestru i njezinu obitelj, a nikada nije stanovao u predmetnom stanu. U bliskim je odnosima s tuženom, a nije mu poznato da je policija 2017. god u predmetnom stanu zatekla podstanare.

23. Svjedok ČZ također je brat tužene. I on navodi da u predmetnom stanu stanuje tužena, njezin suprug i djeca te da se stan nikada nije iznajmljivao. On u tom stanu nikada nije stanovao, živi u [adresa]. Nije mu poznat CZ. Nije upoznat s time je li tužena plaća pričuvu, misli da vjerojatno plaća. Tužena je imala prijavljeno prebivališne u [adresa] dok se nije udala, međutim u predmetnom stanu stanovala je još dok je studirala.

24. Svjedok JZ, također brat tužene, izjavio je u iskazu da je u predmetnom stanu živio u razdoblju kada je radio u Splitu, u kafiću na rivi. Nije se moga sjetiti kada je to točno bilo, ali se sjetio da je u stanu živio godinu do dvije. Nije mu poznato je li tužena iznajmljivala premetni stan, a ni to jesu li ona i njezina obitelj živjeli u tom stanu. Naveo je da je njegova majka ostala udovica s 37 godina, a iza pokojnog oca ostalo je njih petoro djece. Osim predmetnoga, stana njegova majka i njezina djeca, nisu dobili ništa drugo. Dok je on stanovao u predmetnom stanu nijedan policajac nije dolazio na vrata stana ili uzlazio u stan. Nije mu poznato je li tužena redovito plaćala pričuvu.

25. Iz pregledane dokumentacije priložene spisu proizlazi da tužena nije ispunjavala svoje obveze iz ugovora o najmu stana koji je sklopila s Ministarstvom obitelji, branitelja i međugeneracijske solidarnosti RH i to iz članaka 5. i 10. ugovora, nije plaćala redovitu zaštićenu najamninu, stan je iznajmljivala ljeti turistima, a u ostalom dijelu godine studentima. Ministarstvo hrvatskih branitelja zbog neispunjavanja obveza iz sklopljenoga ugovora sa strane tužene ukinulo je rješenje Ministarstva obitelji, branitelja i međugeneracijske solidarnosti RH od 16. listopada 2009. god kojim je tuženoj dan u najam predmetni stan sa zaštićenom najamnom s pravom otkupa.

26. Iskazima preslušanih svjedoka, izuzev BZ, u odnosu na poštivanje ugovornih obveza od strane tužene, sud nije poklonio vjeru. Svjedoci su suprug, braća i sestra tužene, njezina najbliža rodbina, zainteresirana za uspjeh tužene u sporu, a njihovi iskazi u suprotnosti su s dokumentacijom priloženom spisu, s izvješćima djelatnika policije i dopisima predstavnika suvlasnika zgrade u kojoj je smješten predmetni stan. Svjedok CZ nije sudu govorio istinu, njegov iskaz je suprotan izjavi koju je dao policijskom djelatniku koji ga je zatekao u predmetnom stanu i legitimirao, a kojemu je priznao da je podstanar u stanu bez sklopljenoga pisanoga ugovora o najmu i da je podstanar dok traje akademska godina.

27. Ipak, na osnovi odredbe članka 8. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine RH br. 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19 i 80/22 - nadalje: ZPP) sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev tužitelja neosnovan.

28. Između stranaka je neprijeporno da je tužitelj vlasnik predmetne nekretnine, te je neprijeporno da se tužena nalazi u posjedu te nekretnine, ali je između stranaka prijeporno može li tužitelj s uspjehom tražiti od suda da se naloži tuženoj i iseljenje iz predmetnog stana s obzirom na sve okolnosti konkretnog slučaja imajući u A istaknuti prigovor tužene zaštite prava na dom.

29. Budući da je Republika Hrvatska 07. studenog 1997. god., ratificirala Europsku konvenciju za zaštitu Ijudskih prava i temeljnih sloboda (Narodne novine - Međunarodni ugovori br. 18/97, 6/99, 14/02, 13/03, 9/05, 1/06 i 2/10 - nadalje: Konvencija) pri čemu se kao jedno od prava u članku 8. stavak 1. Konvencije navodi i pravo na dom, sud ne može zanemariti tako istaknuti prigovor.

30. Tako valja ukazati da je odredbom članka 8. stavak 1. Konvencije propisano da svatko ima pravo na poštovanje svog privatnog i obiteljskog života, doma i dopisivanja. Nadalje, sukladno stavku 2. istog članka, javna vlast neće se miješati u ostvarivanje tog prava osim u skladu sa zakonom i ako je u demokratskom društvu nužno radi interesa državne sigurnosti, javnog reda i mira ili gospodarske dobrobiti zemlje te radi sprječavanja nereda ili zločina, radi zaštite zdravlja ili morala ili radi zaštite prava i sloboda drugih.,

31. Može li neka od propisanih iznimki iz članka 8. stavak 2. Konvencije opravdati miješanje javne vlasti u pravo na dom, prosuđuje se primjenom testa razmjernosti na okolnosti konkretnog slučaja. Cilj testa razmjernosti jest dobiti odgovor na pitanje je li u konkretnom slučaju došlo do povrede prava zajamčenog člankom 8. Konvencije, odnosno test razmjernosti odgovara na pitanje: Bi li iseljenje tuženice predstavljalo neopravdano míješanje u njezino pravo na dom?

32. Da bi se uopće moglo pristupiti odgovoru na ovo pitanje, potrebno je utvrditi je li uopće u konkretnom slučaju ostvarena dovoljno jaka stvarna i trajna povezanost između tuženika i predmetne nekretnine pa da bi se uopće moglo smatrati da se radi o domu u smislu odredbe članka 8. Konvencije.

33. U tom smislu, iz iskaza svih preslušanih svjedoka proizlazi da tužena danas živi u predmetnom stanu zajedno sa suprugom i troje malodobne djece, a iz izvedenih dokaza u postupku da ni ona ni njezin suprug nisu vlasnici stana ili kuće u kojima bi mogli stanovati s djecom ukoliko ih sud iseli iz predmetnoga stana. U postupku je dokazano da je predmetni stan jedina nekretnina u kojoj tužena može stanovati sa svojom obitelji te da ona danas doista u tom stanu stanuje sa suprugom i djecom.

34. Slijedom navedenog, zaključak je ovog suda da u konkretnom slučaju doista postoji dovoljno jaka stvarna i trajna povezanost između tužene i predmetne nekretnine u smislu da se predmetni stan može smatrati njezinim domom iz članka 8. Konvencije.

35. Zbog toga može se pristupiti testu razmjernosti, a isti se provodi pomoću tri eliminacijska pitanja, a negativan odgovor na bilo koje pitanje znači da je iseljenje protivno Konvenciji, odnosno neopravdano.

36. Prvo pitanje: Je li miješanje utemeljeno na zakonu? S obzirom da se odredbama ZV-a osobi koja smatra da je vlasnik jamči pravo na sudsku zaštitu njegovog vlasništva ukoliko dokaže sve ostale materijalno pravne elemente u konkretnom slušaju, mišljenje je ovog suda da je odgovor na ovo pitanje pozitivan odnosno ovaj sud smatra da je miješanje u konkretnom slučaju utemeljeno na zakonu. To posebno stoga jer je sud u ovom postupku doista i utvrdio da je tužitelj vlasnik, što medu strankama nije ni bilo prijeporno.

37. Drugo pitanje: je li miješanje usmjereno na postizanje „legitimnog cilja"? „Legitimni cilj" u smislu gore navedenog pitanja je neki od razloga navedenih u članku 8. stavak 2. Konvencije. U ovom konkretnom slučaju „legitimni cilj" predstavlja zaštitu imovinskih prava tužitelja, s obzirom da isti tvrdi da se radi o stanu u njegovom vlasništvu pa kako je država svojim zakonima preuzela obvezu zaštititi vlasnika u pogledu njegovih vlasničkih prava, miješanje javne vlasti je usmjereno na postizanje legitimnog cilja u konkretnom slučaju, pa je i odgovor na ovo pitanje pozitivan.

38. Treće pitanje: je li miješanje bilo nužno u demokratskom društvu? Miješanje je nužno ako se isti opravdani cilj ne može postići primjenom blaže mjere ili ako postoji neodgodiva društvena potreba ili ako je miješanje razmjerno toj potrebi. Teret dokaza da je miješanje nužno u kontekstu navedenog pitanja je na onome tko je inicirao to miješanje, a to je upravo tužitelj. Tužena u predmetnom stanu stanuje sa suprugom i troje malodobne djece, nije vlasnica, a ni njezin suprug nije vlasnik nekretnine u kojoj bi tužena s obitelji mogla živjeti ukoliko bi se morala iseliti iz predmetnog stana.

39. S obzirom da je tužena dokazala da osim u predmetnom stanu nema gdje živjeti sa svojom djecom i suprugom, a s druge strane tužitelj nije dokazao nužnosti iseljenja tužene u smislu ekonomske nužnosti, u ovom je postupku sud je dao prednost pravu na dom tužene u odnosu na pravo vlasništva tužitelja te je prihvatio osnovan istaknuti prigovor prava na dom.

40. Radi svega navedenog odlučeno je kao u točki I. izreke presude.

41. Glede troška postupka, ovaj sud smatra da bi osuda tužitelja na plaćanje troška predstavljalo prekomjeran teret za njega te je radi postignuća pravične ravnoteže odlučio da svaka stranka snosi svoj trošak postupka.

U Splitu, dne 21. studenoga 2025. god.

S U D A C

ANTO BOŽINOVIĆ

NAPUTAK O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana primitka pisanog otpravka istog. Žalba se podnosi na Županijski sud u Splitu, putem ovog suda u tri primjerka.

DNA:

- ODO-Split

- pun. tuženika

- u spis